SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

FAKULTET EKONOMIJE I TURIZMA „DR. MIJO MIRKOVIĆ“

INTERDISCIPLINARNI STUDIJ KULTURE I TURIZMA

ETIKA U POSLOVNOJ KOMUNIKACIJI

SEMINAR

Studentica: Lucija Perkov

Kolegij: Poslovna etika

Mentor: prof. dr. sc. Fulvio Šuran

Pula, srpanj 2013.

0

SADRŽAJ

SADRŽAJ ................................................................................................................. 1

1.UVOD ................................................................................................................. 2-3

2.ETIKA I KOMUNIKACIJA ............................................................................. 4

2.1. Etičnost pojedinaca u organizaciji i poticanje etičnosti u komunikaciji ............................................................................................................................. 4

2.2.Etički kodeks ......................................................................................... 5

2.3.Uzroci neetičnog ponašanja .................................................................. 6

3.ETIČNOST POSLOVNE KOMUNIKACJE ...................................................... 6

3.1.Poslovno izvješće ......................................................................................... 7

3.2.Informacije o djelatnicima .................................................................. 7

3.3.Ocjena kvalitete rada ............................................................................. 8

3.4.Ponuda za zaposlenje ............................................................................. 8-9

4.ETIČNOST I PREDODŽBA O ORGANIZACIJI/POJEDINCU .................. 9-11

5.ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 12-13

LITERATURA ..................................................................................................... 14

1

1. UVOD

Etika je znanost o moralu(filozofija morala),akojaaistražujeasmisaoaiaciljeve moral

nih normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopće zasnovanost i

izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je

prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme

odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti. (Allcock,

1994)

Naziv etika dolazi od dviju grčkih riječi: ethos – običaj, navika i eitikos – moralan,

označavajući znanstvenu refleksiju o etosu (moralu). Etika i etos, odnosno moral, odnose

se slično kao znanost i praksa. Moral se odnosi na praksu ispravnog ponašanja, dok se

etika odnosi na teoriju ispravnog ponašanja. Etika se ne bavi stvarima kakve one jesu, već

kakve bi trebale biti, te je temeljna zadaća etičara (filozofa) - stalno preispitivati postojeću

praksu. Termin etika, kao i pojava etike u smislu filozofske discipline vezuje se za grčkog

filozofa Aristotela, koji je za razliku od svog učitelja Sokrata smatrao da etika ne može

postojati kao znanje o dobru i zlu, bez praktičnog djelovanja. Etika je dakle, skup pravila i

kriterija koji određuju koje je ponašanje dobro, a koje je loše. Temelj etike kao znanosti

glasi: „Nemoj štetiti drugima, već naprotiv, pomozi svakome kome možeš pomoći!“.

Ako posao definiramo kao djelovanje s ciljem ili kao misiju, a etiku kao znanost

koja regulira ipromišlja pravila ljudskog ponašanja, poslovna etika bi bila primjenjivanje

ili uvažavanje etičkih principa u svim poslovnim aktivnostim. Praktično provođenje

etičkih pprincipa upposlovnom  svijetu ključni je problem poslovne etike. (Blanchard i

Peale, 1990.)

Poslovnu etiku ne možemo izjednačiti sačistom etikom, jer je polje njenog djelova

-nje između težnje za dobiti i čistih etičkih principa kao što su istina, prijateljstvo i slično.

Kod poslovne etike, za dobro obavljeni posao očekujemo da i druga strana izvrši svoj dio

obveze. (Bebek i Kolumbić, 2000.)

Etičnost se ogleda u izvršavanju ciljeva svih dogovorenih strana. U poslovnom

djelovanju gotovo ništa ne činimo samo za opće dobro, nego je prisutna i osobna korist,

odnosno dobit. Etičnost se u poslovnom svijetu odnosi na korektno izvršavanje preuzetih

2

ciljeva za koje smo odgovorni drugoj strani.aEtičnost na radnom mjestu, u

organizaciji diktira onaj tko odlučuje, a to je menadžment. (Blanchard i Peale, 1990.)

U suvremenoma društvu poslovanje ase obavlja uglavnom za novac, premda anpr.

umjetnici, liječnici ili znanstvenici veliki dio svog djelovanja razmjenjuju za ugled, moć i

slično. Poslovnu etiku dakle trebamo shvatiti i šire od pojma dobiti. Iz poslovne etike

isključeni su oni koji obavljaju posao, a za njega ne primaju nikakvu korist (npr. saborski

zastupnik koji ne prima nikakav oblik naknade, za posao koji obavlja nije subjekt

poslovne etike). (Bebek i Kolumbić, 2000.)

Ovaj seminar će se baviti etikom u poslovnoj komunikaciji, kao bitnim

segmentom poslovne komunikacije u organiziciji, grupama, ali i kod pojedinca.

3

2. ETIKA I KOMUNIKACIJA (Etičnost pojedinaca u organizaciji , poticanje etičnosti u

komunikaciji, etički kodeks, uzroci neetičnog ponašanja)

2.1.Etičnost pojedinaca u organizaciji i poticanje etičnosti u komunikaciji

Svaki čin ponašanja u privatnom i poslovnom životu posjeduje određenu moralnu

dimenziju. Etika na rdnom mjestu, u organizaciji i procesu rukovođenja postala je jednim

od centralnih pitanja uspješnog poslovanja. Odredimo li etičnost organizacije kao skup

načela ponašanja koja predstavljaju okvir za procese odlučivanja i postupaka grupe i

pojedinca, jasno je da etičnost diktira onaj tko odlučuje, a to je menadžment. Menadžer je

taj koji djelatnicima organizacije daje (dobar) primjer, a javnost obavještava o etičnosti

vlastite organizacije. Svako (etično ili neetično) ponašanje rezultat je interakcije

pojedinac situacija. Proizvodni rokovi, potreba za ostvarenjem poslovnih rezultata, osobni

interes pojedinaca, sve to može potaknuti neetično ponašanje. Vođa organizacije mora

regulirati sustav vrijednosti tako što sustavno nagrađuje jedno, odnosno kažnjava drugo

ponašanje. (Fox, 2006)

2.2.Etički kodeksi

Bez obzira na specifičnu djelatnost organizacije, etički kodeks određuje stav

organizacije prema sljedećim pojedinačnim kategorijama:

- Osnovno poštenje

- Pridržavanje propisa

- Sigurnost na radnom mjestu

- Sukobi interesa

- Odnos organizacije prema djelatnicima

4

- Financijsko izvješćivanje

- Odnos organizacije prema dobavljačima

- Politika cijena

- Ugovorni odnosi

- Rukovanje informacijama

- Mito

- Političke aktivnosti

- Briga za okoliš.

Etički kodeks organizacije zasniva se na jednom ili više sljedećih načela (Steiner i

Steiner, 1985):

-načelu pravde: svaka odluka mora se zasnivati na istini, objektivnosti i

doslijednosti

-načelu prava pojedinca: u osnovu svake odluke mora biti zaštita ljudskih prava

(npr. menadžer neće tjerati djelatnika da djeluje suprotno svojim moralnim uvjerenjima

-načelu utilitarizma: odluka mora voditi ka promicanju najvećih dobra za najveći

broj ljudi

-jednakost se manifestira u zapošljavanju, te u pravu pojedinca na usavršavanje i

napredovanje

-dobrim se smatra samo onaj menadžer koji je pravedan i etičan.

5

2.3.Uzroci neetičnog ponašanja

Čimbenicima neetičnog ponašanja u organizaciji smatraju se (Cooke, 1991):

- davanje prednosti kratkoročnim ciljevima pred dugoročnom koristi

- nepostojanost pisanog etičkog kodeksa

- rješavanje etičkih problema na brzinu i površno

- nespremnost zauzimanja etičkog stava ako to znači dodatne troškove

- shvaćanje etike isključivo kao pravnog pitanja, odnosnno elementa odnosta s

javnošću

- nepostojanje jasnih procedura kod rješavanja etičkih problema

- udovoljavanje zahtijevima dioničara nauštrb ostalih interesnih skupina

(potrošaća, djelatnika, društvene zajednice).(Fox, 2006)

3. ETIČNOST POSLOVNE KOMUNIKACJE

Istinitost je svakako ključno obilježje etične poslovne komunikacije, ali

percepcija ovisi ne samo o istinitosti činjenica, već i o odabiru, kombinaciji, i položaju u

poruci, isticanju i o ukupnom kontekstu. Komunikacija, nadalje, mora biti razumljiva i

jasna,što doprinosi stvaranju pozitivnog dojma o organizaciji. Kako pokazuju istraživanja,

komunicirati razumljivo i jasno nije lako, pa broj sudskih sporova uslijed dvosmislene

pisane poslovne komunikacije raste. Najčešći pojedinačni uzroci sporova jesu: nejasan

povod komunikacije, nedovoljna preciznost poruke, loša organizacija poruke, težak jezik,

„mlaćenje prazne slame“, neprikladan/neučikovit izvor rijeci i gramatičke greške koje

mogu utjecati na značenje poruke. (Fox, 2006)

Neki oblici poslovne komunikacije, npr. izvješćivanje, kao i ukupna

komunikacija koja se odnosi na pojedince (npr. traženje/davanje informacija o

pojedincima, ocjenjivanje kvalitete rada, molba za posao), prestavljaju pravi magnet za

neetičnost. (Fox, 2006)

6

3.1. Poslovno izvješće

Od poslovnog izvješća se očekuje da sadrži istitnite i logično intrpretirane

činjenice. Autor mora biti otvoren i objektivan te u izvješće uključiti sve podatke

(povoljne i nepovoljne), a ne za one kojih bi mogao imati korist. I najmanja netočnostmoze

ugroziti ukupan proces izvješčivanja. Naime , svaka pojedinačna neistina, greška ili

pokušaj mistifikacije činjenica dovodi u pitanje vjerodostojnost ukupnog izvješća. U

izvješću je važno naglasiti činjenice i rezultate, a ne osobe i stavove. U izvješću ima mjesta

za mišljenja autora s tim da su prikladno formuliranja (Smatram..., Vjerujem...,

Očekujem...). Apsolutno je neprihvatljivo vlastita mišljenja/stavove prezentirati kao

općeprihvaćenu istinu. U izvješćima se ne smiju prepravljati činjenice zbog vlastitih

interesa, a nauštrb drugih pojedinaca, odjela, organizacija ili društva. (Fox, 2006)

3.2. Informacije o djelatnicima

U procesu zapošljavanja novog djelatnika budući poslodavac obično (kod trenutnog

ili bivšeg poslodavca) provjerava profesionalne i moralne kvalitete kandidata. Ukupna,

usmena i pisana, komunikacija koja se odnosi na osobe (neovisno od toga jeli obavijest

povoljna ili nepovoljna) predstavlja etički osjetljiv posao. (Fox, 2006)

Dobro je kad organizacija pisanim aktima definira postupak davanja podataka o

svojim djelatnicima (tj. Jasno odredi koje podatke je sprema dati, komu i u koju svrhu). U

interesu organizacija i pojedinaca je pridržavanje nekih pravila :

- Obavijest se može zatražiti samo uz dozvolu dotičnog pojedinca

- Tražitelj obavijesti smije zahtijevati samo poslovno relevantne informacije. Važno je,

jasno navesti razlog dopisa i opisati radno mjesto za koje se kandidata namjerava zaposliti

- U procesu davanja informacija, valja rukovati iskljućivo činjenicama

- Sve osobne informacije valja tretirati kao povjerljive. (Fox, 2006)

7

Kod davanja informacija o djelatniku, kao i kod ocjene djelatnika, postoji više

kriterija odabira I organizacije podataka. U interesu svih strana (tražitelja I davatelja

informacije, te osobe na koju se informacija odnosi) je istinit i pravedan izbor informacija.

Ako tražitelj informacije zahtijeva I mišljenje o osobi, tada taj sud valja prikladno

formulirati, i podkrijepiti ga činjenicama. (Fox, 2006)

Kod navođenja negativnih činjenica valja imati na umu da one upravo zato što su

negativne, privlače pažnju. Kako im primatelj dopisa nebi pridao veću važnost nego što u

stvarnosti zaslužuju, važno jepravilno ih izreći i u ukupnoj poruci dodjeliti odgovarajuće

mjesto. Zakonodavstvo mnogih zemalja zabranjuje davanje bilo kakvih obavijesti koje se

odnose na dob, rasu, religijska uvjerenja, spol, bračno stanje, članstvo u organizacijama i

zdrastveno stanje pojedinaca. Da bi izbjegli moguće zakoneske probleme, poslodavci

obično ograničavaju pružanje informacija na osnovne činjenice. Zbog istih razloga brojne

organizacije odbijaju davati informacije o svojim bivšim djelatnicima. (Fox, 2006)

3.3. Ocjena kvalitete rada

Ocjena kvalitete rada mora biti, u prvom redu, istinita. Poznato je da se svaki

podatak može višestruko intonirati i selektivno naglasiti. Ocjenjivač odabire pojedinosti

koje doktiraju/potkrjepljuju njegovu ocjenu. On je taj koji odlučuje što će naglasiti, a što

može prikazati u povoljnom ili nepovoljnom svjetlu. Kod formulacije ocjene kvalitete rada

ocjenjivač mora, stoga, voditi računa o etičkom aspektu izbora podataka i njihove

prezentacije, kako bi ocjena bila poštena i objektivna. (Fox, 2006)

3.4. Ponuda za zaposlenje

Ključan dio svake ponude za zaposlenja je životopis kandidata. Životopis

prezentira profesionalna znanja i vještine kadidata, tj. Registrira aktualno stanje u

profesionalnoj karijeri pojedinca.

8

On, isto tako, obavještava budućeg poslodavca o neprofesionalnim aktivnostima pojedinca

(privatni interesi, hobiji, članstva, funkcije), tj. Prikazuje njegovu društvenu

kompetentnost. Komunikacijska funkcija životopisa je uvjeriri potencijalnog poslodavca

da upravo kandidata X vrijedi pozvati na razgovor. (Fox, 2006)

Dobar životopis je istinit, pregledan, logičan, bez vremenskih “rupa” i na svoj

način, jedinstven. Kandidat koji je drugačiji od ostalih orivući će pažnju poslodavca i imati

veće izglede da bude pozvan na razgovor. Kako životopis ne može sadržavati sve

relevantne pdatke o pojedincu, postavlja se pitanje kriterija odabira informacija. Činjenica

d apotencijalnog poslodavca više zanimaju kvalitete kandidata nego njegove slabosti,

ponekog će kadnidata navesti da “uljepša” podatke, tekst “iskiti” nepovjerljivim detaljima

ili nekako “premosti” period od dvije godine u kojem je bio nezaposlen. Niti jedan

poslodavac kadnidatu neće zamjeriti odabir onih pojedinosti koje ga predstavljaju u

najboljem svjetlu. Konačno, u tome i jest svrha životopisa. Ustanovi li, međutim,

poslodavac da je životopis sadržavao neistinite podatke, to može biti povod trenutnom

otkazu. Dodatna opasnost nesitinih podataka je i u tome što svakako “uljepšavanje” pravog

stanja stvari kod poslodavca potiče veća očekivanja, koja kadnidat, razumljivo, neće moći

ispuniti. (Fox, 2006)

4. ETIČNOST I PREDODŽBA O ORGANIZACIJI/POJEDINCU

Javno izricanje osobne etičnosti kao i etičnosti vlastite organizacije jedan je od

najvažnijih zadataka menadžerskog vrha svake organizacije. Etika je, naime, bitan element

javne predodžbe o organizaji, ključ morala zaposlenika i dobre volje poslovnih partnera, te

svakako presudna za ocjenu, profesionalnog uspijeha menadžera. Velik dio javne

komunikacije višeg menadžmenta usmjeren je, stoga, na pitanja etike. Idealno sredstvo

obavještavanja javnosti o kvalitetama organizacije posebice o etičnosti, je izjava Levija

Straussa o misiji : “Što radimo je važno, kako to radimo je također važno. Biti iskren je važno.”.

Kvantitavna analiza tekstualnog korporusa jezika menadžmenta (Fox, 1999) pokazala

je da je pojmovno područje etike gotovo potpuno izostavljeno iz metaforičkog sustava

9

ergolekta menadžmenta. Teme o kojima menadžer metaforizira su vođenje, natjecanje,

osobne ambicije, te financijsko poslovanje i funkcioniranje korporacije. O etičnosti

pojedinca i organizacije govori se eksplicitno.

Očito je etičnosti previše važna, a da bi se prepustila slučajnosti ispravnog tumačenja

metafore. Važan element etičnosti organizacije, ali i jedan od najkontroverznijih aspekata

njezina djelovanja, je šira društvena odgovornost. Suvremeno shvačanje društvene

odgovornosti organizacije, pojma koji se tumači na više načina, uvelike nadilazi okvire

profitabilnosti i ekonomske supješnosti. Društvena odgovornost danas znači pokretati

društveno kosrisne akcije, javno se izjašnjavati o društveno relavantnim temama te

otvoreno i javno djelovati u skladu s budućim potrebama društva. (Fox, 2006)

Menadžment je po definiciji javna djelatnost. Usred sve veće međuovisnosti

društvenih grupacija, sve je veća društvena odgovornost organizacije i osobna odgovornost

menadžera. Društvo od menadžmenta očekuje pomoću rješavanu širih problemazajednice.

Sl.1.Etika kao alat pravilnog prosuđivanja

(www.nastavapreduzetnistva.files.wordpress.com)

Menadžer je taj koji uspostavlja ravnotežu između potrebe za profitom i zadovoljavajuće

razine društvene odgovornosti: “u kompliciranoj mreži očekivanja menadžer mora voditi

računa ne samo o dioničarima, već i o brojnim društvenim i političkim grupacijama.”.(Sigler,

1981)

10

Menadžment tako postaje aktivnim sudionikom života društvene zajednice.Društvena

odgovornost menadžmenta znači prihvačanje obveza u širem smislu nego što nalaže zakon.

Samo reagirati na okolnosti znači kasniti. Upitne su, stoga, sve organizacije koje društvenu

obvezu prihvačaju tek kao reakciju na društvene pritiske, bojkote i negativan publicitet.

Organizacija mora biti spremna na nepredviđeno, pa se od društveno odgovornog

menadžmenta očekuje da nadiđe razinu puke obveze ili reakcije, tj. Da ima proaktivan stav

prema okolini. (Fox, 2006)

Od proaktivnog stava prema društvenoj zajednici, tj. od preuzimanja društvene

odgovornosti, i sama organizacija ima koristi. Društveno problematične situacije, npr.

nezaposlenost, niska obrazovna razina radne snage, često sadrže poslovne mogučnosti.

(O'Toole, 1991)

Organizacija koja ponudi kvalitetan projekt rješavanja svih navednih problema može

istovremeno zaraditi i profilirati se kao važan društveni čimbenik, te na društvenoj

odgovornosti graditi svoj ugled. (Fox, 2006)

11

5. ZAKLJUČAK

Etika je znanost koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim

moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru

etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti. Etika je skup pravila i kriterija koji određuju koje

je ponašanje dobro, a koje je loše. Poslovna etika bi bila primjenjivanje ili uvažavanje etičkih

principaauasvimaposlovnimaaktivnostim.aPraktičnoaprovođenjeaetičkih pprincipa 

upposlovnomasvijetu ključni je problem poslovne etike.aEtičnost se ogleda u izvršavanju cilje

va svih dogovorenih strana. U poslovnom djelovanju gotovo ništa ne činimo samo za opće

dobro, nego

jeaprisutnaaiaosobnaakorist,odnosno dobit. Etičnost se u poslovnom svijetu odnosi na korektn

o izvršavanje preuzetih ciljeva za koje smo odgovorni drugoj strani. Svaki čin ponašanja u

privatnom i poslovnom životu posjeduje određenu moralnu dimenziju. Etika na rdnom mjestu,

u organizaciji i procesu rukovođenja postala je jednim od centralnih pitanja uspješnog

poslovanja. Odredimo li etičnost organizacije kao skup načela ponašanja koja predstavljaju

okvir za procese odlučivanja i postupaka grupe i pojedinca, jasno je da etičnost diktira onaj

tkoaodlučuje Svaki čin ponašanja u privatnom i poslovnom životu posjeduje određenu

moralnu dimenziju. Etika na rdnom mjestu, u organizaciji i procesu rukovođenja postala je

jednim od centralnih pitanja uspješnog poslovanja. Odredimo li etičnost organizacije kao skup

načela ponašanja koja predstavljaju okvir za procese odlučivanja i postupaka grupe i

pojedinca, jasno je da etičnost diktira onaj tko odlučuje, a to je menadžment.

(menadžment).aEtičnostanaaradnomamjestuauaorganizaciji diktira onaj tko odlučuje, a to je 

menadžment. Menadžment je po definiciji javna djelatnost. Usred sve veće međuovisnosti

društvenih grupacija, sve je veća društvena odgovornost organizacije i osobna odgovornost

menadžera. Društvo od menadžmenta očekuje pomoću rješavanu širih problema zajednice.

12

Menadžer je taj koji uspostavlja ravnotežu između potrebe za profitom i zadovoljavajuće

razine društvene odgovornosti. Od proaktivnog stava prema društvenoj zajednici, tj. od

preuzimanja društvene odgovornosti, i sama organizacija ima koristi. Proizvodni rokovi,

potreba za ostvarenjem poslovnih rezultata, osobni interes pojedinaca, sve to može

potaknuti neetično ponašanje. Vođa organizacije mora regulirati sustav vrijednosti tako

što sustavno nagrađuje jedno, odnosno kažnjava drugo ponašanje. Etičkim kodeksom u

organizaciji i pridržavanjem istoga se uvodi ravnoteža između optimalnog poslovanja

organizacije i maksimalne dobrobiti društva.

13

LITERATURA

1. Fox, R., Poslovna komunikacija, 2006., Hrvatska sveučilišna naklada Pučko otvoreno

učilište Zagreb, Zagreb

2. Bebek, B., Kolumbić A., Poslovna etika, 2000., Sinergija, Zagreb

3. Blanchard, K., Peale, N., 1998., The Power of Ethical Management, William Morrow

and Company, New York

4. Allcock, J., 1994. Etics and competivness, Sloan menagement Rewiew, Fall

14