30
ISTRAŽIVAČKI RAD ISPITIVANJE UTICAJA ORHIDEKTOMIJE NA STEREOLOŠKE KARAKTERISTIKE GONADOTROPNIH ĆELIJA PACOVA Autori: Vojislav Gligorovski 1 Božidar Mitrović 1 Mentor: dr Nataša Ristić 2 1 Učenik III razreda Matematičke gimnazije u Beogradu (Kraljice Natalije 37) 2 Institut za biološka istraživanja Siniša Stanković (Bulevar despota Stefana 142)

osboskovic.edu.rsosboskovic.edu.rs/dev/osnovna/sites/default/files/... · Web viewTokom izvođenja eksperimentalne procedure životinjama su bile dostupne voda i laboratorijska hrana

  • Upload
    buiphuc

  • View
    222

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

ISTRAŽIVAČKI RAD

ISPITIVANJE UTICAJA ORHIDEKTOMIJE NA STEREOLOŠKE KARAKTERISTIKE GONADOTROPNIH ĆELIJA PACOVA

Autori:

Vojislav Gligorovski1

Božidar Mitrović1

Mentor:

dr Nataša Ristić2

1 Učenik III razreda Matematičke gimnazije u Beogradu (Kraljice Natalije 37)2 Institut za biološka istraživanja Siniša Stanković (Bulevar despota Stefana 142)

2

Sadržaj

1.Rezime 3

2.Uvod 4

2.1.Hormoni 4

2.2.Funkcije hipofize i hipotalamusa 5

2.3.Mehanizam negativne povratne sprege 5

2.4.Struktura LH i FSH hormona 7

2.5.Orhidektromija 7

3.Cilj rada 8

4.Materijal i metode rada 9

4.1.Laboratorijsko održavanje životinja 9

4.2.Dizajn eksperimenta 10

4.3.Priprema tkiva za svetlosnu mikroskopiju i histološka bojenja 10

4.4.Imunocitohemijsko obeležavanje gonadotropnih ćelija 11

4.5.Stereološka merenja 12

4.6.Statistička analiza podataka 13

5.Rezultati 14

5.1.Gonadotropne ćelije hipofize sham operisanih (SO) životinja 14

5.2.Gonadotropne ćelije hipofize orhidektomisanih (Orx) životinja 15

6.Diskusija 19

7.Zaključak 20

8.Zahvalnica 21

9.Literatura 22

3

1.Rezime

U ovom radu ispitan je uticaj orhidektomije odnosno hirurškog uklanjanja testisa na tri

stereološke karakteristike gonadotropnih ćelija hipofize. Stereološke karakteristike koje su

ispitivane su: zapremina jedra, zapremina ćelije i volumenska gustina ćelija. Istraživanje je

vršeno na ukupno četiri mužjaka pacova svrstanih u kontrolnu grupu (n=2) i eksperimentalnu

(orhidektomisanu) grupu (n=2). Kod svake jedinke ispitivane su obe vrste gonadotropnih ćelija

(folikulostimulirajuce i luteinizirajuće) koje su prethodno imunocitohemijski obojene.

Stereološke karakteristike su ispitivane pomoću mikroskopa (uveličanje objektiva 100x) na

osnovu standardizovanog sistema M42. Ispitivanje je pokazalo da se zapremina ćelija i jedara

statistički značajno ne menja nakon orhidektomije dok se volumenska gustina ćelija statistički

značajno povećava: u slučaju folikulostimulirajućih za 136% (p<0.05) i luteinizirajućih ćelija za

90%, (p<0.05). Ovakvo povećanje volumenske gustine gonadotropnih ćelija se može objasniti

diferencijacijom stelatnih ćelija u cilju što veće sinteze folikulostimulirajućeg (FSH) i

luteizirajućeg hormona (LH) koji stimulišu sintezu testosterona i spermatogenezu po principu

negativne povratne sprege.

4

2.Uvod

2.1.Hormoni

Najbitniju ulogu u održavanju homeostaze tela i reagovanju na draži iz spoljašnje sredine

ima endokrini sistem, koji deluje preko hormona. Hormoni su hemijski aktivne supstance koje se

izlučuju direktno u krv i koje putem krvi stižu do mesta delovanja. [1] Hormoni koji određuju

polnu karatkeristiku muškaraca i žena se nazivaju polni hormoni. Oni su ključni za razvoj polnih

organa kao i za polnu diferencijaciju mozga. Endokrine žlezde koje luče polne hormone su

gonade-ovarijumi, kod žena i testisi kod muškaraca. Testisi sekretuju nekoliko muških polnih

hormona koji se zajedno nazivaju androgenima. To su testosteron, dihidrotestoseteron i

androstendion. Testosteron se luči znatno više od ostalih hormona, te je najvažniji hormon

testisa.

Slika 1: Struktura testosterona

Kod muškaraca, pod dejstvom testosterona se razvijaju i održavaju sekundarne seksualne

karakteristike, kao što su: rast, maljavost, uvećanje polnih organa, povcećana produkcija sperme,

povećanje libida i mutiranje glasa. Testosteron se sintetiše u Lejdigovim ćeijama koje se nalaze

u semenim kanalićima testisa. Dnevno čovek izluči 4-9 mg testosterona. Količina testosterona u

telu se reguliše hipotalamo-hipofizno-gonadalnom osovinom (HPG osom), po principu

negativne povratne sprege. [2]

5

2.2.Funkcija hipofize i hipotalamusa

Hipofiza, žlezda smeštena u udubljenju sfenoidne kosti, ima ključnu ulogu u regulaciji

sistema endokrinih žlezda. Sastoji se od neurohipofize (pars neurosa) i adenohipofize (pars

distalis). Ćelije neurohipofize luče dva hormona, dok ćelije adenohipofize luče šest hormona

ključnih za regulaciju funkcije ostalih endokrinih žlezda, to su:

hormon rasta (GH), koji pokreće rast tela delovanjem na deobu i diferencijaciju ćelija adrenokortikotropni hormon (ACTH), koji utiče na metabolizam hranljivih materija tireostimulirajući hormon (TSH), koji kontroliše rad štitne žlezde prolaktin (PRL), koji pokreće razvoj mlečnih žlezda luteinizirajući hormon (LH), i folikulostimulirajući hormon (FSH), čija će funkcija biti detaljno objašnjena u daljem

tekstu.

Hipotalamus je deo mozga, smešten pri dnu treće moždane komore. Hipotalamus je

kontrolni centar za mnoge autonomne funckije perifernog nervnog sistema i njegova

funckcionalna pozicioniranost između nervnog i endokrinog sistema ukazuje da uma važnu

ulogu s jedne strane u održavanju stalnosti unutrašnje sredine (homeostaznu funkciju), a sa druge

strane od njegove aktivacije zavise neki oblici ponašanja koji bi se mogli definisati kao

instinktivno ili emotivno ponašanje. Pri tome treba imati u vidu da su ove dve grupe funckija

hipotalamusa međusobno tesno povezane. Aksonski terminali imaju sposobnost aktivacije

funkcije hipofize.[3]

2.3.Mehanizam povratne sprege

Hipotalamus proizvodi gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH) koji dejuje na

hipofizu. [4] Sekretorne ćelije prednjeg dela hipofize pod uticajem GnRH luče gonadotropne

hormone: luteinizirajući hormon (LH) i folikulostimulirajući hormon (FSH). Nakon toga, LH i

FSH putem krvi dolaze do testisa i pokreću proizvodnju testosterona i spermatozoida. LH

stimuliše Lejdigove ćelije da sintetišu testosteron a FSH stimuliše Sertolijeve ćelije koje u

prisustvu testosterona iz Lejdigovih ćelija odvijaju spermatogenezu (proces nastanka i razvoja

spermatozoida). Povećanje nivoa testosterona u krvi negativnom povratnom spregom utiče na

hipotalamus koji smanjuje lučenje GnRH i hipofizu koja smanjuje lučenje FSH i LH.

6

Sertolijeve ćelije pri odvijanju spermatogeneze sintetišu i inhibin koji sprečava dalju

sintezu FSH delujući direktno na hipofizu slično kao testosteron.[5]

Delovanje testosterona na hipotalamus u cilju prestanka sinteze GnRH predstavlja dužu

negativnu povratnu spregu, dok zajedničko delovanje testosterona i inhibina u cilju prestanka

sinteze LH i FSH na hipofizu predstavlja kraću negativnu povratnu spregu.

Slika 2:HPG osa

7

2.4. Struktura LH i FSH hormona

Po strukturi gonadotropni hormoni su heterodimerni glukoproteini, tj. sadrže dve

različite subjedinice (Alfa i Beta) koje su sastavljene od ostataka amino-kiselina i ostataka

ugljenih hidrata. Alfa subjedinica je ista za LH i FSH hormon i kod čoveka se sastoji od niza 92

amino-kiseline, a kod ostalih kičmenjaka od niza 96 amino-kiselina na čijem se jednom kraju

nalaze ostaci ugljenih hidrata (fukoze, galaktoze, manoze, galaktozamina i glukozamina). Drugi

kraj alfa subjedinice je povezan sa beta subjedinicom koja je različita za LH i FHS hormon, dok

nevezujući kraj beta subjedinice takođe sadrži ostatke saharida. Ova subjedinica obezbeđuje

biološku aktivnost jer ima sposobnost vezivanja za receptore ćelijske membrane. Kod LH

hormona ona je izgrađena od niza 120 amino-kiselina, dok subjedinica FSH hormona sadrži 111

amino-kiselina. Poluživot (vreme za koje koncentracija hormona nakon lučenja opadne za

polovinu trenutne) LH hormona je 20 minuta dok je poluživot FSH hormona duži i iznosi 3-4

sata. Koncentracija FSH hormona u krvi je niža u odnosu na koncentraciju LH hormona.

2.5.Orhidektomija

Orhidektomija (kastracija) podrazumeva hirurško uklanjanje testisa, pasemenika

(epididymis) i semevoda (ductus deferens) sa okružujućim tkivom. U humanoj medicini,

primenjuje se kod pacijenata sa karcinomom prostate u poodmakloj fazi, kao i kod obolelih od

karcinoma testisa. Zahvaljujući tome pacijenti preživljavaju duži period nakon hirurške

intervencije. Kastracija je u istoriji ljudske vrste zabeležena i kao deo religioznih i socijalnih

običaja u nekim kulturama, vršena je i nad robovima i zarobljenim neprijateljima u toku ratova, a

kastrirani muškarci- evnusi su u nekim društvima činili i posebne socijalne klase. Danas je

ilegalna kastracija prisutna nažalost i u trgovini belim robljem kod oba pola, a u određenim

zemljama i društvima u jako viskom procentu je prisutna ženska kastracija.U mnogim državama

danas “dobrovoljna” hemijska ili hirurška kastracija je zakonom propisana opcija za seksualne

prestupnike, koja im omogućava reintegraciju u društvo, mada su efikasnost i etički aspekt ovog

tretmana predmet žučnih rasprava. Dalekosežne posledice orhidektomije su smanjenje gustine

koštanog tkiva, a time povećanje rizika od frakture kostiju. Njeni prateći efekti su i erektilna

disfunkcija, smanjen libido i impotencija.[6]

8

3.Cilj rada

Cilj ovog istraživačkog rada bio je da se ispitaju stereološke karakteristike luteotropnih i

folikulotropnih ćelija prednjeg režnja hipofize kod orhidektomisanih andropauzalnih pacova, kao

i da se kreira paralela izmedju orhidektomisanih i lažno operisanih pacova (kontrolne grupe).

Hipoteza, koja se postavlja na osnovu činjenica o HPG osi, je da će usled niske

koncentracije slobodnog testosterona u krvi kod orhidektomisanih pacova, doći do povećanja

koncentracije GnRH, a samim tim i LH i FSH hormona u krvi odnosno broja gonadotropnih

ćelija u prednjem režnju hipofize.

9

4.Materijal i metode

4.1.Laboratorijsko održavanje životinja

U eksperimentima su korišćeni andropauzalni pacovi, Wistar soja, starosti 16 meseci i

prosečne telesne mase od 650-700 g, koji su odgajani u odgajalištu Instituta za biološka

istraživanja “Siniša Stanković”. Laboratorijski uslovi ispunjavali su standardne zahteve: životinje

su boravile u plastičnim kavezima sa prostirkom od sterilne strugotine, pri konstantnoj

temperaturi od 20-22ºC i režimom osvetljenja 12 sati svetla, 12 sati mraka, čime je omogućen

dnevno-noćni ritam. Tokom izvođenja eksperimentalne procedure životinjama su bile dostupne

voda i laboratorijska hrana ad libitum. Receptura za pripremu laboratorijske hrane, koja kao

jedini izvor proteina sadrži kazein, preuzeta je od Picherit i sar. Sastav hrane je dat u tabeli 1.

Tabela 1: Sastav laboratorijske hrane

Sastojci %

Proteini

Casein (Alfa Aesar, Johnson Matthey GmbH &

Co.KG, Karlsruhe, Germany)

16.5%

Ugljeni hidrati

Kukuruzno brašno (Mlin produkt, S.Mitrovica)

75.2%

Celuloza

Cellulose, microcrystalline (Alfa Aesar. Johnson

Matthey GmbH & Co.KG, Karlsruhe, Germany)

2.0%

Masti

Suncokretovo ulje (Vital, Zrenjanin, Srbija)

2.0%

Vitaminska mešavina

(INSHRA PKB, Beograd, Srbija)

1.0%

Mineralna mešavina (di-Ca-fosfat, kreda, NaCl)

(INSHRA PKB, Beograd, Srbija)

3.3%

Ukupno 100%

10

4.2. Dizajn eksperimenta (eksperimentalne grupe)

Svi operativni zahvati nad životinjama izvođeni su u ketaminskoj anesteziji (15 mg/kg

t.m. ketamin hidrohlorid, Richter pharma, Wels Austria). Nakon zahvata, životinje su se dve

nedelje oporavljale, a potom su bili podeljene u grupe (n=2) i započet je tretman na sedeći način:

I grupa – SO

Lažno (sham) operisane životinje subkutano su tretirane dozom od 0.5 ml rastvarača

(mešavina 0.17 ml apsolutnog etanola i 0.33 ml sterilnog maslinovog ulja);

II grupa – Orx

Orhidektomisane životinje koje su takođe subkutano tretirane adekvatno zapreminom

rastvarača (0.5 ml mešavine apsolutnog etanola i sterilnog maslinovog ulja).

Eksperimentalni protokoli su odobreni od strane Komiteta za brigu o životinjama u

sklopu Instituta za biološka istraživanja „Siniša Stanković“ (Beograd, Srbija) u saglasnosti sa

preporukama propisanim u European Convention for the Protection of Vertebrate Animals used

for Experimental and Other Scientific Purposes (ETS no. 123, Appendix A).

4.3.Priprema tkiva za svetlosnu mikroskopiju i histološka bojenja

Nakon žrtvovanja, hipofize su fiksirane 48h u Bouin-ovom fiksativu. Dehidratacija tkiva

je obavljena serijom alkohola (30%, 50%, 70%, 96% i 100%), prosvetljavanje ksilolom, a

kalupljenje u parafinu. Ukalupljene hipofize su sečene rotacionim mikrotomom (Leica,

Germany), a debljina preseka je iznosila 5µm. Preseci su posle sušenja pripremljeni za

imunocitohemijsko bojenje. Na presecima hipofiza peroksidaza-antiperoksidaza (PAP;

Sernberger, 1970) metodom su obeležene LH i FSH ćelije.

11

4.4.Imunocitohemijsko obeležavanje gonadotropnih ćelija hipofize

Gonadotropne (FSH i LH) ćelije hipofiza mužjaka pacova kontrolnih i ekperimentalnih

grupa obeležavane su imunocitohemijskom metodom peroksidaza-antiperoksidaza (PAP;

Sternberger, 1970). Imunocitohemijske metode, t.j. specifična reakcija između primarnog antitela

i antigena omogućava diferencijalno bojenje ćelija koje nose specifični antigen, odnosno

hormon. Radi izbegavanja nespecifične imunoreakcije, na deparafinisanim i rehidriranim

presecima hipofiza aktivnost endogene peroksidaze je inhibirana inkubacijom u 0.3% vodonik

peroksidu u metanolu. Nakon toga preseci su ispirani u PBS-u (pH 7.4) dva puta po 5 minuta.

Zatim je sledilo inkubiranje u normalnom svinjskom serumu (DAKO A/S, Glostrup, Danska) 1h

na sobnoj temperaturi u koncentraciji 1:10 u PBS-u (pH 7.4), radi sprečavanja nespecifičnog

bojenja. Za detekciju gonadotropnih ćelija korišćena su primarna anti-FSH (1:300) i anti-LH

(1:500) anti-pacovska antitela (National Institut of Health, Bethesda, Md., USA) rastvorena u

PBS-u. Nakon reakcije antigen - primarno antitelo, svi preseci su prošli istu proceduru: ispiranje

u PBS-u, inkubiranje sa sekundarnim antitelima (svinja-antizec rastvorena u PBS-u–biotinylated

link, LSAB System-HRP, DAKO A/S, Glostrup, Danska) 10 minuta na sobnoj temperaturi,

zatim inkubiranje u Streptavidin-HRP kompleksu (Streptavidin-HRP, LSAB System-HRP,

DAKO A/S, Glostrup, Danska) 10 minuta na sobnoj temperaturi. Potom sledi ispiranje preseka

dva puta po 5 minuta u PBS-u (pH 7.4). Vizuelizacija kompleksa antigen antitelo obavljena je uz

pomoć hromogenskog supstrata, 3.3 diaminobenzidin-tetrahlorida (DAB, DAKO A/S, Glostrup,

Danska). Nakon procedure imunocitohemijskog bojenja, preseci su kontrastirani u Mayer-ovom

hematoksilinu (Merck-Alkaloid, Alkaloid, Skoplje, BJRM), a dehidrirani serijom etanola rastuće

koncentracije. Montiranje je obavljeno DPX-om (Mountant for Histology, Sigma-Aldrich USA).

Specifičnost antitela je potvrđena izostavljanjem primarnog antitela tokom

imunocitohemijske procedure, što je rezultiralo izostankom imunoreakcije.

12

4.5.Stereološla merenja Stereologija (od grčkih reč stereos – solidan, trodimenzionalan i logos – nauka) je nauka

o trodimenzionalnom tumačenju ravnih površina pomoću kriterijuma geometrijske verovatnoće.

Stereologija obuhvata multidisciplinaran pristup kojim se iz dvodimenzionalnih preseka nekog

tela (organa) kvantifikovano, trodimenzionalno procenjuje njegova unutrašnja građa,

korišćenjem testnih sistema kojima se pokriva referentni prostor u čijim okvirima se ispituje

određena struktura. M42 mnogonamenska testna mrežica se postavi na okular Zeiss svetlosnog

mikroskopa (Jena, Germany), a zatim nasumično pozicionira na hipofizni isečak na početku

brojanja. Brojanje se sprovodi na 50 testnih polja po isečku, pri uvećanju x 100 na mikroskopu

(Weibel, 1979).

Slika 3:Testni sistem M42

Koristeći stereološke metode određeni su sledeći stereološki parametri: prosečan

volumen LH i FSH ćelija hipofize (Vć, μm3), kao i njihovih jedara (Vj, μm3) i relativna

volumenska gustina ovih ćelija (Vvć, %).

Sve stereološke karakteristike su određene pomoću tri parametra:

Pj-broj tačaka koje su pale na jedro obojene ćelije

Ptć-broj tačaka koje su pale na telo obojene ćelije

Nj-ukupan broj obojenih jedara koji se nalazi unutar mrežice.

Na presecima hipofize jednog pacova izvršeno je ukupno 150 merenja mrežicom,

odnosno izvršeno je ukupno 1200 merenja. Za obradu podataka uzimane su srednje vrednosti

pomenutih parametara.

13

Volumenska gustina (Vvć) je određivana prema sledećoj formuli:

V v ć=Pt ć42

∗100 [%] (1)

Zapremina jedra odnosno zapremina ćelija (Vć,j) je određivana prema sledećim formulama:

V ć=V g∗β∗√Pt ć 3∗Vg [μm3] (2)

V j= Nj42

∗β∗√ Pj3∗Nj42

[μm3], (3)

gde je β koeficijent čija vrednost zavisi od oblika posmatranog objekta i on iznosi 1.382 za lopte

i 1.500 za elipse.

4.6.Statistička analiza podataka

Analizirani su srednji preseci hipofize kontrolnih i orhidektomisanih mužjaka na kojima

su imunocitohemijski obelezene gonadotropne ćelije. Statistička obrada podataka

imunocitohemijski obeleženih LH i FSH ćelija hipofiza pacova obuhvatala je analizu po dva

preseka iz tri različita nivoa hipofize, od dve životinje po grupi. Dobijeni podaci statistički su

obrađeni pomoću kopjuterskog programa Microsoft Office Excel 2007. Statistički značajnom se

smatra razlika između sređnih vrednosti parametara grupa ukoliko je verovatnoća ove razlike

p<0.05. Rezulati su prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija.

14

5.Rezultati

5.1.Gonadotropne ćelije hipofize sham operisanih (SO) životinja

LH i FSH ćelije su kod SO životinja raspoređene pretežno ravnomerno, bilateralno i

rostrokaudalno, u prednjem režnju (parsdistalis), dok u potpunosti odsustvuju u srednjem režnju

(parsintermedia) adenohipofize. Mogu se videti ili kao pojedinačne ili u vidu grupa, posebno duž

sinusoidnih kapilara. Vrlo su krupne, a oblik im varira od ovalnog do poligonalnog. U citoplazmi

se uočava najčešće ekscentrično postavljeno, krupno, ovalno jedro sa jasno izdiferenciranim

jedarcem. Specifične granule su tamnije obojene i raspoređene po čitavoj citoplazmi.

Slika 4:Imunocitohemijski obeležene LH ćelije sham operisanih (SO) pacova (PAP metoda,

uvelićanje: x63)

15

Slika 5:Imunocitohemijski obeležene FSH ćelije sham operisanih (SO) pacova (PAP metoda,

uvelićanje: x63)

Stereološkom analizom je utvrđeno da je volumen LH ćelija u SO grupi bio 1330±63

μm3, a njihovih jedara 507±44 μm3. Vrednost volumenske gustine iznosila je 14,8±1,0 %.

Volumen FSH ćelija u SO grupi bio 1446±420 μm3, a njihovih jedara 211±27 μm3. Vrednost

volumenske gustine iznosila je 16,0±3,2 %.

5.2.Gonadotropne ćelije hipofize orhidektomisanih (Orx) životinja

LH i FSH ćelija Orx pacova ne pokazuju značajne razlike u pogledu oblika i lokalizacije

u poređenju sa istim tipom ćelija kod SO pacova. One su, takođe, krupne, najčešće ovalnog do

poligonalnog oblika, sa ekscentrično postavljenim krupnim jedrom.

16

Slika 6:Imunocitohemijski obeležene LH ćelije orhidektomisanih (Orx) pacova (PAP metoda,

uvelićanje: x63)

Slika 7:Imunocitohemijski obeležene FSH ćelije orhidektomisanih (Orx) pacova (PAP metoda,

uvelićanje: x63)

17

Volumen LH ćelija u Orx grupi je bio 1643± 923 μm3, volumen njihovih jedara 620±217

μm3, a volumenska gustina 34,9±3,4%.

Volumen FSH ćelija u Orx grupi je bio 1087±300 μm3, volumen njihovih jedara 230 ± 9 μm3, a

volumenska gustina 30.5±0,3%.

Tabela 2: Stereološke karakteristike gonadotopnih ćelija pacova

Grupa Zapremina jedra [μm3] Zapremina ćelije [μm3] Volumenska

gustina [%]

LH Kontrolna 507±44 1330±63 14,8±1,0LH Orhidektomisana 620±217 1643±923 34,9±3,4FSH Kontrolna 211±27 1446±420 16,0±3,2FSH Orhidektomisana 230±9 1087±300 30.5±0,3

Tabela 3:Relativna promena stereoloških karakteristika gonadotropnih ćelija pacova

Tip

ćelij

a

Relativna promena

zapremine jedra [%]

Relativna promena zapremine

ćelije [%]

Relativna promena

volumenske gustine [%]

LH 22,3 23,6 135,9

FSH 8,7 -24,8 90,0

18

0200400600800

10001200140016001800

Vć[μm3]

LH K LH ORX FSH K FSH ORX

0

100

200

300

400

500

600

700

Vj[μm3]

LH K LH ORX FSH K FSH ORX

0.00%5.00%

10.00%15.00%20.00%25.00%30.00%35.00%40.00%

Vvć

LH K LH ORX FSH K FSH ORX

Histogram 1. Promene A) volumena LH i FSH ćelija (μm3); B) volumena njihovih jedara (μm3);

i C) volumenska gustina (%) kod: Sham operisanih pacova (K,SO) i orhidektomisanih pacova

(Orx).

A

B

C

19

6.Diskusija

Statistički značajno povećanje parametra uočava se samo kod volumenske gustine, koja

je kod LH ćelija veća za 136% a kod FSH ćelija za 90% kod orhidektomisanih pacova. Ova

činjenica može se objasniti postojanjem nediferenciranih stelatnih ćelija u adenohipofizi koje

kod kontrolnih jedinki imaju potpornu i nutritivnu ulogu ostalim ćelijama adenohipofize.

Kod orhidektomisanih pacova, koncentracija testosterona u krvi je niska što po principu

povratne sprege izaziva lučenje gonadotropin-oslobađajućeg hormona koji putem aksona stiže do

hipofize gde stimuliše rad luteotropnih i folikulotronih ćelija. Ove ćelije luče hormone kako bi se

sintetisao testosteron u što većoj količini, sve dok se ne dostigne njegova optimalna

koncentracija i ne počne odvijanje spermatogeneze, što kod orhidektromisanih pacova nije

moguće usled nedostatka Lejdigovih i Serotolijevih ćelija odstranjenih hirurškim putem. Dakle,

nepostojanje testosterona i inhibina iz testisa u HPG osi se direktno odražava na stimulaciju LH i

FSH ćelija koje onda teže da luče što više hormona.

Iz tog razloga javlja se potreba i za novim LH i FSH ćelijama. Stelatne ćelije koje su

imale potpornu i nutritivnu ulogu, nakon orhidektomije menjaju svoju funkciju i diferencijacijom

prelaze u gonadotropne ćelije, u cilju što većeg lučenja luteinizirajućeg i folikulostimulirajućeg

hormona.

20

7.Zaključak

Na osnovu rezultata dobijenih ispitivanjem efekata orhidektomije na stereološke

karakteristike LH i FSH ćelija možemo izvesti zaključak da je posledica orhidektomije porast

volumenske gustine ćelija, kao što je i pretpostavljeno. Takođe se zaključuje da orhidektomisani

pacovi nemaju značajno izmenjenu zapreminu gonadotropnih ćelija adenohipofize kao ni

zapreminu njihovih jedara, u odnosu na kontrolnu grupu.

Volumenska gustina LH ćelija orhidektomisanih pacova u odnosu na kontrolnu grupu je

veća za 136%, dok se ova karakteristika poveća 90% kada su u pitanju FSH ćelije.

Zaključuje se da nakon orhidektomije, jedan broj stelatnih ćelija u prednjem režnju

hipofize koje su ranije imale nutritivnu ulogu diferencijacijom prelaze u gonadotropne, odnosno

LH i FSH ćelije kako bi obezbedile što veću količinu luteinizirajućeg i folikulo-stimulirajućeg

hormona u krvi.

21

8.Zahvalnica

Želeli bismo da se zahvalimo našem mentoru, stručnom saradniku Odeljenja za citologiju

IBISS-a, dr. Nataši Ristić koja nam je svojim iskustvom i znanjem pružila neizmernu podršku u

izradi rada, zatim dr. Verici Milošević, naučnom savetniku i rukovodiocu Odeljenja za citologiju

IBISS-a na ideji za projekat i konstruktivnim predlozima pri izradi eksperimentalnog dela rada.

Takođe se zahvaljujemo i svim ostalim stručnim saradnicima Odeljenja za citologiju IBISS-a

koji su nam sugestijama pri osmišljavanju i realizaciji projekta učinili ovaj rad boljim. Veliku

zavhalnost dugujemo i našoj profesorki biologije, Jasmini Stošić na podsticaju za rad na ovom

polju biologije.

22

9.Literatura:

1.Kovačević R., Kostić T., Andrić S., Zorić S.: “Opšta fiziologija životinja, skripta za

studente biologije“

2.Ciccone N., Raiser U.: “The biology of gonadotroph regulation“

3.Petrović V., Cvijić G.: “Endokrinologija opšta i uporedna“

4.Huang B., Leu S., Yang H., Norman R.: “Testosterone effects on luteinizing horome

and follicle-stimulating hormone responses to gonadotropin-releasing hormone in the mouse “

5.Winters S., Moore J.: “Intra-pituitary regulation of gonadotroph in male rodents and

primates“

6.Bijelić D.: “Efekti estradiola i izoflavona soje na somatotropne ćelije hipofize u

animalnom modelu andropauze“

7.Vogel D., Sherins R.: “Orchiectomy in young rats results in differential regulation of

FSH and LH hormone content“