209

14. O stanovni{tvu i migracijama

14.1. Uvod

Lika je oduvijek poznata kao migracijsko podru~je zbog nedovoljnih i lo{ih poljoprivrednihpovr{ina, velikog prirasta stanovni{tva, ali i zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti u posljednjihpet stolje}a. Na li~kom prostoru tijekom vi{e od 15.000 godina materijalne su tragove ostavljalaplemena iz starijega i mla|eg kamenog, bakrenog, bron~anog i ‘eljeznog doba, a kasnije plemenai narodi koji su se doseljavali pokrenuti valovima seoba ili ratovima.

U srednjem vijeku ovo je podru~je relativno dobro naseljeno. U Brinju i okolici nalazimo,osobito u prvoj polovini 15. stolje}a, vi{e naselja, crkava i kapela. Tijekom osmanlijske opasnostiveliki se dio stanovni{tva iselio, da bi nakon njihovog odlaska ova podru~ja naselili uglavnomnovi stanovnici. Kada se nakon ovoga povijesnog naseljavanja pove}ao broj stanovnika dolazido sve masovnijeg iseljavanja prema poljoprivrednim i industrijskim regijama. U 19. i 20. stolje}uiseljavalo se zbog gospodarskih, ali i politi~kih razloga. Ovime Stajnica do‘ivljava poput svihgorskih predjela svoje ubrzano ga{enje i nestajanje.

Da bi pojasnili razvoj i strukturu pu~anstva na podru~ju dana{nje Like, a time i na brinjskompodru~ju, treba napomenuti da je ove krajeve do 19. stolje}a naseljavao “peterostruki narod”kojega su sa~injavali:

1. “Hrvati”- predturski katoli~ki stanovnici Brinja, Oto~ca, Modru{a i Primorja,2. “Bunjevci”- “katoli~ki Vlasi”, katoli~ko stanovni{tvo doseljeno iz srednje Dalmacije na

podru~je Like i Primorja. Postoji teorija da su se u Dalmaciju naselili iz Hercegovine, “od rijekeBune-pritoke Neretve”, bje`e}i pred Turcima, po ~emu su dobili ime,

3. “pokr{teni muslimani ili neokr{}ani”- ostaci turskog stanovni{tva u Lici i Krbavi, kojisu prihvatili katoli~ku vjeru nakon protjerivanja Turaka,

4. “Gorani ili Kranjci”- hrvatski naseljenici iz Gorskog kotara i Kranjske.5. “Vlasi, Vlasi {izmatici”- pravoslavni (grkonesjedinjeni) ̀ ivalj doseljen turskim osvajanjem.Dr Ante Star~evi} dijeli narod samo na tri skupine: Kranjci, Katolici i Vlasi. Navedene

strukture stanovni{tva - i katoli~ke i pravoslavne - ‘ive na ovim podru~jima sve do 19. stolje}akada pod vrlo intenzivnim politi~kim i vjerskim utjecajima prerastaju u modernu hrvatsku isrpsku naciju.

Treba napomenuti da su, osim katoli~kog hrvatskog ‘ivlja, sada{nje li~ke krajeve usrednjem vijeku naseljavali tzv. hrvatski ili li~ki Vlasi koji nisu u nikakvoj vezi s kasnijimpravoslavnim Vlasima i katoli~kim Bunjevcima. Njihovo je podrijetlo dosta nejasno. Nekipovjesni~ari tuma~e da su to ostaci rimskih doseljenika koji su nastanjivali ova podru~ja zavrijeme Rimljana i romaniziranih Japoda. Nakon dolaska Slavena povla~e se u brda i tamose bave sto~arstvom. Da bi se razlikovali od ostalih Romana, nazvani su crni Talijani, odnosnoMauro-Valachi (tj. Crni Vlasi), a negdje i Latini nigri. Mo‘da su i potomci Avara? Povijesninazivi pojedinih sela u okolici Jezerana i Brinja – Obrovac, Obrova, ukazuju na tu mogu}nost.

210

Naime, stari Hrvati nazivali su Avare Obrima. Imali su vjerojatno isti jezik i vjeru kao Hrvati.Zna~ajnije ih zatje~emo u 16. i 17. st. na {irem podru~ju Senja pod nazivom Morlaci. Kaohrabri ratnici ~esto s Brinjanima upadaju na turski okupirani prostor.

14.2. Po~eci velikih naseljavanja Brinjskog podru~ja

Stanje prije naseljavanja 1689. godine

Migracije kroz povijest imaju dva bitna faktora; razlozi napu{tanja postoje}eg podru~jai privla~nost podru~ja za novo naseljavanje. Za{to je ovo podru~je bilo privla~no novimstanovnicima krajem 17. i po~etkom 18. stolje}a, odnosno {to ih je tjeralo iz podru~ja koja sudo tada naseljavali. Razlog za naseljavanje Like bila je prenaseljenost okolnih podru~ja kojanisu bila ugro‘ena ratnim djelovanjima. Odlaskom Turaka iz Like i Krbave brinjski krajprestaje biti neposredna ratna zona, i u njega se kona~no vra}a mir. Tu se zateklo malobrojnopredtursko - starosjedila~ko stanovni{tvo i doseljeno vla{ko. Vojne vlasti popisale su 1697.cijelo podru~je Senjske kapetanije, pod koju je tada pripadalo i brinjsko podru~je. U Brinjuje popisano 189 hrvatskih ku}a, u Jezeranama 30, a u Stajnici samo 9 s oko sedamdesetakstanovnika (Lopa{i}, Spom. III, 108; Pavi~i}, str 173). Iz ovoga je vidljivo da je stajni~ko poljeza vrijeme turske opasnosti bilo vrlo slabo naseljeno.

Kakva je bila struktura starih brinjskih rodova do velikog naseljavanja?Mo‘emo sa sigurno{}u zaklju~iti da su se tijekom turske opasnosti na jezeransko-

stajni~kom podru~ju zna~ajnije razvili stari brinjski rodovi: Krznari}i, Mesi}i, Perkovi}i,Rajkovi}i, Serti}i, Holjevci i Vu~eti}i. Ta }e pretpostavka biti potvr|ena podacima iz jozefinskogkatastra iz oko 1790. godine, ali i popisa “du{a” stajni~kog kapelana Marka Mesi}a iz 1768.godine, te dokumentima o dijeljenju zemlji{ta izme|u Hrvata i Vlaha. U dokumentu iz godine1645, koji je nastao prilikom te diobe zabilje‘eni su kao posjednici stari brinjski rodovi Holjevci,Babi}i, Mesi}i, Jakovci, Nova~i}i, Serti}i, Skali}i i Vu~eti}i. Rodovi Krznari}i i Serti}i imaliu brinjskoj vojnoj posadi 1701. godine po pet porodica, iz ~ega je vidljivo da su relativnozna~ajnije naseljavali brinjsko podru~je.

Stanje na susjednim primorskim, goranskim i kranjskim podru~jima

U vrijeme velikog naseljavanja Like i Krbave susjedno Primorje, otoci Krk, Pag i Rab,ogulinsko i goransko podru~je bili su relativno dobro naseljeni. Naime, tijekom turskeopasnosti tamo je zna~ajno izbjeglo ugro‘eno li~ko stanovni{tvo. Uslijed velikih pove}anjastanovni{tva osje}ao se nedostatak poljoprivrednog zemlji{ta, {to }e dovesti do nesta{icehrane. Nestankom turske opasnosti stvoreni su uvjeti za naseljavanje do tada ratnog podru~ja- Oto~ca, Brinja, Like i Krbave. U vremenu od 1689. pa nadalje naseli{e brinjsko podru~jebrojni naseljenici. Slobodnog zemlji{ta bilo je relativno dovoljno. Me|utim, uskoro }e sepokazati da je do{lo do prenaseljenja podru~ja. Zbog toga }e do}i do naglog osiroma{enjapu~anstva i nesta{ice hrane. Vojne vlasti morale su poduzeti mjere za planskim naseljavanjem,{to je zahtijevalo i naknadna preseljavanja naseljenika, kako bi izbjegli bune osiroma{enogpuka. Mjesecima su cestama lutale kolske zaprege na kojima su bile smje{tene ~itave obiteljii njihova bijedna imovina. Zasigurno su bili ~esti sukobi sa starosjediocima, koji im nisuhtjeli prepustiti kvalitetniju zemlju.

211

Odakle su potekle najve}e struje naseljenika na brinjsko podru~je?Iz Primorja i dijela isto~ne Istre, otoka Krka, Raba, i Paga do{li su Ble~i}i, Brboti, Cari,

Dumen~i}i, Javori, Movri}i, Parci, Toljani, Tominci, Trtnji, Toma{i i drugi. Od njih se zna~ajanbroj naselio na jezeranskom i stajni~kom podru~ju.

U isto vrijeme s modru{koga i ogulinskoga podru~ja, koje nije relativno stradalo u turskimprodorima, do{li su Mate{i}i, Petrovi}i, Vu~i}i, Bo‘i~evi}i, Radin~i}i, Vi~i}i, Vrani}i i Vukovi}i.Na stajni~ko-jezeranskom podru~ju naselili su se Mate{i}i, Petrovi}i, Vukovi}i, Galeti}i,Radin~i}i i Vrani}i.

Posebno je jako naseljavanje iz Gorskog kotara: Broda na Kupi, ̂ abra, Gerova i Moravicaodakle je potekla na brinjsko podru~je dosta zna~ajna struja naseljenika. U njoj su do{liBori}i, Gerovci, Lokmeri, [ebalji i [prajci (“^abrani”). Naime, podru~je Gorskog kotarapreuzelo je tijekom turske opasnosti izme|u 1522. i 1526. godine zna~ajan broj prognanikas ovog podru~ja. Po{to se nije nalazilo uz glavne komunikacije, Turci su ga rijetko i malopusto{ili. Tako gusto naseljeno podru~je, nije moglo prehraniti naraslo stanovni{tvo naoskudnoj planinskoj zemlji i u te{kom kmetskom polo`aju. Zbog toga je ova struja naseljenikazna~ajno naselila brinjsko podru~je.

Na brinjsko podru~je zna~ajnije su se selili i Ledeni~ani, stanovnici primorskog sela ublizini Novog Vinodolskog. Ledenice su u 17. st. bile dobro nastanjeno selo. Naselje se bilotoliko razvilo da oskudna zemlja nije mogla prehranjivati naraslo stanovni{tvo. Stoga je poprestanku turske opasnosti otuda potekla ve}a struja naseljenika, od ~ega je manji dio naselioi brinjsko podru~je. Tom su se prilikom doselili Bunete, Butkovi}i, Jela~i}i, Kalanji, Komadine,Smol~i}i, Uremovi}i i Vidakovi}i. Zna~ajnije su se na lipi~kom podru~ju razvili Smol~i}i iVidakovi}i.

Iz Senja i okolice naselili su se Rup~i}i, Stojkovi}i i Ugarkovi}i, porodice koje su se prijetoga u Senj doselile od Klisa i Makarskoga primorja. Rup~i}a je do{lo nekoliko porodicakoje su imanje dobile u samom Brinju, onda u Bla‘anima i u Jezeranama. Bilo je i seljenjaunutar podru~ja Gacke i Brinja, gdje su na jezeransko podru~je doselili Nik{i}i iz Oto~ca.

Na brinjsko podru~je nisu se zna~ajnije naseljavali Bunjevci. Oni su se uglavnomnaseljavali na oslobo|ena podru~ja Like i Krbave. Na brinjsko podru~je stiglo je svega nekolikoporodica, me|u njima i Biondi}i koji su do{li s podru~ja Vratnika.

14.3. Va`niji popisi stanovni{tva

Popis “du{a” stajni~kog kapelana Marka Mesi}a iz 1768. godine

Stajni~ki kapelan Marko Mesi} izradio je 1768. godine prvi poznati popis “du{a” ustajni~koj kapelaniji. Ona je tada obuhva}ala osim Stajnice i Jezerane i Lipice. Taj izuzetnovrijedan dokument daje nam to~an pregled i strukturu stanovni{tva toga vremena. Iz njegaje, osim popisa stanovni{tva, vidljiva i organizacija `ivota i rada u popisanim naseljima.Zabilje`ene su odre|ene du`nosti pojedinaca - vojne i civilne. U Stajnici postoji dosta jakastra`a koja se brine o sigurnosti mjesta, te dvojica ~asnika koji zapovijedaju vojnim snagama.Stajnica tada broji 560 stanovnika i 71 obitelj. Zabilje`eni su ~asnici Ivan Vu~eti} i VitoDumen~i}, knez Marko Vu~eti}, zapovjednik stra`e Pavao Serti}, do~asnik (vice-decuris)Martin Krznari}, Jure Dumen~i} i Petar Vukovi}, desetnik (decuris) Petar Rajkovi}, Josip iFranjo Dumen~i}, firenius Mihael Murkovi}. Ovi dragocjeni podaci daju jasnu sliku o veli~ini

212

stajni~kih obitelji. One u ve}ini slu~ajeva nisu brojne, prosje~no imaju osam ~lanova. Velike,preko 15 i vi{e ~lanova su rijetkost. Mu{karaca srednje i starije dobi je malo. To najboljegovori koliko su masovno stradavali u stalnim ratnim aktivnostima.

Ovdje donosimo prvi puta popis ‘upljana stajni~ke kapelanije za godinu 1768. godinu(Status Animarum in Curato Capellanatu Stajnicensi existentium conseriptus per me MarcumMesich loci Curatorem Anno Domini 1768.-Biskupski arhiv Senj, (BAS) FB broj 39.)

STAJNICARedni broj Ime i prezime gazde Broj uku}ana1. ^asnik (oberleutant) Ivan Vu~eti} 92. ^asnik (untloitant) Vito Dumen~i} 93. Zapovjednik stra‘e (Vigilarum Magister) Pavao Serti} 104. Mihael Bo‘i~evi} 105. Luka Bo‘i~evi} 46. Nikola Bo‘i~evi} 57. Mihael Mesi} 88. Do~asnik (Vice-Decuris) Martin Krznari} 99. Mate Krznari} 710. Ivan Rajkovi} 511. Desetnik (decuris) Petar Rajkovi} 612. Luka Rajkovi} 613. Mato Vukovi} 714. Martin Vukovi} 215. Anton Vukovi} 416. Do~asnik (Vice decuris) Petar Vukovi} 517. Mato Perkovi} 918. Tomo Perkovi} 519. Vito Perkovi} 1020. Desetnik (Decurio) Josip Dumen~i} 1021. Desetnik (Decurio) Franjo Dumen~i} 522. Do~asnik (vice decurio) Juraj Dumen~i} 323. Mihael Dumen~i} 724. Pavao Dumen~i} 1025. Mihal Serti} 626. Petar Serti} 627. Pavao Serti} 628. Matija Serti} 829. Vito Serti} 630. Nikola Vukovi} 531. Luka Vukovi} blizanac (Gemikulus) 832. Luka Vukovi} mla|i (juvenis) 733. Ivan Vukovi} 1134. Marko Mate{i} 935. Jure Mate{i} 836. Antun Bla‘anin 937. Mihael Mate{i} 7

213

38. knez Marko Vu~eti} 1539. Marko Perkovi} “^arap” 1440. Mihael Perkovi} 941. Tomo Perkovi} 742. Mato Perkovi} 1343. Vito Perkovi} 844. Matija Serti} 1045. Ivan Krznari} 1246. Petar Fuduri} (?) 747. Josip Perkovi} 1048. \uro Vu~eti} 849. Petar Tominac 450. Vito Tominac 651. Luka Tominac 1152. Mato Vlahini} 953. Elias Vlahini} 1554. Mato Perkovi} 755. Vito Perkovi} 1756. Nikola [prajc 957. Mihael Milakovi} 558. Andreas Movri} 559. Ivan Radin~i} 360. Nikola Tombianovi} 661. Petar Marini} 762. Mihael Murkovi} 1563. Ivan Murkovi} 564. Ivan [prajc 965. Mihael [prajc 966. Tomo Mesi} 1067. Marko Mesi} 868. Wolfgang Perkovi} 769. Mihael Smol~i} 670. Lauretina Radanovi} 471. Mihael [tefani} 8UKUPNO 560 stanovnika

LIPICERedni broj Ime i prezime gazde Broj uku}ana1. Knez Vito Mesi} 162. Nikola [ebalj 113. Pavao Trtanj 74. Ivan Vidakovi} 155. \uro Vidakovi} 166. Mihael Mikuljan 87. Nikola Krznari} 58. Vid (?) Krznari} 9

214

9. Nikola Vu~eti} 810. Marko Perkovi} 1211. Decurio Pavao Vu~eti} 912. Danijel Vu~eti} 413. Matija Smol~i} 2014. Tomo Smol~i} 815. \uro Smol~i} 416. \uro Perkovi} 1717. Nikola Vu~eti} 618. Tomo Vu~eti} 1419. Mihael Murat 2320. Luka Murat 1021. \uro Pernar 1122. Mato Pernar 723. Elias Pernar 1024. Ivan Murat 725. Luka Vukovi} 6

JEZERANERedni broj Ime i prezime gazde Broj uku}ana1. Ante Krizan~i} 92. Marko Serti} 93. Josip Vukovi} 84. Paul Dra‘enovi} 105. Nikola Krznari} 96. Vuk Krznari} 67. Mihael Vin~i} 118. Pavao Serti} 79. Marko Serti} 910. Tomo Bori} 811. Petar Serti} 1312. Luka Serti} 1113. Petar Serti} 514. Juraj Serti} 415. Vito Serti} 1116. Pavao Toma{i} 617. Mato Serti} 418. Pavao Serti} 619. Juraj Serti} 720. Adam Serti} 721. Ivan Serti} 1122. \uro Holjevac 723. \uro Vuku{i} 724. Helena Kli{anin 325. Katarina Kli{anin 526. Juraj Kli{anin 9

215

27. Pavao Trtanj 1428. Vuk Trtanj 1829. Knez Franjo Vrani} 1130. Vito Dumen~i} 631. Ivan Vukoder 632. Pavao Nik{i} 1633. Petar Nik{i} 634. Josip Vrani} 1035. \uro Vrani} 836. Tomo Vrani} 937. Matija Tanijak (?) 738. Matija Dumen~i} 1439. \uro Dumen~i} 1240. Jakob Gerovac 741. Mihael Gerovac 542. Adam Mesi} 543. Petar Serti} 944. Pavao Serti} 545. Petar Nesperger (?) 646. Nikola Gerovac 447. Helena Zdelar 148. Vito Gerovac 1149. Nikola Ostroman 650. Luka Grenac 651. \uro Kruljac 352. Anton Brajdi} 953. Petar Mesi} 554. Laurencije Kova~i} 5

^RNACRedni broj Ime i prezime gazde Broj uku}ana1. Vito Mesi} 72. \uro Belac 53. Marko Vukovi} 104. Tomo Juri{i} sem Obajdin 125. Mihael Vukovi} 56. Josip Juri{i} sem Obajdin 117. Mihael Juri{i} sem Obajdin 88. Bartol Juri{i} sem Obajdin 169. \uro Jeli} 2810. Ivan Jeli} 2311. Tomo Vrani} 212. Filip Jeli} 813. \uro Krakar 914. Martin Krakar 1415. Petar Jeli} 4

216

16. \uro Jeli} 1617. Nikola Jeli} 618. \uro Jeli} 719. Mato Rajkovi} 920. Marko Rajkovi} 9

DRE@NICAU Dre‘nici su navedeni pojedina~ni katolici-ukupno 14 du{a

“Jozefinski katastar” krajem 18. stolje}a (oko 1780. godine)

Za podru~je Vojne krajine donesen je 1754. godine propis prema kojem su sve zemljepretvorene u vojni~ko leno. Na podru~ju monarhije provodi se temeljito snimanje zemlji{ta,stru~no nazvano Jozefinska izmjera (po caru Josipu II). Temeljem te izmjere ustrojava se iJozefinski katastar. Jozefinski katastar dati }e nam dragocjene podatke o Stajnici krajem 18.stolje}a, te predstavlja povijesni izvor iznimne vrijednosti i sa izuzetnim mogu}nostima zaprou~avanje stanja naselja u tom vremenu. Katastarski operati sastoje se od dva temeljnadijela: pisane dokumentacije i kartografskih mapa. Najva‘niji pisani dio svakako predstavljajupopisi ~estica (Grundbuch). U njima su popisani svi posjednici i cjelokupna imovina s kojomsu raspolagali. Katastarski planovi izra|eni su u mjerilu 1 : 3.600, s prikazom svih gra|evinskihobjekata koji su u to vrijeme na terenu zate~eni - gospodarske zgrade, mlinovi, sakralniobjekti (capelle), komunikacije, izvori (guelle), rije~ni tokovi i ostalo). Parcele su ozna~ene iobojene po vrsti zemlji{ta: oranice su ozna~ene svijetlo-‘utom bojom, vrtovi tamno-zelenom,{ume sivom itd. Uz stambene zgrade ozna~eni su crvenom bojom ku}ni brojevi. Uz brojeveparcela broj~ano je ozna~eno kojem posjedniku pripada, odnosno kojem ku}nom broju (Alti}).

Prou~avaju}i obilje dokumentacije predmetnog katastra dolazimo do stvarne struktureposjednika i raspolo‘ivog poljoprivrednog zemlji{ta. Treba napomenuti da su starosjedioci(stari predturski brinjski rodovi) imali zemlji{te uglavnom na podru~ju Stajni~kog polja, doksu naseljenici morali kr~iti {ume i koristiti {umske proplanke koji su djelomi~no i orali. To seposebno odnosi na Tomince, Milakovi}e, ali i posjednike na Brdu. Neki od posjednika imalisu zemlji{te u susjednim Lipicama, Glibodolu, Jezeranama i Jelvici. Treba napomenuti da jeve} tada zna~ajno nedostajalo poljoprivrednog zemlji{ta i da je vladala velika bijeda. Da bislika bila jasnija treba napomenuti da tada jo{ nema zna~ajnih poljoprivrednih kultura poputkrumpira i kukuruza. Zbog toga nije mogao biti ve}i rast stanovni{tva. Pre‘ivljava se isklju~ivood sto~arstva i autohtonih ‘itarica, te kirijanja i vojni~kog poziva. Ratovanja su u to vrijemevrlo ~esta a time i stradavanja mu{kog dijela pu~anstva.

Oko 1780. godine u Stajnici imamo devedeset i devet obitelji (posjednika) i to: Perkovi}(23), Serti} (14), Vukovi} (10), Mesi} (8) Tominac (6), Dumen~i} (5), Vu~eti}, Mate{i}, [prajc iMurkovi} po 3, Krznari}, Rajkovi}, Bo‘i~kovi}, Petrovi} i Vlahini} po dvije, Bo‘i~evi}, Bo‘i},Mari~i}, Dra‘enovi}, Bla‘anin, Juri{i}, Movri}, Milakovi}, Radin~i}, Marini} i [tefani} po jednu.Zanimljivo je da se u kasnijem razdoblju pojavljuju i nova prezimena Ribi}, Fröhlich, Su{i},Pernar, te Brbot. Do 1873. broj posjednika porasti }e na 137, da bi 1909. godine BILO 305ku}nih brojeva (lumera), {to jasno ukazuje da je najintenzivniji razvoj Stajnica do‘ivjela udrugoj polovici 19. stolje}a.

Ovdje donosimo cjelovit popis svih posjednika po Jozefinskom katastru u vremenu 1780.- 1873. sa svim zabilje‘enim izmjenama:

217

Ku}. broj Posjednik Nasljednici Zaselak1. Ivan Serti} Porkulabi2. Nikola Serti} Porkulabi3. Toma Serti} Porkulabi4. Joso Serti} Porkulabi5. Pavi{a Serti} Tomica S. Godine 1874.

zadruga postala vlasni{tvo trgovca\ure Lagnjevi}a iz Karlovca zbogdugova, kasnije se pojavljujuJoso i Tomica Serti} Porkulabi

6. Mate{a Serti} Mihal S. Jurumi7. Marko Petrovi} Frane Ribi} 1834. Jurumi8. Nikola Petrovi} Jure Petrovi} i Mate Mari~i} 1825.,

Jure Petrovi} 1872. Jurumi9. Mirko Bo‘i} Joso Mesi}, Mihal Mesi} Jivan~i}i10. Ivica Serti} Bo‘i}kovi11. Mate Mari~i} Pave M. Bo‘i}kovi12. Joso Mesi} Krznari}i13. Ivan Mesi} Krznari}i14. Petar Mesi} Luka M. 1836. god. Rajkovi}i15. Pave Bo‘i~kovi} Pavi{a Bo‘i~evi},

Mato Krznari} 1820. god. Rajkovi}i16. Luka Bo‘i~kovi} Rajkovi}i17. Frane Bo‘i~kovi} Rajkovi}i18. Luka Mesi} Joso M Rajkovi}i19. Frane Krznari} [losari20. Mate{a Krznari} [losari21. Ivan Rajkovi} Miko R. [losari22. Miko Rajkovi} [losari23. Tomica Vukovi} [losari24. Pavi{a Vukovi} Antuli}i25. Petar Dra‘enovi} Marija D. Ivan Vukovi} i

Tereza von Dra‘enovi} ud. Paula,Martin Dra‘enovi} Antuli}i

26. Ivan Tominac Mate Perkovi},Ive Tominac 1855. god. Dumen~i}i

27. Tomica Perkovi} Josp Perkovi}, Ivan Vukovi},Marko Perkovi} (1865) Dumen~i}i

28. Miko Perkovi} Anton P. Ivica P 1888. god. Dumen~i}i29. Mihal Dumen~i} Bla‘ Smol~i} 1834. god. Dumen~i}i30. Mate Dumen~i}

Frane Perkovi} Marta Dumen~i}, Marko D. Dumen~i}i31. Nikola Vukovi} Dumen~i}i32. Jako Dumen~i} Marko D. Mate D. 1859. g. Dumen~i}i33. Marko Dumen~i} 1859. nastaje spajanjem s dijelom

br. 32. i 35. Vide D. Marko D. Ive D. Dumen~i}i

218

Ku}. broj Posjednik Nasljednici Zaselak34. Pere Perkovi} Joso P. 1859. g. Vide P. Dumen~i}i35. Ive Dumen~i} Josip D. 1836. Dumen~i}i36. Perica Perkovi} Mate{a Serti} Majtini}i –

@rdonje37. Matula Vukovi} spaja se s dijelom br. 38 1841. g.

Frane V. Jure V. Majtini}i -@rdonje

38. Frane Vukovi} Petar V. 1858. god. Majtini}i39. Petar Vukovi} Majtini}i40. Pere Perkovi} Anton Vukovi} Ive V. Pripaja joj

se dio zadruge br. 38. Majtini}i41. Miko Perkovi} Majtini}i - Bizi}i42. Ive Perkovi} Mata P. 1841. spaja se s dijelom

zadruge 44. Majtini}i - Bizi}i43. Mate Perkovi} Mikica P. spaja se s dijelom 45. Majtini}i - Bizi}i44. Markica Perkovi} Majtini}i - Bizi}i45. Ivan Serti} Sv. Petar

zapadni dio46. Miko Serti} Ive S. Marko S. spaja se 1826.

s dijelom 49. Sv. Petarzapadni dio

47. Marko Serti} Marko S. spaja se s dijelom 50.Marko S. 1868 Sv. Petar

zapadni dio48. Marko Serti} Frane Vukovi} 1808, Mate Serti}

spaja se s dijelom 57. Sv. Petarzapadni dio

49. Marko Serti} Ive Vukovi}, Stipan Vukovi} 1826 Sv. Petarzapadni dio

50. Filip Serti} ? Vukovi} Sv. Petarzapadni dio

51. Vukovi} ? Sv. Petaristo~ni dio

52. Perica Vukovi} Tomo Vukovi} spaja se s dijelom 55. Sv. Petaristo~ni dio

53. Tomica Vukovi} Mate{a Vukovi} spaja se s dijelom 56. Sv. Petaristo~ni dio

54. Pave Vukovi} Perica Petrovi}, Ive Petrovi} 1843. Sv. Petaristo~ni dio

55. Miko Mate{i} Sv. Petaristo~ni dio

56. Marko Mate{i} Sv. Petarzapadni dio

57. Vide Mate{i} Ive M. Sv. Petarzapadni dio

219

Ku}. broj Posjednik Nasljednici Zaselak58. Luka Bla‘anin Anton B. 1822. Vu~eti}i-

Pla‘ani}i59. Joso Vu~eti} Petar V. 1869. Mate V. Vu~eti}i60. Lovro Serti} ^arapi61. Tome Perkovi} ^arapi62. Miko Perkovi} Filip P. ^arapi-Pu{i}i63. Ive Perkovi} Luka P. ^arapi64. Ivica Perkovi} Grga P. Ivi} P. 1869 ^arapi65. Vide Perkovi} Miko P. Tome, Marko, ^arapi66. Marko Perkovi} Pave P, Ivan P. Anton P. Joso P. ^arapi-

Palamenti67. Miko Juri{i} Perkovi} ? ^arapi68. Ive Perkovi} Ujaci69. Ive Perkovi} Frane P. 1862. Tomin~eva Draga

- Ograjski70. Mate Tominac Luka T. Tomin~eva Draga

-Juri~ini71. Jure Tominac Mate T. Tomin~eva Draga

-Juri~ini72. Pere Tominac Joso T. Petar T. Petar Perkovi} 1851,

Anton Perkovi} Tomin~eva Draga-Marki~ini

73. Luka Tominac Marko T. Anton T. Tomin~eva Draga-Vu~eti}i

74. Joso Tominac Marko 1871, Pere @i‘i}i75. Martin Vu~eti} Tome V. Petar V. @i‘i}i76. Mate Vlahini} Marko V. Pere V. @i‘i}i77. Ive Vlahini} @i‘i}i78. Perica Perkovi} Brdo79. Janko Perkovi} Ive Vlahini} Brdo80. Frane Perkovi} Jure P. nastaje spajanjem dijela

zadruge br. 31. Perica P. Brdo81. Miko Perkovi} Mate P. Janko P. Brdo82. Miko [prajc Ivica [. Miko Perkovi}, Mate P. Brdo83. Ivica Movri} Janko M. Pave M. Jure M. Stari Dvor84. Miko Milakovi} Martin M. Zapadno od

Dvora85. Mate Radin~i} Ivica R. Zapadno od

Dvora86. Luka Marini} Pere M. Mesi}i87. Nikola Vu~eti} Mesi}i88. Miko Vukovi} Mesi}i89. Anton Murkovi} Ivan M. Mesi}i90. Joso Murkovi} Luka M. 1866. Mesi}i91. Frane Murkovi} Miko M. Ivan M. Anton M. Mesi}i

220

Ku}. broj Posjednik Nasljednici Zaselak92. Ive [prajc Ivan [tefani},

Nikola Frohlich (1859) [tefani}i93. Pere [prajc Miko [. [tefani}i94. Pere Mesi} Vide Mesi}Mate Murkovi} 1871. [tefani}i95. Pave Mesi} Vide M. Mesi}i96. Joso Mesi} Marko M. Pave, Vide, Mile 1859. Mesi}i97. Ivan Perkovi} ?98. Ivan [tefani} ?99. Marko Mesi} Perica M, Marko M. ?(HDA, Katastarski operat Ogulinske regimente za Stajnicu, knjiga 259-263)Nastupom Napoleonovih ratova po~etkom 19. st. ovo podru~je sudjeluje s brojnom

vojskom koja je imala velike gubitke. Zbog ratnih stradanja i op}eg siroma{tva dolazi domasovnih seljenja prema slavonskoj ravnici. Prema izvje{}ima ‘upnika iz 1837. godine Stajnicaima 1.487 stanovnika (Sakralna ba{tina Senj, izvje{}e ‘upnika Ger{aga, broj:728/1837.) a 1857.po prvom slu‘benom popisu stanovni{tva ima 1492. stanovnika (Hrvatski zavod za statistiku)!Iz ovoga je vidljivo da je broj stanovnika stagnirao, bez obzira na veliku obiteljsku plodnost.Ipak }e u drugoj polovici 19. stolje}a do}i do velikog porasta stanovni{tva. To je ujednovrijeme kada dolazi do ukidanja Vojne krajine i uvo|enja civilnih struktura u tamo{nji ‘ivot.

“Zapisnik ~esticah ob}ine Stajnica” - iz 1909. godine.

Stajnica }e do~ekati Prvi svjetski rat s oko 300 doma}instava i 2022 stanovnika (1910.godine). Prosje~na obitelj broji skoro osam ~lanova. Kakvo je stanje tada vladalo mo‘emosaznati iz iznimno vrijedne arhivske gra|e Francikanskog katastra “Zapisnik ~esticah ob}ineStajnica” - stanje: 1909. godine. (Hrv. dr‘avni arhiv, Zbirka Dr‘avne geodetske uprave - LK128) To je vrijeme kada Stajnica do‘ivljava najve}u naseljenost u povijesti. Nakon togabroj~ano stanje stanovni{tva }e stalno opadati. Poljoprivredno zemlji{te je vrlo usitnjeno i nemo‘e prehraniti toliko stanovni{tvo.

(Napomena: Katastarski zemljovidi za katastarsku op}inu Stajnica mogu se pogledati na:www.stajnica.com. Uz detaljan popis zadruga i posjednika mogu se na digitaliziranim katastarskimkartama identificirati lokacije svakog doma}instva. Temeljem broja katastarske ~estice iznavedenog popisa mogu}e je identificirati lokaciju svake oku}nice. Katastarske karte obuhva}ajuvrijeme 1873. - 1909. i one su fakti~ki nastavak tzv. “Jozefinskog katastra” (vrijeme: oko 1780.-1873.), ~iji se zemljovidi i popisi posjednika tako|er nalaze na WEB-u.)

Nazivi naselja (zaselaka) u popisu dani su po starim nazivima. Tako se nekada{nje “Mesi}selo” , koje je navedeno u popisu, nalazilo na mjestu Krznari}a i [mita, “Arali~ino Selo” jeSveti Petar, “Stajni~ka Draga” su Ujaci, “@aga” je podru~je oko Dvora, “Ujakovo Vrelo” su@i`i}i, te “Vla{ko” su [tefani}i.

Broj zadruga i doma}instava po zaselcima:Porkulabi: 21 Serti} zadruga, 1 Mesi} zadruga, 1 Ribi} zadruga, 1 Bo‘i} zadruga, te

samostalna doma}instva: Serti} Jakov, Serti} Miko, Petrovi} Jure, Parac Miroslav, Mesi}Ana ro|. Radin~i} i Mari~i} mldb. Ana.

Mesi} selo (staro): 4 Serti} zadruge, 13 Mesi} zadruga, 1 Bo‘i~evi} zadruga, 5 Krznari}zadruga, 9 Rajkovi} zadruga, 2 Vukovi} zadruge, te samostalno doma}instvo Tominac Ivan iPepo.

221

Dumen~i} Selo: 4 Perkovi} zadruge, 1 Mesi}-Perkovi} zadruga, 10 Dumen~i} zadruga, 1Perkovi} - Dumen~i} zadruga, te samostalna doma}instva Dumen~i} Ivan – Toma{ev iDumen~i} Antun,

Majtino Selo: 8 Perkovi} zadruge, 4 Serti} zadruge i 8 Vukovi} zadruga,Arali~ino Selo: 12 Serti} zadruga, 7 Vukovi} zadruga i 5 Mate{i} zadruga,Vu~eti} Selo: 2 Bla‘anin zadruge i 8 Vu~eti} zadruga,^arapovo selo: 20 Perkovi} zadruga, te samostalna doma}instva: Serti} Ivan, Perkovi}

Miko Filipac, Perkovi} Luka Filipac, Perkovi} Ivan Filipac, Perkovi} Mile Juri}, Perkovi}Joso Juri}, Perkovi} Jure Juri}, Perkovi} Pave Juri}, Perkovi} Pero Gegi}, Perkovi} MileGegi}, Perkovi} Pave i Jure Lukin i Perkovi} Petar Lukin

Stajni~ka draga: 7 Perkovi} zadruga i 1 Su~i} zadruga,Tomin~eva Draga: 3 Perkovi} zadruge i 10 Tominac zadruga, te samostalna doma}instva:

Perkovi} Mile – Pe{i}, Tominac Mile i Jure - Mate{in, Tominac Mate - Josin, Tominac Luka- Josin, Tominac Tome - Josin, Tominac Ivan - Belac, Tominac Tome - Belac, Tominac Joso -Belac, Tominac Stipan, Tominac Anton - Jojin i Tominac Mato - Jojin

Vujakovo vrelo (@i‘i}i): 17 Perkovi} zadruga, 1 Tominac zadruga i 4 Vlahini} zadruge,Kalun: Samostalna doma}instva: Milakovi} Martin, Milakovi} Mijo, Milakovi} Mate i

Vid i Milakovi} Ivana nasljednici ,Brdo: 1 Perkovi} zadruga, 7 Movri} zadruga i 3 [prajc zadruge, te samostalno

doma}instvo: [prajc Mile Mikin,Marini} Brdo: 2 Marini} zadruge, te samostalna doma}instva: Radin~i} Mile i Radin~i}

Vid,[praj~evo vrelo: 4 [prajc zadruge,@aga: 2 Murkovi} zadruge, 1 Trtanj zadruga, 8 Vukovi} zadruga,Murkovi} Selo: 6 Murkovi} zadruga, 1 Brbot zadruga, 4 [prajc zadruge i 7 Mesi} zadruga,

te samostalna doma}instva: Krznari} Ana ro|. Murkovi}, Murkovi} Franjo, Murkovi} Petar,Mato i Tomo, Fröhlich Ferdinand i [prajc Francika ro|. Galeti},

Vla{ko: 2 Perkovi} zadruge, 1 [tefani} zadruga

Statisti~ki podaci o broju stanovnikaPrema slu‘benim statistikama popisa stanovni{tva stanovni{tvo Stajnice i okolnih mjesta

kretalo se u vremenu 1857. - 2001. po slijede}em:

Mjesto/godina 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1948Stajnica 1492 1855 1476 1615 1941 2022 1771 1603Jezerane 1862 1847 1717 1833 1886 1771 1564 1223Lipice 625 815 846 870 982 1051 972 1025Kri‘polje 2095 2016 1819 2042 2118 2153 2064 1808

Mjesto/godina 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001.Stajnica 1663 1225 1009 626 497 301Jezerane 981 848 701 566 547 375Lipice 985 898 835 555 417 254Kri‘polje 1695 1308 1298 946 1046 655

(Hrvatski zavod za statistiku - slu‘beni statisti~ki podaci)

222

Stanje rodova

Kako se kretala brojnost pojedinih brinjskih rodova na na{em podru~ju? Osim navedenihpovijesnih katastarskih podataka i crkvenih popisa u 18. i 19. stolje}u, za dvadeseto stolje}etako|er imamo kvalitetnih studija i istra‘ivanja. Najpoznatija su istra‘ivanja poznatogpovjesni~ara Stjepana Pavi~i}a koja su objavljena u studiji “Seobe i naselja u Lici”. Brojnostpojedinih brinjskih rodova koji su naseljavali Stajnicu najbolje prikazuje popis stanovni{tvaiz 1931. godine, kada su detaljno popisana sva doma}instva na podru~ju biv{e dr‘ave. Ovdjedajemo prikaz stanja rodova po pojedinim naseljima brinjskog kraja (brojevi prikazuju brojku}anstava u doti~nom naselju):STAJNI^KO PODRU^JE:Stajnica - ^arapi: Perkovi}i 42, Serti}i 2,Stajnica - Dumen~i}i: Dumen~i}i 11, Perkovi}i 3, Vukovi}i 2,Stajnica - Mesi}i: Mesi}i 15, Serti}i 1,Stajnica - Murkovi}i: Brboti 1, Mesi}i 4, Murkovi}i 8, Pavleti}i 1, Perkovi}i 4, [prajci 2, [tefani}i 3,Trtnji 2, Vukovi}i 9,Stajnica - Rajkovi}i: Krznari}i 5, Movri}i 1, Rajkovi}i 7,Stajnica - Serti}i: Bla‘ani 1, Mate{i}i 3, Perkovi}i 7, Serti}i 17, Vukovi}i 15,Stajnica - [praj~evo: Marini}i 2, Milakovi}i 4, Movri}i 8, Radin~i}i 4, [prajci 7,Stajnica - Tominac Draga: Perkovi}i 1, Tominci 22, Vu~eti}i 2,Stajnica - Vlahini}i: Perkovi}i 20, Tominci 3, Vlahini}i 6,Stajnica - Vu~eti}i: Vu~eti}i 6,Stajnica - Koli{}e i Porkulabi: Bo‘i}i 1, Krznari}i 1, Mesi}i 4, Perkovi}i 7, Petrovi}i 2, Serti}i 22,Vukovi}i 5.STANJE U OKOLNIM MJESTIMA:Brinje - starosjedioci: Beni}i 3, Bobinci 1, Bori}i 3, Bosni}i 3, Brozin~evi}i 3, Dasovi}i 4, Holjevci1, Jak{i}i 1, Javori 13, Jela~i}i 4, Joti}i 4, Jura{i}i 4, Kalafati}i 4, Karaka{i 1, Krznari}i 1, Linari}i1, Lipovci 1, Lokmeri 1, Malinari}i 1, Markovi}i 1, Medari}i 1, Pavlovi}i 1, Perkovi}i 4, Serti}i 2,Vrani}i 22, Vu~eti}i 2, Vukovi}i 2 i ostali.Jezerane - ̂ rnac: Belac 2, Gerovac 10, Jeli}i 34, Kalu|er 2, Krakar 6, Mesi}i 2, Obajdini 8, Ostrmani1, Pavlovi}i 20, Plav~i}i 5, Rajkovi}i 9, Serti}i 1, Vukovi}i 4Jezerane - Holjevci: Holjevci 7, Kli{ani}i 3,Jezerane - sredi{te: Belac 1, Dumen~i}i 10, Flanjak 1, Ga{parovi}i 1, Gerovac 1, Ger{ag 1, Golubi1, Kli{ani}i 1, Marasi 1, Mesi}i 9, Nik{i}i 1, Parac 1, Petrovi}i 2, Rajkovi}i 1, Rup~i}i 3, Serti}i 16,Smol~i}i 1, Vukovi}i 2,Jezerane - Razvala: Dumen~i}i 1, Gerovci 9, Jeli}i 5, Markovi}i 2, Miloknoje 6, Mesi}i 10, Mik{i}i1, Serti}i 8, Stojkovi}i 1, [arari 2,Jezerane - Serti}i: Kli{ani}i 1, Krznari}i 4, Mesi}i 2, Rup~i}i 2, Serti}i 31, [tefani}i 2, Vi~i}i 2,Jezerane - Trtnji: Dra‘enovi}i 2, Dumen~i}i 6, Golubi 1, Mik{i}i 5, Trtnji 9, Vrani}i 2,Glibodol: Krznari}i 3, Perkovi}i 3, [ebalji 8, (navedene su samo hrvatske obitelji),Lipice - Mesi}i: Mesi}i 12, Vukovi}i 5,Lipice - Vidakovi}i: Bi}ani}i 7, Brboti 11, Krznari}i 1, Perkovi}i 18, Pernari 17, Smol~i}i 2, Vidakovi}i7, Vu~eti}i 10, Vukovi}i 6,Lipice - Murati: Murati 15, Pernari 1,Lipice - Smol~i}i: Perkovi}i 1, Smol~i}i 22.U kasnijem izlaganju dati }emo prikaz rodova na podru~ju Republike Hrvatske.

223

14.4. Iseljavanja Stajni~ana

Uvod

U dosada{njem izlaganju dali smo kretanje stanovni{tva i pojedinih rodova u Stajnici iokolici. U ovom poglavlju osvrnut }emo se na politi~ke, dru{tveno-gospodarske i ostale uvjetekoji su bili uzro~nikom iseljavanja, te neke do sada manje poznate podatke o tim zbivanjima.Seljenju ljudi iz jednog kraja u drugi mo‘e biti nekoliko uzroka: prenaseljenost podru~ja,slaba i neplodna zemlja, ratovi, promjena gospodarskog stanja ili politi~ke prilike. Porednjih mogu biti i osobni razlozi, bazirani ~esto na ‘elji za tra‘enjem boljih ‘ivotnih uvjeta{kolovanja, posla i sli~no. Prva dva uzroka dovode do seljenja ve}ih skupina, a ovaj osobnisamo do pojedina~noga kretanja. Svi ti uzroci djelovali su u Stajnici od njezinih samihpo~etaka pa sve do danas, zavisno od povijesnih prilika. Pojedina~no napu{tanje i tra‘enjeboljih prilika bilo je u Stajnici zna~ajno izra‘eno ve} u 18. st., nastavljaju}i se osobito u 19. i20 st. Pojedina~na obiteljska iseljavanja osobito su intenzivna tijekom 20. stolje}a, poglavitonakon Drugog svjetskog rata. Usitnjenost posjeda i nedostatak plodne zemlje po~elo seosje}ati u drugoj polovici 19. st., a najizra‘enija je bila u vrijeme izme|u 1890. i 1914. godine,te poslije svjetskih ratova. Prenaseljenost podru~ja u to je vrijeme zna~ajno optere}ivalastajni~ko podru~je. Malene obradive povr{ine nisu mogle prehraniti ovako veliki broj ljudi.

Po~eci velikih iseljavanja

[esnaesto stolje}e je vrijeme hrvatsko-osmanskih ratova, koji su po~eli 1493. a zavr{ili1699. (ne ra~unaju}i neke manje borbe prije i poslije toga). To je doba bilo ozra~eno ne samoratovanjem nego i velikim seljenjem hrvatskog ‘ivlja iz ugro‘enih podru~ja u susjednu Kranjskui [tajersku, dana{nje Gradi{}e u Austriji, zapadnu Ma|arsku i jugozapadnu Slova~ku.Iseljavanja je bilo i prema Senju, na otoke Krk i Rab, te prostore uz dolinu Kupe, Posavinu,Zagreba~ku ‘upu, Morav~e, Zagorje, Vara‘dinsku ‘upu, Bednju, Hra{}inu i Kalnik. Dokazo tom naseljavanju nalazi se u mnogobrojnim porodicama s prezimenom Hrvat ili Horvat,koje je vrlo ra{ireno po tim krajevima. Osobito je izbjeglice na svoje posjede u Enjingu iBa}anju (@eljezna ‘upanija)naseljavao ban Franjo Batha-ny. U Austriji i Ma|arskoj idanas susre}emo brinjskaprezimena poput Marini}a,Perkovi}a, Jeli}a, Rajkovi}a,[tefani}a, Vukovi}a i drugih.Brojna su ta, nekada gustonaseljena hrvatska sela, odna-ro|ena, ali je u ve}ini sa~uvanastara ~akav{tina - izvorni govorbrinjskog kraja. Najve}a seobaza vrijeme turske opasnostizapo~ela je u jesen 1522. i 1525.godine, ali i 1556. i 1578.

Brod kojim su putovali Stajni~ani u Ameriku. Razglednica kojuje 1933. godine poslao Jure Movri}

224

Godine 1679. dolazi dopoliti~kog iseljavanja Staj-ni~ana zbog sukoba s Vlasima.O tome detaljnije u poglavlju“Brinje u osmansko doba”.

Iseljavanja su nastavljenai nakon odlaska Turaka, odno-sno nakon osloba|anja Like iKrbave. Godine 1697. pojaviose u Lici i Krbavi problem zbognedostatka stanovni{tva, te jeova pusta podru~ja opet treba-lo naseliti katoli~kim ‘ivljem, iponovno zasaditi katoli~ku vje-

ru i etni~ku strukturu zbog naseljenih Vlaha iz vremena turske vladavine. Pop Mesi} uspio jenagovoriti gospodare ku}nih zadruga na brinjskom podru~ju da mu daju mla|e ljude za nase-ljavanje. Iako je bilo otpora, pop Mesi} i njegovi vojni zapovjednici uspjeli su sakupiti zna~ajanbroj ljudi iz Brinja, Stajnice, Jezerana i Kri‘polja, i tako naseli{e Udbinu, Mu{aluk i Podlapa~u.O tome ne{to vi{e u poglavljima “Vrijeme od Osmanlija do Prvog svjetskog rata” i “Rodovima”.

Nakon prestanka turske opasnosti, prva ve}a seoba iz Like izvr{ena je oko 1715. kada jepo cijeloj tada{njoj dr‘avi nastao pokret zbog okrutnoga postupka nekih vi{ih ~asnika, radiskupe soli i ina~e te{kih uvjeta ‘ivota. O tome ne{to vi{e u poglavlju “Vrijeme od Osmanlija doPrvog svjetskog rata”. Razlog ovom seljenju bio je i velik priliv novonaseljenog stanovni{tvana stajni~ko podru~je. Tada{nji prirodni resursi nisu mogli prihvatiti toliko stanovni{tva.Umjesto boljitka ubrzo su se osjetile sve negativnosti neplanskog naseljavanja. Zemlji{te jeubrzo postalo ograni~avaju}i faktor koji je sna‘no utjecao na socijalno stanje na ovompodru~ju. Zavladala je velika glad i neima{tina, zbog ~ega dolazi do iseljavanja ali ovaj putau Slavoniju, Srijem i Ugarsku. Zabilje‘eni su i odlasci u “Mletke” dakle primorsko podru~jepod upravom Venecije. Da bi sprije~ilo tu pojavu zapovjedni{tvo Vojne krajine donosi 9.travnja 1715. odluku o ustrojavanju povjerenstva koje }e istra‘iti uzroke iseljenja iz Like,Krbave, Oto~ca i Brinja. Nakon provedene istrage povjerenstvo konstatira da postoji dostaproblema oko uspostave i organizacije vlasti na ovim podru~jima, ali i te{kom socijalnomstanju. Vojni zapovjednici samovoljno se pona{aju prema stanovni{tvu. ^este su kazne(“globe”) poput oduzimanja stoke i sli~no, {to je do kraja osiroma{ivalo ionako siroma{nostanovni{tvo. O tome ne{to vi{e u poglavlju “Vrijeme od Osmanlija do Prvog svjetskog rata”.

Tada{nji iseljenici uspostavili su vezu s pe~u{kim biskupom koji je tra‘io naseljenike zasvoje posjede oko Pe~uha, {to su zbog turskoga ratovanja bila opustjela. Neki su krenuli doslobodne zemlje, koje je bilo u izobilju u Srijemu. Ve}i broj stanovni{tva s brinjskog podru~ja,odselio se tada u Pe~uh i okolinu, te u Srijem, gdje su se nastanili u isto~nom dijelu biv{ePetrovaradinske krajine. Tom je seobom do{lo nekoliko brinjskih porodica u Vinkovce, Vukovar,Ilok, Mitrovicu i Brod. To se pojedina~no naseljavanje nastavilo kroz cijelo 18. i 19. st. (Pavi~i})

Jedno od prvih zabilje‘enih pojedina~nih iseljavanja iz brinjskog kraja odnosi se nafranjevca Aleksandra Kallaneka (vjerojatno Kalanja) koji je 1721. g. zate~en kao du{obri‘nikkod {oka~kih Hrvata u Reka{u kod Temi{vara u Rumunjskoj, s naznakom da je iz Brinja.Godinu dana kasnije u istom se mjestu pojavljuje i Joannes Vuchetich (Ivan Vu~eti}), zacijelo~ovjek iz brinjskog kraja.

Stajni~ani u Osijeku

225

Kada je 1730. do{lo do velike epidemije kuge, koja je harala po cijeloj Bosni i po krajevimas lijeve obale Save, brojna tamo{nja naselja izgubila su zna~ajan dio svojega prvotnogstanovni{tva. Sve je to zahtijevalo dopunska ljudska naseljavanja, me|u njima i s na{eg podru~ja.

I glad je bila ~est gost na podru~ju Like. Posebno su bile oskudne 1769. i 1774. godinazbog su{e, kada se mnogo ljudi iselilo u Slavoniju.

U 18. st. iz Like je izvr{ena seoba naroda koju provodi vojna vlast, a usmjerena je premavaradinskom podru~je (dana{nje novosadsko-pertovaradinsko podru~je) gdje je stanovni{tvobilo vrlo rijetko.

Osim gospodarskih bilo je opet politi~kih utjecaja na iseljavanje. Oko 1810. izvr{ena suve}a preseljenja s podru~ja pod francuskom vla{}u na podru~je pod austrijskom upravom.Raseljavanje je izvr{eno uglavnom na podru~je izme|u Save, Dunava i Drave, a timaktivnostima rukovodile su vojne vlasti. One su tijekom 19. st. pa sve da razvoja~enja Krajineusmjeravale pojedine porodice ili ve}e skupine stanovni{tva iz Like naseljavanju pojedinihslabo naseljenih kraji{kih podru~ja.

Razmjerno ve}e iseljavanje iz brinjskog kraja zabilje‘eno je u kolovozu 1820. godine.Tada je vi{e obitelji plemi}a Vu~eti}a preselilo na svoje novoste~ene posjede u ̂ eneju, velikombanatskom selu zapadno od Temi{vara. Broj obitelji nije to~no utvr|en - spominju se brojkeod 16 do 25. Na{ Stajni~an Nikola Vu~eti} (Stajnica 1743. - Budimpe{ta 1826.) vrlo utjecajan~ovjek na be~kom carskom dvoru (vidi: Rodovi) uspio je isposlovati da se brinjskim plemi}imaVu~eti}ima tamo dodijeli posjed od oko 18.000 jutara zemlje, od toga oko 7.000 oranica.Tako su Vu~eti}i svom plemi}kom naslovu “Brinjski” pridodali i “^enejski”. Danas je tastruja Vu~eti}a zbog intenzivnog iseljavanja prakti~ki nestala.

Prije 1873. godine stanovnici Like, osim sto~arstva i poljoprivrede na {krtoj li~koj zemlji,zara|ivali su za ‘ivot razvoze}i robu u luke Rijeku, Senj i Karlobag, koja bi ‘eljeznicomstizala u Karlovac. Ali 1873. godine Ugarska je izgradila ‘eljezni~ku prugu od Karlovca doRijeke, povezav{i tako Budimpe{tu s Jadranskim morem. Tom se vezom od tada kretaocjelokupni robni promet iz kontinentalne Hrvatske i Slavonije u smjeru Jadrana. Mnogibrinjski i ogulinski prijevoznici - tzv. kirija{i sa svojim staromodnim konjskim zapregamaostali su bez posla, kao i mnogi mjesni obrtnici, uglavnom gostioni~ari i trgovci. Ve}ini njihjedino je preostalo iseljavanje. U to vrijeme u Stajnici bilje‘imo zna~ajan pad stanovni{tva.Prema slu‘benim statistikama god. 1869. imamo 1855 stanovnika, da bi godine 1880. taj brojpao na 1476! Iz ovoga je vidljivo koliko je bio velik gubitak stanovni{tva.

Stanje nakon ukidanja Vojne krajine

Godine 1881. ukida se Vojna krajina, koja je kona~no postala dijelom Hrvatske i Slavonije.Za Hrvate je ukinu}e Vojne krajine zna~ilo prelazak od uzajamne ovisnosti civila te grani~arai sigurnog ‘ivota u zajedni~kim ku}anstvima - zadrugama na nesigurno pre‘ivljavanje u novimi slo‘enim gospodarskim prilikama. Mnogi su Stajni~ani oti{li nakon {to su shvatili da nemogu pove}ati svoja skromna imanja i da su ostankom na djedovskom ognji{tu osu|eni napropast. U ovo vrijeme po~inju se javljati iseljavanja i odlazak na rad u inozemstvo, poglavitou Ameriku. Cilj im je zaraditi dovoljno sredstava za oporavak imanja u Hrvatskoj.

Ta masovna iseljavanja stanovni{tva bitno su ugrozila bi}e hrvatskog naroda. Jedan odvelikih protivnika tog iseljavanja bio je poznati politi~ar Antun Radi}. “Neki dan sam ~uo”,izvje{}uje Radi}, “da uskoro u okolici Lokava i Fu`ina ne}e ostati dovoljno ljudi da pokopajusvoje mrtve... Svi su pobjegli u Ameriku.” Ve} je u to vrijeme u Americi bilo vi{e od 350.000

226

Hrvata, a svi su oni tamo oti{li, prema Radi}evu mi{ljenju, zato {to ih je “tla~io strani jarami nitko se nije brinuo za te ljude... Zemlja je ostala nezbrinuta, a ljudi osiroma{eni”. Svi Radi}evi~lanci o hrvatskom iseljeni{tvu zapravo su optu`ivali Austro-Ugarsku, koja je svojom lo{omupravom prisilila Hrvate na masovno iseljavanje. Izme|u 1880. i 1914. godine pribli`no je600.000 ljudi napustilo hrvatske zemlje, dok se u istom razdoblju oko 200.000 Ma|ara iNijemaca nastanilo u Hrvatskoj.

Najve}a iseljavanja bila su za vrijeme velike ekonomske krize, koja je nastupila osam-desetih godina devetnaestog stolje}a. Kriza {to je izbila u svjetskoj proizvodnji robe i hranezahvatila je ubrzo cijelu zapadnu Europu, a onda i na{e krajeve. Ipak u Lici su te posljedicebile manje nego li u gospodarski razvijenim krajevima. Stanovni{tvo je proizvodilo uglavnomrobu za osobnu potro{nju, samo je stvaralo sebi odje}u i obu}u, proizvodilo je gra|u za ku}e,a ve}ih zahtjeva i potreba za ve}im standardom nije imalo. Liku je najvi{e optere}ivalaprenaseljenost i slaba kvaliteta zemlje. Ljudi su trebali novih posjeda koje su za mala sredstvamogli kupiti. I tada je, oko 1890., potekla struja iseljenika s na{eg podru~ja. Li~ani su po{lismjerom na istok, u plodnije i slabo naseljene krajeve - prema Slavoniji i Srijemu. Naseljavajui sisa~ki, glinski, kostajni~ki i petrinjski kotar. Najvi{e ih se naselilo u sela Timarci (Dasovi},Karaka{, Perkovi} i Serti}), Utolica (Perkovi} i Vlahini}) i [a{ (Bi}ani}, Perkovi} i Vukovi}),ali i naselja Pra~no, Mo{}enicu (Dra‘enovi}, Perkovi}, Petrovi}, Prpi}, Serti}, [ebalj, Tominaci Vidakovi}), Novo Selo, Crnac, Hrastelnicu (Perkovi}, Serti}, Tominac, Vu~eti} i Vukovi}) iStaro Pra~no (Perkovi}, Serti}, Vrani} i Vukovi}).

U novskom kotaru u ja~oj mjeri hrvatski li~ki naseljenici nastanili su Bresta~u, NovoSelo, Kozaricu. Jazavicu i samu Novsku, a vrlo malo posavski dio.

Slatinski i viroviti~ki kotar obilovali su sa dosta vlastelinske i selja~ke zemlje na prodaju.I na to je zemlji{te upu}ena struja li~kih Hrvata i pone{to i li~kih Srba. Skupna naselja li~kihHrvata nastala su u Trapinki, Trnavi, Levinovcu, Rodinu Potoku i Brezova~kim Kr~evinama,pojedina~no i u samoj Virovitici i po okolnim selima. Na to zemlji{te selili su osobito Bunjevci,a u ja~oj mjeri i Brinjaci.

U novogradi{ki, brodski, vinkova~ki i ‘upanjski, koji su prije kriznih godina pripadaliKrajini, useljavali su se Li~ani u velikoj mjeri. Oni su tu mogli kupiti mnogo manjih posjedapropalih vlasnika ili obitelji bez nasljednika, koji su zbog povoljne cijene bili prihvatljivi zasiroma{ne Li~ane. U vinkova~ki i ‘upanjski kotar selili su se iz Ba~ke Nijemci i Ma|ari, ali jeglas o obilju slobodne i jeftine zemlje u to vrijeme stigao i u Liku, Gorski kotar i Slunj, odakleje protekla vrlo jaka struja hrvatskih naseljenika. Ona je u{la u sva hrvatska sela, najvi{e uIvankovo, Nove i Stare Mikanovce, Rokovce, Andrija{evce i Otok, ali i Vrbanju, Drenovce,Rajevo selo, Gunju i Podgajce.

U po‘e{kom kotaru Li~ani su uspjeli ste}i zemlje osobito pored Orljave dalje odBrestovca. Tu li~ka naselja le‘e gusto, izmije{ana s goranskim, sve do Drenovca gdje senastavljaju na ona u brodskom i gradi{kom kotaru. Njih ima i pod Krndijom oko Velike,Kaptola i Kutjeva.

U na{i~kom kotaru Li~ani su na{li dosta slobodne zemlje. To je podru~je do tih kriznihgodina bilo razmjerno slabo nastanjeno. Plodnu zemlju pokrivale su velike hrastove i grabove{ume, naro~ito u porje~ju Vu~ice, te razvijena drvna industrija. Taj posao oko kr~enja privukaoje mnogo Li~ana u taj kraj, a od njih su se mnogi i trajno nastanili na{av{i za sebe dovoljnozemlje, poput sela ^a~inci, Paulinci, Rastovac i Predijevo. Malih posjeda nudilo se novimnaseljenicima po cijelom podru~ju, a naro~ito u okolini Orahovice, gdje je dobre zemlje bilou obilju, a ljudi razmjerno vrlo malo.

227

I ovom prilikom trebamo se sjetiti patnji na{ih predaka prilikom seljenja. Po{to su bilisiroma{ni nisu imali sredstava za pla}anje ‘eljezni~kih vagona za prijevoz stoke. Preostaloim je da je gone u nova odredi{ta, uglavnom u Slavoniji. Danima su trajale te mukotrpneradnje, ~esto i u zimskim uvjetima i lo{em vremenu. Postojala je opasnost od kradljivaca irazbojnika, {to je jo{ vi{e uslo‘njavalo dugotrajan put. Kaziva~i se sje}aju da su se za ove“operacije” specijalizirali pojedini Stajni~ani, zara|uju}i na tom mukotrpnom poslu zna~ajnasredstva. ^esto bi gonili stoku i za nekoliko vlasnika, samo da se smanje tro{kovi.

Bez obzira na to veliko iseljavanje Stajnica }e zbog velikog prirodnog prirasta zabilje‘itizna~ajan porast stanovni{tva. Po~etkom 20. stolje}a imamo ve} 1941 stanovnika (1900. godine)a 1910. 2022 stanovnika!

Iseljavanje nakon svjetskih ratova

Svjetski ratovi i Domovinski rat znatno su ubrzali migracije ljudi. Poslije 1918. iseljavanjeiz Like je vrlo jako. Izazvalo ga je uglavnom dijeljenje vlastelinske i napu{tenih njema~kih ima|arskih posjeda u Slavoniji, i to u kotarevima viroviti~kom, slatinskom, na{i~kom,miholja~kom, valpova~kom, osje~kom i vukovarskom i donekle po‘e{kom i daruvarskom.Dio tih imanja dospio je u ruke naseljenika kupnjom, a ve}i dio slu‘benom diobom. U tojseobi pove}i je broj Li~ana dobio zemlje i u Vojvodini, gdje su nastala prva ve}a li~ka sela.

Seobe poslije 1945. usmjerile su iseljavanje u ne{to druga~ijim smjerovima. Ovaj putazbog industrijalizacije gradovi vi{e privla~e iseljenike. Tako su najve}a iseljavanja bila premaindustrijskim sredi{tima i njihovim okolicama: Karlovcu, Zagrebu, Sisku, Bjelovaru, te premaSlavoniji, gdje su su Stajni~ani naseljavali u ve}e gradove i njihovu okolicu, osobito u Osijek,Brod i Vinkovce.

Do sada postoji iznimno malo stru~ne literature koja je obradila brinjska iseljavanja.Najopse‘nije djelo je ve} spomenuto “Seobe i naselja u Lici” od S. Pavi~i}a. On je na temeljupopisa stanovni{tva iz 1929. i 1930. godine obradio raseljenost pojedinih brinjskih rodova,{to nam je izuzetno pomoglo oko rasvjetljavanja povijesnih migracija prije Drugog svjetskograta, odnosno podru~ja na koja su se naselili na{i preci. Ovdje navodimo tada{nje kotareve iraseljenost pojedinih rodova i broj obitelji u njima.

Skra}enice za podru~ja raseljavanja:bjel.-bjelovarski kotar, brod-brodski kotar, ~az- ~azmanski kotar, |ak-|akova~ki kotar, gar-

gare{ni~ki kotar, glin- glinski kotar, grad- novogradi{ki kotar, grub-grubi{nopoljski kotar, kost-kostajni~ki kotar, kut- kutinski kotar, mih- miholja~ki kotar, na{- na{i~ki kotar, nov-novljanskikotar, pakr-pakra~ki kotar, petr-petrinjski kotar, po‘-po‘e{ki kotar, sis-sisa~ki kotar, slat.-slatinskikotar, Slunj.-slunjski kotar, valp.- valpova~ki kotar, vink.-vinkova~ki kotar, vir.-viroviti~ki kotar,vuk.- vukovarski kotar, ‘up.-‘upanjski kotar. Ostala imena naselja dana su u punom nazivu.Bla‘anin Brinje 18. Udb. 2, brod.1, vink. 1.Bo‘i} Brinje 2, Udb. 3.Brbot Brinje 9,Dumen~i} Brinje 21, ~az. 8. vir. 3, grad. 6. vink. 4. Ilok. 2.Krznari} Brinje 110, Dabar 37, glin. 1, kost. 1, kut. 6, ~az. 3, slat. 2, grad. 1, brod. 6, vink. 34,udb. 13, ‘up. 2, na{. 3, valp. 6.Mesi} Brinje 142, Mu{aluk. 8, petr. 1, sis. 8, gar. 1, kut. 1, ~az. 2, bjel. 1, pakr. 1, grad. 6, brod.7, Udb. 8, Gospi} 1, vink. 13, ‘up. 6, |ak, 5, na{. 13, mih. 1, valp. 13.Movri} Brinje 7, nov. 4,

228

Murat Brinje 25, nov. 3, pakr. 2, vir. 1, vink. 1, |ak. 2, na{. 2, po‘. 1.Murkovi} Brinje 16, Gosp. 1, vink. 2.Perkovi} Brinje 175, Podlapa~a 23, glin. 2, kost. 6, petr. 9, sis. 28, gar. 6, kut. 5, ~az. 2, grub. 1,slat. 3, vir. 1, grad. 4, brod. 61, vink. 22, ‘up. 10, |ak. 6, na{. 35, mih. 9, valp. 6.Pernar Brinje 40, gar. 4, kut. 1. grub. 1, slat. 1, vir. 6, grad. 1, brod. 3, vink. 1, ‘up. 1, |ak. 4,na{. 4, mih. 1, valp. 3.Petrovi} Brinje 10.Rajkovi} Sinac 8, Brinje 84, Dabar 27, Udbina 17, sis. 8, gar. 1, kut. 3, ~az. 4. grad. 9, brod. 32,vink. 26, ‘up. 7, |ak. 10, na{. 26, po‘. 4, valp. 2, vuk. 2.Serti} Brinje 140, Udb. 25, glin. 8, kost. 8, petr. 2, sis. 19, kut. 4, nov. 4, slat. 3, vir. 6, grad. 7,Podlap. 22, brod. 31, vink. 8, ‘up. 1, |ak. 4, na{. 15, mih. 1, valp. 1, vuk. 2. .Vlahini} Brinje 6, Podlapac 11, Peru{i}. 7, sis. 4, gar. 6, kut. 1. grad. 7, brod. 4, vink. 1, ‘up. 1,|ak. 4.Vu~eti} Brinje 35, sis. 2, gar. 1, kut. 2, slat. 1, vir. 1, brod. 3, vink. 3, ‘up. 1.Vukovi} Brinje 77, Budak 4, Mu{aluk 2, Podlapa~a 1, sis. 10, kut. 7, ~az. 7, nov. 3, vir. 10,grad. 10, brod. 23, vink. l2, |ak. 7, na{. 3, mih. 2, valp. 1, vuk. 2. 276Mate{i} Brinje 5, grub. 1, slat. 1, vir. 3, brod. 5, vink. 2, ‘up. 1,Radin~i} Brinje 3,[prajc Brinje 30, brod. 8, ‘up. 1, na{. 2,Tominac Brinje 22, sis. 3, vink. 3, na{. 8, valp. 1, Dre‘nik grad 3.Danas najve}e kolonije Stajni~ana ‘ive u okolici Vinkovaca, Po‘ege, Orahovice, Osijeka,posebno Zagreba i njegove okolice (Dugo Selo, Velika Gorica, Jastrebarsko…), Siska(Galdovo, Novo Selo i Buda{evo…), Ogulina i dr.

14.5. Iseljavanje u inozemstvo

Iseljavanje u SAD

Usporedo sa seljenjem u na{e ravni~arske krajeveStajni~ani su se zna~ajno selili i u prekomorske i ne{tomanje u europske zemlje. Amerika je bila najve}imagnet za useljavanje. Ova materija zahtijeva jednodugogodi{nje istra‘ivanje kako bi se do{lo do svihrelevantnih podataka. To podru~je ostavljamo za jednuod budu}ih knjiga. Ovdje }emo se osvrnuti samo naone podatke koji su nam poznati iz dosada{njegistra‘ivanja. Putem The American Family ImmigrationHistory Center (AFIHC - Ameri~ki centar za povijestimigriranih obitelji) do{li smo do izuzetnih podataka oiseljavanju Stajni~ana u Ameriku. Ovaj centar smje{tenje u Ellis Island Imigracijskom muzeju u New Yorku,omogu}io nam je da istra‘imo izvanrednu kolekcijuzapisa o dolasku imigranata na podru~je SAD krajem19. i po~etkom 20. stolje}a. Time smo do{li dodragocjenih, i do sada nepoznatih podataka.

Jure Perkovi} - Markar s obitelji

1908. godine u Americi

229

Vi{e od 22 milijuna putnika u{lo je u SjedinjeneDr‘ave kroz Ellis Island izme|u 1892. i 1924. godine.Podaci o svakom pojedinom putniku zapisani su ubrodskim popisima putnika, poznatijim kao “mani-festi”. Manifesti su bili kori{teni za provjeru imigranatapri ulasku u SAD. Pretra‘ivanjem milijuna zapisa do{lismo do vrlo vrijednih podataka. Njih navodimo upoglavlju “Rodovi” za svako prezime posebno. Trebanapomenuti da je kod upisa u manifeste dolazilo doraznih pogre{ki, osobito oko mjesta stanovanja. Na{isu iseljenici osim Stajnice navodili i Jezerane (kaoop}inu) i Brinje (kao kotar). To nam je u manjoj mjeriote‘alo istra‘ivanja i to~nost podataka.

Ameri~ka kolonija Stajni~ana zasigurno jenajbrojnija od svih ostalih. Oni su smatrali Amerikubogatom i velikom zemljom. Svatko je u tada{njojdomovini ~uo za ameri~ke tvornice i farme, kao mjestoza brzo stjecanje dobre zarade i rje{avanje egzisten-cijalnih pitanja. Na ameri~kom kontinentu oni supreobrazili povr{inu zemlje i pripitomili divljapodru~ja. U~inili su to svojim radom, krvlju i znojem.Nije stoga ~udno da su umirali mladi, u svojimnajboljim godinama - sa dvadeset, trideset ili ~etrdeset godina, kako otkrivaju podaci stamo{njih groblja. (Prpi})

Prema dostupnim podacima prva zna~ajnija iseljavanja u Ameriku nastupila su sredinomdevetnaestog stolje}a. Godine 1867. dr‘avu Pennsylvaniju naseljava nekolicina useljenika izkontinentalne Hrvatske, koji su do{li su s podru~ja Gorskog kotara, Like i karlova~kogpodru~ja, zapo{ljavaju}i se u rudnicima ugljena i industrijskim sredi{tima. Tijekom 1880-ihtisu}e Hrvata napustilo je zemlju bez putovnica (“na crno”), te njihova imena nisu popisanau austro-ugarskim slu‘benim iseljeni~kim statistikama. Godine 1890. 3.929 stanovnika@upanije li~ko-krbavske nalazilo se u prekomorskim zemljama, da bi se 1900. godine taj brojpopeo na gotovo 5.000 ljudi.

Plimni val hrvatskog iseljavanja dosegnuo je vrhunac izme|u 1900. i 1914. Pred Prvisvjetski rat je 30.140 stanovnika @upanije li~ko-krbavske ‘ivjelo je u Americi! (Prpi}) Li~anisu poznati kao sna‘ni radnici koji su prihva}ali najte‘e poslove, one na kojima drugi ljudi nebi mogli dugo izdr‘ati. Ostali su zabilje‘eni u ameri~koj povijesti kao graditelji ‘eljezni~kihpruga, tunela i ~eli~ana, fizi~ki radnici koje je odlikovala mi{i}avost i snaga i koji su radiliiznimno te{ke poslove, u vrijeme kad u toj zemlji gotovo i nije bilo strojeva.

Cilj putovanja za mnoge koji su se pridru‘ili hrvatskom egzodusu bila su naj~e{}e rudarskai industrijska sredi{ta Istoka i Srednjeg zapada, gdje su se zaposlili u rudnicima ugljena i‘eljezne rude, preradi ~elika i ‘eljeza, talionicama, kamenolomima, na ‘eljezni~kim prugamaili kao lu~ki radnici, u zanimanjima koja su zahtijevala tjelesnu snagu i izdr‘ljivost.

Ve}ina na{ih iseljenika slala je ku}i veliki dio svoje zarade. Ta lojalnost u uzdr‘avanjurodbine u domovini bila je iznena|uju}a i uistinu dirljiva, jer je novac {to je stizao u Hrvatsku,i koji je ondje ponekad i bezobzirno tro{en, bio zara|en u vrlo te{kim uvjetima. Slanje novcaroditeljima odnosno suprugama i djeci, i to u {to ve}im iznosima, ponekad i posu|enoga,

Petar Tominac - Juri~in uAmerici 1910. godine

230

bilo je pitanje ugleda. Naime, iseljenici su dobro znalida }e se u njegovu selu saznati za svaki nov~i}, da }ese o tome pripovijedati i da }e biti komentara o njegovubogatom ‘ivotu u Americi. Nakon {to bi se iseljenici uAmerici o‘enili ili bi im se pridru‘ila obitelj izHrvatske, te njihov ‘ivotni standard porastao, slali susve manje novca u staru domovinu.

Do 1888. godine mnogi su Li~ani doselili u Pitts-burgh, kotar Allegheny, Pennsylvania. Mnogi od tihsna‘nih ljudi u velikim su se skupinama naselili uMinnesotu, odakle su se i ra{irili u druge dr‘ave. Kre}uprema Chicagu na javne radove i St. Louisu u dr‘aviMontani. Bili su to seljaci koji nikad nisu radili uindustriji. Radili su najgore, najte‘e, najopasnije inajslabije pla}ene poslove. Nisu govorili engleski imnogi su od njih bili nepismeni. Radili su dvanaest ilivi{e sati na dan, {est ili sedam dana u tjednu. Sveslobodno vrijeme koje su imali provodili su ugostionicama ili u gostinskim ku}ama u kojima su‘ivjeli kao podstanari.

Posebno je zna~ajan val iseljavanja nakon pobuneprotiv Ma|ara i bana Khuena-Hedervaryja iz 1903.godine. To je vrijeme kada je nastala poznata

domoljubna pjesma “Ustani bane” (“…bilo je to godine devetsto i tre}e, Hrvatsku su zadesilevelike nesre}e…”) Kad u nekim pokrajinama gotovo vi{e i nije bilo mladi}a sposobnih zaslu`enje vojnog roka, vlada je objavila uredbu kojom je zapo~ela kontrolirati djelatnostiparobrodarskih agenata i uvela mjere za suzbijanje egzodusa. Da bi to izbjegli, mnogi suputovali bez putovnica, preko njema~kih, francuskih ili nizozemskih luka. Kada je 1903.godine zba~ena vlada bana Khuen-Hedervaryja, brojni iseljenici {alju pomo} ̀ rtvama pobune.

Iseljavanja u Kanadu i Australiju

Osim Amerike Stajni~ani su se u manjoj mjeri iseljavali u Kanadu i Australiju, osobitoposlije Drugog svjetskog rata. Te naseljeni~ke kolonije nisu zna~ajne poput ameri~ke. UKanadi su najvi{e naseljeni na podru~ju dr‘ave Ontario, British Columbie i Alberte. U manjembroju ima ih i u ostalim dijelovima.

Australska kolonija zasigurno je najmanja. Ona uglavnom potje~e nakon 1945. godine,nadalje. Prema dostupnim podacima Stajni~ani najvi{e ‘ive Evattu, Mc Kellaru, Lambtonui drugdje. U narednim istra‘ivanjima pokloniti }emo vi{e pozornosti ovim podru~jima.

Obi~aji prilikom odlaska

Rastanak od starog kraja bio je naj~e{}e bolan. Ljude koji su odrasli u ovoj prelijepojdolini bez doticaja s velikim gradovima odlazak u novu i nepoznatu sredinu bio je traumati~an.Iseljenici bi obi~no dan prije svog odlaska odlazili u stajni~ku crkvu i pri~estili se. Nakonmise, prepuni tuge, primili bi poseban blagoslov od svog sve}enika. Uve~er bi zajedni~ki s

Marko Brbot i Mate Vukovi} - Juri{i} u

Chichagu (USA) 1912. godine

231

obitelji i bli‘njom rodbinom i prijateljima proslavili ispravak. Tada bi se nakon neprospavaneno}i provezli kroz selo pjevaju}i sa prijateljima i najbli‘ima pjesmu koja je izra‘avala osje}ajebola u njihovim srcima. Najtu‘niji trenutak bio je sam odlazak iz sela i odlazak na vlak uOgulin (u to vrijeme jo{ nije izgra|ena pruga Ogulin-Li~ka Jesenica-Gospi}). Neki od najbli‘ihro|aka i prijatelja pratili bi ih do broda u Rijeku. Tamo bi kupili potrep{tine nu‘ne za put iobavezno mali metalni kri‘i} za sre}u, vjeruju}i da on mora biti kupljen ba{ u domovini.Pratitelji bi plakali i molili Boga da ~uva iseljenika na njegovu putu. Sa zabrinuto{}u inestrpljivo{}u kod ku}e o~ekivali su od agenata vijesti da li su njihovi najdra‘i ‘ivi i zdravistigli u New York.

Gospodarsko stanje u Americi po~etkom XX. stolje}a

Gospodarske prilike u vremenu o kojemu pi{emo nisu se mogle ni pribli‘no usporeditis dana{njim blagostanjem u Americi. U to su se vrijeme stalno izmjenjivali blagostanje ineima{tina. Velik postotak radnika radio je samo sezonski. Malo je njih radilo neprekidnotijekom vi{egodi{njeg razdoblja.

Radni uvjeti u ~eli~anama, rudnicima i tvornicama bili su uglavnom nezadovoljavaju}i.U ~eli~anama se radilo u dvanaestosatnim smjenama, te puna dvadeset i ~etiri sata svakog{estog dana. Bilo je mnogo nesre}a, mnogo je radnika poginulo ili su ostali do‘ivotni invalidi.

Oko 1904. godine u Americi i Kanadi po~ele su se masovnije pojavljivati i ‘ene. Mnogisu mladi}i poslali ku}i novac za putne tro{kove svojih djevojaka. Neki su ih poznavali prijenego {to su napustili Hrvatsku, ali mnogi se nikad prije nisu vidjeli; bio je to izbor njihovihroditelja. Platili bi djevojkama put, ali ako se one nisu pristale udati za njih, vratile bi novacza putne karte. Tako se gospo|a Marija Mice Movri}, ro|. Vukovi} (ro|. 1916. godine) sje}aizvjesne Katice Vukovi} - Ruzi}, prekrasne djevojke, koja je na sli~an na~in oti{la 1920. godinemomku u Kanadu kojega prije nije vidjela! Danima je brodom putovala i zami{ljala budu}eg

mlado‘enju, kao lijepog mladi}a. Nakon dolaskasusrela je, na svoje veliko razo~arenje ostarjelogmu{karca. Odrje{ita Stajni~anka odlu~i da sene}e za njega udati, bez obzira na sve pote{ko}ei tro{kove koji su prouzro~eni njezinim dolas-kom. Rodbini, koja je bila glavni posrednik u“udaji”, bilo je vrlo neugodno zbog nastale situ-acije. Svi pritisci nisu mogli uroditi plodom. Svo-jeglava Katica odlu~i da }e sama vratiti novacza kartu. Zaposlila se na jednoj farmi na vrlote{kim i za jednu mladu ‘enu napornim poslovi-ma. U vrlo kratkom roku uspjela je uz velikaodricanja povratiti sav novac.

Kasnije upoznaje mladi}a svojih godina -Juru Perkovi}a - Svitinu, tako|er Stajni~ana -za kojeg se udala i u sretnom braku imali su triprekrasne k}eri, koje su kasnije postale uspje-{ne plesa~ice na ledu! Katica je kasnije nekolikoputa dolazila u Stajnicu. Zadnji puta kada jeve} imala 83. godine!K}eri Katice i Jure Perkovi}, uspje{ne kliza~ice

232

Razdoblje izme|u 1900. i 1920. godine bilo jenajplodnije u povijesti ameri~kih Hrvata. To je ujednobilo razdoblje njihove najmasovnije seobe u Ameriku.Ve}ina njih stigla je u tu zemlju izme|u 1900. i 1914.godine. Stotine novih naselja i rasutih skupina pojavilose diljem cijelih Sjedinjenih Dr‘ava, ~ak i na Aljaski.Diljem Srednjeg zapada radili su kao radnici u tvornicamai ~eli~anama, na ‘eljeznici, kao obrtnici, vlasnici malihradionica ili farmeri. Radili su i u Iowi, kao rudari i tvor-ni~ki radnici. Velika skupina Hrvata, ve}inom doseljenikaiz Like, naselila se u Waterloou. U razli~itim dijelovimaMontane djelovalo je 16 hrvatskih dru{tava. U Minnesotinailazimo na brojne rudare iz Like. Ipak je najve}askupina Brinjaka stigla u Pittsburgh i njegovu okolicu udr‘avi Pensylvaniji. Ve}ina njih radila je u ~eli~anama.

Izme|u dva svjetska rata vratio se u Domovinuzna~ajan broj Stajni~ana. Svoju su te{ko ste~enuu{te|evinu ulo‘ili u zemlju i ostale nekretnine. O jednomtakvom slu~aju saznajemo od kaziva~ice Marije Movri}:

Moj mu‘ Juraj Movri} oti{ao je u Kanadu 1925. godine i radio je u rudniku zlata u [umeherukod Toronta u Kanadi. Rudari su silazili pod zemlju rudarskim liftom, i to u dubinu do 3.000metara. Rudarska okna bila su 2 m {iroka i 2,5 visoka. Zlato se kopalo tako da se prona{la zlatna‘ila, po ~ijem se smjeru kopalo. To je trebalo stalno pratiti i kretati se za njom. Nekad bi nai{li nazlato veli~ine opeke ili ve}u grudu, ali ono nikad nije bilo do kraja ~isto. Iskopani materijal bacalisu u vagonete i vozili do stroja za drobljenje, gdje se odvajalo zlato od ostatka materijala. Mjeresigurnosti i kontrole bile su vrlo stroge. Kada bi rudari dolazili na posao sa sobom su nosili jelo uposudama koje bi po dolasku stavili na posebnu traku,koja ga je otpremila u unutra{njost rudnika. Nakon togaostavljali bi civilnu odje}u u posebnoj prostoriji. Potombi ulazili u svla~ionicu gdje su obla~ili radnu odje}u iodlazili u rudnik. Posao je unutra bio vrlo te‘ak, opasani naporan. Temperature su bile dosta visoke, zrak je biozasi}en pra{inom, {irio se nesnosan vonj vlage iisparavanja.

Po svr{etku posla rudari bi bili toliko znojni i pra{-njavi da bi sa vrata skidali slojeve znojne soli i pra{inezbog vru}ine i napornog posla. Po povratku iz oknai{li su na tu{iranje, nakon toga u prostoriju-svla~ionicus civilnim odijelima, gdje bi se obla~ili. Posebnompokretnom trakom vra}ale bi se posude s hranom, kojesu bile posebno kontrolirane da se u njima ne nalazizlato. Jedan je Talijan stavio zlato u svoju posudu,~uvar ga je primijetio i prijavio. Uprava rudnika odmahje pokrenula hitan postupak i sudski mu zaplijenilasvu u{te|evinu koju je imao u banci, a njega “{upirala”u Italiju. Vratio se kao siromah s trajnom zabranom

Petar Serti} - Aralica, Jure Movri}

(sjedi) i Tone Nik{i} iz Jezerana,

1929. godine u Kanadi (rudnik zlata uShumacheru)

Stajni~ani u Francuskoj. Petar Mesi} iz

Lipica, Mate i Marko Vu~eti}, Petar

Perkovi} - Od bunara i Pave Vu~eti}

233

ulaska u Ameriku i Kanadu. Kontrola je bila toliko stroga da se niti pod nokat nije moglo stavitii iznijeti zlato. Juraj se vratio u Hrvatsku 1933. godine i zara|enim novcem kupio je ku}u uZagrebu. Zaposlio se u poduze}u “[uma” u Zagrebu gdje je radio kao poslovo|a, sve do svojesmrti 1976. godine.

Jure Rajkovi}, ro|en 1883. godine oti{ao je 1905. u Ameriku, gdje je radio kao drvosje~a,kopa~ zlata na Aljasci, na gradnji ‘eljezni~kih pruga i u rudniku uglja. Radio je kao poslovo|a.Vratio se u Stajnicu 1918. godine, gdje je zara|enu u{te|evinu ulo‘io u modernizacijuobiteljskog gospodarstva. Brojni su primjeri takvih povrataka.

Velika gospodarska kriza u drugoj polovici tridesetih godina 20. stolje}a iznimno je te{kopogodila Hrvate. U teretnim vagonima, pje{ice ili auto-stopom tisu}e se nezaposlenih radnikakretalo iz jedne dr‘ave u drugu. Oni koji su imali sre}u da skupe dovoljno novca za put vratilisu se u staru domovinu. Ve}ina je useljenika ipak ostala u Americi smatraju}i je svojim novimdomom.

Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat bio jeposebno te{ko poglavlje unovijoj hrvatskoj povijesti.Hrvatska se opet na{la u vrlote{koj situaciji. Svi ljudi {to suse tada pojavili na tada{njojjugoslavenskoj sceni svako-dnevno su spominjani i nanaslovnim stranicama ame-ri~kih novina: Ma~ek, Petar II.,Tito, Paveli} i Mihailovi} imalisu svoje prista{e i protivnike uSjedinjenim Dr‘avama. Najne-izvjesniji je bio polo‘aj ameri~kih Hrvata. Oni su u Jugoslaviji bili progla{eni glavnim ru{iteljimabiv{e dr‘ave. Prema diplomatskim stavovima {to su ih promicali jugoslavenski diplomatskipredstavnici, svi su Hrvati nepravedno optu‘ivani kao izdajnici i profa{isti~ki elementi. Ve}inaameri~kih Hrvata podr‘avala je slu‘benu politiku Rooseveltove administracije; oni su biliprosavezni~ki, protunjema~ki i protutalijanski raspolo‘eni. @alili su za gubitkom hrvatskihpodru~ja prepu{tenih fa{isti~koj Italiji. Ve}ina je bila zadovoljna osnivanjem hrvatske dr‘ave,me|utim do{lo je do podjela o njezinom politi~kom ure|enju. Jedan je dio bio protivnikPaveli}evu re‘imu, a dio je otvoreno podr‘avao Nezavisnu Dr‘avu Hrvatsku. (Prpi})

^im su Sjedinjene Dr‘ave u{le u rat 9. prosinca 1941. godine, nakon japanskog napadana Pearl Harbor, sve bratske organizacije razli~itih nacionalnih skupina spremno su podr‘aleameri~ku vladu u njezinim odlukama. Me|u prvima je bila Hrvatska bratska zajednica. Te‘akpolo‘aj ameri~kih Hrvata pogor{ao se ~injenicom da je 14. prosinca 1941. godine vlada AntePaveli}a u Zagrebu objavila rat Americi. To se dogodilo tri dana nakon njema~ke i talijanskeobjave rata Americi. Hrvatska bratska zajednica i sve ostale hrvatske organizacije ponovnosu brzo reagirale uvjeravaju}i ameri~ku vladu u svoju odanost. Stotine brzojava osude Paveli}ai njegova re‘ima stiglo je u Washington. U svakome od njih iskazana je odlu~nost ve}ineHrvata da podr‘e Ameriku u velikom ratu. (Prpi})

Linz, Austrija 1943. godine. Skupina na{ih radnika.

234

Ameri~ki Hrvati u velikom su broju oti{li na rati{ta gdje je ratovalaameri~ka vojska. Me|u njima su bile tisu}e onih ~iji su o~evi kaopripadnici ameri~ke vojske dobili odli~ja u Prvome svjetskom ratu.Jedna hrvatska ‘upa iz ju‘nog Chicaga poslala je 707 svojih ‘upljanau oru‘ane snage Amerike, a u ameri~kom je Kongresu spomenutakao primjer ameri~ko-hrvatskog prijateljstva i vjere u Ameriku.Ratovali su na svim rati{tima a brojni su poginuli i ranjeni. (Prpi})

Neki su se Hrvati u ratu osobito istaknuli svojom izvanrednomhrabro{}u. Tako je pukovnik John Joseph Tominac ro|en je 29. travnja1922. godine u mjestu Conemaugh, Pennsylvania, SAD, ~iji je otacpodrijetlom is Stajnice, postigao blistavu vojni~ku karijeru. Kao prviporu~nik, U.S. Army, Company I, 15th Infantry, 3. pje{a~ke divizijeodlikovan jednim od najvi{ih odli~ja SAD – Medaljom ~asti za juna{tvo i neustra{ivost unato~‘ivotnoj opasnosti i vojni~koj du‘nosti. On je 12. rujna 1944. godine u ameri~kom napadu nagrad Saulx de Vesoul u Francuskoj neustra{ivo pretr~ao 50 jardi otvorenog terena pod neprija-teljskom paljbom da bi svojom strojnicom uni{tio tri njema~ka strojni~ara.

Nakon {to je uni{tio neprijateljski polo‘aj, uz pomo} jednog svog voda dokraj~io je idrugu neprijateljsku skupinu koja se branila minobaca~ima i pje{a~kim naoru‘anjem, i pritome su ubili oko 30 neprijateljskih vojnika.

Dostigav{i predgra|e grada oti{ao je 50 jardi ispred svojih vojnika da bi izvidio polo‘ajtre}e njema~ke skupine koja je ~uvala cestu sa 77 milimetarskim topom i pje{a~kom paljbom.Top je otvorio paljbu na ameri~ki tenk i zapalio ga direktnim pogotkom. Komad metala stenka bolno je pogodio poru~nika Tominca u rame sru{iv{i ga na tlo. Po{to je posada napustilazapaljeni tenk koji se kotrljao prema neprijatelju, poru~nik Tominac sko~io je na zapaljenovozilo. Unato~ mecima koji su se odbijali od oklopa i kupole tenka, poru~nik Tominac sepopeo na kupolu i zgrabio protuavionsku strojnicu. Bolno ranjen i sa goru}im tenkom podnogama, usmjerio je paljbu strojnice prema neprijateljskoj blokadi na cesti i topu i prisilio je

neprijatelja na povla~enje sa tog polo‘aja. Sko~iv{i stenka prije nego je eksplodirao, poru~nik Tominac jeodbio odlazak u bolnicu unato~ bolnoj ozljedi.

Pozvao je jednog narednika da mu d‘epnim no‘emizvadi ‘eljezne komade iz ramena, i nastavio zapo-vijedati napadom. Poveo je svoje vojnike u napad ru~nimgranatama na utvr|eni polo‘aj koja su dr‘ala 32njema~ka vojnika i prisilio ih na predaju. Njegovojuna{tvo i uzorno vodstvo rezultiralo je uni{tenjem ~etirineprijateljska obrambena polo‘aja, predajom vitalnogsektora grada Saulx de Vesoula te uni{tenjem i zaroblja-vanjem najmanje 60 njema~kih vojnika.

Tijekom daljnje uspje{ne vojni~ke karijere dostigaoje do ~ina pukovnika US Army, sudjeluju}i u Korejskomi Vijetnamskom ratu.

Umro je 11. srpnja 1998. godine u 76. godini ‘ivota.Tisu}e odlikovanja dodijeljeno je Hrvatima koji su se

istaknuli na svim boji{tima {irom svijeta i neka ovo budespomen na njihovu ‘rtvu.Mate Perkovi} u Austriji 1943. godine

John Joseph Tominac,

pukovnik ameri~ke

vojske.

235

Poznate osobe

Me|u poznatim su-radnicima hrvatskognovinstva djeluje Tomi-slav Mesi}, izniman pi-sac i pjesnik. On je izbosanske grane Mesi}a.

Brojni su na{i su-gra|ani postigli zavidneprofesionalne karijere.Koliko nam je poznatoobitelj Movri} posje-duje u Americi zna-~ajnu imovinu i brojni su njezini ~lanovi poznati gospodarstvenici, pravnici i kulturni djelat-nici. Me|u njima je najpoznatiji Mark Movri}. On se kao dijete doselio po~etkom 20. stolje}au Ameriku. Nakon zavr{etka srednje {kole odselio se u Milwaukee i zapo{ljava se u ~eli~ani.Godine 1941. stupa u ameri~ku vojsku, u 28. pje{a~ku diviziju. Zarobljavaju ga Nijemci itijekom zarobljeni{tva radi u tvornici. Poku{ava dva puta bje‘ati i na koncu to uspijeva. Nakondemobilizacije vra}a se u Park Falls i zapo{ljava se kao {umski radnik. Nakon nekog vremenapostaje kao glavni urednik novina “Park Falls Herald”. Uglavnom, zna~ajan dio radnog vijekaradi u raznim novinskim ku}ama. Preseljenjem u Ashland radi do 1955. kao tajnik trgovinskekomore, kada se odlu~io kandidirati za gradona~elnika. Uspijeva na izborima i na toj funkcijiostaje dvije godine. Poslije toga vra}a se opet novinarstvu, gdje posti‘e zapa‘ene rezultate.Karijeru nastavlja u New Richmondu, gdje osniva vlastitu izvje{tajnu agenciju. Godine 1980.odlazi u mirovinu.

Uspijeva u nekoliko navrata okupiti ameri~ke Movri}e, osobito uo~i Domovinskog ratakada organizira prikupljanje pomo}i za “stari kraj”.

Hrvatska bratska zajednica

Ne spomenuti jednu organizaciju koja je ostavila dubok trag na na{e iseljeni{tvo. Povijestameri~kih Hrvata mo‘e se poistovjetiti s povije{}u Hrvatske bratske zajednice, koja je najboljiprimjer duha i vitalnosti Hrvata prvog, drugog i tre}eg nara{taja. Ta je organizacija do kraja1957. godine imala ukupno 108.897 ~lanova, od toga 71.572 odraslih i 37.325 mladih ~lanova.U to je vrijeme djelovalo 1.069 ogranaka i omladinskih gnijezda. Zajednica je zna~ajnopomagala i siroma{ne ~lanove. Od samog po~etka svog rada 1894. godine do 1967. godineisplatila je vi{e od 82 milijuna dolara potpore svojim ~lanovima i u‘im obiteljima preminulih~lanova. Brojni su ljudi osjetili ovu pomo}.

Ameri~ki Hrvati u Domovinskom ratu

Ameri~ki Hrvati po~etkom devedesetih godina pro{log stolje}a u ve}ini slu~ajeva nisuzaboravili svoj stari kraj. Izda{no su pomagali financijskim sredstvima i materijalu tek stvorenusamostalnu Hrvatsku. Uspostavljena je suradnja sa rodbinom i vla{}u, i pomagalo se kolikose moglo. Pojedinci su se uklju~ili kao vojnici u Domovinski rat, ratuju}i {irom Hrvatske.

Skupina ameri~kih Movri}a

236

Literatura:

Stjepan Pavi~i} “Seobe i naselja u Lici, Gospi} 1990.,

Stjepan Krpan, Brinjski kraj u pro{losti i sada{njosti, Zagreb 1995.,

Hrvoje Salopek, “Stari rodovi Ogulinsko-modru{ke udoline”, Zagreb, 1999.,

Mirela Slukan Alti}, Povijesna kartografija, Zagreb 2003.,

Jure Prpi} “Hrvati u Americi”, Zagreb 1997,

Podaci Hrvatske matice iseljenika Zagreb,

The American Family Immigration History Center (AFIHC - Ameri~ki centar za povijest

imigriranih obitelji),

Ellis Island Imigracijski muzej,

Hrvatski dr`avni arhiv (HDA),

Sakralna ba{tina u Senju.

Skupina stajni~kih radnika u

Pittsburghu oko 1910. godine

Petar Vu~eti} - Zidarov u Kanadi