MEĐUKULTURALNA PSIHOLOGIJA-Predmet MK psihologije je izučavanje sličnosti i razlika u ponašanju i doživljaju pojedinaca koji pripadaju različitim kulturama.-Osnovna karakteristika: komparativni pristup

POVIJESNI ASPEKTI MEĐUKULTURALNE PSIHOLOGIJE*ANTIKA I SREDNJI VIJEK-Stari Grci i Rimljani: sebi su samo oni predstavljali civilizirani svijet i bili nezainteresirani za druge narode.-Ostale su nazivali barbari, što dolazi od bar-bar (podrugljiva onomatopeja tuđeg govora). -Pokušaji ozbiljnijeg razmišljanja:+Herodot (460-359) – prvi etnograf, razlikovao narode s obzirom na tipičnu aktivnost (lovci, nomadi, ratari)., te druge narode nije podcjenjivao.+Poseidonus (135-51) govori o Sjevernim narodima za koje je tipičan thymos (emocije u ponašanju) i Južni narodi za koje je tipičan logos (razum u ponašnju).*SREDNJI VIJEK -nezainteresiranost za druge narode (čak i susjedno selo)-dominira dogmatizam, prihvaćen bez pogovora kao objašnjenje čovjeka i naroda – bez empirijske provjere*RENESANSA -Razdoblje između Srednjeg vijeka i Prosvjetiteljstva (15. i 16. stoljeće).-Pojačano zanimanje za druge narode (putovanja, otkrića, osvajački pohodi)-Dvostruka slika drugih naroda: Ako su se odupirali – barbari; Ako su primali konkvistadore – glupo dobronamjerni (Kolumbo 1492). -Osvajači i misionari – prvi etnografi, donosili podatke o drugim narodima, počeli proučavati jezik i običaje drugih naroda (De Lery, 16. st.).-Paralelno se objavljuju knjige vrste “kozmografija” – opis naroda-Interes za druge narode bio preduvjet za nastajanje znanosti o narodima. *PROSVJETITELJSTVO -17. st.: Uvođenje racionalnog razmišljanja o čovjeku i društvu.-Filozofi 18. st. - čovjek je obdaren razumom, za razliku od ostalog svijeta. Razum je preduvjet za jednakost ljudi. -Uglavnom traže sličnosti među narodima i među ljudima, a razlike se tumače različitim stupnjem razvoja, okolinskim i društvenim uvjetima.-Napredniji narodi su civilizirani, a zaostali se smatraju nezreli (Condorcet, 1794)-Rousseau (1755) govori o prirodnom čovjeku koji je superioran civiliziranom i treba mu biti model. -Usprkos neznastvenom mišljenju u radovima Prosvjetiteljstva, Prosvjetiteljstvo je prethodnica Međukulturalne psihologije i u skladu je s njenim principima, jer izučava sličnosti i razlike među pojedincima – predstavnicima različitih naroda i kultura. *PRETHODNICI MEĐUKULTURALNE PSIHOLOGIJE 1. Edward Burnet Taylor (1832-1917)-osnivač antropologije, poznat po definiciji kulture: “Kultura ili civilizacija u najširem etnografskom smislu predstavlja kompleksnu cjelinu znanja, uvjerenja, umjetnosti, morala, zakona, običaja, kao i drugih navika koje pojedinac stječe kao član društva”.2. Francis Galton (1822-1911)-najpoznatije djelo Nasljedni genij (1869). -Ljestvica intelektualne razvijenosti naroda (povijesni i etnografski podaci (puna predrasuda): Antički Grci su po njemu nainteligentniji narod, zaim Englezi (bijelci) i na dnu Afrički crnci i Aboridžini.3. W. Rivers (1864-1922)-Eksperimentalni psiholog u Cambridgeu, koristio podatke antropoloških istraživanja u Novoj Gvineji.-Predmet istraživanja: usporedba bijelaca i stanovnika N. Gvineje u doživljaju i imenovanju boja, osjetu boli, osjetu dodira (pritisak) i psihomotorne vještine, polazeći od hipoteze da su “primitivni narodi” bliže životinjama i zato perceptivno osjetljiviji. *INSTITUCIONALIZACIJA MEĐUKULTURALNE PSIHOLOGIJE -30-ih godina 20. stoljeća, započinje institucionalizacija u smislu: pojavljivanje znanstvenih časopisa (Social Psychology); Journal of Cross-cultural Psychology (1970); International Association of Cross-cultural Psychology (1972)-Predavanja Međukulturalne psihologije na sveučilištima: SAD, Engleska, FrancuskaUvođenje je sporo, znanstvena zajednica pruža otpor.-Prema mišljenju G. Jahode otpor dolazi iz straha od relativizacije znanosti, koja vrijedi samo u jednom kontekstu (uglavnom Zapadnom).-Međukulturalna psihologija tek nedavno ušla u mainstream psihologije. *ISTRAŽIVANJA PIAGETA -Piaget (pod utjecajem Levy Bruhla) daje naglasak na sociokulturne faktore. Zbog toga je poticao usporedna istraživanja njegovih problema.-Razvoj pojma broja (istraživao Jahoda; Price na djeci u Nigeriji; Goodnows, 1962 u Hong Kongu.)-Zaključak: potvrda univerzalno prisutnog redoslijeda razvoja. *KONTINUITET ZNANSTVENOG INTERESA -Moderna Međukulturalna psihologija tretira niz problema aktualnih u prošlosti, ali novim metodama, instrumentima, teorijama.-Područja: percepcija i kognicija; jezik i mišljenje; karakter i osobnost naroda; socijalna okolina i psihološki procesi.

METODE ISTRAŽIVANJA I ANALIZE*SPECIFIČNOSTI ISTRAŽIVANJA I ANALIZE -Specifični problemi komparativnog istraživanja je ekvivalentnost instrumenata (instrumenti moraju biti isti, s istim brojem čestica i s istom skalarnom vrijednošću), što nije uvijek slučaj u istraživanju.*ODREĐIVANJE UZORAKA KULTURA -je u međukulturalnim istraživanjima jedan od najvažnijih problema. -Ako uzorci nisu komparabilni, zaključci nisu važeći.-3 vrste odabiranja uzoraka u međukulturalnoj psihologiji1. prigodni (zemalja ili regija) – istraživanje se provodi tamo gdje imamo istraživača.2. sistematski- prilagođeni teoriji koju se nastoji provjeriti, primjerice: Teorija Berrija (1967) -stočarske kulture daju veću autonomiju nego poljoprivredne. Teorija potvrđena usporedbom 4 zemlje (Španjolska, Japan, Kanada, Nizozemska)3. slučajni (zemalja, regija)- velik broj različitih kultura koje su odabrane slučajnim postupkom. Primjerice: Schwartz (1994) istraživanje u 36 kultura (regije ili zemlje) s ciljem utvrđivanja strukture sustava vrijednosti. *UZORCI SUDIONIKA -Bez obzira o kojoj se vrsti uzoraka kultura radi, valja voditi računa da sudionici u različitim kulturama moraju biti komparabilni, osobito s obzirom na dob, spol, obrazovanje itd. Inače se dolazi do pogrešnih zaključaka. *PRIMJENA INSTRUMENATA -3 mogućnosti:1.primijeniti instrument primijenjen u drugoj kulturi (najjeftinije, omogućuje usporedbu)2.prilagoditi instrument ( kad postojeći ne pokriva sadržaj u potpunosti – istraživanje povezanosti djece i roditelja u Kini)3.sastavljanje novog instrumenta od ranije korištenih (najteže i najrjeđe).-Prevođenje – osnovni problem pri primjeni već uporabljenog instrumenta, pa se rabi osnovno načelo: prevesti na novi jezik, pa natrag na stari. +potrebno je koristiti :jednostavne, kratke rečenice; ne rabiti metafore; stroga kontrola točnosti značenja prijevoda; izbjegavati pasiv; ponavljanje subjekta (a ne zamjenice); izbjegavati kolokvijalni jezik. -Izbjegavati riječi za neodređenost (često, vjerojatno itd)

-Rabiti fraze poznate prevoditelju -Obratiti pažnju na:a)izbor intervjuera (usklađenost njegovih značajki sa sudionicima)b)garantirati anonimnost (poželjno grupno ili potpuno samostalno ispunjavanje upitnika)*NACRT ISTRAŽIVANJA -Najčešće 2 vrste nacrta:1. istraživanja univerzalnosti ili specifičnosti strukture psiholoških fenomena u raznim kulturama2. istraživanja sličnosti ili razlika, utvrđivanje odrednica nekog fenomena u različitim kulturama *STATISTIČKI TESTOVI ZA UTVRĐIVANJE RAZLIKA MEĐU KULTURAMA a)najjednostavniji (t-test, analiza varijance, regresijska analiza, koeficijent determinacije)b)složeni (više od 1 zavisne varijable): LISREL, EQS, AMOSc)test za utvrđivanje djelovanja faktora različitih razina varijabla na zavisne varijable (HLM). *STATISTIČKI TESTOVI ZA UTVRĐIVANJE SLIČNOSTI ILI RAZLIKA STRUKTURA -Najpopularniji statistički postupci:a)faktorska analiza u svim inačicamab)multidimenzionalno skaliranjec)cluster analiza

*4 NAJČEŠĆA TIPA KOMPARATIVNIH STUDIJA 1.utvrđivanje mogućnosti generalizacija među dvije ili više kultura2. verifikacija teorija (točno se utvrde određene kulture kao nezavisne varijable i testira se njihovo djelovanje).3.utvrđivanje psiholoških razlika4.eksterna validacija (imaju li rezultati u jednoj kulturi isto značenje u drugim kulturama )*METODE ANALIZE U 4 TIPA ISTRAŽIVANJA 1. (utvrđivanje univerzalnosti)- povezanost između različitih kultura i psiholoških fenomena. Cilj: je li moguće generalizirati rezultate iz jedne kulture na drugu (Vernon, 1979). – univerzalnost strukture inteligencije ili Utvrđivanje univerzalnosti “Big five” crta ličnosti (McCrae i John, 1992).2. (verifikacija teorija) - primjenjuju se različiti statistički postupci od analize varijanci nadalje. Preporuča se uporaba složenijih postupaka, osobito kontrola kovarijata.3. (psihološke razlike) isto kao točka 2.4. (eksterna validacija) multipla regresija, složeniji postupci multivarijantnih analiza

RAZUMIJEVANJE KULTURE KAO ODREDNICE PONAŠANJA*POVIJESNI ASPEKTI RAZUMIJEVANJA KULTURE KAO ODREDNICE PONAŠANJA -Niz pravaca i “škola” u posljednjih 50-ak godina.-Osnovni cilj: provjeravanje kako kultura kao nezavisna varijabla djeluje na formiranje pojedinaca i ponašanja. -3 pristupa:1. osobnost (ličnost) i kultura-Doprinos: socijalni i kulturalni antropolozi (Kardiner, Whiting & Whiting)-Osnovni postulat: svaka kultura formira i specifičnu osobnost pojedinaca.-Najpoznatije istraživanje: Six culture project (Whiting & Whiting, 1975.) Uspjeli pokazati da socijalni, ekonomski i povijesni uvjeti djeluju na formiranje ličnosti pojedinaca u nekom društvu.2. motiv za postignućem-Predstavnici: Henry Murray i David McClelland.-Postavka: ekonomski stupanj razvijenosti povezan s motivom za postignućem.-Najpoznatije djelo: Achieving society (McClelland, 1967) – motiv za postignuće formira majka u ranom djetinjstvu; velika proširenost takve socijalizacije djeluje na razvoj društva. 3. psihometrijski pristupi-Glavni predstavnik: Gustav Jahoda.-Osnovni cilj: utvrđivanje sličnosti i razlika različitih varijabli ponašanja među predstavnicima različitih kultura-Djela: Cronbach i Drenth (utvrđivanje strukture inteligencije u različitih naroda)-Utvrđivanje kako kultura djeluje na depresiju (Spielberger i Diaz – Guerrero, 1976). *RAZLIČITI PRISTUPI KULTURI KAO ODREDNICI PONAŠANJA -4 pristupa (kultura kao nezavisna varijabla):1. Međukulturalna psihologija-Definicija: znanstvena disciplina koja izučava sličnosti i razlike u individualnom psihološkom funkcioniranju u različitim kulturama; istražuje odnos između psiholoških varijabla i sociokulturnih, ekoloških i bioloških varijabla, kao i promjene u tim varijablama (Berry, 1992). -Svrha:a) provjeravanje različitih psiholoških teorija nastalih u jednoj, u drugim kulturama, kao i eventualna modifikacija tih teorija;b) utvrđivanje specifičnosti ponašanja pojedinaca u različitim kulturama i pokušaj utvrđivanja općih i specifičnih načela ponašanja. 2. Kulturalna psihologija3. Psihološka antropologija4. Autoktona psihologija *SUVREMENI TEORETSKI PRISTUPI 1. ekokulturni okvir- Jahoda i Berry (1995): sve psihološke pojave jesu prilagodba na specifičan kulturalni i ekološki kontekst.-U podtekstu pristupa nalazi se tzv. recipročni determinizam između osobnosti pojedinca, situacije (kultura) i specifičnog ponašanja. 2. individualizam/kolektivizam-Duga povijest, obrađen u radovima Parsonsa i Shilsa (1951), kao i u radovima Gesellschaft- moderno društvo - individualizam i Gemeinschaft – tradicionalna zajednica-kolektivizam (Tonnies, 1964).-Individualizam / kolektivizam najčešće služi za razlikovanje zapadnih i istočnih društava. 3. vrijednosti-su trajan znanstveni interes.-Kultura se može definirati pomoću vrijednosti, konkretnije, kultura predstavlja skup vrijednosti neke nacije, etničke skupine (Zavalloni, 1980). 4. evolucijski pristupi -Nova grana psihologije – evolucijska psihologija (Barkow i Tooby, 1992) – stavlja naglasak na genetske karakteristike kao odrednice ponašanja.-Evolucijska psihologija postavlja granice univerzalnosti društvenih obrazaca, a Međukulturalna psihologija nastavlja izučavanje specifičnosti (rezidua varijance). -Klasičan primjer: doprinos Bussa (1989,1990). Proveo komparativno istraživanje u 37 kultura o odrednicama atraktivnosti. Pretpostavka: preferencije partnera jesu genetski određene i izvan kontrole pojedinca. Suprotno očekivanjima, rezultati ukazuju na kulturu kao važnu odrednicu preferencija.

KULTURA I RAZVOJ DJETETA*ETNOCENTRIZAM U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

-U posljednjih 50 g. velik broj teorija, golem broj istraživanja, ali većina nastala isključivo u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi, pa su rezultati ograničeni u generalizaciji. -Kao što Segall (1998) kaže “teorije predstavljaju etnocentristički pristup, ako se radi o generalizaciji na druga društva”. *EKOKULTURNI OKVIR -Unutar međukulturalne psihologije za odstranjivanje etnocentrizma u objašnjenju razvoja djeteta javlja se ekokulturni okvir: sinteza ekoloških i kulturalnih varijabli u razvoju djeteta- Dva pristupa:1.ekološka sistemska teorija (Bronfenbrenner,1993;)-okolinu razdvaja na nekoliko skupina varijabla:a)Dijete (spol, dob, zdravlje)b)Mikrosustav (obitelj, škola, susjedstvo, zdravstvena skrb)c)Mezo sustav (igraonice, jaslice, vrtići, vršnjaci, igrališta)d)Egzosustav (proširena obitelj, mediji, servisi, legislativa)e)Makrosustav (kultura, vrijednosti, norme, ideologije)f)Kronosustav (međuutjecaj među podsustavima i svi zajedno djeluju na razvoj djeteta)2.razvojna niša (Harkness i Super, 1996) -Autori: Harkness i Super (1996) – integriraju saznanja psihologije i socijalne antropologije.-3 subsistema koja simultano djeluju na razvoj djeteta: (i među kojima je interakcija):a)fizičko i socijalno okruženje-klima, ishrana, materijalna okolina, životni prostor (veličina i organizacija), struktura obitelji (nukleusna– proširena), višestruko majčinstvo, djeca odgojitelji braće, važnost oca i majke, više generacijska obitelj-Ne treba dokazivati različitost okoline u različitim društvima. -Klimatske razlike (Eskimi, Afrika).-Životni prostor: djeluje na razvoj (Bril i Zack, 1987) – primjeri francuske djece kod kuće s majkom, u vrtiću i seoske djeca u Maliju – Afrika.-Djeca s majkama: više interakcija s majkom, češća igra s majkom i intenzivniji kontakt. -U mnogim afričkim zemljama primjerice u Keniji djevojčice sa 6 godina preuzimaju djelomično ulogu majke u odgoju mlađe braće. To utječe na odgoj djece.-Azijske zemlje: tri generacije zajedno, uloga oca smanjena (za zaplašivanje), ljubav najviše daju djed i baka (najtoplije interakcije).b)uobičajena odgojna praksa-Međukulturalna istraživanja: socijalizacija je u skladu sa specifičnom kulturom, što se odražava u uobičajenoj odgojnoj praksi;-Francuska i Afrika (Zak, 1989): djeca različito dugo u ležećem položaju – razlika u stimulativnosti okolineDugi tjelesni kontakt izaziva neverbalnu komunikaciju s majkom a odvojenost verbalnu.-Najveće razlike u vremenu odlaska na spavanje. Wolf i sur. 1996 – 119 društava (HRAF), našao: samo u 58% društava djeca idu spavati navečer, u ostalima slobodno biraju vrijeme spavanja.-Velike razlike u vremenu igranja i vrstama igre u različitim zemljama.-Razlike u vremenu provođenja u raduWhiting i Whiting, 1975 - istraživanje u 6 zemalja (Kenija, Meksiko,Filipini, Japan, Indija, USA). Djeca s 4 godine počinju raditi (nošenje vode, priprema hrane – Kenija i Filipini; u Meksiku i Indiji s 10 godina; u SAD ništa ne moraju raditi osim brige za ljubimce). -Munroe i Munroe (1994) istraživanje u velikom broju zemalja : razlike dječjeg spola i rada u kućanstvu. U velikom broju društava djevojčice oko 5. godine preuzimaju kućanske poslove i pomažu majci.

c)psihologija odgojitelja-U društvu postoje norme ponašanja i obrazloženja tih normi, kao i norme djetetova razvoja i njihovo obrazloženje.-Bruner: “Narodna psihologija”. Važan dio narodne psihologije jesu “roditeljske etno-teorije”-to su kulturno određena shvaćanja o razvoju i odgoju djeteta.*RODITELJSKE ETNOTEORIJE -M. Mead i R. Benedict (1930) ispitivale djelovanje kulture i etnoteorija na razvoj djeteta.-Novija istraživanja dokazuju postojanje etnoteorija u različitim društvima. -Primjer 1:Erny (1971) - u Kamerunu: u odgoju djeteta ne sudjeluju samo roditelji, nego cijela zajednica, jer su majka i dijete utjelovljenje njihovog zajedničkog nasljeđa i predaka,a od djeteta očekuju i recipročno vraćanje ljubavi i međuzavisnost.-Primjer 2. Annette Hamilton (1981) – Aboridžini vjeruju u reinkarnaciju i da duh nekog pretka ulazi u ženu i oplodi je. Dijete je već gotova ličnost svoga pretka, a šaman odlučuje koji je to predak. Dijete se stoga poštuje kao gotova ličnost. -Miller i West (1988) razlikuju odgoj za preživljavanje od obrazovanja. U kulturama s velikim dječjim mortalitetom svi su postupci usmjereni na preživljavanje (majka drži i zaštićuje život djeteta, ne brine se za razvoj). U drugim kulturama, manje opasnima, etnoteorije su usmjerene na razvoj djeteta. -Primjer 3. Hamilton (1981) istraživanja u Jugoistočnoj Aziji: novorođenče ne dobiva ime i ne smatra se osobom (zbog velikog mortaliteta). *RAZVOJNA NIŠA I DRUŠTVENE PROMJENE -Etnoteorije su stalne u stabilnim društvima.-Zbog industrijalizacije i komunikacija dolazi do sukoba između etnoteorija i vanjskih utjecaja. To stvara niz frustracija, (Kagitcibasi,1998).-Roditelji više ne znaju za koji svijet odgajaju dijete. To stvara generacijske probleme.

SOCIJALIZACIJA I IDENTITET*SOCIJALIZACIJA I ENKULTURACIJA -Socijalizacija: proces u kojem pojedinac usvaja sustav vrijednosti agensa socijalizacije (obitelji, društva), odnosno ukupnost promjena u ponašanju pojedinca koje nastaju zbog djelovanja agensa socijalizacije. -Kultura: u najširem smislu – ukupnost socijalnih odnosa i materijalnih proizvoda koje je stvorila skupina ljudi – narod.-Kultura : u užem (sociopsihološkom) smislu: kombinacija specifičnih elemenata socijalne skupine koji je razlikuje od ostalih skupina (Malewska-Peyre, 1991.) -Enkulturacija: proces kojim pojedinac usvaja određenu kulturu.-Socijalizacija i enkulturacija odvijaju se narazličite načine: imitacijom, identifikacijom, kroz igru, igranjem uloga,usvajanjem jezika pod utjecajem različitih medija. *SOCIJALIZACIJA I ENKULTURACIJA U INDUSTRIJSKOM I POST INDUSTRIJSKOM DRUŠTVU -U predindustrijskim, tradicionalnim, jednostavnim društvima enkulturacija je potpuna i minimalne su individualne razlike.Enkulturacija u tom slučaju apsorbira socijalizaciju.-U industrijskim, postindustrijskim i složenim društvima je drukćije. Tu je osnovna segmentacija na niz podgrupa. Zbog klasne podjele kultura nema takav utjecaj na pojedinca kao u pred- industrijskom društvu. Možemo govoriti o nizu supkultura. Autonomija pojedinca je veća. Pojedinac može birati supkulturu ili prelazi iz jedne u drugu. Supkulture čak mogu biti u sukobu. S tim se elementima mora suočiti pojedinac u stvaranju vlastitog identiteta. -Kagitcibasi (1989): u industrijskom i postindustrijskom društvu kultura više nije jedina nezavisna varijabla, nego se mora uzeti zajedno s postojanjem supkultura

*IDENTITET -Kuhn i sur. (1954) prvi ispitivali psihološki identitet (Who am I?). +Faktorskom analizom 1. reda utvrđena sljedeća struktura identiteta: Za pojedinca najvažnije : 1. vrijednosti 2. skupine kojima pripada (žena, majka, student) 3. osobine ličnosti (ambiciozan, vedar)+Kombinacijom te tri dimenzije može se definirati identitet pojedinca.-Pojedinac može biti zadovoljan ili nezadovoljan svojim identitetom, pa govorimo o:a) realnom identitetu (kakav jesam) b) idealnom (kakav bih želio biti). +Faktorskom analizom 2. reda dobivene 2 dimenzije identiteta:1.socijalni -kojoj socijalnoj grupi pripada pojedinac,s kojom se identificira.-istraživaja pokazuju da se teško može govoriti o identifikaciji s jednom skupinom, nego postoji nekoliko skupina za identifikaciju. 2.osobni identitet- nekoliko dimenzija: identifikacija s nekom skupinom (osjećaj mi/ oni); hijerarhija skupina (koja je skupina najvažnija); razlike između pojedinca i ostalih pojedinaca u skupini. *IDENTITET I SOCIJALNE PROMJENE -U predindustrijskom društvu kultura se ne mijenja, pa je identitet stabilan. Pojedinac = kultura.-S industrijalizacijom i urbanizacijom mijenja se kultura, pa se postavlja pitanje promjeneidentiteta. Pri promjeni kulture, a nepromijenjenog identiteta dolazi do neprilagođenosti.

INTELIGENCIJA I KULTURA*PRETPOSTAVLJENI ODNOS INTELIGENCIJE I KULTURE- Ponašanje koje se smatra u jednoj kulturi inteligentno, u nekoj drugoj kulturi može se smatrati neinteligentno.- Stručnjaci smatraju da su inteligencija i kultura nerazdvojno povezani ( Tomasello, 2001). - Kultura u vrlo velikom stupnju određuje razliku u inteligenciji između ljudi i životinja (Sternberg,2007).*DEFINIRANJE KULTURE- U psihološkom smislu kultura se definira kao: “ skup stavova, vrijednosti, uvjerenja i ponašanja karakterističnih za neku skupinu pojedinaca koja se prenosi iz jednog naraštaja na drugi jezikom ili nekim drugim oblikom komunikacije (Barnouw, 1985). *DEFINIRANJE INTELIGENCIJE- Tokom vremena nuđene su različite definicije inteligencije.- Suvremeno definiranje inteligencije: “ Inteligencija je sposobnost prilagodbe okruženju, sposobnost razmišljanja, učenja i razumijevanja sebe i okoline” Sternberg, 2007)..*MODELI ODNOSA IZMEĐU INTELIGENCIJE I KULTURE

Dimenzije inteligencije u različitim kulturamatestovi inteligencije

ODNOS isti različitiisti MODEL 1

pretpostavlja da se isti instrument uz manje preinake i adaptaciju primjenjuje u različitim kulturama (Colom, 2004).

MODEL 2Priroda inteligencije je različita u različitim kulturama ali se upotrebljava iste instrumente bez obzira na kulturu.Upotreba istih instrumenata u različitim kulturama pokazuje različitu strukturu inteligencije.Ljudi u različitim kulturama o problemima razmišljaju različito.

različiti MODEL 3Dimenzije inteligencije su u različitim kulturama iste ali su instrumenti za mjerenje inteligencije različiti.Za svaku kulturu potrebno je konstruirati poseban instrument ili prilagoditi čestice u instrumentu konkretnoj kulturi.Isti se instrument ne može upotrijebiti u različitim kulturama.Ako se upotrebi test kreiran u jednoj kulturi i želi se primijeniti u nekoj drugoj, test prethodno mora biti - prilagođen ili podomačen.

MODEL 4Dimenzije inteligencije kao i instrumenti specifični su za neku kulturu.Inteligencija se može razumjeti samo ako se uzme u obzir specifična kultura.Model predstavlja radikalni kulturalni relativizam.Inteligencija u različitim kulturama nema ništa zajedničko.

*ISPITIVANJE INTELIGENCIJE U KONKRETNOM KULTURALNOM KONTEKSTU-Inteligencija izvan kulturalnog konteksta je mit (Sternberg,2007). -Većina ispitivanja provedena je unutar iste kulture. Ako se rezultati ispitivanja inteligencije u jednoj kulturi generaliziraju na druge kulture izlažemo se velikom riziku donošenja pogrešnih zaključaka. -Rezultati mnogih istraživanja jasno pokazuju da je ispitivanje inteligencije samo u jednoj kulturi pogrešno.-Istraživanja pokazuju da djeca Maya očekuju suradnju i pomoć kod testiranja što je nezamislivo za djecu u SAD-u (Greenfield, 1997).-Istraživanja također pokazuju da pojedinci u različitim kulturama različito pristupaju rješavanju nekog problema (Atran, 1999).*INTELIGENCIJA I KOMPLEKSNOST KULTURE-Neki autori tumače razlike u rezultatima u testovima inteligencije različitim stupnjem kompleksnosti kulture (Helms i sur. 2003).-Poimanje inteligencije u različitim kulturama, je različito pa je onda teško ili nemoguće usporediti rezultate u testovima ako je polazna osnova bila drugačija.*KULTURA I TESTOVI INTELIGENCIJE-Mnogobrojna istraživanja inteligencije pokazuju vrlo veliku važnost kulture.-Primjerice: Usporedba Amerikanaca i Marokanaca.; Test geometrijskih likova ili različitih oblika na tepisima). Amerikanci superiorni na testu geometrijskih likova, Marokanci na testu različitih oblika koji se nalaze na tepisima.*INTELIGENCIJA ULICE I KLASIČNI TESTOVI-Djeca prodavači na na ulici u Brazilu vrlo su vješti u matematičkim operacijama. Isti dječaci na klasičnim testovima s numeričkim faktorom postižu vrlo slabe rezultate.-Navedeni primjeri pokazuju da djeca mogu naučiti neke matematičke vještine a da istovremeno postižu slabe rezultate na klasičnim testovima inteligencije.*UNIVERZALNI TESTOVI INTELIGENCIJE ( CULTURE-FAIR)

-Univerzalni testovi inteligencije primjenjuju se u u svim kulturama. Sastoje se od čestica koje razumiju pripadnici različitih kultura.*OGRANIČENOST UNIVERZALNOG PRISTUPA MJERENJU INTELIGENCIJE- Univerzalni pristup mjerenju inteligencije dobrim je djelom pod znakom pitanja. Inteligencija se različito shvaća u različitim kulturama.- Primjerice biti brz u neki kulturama znači biti inteligentan, dok u drugim kulturama brzina uopće nije indikator inteligencije.*PROCES I MANIFESTACIJA INTELIGENCIJE-Istraživanja pokazuju da je proces inteligencije univerzalan ali da je manifestacija inteligencije pod utjecajem kulture.-Na današnjem stupnju razvoja psihologije nažalost nismo još sposobni konstruirati testove inteligencije koji se bez rezerve mogu upotrijebiti u svim kulturama, NO Sigurno smo sposobni konstruirati testove koji su relevantni za neku specifičnu kulturu.

SPOL, ROD I KULTURA*ZNAČAJNIJI POJMOVI UNUTAR PODRUČJA “SPOL-ROD-KULTURA”- Spol: fiziološke razlike muškaraca i žena i njihove implikacije u prokreaciji.- Rod: razlikuje muškarce i žene prema specifičnim socijalnim karakteristikama. Primarno je posljedica socijalizacije.- Rodne uloge: socijalne uloge koje muškarci i žene preuzimaju različito često u

društvu. - Ideologija rodnih uloga: označava uvjerenja oodgovarajućem odnosu među

muškarcima i ženama.Dvije krajnosti: tradicionalan – moderan ili patrijarharan – egalitaran.- Rodni stereotipi: psihološke karakteristike i ponašanje za koje se vjeruje da su različito zastupljeni u muškaraca i žena (muškarci –agresivni, žene – emocionalne).- Maskulinost / femininost: stupanj u kojem su muškarci i žene usvojili osobine za koje se smatra da su “ženstvene” ili “muževne”. *ANALIZA RODA NA RAZINI POJEDINCA (s obzirom na ideologiju rodnih uloga, na rodne stereotipe, na femininost/maskulinost)1. Ideologija rodnih uloga- Postojanje zadataka koji su u svim kulturama specifično muški ili ženski. (Žene – domaćinski poslovi; Muškarci – vanjske aktivnosti)- Brojni autori smatraju da je ta podjela primarno biološki određena (Williams i Best,

1990) - Često se ideologija rodnih uloga percipira kao kontinuum: tradicionalizam –

modernizam.- Tradicionalizam (prema rezultatima istraživanja) – stav da su muškarci za društvo vredniji i trebaju dominirati nad ženama.- Istraživanja u različitim zemljama pokazuju razlike u stupnju tradicionalizma /modernizma.- Lester, 1992; Rao, 1996 : pokazali razlike u tradicionalizmu/modernizmu između američkih i azijskih studenata.-Pojedinci egalitarnijih stavova dolaze iz nukleusnih obitelji, (Kazi, 1989), a tradicionalnih stavova iz proširenih obitelji (socijalizacija u obitelji čini se ima značajnu ulogu u ideologiji rodnih uloga).-Prisutnost egalitarne ideologije+ Žene koje su zaposlene značajno su egalitarnije od žena-domaćica (Suzuki, 1991).+Općenito – najmoderniju rodnu ideologiju imaju stanovnici Sjeverne Europe:Skandinavija,Nizozemske i Sjeverna Njemačka.+ Najtradicionalniji: Nigerija, Pakistan, Indija.+Egalitarna rodna ideologija prisutnija u: krščanskim zemljama., te u urbaniziranim i relativno udaljenijimzemljama od ekvatora (Best i Williams, 1997).2.Rodni stereotipi- Najveći broj istraživanja, najpoznatiji William i Best, 1990: 27 zemalja, pokušali utvrditi rodne stereotipe. Korelacija .95 između percepcije muškaraca i žena o muškim i ženskim

ulogama.3.Maskulinost/femininost- Može se manifestirati na različite načine: oblačenje; manirizam, kao pojam o

sebi (stvaran i idealan).- Dva pristupa: a) etic(razlike u različitim kulturama) -(prijevod upitnika koji se primjenjuje u što većem broju zemalja). Rezultati nisu bili logični, jer su ispuštene specifičnosti kulture.b) emic (istraživanje karakteristika specifičnih za određenu kulturu)-daje bolji uvid u maskulinost /femininost kulture, ali isključuje mogućnost usporedbe.- Osnovni zaključak istraživanja: i muškarci i žene žele biti maskulini (u poželjnoj slici o sebi).

ODNOSI IZMEĐU ŽENA I MUŠKARACA*ODNOSI IZMEĐU ŽENA I MUŠKARACA- Mogu se manifestirati u: seksualnosti, izboru partnera, romantičnoj ljubavi i

intimnosti,1. Seksualnost - Istraživanja (HRAF, Broude, 1987): postoji golem varijabilitet u seksualnim odnosima muškaraca i žena pod utjecajem kulture.- Univerzalno: slaganje muškaraca i žena o uzrocima:rastave braka, te preljubu i

neplodnosti2. Izbor partnera - Usko povezan sa seksualnošću. -Najpoznatije istraživanje Buss, 1990. u 33 kulture. Najznačajniji rezultat: ogromna sličnost muškaraca i žena u rangiranju poželjnih karakteristika partnera u svim kulturama:najbitnije je da je partner nježan i pun razumijevanja, a potom sposoban, zdrav, zabavan, - Sličnost objašnjava manji dio preferencija, a veći dio varijance objašnjavaju razlike

u preferenciji za izbor partnera.- Utvrđene su velike razlike: Najveća razlika u pogledu nevinosti partnera. (Individualističke kulture – nevinost manje važna; kolektivističke kulture – nevinost vrlo važna)3.romantična ljubav i intimnost- Simmons, Kolke i Shimizu (2006)- na studentima u Njemačkoj, Japanu, SAD: Romantična ljubavprisutna u individualističkoj kulturi,a manje važna u kolektivističkoj kulturi.*ODREDNICE RAZVOJA RODNIH ULOGA (Biološki determinizam – sociobiologija, evolucijska psihologija i Utjecaj kulture)1. biološki determinizam - Neki istraživači rodnih uloga pripisuju razlike biološkim faktorima: krajnji oblik-

biološki determinizam.- Evolucijska psihologija ( u posljednih 20 godina) stavlja naglasak na biološke

odrednice razlika rodnih uloga.- Primjer: macho ličnost: zbog nesigurnih ekonomskih uvjeta, fenotip se pretvara u

genotip (zaštita obitelji). - Biološki determinizam nije prihvaćen - malo je empirijskih dokaza koji bi ga potvrđivali. Smatra se šovinističkim ili bar konzervativnim stavom.- Za postavke evolucijske psihologije postoje dokazi, ali oni govore o sintezi

kulturalnog i biološkog.2. utjecaj kulture - Većina suvremenih autora pridaje kulturi odlučujući utjecaj na formiranje rodnih

uloga.

- Kultura određuje: način rađanja, ciljeve odgoja djeteta, razvojne zadatke djece, odnos prema odraslima (Munroe i Munroe,1994).- Ilustrativan primjer utjecaja kulture: M. Mead na N. Gvineji, tri plemena potpuno

različitih rodnih uloga. Kibuci – djeca odvojena od roditelja, to rezultira specifičnom rodnom socijalizacijom.- Poseban utjecaj kulture socijalizacijom: prema dodjeli zadataka koje djeca imaju u različitim društvima. U većini nerazvijenih društava djevojčice od 5.godina preuzimaju zadatke žene i majke. Dječaci istodobno rade što žele, ali nose vodu (fizički teži zadaci).*UTJECAJ OCA- Katz i Konner (1981) našli u 80% društava odvojenost oca od socijalizacije djece.- Kad je i uključen, provodi 14% ukupnog odgojnog vremena s djecom.- Odsutnost oca: hipermaskulino ponašanje- dječaci u adolescenciji odbacuju majku i razvijaju hipermaskulinost.U Evropi (pomorci)..- Lytton i Romney, 1991: 186 društava, utvrdili da se otac uglavnom bavi odgojem dječaka i pridonosi razvoju rodnih razlika.- Utjecaj vršnjaka na rodne razlike: osobito starija braća, rodbina –

usmjeravanjem, korenjem.- Farver i Howes, 1988, u 97 društava – do adolescencije potpuna segregacija

rodova.*UTJECAJ RODNE SOCIJALIZACIJE- Najveće su razlike između rodova zbog socijalizacije djevojčica i dječaka.- Primjer: Uporaba HRAF-a Barry i Child, 1977: socijalizacija u 100 različitih društava. Utvrdili: u većini društava socijalizacija dječaka prema postignuću i emotivnoj samostalnosti. Djevojčice socijalizirane za brižnost, odgovornost i poslušnost.*KULTURA I RAZLIKE U PONAŠANJU IZMEĐU MUŠKARACA I ŽENA- Na temelju istraživanja nađene su razlike na dimenzijama: brižnost, agresivno ponašanje, tjeskoba, bliskost odraslima, samopoštovanje1. Brižnost- Istraživanje u 6 kultura (Whiting, 1980) utvrdilo da se brižnost pojavljuje u 5. godini, vidljive su razlike rodova.- U svim kulturama: djevojčice poslušnije, manji otpor zahtjevima roditelja.- Barry, Bacon i Child, 1967: u 82% kultura djevojčice brižnije od dječaka.; 35% svih kultura: djevojčice poslušnije, kooperativnije, U 61% kultura odgovornije od dječaka. Dječaci: u 87%svih kultura dječaci višeorijentirani na uspjeh, postignuće. U 85% kultura dječaci su emotivno samostalniji.- Slično: Page i Martin(1981) u 106 kultura.2. Agresivno ponašanje- Prije puberteta se pokazuju razlike djevojčica i dječaka s obzirom na: agresivnost, kompetitivnost i potrebu za dominiranjem.- Whiting i Edwards (1988) pokazali da se nakon puberteta te razlike u većini kultura još i povećavaju. Također: majke slično reagiraju na agresiju dječaka i djevojčica, a očevi više toleriraju dječacima.3. Tjeskoba- Malo istraživanja, a ona jasno pokazuju da djevojčice na svim uzrastima pokazuju veći stupanj tjeskobe nego dječaci. Jedino je Japan iznimka (Magnusson i Stattin, 1988).4. Bliskost odraslima- Istraživanja u mnogim kulturama pokazuju da se dječaci kreću u većim

skupinama,traže više fizičkog prostora, nepredvidivo im je ponašanje, Djevojčice su u blizini odraslih i provode više vremena u razgovoru, empatija s odraslima je veća.5. Samopoštovanje-U većini kultura nije nađena razlika s obzirom na samopoštovanje. U većini kultura djevojčice su manje zadovoljne svojom rodnom ulogom nego dječaci.*STEREOTIPI RODNIH ULOGA- U SAD i drugim zemljama: već u dobi od 3, 4 godine i djevojčice i dječaci sposobni identificirati rodne stereotipe, kao i igračke (Gracely i Myers, 2004).- Slično: Hutt i Hutt, 1998 u Bangladešu – muški iženski stereotipi vide se kroz način igre. Dečki: fantazija, negativno ponašanje; djevojčice: kontakt s ljudima i djecom.- Djevojčice i dječaci podjednako sposobni u identificiranju stereotipa. Razlike su uočene u malom broju kultura. - Rodni streotipi su univerzalni, a kulture samo djeluju na brzinu usvajanja

stereotipa.*TIPIČNI POSTUPCI U KULTURI KOJI DJELUJU NA RODNU DIFERENCIJACIJU 1. pridavanje socijalnog statusa ženama- Valja govoriti o multidimenzionalnosti statusa.- Elementi statusa: moć (utjecaj), autonomija i ugled.- Nema ni jednog društva u kojem bi žene imale veći status od muškaraca (Hoyenga

i Hoyenga, 1993).2. rodna podjela rada- Većina istraživanja provedenih u tradicionalnim kulturama pokazuje da kućanske poslove uglavnom obavljaju žene, što je rezultat rodne socijalizacije.- Ženski poslovi: kuhanje, pranje, nošenje vode, izrada i popravak odjeće i kućanskih

predmeta.- Novija istraživanja: slično u modernom društvu.3. religijska uvjerenja i sustav vrijednosti- Ponašanje prema ženama ovisi o dominantnoj religiji:- Latinska Amerika i Islam: muškarci su zaštitnici žena, žena je krhka i slaba, ne

smijeraditi izvan kuće.

VRIJEDNOSTI*VAŽNOST ISTRAŽIVANJA VRIJEDNOSTI- Prema ekokulturnim teorijama (Berry, 1994) fizička okolina, klima, te socio-politički kontekst djeluju na kulturalnu adaptaciju, a ista djeluje na oblikovanje ponašanja i karakteristika pojedinaca.+U tom kontekstu vrijednosti imaju veliko značenje kao varijabla koja određuje ponašanje pojedinaca i socijalnih skupina.*EKOKULTURALNI MODEL

*ŠTO SU VRIJEDNOSTI??- Schwartz i Bilsky (1987) smatraju da su vrijednosti:1. uvjerenja, ali ne objektivna kao ideje, nego visoko saturirana emocijama;2. poželjni ciljevi (primjerice. ravnopravnost) i djeluju na ponašanje pojedinca u smjeru ostvarenja ciljeva3. općenite su i ne vrijede samo za konkretne oblike ponašanja (poslušnost – u svim situacijama)4. predstavljaju kriterije pri izboru i procjeni ponašanja pojedinaca i događaja5. svaki pojedinac ima svoj sustav vrijednosti – neke su mu više, neke manje važne.

6. One su apstrakcije i prisutne su u svakom specifičnom obliku ponašanja pojedinaca. Pokazale su se vrlo korisnim indikatorom razlikovanja pojedinaca – predstavnika različitih kultura.7. Sve je više dokaza da pojedinci u svakodnevnom ponašanju moraju birati među vrijednostima (konflikt vrijednosti).*MJERENJE VRIJEDNOSTI- Neki preferiraju indirektno mjerenje vrijednosti – zaključujući o njima na temelju ponašanja.- Većina istraživača dosad koristi izravnu metodu, pitajući izravno ispitanike o sustavu vrijednosti (prim. Rokeach, 1973).- Prije: intervju, danas složene skale.- Pri istraživanju vrijednosti različitih naroda prisutne su metodološke teškoće. Najčešća je što neki narodi preferiraju ekstreme (u obilježavanju čestice), dok su drugi skloniji nijansiranom načinu ocjenjivanja.Taj se problem rješava standardizacijom.- Javlja se i problem prijevoda skale i primjerene prilagodbe za drugu kulturu.- Problem je i istovjetnost faktorske strukture instrumenata kojima se mjere vrijednosti u različitim kulturama.- Kao rješenje se predlaže tzv. pankulturalna faktorska analiza (specifični uzorci

kultura uzeti zajedno).*RAZINE ANALIZE VRIJEDNOSTI :1. Razina pojedinca ili ponašanja pojedinca (vrijednosti imaju ulogu motivatora za postizanje određenih ciljeva) (Rokeach, 1973;Schwartz i Bilsky, 1987;1990)2. Razina kulture (nacije, države, regije) kojom se utvrđuje što je za pojedince pojedine regije dobro, loše, poželjno.1.RAZINA POJEDINCA- U tu skupinu ulaze istraživanja: Rokeach (1973) I Schwartz (1987, 1990,1994)A) ROKEACHOV MODEL - Rokeach je na temelju proučavanja enciklopedijske i filozofske građe sastavio listu tzv. 18 terminalnih (krajnjih ciljeva) i 18 instrumentalnih vrijednosti (pomoću kojih se nastoji postići cilj).- Istraživanje je provodio na studentima u SAD i drugim zemljama. Utvrdio razlike na demografskim varijablama.- Koristeći njegovu metodu i primijenivši pankulturalnu faktorsku analizu Bond (1988) utvrdio da se popis od 36 vrijednosti može reducirati na nekoliko: 1. uspješnost nasuprot sigurnosti 2. osobna moralnost nasuprot uspješnosti 3. politička harmonija nasuprot osobna društvenost- Valja naglasiti da je u nizu istraživanja uvijek dobivena različita faktorska struktura. Čak i onda kad je provedena standardizacija instrumenta.- Zaključak: ili postoje različite vrijednosne strukture u različitim društvima, ili nije ispravan instrument.B) SCHWARTZOV MODEL- Schwartz preuzeo niz elemenata od Rokeacha, ali je smatrao da usvakom društvu postoje opći zahtjevi kojima se mora udovoljiti da bi se preživjelo:

1. biološke potrebe,2. potrebe za koordinacijom,3. Potrebe za socijalnom interakcijom

- Na temelju tog razmišljanja on pretpostavlja da se u svakom društvu mogu naći sljedeće vrijednosti:

1. moć (socijalni status, dominacija)2. postignuće (osobni uspjeh) prema socijalnim standardima3. hedonizam (ugoda zbog senzualne nagrade)4. stimulacija (uzbuđenje i novina)5. samousmjerenost (nezavisnost mišljenja)6. univerzalizam (razumijevanje, tolerancija i zaštita interesa drugih

ljudi i prirode)7. benevolentnost (zaštita i povećanje tuđe dobrobiti)8. tradicionalnost (poštovanje i privrženost kulturnim i religioznim

običajima)9. konformizam (ograničenje ponašanja koje bi moglo povrijediti druge)10. sigurnost (stabilnost društva i odnosa s drugima)

- na temelju popisa schwartz razvio TEORIJU DINAMIČNIH ODNOSA među vrijednostima, koja uzima u obzir da vrijednosti mogu biti suprotstavljene.+ Prema teoriji dinamičkih odnosa vrijednosti se mogu grupirati u 4 skupine:

1. otvorenost za promjene (samousmjerenost,stimulacija, djelomično hedonizam). Ona je suprotstavljena skupini

2. konzervativizam (sigurnost, tradicija i konformizam).3. samojačanje (moć, postignuće i djelomično hedonizam), a

suprotstavljena je skupini 4. nadilaženje vlastitih interesa (benevolentnost, univerzalizam).

+ Na temelju te klasifikacije Schwartz izradio instrument (56 vrijednosti), istraživanja u 54 zemlje na 54.000 ispitanika.*Korelati sustava vrijednosti na razini pojedinca-Demografske varijable kao korelati:1. dob: mlađi skloniji hedonizmu, stimulaciji, manje skloni konzervativizmu i tradiciji (Schwartz, 1992); skloniji individualističkom ponašanju (Yamaguchi, 1994)2. obrazovanje : obrazovaniji skloniji hedonizmu, stimulaciji (Mishra, 1994)3. profesija: neke profesije sklonije individualističkom sustavu, a neke kolektivističkome (primjerice socijalni radnik, medicinska sestra)4. mjesto stanovanja:stanovnici gradova veći individualisti, otvoreniji stimulaciji, univerzalizmu (Cha, 1994)5. spol:nije se pokazao diskriminativan s obzirom na sustav vrijednosti(Reikowski, 1994; Yuki, 1995)6. Stavovi: U nizu istraživanja pokazala se visoka povezanost sustava vrijednosti pojedinca istavova prema određenim fenomenima (politički stavovi).*Religioznost i sustav vrijednosti- Istraživanja pokazala (Huismans, 1995) da postoji povezanost između sustava vrijednosti i religioznosti. Najveća povezanost: religioznost i tradicionalizam.2. SUSTAV VRIJEDNOSTI NA RAZINI KULTURE- Osim što se smatra da postoji specifičan sustav vrijednosti svojstven pojedincima – predstavnicima kulture, pretpostavlja se da postoji specifičan sustav vrijednosti karakterističan za neki narod, naciju, regiju ili kulturu.- Na razini kulture sustav vrijednosti predstavlja prosjek čitave populacije. * Prva istraživanja vrijednosti na razini kulture - Kluckohn, Kluckohn i Strodtbeck (1961) definirali sljedeće vrijednosti:1. ljudska priroda (dobar – loš)2. orijentiranost na prošlost, sadašnjost ili budućnost3. individualizam – kolektivizam4. biti, postati, stvarati.- Proveli su istraživanja na Američkom jugozapadu i utvrdili razlike u vrijednostima.- Rokeach – Univerzalne vrijednosti (1973) proveo istraživanje na studentima u SAD, Australiji, Kanadi Izraelu i utvrdio razlike u rangovima vrijednosti.*Hofstedeov model- Hofstede (1980,1991) – istraživanje na predstavnicima poduzeća IBM u 50 zemalja,

tj. tri regije.- Polazna točka mu je bila da se u svakom društvu mogu naći varijacije na sljedećim

dimenzijama:1. socijalna nejednakost. 2. odnos između pojedinca i grupe3. maskulinost – femininost4. suočavanje s neizvjesnošću, uključujući i kontrolu emocija i agresije

- Na temelju tih postavki sastavio je upitnik od 14 čestica i primijenio ga na 117.000 ispita- nika u 50 zemalja.

- Faktorska analiza dala je 4 faktora (vrijednosti):1. hijerarhija moći (prihvaćanje nejednake raspodjele moći kao legalne ili

nelegalne)2. individualizam- kolektivizam (individualizam naglašavanje vlastitih interesa

na račun grupe i obrnuto)3. maskulinost – femininost (maskulinost: asertivnost, heroizam, materijalni

uspjeh; femininost:skromnost, briga za slabije, interpersonalna harmonija)4. izbjegavanje neizvjesnosti (osjećaj neugode ili ugode uz prisutnost

neizvjesnosti)- Za svaku zemlju prosječan faktorski skor predstavljao je pojedinu vrijednost.* Skala za mjerenje vrijednosti Kineza - Bond (1987) upotrijebio Rokeachev instrumentarij i nadopunio ga specifičnim

česticama za kinesko društvo. - Primijenio instrument u 23 zemlje.- Dobio sličnu faktorsku strukturu Hofstedeu (4faktora + konfucijski odnos prema

radu, specifičan za Kinu).* Schwartzov model na razini kulture - Osim istraživanja na razini pojedinca, iste je instrumente koristio za utvrđivanje sličnosti ili razlika u sustavu vrijednosti među različitim društvima ili kulturama.- Osnovna postavka: društva se razlikuju s obzirom na

1. konzervativnost- autonomiju2. hijerarhičnost – egalitarizam3. želja za napretkom, kontrolom i usavršavanjem – 4. želja za mirom i harmonijom

- Primijenio je isti upitnik od 56 čestica za utvrđivanje razlika među kulturama, kao što ga je primijenio i za utvrđivanje razlika među pojedincima unutar iste kulture. Došao je do istih rezultata na obje razine*Trompenaarsov model na razini kulture- Trompenaars (1985) proveo istraživanje u 43 zemlje na zaposlenima; dobio je 3 dimenzije vrijednosti po kojima se razlikuju 43 zemlje, i to:

1. konzervativizam – egalitarizam2. lojalnost – iskorištavanje3. nije faktorski čist

*ATLAS SUSTAVA VRIJEDNOSTI- Svi navedeni autori na temelju rezultata istraživanja pokušali su grupirati zemlje i prema skupinama i formirati “svjetski atlas sustava vrijednosti”.* Hofstede (1980) primjenom klaster analize grupirao 40 zemalja u 7 klastera (grupa).1. Anglonordijska skupina (individualizam i maskulinost;)2. Germanska skupina3. Srednjeistočna (Bliskoist.) skupina (hijerarhičnost moći, niski idividualizam,

osrednja maskulinost)4. Manje razvijene azijske zemlje5. Manje razvijene latinsko-američke zemlje6. Više razvijene latinsko-američke zemlje* Schwartz (1994) klaster analiza 44 zemlje; sljedeće skupine: Zapadnoeuropska, Anglo, Istočnoeuropska, Islamske zemlje, Istočna Azija, Latinska Amerika, Japan.+ Primjer: Istočnoazijske zemlje: visoka hijerarhičnost, konzervativizam, slaba

autonomija i egalitarizam.-+vrijednosni sustav razlikuje Zapadnu Europu i Istočnu Aziju, općenito Istok i

Zapad.* Smith, Dugan i Trompenaars (1996) (43 nacije) dobili 2 klastera:1. Zapadna Europa i Istočna Europa.2. Ostale zemlje gravitirale prvom ili drugom klasteru.

AGRESIJA I ZLOČIN*UVOD-Agresija i nasilje postoje u svim zemljama. Agresija se manifestira na različite načine u različitim kulturama. Prema shvaćanju mnogih autora kultura je važna varijabla pomoću koje se objašnjava priroda i intenzitet agresije i nasilja.- O kulturi zavisi: + hoće li se agresija karakterizirati kao zločin (Ember, 1994);+ hoće li se ubojstvo odrasle osobe karak- terizirati zločinom (Pospisil, 1978).+ Nova Gvineja: ako se ubije pojedinca u istom selu=zločin; ubiti nekoga u drugom selu nije zločin nego rat.+ Agresija nad ženom smatra se zlostavljanjem samo u nekim kulturama (Levinson, 1989; Erlich, 1996). Istraživanja u 28 zemalja Europe, Azije i Latinske Amerike, utvrdili u mnogim zemljama agresiju nad ženama kao normalnu pojavu, a ne zločin. U Hrvatskoj je tek od prije nekoliko godina zakonski sankcionirana agresija nad ženom.*BIOLOŠKA OSNOVA AGRESIVNOSTI- Istraživanja i hipoteze o biološkim odrednicama agresivnosti u svim kulturama.- Biolozi naglašavaju ulogu hormona (testosteron); hipoglikemije (Bolton, 1984).- Booth (1993) utvrdio vezu između testosterona i devijantnosti ponašanja u odrasloj

dobi.- Osobito je značajan utjecaj testosterona na agresiju u adolescenciji (Loosen, 1994).- Većina autora smatra da kombinacija bioloških činitelja (testosterona) i kulturalnih činitelja djeluje na pojavu agresivnosti. Primjerice: visoki testosteron i tolerantnost prema agresiji u kulturi). *AGRESIJA I SOCIO-KULTURNI KONTEKST- Istraživanja:društva se razlikuju s obzirom na to kako roditelji reagiraju na

agresivno ponašanje djece.- Levinson (1989): 90 društava s HRAF utvrdio da postoje 4 tipa agresivnosti unutar

obitelji:1. fizička agresija nad ženom,2.nad mužem, 3.nad djecom i 4.djecom međusobno

- Najmanje je fizičke agresije našao Levinson u društvima s dominantnom proširenom obitelju.- Zlostavljanje djece (Levinson 1998) najčešće u visoko razvijenim društvima.- Schlegel i Berry (1999) povezanost između fizičkog kažnjavanja u ranom djetinjstvu i agresivnosti u adolescenciji.- Schlegel i Berry (1991) utvrdili da postoji pozitivna veza između intenziteta asocijalnog ponašanja adolescenanata i prisutnosti asocijalnog ponašanja u društvu.- Rohner (1975) utvrdio da odbijanje od strane roditelja i neprihvaćanje od vršnjaka djeluje na pojavu agresivnog ponašanja, bez obzira na spol.- Društva i kulture međusobno se razlikuju i s obzirom na tehnike discipliniranja koje roditelji koriste kao odgojne metode.- U nekim društvima roditelji često i intenzivno batinaju djecu smatrajući to odgojnom tehnikom (primjer Indije – neke religijske i društvene skupine).- Segall (1997) zaključuje na temelju rezultata da je u mnogim kulturama fizičko kažnjavanje djece česta odgojna metoda, koju naziva “roditeljskom agresijom”.- U istraživanjima nisu kontrolirane varijable ekonomskog stanja obitelji.- Zaključke valja uzeti s rezervom (ekonomska bijeda djeluje na agresiju).*RODNE RAZLIKE U AGRESIVNOM PONAŠANJU- Ember (1981) zaključuje da su muškarci u svim zemljama agresivniji od žena.- To pokazuju i istraživanja u 6 kultura (Whiting i Whiting, 1985).- Ember (1973) utvrdio da su mladići egoistično agresivniji od žena u 14 različitih

društava.- Munroe i Munroe (1994) u Indiji, nekim afričkim zemljama i na Samoi: razlike među rodovima u agresivnosti najveće između 7. i 11. godine.- Burbank (1994): nemoguće naći kulturu u kojoj su žene agresivnije od muškaraca. Ali su žene vjerojatno shvatile svoju slabiju snagu, rabe neizravnu agresiju.

- Schlegel i Barry (1991) istraživanja u 28 zemalja: mladići skloniji antisocijalnom ponašanju nego žene iste dobi.- Za industrijska i postindustrijska društva može se dati profil tipičnog agresivnog ponašanja (Newman, 1989).= Muškarac između 15 i 30 godina, nižeg socioekonomskog statusa, živi u urbanoj sredini.- SAD: većinu homicida počinili su muškarci, a polovina homicida otpada na muškarce mlađe dobi (Lore i Schultz, 1993).- Razlike među rodovima u agresivnosti su toliko velike da se manifestiraju i u snovima (Munroe,1989) – na temelju analize sadržaja snova stanovnika u Africi.*BIOLOŠKA OBJAŠNJENJA RODNIH RAZLIKA U AGRESIVNOSTI1. androgeni hormon (testosteron) djeluje na agresivnost muškaraca- Mazur (1976) utvrdio da je testosteron povezan s dominantnošću i agresivnošću, pojavljuje se u adolescenciji.- Uz njega se veže macho tip ponašanja.- Međutim, Angier (1995): nije testosteron odrednica macho ponašanja, nego manjak testosterona djeluje na pojavu agresivnosti.2. agresija je funkcionalna i dio “reproduktivne strategije” i nastaje prirodnom

selekcijom*SOCIJALNA OBJAŠNJENJA RODNIH RAZLIKA U AGRESIVNOSTI- Malo se zna čvrstih činjenica u ovom području.- Zna se:mladići i djevojčice različito se tretiraju u različitim kulturama i izloženi su različitoj socijalizaciji. Vjerojatno se i zbog toga razlikuju u agresivnosti u zreloj dobi.- Važno je s kakvim se aktivnostima djeca bave u ranom djetinjstvu (Ember, 1981).- Whiting i Whiting (1981) istraživanje u 6 kultura: na pojavu agresije djeluje s kim se djeca druže. U istospolnim druženjima povećava se agresivnost dječaka.- Posebno su istraživanja ukazala na važnost odsutnosti oca u djetinjstvu na pojavu agresivnosti u zreloj dobi.- Istraživanja u SAD: dječaci u jednoroditeljskim obiteljima agresivniji nego oni koji žive s oba biološka roditelja (Munroe i Munroe, 1991).- U mnogim nerazvijenim društvima djeca žive s majkom, a muškarci u kućama za muškarce. U tim društvima postoji veća agresivnost muškaraca (Child, 1983).- Segall i Segall (1988;1989) provode istraživanja i dolaze do pojma “kompenzatornog machizma” u društvima gdje su muškarci odvojeni od žena i majka se brine za djecu. Najprije je identifikacija dječaka s majkom. Sazrijevanjem dječak shvaća da muškarci imaju moć i postaje kompenzatorno agresivan.*RAT KAO ČIMBENIK AGRESIVNOSTI- Gartner (1984) analizirao statističke podatke o homicidu u SAD i Europskim zemljama prije, za vrijeme i nakon II. svj. rata. Rezultati: neposredno nakon rata raste broj homicida, općenito agresivno ponašanje.- Gartner zaključuje: osim individualnih i kulturalnih varijabla na pojavu agresivnosti djeluje i situacija koja favorizira agresivnost muškaraca.

AKULTURACIJA I PRILAGODBA

*AKULTURACIJA- Redfield, Linton i Herskovits (1936) smatraju akulturaciju procesom koji nastaje kad pojedinci ili skupine – predstavnici različitih kultura dolaze u trajniji kontakt i kad su posljedice tog kontakta promjene u ponašanju članova skupina.- Akulturacija se često identificira s asimilacijom, što ima negativno političko značenje.- Zbog kritika pojma akulturacije danas su autori oprezni u uporabi toga termina. I sam pojam je podrobno razrađen.- Akulturacija se može odvijati na grupnoj i individualnoj razini; (Individualna razina

– psihološka akulturacija)*PLURALISTIČKA DRUŠTVA- Mnoga su danas društva kulturno pluralistička, osobito zemlje velikog stupnja imigracije (V. Britanija, Francuska, Njemačka, SAD, Kanada).U takvim je društvima akulturacija vrlo prisutna. Uvijek postoji dominantna i submisivna skupina. Iako postoji recipročan utjecaj, utjecaj domintne skupine je mnogo jači.*STRATEGIJE AKULTURACIJE-4 vrste procesa akulturacije:1. integracija- strategija u kojoj pojedinci nastoje zadržati kulturni identitet

zemlje iz koje su došli, a istodobno se integrirati u novu kutlturu;2. asimilacija – pojedinci napuštaju kulturni identitet zemlje iz koje su došli;3. separacija – vrsta akulturacije u kojoj pojedinac potpuno zadržava identitet

zemlje iz koje je došao i ne želi se uklopiti u identitet zemlje-domaćina;4. marginalizacija – vrsta akulturacije u kojoj pojedinci potpuno napuštaju

identitet zemlje iz koje su došli, ali ne usvajaju identitet zemlje-domaćina.*PSIHOLOŠKA AKULTURACIJA- Smatra se prihvaćanje jedne od četiri prije opisane strategije usvajanja ili odbijanja nove kulture na razini pojedinca.- Niz istraživanja pokazuje (Brislin, 1993) da se mogu pojaviti 3 različite posljedice akulturacije na razini pojedinca:1. vrlo brza prilagodba i usvajanje nove kulture i postizanje zadovoljstva;2. češće pojedinci doživljavaju kulturni šok, zbog čega imaju teškoća u prilagodbi

(no većina se ipak adaptira)3. pojedinci koji ne mogu prihvatiti akulturaciju i potpuno su neprilagođeni

(bolest, alkoholizam)*ČIMBENICI KOJI ODREĐUJU AKULTURACIJU- Berry i Sam (1997) – teoretski model akulturacije. Model se sastoji od 3 skupine

varijabla:(varijable grupne razine, varijable individualne razine, zavisna varijabla: prilagodba)1.Varijable grupne razine- U tu skupinu ulaze sljedeće varijable: karakteristike društva iz kojeg pojedinac dolazi (etnografske karakteristike- jezik, religija, sustav vrijednosti; demografski čimbenici – rast stanovništva, ekonomski uvjeti- kriza, bijeda, recesija; političke karakteristike – građanski rat, represija, diktatura).- Osobine društva u koje pojedinac dolazi ulaze varijable: tradicija imigracije, imigrantska politika, stavovi prema imigraciji, stavovi prema specifičnim skupinama, podrška koju daje domicilno stanovništvo.- Akulturacija grupe sastoji se od sljedećih promjena:

geografske (selo- grad), biološke (prehrana, bolest), ekonomske (gubitak socioekonomskog statusa), socijalna (izolacija) kulturne (jezik, odijevanje)

*Varijable – moderatori prije akulturacije- Demografske: dob, rod, obrazovanje- Kulturološke: jezik, religija- Ekonomske: ekonomski status- Osobne karakteristike: objektivno i subjektivno zdravlje, iskustvo - Motivacija za migracijom: obiteljska, novčana, ekonomska bijeda *Varijable-moderatori u tijeku akulturacije- Strategije akulturacije: integracija, asimilacija, separacija ili marginalizacija- Društvena potpora (emotivna i socijalna)- Predrasude i diskriminacija u zemlji – domaćinu2. Zavisne varijable – prilagodba- Promjene u ponašanju: naučeni jezik, promjene u oblačenju, prehrani,socijalnim normama, promjene stavova (prema rodovima)- Akulturacijski stres: doživljaj stresa, psihosomatske tegobe (neurotske reakcije,

anksioznost)- Psihološka adaptacija: životno zadovoljstvo, psihološki identitet i

samopoštovanje- Psihopatologija: krize identiteta, depresija, shizofrenija itd.

- Socio-kulturna adaptacija: poznavanje kulture, socijalne vještine, odnosi u braku i obitelji, odnosi sa susjedstvom i ostalima

*EMPIRIJSKA ISTRAŽIVANJA O AKULTURACIJI- Istraživanja grupirana u 2 skupine: (imigranti i pojedinci ograničenog boravka u

drugoj kulturi (privremeni imigranti))1. Imigranti- Pretpostavka: imigrantima lakša adaptacija, jer su dobrovoljno ušli u novu kulturu., no Istraživanja opovrgavaju tu pretpostavku.- Rogler (1994): imigranti doživljavaju izraziti stres, u manjem broju dolazi i do

mentalnih problema.- Karakteristična za veliki broj imigranata: “mobilnost prema dolje”, a to je stresor.- Stewart (1993): Žene imigranti se teže prilagođuju: nisu socijalno integrirane, ili doživljavaju kulturni šok zbog razlike u tradicionalnosti. Češće prisutni neurotski simptomi i slabija prilagodba nego kod muškaraca.- Prilagodba ovisi o strategiji akulturacije. - Najveći broj simptoma kod onih koji imaju strategiju separacije i marginalizacije.- Schmitz (1994) – psihosomatski simptomi čak i kod onih koji su 20 godina

imigranti u Njemačkoj.- Emotivna i socijalna potpora je najbitnija za dobru prilagodbu.2. Privremeni imigranti- Oni ne ruše mostove s domovinom i to im daje emocionalnu sigurnost.- To su: studenti, diplomatsko osoblje, ljudi na privremenom radu u inozemstvu.- I kod njih se može javiti problem akulturacije:- Ying i Liese (1997): 50% studenata Kineza u inozemstvu ima simptome

neadaptiranosti.

KULTURA I PSIHOPATOLOGIJA*PRISTUPI IZUČAVANJU PSIHOPATOLOGIJE- Prema Tanaka i Draguns (1997) 3 su temeljna pristupa psihopatologiji:1. apsolutistički pristup – psihopatološki simptomi isti su u svim kulturama2. univerzalistički pristup – većina je simptoma jednaka u svim kulturama, manji

dio određuje kultura i socio-kulturni kontekst3. relativistički pristup – gotovo sve simptome i prirodu bolesti određuje kultura- Osim tri temeljna pristupa, u neki zemljama u kojima paralelno žive predstavnici različitih kultura (Kanada, V. Britanija) može se javiti hibridni tip koji predstavlja spoj različitih kultura.1. APSOLUTISTIČKI PRISTUP- U međukulturalnoj psihologiji nitko ne prihvaća apsolutistički pristup, jer postoji mnoštvo dokaza da kultura djeluje na pojavu i simptome različitih psihičkih tegoba, općenito na psihopatologiju (Barry, 1992).2. UNIVERZALISTIČKI PRISTUP- WHO dala definiciju psihopatoloških problema kao “mentalni poremećaji ili

disfunkcije koje se primarno manifestiraju u pojedincu i u njegovom vanjskom ponašanju.”

- Iz definicije je namjerno isključena društvena devijacija.- WHO u zajednici sa Američkim psihijatrijskim udruženjem izradila

standardizirane instrumente za uporabu u različitim zemljama (Mezzich i Fabrega, 1985).

- Međutim, na terenu oni pokazuju manjkavost i važno djelovanje kulture.*Univerzalistički pristup – depresija :-Afektivni poremećaji – depresija, predmet međukulturnih istraživanja u mnogim zemljama.- WHO (Marsella i sur., 1986) proveli istraživanje u 28 zemalja, dobili da u 76% zemalja pacijenti imajuiste simptome (tuga, odsutnost veselja, anksioznost, napetost, smanjena energija). 59% zemalja - suicidalne namjere.- Isto istraživanje pokazalo da u 40% zemalja postoje specifični simptomi za zemlju

ili grupu zemalja.- Osjećaj krivnje (kao dio depresije) javlja se samo u nekim zemljama, osobito u židovsko-krščanskoj tradiciji. U zemljama kao Iran , samo 32% pacijenata, Japan (48%), Švicarska (88%).- Ulusahin i Paykel (1994) istraživanje na britanskim i turskim pacijentima – pokazali da su glavnisimptomi zajednički, a postoje razlike: turski pacijenti – somatske tegobe, anksioznost, hipohondrija; britanski pacijenti: osjećaj krivnje, pesimizam i depresivno raspoloženje.- U različitim dijelovima Kine i Tajvanu (Helzer i sur., 1991) utvrđena je mala prisutnost depresije, za razliku od drugih zemalja. Objašnjenje (Yee, 1995): tradicionalna zajednička orijentacija i obitelj djeluju kao zaštita i pružaju pomoć.- Zajednički zaključci:1. univerzalni simptomi depresije (u svim kulturama):disforija (manjak energije),

anksioznost, napetost i opsjednutost vlastitom nesposobnošću.2. Zapadne zemlje: osjećaj krivnje3. Velik broj specifičnih simptoma za pojedine zemlje.*Univerzalistički pristup - suicid- Prema WHO -najčešći uzrok smrti mladih. Međunarodna usporedba: velika

varijacija u stopi suicida među zemljama. - Arapske zemlje (Egipat, Jordan, Kuwait, Sirija – niska stopa suicida, kao i većina

Latinsko američkih zemalja.- Srednjeeuropske zemlje i Azija (Japan, Singapur i Šri Lanka) –visoka stopa suicida.- Krajnosti: Šri Lanka (47 na 100.000) i Madžarska (38,6 na 100.000).- Objašnjenje za Madžarsku: u odgoju velik pritisak na postignuće, a ne postoje

društveni uvjeti, pa mnogi doživljavaju životni neuspjeh (Desjarlais i sur., 1995: Varga i Katona, 1991).

- Velika stopa suicida u zemljama u kojima dolazi do naglih socijalnih promjena i promjena sustava vrijednosti, pa se mnogi ne snalaze (Guthrie i Tanco, 1980).

- Usprkos svim istraživanjima, malo se znaju pravi uzroci i odrednice suicida.*Univerzalistički pristup - shizofrenija- WHO provela niz istraživanja u različitim zemljama za utvrđivanje univerzalnosti

/specifičnosti simptomatologije shizofrenije. - Wing (1984) nalazi jezgru, opće zajedničke simptome: tupost emocija, pred haluci-

natorno stanje, auditorne halucinacije. Ostali su simpotmi specifični, ovisno o kulturi.

- Katz i sur. (1988) – u Nigeriji, Danskoj i Češkoj- velika varijacija u postotku javljanja simptoma. Slično: Sartorius i sur. (1986).

- Sartorius i sur. (1988) u 17 zemalja (SAD, Indija, Nigerija...)- prognoza za ozdravljenje bolja u zemljama kolektivističke kulture.

- Najgora je prognoza za neoženjene i socijalno izolirane.- Warner, 1994: ispitivao razliku između sela i grada. Najbolje mogućnosti

ozdravljenja imaju pojedinci na selu u kolektivističkoj kulturi. No, u takvoj sredini najmanju šansu ozdravljenja imaju visoko obrazovani.

*Univerzalistički pristup - alkoholizam- Velika varijacija konzumacije alkohola u različitim kulturama.- “Normalna količina” konzumacije ovisi o granici tolerancije kulture. Ovisno o

toleranciji različite su i zakonske posljedice.- Navajo Indijanci i u Indiji – smatra se da je svaka konzumacija alkohola

“abnormalna”- nasuprot Grci i Španjolci.- Helzer i Canino (1992) najveće istraživanje konzumacije (N=48.000 na tri

kontinenta). Pokazali da u svim kulturama muškarci daleko više konzumiraju alkohol.

- Najveća razlika m. i ž.: Kina, Koreja i Tajvan.- Velike varijacije u broju registriranih alkoholičara (J. Koreja:22%, SAD:17,4%,

Tajvan:7,4%, Hongkong, 3,3%)- Objašnjenje: Canino i Burnam (1992) i Lee i sur. (1993): u Kini mala konzumacija

alkohola zbog pritiska obitelji i društva (kažnjavanje). - Veliki alkoholizam u J. Koreji tumači se muškarčevom grupnom orijentiranošću i

izlascima.3. RELATIVISTIČKI PRISTUP

- EMIC ili relativistički pristup – temelji se na principu domaće psihologije. Prema tom pristupu isključivo specifičnost kulture djeluje na simptome, pojavljivanje i rezultat oboljenja (Littlewood, 1990).- Pristše tog pristupa smatraju da je velika pogreška primijeniti iste kategorije

oboljenja u dva različita društva.- Potrebno je unutar kulture razviti posebne termine koji u toj kulturi govore o

simptomima nekog oboljenja.- Također, s obzirom na kulturu potrebno je razviti i specifičnu nomenklaturu

poremećaja.- Valja utvrditi koliko je kultura odrednica poremećaja*Kulturno označeni termini poremećaja- Kirmayer (1984) – ne može se razumjeti poremećaj, ako se ne poznaje specifični idiom i termini unutar kulture.- Razvijen je poseban instrumentarij: Explanatoy Model Interview Catalogue (EMIC) pomoću kojeg se utvrđuju specif. termini različitih poremećaja u različitim kulturama (Weiss, 1992).*Somatizacija, neurastenija i depresija- Kirmayer (1984) i Kleinman (1986) –kulture mogu selektivno stimulirati pojavu različitih simptoma, a inhibirati druge simptome. - Primjer: Kina – bili “zabranjeni” simptomi psih. pomećaja, ali se moglo pokazivati znakove fiziološke “slabosti”.*Specifični kulturom određeni sindromi- Mnoga univerzalistička istraživanja nisu uspjela utvrditi niz poremećaja u različitim kulturama, jer instrumenti nisu bili primjereni specifičnoj kulturi. - Simons i Hughes (1985) – zaključuju da postoje specifični, kulturom određeni simptomi (nezahvatljivi općim instrumentom).-Primjeri kulturno određenih sindroma Sindrom “koro” – u Kini (Tseng i sur.,1992) – strah u muškaraca od

uvlačenja genitalija u abdomen i smrti zbog utjecaja žene-duha. Čest simptom neuroze u Kini, nepoznat u drugim društvima.

Taiyin kyo fusho – u Japanu – oblik socijalne fobije, pacijenti se boje da ne uvrijede nekoga.

- Pacijenti pocrvene, ispuštaju neugdan miris i bulje u ljude, opsjednuti stidom.- Taiyin kyo fusho se objašnjava velikom socijalnom osjetljivošću u Japanu i

zabranom izražavanja negativnih emocija prema nekom drugom.

Antropofobija – u Kini, kineska suprotnost Tayin kyoa- strah od tuđeg pogleda Pacijenti su konformisti, rigidni, introverti (Zhang i Zhong, 1993).

Anorexia nervosa – samoizglađivanje zbog straha od pogoršanja slike o vlastitom tijelu.

- Tipična za Zapadnu kulturu, nastaje kao posljedica bogatog društva i visokih estetskih zahtjeva i komercijalizacije.

- Nepoznato u drugim kulturama, pojavljuje se u visokorazvijenim dijelovima(Japan)*Relativistički pristup: Zaključci Kultura djeluje na stvaranje etikete (poimanja) poremećaja. Poremećaji su kulturno određeni izraz vlastite nesposobnosti kontrole i

prilagodbe. U kulturama postoje različiti specifični “narodni” izrazi za pojedine

poremećaje.*PSIHOPATOLOGIJA, KOLEKTIVIZAM I INDIVIDUALIZAM- WHO – iz rezultata da je različita prognoza remisije poremećaja u kolektivističkoj i individualističkoj kulturi, zaključuje se da su kolektivizam i individualizam kao sustav vrijednosti povezani s pojavljivanjem, tijekom bolesti i ishodom bolesti. Veća mogućnost remisije u kolektivizmu.- Drukčije gledanje: Tseng i sur. (1995)- smatra da obitelj može biti izvor socijalne potpore, ali i uzrok različitih osobnih problema.- Dvostruka uloga obitelji manifestira se na različite načine u različitim kulturama.- To ostaje kao problem za izučavanje.

MEĐUNARODNI POGLEDI NA KULTURU I MENTALNO ZDRAVLJE*MENTALNE BOLESTI U BROJKAMA-40% zemalja nema razvijenu politiku mentalnog zdravlja-50% zemalja 1 psihijatar na 100 000 ljudi- 40% zemalja ne može omogućiti ni primarni tretman mentalnih bolesti-20% zemalja nema osnovne psihotropne lijekove na primarnoj razini njege*INDIJA-10 milijuna oboljelih od “ozbiljnih” mentalnih bolesti-Obitelj brine o oboljelima (ili ne)-Indijska psihologija povezana s religijom (vede, sutre, yoga)-Ličnost – osnovne vrline (gunas)- Utjecaj “prethodnih života”

-Sattvik- idealno stanje uma-Rajasik – pretjerana agresivnost-Tamasik – letargičnost i beznađe

-Dharma, moksha i karma -Mentalna bolest kao kazna za grijehe iz prošlog životaCharaka- Ayurveda – tradicionalni holistički sustav liječenjaUzroci: Dijeta, Nepoštivanje bogova ili starijih, Mentalni šok zbog intenzivnih emocija, Smanjena tjelesna aktivnost-Važnost sklada uma, tijela i duše-Klasifikacija mentalnih bolesti:• Čiste psihološke ili emocionalne (zavist, strah)• Neodređene/egzogene (uzrok- bijes bogova)-Liječe se pjevanjem mantri,

ritualima, žrtvama, hodočašćima...• Psihosomatske (epilepsija, histerija)-“pročišćivanja tijela”, lijekovi-Yoga-Bolestima se pripisuju nadnaravna obilježja – utjecaj na liječenje-Tradicionalni “liječnici”A)Vaid (Ayurveda) – nesklad prirodnih elemenata- Propisuju dijete, biljna medicina, uljaB) Mantarwadis (astrologija)- zbog zlih djela u prošlosti ili položaja zvijezda- Pjevaju mantre, koriste talismaneC) Patris (posrednici duhova i demona) – zlodjela iz prošlosti- Pregovaranje-59% Indijaca se prvo obrati tradicionalnim “liječnicima”-Liječenje u hramovima – djelotvorno (placebo ili podrška grupe)*PAKISTAN-12,5-53% pati od depresije. 7% ima shizofreniju-Mentalna bolest – stanje zarobljenosti ili nepotpunog razvoja uma koji uzrokuje smanjenu inteligenciju i povezana je s agresivnošću i neodgovornim ponašanjemUzrokovana magijom, opsjednutošću duhovima ili kazna , a po nekima disfunkcijom jetre i probavnog trakta-Mentalno zdravi božji predstavnici stigmatiziranje oboljelih sakrivanje bolesti-Važnost tradicionalnih “liječnika” - liječe magijom- 352 psihijatra i 450 psihologa (159,2 milijuna)*NEPAL-14% ima neku vrstu mentalne bolesti-Mentalna bolest= ludost, utjecaj bogova,loše sreće ili crne magije-Stigmatizacija i neprihvaćanje oboljelih-Velika važnost tradicionalnih liječnika (čitača iz dlanova, tantričari...)-Slab interes Vlasti-194 mjesta za oboljele (24,7 milijuna)*KINA-16 milijuna oboljelih od mentalnih bolesti-4,25 milijuna oboljelih od shizofrenije-Velik broj samoubojstava

-“slabo mentalno zdravlje” uzrokovano ponašanjem roditelja (odbacivanje, pretjerana zaštita, nedostatak emocionalne bliskosti,...)-Ne postoji izraz za mentalno zdravlje -Utjecaj daoizma (apsolutni mir i sreća), konfucijanizma (ravnoteža unutarnjih i vanjskih faktora) i budizmaYin, yang i wu xing (elementi) – ravnoteža-Oskudna pomoć oboljelima.-Važna uloga obitelji*MALEZIJA-Jak utjecaj Islama-Uzroci mentalnih bolesti: a) Gubitak semangat (duševna supstancija; uzrok psihičke slabosti i zbunjenosti) b) Prisutnost angina (uzrok halucinacija i deluzija) c) Opsjednutost Jinn-om (duhom pretka) d) Santau (crna magija) ili hrana kao mediji e) “iznevjerenje” Islama-160 psihijatara 32 klinička psihologaVažnost tradicionalnih “liječnika” – Kuran, biljni pripravci i malajska magija*BUGARSKA-Zlostavljanje i diskriminacija mentalno oboljelih-Mentalna bolest- nepovratno stanje-Uzroci: disfunkcija mozga zbog genetskog naslijeđa, infekcija ili pretjerane konzumacije alkohola i droga, lošeg seksualnog života, radijacije i crne magije-Oboljeli se zadržava u krugu obitelji- tajenje bolesti*ČILE-31,5% stanovnika u životu bolovalo od mentalne bolesti-Nema zakona koji bi sprječavali diskriminaciju – stigmatiziranje -Sakrivanje problema – uloga obitelji (majka)-Kasno prepoznavanje problema-Česti psihosocijalni problemi: Nasilje nad ženama, alkoholizam i uporaba droga, depresija, ADHD, anksiozni poremećaji-Mentalno zdravlje – ravnoteža (suprotno od “ludila”)-U ruralnim područjima česti “tradicionalni liječnici”*NOVI ZELAND-Mentalno zdravlje – holistički fenomen (Maori)

Taha tinana (fizički)Taha hinengaro (emotivni)Taha whanau (socijalni)Taha wairua (spiritualni)

-Zdravi: jak osjećaj identiteta, samopouzdani, poštuju druge, ekonomski stabilni, znaju maurski jezik, svjesni i podupirani od vlastite obitelji i poštuju običaje-Bolest – kršenje tapu (nadnaravni utjecaj ili zabrana) ili zbog makutu (prokletstva)*FILIPINI-35% stanovnika tijekom života mentalno oboljelo (od 83,7 milijuna)-Utjecaj religije – duhovi uzročnici mentalnih bolesti-Niska stopa samoubojstava - grijeh*TAJLAND

-Teški životni uvjeti, niski prihodi i kulturalne razlike dovode do mentalnih bolesti povezaanih sa stresom-Važnost obitelji pod utjecajem gobalizacije-Nasilje, droga i alkohol-Unatoč utjecaju budizma, uzroci bolesti su duhovi i nadnaravne sile-Liječenje – kombinacija tradicionalne i suvremene medicine-1 krevet : 7553 stanovnika - Većina u Bangkoku i okolici*UGANDA-Povezanost različitih etničkih zajednica-Terorizam, ratovi, izbjeglice-30,7% bolovalo od mentalnih bolesti-Mentalno zdravlje– stanje fizičkog, psihičkog, socijalnog i financijske dobrobiti koja omogućava doprinos dobrobiti drugih-Mentalna bolest – kazna predaka zbog loše izvršenog sprovoda, opsjednutost i začaranost

Uzrokuju ih i ugrizi zmija, malarija i AIDSAlkoholizam - simbol muškosti

-Stigmatizacija mentalno oboljelih - obitelj-Sakrivanje bolesnih, izolacija (zatvaranje u kaveze, vezanje za drveće), napuštanje (shizofrenija)-“Pasivni” i starije osobe nisu odbačeneNepovjerenje modernoj medicini – demoni i prokletstva; grijeh*ZAMBIJA-20% oboljelih od AIDS-a ili malarije-Mentalno zdravlje – sposobnost uspješnog suočavanja sa svakodnevnim problemima-Mentalno bolesni narušavaju mir obitelji i zajednice-Viču, pričaju gluposti, samo šute, nemirni su, nasilni, uništavaju tuđe vlasništvo – regresija u djetinjstvo ; opasni za okolinu -Stigmatizacija, ponižavanje, zatočenje-Mentalna bolest posljedica magije, opsjednutosti ili socijalne kazne-Važnost obitelji: Utječu na izbor liječnika, te su Stariji bolesnici dobro prihvaćeni u društvu-Liječenje – molitva (kršćani), Tradicionalna medicina (herbalisti, spiritualni liječnici – 44 000)*KENIJA-Dobri i zli duhovi odgovorni za mentalne bolesti i osveta predaka iz klana-Važna uloga religije

Protestanti vjeruju u “pročišćenje vjerom”Muslimani konzultiraju šeikeNove generacije preferiraju suvremene koncepte

-Važnost tradicionalnih “liječnika” – zakonska regulacija