14. PREDAVANJE

USLUGE U PROCESIMA NABAVE I PRODAJE

OTPREMA ROBE I PRIJEVOZNIČKE USLUGE

Otprema robe je obveza prodavača prema kupcu. Ona obuhvada pripremurobe za otpremu i pakiranje, izradu odgovarajudih dokumenata, nabavuprijevoznog sredstva, pripremu za preuzimanje na skladištu, utovar iisporuku robe, ispostavljanje računa za isporučenu robu.

S obzirom na prostor i sredstvo kojim se vrši otprema robe, prijevoz sedijeli na:

- prijevoz na vodi (prijevoz morem, rijekama, kanalima i jezerima),

- prijevoz na kopnu (cestovni, željeznički,cjevovodima),

- prijevoz zrakom.

Izbor prijevoza utječe na formiranje cijena proizvoda, na izvršenjepravodobne isporuke i na stanje prevezene robe.

Odluka o izboru prijevoznog sredstva ovisna je o važnosti slijededih

varijabli: brzina, učestalost, pouzdanost, sposobnost, raspoloživost itroškovi.

Kontejnerizacija – kombinacija dvaju, ili više transportasmještanjem robe u sanduke, ili prikolice radi lakšeg prijenosa sajednog na drugo transportno sredstvo.

Razvitkom robnog prometa i kupoprodaje na daljinu razvija seotpremništvo, ili špedicija.

Otpremnik, ili špediter je pravna osoba koja na temelju naloga, ilidispozicije svog komitenta, odnosno nalogodavca, organiziraotpremu ili dopremu robe. Špediter najčešde u svoje ime i za svojračun stupa u poslovne odnose sa svim sudionicima transportnoglanca (vozari luke i pristaništa, kopneni terminali, kontrolneorganizacije, carinski organi, osiguravatelji i sl.

Poslovi otpremništva:

- sklapanje ugovora o prijevozu u svim granama prijevoza,

- sklapanje ugovora o utovaru, istovaru, pretovaru, sortiranju,pakiranju i slične usluge,

- sklapanje ugovora o skladištenju robe,

- sklapanje ugovora o osiguranju robe,

- organiziranje zbirnog prometa,

- osiguranje povlastica i refakcije (popust na vozarinu) odprijevoznika,

- zastupanje i obavljanje poslova u svezi s carinjenjem robe,

- ispostavljanje i pribavljanje prijevoznih i drugih dokumenata,

- obavljanje otpremničkih usluga na međunarodnim sajmovima i sl.

Postoje različite vrste špeditera:

Loko špediteri – obavljaju usluge u unutarnjem prometu i surađuju sameđunarodnim špediterima u organiziranju i izvršenju poslova izvoza iuvoza na svom području.

Kontinentalni špediteri – bave se poslovima organiziranja i obavljanjatransporta kopnenim prijevoznim sredstvima.

Pogranični špediteri – obavljaju sve usluge pri carinskom postupku narobi namijenjenoj izvozu, ili iz izvoza i u tranzitu. Nalaze se na mjestimagdje postoje carinarnice, ili njihove ispostave, te na graničnimprijelazima.

Lučki špediteri – specijalizirani za pružanje usluga u pomorskomprometu (ugovaranje brodskog prostora, skladištenje robe u lučkimskladištima, obavljanje carinskog posredovanja, pružanje usluga u svezisa sortiranjem, obilježavanjem i prekrcajem robe). O takvimšpediterima ovisi točnost, urednost i sigurnost u otpremi i dopremivelikih količina roba u međunarodnom prometu.

Prednosti angažmana špedicije u vanjskotrgovinskoj razmjeni:

- tarifne – pojeftinjenje transporta i drugih troškova otpreme,

- tehničke – uvježbanost radne snage pri manipuliranju teretom,

- distribucijske – korištenje skladišta špeditera.

Međunarodni špediter obavlja neke od slijedećih poslova:

- preuzima robu na otpremu sa skladišta nalogodavca i organizira prijevozdo mjesta ukrcaja, gdje je predaje prvom prijevozniku.

- zaključuje ugovor o prijevozu robe sa poduzedem za međunarodniprijevoz.

- izabire najprikladnije prijevozno sredstvo ako u nalogu nije izričitonavedeno određeno prijevozno sredstvo.

- kontrolira kako prijevoznik izvršava svoje obveze prije i nakon ukrcajarobe, te tijekom njezina prijevoza do odredišta i iskrcaj robe.

- pri kombiniranom načinu transporta, nakon završetka jedne vrsteprijevoza, pravodobno osigurava odvijanje druge vrste prijevoza.

- osigurava robu u transportu ako u dispoziciji nalogodavca dobije zadatakda robu osigura (upladuje osiguranje za račun nalogodavca).

- ugovara uskladištenje robe, te prema potrebi unajmljuje skladišni prostor u

javnim skladištima, ili robu uskladištava u vlastitim skladištima.

- određuje i osigurava najekonomičniji i najsigurniji transportni put.

- sklapa ugovore za nalogodavca, izdaje potvrde, priprema carinske dokumentei sl.

Prijevozni rizici:

- osnovni (sudar, udar, prevrtanje, potonude, nasukanje, iskliznude,elementarne nepogode i sl.).

- dopunski – vezani uz robu i rukovanje njome (razbijanje, deformiranje, krađa,djelomična krađa…).

- ratni i politički rizici – nastaju zbog neprijateljstva između pojedinih zemalja,ili zbog izvanrednih događaja u određenim zemljama.

Kao protuteža prijevoznom riziku se pojavljuje prijevozno osiguranje.

Prema objektu osiguranja prijevozno osiguranje se dijeli na: osiguranjeprijevoznih sredstava ili kasko osiguranje, osiguranje robe ili kargo osiguranje,te osiguranje odgovornosti prijevoznika za štete nastale iz ugovorne, ili izvanuzgovorne djelatnosti.

Odštetna dokumentacija, odnosno isprave na osnovu kojih se šteta

utvrđuje obuhvada: policu osiguranja, prijevoznu ispravu (teretnicu, ilitovarni list), zapisnik o utvrđivanju štete, trgovačku fakturu za robu koja jepredmet osiguranja, korespodenciju sa pojedinim sudionicima utransportu, zapisnik policije i sl.

ROBNI DOKUMENTI I UVJERENJA O ROBI

• ROBNI DOKUMENTI

Otpremnica – isprava na temelju koje se iz skladišta izdaje roba iotprema kupcima. Ispostavlja je prodajna, ili skladišna služba.Otpremnica sadrži slijedede osnovne podatke: naziv prodavača, datumi broj, naziv i broj skladišta, broj i datum narudžbe kupca, rok otpreme,naslov i točnu adresu poduzeda kojem se roba otprema, načinotpreme, podatke o pladanju i fakturiranju, broj nomenklaturu i nazivrobe, jedinicu mjere, količinu robe za otpremu, otpremljenu količinurobe, cijenu za jedinicu mjere, iznos, primjedbu i sl.

Specifikacija robe – pisani dokument koji sadrži popis raznih stavakakoji se mogu odnositi na robu, cijene, materijal, troškove, usluge i dr.,npr (specifikacija rezervnih dijelova, troškova otpreme, specifikacijamaterijala potrebnih za izgradnju i sl.). Služi kao dodatakkupoprodajnom ugovoru, fakturi i sl.

Lista pakiranja – popis svih pojedinačnih komada i vrsta ambalaže (kutija,bačvi, kontejnera i sl.) po brojevima, težini i oznakama koje su na njimaupisane.

Skladišnica – dokument koji onome koji ostavlja robu izdaje javnoskladište. Na taj način javno skladište potvrđuje primitak robe i obvezujese izručiti je osobi koja je prema sadržaju isprave legitimirana.

Faktura ili račun – osnovni robni dokument, predstavlja pravo vlasništvanad kupljenom i pladenom robom. Fakturu ispostavlja proizvođač, iliprodavač. Ona sadrži sve potrebne elemente kako bi se roba moglanaplatiti, te se ispostavlja na jeziku kojim je napisana narudžba ilikupoprodajni ugovor.

Proforma faktura (proforma račun) – predstavlja zapravo ponuduizdavatelja takvoga dokumenta. Ona sadrži sve elemente kao i običnafaktura, a ako je primatelj prihvati do roka njezine važnosti ima važnostkupoprodajnog ugovora. Služi potencijalnom kupcu za izradupretkalkulacije i procjenu prihvatljivosti ponuđenih uvjeta od straneprodavača, za pribavljanje uvozn dozvole ako je potrebna, za dobivanjefinancijskog kredita i sl.

Pretfaktura – služi pri prodaji robe koja je podložna određenim gubicima

tijekom transporta. Također se upotrebljava i pri isporuci robe nakonsignacijsko skladište u inozemstvu.

Konzularna faktura – račun kojim konzul (konzulat) kupčeve zemlje, koji senalazi u prodavačevoj zemlji, potvrđuje podrijetlo robe i vjerodostojnostfakturirane cijene (da cijene odgovaraju uvjetima na domademtržištu).Ovakva faktura služi za zaštitu gospodarskih interesa zemljeuvoznika, ili samog uvoznika.

Carinska faktura – posebna vrsta fakture koja se ispostavlja na obrascimacarinskih organa zemlje uvoznika, a mora biti potpisana od izvoznika. Služikao podloga za carinjenje robe u zemlji uvoza i kao potvrda kako je robapodrijetlom iz zemlje izvoza.

• UVJERENJA O ROBI

Svrha uvjerenja o robi je npr: dokazivanje podrijetla uvozne robe, o

kakvom je vanjskotrgovačkom poslu riječ (redoviti uvoz, izvoz, reeksport,replasman, itd.), koja je krajnja namjena robe koja se uvozi, ili izvozi, kakvoje zdravstveno stanje i kvaliteta robe i sl.

Uvjerenje o podrijetlu robe – isprava koju na propisanom obrascu, nazahtjev izvoznika, izdaje nadležna ustanova u zemlji izvoznika, a kojom seutvrđuje kako je roba naznačena u uvjerenju podrijetlom iz zemlje izvoza.Roba može biti proizvedena i od uvoznih dijelova, ali gotov proizvod je noviproizvod i pripada u drugu zemlju ( smatra se da je gotov proizvodproizveden u određenoj zemlji ako je dodana vrijednost najmanje 50 %vrijednosti uvezenih dijelova).

Uvjerenje o robi koja se uvozi radi izvoza – izdaje se za poslovemeđunarodnog trgovačkog posredovanja(npr. poslovi tranzitnogposredovanja), za poslove kod kojih se roba uvozi radi ponovnog izvoza.

Uvjerenje o izravnoj pošiljci - isprava kojom se dokazuje kako je određena

roba koja se provozi nekom zemljom izravna pošiljka, tj. kako nijezadržavana na carinskom teritoriju određene zemlje bez carinskognadzora, te kako na takvoj robi nije izvršena nikakva dodatna obrada,dorada , ili prerada.

Uvjerenje o krajnoj namjeni robe – dokument koji izvoznik, ili zemlja iz kojese roba izvozi zahtijeva od uvoznika kao potvrdu da de se roba koristitiisključivo u zemlji kupca.

Sanitarno uvjerenje – isprava kojom se potvrđuje kako je određeniproizvod proizveden po važedim sanitarnim normama, te kako ne sadržitvari koje mogu štetiti ljudskom zdravlju.

Veterinarsko uvjerenje – isprava kojom se potvrđuje kako stočarskiproizvodi, divljač, riba i njihove prerađevine ne sadrže štetne tvari zazdravlje ljudi i životinja, kako nisu zaraženi i kako potječu iz područja ukojima u određenim razdobljima nisu vladale nikakve epidemije i sl.

Fitopatološko uvjerenje – uvjerenje o proizvodima biljnog i životinjskog

podrijetla, izjava koja govori kako nisu zaraženi bolestima, a izdaje ihovlaštena institucija.

Uvjerenje o kvaliteti robe – dokument kojim se potvrđuje kako supoljoprivredni i prehrambeni proizvodi, te njihove prerađevine propisanekvalitete koje se zahtijevaju pri trgovanju takvim proizvodima.

• CARINSKI UVJETI I PROCEDURE

Potrebne radnje za omogudavanje obavljanja poslova uvoza i izvoza, te poslovaprodaje robe sa konsignacijskog skladišta:

- registrirati vanjskotrgovačku djelatnost,

- pribaviti carinski broj od Carinske uprave,

- djelatnost vanjske trgovine može obavljati pravna i fizička osoba koja jeregistrirana za takve djelatnosti, a uvjeti za obavljanje trgovine sainozemstvom su uređeni Zakonom o trgovini.

Carina predstavlja najstariji instrument vanjskotrgovinske politike kojidodatkom na cijene roba i usluga utječe na obujam i vrijednost vanjsketrgovine. Plada se na robu koja prelazi državnu, odnosno carinsku liniju.Osnovna svrha carina je zaštita domade proizvodnje i željene zaposlenosti odinozemne konkurencije.

Carine u pravilu plada kupac, a klasificiraju se prema različitim kriterijima:smjeru kretanja robe: uvozne, izvozne i provozne (tranzitne); prema načinunjihova odmjeravanja: ad valorem, specifične i kombinirane; premaekonomsko – političkoj namjeni: preferencijalne, diferencijalane, prohibitivne,retorzivne, kompenzatorske i antidampinške.

Organizaciju carinjenja robe u izvozu i uvozu mogude je obaviti na 2 načina:

- angažiranjem međunarodnog špeditera (najčešdi postupak jer je špediterspecijaliziran, te legaliziran za takve poslove od strane carine),

- uvoznik / izvoznik sam obavlja carinjenje svoje robe.

Kako bi špediter mogao u ime uvoznika / izvoznika obaviti carinjenje mora imatipisanu ovlast, ili dispoziciju koju mu daje carinski obveznik. Također uz dispozicijuse prilažu i neke druge stvari poput proforma fakture, rješenje o kontingentu,dozvolu za uvoz, rješenje o kompenzaciji, eventualno rješenje o oslobađanjupladanja carine i sl.

Na temelju takvih dispozicija obavlja se uvozno , ili izvozno carinjenje, dakletemeljem carinskih deklaracija.

Carinjenje se sastoji od:

- prijama carinske deklaracije,

- pregleda robe,

- svrstavanja robe po carinskim i drugim tarifama,

- utvrđivanja carinske osnovice,

- utvrđivanja svote carine koja tereti robu, te napladivanja utvrđene svote carine.

Carinjenje robe obavlja carinarnica kojoj je roba prijavljena na carinjenje.

Prijam carinske deklaracije – obuhvada kontrolu ispravnosti popunjenedeklaracije od strane podnositelja. Deklaraciju podnosi osoba na koju glasiprijevozna isprava, osoba na koju su prenijeta prava iz prijevozne isprave,ili druge osobe ovlaštene za podnošenje deklaracije.

Podnositelj deklaracije upisuje u deklaraciju podatke o uvozniku iliizvozniku, porijeklu, količini, vrsti, kvaliteti i vrijednosti robe na osnovu kojise utvrđuju carinska osnovica i carinska tarifa.

Na prijemu deklaracije carinarnica utvrđuje:

- je li deklaracija pravilno i uredno popunjena,

- jesu li uz deklaraciju priložene isprave za carinjenje robe, sadrže li svepotrebne podatke i tko ih je izdao,

- je li uvoz, ili izvoz robe zabranjen,

- slažu li se podaci iz priloženih isprava sa podacima u deklaraciji.

Pregled robe – carinarnica obavlja na temelju primljene deklaracije, tedjelomično, ili u cijelosti utvrđuje:

- odgovaraju li podaci priloženi u deklaraciji i popratnim ispravamastvarnom stanju u svezi vrste, količine, kvalitete, vrijednosti i porijeklarobe,

- svrstava li se roba u tarifni razred koji je naznačio podnositelj deklaracije.

Pregled robe se mora obaviti u propisanim rokovima u nazočnosti

podnositelja deklaracije koji je obvezan pokazati robu. Carinarnica možepoduzeti sve mjere za utvrđivanje stanja robe.

Svrstavanje robe po carinskoj tarifi – kontrola prijavljene robe po carinskojtarifi na temelju podnesene dokumentacije i stvarnog stanja robe uprijevoznom sredstvu. Nastavak je kontrole pregleda robe.

Carinska osnovica – ugovorena cijena, tj. stvarno pladena vrijednost robe.U carinsku osnovicu ulaze i svi troškovi koji terete robu do granice(prijevoz, osiguranje, troškovi posrednika, ambalaže, utovara, pretovara isl.).

Utvrđivanje iznosa carine – temelji se na carinskoj osnovici na koju seobračunava carinska svota prema stopama carinske tarife.