Osnutak HrvatskOg tipOgrafskOg

društva - prvOg sindikata

u HrvatskOJ Dana 24. srpnja 1870. godine, nakon

mukotrpne 20-godišnje borbe s vlastima u Beču za formalno priznanje i dozvolu

rada, u gostionici »K staroj lipi« u Zagrebu, održana je osnivačka skupština

Hrvatskog tipografskog društva. Prvim predsjednikom Društva,

današnjeg Sindikata grafičara i medija, postao je Dragutin Kale, 23-godišnji ugledni grafički radnik iz Zagreba.

Utemeljitelji Društva bila su 52 člana Bolesničke blagajne, koja je radila i prije konstituiranja Društva. Naime,

bez suglasnosti austrougarskih vlasti, Zemaljska vlada u Zagrebu nije mogla odobriti rad udruge. Kada je 4. srpnja 1970. Zemaljska vlada odobrila Pravila

udruge, Privremeni odbor je mogao sazvati konstituirajuću skupštinu

Hrvatskog tipografskog društva, prvoga radničkog sindikata na tlu Hrvatske.

Zanimljivo, predstavnik Zemaljske vlade na toj skupštini bio je poznati hrvatski

književnik August Šenoa.

ZaHtJev Za iZdavanJe časOpisa

tipOgrafički vJesnik

U zahtjevu podnesenom 30. li­stopada 1871. godine ističe se

cilj da to bude »list za napredak i promicanje boljka hrvatskih

knjigotiskarah«, koji bi izlazio 1. i 16. svakoga mjeseca, »pod od-govornim uređivanjem Draguti-na Kalea.« Uz molbu, dostavljen je i kratak program uređivačke politike lista: »Nastojanje oko

naobraženja članovah tipograf. družtva; promicanje družtvenih interesa; priobćivanje poučnih

članaka, dopisa, izvješća o mje-sečnih i godišnjih skupštinah,

iskaze o računah...« Iz Gradskog poglavarstva

stigao je odgovor 22. studenoga 1871. godine da

»Vam se ne dozvoli izdavanje časopisa, pošto niste zadovoljili

uvjete propisane banske naredbe od 14. svibnja 1871…«

prvi štraJkNakon što su vlasnici tiskara odgovorili »Neprihvatljivo« (vidjeti osnove novog cje­nika rada ­ 1871.), Odbor Hrvatskog tipografskog društva je, 28. prosinca 1871. go­dine, svim svojim članovima uputio okružnicu: »Sudruzi, buduć da je rok za pod-pise cjenika minuo, te pošto se sada uvidjelo, da isti željenu potvrdu nije zadobio nigdje osim J. Hühna, te buduć da se sada ima odlučiti što nam treba i kako činiti, da našu cjel postignemo, pozivljate se za sutra, u petak, 29. prosinca, u 8 na ve-čer u družtvene prostorije, da glede toga shodan zaključak učinimo…« Okružnicu su potpisala 54 tipografa iz pet zagrebačkih tiskara (Hartman, Albrecht, Dionička, Hühn, Zemaljska), dakle gotovo svi. Već sljedećeg dana, 30. prosinca, počela se

realizirati odluka skupštine. U četiri od pet tiskara tipografi su dali otkaze!Kakva je bila situacija u Zagrebu, u kojoj su se našli tipografi, ilustrira pisanje

»Vorwärtsa«: »Kolege! U Zagrebu je raspušteno društvo i zaplijenjen sav društveni novac, samo da bi se pokolebalo naše tamošnje kolege, koji su svi (osim jednog

jedinog) u subotu pred osam dana otkazali, a u ovu subotu i obustavili rad. Ipak to nije pomoglo. Među zagrebačkim kolegama vlada najbolji duh. Čvrsto i jednoduš-

no oni stoje u obrani svojih prava, usprkos zapljenama i mjerama policije…« Isti je list u novome broju napisao: »Budući da su im se sva ova sredstva izjalo-vila, vlasnici su zatražili pomoć policije. U ovom pogledu ne postoji i ni u jednoj državi ni u jednoj zemlji takva samovolja kao u Hrvatskoj. Ovdje se može s pra-vom primijeniti Bismarckova izreka: Jači tlači! U ponedjeljak, 8. siječnja, bio je predsjednik društva, gospodin Kale, s još nekoliko kolega, pozvan u Poglavar-

stvo. Bili su zatvoreni, a da uopće nisu bili preslušani. Ali to nije sve. Brzojavnom uredu i pošti izdan je nalog da se zaplijene svi brzojavi i pisma, bilo ona što ih šalju ovdašnji kolege, bilo ona koja su njima upućena. Isto tako, moraju biti za-plijenjena sva pisma koja su društvu upućena. Kako se čuje iz vjerodostojnog

izvora, sutra će uhapšenici – devet njih na broju, biti privedeni u ovdašnju župa-nijsku tamnicu. Protiv njih će se postupati kao protiv zločinaca… Društvene pro-

storije su zatvorene. Društveni novac je zaplijenjen. Mi smo u krajnjoj nuždi.« Štrajk je, zahvaljujući sili, morao biti prekinut. Dragutin Kale, 21. siječnja 1872.,

kao predsjednik Hrvatskog tipografskog društva, doveden je u magistrat (ravno iz zatvora), gdje je s vlasnicima tiskara potpisao novi cjenik rada. No,

dogovoreno je i da prvim povećanjem cijene rada u Beču i Pešti i našim tipografima plaće budu dodatno usklađene, a što je ostvareno već 1. travnja iste

godine. Uz to, radno vrijeme je ograničeno na 10 sati, a daljnje se »povišenje stalne plaće preko 14 for. prepušta međusobnoj pogodbi«, što je prvi primjer

današnjeg kolektivnog prigovaranja.Ovaj štrajk bio je vrlo važan za zagrebačke tipografe, razvoj njihovih prava i rast homogenosti njihove udruge, ali je i plijenio veliku pažnju tadašnjeg

cjelokupnog društva.

BOrBa Za stalnO radničkO glasilO

Vodstvo Hrvatskog tipografskog druš­tva zaključilo je da bez svoga stalnoga glasila neće biti moguće ozbiljnije širiti radnički pokret i boriti se za prava rad­nika. I doista, u ožujku 1884. godine, pojavila se »Tipografija«. Međutim,

izašla su svega četiri broja, jer su na­stale podjele u ocjeni uređivačke poli­

tike toga lista. Dvije godine kasnije tiskan je prvi broj lista Radnički glasnik, u kojem se izno­si o teškim higijenskim uvjetima rada tipografskih radnika u zagrebačkim ti­skarama. Uz to, list je obavio još jedan značajan posao: njegov novinar ide od jedne do druge tiskare i utvrđuje koli­ko članova ima Hrvatsko tipografsko društvo: od ukupno 117 zaposlenih ti­

pografa u gradu Zagrebu, samo njih 77 su članovi društva. Bila je to posljedica primjene novih Pravila, koja su zabra­

njivala dotok novih članova. Inače, Hrvatska je krajem 80­ih godina

imala oko 70 tvornica. Hrvatsko se radništvo razvijalo pod utjecajem so ­

cijaldemokratskih strujanja u Eu ro pi, a posebice unutar Monarhije. Osnovano je glasilo socijaldemokracije »Sloboda«

1892., a 1894. i So ci jaldemokratska stranka Hrvatske. Živost među

radništvom jača, o čemu svjedoči i činjenica da je već 1893. godine

1. svibnja slavilo oko 5000 zagrebačkih radnika od ukupno 6000, kada su ustali protiv sve većeg izrabljivanja radnika i

otpuštanja s posla.

OtvOrena šegrtska škOla - preteča grafičke škOleGrafičari su se obrazovali preko stručnih tečajeva

u svojem sindikatu i klubovima. U početku se nastava iz općeobrazovnih predmeta održavala u različitim gradskim školama, a stručna i praktična nastava obavljala se kod privatnih majstora ili u

državnim radionicama.Otvorenjem Šegrtske škole pri Gradskoj pučkoj

školi na Kaptolu, 31. listopada 1894. godine, zapo­čelo je sustavno obrazovanje grafičara u Hrvatskoj. Osam godina kasnije šegrti i tipografski strojari čine posebnu skupinu koja izučava čitanje rukopisa stra­nih jezika, crtanje, povijest tiskarstva, vrste pisama,

pravopis, stilistiku, korekturu.Tek 1938. godine Grafička stručno­produžna škola dobiva školsku radionicu. Prve školske prostorije nalazile su se u Gundulićevoj 10., a krajem 1946.

godine ustupljen je dio prostorija Obrtne škole na Trgu maršala Tita (danas Muzej za umjetnost i obrt).

Godine 1947. škola dobiva i dio radioničkog pro­stora u istoj zgradi. Sve grafičke strojeve, uređaje i

namještaj Školi je na raspolaganje stavila Glavna di­rekcija grafičke industrije NR Hrvatske iz likvidacij­ske mase nacionaliziranih tiskarskih poduzeća i ra­dionica. Škola postaje Savezna grafička industrijska

škola 1947. godine, a 1951. godine Grafička škola s praktičnom obukom. Godine 1962. škola postaje Grafički školski centar, te krajem iste godine seli na novu lokaciju u Getaldićevu 2, u novu zgradu zajed­no s tadašnjom Višom grafičkom školom u kojoj je i danas zajedno s Grafičkim fakultetom. Godine 1972. škola mijenja naziv u Grafički srednjoškolski centar, a 1981. godine Grafički obrazovni centar „Bratstvo i jedinstvo“. Od 1991. škola uzima svoje izvorno ime Grafička škola u Zagrebu. Godine 2017. škola u Za­grebu promijenila je ime u Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju, radi boljeg prepoznavanja

škole na tržištu obrazovanja.

prvi BrOJ glasila

Hrvatski tipOgraf

Najvažniji događaj iz 1898. jest izlazak prvoga broja

glasila Hrvatski tipograf, sa sljedećim sloganom: »Slogom

rastu male stvari, a nesloga sve pokvari.« U njemu su

registrirana najvažnija društvena gibanja na

prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. To je vrijeme masovnih

iseljavanja iz Hrvatske – u potrazi za poslom i kruhom.

OsiguranJe primJene nOvOg

cJenika rada Nakon što se Društvo,

početkom 1906. godine, uspjelo izboriti za novi

tarifni pravilnik – Cjenik za knjigotiskarske pomoćnike

u Hrvatskoj i Slavoniji za razdoblje od 1. siječnja 1906. do 31. prosinca 1913. godine, uslijedila je dugotrajna borba

za njegovu sveukupnu primjenu, a posebno je teško

bilo u provinciji.

ZemalJska kOnferenciJa tipOgrafskiH

radnikaKao priprema za zemaljsku konferenciju tipografskih

radnika, održana je Glavna skupština Društva 17. ožujka

1912. godine. Konstatirano je da je u proteklih godinu dana broj članova porastao s 411 na 435, od čega na Zagreb otpada 285,

a na povjereništva 150. Broj nezaposlenih bio je u porastu zbog Prvoga balkanskog rata, a iznosio je oko 25 posto od

ukupnoga članstva. Zbog toga je – prvi put od svoga

osnivanja – Društvo zatražilo od Internacionale da granice

Hrvatskog tipografskog društva proglasi zatvorenima.

Zemaljska konferencija tipografskih radnika održana je 12. i 13. listopada 1913. godine.

Pored vodećih dužnosnika Društva, konferenciji su prisustvovali i delegati iz sljedećih povjereništava:

Bjelovara, Broda, Đakova, Karlovca, Koprivnice, Križevaca, Osijeka, Senja, Siska, Varaždina

i Vukovara.

OBnavlJanJe radničkiH sindikata

Tome je procesu pridonijela i konferencija socijalističkih

stranaka Europe sredinom 1917. godine u Stockholmu.

OsnOvan kartel strukOvniH

saveZaDana 1. prosinca 1918. godine

ujedinile su se Kraljevina Srbija, Crna Gora i Država Slovenaca,

Hrvata i Srba u novu zajedničku državnu zajednicu – Kraljevinu

Srba, Hrvata i Slovenaca (od uvođenja šestojanuarske dikta­ture – Kraljevina Jugoslavija). Materijalni i društveni položaj radnika i sindikata u novoj dr­

žavi bio je težak. Dolazi do dife­rencijacije u radničkom pokretu. Tako je u Zagrebu, 16. siječnja

1919. godine, održana konferen­cija radničkih strukovnih saveza (tipografa, željezničara, trgovač­kih namještenika, kožarskih rad­nika, građevinara i knjigoveža), koji su odbili ući u Opći radnički savez, te su osnovali Kartel stru­kovnih saveza, koji je okupljao ljevicu u sindikalnom pokretu.

Članovi Kartela bili su inicijatori ujedinjenja sindikata na područ­

ju nove države.

iZgrađen dOm sindikata

grafičara Niti nestabilni i često nepovoljni

uvjeti nisu spriječili vrijedne grafičare da aktivno nastave

s radom. Godine 1936. počela je izgrad­nja nove zgrade u Zagrebu u

ulici Šandora Breščenskoga na broju 4 – poznate kao današ­nji Dom Sindikata grafičara.

Zgrada je dovršena i useljena u listopadu 1938. godine, a uku­pni izdatak za izgradnju Doma iznosio je 3,807.360,22 dinara.

Sjedište našeg Sindikata i danas je na istoj adresi.

restrikciJe rada sindikata u ndH

Hitlerove trupe su 6. travnja 1941. godine napale Jugoslaviju, bombardirajući Beograd. Nakon 12 dana Jugoslavija je kapitulirala. Već 10. travnja

iste godine na našem području uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH).

Ubrzo je uslijedila »reorganizacija« sindikalne organizacije grafičara Hrvatske: 21. travnja 1941. g. održana je sjednica Upravnog odbora dotadašnje

podružnice, no uz stalni nadzor i kontrolu te postavljanje nove uprave, sve uz nazočnost državnog povjerenika Vjekoslava Blaškova i

predsjednika Hrvatskog radničkog saveza Alojza Pećnika. Tjedan dana kasnije ovaj je odbor pred Blaškovom položio zakletvu. Dva dana kasnije, tj. 30. travnja, održana je izvanredna sjednica Upravnog odbora, uz nazočnost Tome Biljana, predstavnika tadašnje vlasti, koji je postavio i

novu upravu. Desetak dana kasnije izašao je prvi broj novoga glasila zagrebačke organizacije, pod

nazivom »Hrvatski Grafički Radnik«. Rad nove uprave bio je pod stalnim nadzorom vlasti. Tijekom prosinca uslijedilo je masovno

hapšenje grafičara­omladinaca, a i brisanje mnogih političkih sumnjivih članova grafičke organizacije. Mnoge su kartice iz bogate kartoteke grafičara u

to doba nestale. Nema ni zapisnika o radu grafičke organizacije posli­je 10. studenoga 1941. godine. Izlazi jedino »Hrvatski

Grafički Radnik«, koji u broju od 12. srpnja piše: »Neka svaki onaj, već prije same pomisli da bi kritizirao rad uprave ili pri davanju direktiva, ima uvijek na umu,

da ovu upravu, koja se danas nalazi na čelu organi-zacije, nije biralo ni postavilo članstvo, pa je, prema

tomu, ono neće i ne može niti rušiti.«

utemelJenJe saveZnOg sindikata grafičara

U Beogradu je, 25. veljače 1945. godine, u Radničkom

domu, uz prisustvo oko 600 grafičkih radnika i

namještenika, utemeljen Savez radnika i namještenika grafičke industrije Jugoslavije, u koji su bili uključeni i radnici

u novinskim i izdavačkim poduzećima.

Savez radnika i namještenika grafičke industrije Jugoslavije je u skladu sa svojim Pravilima

organiziranja i djelovanja, u svakoj republici imao sekretarijat. Prvi takav

sekretarijat osnovan je za Hrvatsku 10. lipnja 1945.

godine, a stvarni rad toga tijela započeo je 27. lipnja.

natJecanJa i OBraZOvanJe

radnika te uvJeti rada

1947. i 1948. godina protječu u natjecanjima između tiskarskih

tvrtki – tko će više, bolje i kvalitetnije raditi. Tako, na

primjer, 28. rujna 1947. godine grafički radnici iz Karlovca i Siska pozivaju svoje kolege iz tiskara u Osijeku, Sušaku, Varaždinu, Bjelovaru, Slavonskom Brodu,

Daruvaru i Gospiću na natjecanje – a sve to kao njihov prilog

izvršenju prvog Petogodišnjeg plana izgradnje Jugoslavije.Značajne rezultate Sindikat

grafičara postigao je u razdoblju 1948.­49. godine, i to u

organiziranju radničke opskrbe: u Zagrebu su otvorena tri

radničko­službenička restorana, a zagrebački su kolektivi osnovali

još pet novih ekonomija, tako da su ih imali ukupno sedam. U unutrašnjosti Hrvatske grafička

su poduzeća organizirala ishranu svojih radnika i

službenika, i to u zajednicama s ostalim poduzećima, odnosno ustanovama, a bila je otvorena i

jedna radnička ambulanta.U tome razdoblju je 540 učenika polazilo neku od grafičkih škola,

od čega su 224 bili polaznici Gra­fičke škole u Zagrebu (54 od njih

bile su učenice).

radnici sami OdređuJu

plaćeKrajem 1952. godine uslijedilo je, u vezi s

Uredom o raspodjeli plaća i zarada radnika i službenika

privrednih poduzeća, izrađivanje prvih tarifnih pravilnika u poduzećima

grafičke industrije. Prvi put kod nas, a i u cijelom svijetu, radnici i namještenici u poduzećima trebali su sami

sebi odrediti plaće!

planinarskO društvO i dOm

grafičar Kako se broj planinara širio unutar

pojedinih djelatnosti, poduzeće »Ognjen Prica« dalo je inicijativu da i grafičari osnuju svoje planinarsko društvo u koje bi ušli grafički radni­ci i namještenici, te učenici Grafičke škole. Osnivačka skupština održa­

na je 17. svibnja 1950. godine u pro­storijama Doma Sindikata grafičara, Breščenskoga 4 u Zagrebu. Izabran je Upravni odbor i prvi predsjednik

društva Branko Kurka. Na sjednici Upravnog odbora, 26. lipnja 1951. godine, osnovan je ini­cijativni odbor za izgradnju Plani­

narskog doma »Grafičar« na Malom Sljemenu. Uz veliku pomoć grafič­kih poduzeća, Planinarskog saveza Hrvatske te ponajprije zahvaljujući

dobrovoljnim prilozima i dobro­voljnom radu članova Društva, iz­građen je na Rudarskom sedlu, u

švicarsko­savojskom stilu, današnji sljemenski ljepotan – Planinarski

dom »Grafičar«, koji je prve posje­titelje primio 1956. godine, a za sve planinare i izletnike svoja vrata nije

zatvorio ni danas.Nakon godine dana od osnivanja,

Planinarsko društvo »Grafičar« imalo je 328 članova, a prigodom proslave 50­godišnjice svoga po­stojanja istaknuto je da je godiš­nje u prosjeku članarinu plaćalo

400–500 članova. Društvo djeluje i danas u prostorima Doma Sindi­

kata grafičara.

naciOnaliZaciJa većine nekretnina sindikata U prvih 90 godina postojanja ovaj Sindikat

je stvorio značajnu imovinu, koja se u nekretninama sastojala od nekoliko zgrada. Za razliku od često pogrešnih predrasuda o radu Sindikata, ovom Sindikatu je za vrijeme SFRJ uzeta većina imovine stvarane desetljećima

vrijednim radom i zalaganjem članova. Dana 4. veljače 1960. godine Komisija za

nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Medveščak u Zagrebu donosi rješenje kojim se nacionaliziraju nekretnine ovog Sindikata i to:

• Stambena zgrada u Zagrebu, Kvaternikov trg 8; • Stambena zarada u Zagrebu, Selska cesta 84;

• Stambena zgrada u Zagrebu, Primorska ulica 2; • Stambena zgrada u Zagrebu, Breščenskoga 4 - Dom Sindikata grafičara, osim njezinog prizemlja i prvog kata sa 17 soba i 2 dvorane, koji ostaju u

vlasništvu Sindikata. Rješenjima komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Črnomerec od 11. veljače 1961. nacionaliziran je i ostatak

nekretnina:• Zgrada u Ilici 101, Zagreb;

• Jednokatna dvorišna zgrada u dvorištu Ilice 101, Zagreb.

U postupku povrata nacionalizirane imovine po­četkom 2000.­tih, osim određenog obeštećenja, Sindikatu u fizičkom smislu nije vraćena gotovo ni jedna nekretnina. Tako Sindikat danas u glav­nini raspolaže svojim Domom u Osijeku, Pejače­vićeva 34 i Domom u Zagrebu, Breščenskoga 4,

prizemlje i kat. Kuriozitet je što prema Sindikatu Republika Hr­

vatska i danas kroz birokratski pristup, pozivajući se na upitne propise iz ranijeg sustava, nastupa u smjeru dovođenja u pitanje prava vlasništva čak i nad preostalim dijelom Doma Sindikata u Zagrebu, iako to Sindikatu od 1960. godine do prestanka postojanja nije uzela čak niti SFRJ,

ostavivši mu još tada vlasništvo nad preostalim dijelom njegove nekretnine.

reOrganiZaciJa sindikata u HrvatskOJ

- sindikat radnika grafičke, iZdavačke i

infOrmativne dJelatnOstiKongres Saveza sindikata Hrvatske, 1974. godine, označio je novi pristup ulozi Sindikata u društvu.

Ocijenjeno je da tadašnja organiziranost sindikata ne odgovara potrebama izgradnje samoupravno

udruženog rada, da vodi sindikate općenitosti i površnosti u radu. Zbog toga se napušta

organiziranje sindikata u šest cjelina i ustrojava 16 posebnih sindikata, među kojima, 14. rujna 1974., i Sindikat radnika grafičke, izdavačke i

informativne djelatnosti. Na prvoj skupštini izabran je Republički

odbor, Nadzorni odbor, a za predsjednika je izabran Marcel Čermak. Godine 1978. održana

je II. skupština Sindikata, na kojoj je za predsjednika ponovno izabran Marcel Čermak, za potpredsjednike Gradimir Agbaba, Marijan

Sinković i Ivan Tram, a za tajnika Veljko Vlahović. Diljem Republike održavani su seminari na koji­

ma su dominirale ove teme: Društveni dogovor o dohotku SR Hrvatske i grupacijski samoupravni

sporazumi, samoupravni opći akti – način donoše­nja i primjena, složenost i uvjeti rada kao jedan od elemenata izrade pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka, aktualna pitanja o načinu ostvarivanja

funkcije Sindikata u udruženom radu itd.

gOdine pOJačaniH aktivnOsti

Zanimljivo da je samo Gradski odbor Sindikata grafičara

Zagreba – od 1979. do 1983. godine – održao ukupno 39 svojih sjednica, na kojima su

dominirale veoma krupne teme iz privrednog i društvenog

života Zagreba. Prema Izvještaju Republičkog odbora Sindikata grafičara iz

1983. godine, »bio je to period vrlo otežanog privređivanja,

borbe za veći izvoz, provođenje mjera ekonomske stabilizacije, aktivnosti na razvoju udruživa-nja rada i sredstava i samou-pravnog planiranja«. Sindikat

radnika u grafičkoj, izdavačkoj i informativnoj djelatnosti Hrvat­ske održao je 22. rujna 1982. godine u Zagrebu svoju III.

skupštinu, na kojoj je konstatira­no da je u okviru toga Sindikata organizirano 227 osnovnih orga­nizacija (podružnica), sa 30.233 člana (u 10 zajednica općina).

grafički fakultet Bez obzira na razvoj grafičke tehnologije, dugi niz

godina za grafičku struku školovali su se samo kvalificirani i visokokvalificirani radnici. Tek 1951. godine osnovan je Grafički tehnikum na kojem se počinju školovati grafički tehničari. Ubrzo zatim,

na inicijativu Udruženja grafičkih poduzeća Jugo­slavije, pokreće se akcija za osnivanje Visoke gra­fičke škole te se za lokaciju buduće škole odabire

Zagreb. Godine 1959. donosi se Zakon o osnivanju Više grafičke škole u Zagrebu. Uskoro se pokaza­la potreba za fakultetskim obrazovanim grafičkim kadrovima, ali je ozbiljnija akcija za osnivanje Gra­fičkog fakulteta započela tek 1973. godine. Godine 1979. Viša grafička škola u Zagrebu kao punopravni

član ulazi u sastav Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1982. osnovan je Zajednički studij grafičke tehnolo­gije za obrazovanje diplomiranih inženjera grafičke

tehnologije, najprije uz rad, a 1986. godine i kao redovan studij. Uskoro dolazi do promjene naziva i djelatnosti Više grafičke škole u Grafički fakultet u

Zagrebu, koji se registrira kao znanstveno­nastavna organizacija u području kemijskog inženjerstva kao privremenog znanstvenog područja do donošenja

konačne odluke o priznanju novog znanstvenog po­dručja grafičke tehnologije.

Skupština grada Zagreba prihvaća Statut Grafič­kog fakulteta i 1990. godine ga upisuje u registar Privrednog suda u Zagrebu kao Grafički fakultet s

osnovnom djelatnosti u obrazovanju grafičkih inže­njera i diplomiranih grafičkih inženjera.

Tako su završene akcije uz pomoć Sabora, Sveučilišta, Republičkog komiteta za znanost i

grafičke privrede oko osnivanja Grafičkog fakulteta kao jedinog za visoko obrazovanje u grafičkoj

djelatnosti, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj jugoistočnoj Europi.

Do danas je diplomiralo 2129 grafičkih inženjera i 276 diplomiranih inženjera grafičke tehnologije.

list grafičar 1. svibnja 1992. godine Sindikat

izdaje prvi broj lista Grafičar, koji se i danas nakon 339

brojeva besplatno dostavlja članovima Sindikata.

Kroz dugogodišnju povijest Sindikata može se reći da je

Grafičar njegovo najznačajnije glasilo. Velik broj autora i

suradnika punih entuzijazma utkali su svoj rad u ovaj list, sve u želji zajedničke ideje.

Ta ideja jest sindikalno glasilo članova i radnika u grafičkoj i

nakladničkoj djelatnosti, a šireći se prema komunikacijama i

medijima, i preko tih granica. Ta ideja jest list koji već 28 godina redovito, iz mjeseca

u mjesec, informira radnike o aktualnim događajima, ali ih

istovremeno educira i upućuje u šire sindikalne i društvene teme. Ta ideja je list koji sa

svojim kontinuitetom postaje riznica informacija i znanja,

ali i svjedok našeg vremena, događaja važnih za radništvo

naše djelatnosti i šire. To pokazuje i citat iz jednog od prvih brojeva Grafičara

(listopad, 1992.), u kojem se ističe tadašnji novi smjer i zajednički moto djelovanja

Sindikata: »Nitko sam sebi nije dostatan. Mi nismo sjedeći

sindikalni pokret. Razvijamo sindikalnu politiku s članovima,

a ne za njih.«

pOčetak privatiZaciJ-

skiH prOBlema i štraJkOva

U 1992. i 1993. godini bilo je nekoliko prosvjeda grafičkih

radnika, a i štrajkova u »Litokartonu« iz Osijeka

(zbog krivih poteza Upravnog odbora), u »Iva agenciji« iz

Zagreba (zbog neisplate plaća pet mjeseci unatrag).

U široj javnosti najviše su odjeka imala dva štrajka: u

»Slobodnoj Dalmaciji«, zbog odugovlačenja i odbijanja postupka pretvorbe, koji je započeo 29. prosinca 1992.

i trajao sedam dana, a tada ni list nije izlazio, te u

»Mladosti« iz Zagreba, zbog upropaštavanja tog poduzeća, otpuštanja radnika i neisplate zaostalih plaća, koji je trajao od 27. travnja do 7. svibnja

1993. godine.

štraJk radnika tiska

U vremenima borbe za spas mnogih poduzeća, najveći

štrajk u organizaciji Sindikata bio je štrajk 3150 radnika Tiska proveden 21. travnja 1999. g. u

trajanju dva dana. Tipičnim primjerom zloporaba

u pretvorbi i poslovanju, poduzeće je dovedeno na

rub ponora i jedino odlučnom zajedničkom akcijom Sindikata i svih radnika otvorena je šansa

za njegov spas. Za vrijeme štrajka bio je praktič­no blokiran izlazak svih tiskovi­na u cijeloj zemlji, što je dovelo do ubrzanog traženja rješenja u kojem je kroz stečaj s preustro­jem spašeno više od tri tisuće

radnih mjesta, a tvrtka posluje i danas u jednakom opsegu.

uni glOBal uniOnKako je Republika Hrvatska morala ra­diti na svojem međunarodnom prizna­nju, tako je i Sindikat aktivno radio na ponovnoj uspostavi i jačanju međuna­

rodne suradnje. Godine 1993. Sindikat je primljen u Eu­

ropsku federaciju grafičara (EGF) i Među­narodnu federaciju grafičara (IGF).

S novim milenijem, 1. siječnja 2000. godi­ne, četiri dosadašnje članice ITS­a: FIET (Međunarodni savez trgovaca, službeni­ka, profesionalnih i tehničkih radnika), CI (Komunikacijska internacionala), MEI (In­ternacionala medija i zabavne industrije) i IGF (Međunarodna federacija grafičara) udružile su se u novu internacionalu pod

nazivom Union Network International (UNI), danas UNI Global Union.

UNI okuplja preko 900 sindikata iz 150 zemalja i ima preko 20 milijuna člano­va, razvrstanih kroz njegove sektore,

među kojima Grafički i ambalažni, kao i sektor IT i Medija. Globalizacija prisilja­va sindikate da se ujedinjuju, da budu snažniji u obrani radničkih sindikalnih

prava i interesa širom svijeta.Sindikat i danas aktivno djeluje u okviru UNI­ja, na međunarodnim

konferencijama, skupovima, seminarima, ali i članstvom i

sudjelovanjem u radu tijela ove svjetske organizacije.

veliki sindikalni prOsvJed - ZaJednO, Za veće plaće

Posljednji veliki prosvjedni skup tada pet sindikalnih središnjica okupio je oko 100.000 ljudi na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, 12. travnja 2008.

godine. Primjerno organizirana povorka prosvjednika, opremljena kišnim kabanicama, s obilježjima svojih sindikalnih središnjica i bogatim arsenalom zviždaljki, sirena i truba, točno u 11 sati krenula je u pravcu Trga bana Josipa Jelačića. Na čelu kolone, kako to i priliči, čelnici pet sindikalnih središnjica

nosili su golemi transparent »Zajedno, za veće plaće«.Koliko je broj prosvjednika rastao od 11 do 12 sati, bilo je vidljivo i iz dužine

kolone: prednji dio je upravo stigao iz Ilice na Trg bana Josipa Jelačića, a za­dnji se još nalazio na dva i pol kilometra udaljenom Trgu Franje Tuđmana.

U isto je vrijeme rastao i broj građana koji su se pridružili prosvjedu. Oko 12,30 sati, kada je program započeo, kiša je gotovo potpuno prestala padati, pa je cijeli prostor Trga zablistao šarenilom koje je iskrilo iz sindikal­

nih kapica, zastava i kišnih kabanica. Između njih i povrh njih izvirivali su transparenti s natpisima protiv socijalnog stanja u Hrvatskoj, kao na primjer:

»Više poštovanja prema radnicima«, »Da vama ostane za saborske gablece«, »Zbog vas živim s roditeljima«.

Predstavnici sindikalnih središnjica iznosili su zahtjeve sindikata prema po­slodavcima i Vladi, tražeći veće plaće »jer se od sadašnjih ne može živjeti«, kako su mnogi s pravom isticali. »Radnik s plaćom od 1.800,00 kuna neto osuđen je i na bijedu u starosti – prema svim modelima mirovinske refor-

me. Više od 100.000 radnika dobiva minimalnu plaću, a 40.000 osoba pri-ma plaću od 58,00 kuna dnevno!« U prosvjedu su sudjelovali i mnogi naši članovi, a svim prosvjednicima se obratio i Stjepan Kolarić, tada predsjed­

nik Sindikata, ali i središnjice UNI­Cro, jednog od suorganizatora prosvjeda.

sudJelOvanJe u eurO-demOnstraciJama

U Bruxellesu, središtu moći Europske unije, 4. travnja 2014. godine održane su velike demonstracije radnika,

u organizaciji Europske konfederacije sindikata (Eu­ropean Trade Union Confederation – ETUC). Sudjelo­valo je više od 50 tisuća radnika iz 21 zemlje Europe.

ETUC broji preko 60 milijuna članova sindikata Europe te okuplja nacionalne konfederacije, odnosno središ­

njice sindikata. Od hrvatskih sindikalnih središnjica dvi­je su punopravne članice ETUC­a, Nezavisni hrvatski sindikati, čiji je član i naš sindikat, i Savez samostalnih

sindikata Hrvatske. Po sektorskoj liniji UNI­Europe na demonstracijama je sudjelovao i Sindikat grafičke i nakladničke djelatno­sti Hrvatske s delegacijom od pedeset predstavnika. Tako smo i mi neposredno iskazali kritiku politikama

štednje, strogoće i rušenja radnih i socijalnih standar­da koje provodi Europska unija, te smo dali doprinos u širenju zahtjeva radnika da Europska unija investira u rast, kvalitetne poslove i razvoj socijalnog društva. Bernadette Segol, glavna tajnica ETUC­a (prethodno niz godina aktivna u UNI grafičkom sektoru), tom je

prilikom rekla: »Dok vođe Europske unije čestitaju sami sebi da je kriza eura gotova, naglašavam da krizu ne-

zaposlenosti i siromaštva tek treba rješavati. Nove poli-tike su potrebne da bi Europa krenula naprijed.«

sindikati i građani prOtiv mirOvinske refOrme - 67 Je previše

U samo 15 dana, početkom svibnja 2019. godine, uz vodstvo tri re­prezentativne sindikalne središnjice, sindikati zajedno s građanima uspijevaju spriječiti negativnu mirovinsku reformu skupivši 748.624 potpisa građana za referendum. Suočena s jasno iskazanim stavom

građana i javnosti, Vlada u jesen iste godine bez referenduma prihva­ća sve zahtjeve sindikata okupljenih oko referendumske Inicijative »67 je previše«, odustajući od daljnjih negativnih reformi, vraćajući dobnu granicu za punu mirovinu na 65 godina te ostavljajući dosadašnje uv­jete umirovljenja na snazi do daljnjega. Zahvaljujući našim sindikalnim povjerenicima te aktivnim članovima i ovaj je Sindikat pridonio uspje­hu Inicijative i pokazali smo da svi zajedno možemo mnogo postići.

1870.1866. 1871. 1872. 1884. 1892. 1894. 1896. 1898. 1905. 1906. 1910. 1913. 1914. 1917. 1918. 1919. 1920. 1938. 1940. 1941. 1946.1945. 1949.1947. 1950. 1952. 1956. 1959. 1960. 1963. 1974. 1975. 1979. 1986. 1990. 1991. 1992. 1993. 1995. 1999. 2000. 2001.

kulturni rad dOZvOlJen priJe sindikalnOg

- HrvatskO typOgrafskO pJevačkO družtvO slOgaTipografi su duže vrijeme nosili ideju o osnivanju

svojeg društva, današnjeg Sindikata, no kako dugi niz godina nisu mogli dobiti odobrenje tadašnje Zemaljske vlasti, njihov rad se i prije samog osnivanja Hrvatskog tipografskog društva održavao u drugim aktivnostima.

Ideja o osnivanju tipografskog pjevačkog društva razvijala se postupno, počevši od 1861. godine. Iako je bilo prethodnih aktivnosti, 1866. godina smatra se početkom rada »Sloge«. Prvi predsjednik i zborovođa prvog tipografskog pjevačkog zbora izvan Hrvatskog tipografskog društva bio je Dragutin Sommer (1864.­1867.). Tada je to bila mala skupina pjevača koja je

većinom pjevala hrvatske narodne pjesme. »Sloga« je nastupala širom Hrvatske, a posebnu je čast društvo doživjelo nastupajući prigodom otvorenja nove

zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1895. godine. Njezin zbor je počevši od 1890., punih

jedanaest godina bio angažiran kao redovan zbor u toj cijenjenoj kući umjetnosti.

Tijekom povijesti »Sloga« je imala samo dva prekida rada, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.

Godine 1923. Društvo mijenja naziv u »Sloga grafičko (radničko) pjevačko društvo«. Početkom 1929. godine

osniva se Grafički orkestar mandolinista i gitarista (GOMIG) koji od tada djeluje bez prestanka. Godine 1946. spajaju se GOMIG i Pjevačko društvo »Sloga« u KUD »Milan Varićak«. Godine 1947. spajanjem s

kulturnim društvima »Drvodjelac« i »Lisinski« nastaje Grafičko kulturno umjetničko društvo »Ognjen Prica«.

Iste godine osniva se i Harmonikaški orkestar. Na skupštini 26. veljače 1992. godine, Društvo se ponovo vraća izvornom nazivu, sada kao »Hrvatsko grafičko glaz­beno društvo Sloga« pod kojim imenom i danas djeluje u Domu Sindikata grafičara u Zagrebu te su u okviru njega aktivni: Orkestar mandolinista i gitarista, Harmonikaški orkestar i Mandolinski komorni ansambl osnovan 2007.

Iako od samih početka potpomaže Društvu u radu, u ožujku 2017. Sindikat i formalno Sporazumom o

pokroviteljstvu to potvrđuje.

OsnOve nOvOga cJenika rada

Zagrebački tipografi su prema već zacrtanom programu na sjednici Odbora razmotrili i prihvatili Osnovu novoga cjenika rada. Osam dana kasnije, 17. prosinca 1871. godine, održana je i izvanredna skupština, koja je potvrdila odluku, tako da je već sljedećeg dana Osnova novoga cjenika predana poslovođama, sa zahtjevom da do 26. prosinca

dostave svoj odgovor. Poslovođe i vlasnici tiskara taj su cjenik rada prihvatili kao provokaciju, tako da i nisu uputili nikakav odgovor, već su u njihovo ime to

učinila tadašnja građanska glasila. Prve su se, 20. prosinca 1871., javile Narodne no­vine, list Zemaljske vlade u Zagrebu: »Zagrebački slagari spremaju »strike«. Slagari svih tiskarah za-grebačkih predali su sporazumno predsjednikov

tiskarah prošnju da jim cjenik od Nove godine povisi ne manje od 25 postotakah; ako jim se ova tražbi-

na drage volje ne ispuni, odlučili su od Nove godine upotriebiti silovito sredstvo »stricka«, naime obusta-

viti radnju. Sada valjani cjenik, koji slagari hoće u svoj prilog da povise, ustanovljen je prema cjenikom velikih gradova prije tri godine; po njem mogo je va-ljan slagar dosad na tjedan zaslužiti 14–15 forinta ili na mjesec do 60 forintah. To je, dakle, liepa zasluž-ba, no kako se vidi, naši slagari nijesu s njom zado-

voljni, nego se ugledaju u primjer u slagarah u velikih gradovih koji su lani također obustavom radnje po-kušali dosadašnji cjenik povisiti; od vanjskih slaga-

rah izgledaju za vremena »stricka« i podporu.« Hrvatski tipografski radnici su u Narodnim novina­

ma obrazložili svoje zahtjeve i na kraju svoga pisma kažu: »Neka se onaj tko misli da je naš poso lagan i jednostavan, to da su naše tražbine pretjerane, lati,

osvjedočenja radi, našega posla, pa ćemo vidjeti dokle će izdržati i kako će kukavno sa 10 forinta ži-votariti. Naše tražbine nisu pretjerane, već možemo punim pravom tražiti, da nam cjenik se onako povisi, da si možemo 12 – 13 forinta u vremenu od 10 sati na dan kroz tjedan zaslužiti, da nam barem je moguće

samo nešto čovjeku dolikujući živiti.«

1876.

OpremanJe vlastite

knJižnice Posebnu brigu zagrebački

tipografi posvećivali su opremanju svoje knjižnice

novim djelima, a što je pokrenuo prvi predsjednik

Dragutin Kale još i prije formalnog osnivanja društva.

Knjižnica je bila kultno mjesto za sve tipografe: tu su

održavana predavanja iz struke i izvan nje, posuđivale se i čitale

knjige i novine, organizirale kulturno­umjetničke priredbe.

Knjižnica je, 1876. godine, imala oko 540 knjiga i to 221

na slavenskim jezicima, 319 na njemačkom, a broj korisnika u toj je godini iznosio 419 i to ne

samo tipografa. Velika briga društva bila je po­

svećena obrazovanju svojih članova već prvih dana njegova postojanja pa su organizirana predavanja iz pojedinih opće­obrazovnih predmeta. Tako je već 1874. godine društvo orga­niziralo predavanja iz hrvatskog jezika, kao i tečaj iz stenografi­je. Zanimljivo je da je 1889. go­dine 11 članova društva zatraži­lo da se za njih organizira tečaj

iz ruskog jezika.

1873.

HumanitarnO i kulturnO dJelOvanJe

Između prvog i drugog štraj­ka, od 1872. do 1892. prošlo je dvadeset godina. To je vrijeme iskorišteno za brojne kulturne i

humanitarne akcije. U travnju 1873. godine, na

mjesečnoj skupštini društva, većina je članova prihvatila

prijedlog da društvo treba imati svoga liječnika, što je i realizira­

no 21. svibnja 1876., kada je dr. Schonstein prihvaćen kao

društveni liječnik. U Hrvatskom tipografskom društvu izrađena su nova

Pravila tiskarah i slovarah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji,

koja je Vlada potvrdila 29. listopada 1874. godine, a koja su, za razliku od starih Pravila, sadržavala i skrb o nemoćnim tipografima, te o udovama i siročadi. Pet godina kasnije

opet su tipografi donijeli nova Pravila, treća po redu, u kojima

su prevladavale samo nove obaveze i dužnosti članova, a i onemogućen je priljev novih članova. Takav korak unazad rezultat je vladavine Khuena

Hedervarija. Na liniji humanitarnog

djelovanja Hrvatsko tipografsko društvo razvijalo je svoje veze

sa sličnim društvima izvan Hrvatske: iz Beča, Linza, Graza, Ljubljane, Stuttgarta, Salzburga,

Stockholma, Beograda.

drugi štraJk Tijekom 1892. godine vođeni su pregovori između vlasnika tiskara i tipografskih radnika oko uvjeta rada, ali nisu dali nikakvoga rezultata. Zbog

toga su 1. prosinca te godine, na općoj skupštini Hrvatskog tipografskog društva, radnici usvojili rezoluciju u kojoj od vlasnika tiskara zahtijevaju

da prihvati prijedlog novoga cjenika rada, ili, u protivnom, 17. prosinca stupaju u štrajk.

Odgovor nije stigao, pa se na poziv gradske obrtne oblasti

održao sastanak predstavnika vlasnika tiskara i štrajkača, s

ciljem da se sukobljene strane izmire. Ali bez uspjeha.

Štrajk je potrajao najdulje do tada, pa je Gradsko

poglavarstvo, 5. siječnja 1893. g., pokušalo izmiriti

dvije zavađene strane, ali bez uspjeha. Nakon toga, došlo je do premlaćivanja nekih

radnika, zastrašivanja i izdaje štrajkolomaca, te je 11. siječnja

te godine štrajk okončan.

ukinuta pOliciJska prismOtra

društvaVladinom uredbom od

30. ožujka 1896. godine ukinuta je policijska prismotra društva,

tako da je ono opet moglo slobodnije djelovati.

Godine 1896. izabrana je Tari­fna komisija i održan prvi opći

sastanak zagrebačkih tipografa, a nakon toga tiskana je okružni­ca, u kojoj je ujedno objavljen i Pravilnik prve Tarifne komisije.

25. kolovoza 1896. odbor Hrvatskog tipografskog društva primio je cjenik, koji je potpisala

većina vlasnika zagrebačkih tiskara, uz popratno pismo, u kome se vidi da je cjenik ugovoren između jedne i

druge strane.

sagrađena Zgrada

društva na uglu

primOrske i ilice u ZagreBuVažan događaj u radu Društva

zbio se 1905. godine, kada je sagrađena nova društvena zgrada na uglu Primorske i

Ilice u Zagrebu, kao dvorišna zgrada, s već postojećom. Prvi kat bio je namijenjen organizaciji, tj. Hrvatskom

tipografskom društvu. Tu su bile društvene

kancelarije i dvorana.

OBilJežena 4 desetlJeća

rada društvaGodine 1910. Društvo je obilježilo 40­godišnjicu svoga postojanja i rada.

Tom je prigodom istaknuto da je Hrvatsko tipografsko društvo član Međunarodne zajednice knjigotiskarskih organizacija, kojoj je tada

pripadalo 18 knjigotiskarskih organizacija, sa 130.165

članova. Hrvatsko tipografsko društvo imalo

je tada 411 članova, s godišnjim prihodom od 52.205,63 franaka, a

rashodom od 51.439,23 franaka. Ukupni imetak

hrvatskih tipografa iznosio je 116.553,33 franaka,

odnosno 283,58 franaka po članu, što je tada bilo

najbolje u Europi.

teški uvJeti Za vriJeme

i. svJetskOg rata

Prvi svjetski rat, uz sve ljud­ske i gospodarske nesreće, negativno se odrazio i na

ekonomski položaj tipografa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radnički sindikati u Hr­vatskoj bili su zabranjeni – osim grafičara, a obnovljen

je Opći radnički savez za sve stručne radnike.

Kako piše »Hrvatski tipograf«, 27. svibnja 1917.

godine, plaća radnika »pala je na ništicu«. Tipografi

su tražili povišicu, ali su to poslodavci odbili. Ponovno, već u štrajku, ipak je posredovanjem

knjigotiskarske zajednice došlo do sporazuma.

s OptimiZmOm u državu

slOvenaca, Hrvata i srBaNakon što je 29. listopada 1918. godine proglašena

Država Slovenaca, Hrvata i Srba (odvajanjem od

Austro­Ugarske), nastupilo je slavlje, u kome su

sudjelovali i tipografski radnici. Toga su dana

radionice mirovale. Tim povodom »Hrvatski tipograf« objavio je

uvodnik, u kome, između ostaloga, piše: »Okovi

našeg nacionalnog ropstva su raskidani. Narodu Srba, Hrvata i Slovenaca sinulo je sunce slobode, a crna

reakcija sa svojom djecom: despotskim feudalizmom,

monarhističkim apsolutizmom i krvoločnim

militarizmom, morala je ustupiti svoje mjesto i narodima silom oteta prava, pobjedonosnoj

demokraciji…«

kOngres uJedinJenJa

grafičkiH radnika kralJevine sHs

Nakon održanog Drugog kongresa Socijalističke radničke partije

Jugoslavije (Vukovar, 20.–25. lipnja 1920.), koja je otada preimenovana u Komunističku partiju Jugoslavije,

organizacija hrvatskih grafičara trebala se odrediti prema tom događaju. Hrvatska i Slovenija

zalagale su se za federalni princip ujedinjenja, dok su Srbija i BiH bile

sklone centralističkom principu. Glavna skupština Hrvatskog tipografskog društva, nakon

konzultacija sa Slovencima, donijela je Rezoluciju kojom se prihvaća

federalno ujedinjenje svih tipografskih organizacija u novoj državi.

Kongres ujedinjenja grafičkih radnika iz cijeloga Kraljevstva SHS održan je u Zagrebu, 6., 7. i 8. prosinca 1920. godine. Kao dan početka djelovanja Saveza grafičkih radnika Jugoslavije određen je 1. siječnja 1921. godine.

Usvojena su i Pravila Saveza (SGRJ). Savez se sastojao od devet

podružnica: Beograd, Veliki Bečkerek, Subotica, Osijek, Split, Sarajevo,

Ljubljana, Novi Sad i Zagreb. Međutim, već 30. prosinca 1920. g. Vlada

objavljuje Obznanu, kojom zabranjuje i rad Sindikata.

sindikatu Je priJetila smrt

Uspostava Banovine Hrvatske dočekana je u

sindikatima s oduševljenjem jer se očekivalo da će biti više prostora za slobodno

sindikalno djelovanje. Međutim, već 1. rujna 1939. godine Hitlerova Njemačka

napada Poljsku i time započinje Drugi svjetski rat. Vlada Cvetković – Maček 30. prosinca 1940. ukida

Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije (URSSJ).

Jedino zagrebačka organizacija grafičkih radnika, 2. rujna 1940.

godine, osniva Uzajamno­pripomoćnu zadrugu

grafičkih radnika, u koju se upisalo nekoliko stotina

članova. Spašavale su se materijalne tekovine

organizacije. Sindikatu je prijetila smrt.

Dana 1. travnja 1941. g. iza­šao je posljednji broj »Gra­fičkog radnika«, kao glasila

SGRJ­a, a ista je sudbina uskoro zadesila i »Grafički vjesnik«, list savezne orga­nizacije grafičkih radnika u

Banovini Hrvatskoj.

antifašistička BOrBa

U tijeku antifašističke borbe radile su mnoge

ilegalne tiskare u Zagrebu i diljem Hrvatske, a 73 člana Sindikata dalo je svoj život

za oslobođenje. U listopadu 1944. godine, na inicijativu CK KPH, u Topuskom je formirana

Sindikalna komisija Hrvatske – a zadaća joj je bila da

počne obnovu sindikalnog pokreta u Hrvatskoj. I doista,

11. travnja 1945. godine u Splitu je održana Prva

zemaljska konferencija za Hrvatsku, a prisustvovalo

joj je 180 delegata­radnika i namještenika iz raznih tvornica s oslobođenih

područja Hrvatske. U to je vrijeme u hrvatske sindikate bilo učlanjeno oko šest tisuća radnika i

namještenika, uglavnom iz oslobođene Dalmacije.

prvi ZemalJski kOngres

JedinstveniH sindikata radnika i

namJeštenikaPrvi zemaljski kongres

Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije – za Hrvatsku – održan je od 26. do 28. svibnja 1946. u Radničkom

domu u Zagrebu. To je bilo razdoblje

organizacijskog sređivanja i dobrovoljnog učlanjivanja u Jedinstvene sindikate. U njih su pristupali radnici i

namještenici koji nikada nisu bili sindikalno organizirani, jer

su dolazili sa sela, kao i dio članova svih ranijih sindikata

različitih političkih orijentacija. Zanimljivo je da je sve do

1964. godine dobrovoljnost učlanjivanja u Sindikat stvarno funkcionirala, a da početkom

1947. godine oko 25 posto radnika i namještenika nije spadalo u stalno plaćajuće

članove Sindikata.

OsnivanJe spOrtskOg

društva grafičar

I u kulturno­umjetničkom i sportskom životu uslijedili

su, u skupštinskom razdoblju od 1949. do 1950. godine, zapaženi rezultati. Tako je, primjerice, RKUD »Ognjen

Prica« (dio je činila Sloga) samo u 1949. godini ostvario 102

javna nastupa, a u natjecanju kulturno­umjetničkih društava

Hrvatske zauzima drugo mjesto i dobiva nagradu od 15.000

dinara. Njegov je najveći uspjeh bio broj od 160 aktivnih i 2.937

podupirućih članova. Stvaranje sportskog društva »Grafičar«, u drugoj polovici 1949. godine, bio je značajan događaj u sportskom životu

grafičkih radnika i namještenika Hrvatske.

uvOđenJe samOupravlJanJa

Uvođenje u život Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim

poduzećima od strane radnih kolektiva, što ga je Narodna skupština FNRJ donijela u

lipnju 1950. godine, imalo je bitnog odraza i na položaj Sindikata.

Tim povodom savezno sindikalno glasilo »Rad« piše:

»U vezi s učešćem radnika u upravljanju poduzećima, odnosno proizvodnjom, slabi onaj

zadatak sindikata koji su oni imali u vezi sa zaštitom interesa radnika, jer sada tu stvar radnici

sami rješavaju preko svojih savjeta, odnosno upravnih odbora u proizvodnji. Upoznavanjem radnika u procesu upravljanja proizvodnjom sa

svim problemima – s akumulacijom, s troškovima proizvodnje, s raznim mnogobrojnim problemima s kojima su se do tada morali baviti samo direktori,

odnosno tadašnje uprave i sindikati, bit će olakšan rad sindikata u tom pogledu...«

Sindikat grafičara relativno je brzo prevladao prve nedoumice oko nove uloge sindikalne organizacije, shvativši da »jača značaj sindikata kao organizato-ra odgoja i prosvjećivanja radničke klase... zato su u sadašnjem periodu osnovni zadaci sindikata da pomažu radničkim savjetima i upravnim odborima

poduzeća, te da istovremeno sve svoje snage ulože u osposobljavanje i kulturno uzdizanje radnika za

samostalno upravljanje privredom.«Neki su smatrali da će uvođenje samoupravljanja

imati negativan rezultat u proizvodnji. Međutim, prvi rezultati nisu na to upućivali. Naprotiv, godišnji plan za 1951. godinu u Hrvatskoj je prema opsegu ostva­

ren sa 104%, a prema vrijednosti sa 108%. Osim toga, 35 proizvodnih poduzeća grafičke industrije, na teritoriju NRH, izvršilo je svoje godišnje planove

u početku drugog polugodišta 1951. godine.

sindikat kaO pOlitička

OrganiZaciJaČetvrti kongres Savez sindikata Jugoslavije,

1959. godine, označio je bitnu statusnu prekretnicu Sindikata. Težište buduće

politike Sindikata treba biti usmjereno u dva

pravca: a) jačanje Sindikata kao društvene snage u

političkom životu zemlje; b) borbu za što potpuniji razvoj radničkog samoupravljanja. U to doba pojedini sindikati,

pa i Sindikat grafičara Hrvatske, težište svoje

aktivnosti usmjeravaju na razvijanje neposrednog

samoupravljanja u poduzećima. Osnivaju se ekonomske jedinice kao

oblici neposrednog učešća radnika u upravljanju

poduzećima. Radnici iznose svoje prijedloge, rješenja, svoja gledišta i stavove, i dostavljaju ih nadležnim

državnim organima.

OrganiZaciJa sindikata Od vrHa

prema dOlJe Bilo je puno voluntarizma i lutanja, traženja u praksi

nove pozicije i uloge Sindikata. Zbog toga je 1963. godine došlo do

reorganizacije Sindikata – od vrha, prema dolje.

Politička osnova za reor­ganizaciju bila je sljedeća:

»Radnička klasa je jedinstve-na i ne može se cjepkati... Organizacione forme sin-dikata moramo prilagoditi

organizacionom sistemu rad-ničkog samoupravljanja...«

Slijedom toga, ukinuto je 14 granskih sindikata i formirano novih šest

– prema »srodnim djelatnostima«;

1. Industrija i rudarstvo, 2. Promet i veze, 3. Poljoprivreda i

prehrambena industrija, 4. Građevinarstvo,

5. Uslužne djelatnosti, 6. Društvene djelatnosti.

spOrtski susreti grafičara i iZdavača (sgi)

Susreti grafičara i izdavača Hrvatske (SGI) predstavljaju sportsko­zabavnu manifestaciju u organizaciji Sindikata. Susreti se održavaju

svake godine, počevši od 1975. godine, uz rijetke prekide; 1992.-1994. godine zbog ratnih zbivanja,

2014.­2015. za vrijeme najjače gospodarske krize, te, čini se, 2020. zbog zabrane okupljanja

uslijed koronavirusa. Prvi Susreti bili su sportskog karaktera, a održani

su u Zagrebu, 1975. godine. Pokrovitelj je bila »Školska knjiga«, a organizator »Vjesnik« iz

Zagreba. Sudjelovalo je osam poduzeća, s ukupno šezdesetak sudionika. Natjecanja su se održala na

sportskim terenima Svetice. Na drugim Susretima iduće godine na istom

mjestu broj sudionika već je bio dvostruki i rastao je iz godine u godinu, a mnogih godina prelazio je i tisuću, dok su rekordni Susreti održani 1989.

godine u Umagu s 1800 sudionika. Od 1981. do 1989. godine na Susretima su, osim

sportskih, održavana i radno­privredna natjecanja. Započelo je s natjecanjima u izradi plakata

za Susrete, a zatim su se u radno­proizvodna natjecanja uključili ručni slagari, strojoslagari,

knjigotiskari, knjigoveže, korektori i daktilografi.U 40 dosadašnjih Susreta najviše ih je održano u Umagu ­ čak 19 puta, 5 puta u Malom Lošinju kao i 5 puta u Šibeniku, 4 puta u Rovinju, 3 puta u Zagrebu, dva puta u Zatonu i po jedan puta u

Poreču i Rabcu. Danas su to Susreti radnika u tiskarstvu,

komunikacijama, nakladništvu i medijima, a oni su i dalje upravo spoj sporta i zabave, natjecanja i zajedništva, suparništva i solidarnosti. Unatoč

svakodnevnim problemima, u dobru i zlu, mnogi im se rado vraćaju. Zato toliko i traju.

nOvO vriJeme na OBZOru U Domu Sindikata grafičara u Zagrebu održana je

IV. skupština, 1986. godine. Dominirale su teme ve­zane za ekonomsku stabilizaciju i spašavanje druš­tvenoga sustava koji je tonuo sve dublje. Na obzor­

ju se naziralo novo vrijeme – 1990. godina.Na Petoj skupštini Sindikata radnika u grafičkoj,

informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske, odr­žanoj 26. ožujka 1990. godine, u Domu Sindikata

grafičara u Zagrebu, tadašnji predsjednik Republič­kog odbora, Milan Smiljanić, u uvodnom izlaganju, između ostaloga, naglasio je i ovo: »Petu skupštinu održavamo u vrijeme sveopćih promjena u društve-

no-ekonomskom i političkom sistemu, odvijaju se procesi napuštanja ideološke koncepcije socijalizma zasnovanog na dogovornoj ekonomiji, s otvaranjem puta u novi socijalizam, okrenut tržištu i ekonomskim zakonitostima, demokraciji kroz višepartijski sistem, a depolitizacijom privrednih subjekata... Sindikat u takvim uvjetima mijenja ulogu, sadržaj rada i način djelovanja: iz sadržaja rada napuštaju se oni zadaci koji su proizlazili iz pretjeranog reguliranja privred-nog života i monopola Partije, a njihovo mjesto zau-zimaju zadaci koji proizlaze iz jasnog razgraničenja uloge i mjesta Sindikata, Privredne komore i držav-

nih organa... Sindikat će u narednom razdoblju svoju aktivnost usmjeravati na ostvarivanje prioritetnih za-dataka za osiguranje socijalnih i ekonomskih pitanja

svoga članstva...«

samOstalni u samOstalnOJ državi Na svojoj Prvoj skupštini, 27. lipnja 1991.

godine, Samostalni sindikat radnika u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske donio je odluku o

istupanju iz članstva Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, te da neće pristupiti nekoj od preostalih sindikalnih centrala,

već vlastitim snagama i sredstvima graditi svoj samostalni Sindikat. Na toj su skupštini

utvrdili da članarina u sindikatu iznosi 1,5 posto na ukupno ostvarena mjesečna neto

osobna primanja člana Sindikata. Predsjednik Samostalnog sindikata radnika

u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske, Kruno Kodžić, i tajnik,

Stjepan Kolarić, organizirali su brojne seminare za novoizabrane povjerenike i povjereništva, na kojima se govorilo o

Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima, zaključivanju i primjeni

kolektivnih ugovora, te o organizaciji i metodama rada ovoga Sindikata.

Vrijeme je Domovinskog rata te mnogi naši članovi alate mijenjaju za puške, a radne

organizacije za bojište.

kOlektivni ugOvOr Za grafičku

dJelatnOstU ljeto 1990. godine potpisan je prvi Kolektivni ugovor u Hr­vatskoj i to između sindikalnih

centrala i Hrvatske gospodarske komore. Novoj je vlasti trebalo

dokazivati da kolektivni ugovori nisu izmišljotina sindikata, već tekovina suvremenih industrij­

skih demokracija. Prvi Kolektivni ugovor za

grafičku djelatnost potpisan je 2. prosinca 1992. godine, kao jedan od prvih sektorskih ko­

lektivnih ugovora u samostalnoj Republici Hrvatskoj.

prvi kOngres sindikata u

današnJem OBlikuPrvi kongres Sindikata u današnjem organizacijskom obliku održan je u

Domu Sindikata grafičara u Zagrebu, 17. lipnja 1995. godine, uz prisustvo 80

opunomoćenih delegata.Novim Statutom promijenjen je

naziv Sindikata u Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, odnosno u skraćeni naziv Sindikat grafičara Hrvatske. Prvi kongres izabrao je Glavni odbor: Stjepana

Kolarića za predsjednika, Nadzorni odbor, Statutarnu komisiju i Upravni

odbor sredstava solidarnosti, te usvojio Programsku deklaraciju.

Od tada pa do danas, svake četiri godine održavaju se redoviti kongresi Sindikata,

podnose izvještaji o radu u proteklom mandatnom razdoblju, usvajaju

programi rada za sljedeće četiri godine i biraju rukovodeća tijela, uključujući i

predsjednika Sindikata.

vremena dvOJBene pretvOrBe

i nesigurnOsti radnika

Izdvojit ćemo ovdje citat iz uvodnoga re­ferata predsjednika Sindikata Stjepana Kolarića, s Drugog kongresa, održanog 9. i 10. lipnja 1999. godine u Umagu, iz

čijih se riječi mogu iščitati stavovi Sindi­kata o bitnim pitanjima stanja u zemlji,

politici razvoja i socijalnoj politici od osamostaljenja Hrvatske pa i do danas: »Hrvatsku je zahvatila društvena, gos-podarska i moralna kriza. Upravo zbog te spoznaje ne možemo biti ravnodušni, jer ogroman broj naših kolegica i kole-ga trpi, ne prima plaću, nezaposleni su

godinama i strahuju za svoja radna mje-sta. Situacija se više ne može opravdati ratom, gubitkom tržišta, tranzicijom ili

financijskom krizom u svijetu. Stanje je, očito, posljedica vođenja zemlje, od čega

su najteži destrukcija radnih i moralnih vrijednosti, teška kriza pravosuđa i izo-stanak pravde u zemlji. Bez vladavine

prava nema ni socijalne države, sindikal-nih prava, ni demokracije, ni razvoja, ali ni civilizacije. U Hrvatskoj, nakon ratnih razaranja, i to ne samo kuća i materijal-

nih dobara, već razaranja socijalnog bića čovjeka, vladajuća struktura, stvorena na ruševinama rata, stvorila je kult trgovine i šverca, umjesto kulta rada i proizvodnje.

Poremećaj vrijednosnog sustava posljedično stvara bolesnu svijest nacije i uništava svako progresivno razmišljanje,

koje izmiče pred bolesnim kultom...«

glOBalna kOnferenciJa u sektOru sigurnOsnOg tiska

Uz suorganizaciju sa svjetskom udrugom sindikata UNI – Graphical, 18. i 19. rujna 2008. godine u Zagrebu je odr­žana Globalna konferencija u sektoru sigurnosnog tiska. Sudionici konferencije iz raznih zemalja cijeloga svijeta analizirali su globalnu situaciju u sektoru sigurnosnog tiska, stanje vlasništva, profil glavnih multinacionalnih

kompanija, te raspravili strategije koje se tiču temeljnih pitanja, kao što su organiziranje članstva, radni uvjeti, za­štita na radu, kolektivno pregovaranje, privatizacija i sl., a uspostavljena je i internacionalna mreža međusobne

komunikacije i koordinacije.

iZaZOv današnJice - BOrBa Za našeg radnika

Globalna kriza, koja je počela 2008. godine, višestruko je udarila dje­latnost. Kreditno opterećeni ulaganjima učinjenim prije krize, a istovre­meno suočeni s gubitkom posla i neiskorištenosti prevelikih kapaciteta,

mnogi poslodavci krenuli su u bespoštednu utrku za kupce, rušeći pritom cijene usluga i profitabilnost poslovanja, a prostor za takve pro­

mjene tražili su u smanjenju ili stagnaciji prava radnika. Sindikat je stoga ulagao značajne napore u zaštiti razine prava radnika.

Posljednjih godina tržište se profiliralo, posla ima, no tiskarstvo, naklad­ništvo, drugi mediji, ali i Hrvatska u cjelini više nije toliko atraktivna za

radnike. Stoga se danas suočavamo sa sasvim novim izazovom, možda najtežim do sada: Borbom za našeg radnika! Borbom za našeg čovjeka!

OtvaranJe svim članOvima i mediJskim dJelatnOstima

Promjene koje se događaju anticipira i ovaj Sindikat, što je učinio otvaranjem prema svim medijskim djelatnostima i

uslugama na posljednjem 7. kongresu održanom 27. rujna 2019. u Stubičkim Toplicama. Govoreći o nužnosti

prilagodbe, predsjednik Sindikata Darije Hanzalek, pred 100 delegata iz podružnica, istaknuo je:

»Uskoro ćemo slaviti 150 godina postojanja našeg Sindikata, upravo stoga što se on sve ovo vrijeme uspio prilagođavati

izazovima svojeg vremena. Tehnološke promjene su izuzetne, 4. industrijska revolucija u medijima već je značajno provedena, informacije odavno nisu bilježene samo na papiru, ljudi manje čitaju, mediji se isprepliću u zajedničku mrežu koja više nema jasnih granica. Ponosan na svoju povijest, ali i svjestan svoje

budućnosti, strukturno i sadržajno naš Sindikat se otvara prema Sindikatu svih medija i povezanih djelatnosti.

Uz sve dosadašnje aktivnosti ovaj posljednji Kongres naglasak rada našeg Sindikata stavlja na njegove temelje - organiziranje, organiziranje i ponovno organiziranje. Rad s članovima i radnici-ma na terenu, njihovo obrazovanje, informiranje i osvješćivanje da svi zajedno činimo Sindikat, da svi zajedno činimo naše druš-

tvo, da svi zajedno činimo našu budućnost. Upravo zato, na kraju, pozdravljam vas s našim stoljetnim

pozdravom koji jezikom iz davnih vremena i danas u četiri riječi govori sve, govori našu sindikalnu i ljudsku istinu:

Složni, bit ćemo možni!

2008. 2014. 2017. 2019.

BOrBa prOtiv neisplata plaća,

štraJkOvi, stečaJevi Poslovna situacija prečesto je bila toli­

ko promašena ili loša da zbog neisplata plaća svim radnicima stečaj postaje je­dino rješenje. Tako smo ostali bez Mla­dosti, Informatora, Zagrebkarta, Tiskare Varteks, Tiskare Malenica, Multiprinta, A.G. Matoša, Glasa Istre Trgovina, pa i Lipa Milla, Zrinskog za koji se još bori­mo, srce nas boli da nabrajamo više.

U ovakvim napetim okolnostima Sindikat je najavljivao, organizirao

ili proveo mnoge industrijske akcije, najvećim dijelom zbog neisplata plaća,

ali i s ciljem sklapanja kolektivnog ugovora i zaštite razine prava. Broj akcija od 2000. godine do danas

broji se, nažalost, u desecima i nije ih moguće ni pobrojati, a neke su trajale i

po više tjedana.

priOritet Zaštita prava radnika

Ni posljednja dva desetljeća nisu stavi­la pred Sindikat nimalo manje izazove. Loša tranzicija i privatizacija, pogrešan i

neodgovoran pristup poslovanju mnogih novih vlasnika nisu poštedjeli dio podu­

zeća naše djelatnosti, a posljedice su pri­sutne čak i danas.

U prvom desetljeću novog milenija osje­ćale su se mnoge povrede prava radni­ka i opstojnosti njihovih radnih odnosa.

Stoga je bila iznimno naglašena rad­no­pravna zaštita koju je Sindikat pružao radnicima. U novom tisućljeću Sindikat

je zastupao članove u stotinama sudskih sporova radi isplate plaća i drugih mate­rijalnih prava, te zaštite od neopravdanih otkaza. Uspješnost u ovim postupcima

bila je preko 90%, no ne samo zbog pre­danog rada Sindikata, već i zbog često

očitih povreda prema radnicima.

kOlektivnO pregOvaranJe dOBiva

nOvu dimenZiJuS ukidanjem obveznih granskih udruga slabi i sektorsko pregovaranje. Unatoč

tome Sindikat je 14. lipnja 1997. godine s Udrugom poslodavaca »Hrvatski grafičar«,

sklopio Kolektivni ugovor za tiskarsku djelatnost Hrvatske koji je bio na snazi sve do 2008. godine, te je za vrijeme

aktivnog rada te udruge pokrivao značajan dio poslodavaca i radnika u djelatnosti.

Sklapanje sektorskog kolektivnog ugovora i dalje ostaje dugoročni cilj Sindikata. Posljednja dva desetljeća značajna energija uložena je na kolektivno

pregovaranje na razini poslodavca te je sklopljeno nekoliko desetaka

kolektivnih ugovora na toj razini, tako da je pokrivenost članstva kolektivnim

ugovorima zadržana iznad 70%.

2020.

1 5 0 g o d i n a s i n d i k a t a g r a f i č a r a i m e d i j a

Kongres ujedinjenja grafičkih radnika 6. prosinca 1920. godine

Potpis prvog Kolektivnog ugovora za grafičku djelatnost, 2. prosinca 1992. godine

Dragutin Kale, prvi predsjednik Hrvatskog tipografskog društva

Naslovna stranica prvih Pravila Hrvatskog tipografskog društva iz 1870. godine

Štrajkaši u zatvoru, siječanj 1872. godine

Zbor tipografa 1910. godine, u povodu 40. godina postojanja Društva

Dom Sindikata grafičara, otvoren 15. listopada 1938. godine u ulici Šandora Brešćenskoga u Zagrebu i danas je sjedište Sindikata

5. Skupština Sindikata radnika u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske, 26. ožujka 1990. godine

7. Kongres i otvaranje u Sindikat svih medija, 27. rujna 2019. godine. I nakon 150 godina: Složni bit ćemo možni!

U Štampariji novina u Zagrebu 1947. godine

Planinarski dom »Grafičar« na Malom Sljemenu otvoren 1956. godine

List »Grafičar« kontinuirano izlazi od 1. svibnja 1992. godine, te je uz novi naziv »Grafičar i mediji« danas najdugovječnije sindikalno glasilo. Naslovnica broja 325., od lipnja 2019., posvećena je susretima radnika u tiskarstvu, komunikacijama, nakladništvu i medijima, koji izvorno kao Sportske grafičke igre traju od 1975. godine i održane su 40 puta

kOrOna-kriZa i pOtresVažnost Sindikata manifestira se i u krizi izazvanoj širenjem koronavirusa COVID­19, koja je u 2020. mjesecima zaključala građane u domove, te za­ustavila mnoge tvornice i gospodarstva diljem svijeta. Materijalna prava,

sigurnost radnih mjesta, uvjeti rada, zaštita zdravlja, sve se to odmah našlo na udaru, kao da se stoljetne tekovine i radni standardi trebaju preko noći srušiti. Sindikat i sada daje svoj maksimum. Pripadnici stručnih službi i sin­dikalni povjerenici, izlažući i vlastito zdravlje, angažiraju se u zaštiti prava

radnika, očuvanju kolektivnih ugovora i pružanju radno­pravne zaštite. Zadnji veliki potres u Zagrebu dogodio se 1880., kada je Hrvatsko tipograf­sko društvo slavilo 10 godina postojanja. Tog 9. studenog, u 7 sati i 33 mi­nute, uz ogromnu materijalnu štetu poginulo je dvoje ljudi, a jedan od njih

bio je baš litograf prezimena Stanić. Bogatiji su napustili Zagreb, a siromaš­niji ostali. Ostaje i August Šenoa s početka naše priče, koji je kao gradski

senator pomagao unesrećenim ljudima, no, nažalost, po hladnoći obolio je od upale pluća i umro iduće godine.

Prošlo je 140 godina, u dalekoj budućnosti 2020., u nedjelju 22. ožujka u 6 sati i 24 minute, uspavani Zagreb ponovno se budi u šoku. Na udaru se našao i Dom našeg Sindikata. Šteta je ozbiljna, ali nije katastrofalna, no

oštećenja nosećih konstrukcija ipak treba što brže sanirati. Duh solidarno­sti iskazuje se i danas prema desetak članova čiji su domovi teže oštećeni.

Preživjeli smo sve nedaće, pa ćemo i ove! Ostajemo čvrsto na nogama i nastavljamo dalje! Pa tek nam je stoljeće i pol!

Naslovna stranica prvog broja glasila Hrvatski tipograf, 15. siječnja 1898. godine

Prvi Dom grafičara u Primorskoj ulici u Zagrebu izgrađen 1905. godine

Vodenica na kojoj se nalazio dinamo ratne

štamparije na Petrovoj gori

Detalj iz pogona Tipografije Zagreb, godine 1955.

U povodu 150. godišnjice postojanja Sindikata grafičara i medija, 24. srpnja 2020. godine u Zagrebu.

Priredio: darije Hanzalek Grafičko-teHničko uređenje: Goran Žunić tisak i izrada: CB Print, samobor

Rad u strojoslagarni osamdesetih

godina

Prva momčad S. K. Grafičar 1930. godine

Javornica – ostaci štamparije nakon neprijateljske ofenzive 1943. godine. Osposobljava se »šnelpresa«

Štrajk radnika Tiska, 21. travnja 1999. godine

Sudjelovanje na Euro-demonstracijama

u Bruxellesu, 4. travnja

2014. godine

Vjesnikova štamparija na Petrovoj gori za vrijeme II. svjetskog rata, 1944. godine

Sudionici 1. kongresa Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske odaju počast poginulim braniteljima u Domovinskom ratu, 17. lipnja 1995. godine

Veliki svesindikalni prosvjed: »Zajedno, za veće plaće«, 12. travnja 2008. godine

Rad u tiskari krajem 19. stoljeća

IZVORI: dr. Božidar stanić, 130 godina sindikata grafičara Hrvatske, zagreb, 2000.stjepan kolarić, 140-godišnjica sindikalnog organiziranja i djelovanja grafičkih radnika Hrvatske, zagreb, 2010.List Grafičar, zagreb, 1992.-2020.Mirko Peršen (glavni urednik), Vjesnikov leksikon 1940-1990, zagreb, 1990.List Grafički radnik, zagreb, 1938.List Grafički rad, zagreb, 1955.

spOrtski kluB grafičar

Prve oblike sportskih aktivnosti i organiziranja 1908. godine za­počinju mladi grafičari koji žele nastaviti s gimnazijskim navika­ma tjelovježbe. Osnivaju nogo­

metni klub »Lasta« koji je u dvije godine brzo narastao, pa ga

već 1910. tipografi zovu u sjedi­šte u Primorsku 2, gdje dobiva novo ime »Tipografski sportski klub Zagreb«. Uz nogomet, u klubu su zastupljeni i atletika,

plivanje, koturaštvo te šah. Na­kon zatišja u I. svjetskom ratu, klub mijenja ime u »Tipografi­ja«, pa u »Grafika« da bi napo­kon 1926. postao Sportski klub

»Grafičar«. Pod tim imenom nogometaši dolaze do prve lige i natječu se s najjačima. Osno­

vana je i skijaška sekcija koja se zimi natjecala, a ljeti planinarila. Spomenimo još jedno Sportsko društvo »Grafičar«, osnovano u

Osijeku 1926. godine. Uz nogometnu sekciju, djelo­vale su i kuglačka, rukometna (ženska i muška), streljačka i

udičarska. Izgrađen je i stadion za 12.000 gledatelja, s dva no­gometna i dva rukometna igra­lišta, te streljanom za malokali­

barsko oružje.

1908.