Embed Size (px)
Citation preview
,
- 240
Ill cn US, II ROlll Je 'raA(\. 6110 ~Jle'l'neU lll~ .::paJh<l y L'apmwr a JIYAoRII~a, aJII I
ce Hil je 3H ll.rl 0, n:o jc ce y npaa rO)l, lIH C 1.' RP 'L'KO Oi.:enuo IbOM, II Aa .!JU Imo
6au 1I.1l ll ~aA cc Reli 6110 sahčpa,Jh llo , a caAa. u9 Te n ORc.lbC, y n:oioj ce
1I0lHlfbY "solemnitates llu pti ul'ul1l nostra l'u1ll in possession e dicte ecclesiae, quae vulgar iter Zenthili e nuncupatu\' , imo voro apuc\ cundem ~c(l elll solemniter celebrate ex titerunt>:, lI.I OiIWllO au a'l'u , Aa ce 'l'UPT n:O OiJW lllIO
Kao 6aH II TO 1'0,11,. 1374. O Iwel' UlblHJ,ll 6yr apcn:oj Aopo'rojll, Bcnjoc'rn oaB a 'l'np'rK'a II Jl o'rolboj
npnoj KpUJbIl l\1l 60cfl.ncn:oj DnUlO Maupo OpOUH Il HU C'l'p. 358 : "Preso per mog lie (T vrtko) 'imwl1zi cite o,u·un.<;e il 'nome regio, D orotea, fig liuola di Strascimi r, Imperadore di Vidino, cite slava con la Reghla di Ungaria, ct era sua damt.'geUa. JI che egli feee a peti tionc del R e Lodov ico, il quale insieme con la madrc hn.veva cu ra di lei et l' amav}\ molto perche era. giovanom olta virtuosa u . '1'0 1\:<\.:.1':0 OpUUUII Y n OBlIjecT Il BocHO, a y o Oll ll jec'I'lI
6yrapch:ol, l'Aje n]lIJ'Itl , 1Qlh:0 i e lepa.1h ~1[YAo lHm Y X[lRheUOI'a lqnl OCBOjCU. y
BU Allna (r Oil, . 136 !).) II CiL C060M O)~UeAeH OI'a H Y i r AnoM ['p aAY OllclcYlm SU I'peOU<iKOI'Il Kao cy ,~ lw.a A P 7Wl lJ OI'D. I ~apa Cpa l~ II ~lIIpa II Y C'I' 1I0 II noupu'r llo My r OCnO)l,c'ruo y 06~lacTn n lJ ,.'l,llIlCtW i (0 1):6 ['OiJ, . 1'869.- 1370 .), DOLl I'fO je
C'pUqUluUp npllcerao ujepnocT II n Ol.:Op IIOC'I' l.:pa.lI.'y J[.YAom ll~Y, n lllUC Tla
C·I'p. 4.7 1: "ct per ogni buon rispetto ritcne ( l ~pa..lJ, JIY)I,OIJII I;) appo di se quasi pe\' statichi due suo fi.gluole, ,delle quali una fm breve mori i ct I'altm, chiamata Dorothea mari tQ a T vartco aJl ' hora BailO di Bosna, chc
(come diceremo) poi prese t itolo eti andio dd Re di Ros.qio. T UP'L'ltO ce Kpy Hllcao II n aauaO co CTjenaH "'pa.lI. Cp6Jbe1lI, B ocUlI II
IIp'-L\lopjy rOA . 137 7., 1\ 0 o TOM 1\ O h:pUJLellaJbY IbCI'ony ue hy ca..a;u II IJ C sna ?!1 Aa JU I il)' 1II\:a,ll.il DucaTI!.
'1'etovi 1'3nje lmtolika \1 Bosni l Hercegovini.
til". Ćiro Tl'uhelka,
kU8tol1 u t.osau5ko· he rcego,,&ckorn ... eulIl lj!kono Uluuju.
IT jedn om elanku, p l'iopćen om II "G lasniku zClnalj:skog muzeja I)" , pr vi put jo ck Gliick spomenuo da.nas još II Bosni i H ercegovini običajno
tetovinlnje. T a me je radnja potakla , te sum se prigodom svoga putovanja
;r; <1 lJ imo.o r.a. tnj pl'C'dmet tetoviranja.
pri k upio ;r;bil'ku ornamentaIni h motiva bosall s k o(~ o
"
- 242 -
Što sa-m tom prilikom opat-iD, priopć ujem ovdje, nadQvet- lIjll ći na rečeni članak dra. GlUcka.
Kao što je vcć dl". GIUck primijetio, mogao sam i ja. kon~tatovati ,
da je osim rijetkih izttt-etaka , tetov iran je jedino i spl ohom II kato li čkog
dijela naroda. II Bosni običajno. 'r etoviranje II žitel jstva ostal ih vje ra, na koje se tamo amo na.ilazi, nikada ne ide na račun kojeg etn ičkog momenta., \'cć ga vazda valja s\'csti na spoljašnc utjecaje. Na ročito momke, koji su II vojsci služili , zaveli su kadšto (lJ· ugovi da se tctoviraju1 ma di\ im to na domu i nije ob ičaj, pa tako dolazi, te ponegdje, ali veoma rijetko, II
mttsli ma j pravoslavn iJl nailaziš na tetoviranje. TI prijašnja vremena bio je tt izvjesnim prilikama i u turskoj vojsci ob ičaj , da su vojnike bi lježili tetoviranjem. Naročito za vremena bojeva s Cm oni Gorom običavali su vojnike, koji su bili II sumnji, da bi btjeli pobjeći , bil ježiti tetovira.njem. Tako mi je pl·ipovjedao neki seljak u Vitezu, koji je bio u zadnjem boju na Crnu Goru , da je jednoć, kad je od njego\'c satniie pobjegla sva momčad osim četrnaesto rice , narcgjeno vojničkom lječniku , neka one, koji SlI još ostali , tetov ira. Obiljež iše ih mačem nad desnim hLktom, kako mi to pripovjedač j pokaza..
Ja saUl dosele samo rijetko kad nailazio na takve izuzetke, nasuprot tomu mogao sam kOllštatovati, da ži telji drugih vjera tetoviranje smatraju sramotom, pa bi Jlluslimu ili pravoslavnome vazda mrsko bilo, kad bih kojeg upi tao, da li je tetovirao.
Danas paće katolici teto \' iranje tako sh vaćaju , da. je tetovil·,wje oznaka, po kojoj se jedino katolici raspoznavaju. VeJe, dil. je taj obi čaj prije imao tu svrhu, da se prepriječi odmetnuće od vjcre, ali se ic ipak dogadjaJo, da se tctoviranjem ta svrha nije postigla, jel· i danas još žive neke tetovirane žene, kOle su priie kakovih 20 i više god ina lH"cšie na islamsku \tjenl , da se mogu udati za muslima, koji im je bio srcu (h·ag. .M.i sli se u narodu, - da li s pravom ili kl'i \to, ne ćemo ispitivati - da se tetoviranje nikad ne može izbrisati , pa da bi se i onda" kad sc dotično mjesto izreže zajedno s mesom, opet pokazalo. 'rako bi katolik i kao od metnik vazda nosio biljeg svoje nekadašnje vjere. J u tomu valia trfl7.iti uzrok, što su katolici veoma rijetko prelazili na drugu vjeru . U tom bi smislu dakle tetoviranje S\tojoj praktičn oj sv /·s i svakako zadovolj ilo. Ja ću dA ovdje spomenem samo jedan primjer ta.kvog prijelaza na drugu vjeru . U Prozoru upoznao sam jednog katolika, koji je negda bio muslim, pa. se pokrstio. J edva glO je bio pokrštenI zaiskao je, da ga. tetoviraju . To čeljade, kome tl ostalom duševno stanje nije baš II najboljem red u, stade se za više go(lina kajati, pa. htjede da opet bude muslim. Od onda mu je najviša briga, kako da posve zatare tmgove onome tetoviranju.
- 243 .-
Ako se uz ovo, što je reče n o, još uzme na um , da teto\-iranje obi čn o sastoji iz množine malih krsti6a1 onda izlazi već po dru. Gl i.lcku utvrgjena činjenica : d a. se p o sada šn jem n a rodn je m s h vaćan ju t etov il'anj e SIl\ft·t ra neiz bri s iv im s im bo lom katoli cizma II Bos ni i H e r cegovini.
Ja hotice naglašavam sa d aš n je naro dn o s h v aćanj e, jer sam ja toga mnijenja, da tetoviranje , ma da ga označuju karakterističnim
kolekti vnim imenom ll kri ž", " kri žev i", baš onoliko posla inm s kršćanstvom, kao i onaj g romovnik TI i j a, koga~'pripadnici sviju vjera. II Bosn i
Zena i~ dQl ine Ltlbe.
osobito slave, u kome llam slavljenju valja tražiti uspomenu na staroslovjenskog Pel'una. Njegova uspomena živi i megiu muslimima pod imenom Alid ž un a, pa je na dan svetoga Ilije svečano slave. P oznata jc u Bosni i H ercegovini poslovica : )l Prije podne llija, posl ije podne Al ija.", koja se na to odnosi.
rrakve reminiscencije na staro-slovjensku mitologiju nipošto nijesu rijetke. ~Pako je preskakivanje krijesa u oći rvanj-dana stari pogansk i običaj , ,.
~-----~----____ ~~ __ ~~J ____ ~==~ ____ , ____ --.
- 242 -
Što sa-m tom prilikom opat-iD, priopć ujem ovdje, nadQvet- lIjll ći na rečeni članak dra. GlUcka.
Kao što je vcć dl". GIUck primijetio, mogao sam i ja. kon~tatovati ,
da je osim rijetkih izttt-etaka , tetov iran je jedino i spl ohom II kato li čkog
dijela naroda. II Bosni običajno. 'r etoviranje II žitel jstva ostal ih vje ra, na koje se tamo amo na.ilazi, nikada ne ide na račun kojeg etn ičkog momenta., \'cć ga vazda valja s\'csti na spoljašnc utjecaje. Na ročito momke, koji su II vojsci služili , zaveli su kadšto (lJ· ugovi da se tctoviraju1 ma di\ im to na domu i nije ob ičaj, pa tako dolazi, te ponegdje, ali veoma rijetko, II
mttsli ma j pravoslavn iJl nailaziš na tetoviranje. TI prijašnja vremena bio je tt izvjesnim prilikama i u turskoj vojsci ob ičaj , da su vojnike bi lježili tetoviranjem. Naročito za vremena bojeva s Cm oni Gorom običavali su vojnike, koji su bili II sumnji, da bi btjeli pobjeći , bil ježiti tetovira.njem. Tako mi je pl·ipovjedao neki seljak u Vitezu, koji je bio u zadnjem boju na Crnu Goru , da je jednoć, kad je od njego\'c satniie pobjegla sva momčad osim četrnaesto rice , narcgjeno vojničkom lječniku , neka one, koji SlI još ostali , tetov ira. Obiljež iše ih mačem nad desnim hLktom, kako mi to pripovjedač j pokaza..
Ja saUl dosele samo rijetko kad nailazio na takve izuzetke, nasuprot tomu mogao sam kOllštatovati, da ži telji drugih vjera tetoviranje smatraju sramotom, pa bi Jlluslimu ili pravoslavnome vazda mrsko bilo, kad bih kojeg upi tao, da li je tetovirao.
Danas paće katolici teto \' iranje tako sh vaćaju , da. je tetovil·,wje oznaka, po kojoj se jedino katolici raspoznavaju. VeJe, dil. je taj obi čaj prije imao tu svrhu, da se prepriječi odmetnuće od vjcre, ali se ic ipak dogadjaJo, da se tctoviranjem ta svrha nije postigla, jel· i danas još žive neke tetovirane žene, kOle su priie kakovih 20 i više god ina lH"cšie na islamsku \tjenl , da se mogu udati za muslima, koji im je bio srcu (h·ag. .M.i sli se u narodu, - da li s pravom ili kl'i \to, ne ćemo ispitivati - da se tetoviranje nikad ne može izbrisati , pa da bi se i onda" kad sc dotično mjesto izreže zajedno s mesom, opet pokazalo. 'rako bi katolik i kao od metnik vazda nosio biljeg svoje nekadašnje vjere. J u tomu valia trfl7.iti uzrok, što su katolici veoma rijetko prelazili na drugu vjeru . U tom bi smislu dakle tetoviranje S\tojoj praktičn oj sv /·s i svakako zadovolj ilo. Ja ću dA ovdje spomenem samo jedan primjer ta.kvog prijelaza na drugu vjeru . U Prozoru upoznao sam jednog katolika, koji je negda bio muslim, pa. se pokrstio. J edva glO je bio pokrštenI zaiskao je, da ga. tetoviraju . To čeljade, kome tl ostalom duševno stanje nije baš II najboljem red u, stade se za više go(lina kajati, pa. htjede da opet bude muslim. Od onda mu je najviša briga, kako da posve zatare tmgove onome tetoviranju.
- 243 .-
Ako se uz ovo, što je reče n o, još uzme na um , da teto\-iranje obi čn o sastoji iz množine malih krsti6a1 onda izlazi već po dru. Gl i.lcku utvrgjena činjenica : d a. se p o sada šn jem n a rodn je m s h vaćan ju t etov il'anj e SIl\ft·t ra neiz bri s iv im s im bo lom katoli cizma II Bos ni i H e r cegovini.
Ja hotice naglašavam sa d aš n je naro dn o s h v aćanj e, jer sam ja toga mnijenja, da tetoviranje , ma da ga označuju karakterističnim
kolekti vnim imenom ll kri ž", " kri žev i", baš onoliko posla inm s kršćanstvom, kao i onaj g romovnik TI i j a, koga~'pripadnici sviju vjera. II Bosn i
Zena i~ dQl ine Ltlbe.
osobito slave, u kome llam slavljenju valja tražiti uspomenu na staroslovjenskog Pel'una. Njegova uspomena živi i megiu muslimima pod imenom Alid ž un a, pa je na dan svetoga Ilije svečano slave. P oznata jc u Bosni i H ercegovini poslovica : )l Prije podne llija, posl ije podne Al ija.", koja se na to odnosi.
rrakve reminiscencije na staro-slovjensku mitologiju nipošto nijesu rijetke. ~Pako je preskakivanje krijesa u oći rvanj-dana stari pogansk i običaj , ,.
~-----~----____ ~~ __ ~~J ____ ~==~ ____ , ____ --.
24.J. -
koji sc Mmo hvata jednog dana II kršćanskom ka lendaru , kao :što i palenje b\~nj i šta l) na prvi dan proljeća za izmirivan je zmija očC\· j dno
nije drugo, već žrtva, koju su stari Slovjeni prinosili Vesni (Erdgottin , božici zemlje) .
Na to mnjjenje, da tetoviranje ni je u uzročnoj s"czi s katolicizmom, sili nas već to, što se domaće svećen stvo nikako ne zanima za taj obični , i što su katolički misijonari II onakim krajev ima, gdje su taj običaj nailazili , protiv njega revnovali.
Svoćenstvo ga je samo trpjelo, ouo je samo koncesiju učinilo tradiciji , duboko zav l'iježenoj II duši naroda.
Ali i u slovjenskom svijetu uzalud tl'ažimo tragove J>ost.anju tetoviranp,: 111 II iužnib , Lli u sieveL'llih Slovjena ne nalazimo ih ilwan Bosne i nekojih susjednih krajeva, pa. tako im postanje valja tražiti u starijem vremenu.
• • •
000 područje , u kom S<"tDl do sada imao pri li ke, potunje študinl.ti tetovinl,nje, obuhvaća katoličke krajeve srednje Bosne, na ročito u kotarima sarajevskom , v isočkom , travIličkom , lojničkom , pl·ozorskom, bugojanskom, i niz donji Vrbas, kotor varoški i ba nja.lučki, Pl'i tome sam primijetio, da taj običaj nIL južnoj i i stočnoj periferiji rečenog područja znatno popuštu, te sc ll . pr, u okolin i Olova, Vareša, Vijake i u dolini Nel'etvice svijet samo još za to tetovira, da zadovolji formi . Ovuda se \'cćinom zadovoIjavniu samo s jednostavnim krstićem Ila ramenu. U sjeverozapadnim područjima taj je običaj još u punom jeku, pa se vidi , kako se ondje gizdaju i 'obil n. tošć u i .ljepotom tetoviranja.
Najljepše sam obl ike tetoviranja našao u dolini Lašve, naročito II
mjestima oko Gu l? je gore, a više manje bujne i II susjednim kota.rima na sjeveru do J3alljeluke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. U tim jc krajevima jezgra katoličkog žiteljstva, pa je po tomo to područje najviše proširenog tetoviranja pA.ralelno najjačem području katolicizma u Bosni.
.:+ * • Tetoviranje obično obuhvata ruke i prs<'\., a. kadšto se nahodi jedno
stavan moti,· na čelu. U ženskinja je mahom obilatije nego u muškaraca, koji se obično zadovoljavaju po jednim ornamentom na. desIl oj mišici nad laktom i krsti ćem na kažiputu.
I) ~Ognjena bunji;; ta", "Ognjena vatra", Taj sam obicaj lJajao l)ro~jren po il<Rl'Rd noj no~ni , n a ročito II kotaru glan,(I(l kolll .
- 245
U ženskinja obično je našarana. gornja stra na ruke, pregib l ruka ispod lak ta, a često i nad lak tom j tetoviranje često je produženo l na donju stranu ruko, pa. je katkad tako gusto , da se prava boja kože jedva može razabrati. Obično se obje ruke približno pojednako tetoviraju, al i sam redovno nahodio ljevicu ja če teto,riranu, a to izvodim otuda., št.o desnu ruku teto" ira druga osoba, a ljevicu dotično čeljade samo, kojemu Je drago tu proceduru više puta ponoviti.
Prsa. so obično tetoviraju nasred grud ne kosti.
Mlada iena j ~ dolin6 BiJe. Djovojka iz doline Bile.
P I·i teto"i ranju postupa so ovako: U jutru n~~ I vani-dan, na. Blagovijest, na Cvijetnicu ili na koji dan u
Velikoj lledjel ji , iskupi se mlagjari ja dotične porodice i otpočne tetovira nje. Ako doti čnoi osobi nije draže, da to sama izvrši, onda taj posao preuzme stari ja ženu, koja je u tome dostig la osobitu vještinu , ili uzajmice prijatelji i prijateljice. S velikom se radošću podv,·gavaju toj bolnoj operaciji ) koja se dotle produžuje, dok ruku ne oblije kn', te sc bol veĆ ne mo;},o snositi,
24.J. -
koji sc Mmo hvata jednog dana II kršćanskom ka lendaru , kao :što i palenje b\~nj i šta l) na prvi dan proljeća za izmirivan je zmija očC\· j dno
nije drugo, već žrtva, koju su stari Slovjeni prinosili Vesni (Erdgottin , božici zemlje) .
Na to mnjjenje, da tetoviranje ni je u uzročnoj s"czi s katolicizmom, sili nas već to, što se domaće svećen stvo nikako ne zanima za taj obični , i što su katolički misijonari II onakim krajev ima, gdje su taj običaj nailazili , protiv njega revnovali.
Svoćenstvo ga je samo trpjelo, ouo je samo koncesiju učinilo tradiciji , duboko zav l'iježenoj II duši naroda.
Ali i u slovjenskom svijetu uzalud tl'ažimo tragove J>ost.anju tetoviranp,: 111 II iužnib , Lli u sieveL'llih Slovjena ne nalazimo ih ilwan Bosne i nekojih susjednih krajeva, pa. tako im postanje valja tražiti u starijem vremenu.
• • •
000 područje , u kom S<"tDl do sada imao pri li ke, potunje študinl.ti tetovinl,nje, obuhvaća katoličke krajeve srednje Bosne, na ročito u kotarima sarajevskom , v isočkom , travIličkom , lojničkom , pl·ozorskom, bugojanskom, i niz donji Vrbas, kotor varoški i ba nja.lučki, Pl'i tome sam primijetio, da taj običaj nIL južnoj i i stočnoj periferiji rečenog područja znatno popuštu, te sc ll . pr, u okolin i Olova, Vareša, Vijake i u dolini Nel'etvice svijet samo još za to tetovira, da zadovolji formi . Ovuda se \'cćinom zadovoIjavniu samo s jednostavnim krstićem Ila ramenu. U sjeverozapadnim područjima taj je običaj još u punom jeku, pa se vidi , kako se ondje gizdaju i 'obil n. tošć u i .ljepotom tetoviranja.
Najljepše sam obl ike tetoviranja našao u dolini Lašve, naročito II
mjestima oko Gu l? je gore, a više manje bujne i II susjednim kota.rima na sjeveru do J3alljeluke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. U tim jc krajevima jezgra katoličkog žiteljstva, pa je po tomo to područje najviše proširenog tetoviranja pA.ralelno najjačem području katolicizma u Bosni.
.:+ * • Tetoviranje obično obuhvata ruke i prs<'\., a. kadšto se nahodi jedno
stavan moti,· na čelu. U ženskinja je mahom obilatije nego u muškaraca, koji se obično zadovoljavaju po jednim ornamentom na. desIl oj mišici nad laktom i krsti ćem na kažiputu.
I) ~Ognjena bunji;; ta", "Ognjena vatra", Taj sam obicaj lJajao l)ro~jren po il<Rl'Rd noj no~ni , n a ročito II kotaru glan,(I(l kolll .
- 245
U ženskinja obično je našarana. gornja stra na ruke, pregib l ruka ispod lak ta, a često i nad lak tom j tetoviranje često je produženo l na donju stranu ruko, pa. je katkad tako gusto , da se prava boja kože jedva može razabrati. Obično se obje ruke približno pojednako tetoviraju, al i sam redovno nahodio ljevicu ja če teto,riranu, a to izvodim otuda., št.o desnu ruku teto" ira druga osoba, a ljevicu dotično čeljade samo, kojemu Je drago tu proceduru više puta ponoviti.
Prsa. so obično tetoviraju nasred grud ne kosti.
Mlada iena j ~ dolin6 BiJe. Djovojka iz doline Bile.
P I·i teto"i ranju postupa so ovako: U jutru n~~ I vani-dan, na. Blagovijest, na Cvijetnicu ili na koji dan u
Velikoj lledjel ji , iskupi se mlagjari ja dotične porodice i otpočne tetovira nje. Ako doti čnoi osobi nije draže, da to sama izvrši, onda taj posao preuzme stari ja ženu, koja je u tome dostig la osobitu vještinu , ili uzajmice prijatelji i prijateljice. S velikom se radošću podv,·gavaju toj bolnoj operaciji ) koja se dotle produžuje, dok ruku ne oblije kn', te sc bol veĆ ne mo;},o snositi,
- 246 -
Omamenat se onjprije na koži naCl·ta tupim krajem iglc, zamočcnim
II crnilo, naročito za to priregjeno, pn. se onda po crtežu šiljastim rtom dotle bocka t) , dok ornamenat ne bude gotov. Da se crni lo ne osuši, više se puta CI·tež za IJI"ocedure navlaži crnilom.
Iza toga se rana. svilcnom hartijom (11artiiom za cigarote) ili voštanom hartijom (omotom nekojih vrsta duhana) obloži i zavije . )stOIll drugi dan smije se raua oprati studenom vodom. Upou'ijobljeno ic crnilo tuš, priredjen od čagji. eagj od luči uhvati se preklopljenim tanjul'om ili saćom, pa se rast.:'ue mlad im medom i vodom. Mjesto čagji ćesto se upotrijebi barut, a no riietko se čagj razrnuti sl inom, koia se ie rano u jutru nakupila I.l ustima, pa aa ne izvjetri , dobro ga poklope II jednoj posudi i sačuvaju za upotrebu.
Ovo potonje sa sanitarnog gledišta zavregjuje p<.\žuju i treba držati na oku.
Mogao saUl Jlaimo opazlt1, da 8ililiti6na bolest najviše vlada baš II onim krajevima, gdjo se crnilo za tetoviranje priregjuje slinom.
Dr. Gl Hck, kome sam kao st"učnjaku stavio to pitanjo, reče, da so zarazna matorija na. taj način sas\,jm pouzdano proIlosi, ako iza. tetoviranja ostavlja bralIgotine. Od onda imao sam prilike stvar ispitivati , pa. sam našao, da tetoviranlem učinjem\ ram~ svaki put ne zacijeli već za nekoliko dana, kako to bi\'a II uaravnom stanju, već da se pokazuju pošljedice. Rana se stane gnojiti, dugo ne će da zacijeli i ost<'wlja iza sebe vidljivu brazgotinu, pa sc tetoviranje na onome mjestu zatare. Vidio sam takih bl'azgotina u velič ioi do 3 cm lt premjeru.
Tako mi se razjasnila. druga jedna pojava, da je proši renje sifilitične bolesti megjll katolicima u jednakom razmjeru s totoviranjem, i da je baš naj\' iše onuda ima, gdio je ol'llamentinmje tetovimniem nt1.jobilatiie i najl jepše, - II dolini L ašve i VI'basa.
Da se na taj način slinom prenose i druge priljepč ive bolesti, lako se je domisliti .
.Mjesto opisanog crnila, koje sa lili pril'ogjuju , kadšto kupuju murećet ,
kojim muslimi pišu.
Za svoga. istl'uživanja nastojao sam, da lItvr<lim životno doba, kada je o bičajno tetoviranje, pa sam kao normalno doba našao nijeme od 13 .- 16. godine !) , dakle II godinama prijelaza II mladenačko
do ba.
') Terminu. teelm;cui: gj 6cat i , bocat;. Strabo tetovirane na",iva xer;tli~t,xtc;t, i",l.IOOkaT!C . • ) U w doloa otpOOini~ 811 U:to"iranje, pa Ml ll(! volji svakll gudiM nasta,·lja. Vigjao ~am ljudi , koji
čak i u tride&etoj gQllini n6 !ll~ odoljeli naputi, da ... ojo i onako obi lato b renilo ne obogMe jot kojim orna!llenlom.
247
l\:(a. df~ t.o mU'odu danas nije tl svi jesti, po tome se ciielom tom ceremonijom, kuo II većine primitivnih naroda, koji se tetoviraju, samo sla.vi prijelaz u moma.6k o doba, pa je u drevno doba ,' aljda i imala to značenje . Misao, da se ta znamenita epoha u ljudskom 7.ivotu p l'os lavi pokušajem fizičkog bola, tako je dl'e\TlHl, tako pl·oši.·eua, da na nju nailuz ima u svih naroda sad II ovom sad II drugom obliku.
~I hul.a icua h Pokl'lljčiĆA.
Još nešto svodi tetoviranje na pretkl'šćansko doba. rrećajom svoga istraživanja nastojao sam, da saznam, II koje se
godišnje doba vrši tetoviranje. Nit moje upite odgovoriše mi, da se to radi " onda, kad a dr veće cvate") na dan sv. Jo s ip a, ria BIngovijest) na Cvjetnu nedjelju ili II koji dan Vol ik e nedjelje. Kad sam onda.
- 246 -
Omamenat se onjprije na koži naCl·ta tupim krajem iglc, zamočcnim
II crnilo, naročito za to priregjeno, pn. se onda po crtežu šiljastim rtom dotle bocka t) , dok ornamenat ne bude gotov. Da se crni lo ne osuši, više se puta CI·tež za IJI"ocedure navlaži crnilom.
Iza toga se rana. svilcnom hartijom (11artiiom za cigarote) ili voštanom hartijom (omotom nekojih vrsta duhana) obloži i zavije . )stOIll drugi dan smije se raua oprati studenom vodom. Upou'ijobljeno ic crnilo tuš, priredjen od čagji. eagj od luči uhvati se preklopljenim tanjul'om ili saćom, pa se rast.:'ue mlad im medom i vodom. Mjesto čagji ćesto se upotrijebi barut, a no riietko se čagj razrnuti sl inom, koia se ie rano u jutru nakupila I.l ustima, pa aa ne izvjetri , dobro ga poklope II jednoj posudi i sačuvaju za upotrebu.
Ovo potonje sa sanitarnog gledišta zavregjuje p<.\žuju i treba držati na oku.
Mogao saUl Jlaimo opazlt1, da 8ililiti6na bolest najviše vlada baš II onim krajevima, gdjo se crnilo za tetoviranje priregjuje slinom.
Dr. Gl Hck, kome sam kao st"učnjaku stavio to pitanjo, reče, da so zarazna matorija na. taj način sas\,jm pouzdano proIlosi, ako iza. tetoviranja ostavlja bralIgotine. Od onda imao sam prilike stvar ispitivati , pa. sam našao, da tetoviranlem učinjem\ ram~ svaki put ne zacijeli već za nekoliko dana, kako to bi\'a II uaravnom stanju, već da se pokazuju pošljedice. Rana se stane gnojiti, dugo ne će da zacijeli i ost<'wlja iza sebe vidljivu brazgotinu, pa sc tetoviranje na onome mjestu zatare. Vidio sam takih bl'azgotina u velič ioi do 3 cm lt premjeru.
Tako mi se razjasnila. druga jedna pojava, da je proši renje sifilitične bolesti megjll katolicima u jednakom razmjeru s totoviranjem, i da je baš naj\' iše onuda ima, gdio je ol'llamentinmje tetovimniem nt1.jobilatiie i najl jepše, - II dolini L ašve i VI'basa.
Da se na taj način slinom prenose i druge priljepč ive bolesti, lako se je domisliti .
.Mjesto opisanog crnila, koje sa lili pril'ogjuju , kadšto kupuju murećet ,
kojim muslimi pišu.
Za svoga. istl'uživanja nastojao sam, da lItvr<lim životno doba, kada je o bičajno tetoviranje, pa sam kao normalno doba našao nijeme od 13 .- 16. godine !) , dakle II godinama prijelaza II mladenačko
do ba.
') Terminu. teelm;cui: gj 6cat i , bocat;. Strabo tetovirane na",iva xer;tli~t,xtc;t, i",l.IOOkaT!C . • ) U w doloa otpOOini~ 811 U:to"iranje, pa Ml ll(! volji svakll gudiM nasta,·lja. Vigjao ~am ljudi , koji
čak i u tride&etoj gQllini n6 !ll~ odoljeli naputi, da ... ojo i onako obi lato b renilo ne obogMe jot kojim orna!llenlom.
247
l\:(a. df~ t.o mU'odu danas nije tl svi jesti, po tome se ciielom tom ceremonijom, kuo II većine primitivnih naroda, koji se tetoviraju, samo sla.vi prijelaz u moma.6k o doba, pa je u drevno doba ,' aljda i imala to značenje . Misao, da se ta znamenita epoha u ljudskom 7.ivotu p l'os lavi pokušajem fizičkog bola, tako je dl'e\TlHl, tako pl·oši.·eua, da na nju nailuz ima u svih naroda sad II ovom sad II drugom obliku.
~I hul.a icua h Pokl'lljčiĆA.
Još nešto svodi tetoviranje na pretkl'šćansko doba. rrećajom svoga istraživanja nastojao sam, da saznam, II koje se
godišnje doba vrši tetoviranje. Nit moje upite odgovoriše mi, da se to radi " onda, kad a dr veće cvate") na dan sv. Jo s ip a, ria BIngovijest) na Cvjetnu nedjelju ili II koji dan Vol ik e nedjelje. Kad sam onda.
Etao bil ježiti dan , kada je ko teto,-iran uvjerih se, da. je u SV im pl'igodama, r.a koje sam ja sa7.nao, vazda bilo na J o s i P O" o.
Danas narodu nije ni na. kraj pameti , za što sc ta procedura vrši u proljeće i baš na J osipovo, pa mi ne rekoše ni očeki vano mnijenje, da II proljećc I'ana lakše 7.acijeli.
P a ipak to IlI'edajom odl'egjeno vri jeme tetov imnja ima dubl ju misao, kojoj SC je lako dosjetit i, ma da se je u nal'Od noj sv ijesti izgubila , jer Josipovo pada na 19. marta, dakle II o č i pl'o l jet no g s un č anog
o b ra ta. '1'0 nas pak navodi na takve relig ijozne nazore, koji su potekli IZ posmatranj!L i slavljenja znamenitih elemenata svjetskog životu , pa na to valja svest.i i tetoviranje II dan, koji slavo sve pl'il'odne religije.
T erminus technicus za ukupnost ornament.a lno kompozicije pri tetovi~
I'anju je " kl'iž. " , )l kl'iževi", a ako ornamente pomnije razlllotrimo, onda ćemo opaziti, d!t obično sastoje od množille malih kr:s tića . Po obojem bi sc doduše tetoviranje moglo svcsti Ila kršćan ske ut.jecaje, ali so ovdje ipak nameće pitanje) da. Ji so i o\'dje, kao pri spomenutom nekoliko putH, g l'olllovlIiku P erunu nije staroj ideji dalo novO imc, starom motivu nov oblik, ili dn pitanje pl'eciziramo: da. Ii krst vaJia. smatrati g lavnim motivom tetoviranja, ili samo sporcdnim oblikom.
* • *
Osim muogih pl'oba, koje sam S;UII O ogledno, imao Mun pril ike, da precrt..'11ll t.o tetoviranje od stotin čeljadi po l)l'ilici , pa sam tako ustanovio, da se je običajna ornamentika razvil<\ iz izvjesnog broja tipskih temeljnih ob li ka, od kojih II poregjaju svaka ima !\Ivoje Hbi čajn o mjesto i ime.
Izuzevši krst., ne prikazuje ni jedan od njih kršćanske simbole niti po imenu IH\ njih pod sjećava.
Krst je obično jednostavnog oblika i uha.šen. Najjednostavniji oblik 8ustoji od jednako dugačkih ukrš'tanih linij 1~ ( l.), a taj sc tenleJini obLik
l. 2. 3. 4. ,. G. 7.
Kr~~ i od njega i~vcdeni oblici .
Ila takav način ukrašava, da su na pOIUgtllllU h stovim smještene sad prlwe (/J., 4.) sad ua oblik srpa savijene liniie (5.- 7.) ili i tačke (2.) Takav višo manje uk..ašcn krst zovo se J e I i č i II k I' i ž i ć (-L.- 7.), pl'i čemu ukl'l1si
lin hajcvimn. imaju da prikazuju jelovc pu po,·c. Obilatije snabdjevene oblike krstova, kako sc često vigjaju u okol ini Sutjcske, prikazujem u slikam.a S.- ll. Kl'st ić i se pri tetoviranju nahode stra nom samost..'llni, na prstu il i na čelu , ili po ruci rasuti , stl'anom II srednjem polju drug ih kompozicija .
Serija " n ekršćanskih " ornamentain ih motiva počinje k o l o m od tača.ka
ili od jedne kružnice to se od svih najv i!Še nahodi . Mjesto mu je od
, ,. 10 ". Kr~t i od Iljega il\"c,l~ n; ol>lid.
starine Ila gornjoj stmni ruke, ispod lakbL i na prsima. Kolo je na pe riferiji I'Ivl.lloliko ukrašeno, i to nizom tača k ll ( 12.- 14., 18.) , jednosta.vnim crtama (15.), malim od linija sastavljenim grančicama Gelice, -16., .77.): ili i bobicama, nalllzanllll na petcljkama ( 19., 20.). Oblik kola,
I ~ . 13. ". 15. lG. ti.
lB. If) . 20. 22.
Kolo.
kakav sc često nahodi, prikazuju slil.:e 2 1. i 22., gdje !lU žbice izragjene na oblik lopatica, te ornamenat ima da prikaže mlinsko kolo.
Kolo obično obuhvata krst, ali se često dcšava, dn II sredini ili nema llišta (2l. ) ili ondje ima po jedna ta.čka (22.), ili po jedna zvijezda. (18.).
Kolo jc često d vostruko, te jedno "eće obuhvata po jedno manje
(20., 21.). Drugi je tipski moti v o g l·ada. Ima oblik polukruga. pa se Ila gornjoj
st.l'ilni ruke na t..'1.j način našara, da je ždrijelo polukruga otvOl'eno prama
Etao bil ježiti dan , kada je ko teto,-iran uvjerih se, da. je u SV im pl'igodama, r.a koje sam ja sa7.nao, vazda bilo na J o s i P O" o.
Danas narodu nije ni na. kraj pameti , za što sc ta procedura vrši u proljeće i baš na J osipovo, pa mi ne rekoše ni očeki vano mnijenje, da II proljećc I'ana lakše 7.acijeli.
P a ipak to IlI'edajom odl'egjeno vri jeme tetov imnja ima dubl ju misao, kojoj SC je lako dosjetit i, ma da se je u nal'Od noj sv ijesti izgubila , jer Josipovo pada na 19. marta, dakle II o č i pl'o l jet no g s un č anog
o b ra ta. '1'0 nas pak navodi na takve relig ijozne nazore, koji su potekli IZ posmatranj!L i slavljenja znamenitih elemenata svjetskog životu , pa na to valja svest.i i tetoviranje II dan, koji slavo sve pl'il'odne religije.
T erminus technicus za ukupnost ornament.a lno kompozicije pri tetovi~
I'anju je " kl'iž. " , )l kl'iževi", a ako ornamente pomnije razlllotrimo, onda ćemo opaziti, d!t obično sastoje od množille malih kr:s tića . Po obojem bi sc doduše tetoviranje moglo svcsti Ila kršćan ske ut.jecaje, ali so ovdje ipak nameće pitanje) da. Ji so i o\'dje, kao pri spomenutom nekoliko putH, g l'olllovlIiku P erunu nije staroj ideji dalo novO imc, starom motivu nov oblik, ili dn pitanje pl'eciziramo: da. Ii krst vaJia. smatrati g lavnim motivom tetoviranja, ili samo sporcdnim oblikom.
* • *
Osim muogih pl'oba, koje sam S;UII O ogledno, imao Mun pril ike, da precrt..'11ll t.o tetoviranje od stotin čeljadi po l)l'ilici , pa sam tako ustanovio, da se je običajna ornamentika razvil<\ iz izvjesnog broja tipskih temeljnih ob li ka, od kojih II poregjaju svaka ima !\Ivoje Hbi čajn o mjesto i ime.
Izuzevši krst., ne prikazuje ni jedan od njih kršćanske simbole niti po imenu IH\ njih pod sjećava.
Krst je obično jednostavnog oblika i uha.šen. Najjednostavniji oblik 8ustoji od jednako dugačkih ukrš'tanih linij 1~ ( l.), a taj sc tenleJini obLik
l. 2. 3. 4. ,. G. 7.
Kr~~ i od njega i~vcdeni oblici .
Ila takav način ukrašava, da su na pOIUgtllllU h stovim smještene sad prlwe (/J., 4.) sad ua oblik srpa savijene liniie (5.- 7.) ili i tačke (2.) Takav višo manje uk..ašcn krst zovo se J e I i č i II k I' i ž i ć (-L.- 7.), pl'i čemu ukl'l1si
lin hajcvimn. imaju da prikazuju jelovc pu po,·c. Obilatije snabdjevene oblike krstova, kako sc često vigjaju u okol ini Sutjcske, prikazujem u slikam.a S.- ll. Kl'st ić i se pri tetoviranju nahode stra nom samost..'llni, na prstu il i na čelu , ili po ruci rasuti , stl'anom II srednjem polju drug ih kompozicija .
Serija " n ekršćanskih " ornamentain ih motiva počinje k o l o m od tača.ka
ili od jedne kružnice to se od svih najv i!Še nahodi . Mjesto mu je od
, ,. 10 ". Kr~t i od Iljega il\"c,l~ n; ol>lid.
starine Ila gornjoj stmni ruke, ispod lakbL i na prsima. Kolo je na pe riferiji I'Ivl.lloliko ukrašeno, i to nizom tača k ll ( 12.- 14., 18.) , jednosta.vnim crtama (15.), malim od linija sastavljenim grančicama Gelice, -16., .77.): ili i bobicama, nalllzanllll na petcljkama ( 19., 20.). Oblik kola,
I ~ . 13. ". 15. lG. ti.
lB. If) . 20. 22.
Kolo.
kakav sc često nahodi, prikazuju slil.:e 2 1. i 22., gdje !lU žbice izragjene na oblik lopatica, te ornamenat ima da prikaže mlinsko kolo.
Kolo obično obuhvata krst, ali se često dcšava, dn II sredini ili nema llišta (2l. ) ili ondje ima po jedna ta.čka (22.), ili po jedna zvijezda. (18.).
Kolo jc često d vostruko, te jedno "eće obuhvata po jedno manje
(20., 21.). Drugi je tipski moti v o g l·ada. Ima oblik polukruga. pa se Ila gornjoj
st.l'ilni ruke na t..'1.j način našara, da je ždrijelo polukruga otvOl'eno prama
r ~ 250 -
pregi bu, lt $\'od obrnut prama IJ/'s tinw. Kako II kolu, tako $0 i tu spolja,šna periferija. ukrašava crtama, bobicama, il i jei icllma, dok su krajevi dosta puta. označeni krstom (25')J ili
23. 24.
27. 28.
2'3. 30.
Ogrll.<I ...
zvijezdom od " iše trakova (28.). Kako kolo ) tako i ograda više puta bude dvostruka, i to il i manju obuhvata veća
(27.): ili su pak dva slična
motiva Ždl'jjclima jedan obrnuti pr-ama drugomu (26.,29.).
Sredina ograde ukrašena je krstom ili drug im motivom.
Dok so ko lo II muškal'Hca
kadšto vigja nad laktom, nalazi se ograda jedino II ženskih Il n. go rn joj strani ruke.
J znad ograda često je pregib J'uke od iedne koštane kvrge . do druge ukrašen ti pskim ornamentolll , nar uk v i co Ill. U Il ajjed nostavnijom obliku to je crticama lIkrašent~ linija. (3L), ali se ipak motiv dodavanjem dojako poznatih dekorat,ivnib elemenata v iše ili munje obi lato snabdjeva.
Više puta. sastoji od dviju s obje strane zah'orenih paraleh (33.) jli od ispl'ekidfll1og ornamenta (39., 40.).
Svojevoljnim ponavlja-njem više slićnih ornamenata
postaje l'aMla.njen , ukusno štilizovan trak, koji ruku ispod lakta često pokriva II ~irini od lO c'llI..
S dOnje je strane dakako vazda otvoreo, jer bi opasoo bilo nad žilama kucavicama tetovirati.
U toliko je tetov iranje ženske ruke vazda vezano ll(\. pravila, a ornamenti se primjenjuju naznačen im redom svaki nn, svome mjestu. Nad laktom je šaranje tetoviranjem više samovoljno. Krst i kolo, - a nikad ograda, - ovuda se ponavljaju raznoliko, simetri čkim i nesimetl'i čkim redom. T omu još pridolazi čislo drugi b motiva.
- 2~1
J edan ornamonat, koji pl'imiti vno izveden prikazuje gmllu , zove se g r a.nč i ca (43.). I sti motiv, obilatije okićen i ne rijetko tako udešen, da grnnčice na jednoj strani stoje uspravI dok su na drugoj strani spuštene, zove se je l ica (44.-46.). Kadšto služi kao akroterija.ma sli čan nastavak, kojim je okićeno 31.
kolo (47.- 48.). 111111111111 " ·nIIIIlI·
33. ~::::::::::::f
Motiv) koji se u dolini Bile često vigja, jest kla s. Osnovna je misao uspravljena linija, po kojoj su nasagjelli k" stići i granči ce. Primjenjuje se na d6njoj strani ruke niže lakta (49.- 53.).
Naročito valja istaknuti četiri motiva, koji SLI nazvani po zvijezdama.
Z v i j e z d i c a ima oblik osmotrake , od linija složene zvijezde (57.), ili malog kola, kome su po periferiji nasagjeno crtice (58.). U tome je obliku smanjeno kolo. ~['e zvijezdice služe za popunjava nje praznih polja, što ib ostavljaju glavni motivi.
lm enom zv ijezde p r e hodn ice nazivaju onHl lllenat, &1.činjen od duguljaste elipse, na kojoj su nasagjene crtice (56.). Na~no sam taj ornamenat na donjoj strani ruke !liže lakta.
S un co je ogrndi sli čau motiv, koji je na gornjoj strani zatvoren linijom (54.) .
Drugi, sl'poliko udešen motiv, koji je na svakom kraju okićen kolom} zove se mj esec (55.) . Oba se, kao i ograda, koju zastupaju, prilnj l'njuju na lll'ptu I'Uke.
U ,·ilici 59. prikazani su još neki , osobito "jC8to iy. ragjeni ornamenti , sastavljeni od razn.ih gore spomenutih elemenata; slika 60. predočava pak pOI'egjnuje ornamentainih motiva. Ila ruci.
Kako se vidi iz navedeniJl 1)J'imjel'l:t, o,'namentalni HlI motivi mahom štilizovani. Oni fi ll
... 3i) .
~nnl!nl*,
t!'i4IIi'.
37. ~IIIIIIII' "tf 3s ~~;j
~'"A'"A'"A ·.A,.· ....... A· At.·A· l.I~ . -................ y ........ ,.v.v."
~ ~O . ••• A • .A, • .A, • .A, ......... .A, ........... O
... ..... , .... V' .. v.v.v.v.'
', {'Mt 42. V ...... đE UU
Naruk vicll.
izvorni motivi) a tek je ime zbog s li čnosti uzeto: od zvjezdanog n e ba} kao sunce, mjesec} zvijezde i zvijezda prehodnicR; od bilj ev nog ca r stv a, kao jela i klas j ili najposlije iz najb li že ·oko lin e ljud s k o, kao k o I Ot koje valjda. u prenesenom smislu prikazuje porodicu, i o g r a. d a, koja obuhvata kuću i dvo rište .
r ~ 250 -
pregi bu, lt $\'od obrnut prama IJ/'s tinw. Kako II kolu, tako $0 i tu spolja,šna periferija. ukrašava crtama, bobicama, il i jei icllma, dok su krajevi dosta puta. označeni krstom (25')J ili
23. 24.
27. 28.
2'3. 30.
Ogrll.<I ...
zvijezdom od " iše trakova (28.). Kako kolo ) tako i ograda više puta bude dvostruka, i to il i manju obuhvata veća
(27.): ili su pak dva slična
motiva Ždl'jjclima jedan obrnuti pr-ama drugomu (26.,29.).
Sredina ograde ukrašena je krstom ili drug im motivom.
Dok so ko lo II muškal'Hca
kadšto vigja nad laktom, nalazi se ograda jedino II ženskih Il n. go rn joj strani ruke.
J znad ograda često je pregib J'uke od iedne koštane kvrge . do druge ukrašen ti pskim ornamentolll , nar uk v i co Ill. U Il ajjed nostavnijom obliku to je crticama lIkrašent~ linija. (3L), ali se ipak motiv dodavanjem dojako poznatih dekorat,ivnib elemenata v iše ili munje obi lato snabdjeva.
Više puta. sastoji od dviju s obje strane zah'orenih paraleh (33.) jli od ispl'ekidfll1og ornamenta (39., 40.).
Svojevoljnim ponavlja-njem više slićnih ornamenata
postaje l'aMla.njen , ukusno štilizovan trak, koji ruku ispod lakta često pokriva II ~irini od lO c'llI..
S dOnje je strane dakako vazda otvoreo, jer bi opasoo bilo nad žilama kucavicama tetovirati.
U toliko je tetov iranje ženske ruke vazda vezano ll(\. pravila, a ornamenti se primjenjuju naznačen im redom svaki nn, svome mjestu. Nad laktom je šaranje tetoviranjem više samovoljno. Krst i kolo, - a nikad ograda, - ovuda se ponavljaju raznoliko, simetri čkim i nesimetl'i čkim redom. T omu još pridolazi čislo drugi b motiva.
- 2~1
J edan ornamonat, koji pl'imiti vno izveden prikazuje gmllu , zove se g r a.nč i ca (43.). I sti motiv, obilatije okićen i ne rijetko tako udešen, da grnnčice na jednoj strani stoje uspravI dok su na drugoj strani spuštene, zove se je l ica (44.-46.). Kadšto služi kao akroterija.ma sli čan nastavak, kojim je okićeno 31.
kolo (47.- 48.). 111111111111 " ·nIIIIlI·
33. ~::::::::::::f
Motiv) koji se u dolini Bile često vigja, jest kla s. Osnovna je misao uspravljena linija, po kojoj su nasagjelli k" stići i granči ce. Primjenjuje se na d6njoj strani ruke niže lakta (49.- 53.).
Naročito valja istaknuti četiri motiva, koji SLI nazvani po zvijezdama.
Z v i j e z d i c a ima oblik osmotrake , od linija složene zvijezde (57.), ili malog kola, kome su po periferiji nasagjeno crtice (58.). U tome je obliku smanjeno kolo. ~['e zvijezdice služe za popunjava nje praznih polja, što ib ostavljaju glavni motivi.
lm enom zv ijezde p r e hodn ice nazivaju onHl lllenat, &1.činjen od duguljaste elipse, na kojoj su nasagjene crtice (56.). Na~no sam taj ornamenat na donjoj strani ruke !liže lakta.
S un co je ogrndi sli čau motiv, koji je na gornjoj strani zatvoren linijom (54.) .
Drugi, sl'poliko udešen motiv, koji je na svakom kraju okićen kolom} zove se mj esec (55.) . Oba se, kao i ograda, koju zastupaju, prilnj l'njuju na lll'ptu I'Uke.
U ,·ilici 59. prikazani su još neki , osobito "jC8to iy. ragjeni ornamenti , sastavljeni od razn.ih gore spomenutih elemenata; slika 60. predočava pak pOI'egjnuje ornamentainih motiva. Ila ruci.
Kako se vidi iz navedeniJl 1)J'imjel'l:t, o,'namentalni HlI motivi mahom štilizovani. Oni fi ll
... 3i) .
~nnl!nl*,
t!'i4IIi'.
37. ~IIIIIIII' "tf 3s ~~;j
~'"A'"A'"A ·.A,.· ....... A· At.·A· l.I~ . -................ y ........ ,.v.v."
~ ~O . ••• A • .A, • .A, • .A, ......... .A, ........... O
... ..... , .... V' .. v.v.v.v.'
', {'Mt 42. V ...... đE UU
Naruk vicll.
izvorni motivi) a tek je ime zbog s li čnosti uzeto: od zvjezdanog n e ba} kao sunce, mjesec} zvijezde i zvijezda prehodnicR; od bilj ev nog ca r stv a, kao jela i klas j ili najposlije iz najb li že ·oko lin e ljud s k o, kao k o I Ot koje valjda. u prenesenom smislu prikazuje porodicu, i o g r a. d a, koja obuhvata kuću i dvo rište .
0-9 . 0.
Svim tim motiv ima možda je temelje m simbolika , kojoj se no možemo pt1 ~tati II ,tuma.čenje, a da ne zastranimo, ali toliko o njoj smijemo reći ,
da ni II kakoj svezi nije s kršćanstvom .
Ma da se krst k riO o rnam e na t često nahodi II tetoviranju divlji h plemena '), pa ih tt Bosni poznajemo iz vremenil davno prije raširenja h Manstva II ovim krajevima i na bl'oncima iz ha liŠ tatskog doba. sa Gla~ sinca II mnogim prigodama i raznolikom obliku '), ne ćemo se baviti pitanjeIll , da li je krs t li bosanskom tetoviranju samo dr ev ni o rnamenta l ni m ot i v, ili da li je istom po kršćan stvu postao običajem II
43, 46.
. Jelica.
tetoviranju j ali svakako Illoiemo uzeti, da jc krst bio uzrokom, što se jo običaj tetoviranja do danas sačuvao.
Da taj običaj unatoč krsta i mnoštva sitnih kri:iti ća., kojima. su pojedini motivi okićeni , ne j)otjeće od kršćan stva, to slijedi i otuda, što Il ema drugih
.) Kao ~udau pTimjer, da ".,·OOemo na d a ge u l>o<l rlI~ju Nilgrija, 7[, Im. 011 Ma!nbaTllkog pomorja, u koj ih 1)0 il<"ieltaju F . . Ingora ienlk.., IUL Tlle i t\,wviTllju d"a, oosalllkim s\iena, motiv&. .Iedall jn kr-u u
k al'llkreri!ličllnj podobi T , a drugi kolu !l.lilian IllOl iv *, . OlJa imaju ~voje mjeslo " kon"encijoDa\nDD1 por"'gj.jll. (.Ze.ilkhrirt fUr r:thnologi~ und U'1;"llC hiehre~. 1876., " r. HI':'. ) .Ia iz lOg. j,m)dirn, da Ul k\-i primiti"n; ; omam ... ntalDi elem ... n ti oUUlju bez spoljll.~lIih utjecaja, l llO nlano, tn Ile iz njil. ue I mije uklju· liinl; o potonjima. O kntn,-irna pri tetorir," ju vidi ; ~~I ;uh";lungell der II.nthrollO\ogisehen Ge;jClIschaft i ll Wien-, Sv. xv., st r. 31.
• ) Gabriel de l\f()r~met: Đ Le !l.igne de cro; ... avaut le ch ri~t ill n i8 Ul O:t. Mull4e pNfhi8\OriWl{I~.
)
simbola. Kršća nstl"O je " eć vrlo rallo U\7CJo više simbola, koje i neuki grafi čki lako mogu izvesti, simbole vjere, ufanja i ljubavi, imena I susa i Marije, i druge, pa se ipak u narodnoj praksi pri tetoviranju rijetko kad primjenjuju. Gdje se pak nahode, ondje potjeću od spoljašnih utjecaja i nijei:iu u svezi s tetoviranjem po drevnom obi čaju.
Dosele naišao sam samo na jedan takav motiv, monogram Hrista I H S , al i i taj je bio izveden bez ikakvog razumijevanja. Znaka I nije bilo, megju H i katkad naopako napisano S tlll'eno je kolo, jz koga izlazi omumenut, kombinovan od više krstića. U pridanim ovdje sW,:ama 61.- 63. prikazujem tl·i takva motiva, koje sanI u varoši Fojnici dosta čest.o našao u ženskinja na ruci niže
,19. "O . &2.
1';la8.
lakia. Karaktel·istićno je, da. se tuj motiv nahodi samo II Fojnici , te ga sa UlO VllI'o8ani pl·imjenjuju. Kako je ondje postao, tome se je Ia.ko domisliti: za cijelo jc prvi nacrt za. to dao koji fratar , a svijet ga je onda sa više ili manje sb vaćanja kopimo, dok se otuda ne razviše oni gore priopćelli
oblici. Kako sam saznao, L'tj je motiv postao tek u novije doba, pa po tome nema nikakvog etnološkog temelja ..
U tu kategoriju pripada. i po dru. Gli.l cku fotografisano čeljade, koje na ruci ima tetovirane simbole triju kršćans kih kreposti u jednom vijencu, i koje je za potvrdu toga, da ti.h motiva nemali narodnoj praksi, iznad njih namjestilo krunu Stjepanovu, II na pl'sima dvoglavog OI·Ia .
0-9 . 0.
Svim tim motiv ima možda je temelje m simbolika , kojoj se no možemo pt1 ~tati II ,tuma.čenje, a da ne zastranimo, ali toliko o njoj smijemo reći ,
da ni II kakoj svezi nije s kršćanstvom .
Ma da se krst k riO o rnam e na t često nahodi II tetoviranju divlji h plemena '), pa ih tt Bosni poznajemo iz vremenil davno prije raširenja h Manstva II ovim krajevima i na bl'oncima iz ha liŠ tatskog doba. sa Gla~ sinca II mnogim prigodama i raznolikom obliku '), ne ćemo se baviti pitanjeIll , da li je krs t li bosanskom tetoviranju samo dr ev ni o rnamenta l ni m ot i v, ili da li je istom po kršćan stvu postao običajem II
43, 46.
. Jelica.
tetoviranju j ali svakako Illoiemo uzeti, da jc krst bio uzrokom, što se jo običaj tetoviranja do danas sačuvao.
Da taj običaj unatoč krsta i mnoštva sitnih kri:iti ća., kojima. su pojedini motivi okićeni , ne j)otjeće od kršćan stva, to slijedi i otuda, što Il ema drugih
.) Kao ~udau pTimjer, da ".,·OOemo na d a ge u l>o<l rlI~ju Nilgrija, 7[, Im. 011 Ma!nbaTllkog pomorja, u koj ih 1)0 il<"ieltaju F . . Ingora ienlk.., IUL Tlle i t\,wviTllju d"a, oosalllkim s\iena, motiv&. .Iedall jn kr-u u
k al'llkreri!ličllnj podobi T , a drugi kolu !l.lilian IllOl iv *, . OlJa imaju ~voje mjeslo " kon"encijoDa\nDD1 por"'gj.jll. (.Ze.ilkhrirt fUr r:thnologi~ und U'1;"llC hiehre~. 1876., " r. HI':'. ) .Ia iz lOg. j,m)dirn, da Ul k\-i primiti"n; ; omam ... ntalDi elem ... n ti oUUlju bez spoljll.~lIih utjecaja, l llO nlano, tn Ile iz njil. ue I mije uklju· liinl; o potonjima. O kntn,-irna pri tetorir," ju vidi ; ~~I ;uh";lungell der II.nthrollO\ogisehen Ge;jClIschaft i ll Wien-, Sv. xv., st r. 31.
• ) Gabriel de l\f()r~met: Đ Le !l.igne de cro; ... avaut le ch ri~t ill n i8 Ul O:t. Mull4e pNfhi8\OriWl{I~.
)
simbola. Kršća nstl"O je " eć vrlo rallo U\7CJo više simbola, koje i neuki grafi čki lako mogu izvesti, simbole vjere, ufanja i ljubavi, imena I susa i Marije, i druge, pa se ipak u narodnoj praksi pri tetoviranju rijetko kad primjenjuju. Gdje se pak nahode, ondje potjeću od spoljašnih utjecaja i nijei:iu u svezi s tetoviranjem po drevnom obi čaju.
Dosele naišao sam samo na jedan takav motiv, monogram Hrista I H S , al i i taj je bio izveden bez ikakvog razumijevanja. Znaka I nije bilo, megju H i katkad naopako napisano S tlll'eno je kolo, jz koga izlazi omumenut, kombinovan od više krstića. U pridanim ovdje sW,:ama 61.- 63. prikazujem tl·i takva motiva, koje sanI u varoši Fojnici dosta čest.o našao u ženskinja na ruci niže
,19. "O . &2.
1';la8.
lakia. Karaktel·istićno je, da. se tuj motiv nahodi samo II Fojnici , te ga sa UlO VllI'o8ani pl·imjenjuju. Kako je ondje postao, tome se je Ia.ko domisliti: za cijelo jc prvi nacrt za. to dao koji fratar , a svijet ga je onda sa više ili manje sb vaćanja kopimo, dok se otuda ne razviše oni gore priopćelli
oblici. Kako sam saznao, L'tj je motiv postao tek u novije doba, pa po tome nema nikakvog etnološkog temelja ..
U tu kategoriju pripada. i po dru. Gli.l cku fotografisano čeljade, koje na ruci ima tetovirane simbole triju kršćans kih kreposti u jednom vijencu, i koje je za potvrdu toga, da ti.h motiva nemali narodnoj praksi, iznad njih namjestilo krunu Stjepanovu, II na pl'sima dvoglavog OI·Ia .
254 -
Ali toj kategoriji pripadaju i mačevi i buzdovani , koji su više puta II muškara.ca tetovira.ni nad laktom , i koje bib ja sveo n3. utjecaj slovjenskih junačkih pjesama, nadalje imena i godinc, - . utjecaji moderne škole, - kao i neuspjeli pokušaj seljaka ratara, koga sam upoznao u Će pku , i koji je na lijevoj ru Ci nad laktom htio tetov irati upregnute volove. * • •
]z dojakošnjeg razmatranja mislim da mogu zak ljučiti , da teto"i ranje u svome posta nju ni je ni II kakvoj svezi s kršćanstvom ni sa SlovjenstvoUl, već num tome izvor valja tražiti II drevnije doba. Rimljani su doduše poznavali običaj , oz nači vati ruku žigom, ali se je to činilo usijanim željezom.
54. "",
* OS.
Zviie~>tle, sunce i mje!lllc.
~rakav žig, nazvan stig ma '), udarali su ili kazno radi za z l oči n e, ili na
robovc, koji su bili u sumnji radi bi jega (ž ig u vidu slova F), ili radi opreznosti kod novaka (Voget. l ., 8. ; lJ. , 5.) i kod onih , koji su bili osugjeni ad l u cl U m i ad III e ta II a. Potonje žigove po odredbi Konstantinovoj nijesu više udarali na li ce, već na I·uci. l a ko su ta stig ma ta katkada i tetoviraii, to već skopčani time odium isk lju čuje mogućnost,
da SlI taj običaj Rimljan i pl'cuijeli u ove krajeve. U ostuiom niti za njih, ni ti za poznije osvajačc ne
da. hi oni starosjediocima mogli nametnuti taka\" običaj,
smijemo d,\ bi on
mislil i, postao
I) v .: .!lIvenal XIV., 21., Valer. ~ I axirnu~ VL, 81.; Sueton CII\. 8.; Scn~en. ,le trn. III. . 3.; Plinius XV III., 3., 4.; Martiai VIII. , 7.
2o~ --
i ntegri rajllćim sastojkom ukupnih njihovih životnih običaja. P ostanie tetoviranja valia nam dakle traži ti II starijem vremon u, pa ćemo ga i IJać i
raspl'ostrto II "an'ara balkanskog Jloluostrva. U tehničkom pogledu potječe tetov i" unje od drugog van·arskog
običaja, po kome se tiielo šara bojom. P o Pliniju, XXU., 2. , obi ča,\'al e su žene gdjekojil} varval'ski b p lemena lice !Šarati nekojim bi ljevn im bojama. Galkinje običaval e su sve tijelo naCl'niti sa I satis tinctoria (u Plinija Gla-stum), a od sll sjednih balkanskom poluor:;trovu plemena megj ll Dačanima i Sal'matima običavali su i muškarci šarati tijelo.
Kada bi so d otična šara kroz raspa ran u gorn ju kožu upila i II d6nie partije epiderme, onda bi nastao neizb ri siv bi1ieg, koji so naziva tehničkim
,,9.
Nekoliko otlOitito vje~1O iusgjcnit. on,s,Htnlalll ih Il,otivs
GO.
Poregjanje ornamen·
tnlnilo ," otiva.
imenom manku, a iz ovog se je tek razvi lo pravo tetovi ranje, pri kome je boia kroz nebrojene iglene ubode natrta u kožu.
U Plinija. o istim Daćanima nalazimo još jednu primjedbu, po kojoj možemo misli ti, da im je bi lo poznato tetov iranje. Veli se ondje (VU ,) 10., l.), da. se dačko podrijetlo još u četntom koljenu poznaje po biljegu, što ga imaiu na ruci.
254 -
Ali toj kategoriji pripadaju i mačevi i buzdovani , koji su više puta II muškara.ca tetovira.ni nad laktom , i koje bib ja sveo n3. utjecaj slovjenskih junačkih pjesama, nadalje imena i godinc, - . utjecaji moderne škole, - kao i neuspjeli pokušaj seljaka ratara, koga sam upoznao u Će pku , i koji je na lijevoj ru Ci nad laktom htio tetov irati upregnute volove. * • •
]z dojakošnjeg razmatranja mislim da mogu zak ljučiti , da teto"i ranje u svome posta nju ni je ni II kakvoj svezi s kršćanstvom ni sa SlovjenstvoUl, već num tome izvor valja tražiti II drevnije doba. Rimljani su doduše poznavali običaj , oz nači vati ruku žigom, ali se je to činilo usijanim željezom.
54. "",
* OS.
Zviie~>tle, sunce i mje!lllc.
~rakav žig, nazvan stig ma '), udarali su ili kazno radi za z l oči n e, ili na
robovc, koji su bili u sumnji radi bi jega (ž ig u vidu slova F), ili radi opreznosti kod novaka (Voget. l ., 8. ; lJ. , 5.) i kod onih , koji su bili osugjeni ad l u cl U m i ad III e ta II a. Potonje žigove po odredbi Konstantinovoj nijesu više udarali na li ce, već na I·uci. l a ko su ta stig ma ta katkada i tetoviraii, to već skopčani time odium isk lju čuje mogućnost,
da SlI taj običaj Rimljan i pl'cuijeli u ove krajeve. U ostuiom niti za njih, ni ti za poznije osvajačc ne
da. hi oni starosjediocima mogli nametnuti taka\" običaj,
smijemo d,\ bi on
mislil i, postao
I) v .: .!lIvenal XIV., 21., Valer. ~ I axirnu~ VL, 81.; Sueton CII\. 8.; Scn~en. ,le trn. III. . 3.; Plinius XV III., 3., 4.; Martiai VIII. , 7.
2o~ --
i ntegri rajllćim sastojkom ukupnih njihovih životnih običaja. P ostanie tetoviranja valia nam dakle traži ti II starijem vremon u, pa ćemo ga i IJać i
raspl'ostrto II "an'ara balkanskog Jloluostrva. U tehničkom pogledu potječe tetov i" unje od drugog van·arskog
običaja, po kome se tiielo šara bojom. P o Pliniju, XXU., 2. , obi ča,\'al e su žene gdjekojil} varval'ski b p lemena lice !Šarati nekojim bi ljevn im bojama. Galkinje običaval e su sve tijelo naCl'niti sa I satis tinctoria (u Plinija Gla-stum), a od sll sjednih balkanskom poluor:;trovu plemena megj ll Dačanima i Sal'matima običavali su i muškarci šarati tijelo.
Kada bi so d otična šara kroz raspa ran u gorn ju kožu upila i II d6nie partije epiderme, onda bi nastao neizb ri siv bi1ieg, koji so naziva tehničkim
,,9.
Nekoliko otlOitito vje~1O iusgjcnit. on,s,Htnlalll ih Il,otivs
GO.
Poregjanje ornamen·
tnlnilo ," otiva.
imenom manku, a iz ovog se je tek razvi lo pravo tetovi ranje, pri kome je boia kroz nebrojene iglene ubode natrta u kožu.
U Plinija. o istim Daćanima nalazimo još jednu primjedbu, po kojoj možemo misli ti, da im je bi lo poznato tetov iranje. Veli se ondje (VU ,) 10., l.), da. se dačko podrijetlo još u četntom koljenu poznaje po biljegu, što ga imaiu na ruci.
- 250 -
Ne će n djati, da sc tu pomiš lja na mladež , ier to onda P lini je ne bi istakao k~o nešto nenaraYllo. Pril ika je dak le, da je ta "nota" bila tetoviranje ili barem manka, a vjera II ponavljanje do četvrtog koljenA. b il a. bi analogija današnjoj bosanskoj pra;movjerici o neizbrisivosti tetoviranja.
T aj običaj tl ostalom potječe s istoka, te su ga Skiti prenijeli megju su,.;jedn o, plemena balkanskog poluostrva. O skitskim Agat irc im a, koji su živjeli u z Dunf\\", jz\'je~ćuje P ompon i j e ~'f e l as, IJ., ovo: "Agat ire i šaraju svo ja li ca i ud ove j t o sva k ći ni v i še il i ma nj e pr e ma od li čj u svoga "OdAY, A da pod t.i m šaranjem valja razumijevati teto· \'iranje, to slijedi odmah iz ove druge stavke : "U ost al o m s\r j g rad e j ednak e šarc, i to tako , da se n e mo g u s aprati ",
Nadalje poznajemo taj običaj u v i~e tračkih plemena . P o H Ol'od o tu, V" 3., zasvjedočava l i su u T .. ača n a na kož. i užignuti biljezi plemićku
krvj u koga n ije bilo takih biljega, taj je bio neplemeni t. Prije toga još se primjećujo, da su tračka plemena po životu i ob i čajima jedno
6 1. G' 63.
\ "" .. 1$"$0"0.
drugom posve jednaka, iz čega možemo znključi ti, da je i taj naročito
istaknuti običnj megju Tračanima bio p,'oširen, l:l"otivno od 'rračanu. ozmtč i\'ali su po .A .'tem idoru (Oni,·oc" it.ica
1., S.) H e ti svoje roLove tetoviranjem. l H csyc hi os (u W. '_hrp,:);,,&.) izvješćuje za plemena, koja žive ur. Dunav, da su se tetovimla, 'I' ime sc pak utvrgj llje gore izrečeno mnijenje, dn su tl P li nija spomenute "n ote" Dučana bile teto\' irane.
Da su sc i od li čne tračkc gospogje teto\' irale, kazuje nam D i o e II 1' )"
s os tom USj što su obilatije b ile tetovirane, to su se smatra le ljepšiIlIa i otmen i jima.
Od T" ačana prc~ao je taj običaj i na susjedoe lli" e, i čini sc, da se je protega.o do Adrije; jer St rab o, VlI ., 54., spominje. o Ja.podima.: "O n aj je kl'aj s iro maša n , oni već inom žive od s i jerka i pro saj oružje im je k c lti č k o, a punktiraju se kao i os tali -Iliri i Trača ni ".
•
- 207 -
P od punktiranjem (:xa:'cia.tx'tOt) može se pak samo tetoviranje razumijevati, pa ako Strabo u svome isporegjivanju navodi Ilire i Tračane, onda slijedi , da je to njemu b ila opće poznata činjenica.
• • • P osta nje tog " varvarskog" obi čaja nalazimo dakle megju varvarima
balkullskog poluostrova i moramo pretpostaviti , da sc kroz vijekove o(lržao do današnjeg vremena. Dakako da pri tome, kao i pri svakom prastarom narodnom običaju možemo zamijetiti, da se je oblik , spo ljaš nos t obi čaja održao kroz dvije hiljade godina, dok su se predodžbe, koje su se prvobitno lo; t ime spajale, malo po malo izgubile u sv ijesti naroda i drugima ustupilo mjesto, pa u takvoj prilici stvar prosto našljedstvom prelazi kao a d e t.
' P aralela izmegju nekadašnjeg i današnjeg može se u ostalom još uvijek pripustiti: ako je tetoviranje nekoč služilo zn. označi vanje plemena, danas ono katolicima služi za označi vanje svoje vjere.
Vrijedno je zabilježiti , da tai običaj nalazimo i kod drugih indoevropskih naroda dreVlloga doba , u Pikt.:1. i Gela na sjeverozapadu. Ostanci im se održaše do u srednji vijek, a škotski rcdo\rnici, koji su kao vjesnici I susove vjere došli u Njemačku , bili su takogjer tetovirani I).
Za osvjetljenje našeg pitanja još će i to poslužiti , što se je tetoviranje i izvan Bosno od.ržalo na nekim mjestima balkanskog poluostrva. Ovdje naročito valja spomenuti Arbanase, koji se općenito smatraju potomcima starih lJi ra, tc bi dak le u njih bilo tetoviranje istog postanja kao i uBosui . .Megju katolicima općenit je taj običaj u okolici Prizrena, Gjakovice i Peći, pa sam dosta pu!...'\. imao prilike vigjati tetoviranu čeljad jz Prizrena, Janjeva j Prištine.
Nego vele, da.. u nekim krajevima j u muslima ima taj običaj, a naročito u kr aj u oko Elbasalla , Tirana iSe l a ni čke vo din e, dok To s ki ne mare za nj.
U potonjem pogledu ne mogu se pozivati na svoje iskustvo već na vijesti, što ih imam od Arnaut..'l, koji r.a Vl-ijeme borave II 130sni, te me uvjeravahu, da su u onim krajevima često vigjali tetovirane muslime.
' ) HaberInndt: o proi:lirenjn iBmislu toto\"irnnja. Il .Mittheilungen d6r anthropologi tchen Oeaellseha!t jn Wien" . XV., !'lB.
5
- 250 -
Ne će n djati, da sc tu pomiš lja na mladež , ier to onda P lini je ne bi istakao k~o nešto nenaraYllo. Pril ika je dak le, da je ta "nota" bila tetoviranje ili barem manka, a vjera II ponavljanje do četvrtog koljenA. b il a. bi analogija današnjoj bosanskoj pra;movjerici o neizbrisivosti tetoviranja.
T aj običaj tl ostalom potječe s istoka, te su ga Skiti prenijeli megju su,.;jedn o, plemena balkanskog poluostrva. O skitskim Agat irc im a, koji su živjeli u z Dunf\\", jz\'je~ćuje P ompon i j e ~'f e l as, IJ., ovo: "Agat ire i šaraju svo ja li ca i ud ove j t o sva k ći ni v i še il i ma nj e pr e ma od li čj u svoga "OdAY, A da pod t.i m šaranjem valja razumijevati teto· \'iranje, to slijedi odmah iz ove druge stavke : "U ost al o m s\r j g rad e j ednak e šarc, i to tako , da se n e mo g u s aprati ",
Nadalje poznajemo taj običaj u v i~e tračkih plemena . P o H Ol'od o tu, V" 3., zasvjedočava l i su u T .. ača n a na kož. i užignuti biljezi plemićku
krvj u koga n ije bilo takih biljega, taj je bio neplemeni t. Prije toga još se primjećujo, da su tračka plemena po životu i ob i čajima jedno
6 1. G' 63.
\ "" .. 1$"$0"0.
drugom posve jednaka, iz čega možemo znključi ti, da je i taj naročito
istaknuti običnj megju Tračanima bio p,'oširen, l:l"otivno od 'rračanu. ozmtč i\'ali su po .A .'tem idoru (Oni,·oc" it.ica
1., S.) H e ti svoje roLove tetoviranjem. l H csyc hi os (u W. '_hrp,:);,,&.) izvješćuje za plemena, koja žive ur. Dunav, da su se tetovimla, 'I' ime sc pak utvrgj llje gore izrečeno mnijenje, dn su tl P li nija spomenute "n ote" Dučana bile teto\' irane.
Da su sc i od li čne tračkc gospogje teto\' irale, kazuje nam D i o e II 1' )"
s os tom USj što su obilatije b ile tetovirane, to su se smatra le ljepšiIlIa i otmen i jima.
Od T" ačana prc~ao je taj običaj i na susjedoe lli" e, i čini sc, da se je protega.o do Adrije; jer St rab o, VlI ., 54., spominje. o Ja.podima.: "O n aj je kl'aj s iro maša n , oni već inom žive od s i jerka i pro saj oružje im je k c lti č k o, a punktiraju se kao i os tali -Iliri i Trača ni ".
•
- 207 -
P od punktiranjem (:xa:'cia.tx'tOt) može se pak samo tetoviranje razumijevati, pa ako Strabo u svome isporegjivanju navodi Ilire i Tračane, onda slijedi , da je to njemu b ila opće poznata činjenica.
• • • P osta nje tog " varvarskog" obi čaja nalazimo dakle megju varvarima
balkullskog poluostrova i moramo pretpostaviti , da sc kroz vijekove o(lržao do današnjeg vremena. Dakako da pri tome, kao i pri svakom prastarom narodnom običaju možemo zamijetiti, da se je oblik , spo ljaš nos t obi čaja održao kroz dvije hiljade godina, dok su se predodžbe, koje su se prvobitno lo; t ime spajale, malo po malo izgubile u sv ijesti naroda i drugima ustupilo mjesto, pa u takvoj prilici stvar prosto našljedstvom prelazi kao a d e t.
' P aralela izmegju nekadašnjeg i današnjeg može se u ostalom još uvijek pripustiti: ako je tetoviranje nekoč služilo zn. označi vanje plemena, danas ono katolicima služi za označi vanje svoje vjere.
Vrijedno je zabilježiti , da tai običaj nalazimo i kod drugih indoevropskih naroda dreVlloga doba , u Pikt.:1. i Gela na sjeverozapadu. Ostanci im se održaše do u srednji vijek, a škotski rcdo\rnici, koji su kao vjesnici I susove vjere došli u Njemačku , bili su takogjer tetovirani I).
Za osvjetljenje našeg pitanja još će i to poslužiti , što se je tetoviranje i izvan Bosno od.ržalo na nekim mjestima balkanskog poluostrva. Ovdje naročito valja spomenuti Arbanase, koji se općenito smatraju potomcima starih lJi ra, tc bi dak le u njih bilo tetoviranje istog postanja kao i uBosui . .Megju katolicima općenit je taj običaj u okolici Prizrena, Gjakovice i Peći, pa sam dosta pu!...'\. imao prilike vigjati tetoviranu čeljad jz Prizrena, Janjeva j Prištine.
Nego vele, da.. u nekim krajevima j u muslima ima taj običaj, a naročito u kr aj u oko Elbasalla , Tirana iSe l a ni čke vo din e, dok To s ki ne mare za nj.
U potonjem pogledu ne mogu se pozivati na svoje iskustvo već na vijesti, što ih imam od Arnaut..'l, koji r.a Vl-ijeme borave II 130sni, te me uvjeravahu, da su u onim krajevima često vigjali tetovirane muslime.
' ) HaberInndt: o proi:lirenjn iBmislu toto\"irnnja. Il .Mittheilungen d6r anthropologi tchen Oeaellseha!t jn Wien" . XV., !'lB.
5
