07Babic2

537

UDK 172.4:330:327

Pregledni lanak

ETIKA I EKONOMIJA: PROPITIVANJE ODNOSA

Autor u svom radu pozivajui se na same korijene ekonomske znanosti,

razmatrajui odnos etike i ekonomije i u konanici injenino opisujui rast

globalnih ekonomskih nejednakosti, pokuava ukazati na potrebu dubljeg etikog

promiljanja kako unutar same ekonomske znanosti o sebi samoj, tako i u global-

nim ekonomskim tokovima iji upravljai sve vie zanemaruju vrijednost solidar-

nosti kao najjau integrativnu vrijednost ljudske zajednice.

* Z. Babi, mlai asistent u Ekonomskom institutu, Zagreb. lanak primljen u urednitvu: 21.05. 2002.

Zdenko Babi*

Uvod

Globalni problemi trae globalna rjeenja koja su nemogua bez izgradnje iuspostavljanja nove mree globalnih institucija s normama i pravilima koja ezahtjevati globalni konsenzus. Taj bi konzensus morao biti ekspliciran iz dosada-njeg upravljakog modela koji je daleko od savrenoga, ali je najvee dostignueili posljednji stupanj evolucijskog procesa upravljanja ljudskim drutvom, liberalnedemokracije. Kako globalizacijski proces ne bi napustio upravljake margine svojihkreatora i zaprijetio nevienom erupcijom kaosa i entropije, prijeko je potrebno danjezini kreatori unesu elemente predvidivosti, upravljivosti u sam proces.

Izgradnja mree globalnih institucija, etikih normi i pravila koja e potovatiuzajamnost u razliitosti, potujui ljudska prava malih naroda, i njihovu kulturnui jezinu batinu. Samo e tada svi stanovnici globalnog sela uivati plodove

Z. BABI: Etika i ekonomija: propitivanje odnosaEKONOMSKI PREGLED, 53 (5-6) 537-547 (2002)538

ekonomije obujma, naravno uz pretpostavku potovanja naela pravednosti u raspo-djeli dobara, ne zadirui s njome u efikasnosti trinih principa. Samo interdiscipli-narnim pristupom, uvaavajui najnovija znanstvena dostignua politikih znanosti,prava, filozofije, moralne filozofije, etike i ekonomije uz potovanje autonomijesvake znanstvene discipline ponaosob, i potujui duhovno ozraje koje je naslijeerazliitih civilizacijskih i religijskih promiljanja i nadahnua, a iji su temelji ugra-eni u batinjene zakonske propise, mogue je krenuti u potragu za novim izvorimakako materijalnog, tako i duhovnog napretka. Potreba za dubljim promiljanjemekonomskih problema u globaliziranoj ekonomiji stavlja zahtjev za etiko preispiti-vanje i vrednovanje rezultata do kojih je dola pozitivna ekonomsko-empirijskaanaliza sa svrhom pronalaenja optimuma izmeu etike i ekonomske znanosti.

Odnos etike i ekonomske znanosti

Ekonomska znanost svoj postanak duguje dvoma razliitim izvorima koji subili dio tadanje politike znanosti. Jedan je izvor etika, a drugi je moglo bi sedananjim rjenikom rei, znanost o upravljanju. Onaj dio ekonomske znanostikoji svoje izvore ima u etici ima veoma dugu tradiciju i vue korijene od nairokopoznate Aristotelove Nikomahove etike( Sen, 1987.). Od tada se ekonomskaznanost razvijala i razliiti su autori pristupajui ekonomskoj znanosti iz svojegkulturnog i profesionalnog miljea, usmjeravali tijek razvitka ekonomske misli, crpeisvoju inspiraciju na ta dva izvora. Tako je mogue razlikovati autore koji su usvojim razmatranjima ekonomskih problema vie crpili s etikih izvora ekonom-ske znanosti od onih koji su vie crpili sa izvora upravljake znanosti. Ovedruge vie je zanimala tehnika i logika strana rjeenja ekonomskih problema,nego pitanja kao to su: Kako bi ovjek morao ivjeti? to je dobro za ovjeka?.Ovaj drugi pristup izvire iz nekoliko razliitih smjerova i razvili su ga poznatiinenjeri ondanjih vremena npr. Leon Walras poznati francuski ekonomist iz 19.stoljea koji je dao veliki doprinos rjeenju mnogih tehnikih problema i boljemrazumijevanju funkcioniranja trita. Takoer, prije njega postojali su brojni znan-stvenici koji su pridonijeli razvitku te ekonomske tradicije, npr. Sir William Petty,kojeg smatraju pionirom kvantitativne ekonomske znanosti. Od onih autora kojisu pokazivala vie interesa za etiku dimenziju pri rjeavanju ekonomskih problemanajznaajniji su svakako: Adam Smith, John Stuart Mill, Karl Marx i Francis Edge-worth, sa druge strane najznaajnijim predstavnicima ove druge inenjerske tradi-cije ekonomske znanosti pripadaju sir William Petty, Francois Quesnay, DavidRicardo, Augustine Cournot i Leon Walras. Sam nastanak ekonomske znanostivezuje se uz Adama Smitha i njegovo poznato djelo1 Bogatstvo naroda. On sam

1 An Inqiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations, 1776.

539Z. BABI: Etika i ekonomija: propitivanje odnosaEKONOMSKI PREGLED, 53 (5-6) 537-547 (2002)

je u Glasgowu predavao prirodnu teologiju, etiku, pravnu znanost i politiku eko-nomiju. Njegovo manje poznato djelo koje je objavio 1759. Teorija moralnihosjeaja2 uinilo ga je priznatim filozofom i moralnim teoretiarem onoga doba.U tom djelu Smith govori o ovjeku kao biu koje je sposobno donositi moralnesudove na temelju drugih momenata , a ne samo sebinosti. Taj se prividan paradoksrjeava, kako je tvrdio Smith, sposobnou suosjeanja. (Ekelund & Hebert 97.).Upravo ta sposobnost suosjeanja temelj je altruizma i moralnosti. Moralnost, zapra-vo, uvijek predstavlja nadilaenje koncepta sebinosti. Vidljivo je da je otac suvre-mene ekonomske teorije bio duboko zainteresiran za moralnu dimenziju ovjekoveegzistencije, da je upravo on pisao o moralnosti koja nadilazi sebinost. Poslije eu svome djelu Bogatstvo naroda govoriti o osobnom interesu koji nije sinonimza sebinost . Smithov ekonomski ovjek iz Bogatstva naroda ne razlikuje seod njegova moralnog ovjeka iz Teorije moralnih osjeaja. Uravnoteenje tadva pristupa i dvije tradicije s kojih moderna ekonomska znanost crpi svojuinspiraciju bilo bi viestruko korisno i za samu ekonomsku znanost i za ljudskodrutvo u cjelini. No, sve je oiglednije da je ovaj etiki pristup u ekonomskojznanosti sve vie gubio znaenje i slabio kako se moderna ekonomska znanostrazvijala. Metodologija tzv. pozitivne ekonomije, uza sve pozitivne strane kojeje sa sobom donijela, prijeti da izgubi iz vida kompleksnu etiku dimenziju ljudskogponaanja i ivljenja, proizvodei reducirane ekonomske modele zasnovane naogranienom konceptu racionalnosti homo economicusa. Parafrazirajui pozna-tog ekonomista nobelovca Amartyu Sena koji je napisao da je moderna ekonomskaznanost u mnogome osiromaila zbog distance koja sve vie raste izmeu etike iekonomije, ovaj rad pokuava upozoriti na taj jaz koji se produbljuje, i govori opotrebi novog saveza izmeu etike i ekonomije sa ciljem dubljeg razumijevanjakompleksne ljudske stvarnosti i kvalitetnijeg rjeavanja ekonomskih problema.

Etika dimenzija ekonomske znanosti

Zajedniki nazivnik etike i ekonomske znanosti poiva dijelom na pretpostavciracionalnosti koja je rezultat slobodne ljudske volje i sposobnosti razumskog rasui-vanja i vrednovanja koje su ona imanentna svojstva po kojima se ljudi razlikuju odostalih ivih bia.

Hijerarhijsko vrednovanje ljudske aktivnosti u osnovi je moralne filozofijeTome Akvinskog. On filozofiju udorea dijeli na tri djela. Prvi dio raspravlja o

2 The Theory of Moral Sentiments, 1759.


svrhovitim radnjama jednoga ovjeka i naziva se osobno udoree (monastica).Drugi raspravlja o radnjama kune zajednice i naziva se gospodarstvo (oeconomica).Trei raspravlja o radnjama graanske zajednice, a naziva se dravnitvo (politica).Cilj svim trima etikama jest bogatstvo zajednice, pa kroz to vrstan i u svakompogledu bogat ivot pojedinca i drutva. U radovima ovog velikog filozofa nalazese zaeci podjele na pozitivnu i normativnu ekonomsku teoriju. Prema Tominojfilozofiji svakoj ljudskoj akciji imanentan je cilj, odnosno rezultat te akcije. Ciljeviljudskoga djelovanja mogu biti posredni ili krajnji. Posredni su ciljevi u funkcijiostvarenja krajnjeg cilja. Aristotel u I. knjizi Politike dokazuje da bogatstvo nijesvrha, krajnji cilj gospodarstva , nego je ono sredstvo, to jest krajnji cilj privreivanjanije prema Aristotelu gomilanje materijalnih dobara, nego je dobar ivot krajnjicilj. Stoga je svako ljudsko djelovanje usmjereno ili ostvarenju posrednih ili krajnjegcilja. Prema Tominoj filozofiji ljudsko je djelovanje racionalna, ostvarenju ciljausmjerena aktivnost. Ovdje dolazimo do slinosti s konceptom racionalnosti homoeconomicusa. Ipak, kod Tome rije je o mnogo ire definiranom konceptu ljudskeracionalnosti u kojem ovjek promilja i vrednuje ciljeve i sredstva, a krajnji ciljevinisu ogranieni samo na mjerljive ciljeve.

U Tominoj filozofiji dobro je definirano, kako u uem smislu (dobar strunjak),tako i u irem moralnom smislu (dobar ovjek), relativno u odnosu na funkciju.Sat je dobar ako obavlja onu funkciju koju sat mora obavljati na nain na koji totreba obavljati (a to je da relativno tono mjeri vrijeme sa to manjom pogrekom).Unutar ovog diskursa i takve definicije dobra prosudba moralno dobra ovjekaovisi o tome to je to svojstveno i jedinstveno ljudskim biima po emu se onarazlikuju od drugih bia .

Aristotel naglaava dvije jedinstvene sposobnosti koje su imanentne samoljudskim biima , to su razum i volja. Razumom ovjek promilja i domilja krajnjeciljeve i prikladnost sredstava koja e upotrijebiti da bi postigao krajnju svrhu.Poto je razumski osmislio krajnji cilj, slijedi odgovor volje na poticaj razuma dase kroz slijed akcija ovjek primie ostvarenju krajnjega cilja. Dakle, svaka ljudskadjelatnost koja je plod razumnoga promiljanja i slijedom toga voljne akcije jestpredmet moralnog prosuivanja. Posljedino prema tome i znanstveno istraivanje,znanstvena metodologija i rezultati znanstvenog istraivanja mogu biti predmetommoralne prosudbe.

Sada kada vidimo zajednike korijene na kojima se temelje moralna filozofijai etika3 i ekonomska znanost, moemo se upustiti u pokuaj ukazivanja na etikedileme s kojima se svakodnevno susreu ekonomisti znanstvenici i istraivai, a

3 Etika je filozofska disciplina koja ispituje ciljeve i smisao moralnih htijenja, temeljne kriterijeza vrednovanje moralnih ina, kao uope zasnovanost i izvor morala. Filozofijski rijenik, red.Vladimir Filipovi, MH, Zagreb 1989.


da moda toga nisu ni svjesni, a rijetki e se upustiti u kotac rjeavanja moralnihdilema i dvojbi s kojim su se suoili u tijeku znanstvenog istraivanja nekog ekonom-skog problema.

Hijerarhijski odnos ekonomske analize i etike

Istraivanja kojima se bave znanstvenici ekonomisti znaajnim se djelom baverjeavanjem problema koje su naruili policymakera, a koje je potrebno rijeitiprimjenom znanstvene metodologije. Veinu tih problema dananja ekonomskaznanost pokuava zatvoriti u odreeni oblik kvantificiranog modela. Poto se utvrdimeuovisnost meu varijablama, testira se odreeni oblik regresijskog modela iako model zadovljava ekonometrijske metodoloke norme, slijedi odgovor policy-makerima u vidu preporuke za ekonomsku politiku. Dakle, ovako provedenaekonomska istraivanja moemo smatrati istraivanjima koja se bave rjeenjemproblema i ciljeva koji su postavljeni na vioj hijerarhijskoj razini, ali je, potrebnoisto tako istaknuti vanost fundamentalnih znanstvenih istraivanja u ekonomskojznanosti, koja sutinski predstavljaju autonomno podruje djelovanja ekonomskeznanosti. Cilj fundamentalnih ekonomskih istraivanja moemo u kontekstu takveterminologije smatrati krajnjim ciljem4 i njihov je krajnji cilj spoznavanje objektivneznanstvene istine o pojedinim ekonomskim fenomenima. Dok u prvom sluajukrajnji cilj definiraju policymakersi, u sluaju fundamentalnih istraivanja ekono-misti znanstvenici neovisno formuliraju krajnji cilj. I dok se kod fundamentalnihekonomskih istraivanja etika dimenzija podrazumijeva, esto se navodi da suekonomisti znanstvenici u krajnjoj instanci zainteresirani za istraivanje faktorastabilnog i odrivog rasta i razvitka, bave se ekonomskim nejednakostima, pitanjimaraspodjele, faktora i uzroka siromatva, sve sa ciljem koji bi se mogao pojedno-stavnjeno objediniti u sintagmi poveanja blagostanja i materijalnog razvitka pojedi-naca, naroda, drava i ljudskog drutva uope, to je zasigurno nadasve moralnadjelatnost. Znaaj etike dimenzije u primijenjenim ekonomskim istraivanjimakoja se esto bave rjeavanjem konkretnog, specifinog, partikularnog ekonomskogproblema najbolje se moe objasniti na sljedeem primjeru. Uzmimo, npr., jednogamerikog ekonomista koji testira regresijski model kojim pokuava odgovoriti napitanje (koje je dobio od svojih policymakera) stope i brzine asimilacije imigra-nata u SAD. mjerenu relativnim odnosom rasta nadnica imigranata prema rastu

4 Krajnji je cilj na vrhu hijerarhijske razine. U ovom je sluaju to spoznavanje objektivneznanstvene istine.


nadnica domaih radnika . Poto prikupi sve potrebne podatke, izgradi model, utvrdida model zadovoljava sve ekonometrijske metodoloke kriterije, na kraju e izmodela iitati koji se imigranti bre a koji sporije asimiliraju u ameriko drutvo.

Nakon toga e uslijediti preporuka policymakerima kojim imigrantima(prema zemlji porijekla, obrazovnom statusu itd.) u sljedeem krugu dopustiti uselja-vanje, a kojima to pravo onemoguiti. Na pitanje: zato dopustiti useljavanje onimimigrantima koji se bre asimiliraju? Odgovor daju isto razni modeli u kojima surazraene koristi od imigracije za zemlje koje uvoze radnu snagu. Ako razmislimoo moralnim dilemama rezultata ovog istraivanja i ako dopustimo da pravo naslobodu kretanja pojedinaca nadilazi pravo drava da regulira kretanje ljudi prekosvojih granica, onda e takva moralna prosudba imati znaajne efekte na tijek ekono-mskih istraivanja. S tako drugaije postavljenim setom moralnih pretpostavki eko-nomsko e istraivanje krenuti bitno drugaijim smjerom. Sada bi spomenuti (a idrugi) ekonomist svoje istraivanje usmjerio na otkrivanje onih faktora koji uzrokujuda je stopa asimilacije odreenih skupina niska i koje je mjere potrebno poduzetida bi se ubrzala asimilacija imigranata u ameriko drutvo. Ista bi takva istraivanjavjerojatno radili ekonomisti irom svijeta. Ovaj primjer slikovito pokazuje kolikomoralni i etiki sudovi utjeu na tijek ekonomskih istraivanja, pa posljedino i narazvitak ekonomske znanosti. Primjer ukazuje na znaaj normativne ekonomsketeorije koju prema udbenikim definicijama pojednostavnjeno reeno zanimaKakva bi ekonomska stvarnost trebala biti, a pozitivnu ekonomsku teoriju zanimaKakva ta stvarnost uistinu jest, bez unoenja vrijednosnih sudova.5

Pozitivni se ekonomisti smatraju slobodnima od vrijednosnih sudova kadarade svoja istraivanja. Oni nastoje na osnovi podataka i informacija utvrditi empirij-ske zakonitosti u ljudskom ponaanju i u ekonomskim agregatima. Oni istraujukako neto jest, a ne unose vrijednosne sudove. Pozitivna ekonomska znanost iistraivanja u velikom su znaaju pridonijeli razvitku ljudskoga drutva, i ona sukamen temeljac bez kojih je dalje rasvjetljavanje faktor rasta i razvitka nezamislivo,pa e i dalje biti jedan od kotaa cjelokupnog drutvenog razvitka.

Ipak distribucija globalnog nacionalnog bogatstva, u kojem najsiromanijimstanovnicima globalnog sela ne pripadne ni onaj dio koji bi zadovoljio razinu mini-malnih osnovnih ivotnih potreba ukazuje da je vie i ee potrebno postavljatipitanje Kako bi moralo biti. Normativnu ekonomsku teoriju koja svoje korijenevue iz etikih izvora dananje moderne ekonomske znanosti potrebno je oivjetii dati joj onaj znaaj koji joj po prirodnoj logici pripada. Samo u suglasju pozitivnei normativne ekonomske teorije nalazi se rjeenje humanijeg ekvilibriranja globali-ziranih ekonomskih tijekova .

5 Vidjeti opirnije u Poela ekonomije Samuelson. MATE-XV.2000., Zagreb.


Etika u globaliziranoj ekonomiji

Protiv etikog promiljanja esto se navode razni prigovori, jedan je od eih -- da gospodarska etika nema svoje mjesto u lepezi suvremenih znanosti. S jednestrane priznaje joj se da su njezina pitanja gospodarstvu dobronamjerna, ali joj seistovremeno predbacuje kontraproduktivnost. No, podaci o gospodarskom zaosta-janju najsiromanijih, osobito afrikih zemalja, upozoravaju. Ako bi toliko estoupotrebljavan pojam globalizacije liili razlitih interepretacija i promiljali istoekonomske implikacije, onda je pojam potrebno ralaniti u etiri vida: meuna-rodna trgovinska isprepletenost, inozemna strana ulaganja, operacije transnacional-nih poduzea i meunarodna financijska trita.

Glavnina meunarodnih trgovinskih tijekova odvija se izmeu najrazvijenihzemalja, ako pogledamo podatke koje prikazuje svjetska banka, moemo rei dase najvea veina meunarodnih trgovinskih tijekova odvija izmeu oko 30 %svjetskog puanstva, slino je i s inozemnim stranim ulaganjima.6

Ako pogledamo ekonomske nejednakosti na razini globalnog svijeta premaistraivaima Svjetske trgovinske organizacije, one su takoer u porastu. Navestu samo neke od njihovih izraza kojima opisuju svjetske ekonomske nejednakosti7.Najbogatiji 1 % svjetskog stanovnitva ostvaruje vee prihode nego 57 % najsiroma-nijeg stanovnitva. Isto tako 10% stanovnitva SAD (oko 25 milijuna ljudi) ostvari-valo je vee prihode od prihoda 43 % ukupnog svjetskog stanovnitva (to je okodvije milijarde ljudi). Mjerena Ginijevim koeficijentom, svjetska ekonomskanejednakost koja je godine 1988. ve bila visoka - 63 Ginijeva koeficijenta, poraslaje na 66 u godini 1993. Prosjena razina GDP po stanovniku mjerena po PPP u 20najbogatijih zemalja svijeta vea je 37 puta od prosjeka 20 najsiromanijih zemaljasvijeta, jaz koji se udvostruio u prolih 40 godina. Najnovija istraivanja Svjetskebanke donijela su rezultate koji potvruju da je svijet siromaniji nego to je biprije deset godina. Studija je obuhvatila razdoblje od pet godina u kojem je svjetskiprihod po stanovniku narastao 5,7%. No, sve je poveanje otilo u depove petinestanovnika s vrha ljestvice, iji su prihodi narasli 12%, a onima s dna ljestvice uistome je razdoblju prihod pao 25%. Na 84 % svjetskog stanovnitva otpada svega10% svjetskih prihoda. Sve to rezultira porastom siromatva koje je ionako visokou najsiromanijim zemljama svijeta. Podatak koji takoer navode istraivai WTOu gore spomenutom lanku, a koji upozorava jest da 11 milijuna djece zbog pothra-njenosti i slabe zdravstvene zatite u siromanim zemljama ne doivi petu godinuivota.

6 Vidjeti statistike podatke u International trade statistics www.worldbank.org7 Vidjeti lanak Statistics on Globalization. WWW. wto.org/trade-resources/statistics/

globalizationstat1.doc


U najrazvijenim zemljama manje od jednoga djeteta na 100 djece ne doivipetu godinu ivota, a u najsiromanijim zemljama svako peto dijete odnosno 20 od100 djece ne doivi petu godinu ivota. Pitanje koje bi se moglo i koje se morapostavljati jest: vrijedi li ljudski ivot vie u razvijenim, nego u siromanim zemlja-ma? To je sigurno jedno pitanje koje zahtjeva moralno promiljanje i vrijednosnisud na koje e budue generacije morati pronai adekvatnije odgovore. Potreba zaetikim promiljanjem i vrednovanjem globalnih ekonomskih kretanja vie je negooita. Takvo etiko preispitivanje globalnih ekonomskih tijekova, mora biti lienoispraznog moraliziranja o pojedinim ekonomskim tijekovima. Potreban je novipristup realnog etikog promiljanja o ekonomskim problemima suvremene civili-zacije, etikog promiljanja koje e rezultirati formuliranjem konzistentne i kon-kretne globalne etike teorije, koja e teiti aplikabilnosti u konkretnom realnomgospodarskom ivotu. Kako gospodarski ivot i ekonomska znanost evoluira, starestrukture i pravila odumiru, zainju se i raaju nove. Sve je vie globalnih igraa.Prethodno navedeni podaci ukazuju na potrebu formuliranja konzistentne globalnegospodarske etike, s etikim principima koji bi bili vie primjenjive, nego dogmatskenaravi, sa ciljem izgradnje pravednijeg i humanijeg drutva na globalnoj razini.Samo je pravedno drutvo, drutvo koje u sebi ne nosi klice buduih velikih sukoba.Mir moe biti stabilan samo ako je pravedan. Bez primjene naela distribucijskepravednosti8 na koju je razvio Rawls, a koju u pojednostavnjenoj verziji moemoprikazati na sljedei nain: uspostava jednakih prava na osnovne slobode, fairjednakost mogunosti, socijalne i ekonomske nejednakosti moraju biti tako ureeneda donose najvee koristi najugroenijim skupinama drutva . globalnoj razini tekoda se moe sanjati o svijetu bez ratnih opasnosti i teroristikih prijetnji.

Suvremeni razvitak nae civilizacije kojom gospodari tehnika zahtijeva razmje-ran razvitak moralnog ivota i etike. No moralni i etiki razvitak stalno zaostaje.Pitanje: stvara li i potie napredak koji sam ovjek, ini da ovjek u sklopu toganapretka postaje stvarno bolji i odgovorniji, jer je na kraju ovjek taj koji je ukrajnjoj instanci odgovoran za svijet.

Prilike u kojima ivi velika veina ljudi suvremene civilizacije daleko su odmoralnog reda i drutvene pravednosti. ovjek je taj koji je stvorio taj nesklad i onje taj koji mora odgovoriti na taj nesklad.

8 Pravednost je prva vrlina drutvenih institucija, kao to je istina prva vrlina u sustavuljudskog miljenja. Teorija ma kako jasna , elegantna i konzistentna se inila mora biti odbaena iliredefinirana ako je neistinita, tako zakoni i institucije bez obzira kako se inili efikasnim i dobroureenim se moraju reformirati ili odbaciti ako su nepravedni (Rawls, 1971.).


Zakljuak

Neodgodive su i potrebne preobrade struktura ekonomskog ivota, da bi narodikoji su na putu ekonomskog razvitka mogli, ne samo zadovoljavati svoje osnovnepotrebe, nego i uspjeno napredovati. Naelo solidarnosti mora nadhranjivati trae-nje prikladnih ustrojstava i na podruju trgovine, i na podruju distribucije bogatstvai nadzora na tim bogatstvom. Humanije ureenje ekonomskih odnosa nee bitimogue ako tenje za osobnim ili grupnim interesima ne budu sukladne s dubljimsnagama u ovjeku. Na gospodarskom podruju umjesto iskljuive etike uspjehapotrebno je razvijati etiku odgovornosti za drutvo u cijelini i vlastitu budunost.Sa globalizacijskim kretanjima i sve veom meuovisnou odgovornost sve viepostaje globalna. Nositelji tog novoga koncepta globalne odgovornosti jesu drave,velike multinacionalne korporacije, a temeljna je jedinica toga koncepta globalneodgovornosti ovjek pojedinac. Na ekonomskoj znanosti lei takoer jedan znaajandio globalne odgovornosti, na koju e biti teko odgovoriti ako se ne dopusti eticida bude strateki saveznik ekonomskoj znanosti u rjeavanju kompleksnih globalnihekonomskih problema, za ije je efikasnije, pravednije i humanije rjeavanje potreb-no odmaknuti se od koncepta vrijednosne neutralnosti.

Etiko promiljanje i vrednovanje u ekonomskoj znanosti bezuvjetno je potreb-no:

1) Zbog praktinih razloga, svjedoci smo sve veeg gospodarskog zaostajanja idaljeg osiromaivanja najsiromanijih zemalja svijeta, rastuih globalnihekonomskih nejednakosti koje bi se mogle pretvoriti u ozbiljnu prijetnju mirui stabilnosti, to bi moglo rezultirati globalnom gospodarskom recesijom snesagledivim posljedicama za ljudsko drutvo.

2) A isto tako i zbog toga to je ono duboko ukorijenjeno u tradiciji ekonomskeznanosti. Na samom poetku navedena su velika imena ekonomske znanosti,koja su etiki promiljala o problemima svog vremena. Ta velika imena kaoda prizivaju angairanije etiko promiljanje u suvremenoj ekonomskoj zna-nosti.

3) Stalnim etikim vrednovanjem i propitivanjem globalne gospodarske realnostimogue je sudjelovati u izgradnji humanijeg i pravednijeg ljudskog drutva.Naravno da bi pitanja to prije prela put od etikog propitivanja do potrageza odgovorima u konkretnoj ivotnoj realnosti, potrebno ih je ee i intezivnijepostavljati. Na svima je nama odgovornost i obveza da ih postavljamo.


LITERATURA:

1. Akvinski Toma: Izbor iz djela , Naprijed, Zagreb,1990.

2. Bubalo, Ivan: Kantova etika i odgovornost za svijet , Kranska sadanjost,Zagreb 1984.

3. Hengsbach Friedhelm: Gospodarska etika u sjeni globalizacije u Izazovcivilnog drutva u hrvatskoj, KS, Zagreb ,2000.

4. Evensky Jerry: Ethics and Classical Liberal Tradition in Economics, Historyof Political Economy, 24:1 (1992).

5. Ivan Pavao VI: Enciklika Populorum Progressio u Sto godina katolikogsocijalnog nauka, KS, Zagreb, 1991.

6. Ivan Pavao II: Enciklika Sollicitudo rei socialis, KS, Zagreb,1998.

7. Kregar, Josip: Etika i racionalna drava , zbornik PFZ, 43 (5), str 577-588,1993.

8. Krian, Mojmir: Pravednost u kulturno pluralnim drutvima, Panliber;Osijek-Zagreb-Split, 2000.

9. Ekelund, R.B. & Hebert, R.F: Povijest ekonomske teorije i metode MATE,Zagreb, 1997.

10. Kng, Hans: A Global Ethic for Global Politics and Economics, Piper VerlagGmbH Mnchen 1997.

11. Luki, Branimir: Etika dimenzija u gospodarstvu, Zbornik radovaEkonomskog fakulteta u Splitu, br. 7, 1992.

12. Lutz, Mark A.: Social economics, justice and the common good, Internati-onal Journal of Social Economics, Vol.29. 2002.

13. Roemer, John E.: Theories of Distributive Justice, Harvard University Press,1996.

14. Sen, Amartya: On Ethics & Economics Blackwell, Oxford 1987.

15. Samuelson, Paul: Poela ekonomije XV. MATE.2000, Zagreb.


ETHICS AND ECONOMICS:RETHINKING RELATIONS

Summary

Ethical thinking about problems in contemporary economic theory and practiceis largely becoming an imperative to the human civilisation perseverance. Growingglobal economic inequalities are increasingly threatening to become destabilisingfactor to both world economic flows and world peace, which is a condition sinequa non to human development. The author analyses the link between ethics andeconomics by taking into consideration the very roots of economic science. Byfactually describing the growth of global economic inequalities, he tries to point tothe need of further in-depth ethical thinking within the economic science aboutitself, and about the management of global economic flows, by which the value ofsolidarity as the highest integrative value of human community is ignored.

Documents

07Babic2