View
13
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
ZBORNIK SAŽETAKA
7. KONFERENCIJA SOCIJALNIH RADNIKA
12. – 14.10.2016.
OPATIJA
SIGURNA OBITELJ – STABILNO DRUŠTVO
Obitelj u fokusu socijalnog rada
Izdavač:
Hrvatska udruga socijalnih radnika
Za izdavača:
Štefica Karačić, dipl. soc. rad.
Tajništvo:
Hrvatska udruga socijalnih radnika
Lana Pigarev, dipl. socijalna radnica
Nova cesta 1, Zagreb
Tel/fax: +385 1 4550 757
e-mail: husr@zg.htnet.hr
Pokroviteljstvo:
Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović
Ministarstvo socijalne politike i mladih
Primorsko goranska županija
Grad Zagreb
Organizacijski odbor:
Antonija Bobić
Snježana Bubenik
Meri Gatin
Dragica Bojka Gergorić
Iva Josipović
Štefica Karačić
Ivana Leskovar
Lana Pigarev
Rajka Papić
Programski odbor:
Željka Barić
Vanja Branica
Gordana Daniel
Olja Družić Ljubotina
Tatjana Katkić Stanić
Nataša Koražija
Maja Laklija
Dizajn naslovnice: LENS Multimedia studio
Prijelom i tisak: Tiskara „Tomislav Mraz“
Naklada: 600 primjeraka
Zagreb, rujan, 2016.
PREDGOVOR
Poštovane kolegice i kolege, suradnici i prijatelji,
Za središnju temu sedme konferencije socijalnih radnika izabrali smo OBITELJ kao
nezaobilazno i značajno područje socijalnog rada. Kompleksnost života, stalne promjene i
društvena previranja ostavljaju tragove na obiteljske odnose, dinamiku i funkcioniranje, te su
za neke obitelji previše zahtjevan i težak teret kojeg ne mogu same podnijeti, niti ga se riješiti.
Socijalni rad s obitelji usmjeren je pružanju stručne pomoći obitelji kako bi ona kompetentnije
funkcionirala u društvenom okruženju kao i zadovoljavala potrebe svih njezinih članova
(djece, osoba s invaliditetom, osoba s teškoćama mentalnog zdravlja, osoba starije životne
dobi, osobe koje pate od kroničnih i dugotrajnih bolesti i sl.). Socijalni radnik koji djeluje u
području obitelji treba znati prepoznati i odgovoriti na široki raspon potreba i odnosa u
obitelji. Socijalni rad s obitelji, često se odvija u domu obitelji, kao intimnom prostoru u
kojem se odvija njezin život, gdje socijalni radnik dobiva uvid u odnose i uloge članova,
obiteljske obrasce, rituale, vrijednosti i stavove. Svaka je obitelj organizirana na jedinstven
način, s različitim kapacitetima i razinom uspješnosti u prepoznavanju potreba svojih članova.
Intervencije socijalnog radnika se često odvijaju u akutnim situacijama, po nekom kriznom
događaju koji je obitelj doveo u situaciju stresa, kada je obitelj nedovoljno spremna primiti
informacije i intervencije od strane sustava te je i domet mogućnosti dolaženja do uvida i rada
na promjenama ograničen. Pojedine obitelji se nalaze u stanju potrebe za konkretnom pomoći
i podrškom od strane jednog stručnjaka ili pak interdisciplinarnog tima stručnjaka i to vrlo
često iz različitih sustava, što zahtjeva koordinaciju različitih službi.
Socijalni radnik procjenjuje i prati obitelj pridružujući joj se u onom djelu obiteljskog ciklusa
u kojem je zatiče. Stoga je važno da socijalni radnik bude praktičar usmjeren i educiran za
primjenu različitih tehnika i metoda rada tijekom provođenje intervencija te da uz
komunikacijske vještine ima razvijene i vještine prikupljanja, analize i sinteze informacija o
obitelji na način da na osnovi informacija kojima raspolaže (vodeći računa o njihovoj
relevantnosti) temelji plan intervencija s obitelji. One mogu pokrenuti neke promjene na
razini obitelji koje pridonose pojavi novih mogućnosti (npr. stjecanje znanja, unapređenje
vještina) u svladavanju teškoća na individualnoj razini pojedinog člana obitelji, ali i obitelji
kao sustava pri čemu socijalni radnici mogu imati ulogu inicijatora razgovora o promjeni,
moderatora procesa, savjetovatelja, voditelja, menadžera, supervizora, ali i tzv. "kontrolora".
Nadalje, socijalni rad s obitelji pod utjecajem je i učestalih zakonskih promjena te
transformacije kako domova socijalne skrbi tako i Obiteljskih centara, što se odražava na
njihov djelokrug rada i dostupnost usluga ciljanoj populaciji. Dodatni pritisak na ovo područje
vrše mediji koji često tražeći senzacionalne vijesti neutemeljeno dovode u pitanje etičnost i
profesionalnost stručnjaka.
Kroz izlaganja i radionice tijekom konferencije će se problematizirati mogući utjecaji vlastitih
stavova na proces rada s obitelji, poteškoće s kojima se socijalni radnici susreću tijekom
ostvarivanja kontakta s članovima obitelji, planiranju intervencija, praćenju obitelji te
završetku rada. Osim toga, konferencija će dati smjernice i mogućnosti za postupanje
socijalnih radnika u različitim aspektima rada s obitelji koje mogu podići kvalitetu rada u tom
području. Obitelj u fokusu socijalnog rada otvara mnoštvo značajnih pitanja koja su stavljena
pred našu profesiju, a konferencija će nadamo se biti dobro mjesto za njihovo
problematiziranje, kao i za razmjenu iskustava, promišljanja, razmjenu primjera dobre prakse
i pronalaženja odgovora koji će doprinijeti daljnjem razvoju, kako područja socijalnog rada s
obitelji tako i profesije socijalnog rada.
Ugodan, zanimljiv i produktivan rad na VII. Konferenciji socijalnih radnika žele Vam,
Programski i organizacijski odbor
PLENARNA IZLAGANJA
Slavica Blažeka Kokorić
Obitelj u raskoraku između visokih očekivanja i nesuportivnog društvenog konteksta – izazov
za djelovanje socijalnih radnika
Vlasta Grgec Petroci
Obilježja obitelji danas - različitost obiteljskih struktura i podrška obiteljima kroz razvoj
inovativnih usluga
IZLAGANJA
SEKCIJA 1. Formalna podrška obiteljima
Božena Horvat Alajbegović i Jasna Cesarec
Jačanje sustava podrške obiteljima u riziku kroz partnerstva s nevladinim sektorom
Klaudija Devčić Majerić, Kristina Kulaš, Vendi Keserica, Anamarija Juroš i Ružica
Skopljak Masier
Naučimo roditelje – projekt za unaprjeđenje roditeljskih kompetencija
Ivana Dolovčak Roditeljsko vrednovanje programa „Škola za roditelje“ pri Hrabrom telefonu
Ninoslava Pećnik i Kristina Novalić
Ciljana podrška roditeljstvu korisnicima CZSS s predškolskom djecom: Iskustva i perspektive
Projekta „Rastimo zajedno – i mi!“
SEKCIJA 2. Obitelj i djeca s teškoćama u razvoju 1
Josipa Gović, Antonia Bekavac i Nevena Stojčić Rađanje djeteta s teškoćama u razvoju – prava i usluge namijenjene obiteljima u nekim
državama EU
Mirjana Marojević i Sabina Šimić
Model podrške obiteljima djece s teškoćama Dnevnog centra „Mali dom – Zagreb“
Marinka Bakula-Anđelić i Sandra Čirkinagić
Grad Zagreb i suvremeni pristupi u podršci obiteljima djece s teškoćama u razvoju i osobama
s invaliditetom
SEKCIJA 3. Djeca u skrbi
Tadeja Barun, Jelena Ćendo, Asja Zenko, Silvija Dumić i Maja Kapec Može li izdvajanje djeteta biti bezbolno? – primjer dobre suradnje u pripremi na izdvajanje
djece iz obitelji te adaptaciji na smještaj
Maja Laklija
Profesionalizacija udomiteljstva – što kažu udomitelji
Teodor Sabolić, Sanda Popović i Katarina Gorše
Kapaciteti i preporuke za daljnji razvoj udruga u području udomiteljstva
Teodor Sabolić i Lucija Vejmelka
Djeca iz siromašnih obitelji u odgojnim domovima
Ivana Azinović Vukelić i Katja Borovac
''Izvor je u nama'' – prikaz rada s djecom, mladima i obiteljima u Centru ''Izvor''
SEKCIJA 4. Obitelj i djeca u riziku od siromaštva
Marina Ajduković, Ivan Rimac i Jelena Matančević
Siromaštvo djece: Izazov za stručnjake i ključne društvene dionike
Marina Ajduković, Marijana Majdak i Linda Rajhvajn Bulat
Percepcija osobina djece iz siromašnih obitelji
Zdenka Maltar i Ljubica Leverda Hržina
Izazovi u radu s jednoroditeljskim obiteljima s iskustvom siromaštva
Romana Galić i Antonija Bobić
Nosi li jednoroditeljstvo rizik od siromaštva?
SEKCIJA 5. Obitelj i invaliditet 1
Marko Buljevac, Zdravka Leutari Marina Milić Babić
Diskriminacijska praksa u formalnoj podršci obiteljima osoba s invaliditetom u Republici
Hrvatskoj i uloga socijalnog rada
Dijana Fijačko, Darinka Sviben, Dražen Čandrlić, Karolina Martinuš i Emil Sviben
Podrška obiteljima osoba s invaliditetom smještenih u Domu za odrasle osobe Lobor-grad
Dubravka Smolić
Kontakti s obitelji odraslih osoba smještenih u domu socijalne skrbi kao čimbenik socijalne
rehabilitacije i psihosocijalne podrške: obiteljska tajna i njezino razrješavanje
SEKCIJA 6. Obitelj i osobe starije životne dobi
Krasanka Glamuzina, Hana Crnogorac, Andrijana Kovačić Dedić, Kristina Mitrović i
Ana Lipša Kocmanović
Ustanova kao potpora obitelji oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih oblika demencije
Marica Miletić
Socijalne usluge koje osobama starije životne dobi pruža Dom za starije osobe Dubrovnik
Tamara Obrvan
Obitelj u palijativnoj skrbi za osobe starije životne dobi
Marija Alfirev i Marija Bačelić
Uloga obitelji u očuvanju kvalitete života osoba starije životne dobi
SEKCIJA 7. Primjena metode savjetovanja i vođenja slučaja u radu s obiteljima
Zdravko Starčević i Tihana Stapić Jačanje kapaciteta obitelji kroz uslugu savjetovanja i pomaganja
Marina Milić Babić i Gordana Berc
Primjena savjetovanja u praksi socijalnog rada – izazovi i suvremene spoznaje
Snježana Bubenik
Obiteljska konferencija - inovativna metoda promicanja prava obitelji na odlučivanje o
vlastitoj budućnosti
Tadeja Barun, Jelena Ćendo i Asja Zenko
Prikaz rada s obitelji u riziku metodom vođenja slučaja
SEKCIJA 8. Obitelj i djeca s teškoćama u razvoju 2
Ada Filipaj i Tamara Kralj
Osnaživanje obitelji i djece s teškoćama u razvoju
Ivan Bandić, Maja Nižić i Zdravka Leutar
Percepcija očinstva kod očeva koji imaju dijete s teškoćama u razvoju
Matea Bošnjak
Uloga obitelji i nadležnih institucija pri pružanju podrške roditeljima djeteta s teškoćama u
razvoju – prikaz slučaja iz prakse
Maja Ferenčina, Rosanda Krstinić Gušćić, Vesna Đujić i Tamara Petrc
Moji prijatelji iz Fortice
SEKCIJA 9. Obitelj i osobe starije životne dobi 2
Ljiljana Vrbić, Ljilja Jelenčić, Maja Matić, Željka Bele i Silvia Rusac
Ekonomsko nasilje u starijoj životnoj dobi
Marina Zeman Jazvić, Dorijan Vahtar, Ines Vrban, Silvia Rusac, Jasminka Despot
Lučanin, Sanja Radica i Vedrana Spajić-Vrkaš
Djelovanje obiteljskih odnosa na doživljaj kvalitete života u starijoj životnoj dobi
Petar Šajfar, Ivana Hodak i Kristina Dešman
Obiteljska socijalna podrška osobama smještenim u dom za starije osobe
Dubravka Smolić
Korisnici starije životne dobi i uloga socijalnog radnika u domu socijalne skrbi u očuvanju
njihovih „obiteljskih relacija“
SEKCIJA 10. Obitelj i invaliditet 2
Ana Pehlić, Kristina Urbanc i Veronika Lendler
Roditeljstvo i invaliditet – perspektiva djece čiji su roditelji osobe s invaliditetom i/ili
kroničnim bolestima
Gorana Poštić i Draženka Mihalec
Podrška roditeljima s intelektualnim teškoćama
Tea Matovina
Prikaz suradnje s obiteljima pri pružanju podrške osobi s intelektualnim teškoćama u
organiziranom stanovanju
SEKCIJA 11. Obitelj i razvod braka
Nataša Jelača
Uloga socijalnog radnika u postupcima obveznog savjetovanja prije razvoda braka i obveznog
savjetovanja prije pokretanja drugih postupaka u vezi s djetetom
Tatjana Katkić Stanić
Zajednička roditeljska skrb i zaštita interesa djece iz perspektive stručnjaka
Vanja Branica, Branka Sladović Franz i Kristina Urbanc
Obiteljska medijacija: perspektiva stručnjaka
SEKCIJA 12. Pristupi u radu s obitelji
Ivan Leutar, Tanja Penava i Zdravka Leutar
Duhovnost kao resurs snage i otpornosti obitelji u rizičnim okolnostima
Ana Jukić i Helena Potočki
Uloga i važnost probacijskih poslova za dobrobit obitelji
Andreja Radić i Lucija Sabljić
Mladi i roditeljsko pijenje
Marko Grgurević
Važnost sustavne podrške obitelji, djeci i mladima iz pozicije lokalne samouprave
SEKCIJA 13. Materijalna deprivacija i obitelj
Danijela Škulj i Lucija Vladimir Zastupljenost korisnika novčanih naknada (zajamčene minimalne naknade te jednokratnih
naknada) u tretmanu Odjela za djecu, mlade i obitelj na području Dubrave, Zagreb
Ivana Tutić Grokša
Subjektivna dobrobit nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade
Karolina Horvat, Lana Remar i Dijana Posavec
Model rada s romskom populacijom u Varaždinskoj županiji
Olja Družić Ljubotina, Marijana Kletečki Radović i Jelena Ogresta
Kakva je podrška obitelji beskućnicima u Hrvatskoj?
MINI SIMPOZIJ
Marijana Kletečki Radović, Olja Družić Ljubotina, Marina Ajduković, Lucija
Vejmelka, Ivan Rimac i Teodor Sabolić
Kako je biti dijete u siromašnoj obitelji u „siromašnoj“ i „bogatoj“ zajednici?
RADIONICE
RADIONICA 1.
Lucija Vejmelka i Marko Buljevac
Podrška stručnjacima u objavljivanju iskustava iz prakse u Ljetopisu socijalnog rada: odabrani
stručni radovi kao primjeri dobre prakse socijalnog rada s obitelji
RADIONICA 2.
Zlata Rakošec, Tena Šemiga, Valentina Vrbanec, Andrea Šćekić, Josipa Bažant,Karla
Silić, Elizabeta Matković, Duško Vučković, Ana Širanović, Suzana Sakić, Vanja Tolić,
Doria Jukić, Marija Šimoković Sikavica, Josipa Lulić i Kristina Urbanc
Jedan dan u domu umirovljenika – perspektiva korisnika
RADIONICA 3.
Kristina Urbanc, Gordana Daniel i Vesna Orač
Supervizija u sustavu socijalne skrbi - Osvrt na jučer, pogled prema sutra
RADIONICA 4.
Dragica Topolko, Blanka Kern, Gordana Poljak, Tanja Grabovac Šljubura, Lidija
Koletić i Josipa Ciglar
Socijalni radnik bolnice u radu s pacijentima i njihovim obiteljima
RADIONICA 5.
Vesna Katalinić i Ivana Dolovčak
Uspostavljanje odnosa povjerenja s djetetom u profesiji socijalnih radnika
RADIONICA 6.
Zoran Relić i Višnja Matić Propitivanje s uvažavanjem
RADIONICA 7.
Renata Sever
Obrasci privrženosti u obitelji i njihova relevantnost za socijalnu skrb
RADIONICA 8.
Dijana Posavec
Jednokratne novčane naknade i prometna izoliranost – primjena u praksi
POSTER PREZENTACIJE Marina Majić
Važnost promjene stila života kod liječenih alkoholičara za stabilnost u obitelji
Ljiljana Vrbić, Maja Bižić Odak i Ana Bilić
Neformalni njegovatelji – neprepoznati resurs obitelji i zajednice
Ela Grgić
Specifične potrebe i rad sa novonastalim siromašnim obiteljima
Maja Ferenčina, Rosanda Krstinić Gušćić, Vesna Đujić i Tamara Petrc
„Budi moja nonica“
Klaudija Devčić Majerić, Kristina Kulaš, Anamarija Juroš, Vendi Keserica i Ružica
Skopljak Masier
Primjer dobre prakse socijalnog rada s obitelji u civilnom sektoru – Projekt Naučimo roditelje
Marijo Vrdoljak, Melita Vrdoljak, Josipa Kamenečki Leljak i Danica Jurina
Prevencija institucionalizacije osoba s mentalnim teškoćama: pomoć korisniku i podrška
obitelji
Ljubica Leverda Hržina
Dijete u siromaštvu
Božica Vukmanović, Vesna Mihanović, Aleksandra Bednjanec Vuković i Marija
Vlahović
Bajkama kroz Maslowljevu piramidu ljudskih potreba u kontekstu jačanja pozitivnih
kapaciteta djece s oštećenjem sluha i govorno-jezičnim teškoćama
Dinka Caha, Helena Križan i Irena Velimirović
Mladi iz rizičnih obitelji: Pregled i procjena kvalitete programa selektivne prevencije
zlouporabe droga iz perspektive razvojne psihopatologije
Lucija Vladimir i Danijela Škulj
Prikaz dostupnosti i suradnje CZSS Zagreb, Podružnica Dubrava s drugim sustavima na
lokalnoj razini
Mirjana Marojević i Sabina Šimić
Model podrške obiteljima djece s teškoćama Dnevnog centra „Mali dom -Zagreb“
Snježana Šalamon
Problem „crne ovce“
Marija Jazvo i Nives Strabić
Rizična ponašanja mladih u virtualnom okruženju
Silvia Rusac, Ana Štambuk i Lea Skokandić
Neformalni njegovatelji starijih osoba u obitelji
Kristina Rukavina, Tamara Žakula Desnica i Ljiljana Bubnić
„Škola za razvedene roditelje“ - program psihološke podrške razvedenim roditeljima
Maja Laklija i Marina Milić Babić
Okolnosti izdvajanja djece s teškoćama u razvoju iz obitelji i smještaja u institucije
Mirjana Đebić i Helena Klarić
Obiteljsko nasilje nad osobama starije životne dobi
Lidija Vinković Prijedlog modela sustava podrške romskim obiteljima u višestrukim rizicima
Vesna Katalinić Child Protection Hub – Platforma namijenjena stručnjacima koji rade s djecom
Sanja Devčić, Maja Pataky, Maca Arlov Bokan, Dubravka Radaković, Silvia Vuković,
Estera Bašić i Jelena Praštalo
Praksa socijalnog rada s obitelji u Domu Duga-Zagreb i međuresorna suradnja
Ana Milković Dasović
Odnos obitelji prema starijim i nemoćnim osobama
Andrea Šutić
Važnost uloge obitelji u provedbi usluge organiziranog stanovanja
SAŽETCI
PLENARNA IZLAGANJA
PLENARNO IZLAGANJE Slavica Blažeka Kokorić:
Obitelj u raskoraku između visokih očekivanja i nesuportivnog društvenog konteksta –
izazov za djelovanje socijalnih radnika
Rezultati različitih recentnih istraživanja, kao i svakodnevni javni i privatni diskurs u kojem
se isprepliće tema obitelji, svjedoče o tome da se od obitelji danas jako puno očekuje, kako na
individualnoj, privatnoj razini, tako i na širem, društvenom planu. Istovremeno procesi
modernizacije i individualizacije te rizici koje oni sa sobom nose, a s kojima je sve više
zahvaćeno i hrvatsko društvo, usmjereni su „protiv obitelji“.
Primjerice, svakodnevno svjedočimo činjenici da je suvremeni način života pun nestalnosti i
brzih promjena. Brze promjene vidljive su u profesionalnom okruženju, no one su sve vidljive
i u načinu obiteljskog života. Brojne situacije s kojima se danas moraju suočavati obitelji bile
su naraštajima prije zasigurno nezamislive.
Suočavanje s brzim promjenama donosi za članove obitelji brojne nove izazove. Nedostatak
stabilnosti unosi u obitelji često osjećaj nesigurnosti, nezadovoljstva, straha od nepoznatog,
no istovremeno nudi neke nove mogućnosti, potiče razvoj novih vještina i uspostavu nove
ravnoteže u obiteljskom funkcioniranju.
U ovom izlaganju najprije će biti naglasak na problematiziranju nekih specifičnih promjena u
načinu funkcioniranja suvremenih obitelji. Poseban osvrt bit će stavljen na osvještavanje
negativnih posljedica stvaranja „kulture straha i nečinjenja“ te „individualiziranog rizičnog
društva“ usmjerenog protiv ulaganja u obiteljsko zajedništvo. Drugi dio izlaganja rada bit će
posvećen analizi djelovanja različitih stresora iz okruženja na obiteljsko funkcioniranje te
odrednica uspješne prilagodbe obitelji na krizne situacije. U završnom dijelu predavanja
govorit će se o potrebi razvijanja efikasnih programa profesionalne podrške obiteljima
suočenim s kriznim situacijama i nepovoljnim utjecajima iz okruženja. Pri tome će se
istaknuti važnost promjene tradicionalne paradigme u pristupu obiteljima u krizi te naglasiti
prednosti pristupa utemeljenog na obiteljskoj otpornosti.
Ključne riječi: obitelj, promjene, prilagodba, rizici iz okruženja, pronalaženje nove ravnoteže
Izv.prof.dr.sc. Slavica Blažeka Kokorić, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb; slavica.blazeka@pravo.hr
mailto:slavica.blazeka@pravo.hr
PLENARNO IZLAGANJE
Vlasta Grgec-Petroci
Obilježja obitelji danas - različitost obiteljskih struktura i podrška obiteljima kroz
razvoj inovativnih usluga
Obitelj, kao najstarija ljudska zajednica koja je u stalnoj interakciji sa svojom okolinom,
doživjela je tijekom povijesti mnoge promjene, kako u strukturi, tako i u funkcioniranju.
Različitost obiteljskih struktura može se promatrati uzimajući u obzir različite kriterije: kroz
odnos roditelja i djece (npr. biološka i posvojiteljska obitelj), kroz bračni status roditelja
(razvedeni, odvojeni, ponovno oženjeni), s obzirom na broj roditelja u obitelji
(jednoroditeljske i dvoroditeljske obitelji) i roditeljsku seksualnu orijentaciju (heteroseksualni
i homoseksualni parovi).
Zbog svoje važnosti obitelj je oduvijek u središtu interesa znanstvenika i stručnjaka različitih
znanstvenih disciplina pa tako i socijalnih radnika. Socijalni rad s obitelji možemo definirati
kao rješavanje složenih problema zajedno s obitelji, mobilizirajući njihove vlastite izvore,
snagu, moć, kapacitete voljenja, podrške i pomoći. Uloga socijalnog rada je unapređenje
socijalnih uvjeta i socijalnog funkcioniranja obitelji te pružanje pomoći i podrške članovima u
zadovoljavanju njihovih potreba i razvoju sposobnosti za samostalno rješavanje problema i
prihvaćanja i svladavanja izazova stvarne životne situacije ili rizičnih okolnosti uvjetovanih
obiteljskom situacijom. Potrebe obitelji su mnogostruke i raznolike te često zahtijevaju
intervencije i usluge socijalnog rada: od pregovaranja, zastupanja obitelji ili pojedinih
članova, savjetovanja i pomaganja obitelji do stvaranja socijalne mreže podrške i
odgovarajućih usluga usmjerenih na obitelji. Promjene koje se događaju u obitelji nameću
potrebu veće i raznovrsnije društvene potpore obiteljima u obavljanju njenih funkcija. Država
treba osigurati podršku obitelji u situacijama koje zahtijevaju stručnu pomoć putem socijalnih,
zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga te novčanih davanja kao i pružanjem i razvojem niza
usluga koje pridonose jačanju obitelji i sprečavanju njezine socijalne isključenosti.
Praksa socijalnog rada s obiteljima upućuje na slabu i neravnomjernu dostupnost usluga
namijenjenih obiteljima u lokalnoj zajednici, ograničene kapacitete postojećih usluga, manjak
stručnjaka i nedostatak informacija o dostupnim uslugama, ali, ponekad i nespremnost
članova obitelji da se uključe u programe podrške.
Manje radno opterećenje, edukacija i supervizija stručnjaka, ostvarivanje suradnje sa
pružateljima usluga drugih sustava (zdravstva, obrazovanja, pravosuđa, nevladinog sektora),
učinkovito informiranje te osiguravanje i razvoj postojećih i inovativnih usluga pridonijet će
povećanju dostupnosti i korištenja usluga podrške obiteljima te osiguranju potpore obitelji u
situacijama koje zahtijevaju stručnu podršku i pomoć u skladu s načelima dobre prakse
socijalnog rada.
Ključne riječi: obitelj, različitost obiteljskih struktura, društvena potpora obitelji, usluge
usmjerene obitelji
Vlasta Grgec-Petroci, CZSS Zagreb, Podružnica Obiteljski centar, Preobraženska 4, Zagreb,
vlastagpetroci@gmail.com
mailto:vlastagpetroci@gmail.com
IZLAGANJA
IZLAGANJE
Prof. dr. sc. Marina Ajduković
Prof. dr. sc. Ivan Rimac
Doc. dr. sc. Jelena Matančević
Siromaštvo djece: Izazov za stručnjake i ključne društvene dionike
Polazeći od neposrednih i dugoročnih učinka siromaštva na razvoj djece te rastući broj djece u
riziku od siromaštva provedeno je složene kvalitativno istraživanje „Indikatori dobrobiti i
siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: Kako prekinuti začarani krug siromaštva djece?“
čija je krajnja svrha usmjeravanje na dječje siromaštvo kao prioritetni socijalni problem i
poticanje ciljanih inovativnih socijalnih programa, a koje je provedeno uz potporu Zaklade
ADRIS.
U istraživanju su uz djecu i njihove roditelje, sudjelovali stručnjaci iz sustava socijalne skrbi,
obrazovanja, civilnog sektora (OCD) i jedinica lokalne samouprave. Cilj je bio dobiti njihove
uvide o učinke krize na dobrobit obitelji i djece te mogućnosti za razvoj socijalnih inovacija u
programima prevencije siromaštva djece. Provedeno je i 13 intervjua sa ključnim dionicima
na temu obilježja javnih politika i njihove primjenu u pristupu djeci u riziku od siromaštva.
Tematska analiza je pokazala da je za borbu protiv siromaštva djece nužno: (1) Djelotvornije
raspolaganje resursima; (2) Razvoj partnerstva s OCD i modela održivog financiranja
socijalnih usluga koje pružaju; (3) Razvoj programa socijalnog ulaganja za stvaranje jednakih
šansi za djecu; (4) Vertikalna i horizontalna koordinacija usluga (zajedničko djelovanje
državnih tijela, jedinica lokalne samouprave i udruga; (5) Jačanje grupa i institucija za pritisak
i zagovaranje; (6) Društveno odgovorno medijsko prikazivanje siromaštva.
Istraživanje je otvorio i neka pitanja kao npr.: (1) Kako unaprijediti i učiniti poticajnijim okvir
za razvoj socijalnih inovacija u ovom području? Koji su preduvjeti – zakonski, policy,
financijski, vrijednosni…?; (2) Kako osigurati jednakost u pristupu socijalnim pravima u RH i
jednakost šansi za djecu od najranije dobi?; (3) Kako osigurati da argumentirani „glas“
stručne zajednice i nezavisnih eksperata dođe do donositelja odluka?
Ključne riječi: djeca u siromašnim obiteljima; socijalna prava siromašnih obitelji s djecom;
socijalne inovacije
Prof. dr. sc. Marina Ajduković, Prof. dr. sc. Ivan Rimac, Doc. dr. sc. Jelena Matančević, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;
marina.ajdukovic@pravo.hr; ivan.rimac@pravo.hr; jelena.matancevic@pravo.hr
mailto:marina.ajdukovic@pravo.hrmailto:ivan.rimac@pravo.hr
IZLAGANJE
Marina Ajduković
Marijana Majdak
Linda Rajhvajn Bulat
Percepcija osobina djece iz siromašnih obitelji
Djetinjstvo u siromašnoj obitelji može dodatno opteretiti život djeteta i proces odrastanja te
dovesti do složenih psihosocijalnih posljedica (Room, 1995.). Siromaštvo je često praćeno
slabijim socijalnim vezama, mogućom socijalnom isključenošću i društvenom izolacijom
(Šućur, 2004., Abela i Berlioz, 2007.). Istraživanja pokazuju da djeca najviše diskriminiraju
drugu djecu i mlade prema nacionalnoj pripadnosti, socijalnom podrijetlu (učenike koji žive u
teškim socijalnim uvjetima) i vjerskoj pripadnosti (UNICEF, Ured za ljudska prava, 2009.). S
druge strane, ista istraživanja pokazuju da je najčešći uzrok tuge i nezadovoljstva kod djece i
mladih u odnosima s vršnjacima upravo neprihvaćanje. Stoga je cilj istraživanja bio ispitati
percepciju učenika drugih razreda srednjih škola (N=562, prosječne dobi 16 godina) različitih
obrazovnih usmjerenja u Hrvatskoj o obilježjima djece iz siromašnih i djece iz obitelji
iznadprosječnog imovinskog statusa. Pritom su korištena pitanja o socio-demografskim
podacima i Skala za ispitivanje doživljaja stigmatizacije siromašne djece od strane vršnjaka
(Ajduković i sur, 2015.) koja se sastoji od 29 čestica. Rezultati su pokazali da siromašni mladi
nisu nepovoljno procjenjivani od strane svojih vršnjaka, a kao ključna obilježja siromašne
djece u odnosu na djecu iznadprosječnog imovinskog statusa ističu se marljivost,
odgovornost, dobrota i spremnost da pomognu. Istovremeno se siromašniju djecu percipira
kao više tužne, neshvaćene, nesretne i neprihvaćene. S druge strane, prema percepciji
srednjoškolaca neka ključna obilježja bogate djece su razmaženost, popularnost, društvenost,
sigurnost u sebe, ali i sklonost alkoholnim pićima, lijenost, bahatost i sebičnost. U raspravi će
se prikazati odnos između različitih obilježja koje sudionici pripisuju siromašnim odnosno
bogatim vršnjacima te sociodemografskim karakteristikama sudionika.
Ključne riječi: djeca i mladi, stigmatizacija, siromaštvo, percepcija vršnjaka
Prof.dr.sc. Marina Ajduković, Doc.dr.sc. Marijana Majdak, Doc.dr.sc. Linda Rajhvajn
Bulat; Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb
marina.ajdukovic@pravo.hr; marijana.majdak@pravo.hr; linda.rajhvajn@pravo.hr
mailto:marina.ajdukovic@pravo.hrmailto:marijana.majdak@pravo.hr
IZLAGANJE
Marija Alfirev
Marija Bačelić
Uloga obitelji u očuvanju kvalitete života osoba starije životne dobi
Ovaj rad predstavlja deskriptivnu analizu odnosa korisnika Doma za starije osobe Tisno s
članovima obitelji kroz percepciju tih odnosa od strane korisnika i strane članova obitelji. Rad
donosi pogled na ulogu obitelji u očuvanju kvalitete života iz perspektive pružatelja usluga za
osobe starije životne dobi.
Svjetska zdravstvena organizacija naglašava važna područja kvalitete života u domovima za
starije osobe, a kvalitetu života definira kao percepciju pojedinaca o njihovom položaju u
životu kroz kontekst kulturoloških i vrijednosnih sustava u kojem žive sukladno postavljenim
ciljevima, standardima i potrebama. Socijalni kontakti su jedno od ključnih determinanti
kvalitete života, a istraživanja su pokazala značajnu važnost donošenja odluka o svojim
socijalnim kontaktima i uključivanja u skrb svoje obitelji i prijatelja. U starijoj se dobi
mijenjaju odnosi s odraslom djecom, tako da najvažniji postaju ljubav, društvo i stimulacija
koju pružaju djeca. Na taj način umanjuju se negativni utjecaji tjelesne onesposobljenosti i
pojačava se psihička dobrobit. S druge strane, sukobi i loši odnosi s odraslom djecom
negativno utječu na tjelesno i psihičko zdravlje. Najčešći razlozi za loše odnose su problemi u
donošenju odluke o tome tko će skrbiti za ostarjele roditelje. Tako, odrasla djeca ponekad
mogu osjećati ljutnju, krivnju, pa i depresiju u situacijama kada nose teret skrbi za roditelje.
Za osobe starije životne dobi, unuci predstavljaju širu mrežu socijalne podrške i od oni
očekuju uglavnom ljubav, a braća i sestre u starijoj dobi su za druženje i dijeljenje uspomena.
Ključne riječi: osobe starije životne dobi, obitelj, kvaliteta života
Marija Alfirev, Marija Bačelić , Dom za starije osobe Tisno, Istočna Gomilica 4, Tisno;
ravnatelj@dom-tisno.hr
mailto:ravnatelj@dom-tisno.hr
IZLAGANJE
Ivana Azinović Vukelić
Katja Borovac
''Izvor je u nama'' – prikaz rada s djecom, mladima i obiteljima u Centru ''Izvor''
Djelatnost Centra „Izvor“ Selce pružanje je socijalnih usluga djeci i mlađim punoljetnim
osobama bez roditelja i bez odgovarajuće roditeljske skrbi, te biološkim, posvojiteljskim i
udomiteljskim obiteljima. Na razini RH prepoznati smo kao primjer dobre prakse obzirom na
promicanje deinstitucionalizacije, zagovaranje dječjih prava, provedbu preventivnih
programa, zagovaranju obiteljske reintegracije, kao i kvalitetnu i kontinuiranu suradnju s
različitim organizacijama civilnoga društva.
U posljednjih nekoliko godina u sustavu skrbi za djecu i mlade dolazi do promjene paradigme
te se umjesto pristupa usmjerenog isključivo na dijete razvija sveobuhvatni pristup koji
obuhvaća cjelokupno okruženje (obitelj, škola,vršnjaci, zajednica). U skladu s time i Centar
''Izvor'' razvija usluge kojima se sustavno obuhvaća cijela obitelj tijekom duljeg vremena kroz
vrlo individualiziran pristup, usmjeren na resurse i snage djeteta i cjelokupne obitelji.
Reforme sustava socijalne skrbi omogućile su nam i potaknule nas da unaprijedimo uslugu
boravka reduciranjem broja sati boravka djece u instituciji i povećanjem broja sati stručnog
rada s djecom, mladima i obiteljima u njihovom obiteljskom okruženju (većina obitelji
korisnika usluge boravka uključena je u uslugu savjetovanja i pomaganja obitelji).
Svrha predavanja je prezentirati uslugu poludnevnog boravka i savjetovanja i pomaganja
obitelji kako bi pružili stručnjacima smjernice za način rada s djecom, mladima i njihovim
obiteljima koji se u našem iskustvu pokazao vrlo uspješnim u poticanju pozitivnih promjena u
obiteljima. Prikazati će se pristup u radu s djecom i obiteljima, najčešće korištene metode i
aktivnosti te rezultate rada tijekom dosadašnjeg iskustva (evaluacijsko istraživanje usluge
poludnevnog boravka Centra kojeg su provodili studenti Filozofskog fakulteta u Rijeci,
Odsjek za pedagogiju).
Ključne riječi: djeca, mladi, pozitivan razvoj, intervencije u obiteljskom okruženju,
Ivana Azinović Vukelić, Katja Borovac, Centar za pružanje usluga u zajednici ''Izvor''
Selce, Emila Antića 20, Selce, strucnitim@centarizvorselce.hr
mailto:strucnitim@centarizvorselce.hr
IZLAGANJE
Marinka Bakula-Anđelić
Sandra Čirkinagić
Grad Zagreb i suvremeni pristupi u podršci obiteljima djece s teškoćama
u razvoju i osoba s invaliditetom
Cilj ovoga rada je prikazati i približiti specifičan model djelovanja Grada Zagreba prema djeci
s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, koji čine oko 12% ukupne populacije u
Gradu Zagrebu. Sustavno djelovanje prema ovoj populaciji razvija se od 2003., sukladno
strateškim dokumentima koji su obvezujući za sve sudionike profesionalnog, političkog,
javnog i civilnog sektora.
Grad Zagreb, jasno se opredijelio u svojim djelovanjima, za model „u zajednici utemeljene
rehabilitacije“ koji predstavlja alternativu institucionalnoj zaštiti (individualizirana podrška,
osobno usmjerena podrška, podrška u stanovanju, inkluzivno obrazovanje, zapošljavanje). On
pretpostavlja stvaranje uvjeta za razvoj rehabilitacije, ravnopravnosti i socijalne integracije
djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, poticanje integracije u društvenu sredinu
preko regionalnih uvjeta života i odgovarajućeg sustava usluga u lokalnoj zajednici
(obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, slobodno vrijeme). Ovaj je pristup temeljen na pravu
pojedinca da živi u svom domu i zajednici i pritom dobiva svu potrebnu podršku i to putem u
zajednici utemeljenih službi podrške (mobilnih stručnih službi). U ovom radu bit će govora o
obiteljski usmjerenoj podršci, koja je direktno usmjerena na osnaživanje obitelji izgradnjom
zajednice koja usko povezuje različite programe i inicijative.
Ovaj rad daje uvid u politiku Grada Zagreba prema osobama s invaliditetom, programe
projekte koje provodi u cilju podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom putem usluga
svojih gradskih ustanova ili onih u suradnji sa nevladinim sektorom i drugim partnerima.
Ključne riječi: obiteljski usmjerena podrška, dugoročno osnaživanje obitelji, kvaliteta života
osoba s invaliditetom, mobilizacija svih resursa u lokalnoj zajednici
mr.sc. Marinka Bakula-Anđelić, mr.sc. Sandra Čirkinagić, Grad Zagreb, Gradski ured za
socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Sektor za zaštitu osoba s invaliditetom, Trg Stjepana
Radića 1, Zagreb; marinka.bakula-andelic@zagreb.hr; sandra.cirkinagic@zagreb.hr
mailto:marinka.bakula-andelic@zagreb.hrmailto:sandra.cirkinagic@zagreb.hr
IZLAGANJE
Ivan Bandić
Maja Nižić
Zdravka Leutar
Percepcija očinstva kod očeva koji imaju dijete s teškoćama u razvoju
Kod nas gotovo da i nema istraživanja o ulozi očeva u odgoju i socijalizaciji djece s
teškoćama u razvoju, a istraživanja u svijetu ukazuju da je uloga oca djeteta s teškoćama u
razvoju od izuzetne važnosti. Tako neki autori navode da su očevi pokazali veliki interes u
sudjelovanju i skrbi za svoju djecu, ali ističu zapravo da su s njima provodili jako malo
vremena. Cilj istraživanja, koje će biti prikazano u izlaganju, bio je utvrditi kako očevi koji
imaju dijete s teškoćama u razvoju percipiraju podršku obitelji. Istraživačka pitanja su bila: 1)
kako očevi percipiraju svoju ulogu u odgoju i socijalizaciji svoga djeteta s teškoćama u
razvoju? 2) kako očevi percipiraju svoju ulogu u odnosu na druge članove obitelji: suprugu,
drugu djecu? 3) kakvo je iskustvo podrške očevima u obitelji? Istraživanje je provedeno u
travnju, svibnju i lipnju 2015. godine. U istraživanju je sudjelovalo dvanaest očeva. Koristila
se metoda polustrukturiranog intervjua. Istraživanje se provodilo na području grada Mostara i
Širokog Brijega, te općine Grude. Kod obrade podataka koristili smo postupak kvalitativne
analize te smo za organizaciju prikupljenih podataka koristili metodu otvorenog kodiranja.
Provedeno istraživanje pokazalo je kako očevi doživljavaju svoju ulogu u odgoju i
socijalizaciji djece s teškoćama u razvoju vrlo važnom. Analizom odgovora očevi svoju
uključenost u odgoju i socijalizaciji djeteta s teškoćama u razvoju okarakterizirali su kao
"jako bitnu", maksimalno odgovornu te izrazito značajnu. Očevi smatraju da se njihova uloga
odnosi i na psihološku i fizičku dobrobit djeteta kao i financijsku podršku cijele obitelji.
Ključne riječi: očinstvo, dijete s teškoćama u razvoju, podrška Ivan Bandić, Maja Nižić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Socijalni rad, Matice
Hrvatske bb, Mostar, Bosna i Hercegovina; bandicivan@hotmail.com;
maja.nizic.ffmo@gmail.com
Prof. dr. sc. Zdravka Leutar
Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;
zleutar@pravo.hr
mailto:bandicivan@hotmail.commailto:maja.nizic.ffmo@gmail.commailto:zleutar@pravo.hr
IZLAGANJE
Tadeja Barun
Jelena Ćendo
Asja Zenko
Prikaz rada s obitelji u riziku metodom vođenja slučaja
SOS Dječje selo Hrvatska od lipnja 2014. provodi projekt „Brižan dom za svako dijete“ na
području Sisačko-moslavačke županije. Projekt se provodi uz financijsku podršku
Ministarstva socijalne politike i mladih, a partneri na projektu su SOS Dječje selo Lekenik,
Centar za socijalnu skrb Sisak, Općina Lekenik i Sisačko-moslavačka županija. Cilj projekta
je prevencija izdvajanja djece iz obitelji te podizanje kvalitete socijalnih usluga u Sisačko-
moslavačkoj županiji. Usluge koje se pružaju su utemeljene na potrebama korisnika, a njima
se unaprjeđuje kvaliteta skrbi o djeci u biološkim obiteljima i obiteljima udomitelja.
Dvije osnovne aktivnosti u projektu su savjetovalište i SOS mobilni tim. SOS mobilni tim
pruža podršku djeci i obiteljima u njihovim domovima metodom vođenja slučaja. Vođenje
slučaja je pružanje usluga prema potrebama svake pojedine obitelji i u suradnji s obitelji, a
ono uključuje različite vrste usluga kao što su savjetovanje, usmjeravanje, organizacijsku
pomoć, suradnju s institucijama i slično. U ovom izlaganju bit će prikazan specifičan primjer
rada s jednom obitelji metodom vođenja slučaja. Osnovni cilj rada s obitelji jest postizanje
obiteljske samoodrživosti. Samoodrživost je pojam koji je individualan i ovisi o svakoj
pojedinoj obitelji, ali u konačnici ono znači da obitelj prepoznaje potrebe djeteta i odgovara
na njih, a ukoliko ne može odgovoriti, pravovremeno traži podršku. Uz prikaz rada s obitelji,
kroz izlaganje će biti prikazani rezultati projekta kao i zaključci dosadašnjeg rada s obiteljima.
Ključni pojmovi: prevencija izdvajanja djece, vođenje slučaja, obitelj, mobilni tim
Tadeja Barun, Jelena Ćendo, Asja Zenko, SOS Dječje selo Hrvatska, Zavrtnica 5/III,
Zagreb; tadeja.barun@sos-dsh.hr
IZLAGANJE
Tadeja Barun
Jelena Ćendo
Asja Zenko
Silvija Dumić
Maja Kapec
Može li izdvajanje djeteta biti bezbolno? –
primjer dobre suradnje u pripremi na izdvajanje djece iz obitelji te adaptaciji na
smještaj
Od lipnja 2014. godine u partnerstvu sa Centrom za socijalnu skrb Sisak, Općinom Lekenik te
Sisačko-moslavačkom županijom SOS Dječje selo Hrvatska provodi projekt „Brižan dom za
svako dijete“ na području Sisačko- moslavačke županije. Partnerstvo s Centrom za socijalnu
skrb Sisak odvija se kroz upućivanje obitelji u riziku od gubitka roditeljske skrbi na korištenje
usluge SOS mobilnog tima i Savjetovališta te kontinuiranu suradnju tijekom rada s obitelji.
Izdvajanje djeteta kao mjera obiteljsko –pravne zaštite određuje se onda kada niti jednom
blažom mjerom nije moguće zaštiti prava i interese djeteta. Izdvajanje djeteta izrazito je
stresan događaj kako za dijete tako i za cjelokupnu obitelj zbog čega je važno posvetiti veliku
pažnju pripremi djece, ali i cjelokupne obitelji za samo izdvajanje.
Cilj ovog izlaganja je prikazati primjer dobre prakse prilikom izdvajanja djece iz obitelji kroz
suradnju SOS Mobilnog tima SOS Dječjeg sela Hrvatska, Centra za socijalnu skrb Sisak te
Dječjeg doma SOS Dječjeg sela Lekenik.
Ključni pojmovi: izdvajanje djece, priprema na izdvajanje, adaptacija, izvanobiteljski
smještaj
Tadeja Barun, Jelena Ćendo, Asja Zenko SOS Dječje selo Hrvatska, Zavrtnica 5/III,
Zagreb, tadeja.barun@sos-dsh.hr
Silvija Dumić, Centar za socijalnu skrb Sisak, Lipa ul. 11, Sisak
Maja Kapec, Dječji dom SOS Dječje selo Lekenik
mailto:tadeja.barun@sos-dsh.hr
Neformalni njegovatelji – neprepoznati resurs obitelji i zajednice
IZLAGANJE
Matea Bošnjak
Uloga obitelji i nadležnih institucija pri pružanju podrške roditeljima djeteta s
teškoćama u razvoju – prikaz slučaja iz prakse
Rođenje djeteta predstavlja veliku promjenu u životu partnera te ih sama ta činjenica izlaže
određenoj razini stresa. Roditelji djece s teškoća u razvoju izloženi su većoj razini stresa nego
li ostale skupine roditelja i pred njih su stavljeni veći izazovi nego li pred ostale skupine
roditelja te im je potrebno pružiti dodatnu podršku. Roditeljima su primarni izvor podrške
članovi obitelji i bliske osobe, ali obzirom na specifične potrebe djeteta roditelji se susreću s
nizom institucija iz sustava zdravstva i socijalne skrbi, a koje na odgovarajući način moraju
reagirati na potrebu roditelja za podrškom.
Cilj ovog rada je steći uvid, iz perspektive roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, u ulogu
članova obitelji i nadležnih institucija pri pružanju podrške. Rad će kroz prikaz slučaja iz
prakse prikazati specifične potrebe roditelja djeteta s teškoćama u razvoju pri njihovom
osnaživanju i pružanju podrške od strane članova obitelji, bliskih osoba te od strane
stručnjaka iz sustava zdravstva i socijalne skrbi. Biti roditelj je zahtijevan posao, a osobito biti
roditelj djeteta s teškoćama u razvoju obzirom na niz neodgovorenih pitanja koja se stavljaju
pred roditelje vezano uz zdravstveno stanje i potrebe djeteta. Roditeljima djece s teškoćama u
razvoju potrebno je pružiti dodatnu potporu i podršku kroz koju će spoznati da nisu sami i
koja će ih osnažiti. Nužno je da i nadležne institucije roditeljima pruže odgovarajuću pomoć i
podršku te time ujedno neposredno osnaže i dijete s teškoćama u razvoju jer stabilni roditelji
predstavljaju sigurne temelje za daljnji razvoj djeteta.
Ključne riječi: obitelj, djeca s teškoćama u razvoja, podrška.
Matea Bošnjak, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trešnjevka, Vitezićeva 57,
Zagreb; matea1108@hotmail.com
IZLAGANJE
Vanja Branica
Branka Sladović Franz
Kristina Urbanc
Iskustva s poučavanjem i provedbom obiteljske medijacije iz perspektive praktikuma
poslijediplomskog studija Obiteljska medijacija
Obiteljska medijacija predstavlja profesionalnu intervenciju kojom se nastoji potaknuti
sporazumno rješavanje sukoba i sporova među članovima obitelji. Najviše je rasprostranjena
u području razvoda braka i rješavanja sukoba i sporova koji se tiču roditeljske skrbi.
Ekstenzivnije uvođenje obiteljske medijacije u sustav socijalne skrbi potaknuto je
promjenama u obiteljskom zakonodavstvu 2014. i 2015. godine. Uz donošenje zakona, razvoj
obiteljske medijacije također je potaknuo i razvoj obrazovanja za obiteljske medijatore. Od
početka djelovanja studija 2013. godine do danas upisane su dvije generacije studenata,
ukupno 54 studenata. Tijekom studija uz teorijski, obvezan je i praktični dio nastave, praćen
edukativnom supervizijom i vođenjem dnevnika. Izlaganjem ćemo prikazati iskustva s
provedbom obiteljske medijacije od 2014. do 2016. godine putem analize dnevnika
praktikuma. Biti će prikazani i rezultati evaluacijskog istraživanja koje je imalo za cilj ispitati
stavove prema sukobima i poznavanje obiteljske medijacije kod polaznika poslijediplomskog
studija prije početka nastave i nakon završetka nastave kod obje generacije studenata.
Rezultati pokazuju da je provedeno najviše obiteljskih medijacija u području razvoda braka.
Utvrđene su promjene u poznavanju obiteljske medijacije prije početka i nakon završetka
studija. Rezultati će biti komentirani pod vidom daljnjeg razvoja obiteljske medijacije.
Ključne riječi: obiteljska medijacija, provedba, evaluacija, iskustva obiteljskih medijatora
Doc.dr.sc. Vanja Branica; Prof.dr.sc. Branka Sladović Franz; Prof.dr.sc. Kristina
Urbanc, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;
vanja.branica@pravo.hr
mailto:vanja.branica@pravo.hr
IZLAGANJE
Snježana Bubenik
Obiteljska konferencija - inovativna metoda
promicanja prava obitelji na odlučivanje o vlastitoj budućnosti
Obiteljska konferencija kao metoda, odnosno obiteljsko okupljanje kao usluga obitelji, koristi
se sa ciljem donošenja plana za izlazak obitelji iz krizne situacije. Ona se oslanja na snage
unutar same obitelji, očekuje podršku obiteljske i socijalne mreže. U vrijeme kada se u
Hrvatskoj govori o značaju i potrebi provedbe procesa deinstitucionalizacije Obiteljska
konferencije stavlja naglasak na snage obitelji u samoj prevenciji institucionalizacije djece i
mladih i pokazuje rezultate i u rješavanju kriznih situacija u različitim životnim područjima i
sa različitim dobnim skupinama korisnika. Koncept same Obiteljske konferencije može se
prikazati kroz prikaz partnerskog odnosa obitelji i stručnjaka u pronalaženju načina
zbrinjavanja djeteta ili drugog člana obitelji. Obiteljsku konferenciju kao metodu rada s
obitelji čini posebnom i drugačijom u odnosu na druge metode, promjena uloge samih
stručnjaka kao i uključenje nove osobe, nezavisnog koordinatora koji upravlja procesom.
Model Obiteljske konferencije prihvaća principe suvremene prakse socijalnog rada;
sudjelovanje korisnika u donošenju odluka, praksa usmjerena na korisnika i obiteljski sistem,
osnaživanje korisnika u postizanju svijesti o problemu i traženje rješenja, fokus na preostale
zdrave potencijale korisnika i obiteljskog sistema, iskorištavanje postojećih resursa zajednice
(OCD-a ) i socijalne mreže, rad sa korisnikom usmjeren na potrebe koje se zadovoljavaju u
zajednici, kao i aktivno sudjelovanje cijele mreže u rješavanju problemske situacije.
Značajno obilježje ove metode je da ne nosi gotovo nikakve rizike, odnosno neuspjeh u
primjeni modela javlja se kad obitelj ne iskoristi priliku da napravi plan za rješavanje
problema. Cilj ovog izlaganja je predstavljanje Obiteljske konferencije kao inovativne metode
rada sa obiteljima u riziku, te pokušaj njezina približavanja i implementacije u samu praksu
socijalnog rada. Također, ovim radom želi se ukazati na mogućnosti pružanja pomoći obitelji
ili pojedincu u krizi uz oslanjanje na njegove vlastite snage tijekom cjelokupnog procesa
realizacije usluge.
Ključne riječi: obiteljska konferencija, obiteljski sistem,praksa usmjerena na korisnika
Snježana Bubenik, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava, Dubrava 49,
Zagreb; snjezanabubenik@gmail.com
IZLAGANJE
Marko Buljevac
Zdravka Leutar
Marina Milić Babić
Diskriminacijska praksa u formalnoj podršci obiteljima osoba s invaliditetom u
Republici Hrvatskoj i uloga socijalnog rada
Obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom se u zadovoljenju određenih
potreba članova svojih obitelji obraćaju sustavu formalne podrške. Također, utvrđivanjem
teškoća u razvoju kod djeteta obitelj postaje korisnikom sustava formalne podrške. Upravo bi
profesionalci, zaposleni u sustavu socijalne skrbi, zdravstva, odgoja i obrazovanja,
mirovinskog itd., trebali obiteljima s invaliditetom pružati pravovremenu, jednaku i
odgovarajuću podršku i pomoć. Međutim, nerijetko se ove obitelji susreću s izravnim
diskriminacijama, gdje u zadovoljenju svojih prava ostaju prepušteni sami sebi. Cilj ovog
izlaganja je predstaviti i problematizirati rezultate više istraživanja koje su autori proveli
proteklih godina, a koji ukazuju na diskriminaciju obitelji osoba s invaliditetom i djece s
teškoćama u razvoju unutar sustava formalne podrške. Zaključci navedenih istraživanja
povezat će se s osnažujućom i antidiskriminacijskom ulogom i praksom socijalnog rada u
zaštiti prava obitelji s invaliditetom.
Ključne riječi: sustav formalne podrške, obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s
invaliditetom, diskriminacija temeljem invaliditeta, socijalni rad
Doc.dr.sc. Marko Buljevac, Prof. dr. sc. Zdravka Leutar, Doc. dr. sc. Marina Milić
Babić, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;
marko.buljevac@pravo.hr, zleutar@pravo.hr; marina.milic.babic@gmail.com
mailto:marko.buljevac@pravo.hrmailto:zleutar@pravo.hrmailto:marina.milic.babic@gmail.com
IZLAGANJE
Klaudija Devčić Majerić
Kristina Kulaš
Vendi Keserica
Anamarija Juroš
Ružica Skopljak Masier
Naučimo roditelje – projekt za unaprjeđenje roditeljskih kompetencija
Centar za mladež Zaprešić je nevladina, neprofitna udruga osnovana 1998. godine na poticaj
Gradskog vijeća Grada Zaprešića. Vizija ovog centra je samoostvaren čovjek u zdravom,
brižnom i tolerantnom društvu, dok je misija inovativno i kreativno educiranje i osnaživanje
pojedinca, obitelji i zajednice, stvarajući poticajnu sredinu za odrastanje djece i mladih. U
2015. godini proveli smo 13 projekata i dva u partnerstvu te pokrenuli nove projekte koji se
još uvijek provode. Projektima obuhvaćamo različite korisnike: djecu, mlade, roditelje,
obitelj, osobe starije životne dobi i opću populaciju. Projekt Naučimo roditelje provodimo u
kontinuitetu od 2006. godine. Cilj projekta je jačanje roditeljskih kompetencija. Područje
roditeljstva, roditeljske skrbi i obitelji sve se više mijenja i sve je više pod utjecajem
društvenih promjena. Svi roditelji su primorani na pronalaženje novog puta u odgoju djece te
su im potrebne dodatne informacije, znanja, vještine i podrška. Osim toga, postoje i roditelji s
dodatnom potrebom za potporom zbog specifičnih obiteljskih situacija kao što su samohrano
roditeljstvo, loša socioekonomska situacija obitelji, zdravstveni problemi ili slične poteškoće.
Projekt Naučimo roditelje odgovara na potrebe roditelja, pruža usluge koje nedostaju u
zajednici te doprinosi razvoju roditeljskih kompetencija.
Ključne riječi: projekt, roditeljske kompetencije, znanja, vještine, obitelj.
Klaudija Devčić Majerić, Kristina Kulaš, Vendi Keserica, Anamarija Juroš, Ružica
Skopljak Masier, Centar za mladež Zaprešić, Matije Gupca 4, Zaprešić;
centar.za.mladez.zapresic@zg.t-com.hr
mailto:centar.za.mladez.zapresic@zg.t-com.hr
IZLAGANJE
Ivana Dolovčak
Roditeljsko vrednovanje programa „Škola za roditelje“ pri Hrabrom telefonu
S ciljem provođenja evaluacije programa „Škole za roditelje“, nastojalo se utvrditi kako
roditelji, polaznici programa doživljavaju sam program i kakav utjecaj nova znanja i iskustva
stečena tijekom programa imaju na njihov obiteljski život, odnosno odgoj djece nakon
završetka samog programa. U evaluaciji su sudjelovali roditelji polaznici dva ciklusa,
održanih tijekom 2015. i 2016. godine. U istraživanju je sudjelovalo 14 roditelja s kojima je
nakon završenog ciklusa proveden intervju. Uz intervju, sudionici su ispunili evaluacijsku
anketu/evaluaciju specifično kreiranu za svrhu ove evaluacije koji su roditelji ispunjavali na
početku i na kraju ciklusa. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno, anonimno i
povjerljivo. Statističkom obradom podataka o procjenama roditelja utvrđeno je da postoje
pozitivne promjene u ponašanju roditelja prije i nakon završenog programa. Općenito,
roditelji izražavaju zadovoljstvo programom Škole za roditelje te ga ocjenjuju korisnim.
Utvrđeno je da provedba programa pridonosi osvještavanju odgojnih metoda roditelja i
utjecaja na dijete što pridonosi promjeni određenih odgojnih metoda, sigurnosti kod određenih
aspekata odgoja poput postavljanja granica, razgovor o seksualnom razvoju djeteta,
kvalitetnijoj komunikaciji i sl. Vidljivo je da provođenje programa utječe na roditelje da imaju
više strpljenja za djecu, da roditeljski stres izražavaju na prihvatljiviji način te da steknu veći
roditeljski autoritet i osjećaju se sigurnije u svojoj roditeljskoj ulozi.
Ključne riječi: roditelji, odgoj, osnaživanje, djeca, program
Ivana Dolovčak, Hrabri telefon, Đorđićeva 26, Zagreb, ivana@hrabritelefon.hr
mailto:ivana@hrabritelefon.hr
IZLAGANJE
Olja Družić Ljubotina
Marijana Kletečki Radović
Jelena Ogresta
Kakva je podrška obitelji beskućnicima u Hrvatskoj?
Problem beskućništva u Hrvatskoj je na sustavnoj razini uglavnom nedovoljno prepoznat i
istražen. Ono što je razvidno iz svih dokumenata koji se bave problematikom socijalno
ugroženih osoba, jest da se vrlo šturo, sporadično i rijeko spominje kategorija beskućnika, pri
čemu sustavnih rješenja u borbi protiv beskućništva nema. Kako bi bilo moguće kompetentno
govoriti o mjerama koje je potrebno poduzeti nužno je imati podatke na kojima će se temeljiti
konkretne mjere ili na osnovu kojih se može kreirati strategija djelovanja u odnosu na
problem beskućništva, kao oblika ekstremnog siromaštva. Stoga je, u okviru projekta „ReStart
podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada“, čiji je nositelj Gradski ured za socijalnu
zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Studijski centar socijalnog rada u svojstvu
partnera, imao zadatak provesti prvo sveobuhvatno znanstveno istraživanje o beskućništvu u
Hrvatskoj. Opći cilj istraživanja bio je dati stručni i znanstveni doprinos definiranju modela
podrške beskućnicima. Svrha istraživanja je bila istražiti uzroke beskućništva u RH te dobiti
uvid u probleme, potrebe te stanje i perspektivu uključivanja beskućnika na tržište rada. U
istraživanju je sudjelovalo 266 beskućnika iz svih 14 prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj,
stambenih zajednica, kao i dio njih koji ne koriste uslugu smještaja. U izlaganju ćemo
prikazati rezultate jednog segmenta istraživanja koji se odnosio na obiteljski aspekt podrške
beskućnicima.
Ključne riječi: beskućnici, obitelj, podrška, istraživanje
Doc.dr.sc. Olja Družić Ljubotina; Doc.dr.sc. Marijana Kletečki Radović; Doc.dr.sc.
Jelena Ogresta, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51,
Zagreb; olja.druzic.ljubotina@pravo.hr; marijana.kletecki.radovic@pravo.hr;
jelena.ogresta@pravo.hr
mailto:olja.druzic.ljubotina@pravo.hrmailto:marijana.kletecki.radovic@pravo.hr
IZLAGANJE
Maja Ferenčina
Rosanda Krstinić Gušćić
Vesna Đujić
Tamara Petrc
Moji prijatelji iz Fortice
Moji prijatelji iz Fortice je program obrnute inkluzije kojeg Centra za rehabilitaciju Fortica
već dvije godine provodi s ciljem smanjenja predrasuda prema djeci s teškoćama, te jačanja
socijalnih i emocionalnih vještina djece u institucionalnom smještaju. Program predstavlja
rijedak primjer obrnute inkluzije koja podrazumijeva uključivanje, prema planiranim
projektnim aktivnostima, djece iz redovnog školskog i predškolskog sustava u socijalnu
ustanovu. Program je osmišljen zbog nedostatka obiteljske skrbi i nemogućnosti uključivanja
korisnika ustanove sa višestrukim tjelesnim i intelektualnim oštećenjima u aktivan život
lokalne zajednice. Centar za rehabilitaciju Fortica provodio je program u suradnji sa
Osnovnom školom Kraljevica, Dječjim vrtićem Orepčićići i Centrom za odgoj i obrazovanje
Rijeka. Kontinuirano tokom cijele školske godine, praćeno je stanje i promijene kod djece sa
višestrukim teškoćama, kao i kod djece iz škole i vrtića koji su sudjelovali u program, te je
vidljiv znatan napredak u ponašanju kod djece s teškoćama u pogledu socijalizacije i
smanjenja agresije i autoagresije. Djeca i njihovi učitelji provođenjem ovog programa su
smanjili predrasude prema djeci s teškoćama te stekli senzibilitet za njihove specifične
potrebe. Školska djeca su svoja pozitivna iskustva iz radionica prenosila u svoje obitelji, koje
su nerijetko i same bile u određenom otporu prema ustanovi i njezinim korisnicima. Po
završetku školske godine iz evaluacije programa zaključeno je da isti ima višestruke pozitivne
učinke na sve dionike, od kojih je posebno važno istaknuti poboljšanje kvalitete života
korisnika u ustanovi koji su u deficitu roditeljske skrbi, te iskustva školske i vrtićke djece kod
kojih se kroz ovaj program razvila empatija i niz drugih socijalnih vještina.
Ključne riječi: djeca s teškoćama, prevencija, djeca iz redovnog školskog sustava
Maja Ferenčina, Rosanda Krstinić Gušćić, Vesna Đujić, Tamara Petrc, Centar za
rehabilitaciju Fortica Kraljevica, Obala kralja Tomislava 1, Kraljevica,
maja.ferencina@gmail.com
mailto:maja.ferencina@gmail.com
IZLAGANJE
Dijana Fijačko
Darinka Sviben
Dražen Čandrlić
Karolina Martinuš
Emil Sviben
Podrška obiteljima osoba s invaliditetom, smještenih u
Domu za odrasle osobe Lobor-grad
Psihoze su najteži psihički poremećaj. Karakterizira ih neusklađenost misli, osjećaja, sjećanja,
volje sa realitetom. Obitelj često prekasno prepoznaje simptome bolesti, što uzrokuje odlazak
na liječenje tek u uznapredovaloj fazi bolesti. Budući da teško dolazi do stabilizacije i
poboljšanja psihičkog stanja, narušavaju se obiteljski odnosi, dolazi do disfunkcionalnosti na
radnom mjestu, te u zajednici. Česta posljedica je potreba za smještajem u dom za odrasle
osobe. Proces psihosocijalne rehabilitacije po dolasku u ustanovu između ostalog zahtjeva od
socijalnog radnika da u proces rada uključuje i članove obitelji kako bi rehabilitacija korisnika
bila što je moguće kvalitetnija. Praksa je pokazala da pozitivna suradnja sa članovima obitelji
može bitno umanjiti simptome bolesti. Treba reći da je postizanje suradnje s obitelji za
socijalnog radnika izazovan i kompleksan posao. Teret duševne bolesti težak je ne samo
korisniku već i njegovoj obitelji. Zbog toga pojedini korisnici ne dožive poboljšanje
obiteljskih odnosa pa im ustanova ostaje kao jedino ili najpogodnije okruženje. Suprotno
tome, uz intervencije socijalnih radnika u radu sa korisnikom i obiteljima koja podrazumijeva
stručnu podršku, osnaživanje obiteljskih odnosa i vraćanje povjerenja postiže se i kvalitetniji
odnos, korisnik je zadovoljniji, a time i sa smanjenom potrebom hospitalizacija i s pozitivnom
težnjom da i sam djeluje na poboljšanje svoga općeg stanja. Kroz analizu slučajeva K.H. i
K.P.Š. prikazati ćemo kako se provodi podrška obiteljima i osobama s invaliditetom u Domu
za odrasle osobe Lobor-grad.
Ključne riječi: osoba s invaliditetom, psihoza, obitelj, dom za odrasle osobe, podrška
Dijana Fijačko, Darinka Sviben, Dražen Čandrlić, Karolina Martinuš, Emil Sviben,
Dom za odrasle osobe Lobor-grad, Markuš-brijeg 131, Lobor; dijana.fijacko@socskrb.hr
IZLAGANJE
Ada Filipaj
Tamara Kralj
Osnaživanje obitelji i djece s teškoćama u razvoju
Socijalni rad u lokalnoj zajednici, koji obuhvaća obitelji djece s teškoćama u razvoju (TUR),
opterećen je viševrsnim problemima. Profesionalna pomoć i podrška socijalnog radnika se
ostvaruje principom od savjetovanja do konkretnog tretmana, putem proširivanja mreže
usluga i izvaninstitucijskih oblika rada, te povezivanjem različitih pružatelja usluga u lokalnoj
zajednici. Naglasak je na nastavku života djeteta s TUR-om u primarnoj obitelji kroz
dostupne službe podrške. Ovim radom je prikazan primjer dobre prakse kroz projekt
„Osnaživanje obitelji i djece s teškoćama u razvoju“ koji se provodio u Bjelovarsko-
bilogorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Suradnjom s
nevladinim organizacijama (Hrvatski savez udruga dječje i cerebralne paralize) dobiven je
uvid o potrebi pružanja usluge u lokalnoj zajednici, gdje do sada takva usluga nije postojala.
Zajedničkom suradnjom je omogućeno zapošljavanje i edukacija lokalnih stručnjaka koji su
pružili uslugu rane intervencije i psihosocijalne podrške 21 obitelji.
Članovi multidisciplinarnog tima Centra za rehabilitaciju Zagreb (socijalni radnik,
rehabilitatori, klinički psiholog, logoped, fizioterapeut) su kroz tromjesečnu edukaciju
prenijeli uspješni model rada na timove u lokalnim zajednicama. Edukacija je uključivala
prijenos specifičnih znanja i vještina potrebnih za kvalitetno pružanje socijalnih usluga djeci s
TUR-om i njihovim obiteljima kroz rad rehabilitatora u obitelji, pružanjem nove usluge
predaha od skrbi te grupnim radionicama za roditelje i savjetovanje. Kroz edukaciju su
obuhvaćena područja zakonske regulative, program rada s djecom s TUR-om i njihovim
obiteljima, uloga članova stručnog tima, izrada individualnog plana podrške, te evaluacija
kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Prednost ovog načina rada je pružanje podrške obitelji u
njihovom domu kroz redoviti tjedni dolazak stručnjaka koji je kroz rad s djetetom ujedno i
educirao roditelje prenoseći praktične vještine i znanja prilagođene potrebama njihovog
djeteta i obitelji u cjelini.
Ključne riječi: obitelj, djeca s TUR-om, lokalna zajednica, profesionalna podrška
Ada Filipaj, Tamara Kralj, Centar za rehabilitaciju Zagreb, Nikole Andića 3, Zagreb;
ada.filipaj@hotmail.com
mailto:ada.filipaj@hotmail.com
IZLAGANJE
Romana Galić
Antonija Bobić
Nosi li jednoroditeljstvo rizik od siromaštva?
Loša gospodarska situacija i recesija u Republici Hrvatskoj uvelike su utjecale na činjenicu da
se danas oko 20% stanovništva nalazi u riziku od siromaštva i da teško zadovoljavaju svoje
osnovne životne potrebe. Istovremeno, pod utjecajem globalnih promjena i transformacije
društva, obitelj kao temelj istoga, stavljena je na kušnju i doživljava niz promjena. Jedna od
značajnih promjena u strukturi obitelji je sve veća zastupljenost jednoroditeljskih obitelji
čemu uvelike doprinose socioekonomski i politički uvjeti koji znatno utječu i mijenjaju
obilježja našeg društva i obitelji kao njegove temeljne zajednice. Jednoroditeljske obitelji su
nerijetko suočene sa teškim životnim prilikama poput: siromaštva, diskriminacije prilikom
zapošljavanja, ekonomske deprivacije, niskih prihoda, loše informiranosti, nedostataka
socijalne mreže te neodgovarajuće obiteljske i društvene podrške. Navedene nepovoljne
društvene i ekonomske okolnosti predstavljaju prijetnju zadovoljavanja potreba članova
jednoroditeljskih obitelji te mogu dovesti do nepovoljnih posljedica na osobnoj, obiteljskoj i
društvenoj mreži. Sve to ukazuje da jednoroditeljske obitelji predstavljaju skupinu novih
socijalnih rizika, a jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju su ekonomski problemi.
Profesionalno, uočavamo kako ova skupina društva sve teže odolijeva izazovima i
svakodnevnim problemima koji su vezani za jednoroditeljstvo.
Stoga je cilj ovog izlaganja analizirati rizike jednoroditeljstva s osvrtom na rizik od
siromaštva, koji se u kontekstu jednoroditeljstva sve više spominje, s naglaskom na utjecaj
siromaštva na obitelj u cjelini.
Ključne riječi: siromaštvo, jednoroditeljske obitelji, transformacija društva, socijalni
rizici
Romana Galić, Antonija Bobić, Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s
invaliditetom, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb; romana.galic@zagreb.hr
IZLAGANJE
Krasanka Glamuzina
Hana Crnogorac
Andrijana Kovačić Dedić
Kristina Mitrović
Ana Lipša Kocmanović
Ustanova kao potpora obitelji oboljelih od Alzheimerove demencije
i drugih oblika demencije
U Hrvatskoj prema statistici Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest u ovom trenutku ima
oko 85.000 osoba koje pate od demencije. U 90 posto slučajeva o njima u svojim domovima
brinu članovi njihovih obitelji. Očekuje se da će se njihov broj udvostručiti do godine 2030.
Polazeći od te činjenice, važno je ukazati na potrebu zbrinjavanja oboljelih od Alzheimerove
demencije i drugih demencija u posebno organiziranom prostoru te integriranje takve vrste
usluga u sustav socijalne skrbi. Cilj ovog rada je ukazati na nužnost sustavnog i
sveobuhvatnog međuresornog pristupa oboljelima od Alzheimerove demencije i drugih oblika
demencije i članova obitelji oboljelog. Rezultate koje smo dobili anketiranjem rodbine
ukazuju na kvalitetniji život oboljelog od Alzheimerove demencije i drugih oblika demencija
smještenih na Odjelu Alzheimerove demencije u odnosu na druge oblike skrbi te da je
postignut veći osjećaj sigurnosti oboljelog kao i članova njegove obitelji. Mogućnost
zbrinjavanja oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih oblika demencije u posebno
organiziranim prostorima pružanjem različitih usluga, kroz različite stadije bolesti, osigurava
kontinuitet brige za oboljelog te pruža podršku članovima obitelji oboljelog kada obiteljska
solidarnost postane nedovoljna. Cilj ovog rada je ukazati na nužnost sustavnog i
sveobuhvatnog međuresornog pristupa oboljelima od Alzheimerove demencije i drugih oblika
demencije i članova obitelji oboljelog.
Ključne riječi: Alzheimerova demencija, obitelj, Odjel za skrb oboljelih od Alzheimerove
demencije i drugih oblika demencije
Krasanka Glamuzina,Hana Crnogorac, Andrijana Kovačić Dedić, Kristina Mitrović,
Ana Lipša Kocmanović, Dom za starije osobe Medveščak, Trg D. Iblera 8, Zagreb,
dom.medvescak@dom-medvescak.hr
IZLAGANJE
Josipa Gović
Antonia Bekavac
Nevena Stojčić
Rađanje djeteta s teškoćama u razvoju – prava i usluge namijenjene obiteljima u nekim
državama EU
Rađanje djeteta iznimno je značajan životni događaj koji dovodi do promjena u svakoj
obitelji. Ponekad se kod novorođenčadi pojavljuju teškoće u razvoju koje mogu nastati u
prenatalnom, perinatalnom ili postnatalnom razdoblju. Teškoće u razvoju kod djeteta često su
neočekivan događaj za obitelji koje nemaju iskustva ili spoznaje kako postupiti u tom
trenutku, pa teškoće kao takve mogu biti potencijalan okidač u nastanku stresa, raspadanju ili
slabljenju obiteljskih veza, no i nedostatku potpore. Stoga je iznimno važna uloga države koja
propisuje prava i usluge u formalnom sustavu podrške kroz svoj zakonodavni okvir, kao i
multidisciplinarni pristup, a sve u cilju što ranijeg započinjanja s procesom stručne
intervencije s članovima obitelji u kojoj je rođeno dijete s teškoćama u razvoju. Cilj ovog rada
je prikazati prava i usluge iz sustava socijalne skrbi koje se pružaju obiteljima u kojima je
rođeno dijete s teškoćama u razvoju kroz zakonodavstvo država na području EU – Velika
Britanija1, Švedska, Njemačka, Slovenija. Također, na temelju spoznaja o pravima i uslugama
koje se pružaju u navedenim zemljama, želimo istražiti postoje li razlike u odnosu na
zakonodavstvo Republike Hrvatske. Stoga se nameće pitanje postoji li potreba za promjenom
u sustavu socijalne skrbi Republike Hrvatske u pogledu prava i usluga namijenjenih
obiteljima u kojima je rođeno dijete s teškoćama u razvoju prema modelima koji su trenutno
aktualni u spomenutim državama članica EU?
Ključne riječi: obitelj, djeca s teškoćama u razvoju, prava i usluge u sustavu socijalne skrbi
Josipa Gović, Antonia Bekavac, Nevena Stojčić, studentice, Studijski centar socijalnog
rada, Pravni fakultet Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb; josipa.govic@gmail.com
1 Zbog trenutne situacije oko „Brexit“, nismo sigurni da li će se Velika Britanija i dalje kvalificirati kao članica
EU na datume za koje je predviđen Kongres. U tom slučaju razmišljamo o uzimanju druge države članice EU.
mailto:josipa.govic@gmail.com
IZLAGANJE
Marko Grgurević
Važnost sustavne podrške obitelji, djeci i mladima iz pozicije lokalne samouprave
Obitelj današnjice mora odgovoriti na velike izazove koje joj donosi nesigurnost modernog
društva. Egzistencijalni strahovi, terorizam i nasilje, ovisnosti, gubitak identiteta, otuđenost,
anomija hrvatskog društva, sve više nuklearnih obitelji bez podrške šire obitelji, porast
razvoda brakova, sve manje brakova, sve više samohranih i jednoroditeljskih obitelji
uzrokovanih razvodima stvara izuzetne teške uvjete za funkcioniranje obitelji, pa se sve veći
broj obitelji suočava s izrazitim poteškoćama u svakodnevnom životu. U ovakvom kontekstu
događanja postavlja se pitanje koja je uloga društva u svemu tome?! Obitelj je osnova i temelj
društva, a dezintegracija obitelji nesumnjivo vodi u dezintegraciju čitavog društva i zajednice.
Sve je očitija potreba da se društvo angažira radi očuvanja obitelji kroz svoje operativne
forme od kojih je jedna lokalna samouprava; najniža jedinica koja je ujedno i najbliža
građanima i obiteljima. Jedan od najvećih izazova socijalnog rada danas je odgovor na pitanje
da li ćemo svojim znanjem i vještinama intervenirati u zajednici i nastojati stvoriti bolje
uvjete za djecu, mlade i obitelj ili ćemo samo ostati pasivni promatrači. U ovoj prezentaciji
biti će prikazan rad socijalnog radnika u razvoju sustava skrbi i podrške, djeci, mladima i
obitelji u gradu Dubrovniku od perifernih, nasumičnih aktivnosti prema stvaranju sustavne
sveobuhvatne podrške i pomoći. Cilj izlaganja je prezentirati važnost razvoja sustavne
podrške obitelji, djeci i mladima na primjeru socijalnog rada u lokalnoj zajednici grada
Dubrovnika.
Ključne riječi: podrška, samouprava, djeca, mladi, obitelji
Marko Grgurević, Grad Dubrovnik, Pred dvorom 1, Dubrovnik, mgrgurevic@dubrovnik.hr
IZLAGANJE
Božena Horvat Alajbegović
Jasna Cesarec
Jačanje sustava podrške obiteljima u riziku kroz partnerstva s nevladinim sektorom
Primarna zadaća Centra za socijalnu skrb je pružanje podrške, pomoći i zaštite pojedincima i
obiteljima koje prolaze kroz životnu krizu kako bi se osnažili za pozitivne promjene. Nagle
društvene promjene i novi sustavi vrijednosti nameću potrebu za brzom prilagodbom što često
rezultira nesnalaženjem pojedinaca i obitelji te potrebom za ciljanom podrškom i pomoći
stručnjaka iz područja socijalne skrbi i obiteljsko pravne zaštite.
Stručni radnici centra svakodnevno su suočeni s disfunkcionalnim obiteljima, roditeljima
kojima je potrebno osnaživanje odgojnih kompetencija i roditeljskih kapaciteta kako bi se
preveniralo ili zaustavilo zanemarivanje ili ugrožavanje interesa i dobrobiti njihove djece. U
situacijama kada se radi o nedjelotvornom roditeljstvu, riziku od gubitka roditeljske skrbi ili
izdvajanju djece iz obitelji neophodno je uključivanje obitelji u psihosocijalni tretman uz
integrativni i multidisciplinarni pristup usmjeren na osobne snage korisnika, koristeći se svim
raspoloživim resursima u lokalnoj zajednici u cilju trajne dobrobiti obitelji, djece i mladih.
Prepoznavši, s jedne strane, potrebe suvremene obitelji izložene brojnim izazovima i rizicima
na koje je potrebno brzo i adekvatno odgovoriti primjerenom stručnom podrškom te suočeni s
brojnim javnim ovlastima i velikim nedostatkom stručnog kadra, s druge strane, u CZSS
Zagreb razvijamo iznimno kvalitetnu suradnju i partnerstva s udrugama civilnog društva na
različitim projektima usmjerenim ka pružanju podrške posebno osjetljivim korisničkim
skupinama, a osobito na projektima usmjerenim obitelji, djeci i mladima. Primjeri dobre
prakse ukazuju da je povezivanje i suradnja kontinuirani proces sa jasno definiranim
ciljevima, aktivnostima i predviđenim ishodima u skladu sa specifičnim potrebama obitelji
koja osnažena brzom i pravovremenom stručnom podrškom ostaje cjelovita.
Ključne riječi: CZSS, obitelj,podrška,udruge,suradnja
Božena Horvat Alajbegović, Jasna Cesarec, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Kumičićeva
5, Zagreb; Jasna.Cesarec@SOCSKRB.HR
https://webmail.carnet.hr/imp/
IZLAGANJE
Karolina Horvat
Lana Remar
Dijana Posavec
Model rada s romskom populacijom u Varaždinskoj županiji
Može se reći da romska populacija ima teži socijalni položaj u odnosu na druge nacionalne
manjine, koji karakterizira visok stupanj socijalne isključenosti. Autori koji su se bavili ovim
pitanjem smatraju da je siromaštvo kod Roma specifično, dubinsko i permanentno, o čemu
govore podaci iz dosadašnjih istraživanja prema kojima oko 70% romskih obitelji živi u
ekstremnom siromaštvu. U izlaganju će biti predstavljene specifičnosti siromaštva kod
romske populacije s aspekta materijalnih i stambenih uvjeta, zdravstvene zaštite i obrazovanja
djece. Centar za socijalnu skrb Varaždin pokriva dva naselja nastanjena populacijom Roma, a
to su Štoosov trg u gradu Varaždinu, na čijem području živi 35 obitelji, i nekadašnji Strmec
Podravski (sada podijeljen na Gornje Vratno i Donje Vratno) gdje stanuje 150 obitelji. Rizik
od siromaštva povećavaju sljedeća obilježja: ovisnost romske populacije o financijskoj
pomoći države, neprimjereni higijenski i stambeni uvjeti, niska svijest o važnosti osnovnog
obrazovanja, obitelji s više djece, izoliranost naselja koja su obično bez osigurane osnovne
komunalne infrastrukture. Otegotna okolnost je postojanje diskriminacije romske populacije
od strane većinskog stanovništva, što u konačnici dovodi do kruga (samo)stigmatizacije i
siromaštva, ostavljajući pojedincima malo mogućnosti za oblikovanje vlastitih životnih
prilika. Posljednjih godina su zabilježeni pozitivni pomaci osobito u aspektu obrazovanja
djece romske populacije, a isto tako rad sa romskom populacijom u Varaždinskoj županiji
temelji se na poboljšanju osnovnih životnih uvjeta obitelji.
Ključne riječi: siromaštvo, romska populacija, zaštita djece, poboljšanje osnovnih životnih
uvjeta
Karolina Horvat , Centar za socijalnu skrb Varaždin khorvat2@gmail.com
Lana Remar, Centar za socijalnu skrb Varaždin
IZLAGANJE
Nataša Jelača
Uloga socijalnog radnika u postupcima obveznog savjetovanja prije razvoda braka i
obveznog savjetovanja prije pokretanja drugih postupaka u vezi s djetetom
U studenom 2015. godine na snagu je stupio Obiteljski zakon (NN 103/15) kojim je određeno
da prije razvoda braka roditelja ili pokretanja bilo kojeg drugog postupka u vezi s djecom na
sudu roditelji trebaju pokrenuti i provesti postupak obveznog savjetovanja. Osnovna namjera
pokretanja takvih postupaka je postizanje roditeljskog sporazuma o zajedničkoj roditeljskoj
skrbi. U periodu od 1. 1. 2016. do 30 . 6. 2016. za području mjesne samouprave Vrapče jug i
Špansko jug je zaprimljeno 40 zahtjeva za provođenjem postupaka obveznog savjetovanja
prije razvoda braka ili prije pokretanja drugih postupaka u vezi s djecom. Na području
navedenih mjesnih samouprava prijavljeno prebivalište ima prijavljeno ukupno 25 362
stanovnika od toga 5089 djece odnosno maloljetnih osoba. Do konca lipnja od pokrenutih 40
postupaka obveznog savjetovanja okončano je 30 postupaka od čega je 18 postupaka
dovršeno s postignućem cjelovitog sporazuma o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Daljnjih 6
postupaka okončano je bez postignutog sporazuma roditelja, preostalih 6 postupaka nisu
okončani zbog neodazivanja jednog ili oboje roditelja (bolest, život u inozemstvu, neuredna
dostava poziva ili izbjegavanja suradnje sa stručnim radnicima Centra za socijalnu skrb). U
izlaganju ću naglasak staviti na analizu kvalitete postignutih sporazuma, na ulogu socijalnog
radnika i ostalih članova stručnog tima u postizanje sporazuma, kao i na prednosti tj.
pozitivne strane u odnosu na konflikt roditelja tijekom postupka separacije i razvoda. Iz
analize provedenih postupaka može se zaključiti da u obiteljima u kojima su roditelji tijekom
postupka obveznog savjetovanja postigli sporazum postoji daleko niža razina stresa kod djece
od uobičajene za razvod braka, smanjena je pojava konflikta lojalnosti kod njihove djece
budući da djeca ne sudjeluju u postupku evaluacije podobnosti roditelja za daljnju skrb o djeci
i na kraju ali ne manje važno potreba za daljnjim intervencijama stručnih radnika i izricanjem
daljnjih mjera obiteljsko pravne zaštite ne postoji ili je vrlo mala.
Ključne riječi: obvezno savjetovanje; razvod braka, sporazum o zajedničkoj roditeljskoj
skrbi, pravne i psihološke posljedice razvoda braka na djecu
Mr. sc. Nataša Jelača, Centar za socijalnu skrb Zagreb Podružnica Susedgrad, Aleja Bologne
2, Zagreb, njelaca@socskrb.hr
IZLAGANJE
Ana Jukić
Helena Potočki
Uloga i važnost probacijskih poslova za dobrobit obitelji
Velik broj obitelji nađe se u potrebi za nekim oblikom intervencije vezano uz obiteljske,
partnerske, roditeljske odnose i dužnosti, pojavu neprihvatljivih oblika ponašanja pojedinog
člana obitelji. Kada su u obitelji nedostatne kompetencije za prepoznavanje i suočavanje s
problemom nužna je intervencija službi. Međutim, kada službe ne uspiju potaknuti pozitivnu
promjenu ili kada osoba bez prethodnih naznaka da problem egzistira i bez prethodne
uključenosti službi prekrši zakonske odredbe, osobe se uključuju u sustav pravosuđa. U
probacijsku službu uključuju se najčešće osobe koje ne prepoznaju i negiraju problem, a isti
egzistira dulje vremensko razdoblje i postigao je velike razmjere, često imaju nedostatnu
podršku članova obitelji, lokalne zajednice te su u pravilu iznevjerili povjerenje obitelji,
službi i imaju negativno obilježje u lokalnoj sredini. Cijela obitelj je u takvoj situaciji
oslabljena i u potrebi. Iako je u probaciju uključen u pravilu jedan član obitelji samim radom s
pojedincem na unaprjeđenju socijalnih i komunikacijskih vještina, osvješćivanju njegovih
roditeljskih i partnerskih obveza, jačanju intrinzične motivacije za pozitivnom promjenom
prepoznaje se dobrobit za cjelokupnu obitelj. Probacijska služba radom s pojedincem djeluje u
službi obitelji zajedno sa brojnim dionicima u provođenju izrečenih obveza. Naglasak u radu s
osobom uključenom u probaciju je na procjeni kriminogenih rizika i tretmanskih potreba,
definiranju kratkoročnih aktivnosti u cilju realiziranja postavljenih ciljeva, usmjeravanju,
savjetovanju i poticanju osuđenika na poduzimanje aktivnosti, ukazivanje na rizičnost
pojedinih postupanja u različitim aspektima života, smanjenju rizika od ponovnog počinjenja
kaznenog djela. Cilj izlaganja je predstaviti važnost probacijskih poslova za dobrobit obitelji.
Ključne riječi: probacijska služba, obitelj, dobrobit, kriminogeni rizici, tretmanske potrebe
Ana Jukić, Helena Potočki, Ministarstvo pravosuđa, Probacijski ured Zagreb II, Savska
cesta 41/13, Zagreb; ana.jukic@pravosudje.hr i helena.potocki@pravosudje.hr
mailto:ana.jukic@pravosudje.hrmailto:helena.potocki@pravosudje.hr
IZLAGANJE
Tatjana Katkić Stanić
Zajednička roditeljska skrb i zaštita interesa djece iz perspektive stručnjaka
Kroz izlaganje će se dati osvrt na zakonsku regulativu, kao i mogućnosti, ograničenja i
izazove zajedničke roditeljske skrbi iz iskustva i perspektive stručnjaka. Prikazati će se
najčešća uvjerenja vezana uz roditeljsku skrb, te na koji način takva uvjerenja mogu utjecati
na donošenje odluka. Najčešće posljedice na ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi kada
roditelji nisu u mogućnosti postići dogovor su stereotipni kontakti bez stvarne procjene da li
je takva odluka u interesu djeteta, pa čak i kad je očito da neće biti provedena; izostanak
pravovremene procjene kod visoko konfliktnih brakorazvoda kako bi se mogućnost
manipulacije svela na minimum, a roditeljima ciljanim intervencijama i pružanjem stručne
pomoći omogućilo da prepoznaju i u prioritet stave potrebe i interes djeteta i nepovjerenje u
stručnjake, odnosno prebacivanje odgovornosti od strane roditelja. Rezultat je povreda prava,
umjesto zaštita interesa djeteta.
Cilj izlaganja je osnažiti stručnjake za promjenu paradigme djelovanja, odnosno drugačiji
pristup u radu s roditeljima i djecom, uz integrirani pristup, primjenu instrumenata socijalnog
rada i razvoj socijalnih usluga za obitelj, kako bismo prepoznali i otklonili rizike i prevenirali
visoko konfliktne brakorazvode i roditeljske sukobe, štiteći pri tome najbolji interes djeteta.
Ključne riječi: perspektiva stručnjaka, visoko konfliktni brakorazvodi, integrirani pristup,
najbolji interes djeteta
Tatjana Katkić Stanić, Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Kaznionica u
Turopolju; tanja.kst@gmail.com
IZLAGANJE
Maja Laklija
Profesionalizacija udomiteljstva – što kažu udomitelji?
Brojne društvene promjene utjecale su na udomiteljstvo kao oblik skrbi (npr. promjene u
zahtjevima udomiteljstva, obilježja djece u udomiteljstvu, pravna regulativa i sl.). Isto tako,
sve je manji broj novih udomitelja, a postojeći broj udomitelja se osipa; sve je snažnije
zagovaranje profesionalizacije i većih prava za udomitelje od strane udruženja udomitelja;
kao i potreba za dodatnim edukacijama u cilju stjecanja brojnih znanja i vještina posebice u
djelu specijaliziranog udomiteljstva. U izlaganju će biti dat prikaz rezultata istraživanja
provedenog na uzorku udomitelja u Republici Hrvatskoj (N=279), o stavovima vezanim za
profesionalizaciju udomiteljstva te promišljanja o pozitivnim i negativnim aspektima
profesionalizacije. Unatoč općenitoj podršci profesionalizaciji udomiteljstva, ona nije jednako
prihvaćena među udomiteljima. Manji udio udomitelja i dalje smatra da udomiteljstvo treba
biti „volonterska aktivnost“, te se boji da bi dobivanje financijske nagrade kompromitiralo
njihov odnos s udomljenim djetetom. Iako nema slaganja oko toga kako bi profesionalizacija
udomiteljstva trebala izgledati, rezultati pokazuju da većina udomitelja vidi pozitivne efekte
profesionalizacije te da udomitelji ističu potrebe da ukoliko za to dođe vrijeme da sami odluče
žele li biti profesionalni udomitelji ili ne. Ono što se čini neminovnim jest daljnja
„profesionalizacija“ udomiteljstva. Međutim, ono što je važno pri donošenju daljnjih politika i
akcija, jest sagledati profesionalizaciju iz različitih diskursa prilikom raspravljanja o njenim
mogućim obl
Recommended