NOVELEALIJE NAMETKAILI POETIKA PODNOŠENJA

SUDBINE

AlijaNametak pripada meduratnoj generaciji bošnjackih no-velist:a,ali je u književnost stupio pocetkom tridesetih godina.Rcx.1enu Mostaru 7.marta 1906, on je, nakon završene gim-nazije.produžioškolovdIljena jugafuvaid irananis:id u ZagrebJ.Naporedo sa službom srednjc).iblskogprofesora, on je pisaoproze iskljucivo iz bošnjackog života svoga zavicaja i Sarajeva i Bosne, književnohistorijske clanke, a bavio se i urednic-kim poslom. A književna vezanost ovog pisca za vlastitisvijeti njegovu p.~ihologiju,u kojoj se intimni porivi, starenicki pa-trijarhalni mentalitet i drw,"tvena~l.lvremenQ5tnovo doba do-diruju, sudaraju i splicu u egzistencijalna cvorišta, došla je doizražaja u njegovim novelistickimzbirkama Bciframžrtava (~-greb, 1931) i Dobri Bošnjani (Z:agreb, 1937), Za obraz(Z:a-greb, 1942) i kasnije. Trava zaboravka (Zagreb, 1966) Ra-mazanskeprice('&ardjevo,1967), te TutumzaišehMeco(ZagrrlJ,1978).

Zbirka Bajram Ž11avaizraz je NametkovenCHalgicno-estetskeintime kojom on atmosfericki zaokružava i stvaralacki proži-ma njene novele. Vec uvodna novela Kmet navješcuje pišcevo shvacanje života, kako u njegovim odredenll11lokalno-vremenskin1 relacijama, tako i u njegovoj opcoj datosti, koje jeizraz tradicionalnog mentaliteta njegovih junaka i njihov od-nos prema suvremenim životnim pojavnostima.Satim njihovimnaziranjem i ponašanjem pisac se po~10vjecuje, preobraža-vajuci njihove životne trpnje i iskušenja u tihu žalbu nad pro-šlim vremenll11ai nad sudbinom koja ih je snašla, i, ujedno,uocavajuci ljudsku p<Nojanostkoju ni ta promijenjena vremena

345

nisu nacela. U isjecku društveno-politickih odnosa nastalih go-dinom 1878. Nametak je prikazao duševnost kmeta Ahmeta,kojisvome agi Džankicu, s kojim ga je nevolja izjednacila, nositrecinu, te Džankicev ponos koji to, uspravnog stava, otklanjajer nije spao na to da mu se milostinja dijeli. Te crte ponosa, iskromnosti i poniznosti, ali moralne postojanosti, ovaj pisacpripovjedacki prati u meduratnom vremenu agrarne refonnel:x2ikakvogfinancij$ag dNecer1jazemIjq:n;jednika,kqa dovOOido krupnih moralno-ekonomskih preobrazaja i lomova u p0-rodicama hivših aga i begova. Neke od ovih povijesti, kao štoje pripovijetka o Aljahegovicima ili niz novela oDuranicima,koje se realistickoestetski mogu podnijeti samo kada su predocavanje životnihslika,predstavljajusažete rocijalno-p,iholaikepovijesti ovog svijeta. Ako je, medutim, novela do kraja cinjenicki ogoljena, ona se izvrgava u reportažu i udaljava od knji-ževnosti. A i to se kod Nametka dogada, osobito kada pripo-vijeda o neposrednoj suvremenosti jezikom intelektuaIca s0-ciologa. A kada svoju prozu otopli pricom junaka, u prvomlicu, zaiskri u njoj moralna estetika muslimanske tradicije, caki u pregaranju zlocina: »Eto, samo kad bi ljudski likovi iZb1ll-bili vucje duše - priželjkuje s uzdahom žena iz jame Golu-binke, Asimaginica Bakšica - kad bi se u svim ljudima p0-novo rodila ljudska duša, onda bi im se moglo reci da su lju-di." (S onu stranu).

!\linije..ov.ajpisac samo kronicar istrošenog zivota bivšeg-pletp.-eni1:aškog~loia, on je i životni S\Jputnik i duševni istovijet-nik Q1110štvamaliI, u sebe i ~9ju sudbinu zatvorenih ljudi. onpiše Qtes'kOCamanjihove meduratne suvremena<,ti,o životnoj~tvarnostiu stalnom sukobu sa tradicionalnim mentalitetom,ali je o.sjecajno okrenut prošlosti i njenim vrijedna.1ima. Tuje njegova umjetnicka kontroverza u kojoj je sadržan drama-ticanpotencijal,utišanmoralnom n<Nalgijomkao nekom vrstomkatarse. za ovog pisca je vec receno da je pjesnik staroga ha-5njackog života, bošnjacke obitelji i njenih patrijarhainilI, tra-dicijom utvrdenilI odnosa, shvacanja i obicaja. Izmedu dva rataje, medutim, isticano, osobito u povodu njegove zbirke Do-bri Bošnjani, da je on pisac socijalnog tona. U ~L1Štiniove dvi----

346

I.

je strane njegove stvaralacke osjecajnosti kao da su se pomiri-vale u njegovojprozi, stvarajucijednu historijsko-spiritualnu~ J

rezonancu sudbinebošnjackogsvijeta,kojunasilnoruše zbi-vanja, obicajii odnosi novogvremena.

Novavremena su iu Namet:kovimnove1amazla sudbina &ar'oguglecta: IX@uštva-imoci, tema poznata iz bošnjackaknjiZev-n05tiausrougarskog dom. U noveliNjegovaosuda, ta ila sucibfuase, pod utiskom skmavljenja kule i imena, u On1eru preobra-žava u moral koji nije moguce preživjeti. To je poenta tragic-ne povijesti On1erove i njegovih predaka u njoj. Svjecnom cese sramotom spominjati moje ime, odlucuje se On1er kad cu-je da mu bivši kmet u njegovoj kuli svetogrdno prolijeva vinoikoljekrmace u Muhamed-aginoj odaji,da bi je zar;illioi izgoriosnjom. Neštohereditarnokao necistakrvi zasluženakOOpritiskuje,medutim, ovaj životni konac glavnog junaka, a u isto vrijemec.Yelujei ljudski tragicno, kao nešto što on nije mogao izbjeci.Cak ni pisac ne zali za njim, vec ga posmatra bez agona1nepriSran05tiu ovommoralnom suceljenju,bez zaobi1aženjagrijehaprošlosti, posmatra s razumijevanjem šta ga je stiglo i što nijemogao, ni znao, mimoici. 'JQjebilo 1Evo knj!ž~VQ.99Sieca-gje nispona društvene historijeBašnjaka, konkretizirano, <Dbjek-

(tivno, suOCenof sa nelijepim, neljudskim, nepodobnim."NeSnalaienjeipropadanje pod plimom novih životnih oblika

Nametak nastavljakao motivbošnjacke proze ranijegrazdoblja.Ali, dok je bošnjacka proza iz austrougarskog perioda izraža-vala život Bošnjaka turskog vremena i osobito iz vremena odprevrata 1878, » novih vremena", kako je to razlikovao Mulabdic,iznoseci povijestio nesnalaienju, zaostajanju ipropadanju mu-slimanskog svijeta - meduratna je to prikazivanje nastavila.Govorila je o drugom svjetskom ratu i vremenu poratnom uDržavi SHS,o propadanju bošnjackih porodica i pojedinaca,o siromašenju i beskucništvu, o socijalnim nedacama urbani-zacije, o lumpenproletarijatu, prostituciji, i to sa provalom uduši junaka: nekad se bilo nešto, danas ništa. .9!9US-Q..~nicima,zapravonacrt jednog rocijalnogromana, najOOIjeizražavaT\rametK6vQnaStavljanje te muslimanske socijalne:rapsodije.Tako je njegov junak Ibrahim Duranic, potomak osiromašene

347

~govske porcxlice, svjestan da ce bez ijednog komadica zemlje,koju bi mogao» zagrliti..., pomiješati svojim prstima", uginutikao» cvijet u vazk Stoga su clanovi obitelji Duranic, koja je prekonoci ostala bez posjeda, prisiljeni da ne biraju sredstva radi svogaodržanja. Ali materijalno propadanje prati i kolebljivost u od-nosu prema tradicionalnim nacelima (Hasna u noveli izvanokvira)ili cak moralni pad pojedinih clanova, Nedrete, na primjer.

Drugi NametkcM.~aGi medutim, sadrže ~Ði dovoljnoživotnesnag~j prirodnGgnag"Qrmda-ponovouspo~;ta~rv::re~QporempcPnI] maralou ra..vnotežuinadll ~vojemjestouJivotu. Njegovajunakinja Ha~na(iz novele Preporuka),posliježivofnihlskušenja po~1ajeradnica u tvornici duhana, prihva-cajuci to kao životno rješenje, po cemu su Nametka ponekad~vrstavalii medl:l-piSEe-tzv;SOGijalnelitemture.Ukontekstu Na-metkove proze taj cin, medutim, predstavlja ponovno nalaženje starih, ranije odbacenih, moralnih nazom. s kojima~ Hasnasupro~1avljanemoralu opceg i beza<.,1atnogiskorišcavanja,pra-cenog najsramnijim ucjenama. Tako ~ pokazuje da, LIJ1YojQL_~ecajnC?i i1J1Qr(ilnQjodanosti prošlim vremenima bo~njackQt.Lživota, Nametak ne žali za onim $toje u njima bil()negativnoili nedovoljno ljudsko, ve< talLza pGz-iti\lnimmoralnim i-ž-i-votnim wijoonestima, za-cestitei!el:lilicnim po~enj@m,zarav.;;..noteZQIDetickih n(izora, za skladnim odnosima medu ljudi-ma i razumijevanjem tudih sudbina, za životnom sigurnošcui fDvjerenjemu tuduCTIcRIC&lPnutjezajedno~~vojimjunacimašt0-j@..~vegatoga-preko noci nestalo, ~tosu ~1ariživotni oblicinasilno uništeni. Kao patrijarhalno-starenicka moralno-~1et-ska super~1ruktura, izvija se iz nekill njegovih proza i jedna

I dublja licna tragika njegovih junaka, kada, na primjer, Omer"Alajbegovic (u noveli Njegova osuda), prodaje plemicku ku-

lu, simbol ga<.,podstvai ugleda njegove porodice, ~vjestanda~vojimpotomcima ne ~1avlja ništa od uspomene ~vojih~1arenika, ali ne može podnijeti da novi vlasnik vrijeda sjecanje nanjih. Postoji u Nametkovim novelama ove vrste jedna huma-

A1izacijaS0Gijalnopritbnutih junaka, skrenutih sa životnog puta,jedna POetizacija,koja ako nije trans bezumlja, je~1enajce.'>cene~to kao san, neko ma~tensko razmek.'>avanjestvarna5ti, ne

ka vizija za necim lijepim, cistin1,kao urodena katarsa. ili sejavlja cvrst moralni stav,ponos pojedinca, kao iz epskih vremena, cak do..<.,10janstvobijede, kao onih cvršcih, realnih p0-jedinaca koji ne mogu ma~10mnadoknaditi stvarnost života.

Slijedeci, tako, s toplom evokativnošcu prema prošlim sta-renickin1 vremenima, unutarnje prijelome i moralne'postoja-nosti ilispU~1anjasvojil1junaka, ovaj pisac je, narocito u zbirciDobriBošnjani,ctkrivaoarhetip;keetnopfuoldke ate IxN1jackognaroda, izražene u narodnim legendama i praznovjerju, i ta-ko jacao stilsko-emocionalnu prijelazn~1 realnog svijeta svo-je proze prema svijetu b-ajoslovlja. Trava zaboravka je, reci- ~mo, sva zasnovana na snovidenjima, koja ~ lelujavo uvlaceu život kao sudbina. Izmedu bajke i stvarn~1i, prica je ovo oSalihu~os-ade na travuzaroravku izmedu dvijeprividenedjevojkei izgubi svijest gdje ~ nalazi. Ali, u njemu prevlada ona nježna, tanahna, s dobrotom duše Emina, nad snažnom i zdra-vom Sekanom, ~10nojoj» rukavi puni ruku, k~"ulja puna njedara irokova«.Iokrenuga zamm zauvijek.PonekadjeN1rnetkutaj folklorni elemenat bio potreb-an radi alegoricne aluzivno-i:>1ina politicke dogadaje meduratnog dolYa(Umetaljka i Sko-ka iz custek.a),ali je opcenito folklorni motiv,nanos ilislojpro-dubljavao psihQIQg!junjegovihjunaka i ma.~ovitom pr~1odu-šn~u bojio njihov duševni život. U noveli Ispod planinskihvrhova, nijema ljudeskara Mujo, za kojeg ~ vezala prica daje sin colYanicei~l.lInskogmededa, rastrgao je u sladostrasnombezumlju najkrupniju djevojku u ~lu. »Pa to je kraj gdje nicei živi lYajka«,uzvikuje ~l.Idacu njoj. U Zacaranom ogledalu,u Sekani ponovno bukne potisnuta strast prema ilijiGaloži prisan10mpogledu na ogledalokojejojje fD~onio. Tako ove prozeputem bajoslovnog magicnog motiva otkrivaju že.'itokenagonenekil1Nametkovili junaka, kod jednil1animalno-~zumne, koddrugih biološki teško savladive, iz cije je nepodobnosti mogucizlaz jedino u odluci o udaji ili ženidbi koja ~, po silini unu-tat'nje napet~1i, dono~i naprecac, bez llcešca dubljeg i pro-miš]jenijeg osjecanja (San covjeka Božjega). Ali je nesumnji-vo da je u toj odluci da ~ uda kod Sekane i da se oženi kodDerivš-age i te kako sucijelovaotradicionalni islamskimoral da

348 349

se sprijeci grijeh.

OJ ovakvebezumne eraske sra.si, kaonajvitalnijegna~napona, ova oblastživota Nametkovihjunaka izražava se u nizumekših nijansi žudnje i cežnje, i snatrenja kao zanosa nad spi-ritualnom i cistom ljepotom ženskoga tijela. Dok u Fatimi, unoveli Krik, duboka i produhovljena ljubavna emocija izazi-va požar strasti u kome ona izgara kao žrtva vlastitesrece, dokHamida, u noveli Napast, koji je nakon becarskog lakoumIjamladih dana doživio moralni preobražaj posredstvom unu-tarnje spoznaje, izbezumIjujeNedreta kao neodoljivademonskanapast, u noveli Sunce krovopokrivac Salih ugleda mladu ženu kako se naga sunca u dvorištu i pred njim se u opojnomzanosu nad njenom ljepotom pokazuje citav njegov život uslicinepotpunosti, banalnosti, prikracenosti i nesavršenstva, au isto vrijeme se i tradicionalne predstave griješnosti u njemumoralno procišcavaju spoznajom o božanskom porijeklu sav-ršenstva i svrhovitosti te ljepote. Salihov doživljaj mlade nagestrankinje dat je u dijapazonu jednog psihološkog stanja kadse sanja otvorenih ociju, kada on gleda, a misli da sniva: odcudenja kako se ne stidi, preko prebacivanja sebi što je takvugleda i molbe Bogu da mu oprosti zbog toga grijeha, do vla-stitogpravdanjasapozivanjemna Boga(n Tadao simi oci danjima gledam, a dao si i nju da i nju gledam.«), preko samo-sažaljenja zbog vlastiteprikracenosti nad takvom ljepotom, dopomisli da ga ta žena namjerno zavodi, muci, želi da ubije, ido samosaznanja: n pa ja sam vec i ubijen«.U fatalnom umi-šljaju da ga ta žena, znajuci za njegovo divljenje, zove i ma-mi k sebi, SaIihu padu s krova_nalazi~ j>Q[ednje, postaju-ci žrtva zagonetnih sila u sebi, koje su magicno izokrenule cionjegov svijet, život i SUdbinu.

Uoceno je u kritici, s razlogom, da se u pregledu Nametko-va pripovjedackog stvaranja isticu novele psihološke analize iatmosfere sredine ili covjekova unutarnjeg stanja, koje proži-ma cijelu prozu moralno-estetskim fluidom jednog osobenogmentaliteta. Druge novele se svcx:lemu na anegdotu ili su izrazogranicene socijalne tendencije (Pola konjske snage, Prepo-ruka), i u njima se a;jeca spu~je i pcx:lredivanje es:etske razine.

Nametakje~S\T99 n<~v~d prverlSYeno narativac-!pri{X)vjedacdoga~ja.-~ u atmciferick!m i~pla%:im {Xl5aŽima,u njeganem.a..~bnih opk;aprircx:le,niti ima portreta licnosti. Nematzv. $tatickil:Lmotiva,sve su dinamicki, kretanje price u rad-nji, u vremenu. I ima jedno blago narastanje tenzije, psiholo-ške, sudbinske, životne, do završetka, koji je novelisticki brz,{X)nekadneocekivan, katkad anegdotalni obrt, izražen naprecacs težnjom efekta.

U tom svome pripovijedanju Nametak1ici na narcx:lnogpri-{X)vjedaQllo~~g kojipripQvijeda,a ne onog kojiopL"uje~Azlx?gprimata radnje, i stil mu je pretežno glagolski. Nema kod njegamiQj~xsk<?gstilakoji je karakteristika opisiv?Qja.Taj stil tece tako da se ima utisak da to dobar pripovjedac neposrednoprica. I sav j~ u tn~~~mJicu, i pripovjedackom relativu. osimdijal~Ll<9jfuD~gta pnt1Q,koji su po svojoj prirodi u indika-tivu. UtL"kuo Nametku kao narodskom pripovjedacu dopri-nose uveliko narodne umotvorine, bajke, legende, praznovjerice, narodne pjesme, izreke, za koje nije dovoljno reci da suvješto interpolirane ili cak funkcionalno iskorišcene u njego-vim prozama. Jer, to je Nametkov pripovjedacki realan svijetu kome narodne umotvorine ~tvarno žive, u kome su one pri-rodan i organski dio, egzotican samo za strance i nemuslima-ne. One stoga nL<;l\n Ufunkciji« UNametkovim pripovijetkama,jer bi takvo nešto bilo vještacko, traženo. One su tu spontanekao i život, koji je duhovno, ~tet:ski i psihološki autentican.

Na liniji toga autenticnog života i duha Nametkovih prozanalazi se i jezik ovogpripovjedaca.za mene je n najljepši našjezik - jezik bosanskohercegovackih Muslimana«, isticao jeKrleža s nepogre.~vim osjecanjem. n Uzmite na primjer Sken-dera Kulenovica, te Derviša Sušica, Mešu Selimovica, pa Alijulsakovica ili Nametka ili Hamzu Humu ili, ako hocete i oneMuslimane kojise javljajuranije, još a;amdesetih gcx:lina,možemisliti o tome tko što hoce, ali ako se tome jeziku doda još italent, onda je to literatura srca.«Rijeci nliteratura srca«trebaposebno istaknuti kao izraze ~tvaralacke iskrenosti, izvorno-sti i spontanosti. One uveliko pripadaju iNametku. A u toj sferi treba shvatati i doživljavati!i turcizrne, koji su u Nametkovu

350 351

jeziku autentican izraz imanentnog !Jošr!jackog.životaiduha.pisca i njegova svijeta. oni su ispoljenje s1avensko-islamskogbica Bošnjaka. Oni Nametkovu jeziku daju posebnu aromu,onu istu kojom emanira i duh njegova svijetau tradicionalnomknjiževnom stvaranju Bošnjaka. Turcizmima imenicama se ikod Nametka dodaju glagoli biti, ciniti - kao i u alhamija-do-literaturi, dok su turcizmi glagoli inace tradicionalno ma-nje frekventni. I u Nametka su turcizmi ~tetn9 ufunkdjiizražavanjaemociooalnogra."{rioženjaid~og$Jnja niegovihjunaka, i u tome je njihov stilskiznacaj. Ali, oni u našem jezi-ku imaju i civilizacijsko znacenje, dok su Bošnjacima zapra-vo, nužan dio njihova izraza. Pri tome otp-adasvaki prigovorturcizmima kao tudicama u našem jeziku. jer, postavlja se pi-tanje da li su u našem jeziku prije 1463. uopce postojale našenarodne rijeci kao adekvati za turcizme iz civilizacijske, dru-štvene, kulturne, duhovne cblasti. Ako nisu, znaci da ni ti predmetimaterijalne civilizacijeiduhovne ktdture, zatim društvene institucije- nisu postojali u životu zatecenog stanovništva koje je pri-milo islam. Tako da su oni prirodno ll.;liu naš jezik kako jedan od njegovih civilizacijskih slojeva. Kod Bošnjaka je to bi-lo još bitnije i znacajnije, jer je Orijent predstavljao povijesno-dvilizacijsku komponentu njihova bica. Stoga su i turcizmi uNametkovu .. najljepšem našem jeziku«izvoran, prirodan i adekvatan izraz bošnjackog pripovjedaca bošnjackog života kao..literature srca«.

To ucešce bosansko-muslimanskog bica u duhu iestetici Na-metkove proze može objasniti fenomen ambivalentnog od-nosa kriticara, odnosno citalaca prema ovome piscu. Pregledkritike o Nametku na liniji Balentovic-Frndic-:Telcic to lijepo ilustrira. Ali se mora istaknuti da se u interpretaciji ovogaproblema Jelcic možda najviše približio fenomenu recepcijeNametkove proze. jer, radi se, zapravo, o horizontu ocekiva-nja, odnosno o recepcijiNametka injegovadjela,u cemu pa;tojerazlike zavisno od nacionalno-kulturnog ipovjesno-duhovnogkaraktera citalacke publike, odnosno samih kriticara. Bošnjackicitalac cikriticar) doživljava Nametka kao svog pisca i njego-vo djelo kao sliku i izraz bošnjackog svijeta i života. Andrica,

koga jeJelcicuzeo u poredenje, injegovu slikutogsvijeta,odbijakaoneizvomu, nedcbronamjemu, lažnu i tendencioznu, a samogpisca kao covjeka kome je taj svijet tud, zato opterecen psiho-patskim likovima i manijakainim postupcima, stranim njego-vu katolicko-evropskom duhu i senzibilitetu.

Hrvatski kriticar (i citalac), na drugoj s:rani, JXNll<ltrajud Nametka

u sklopu hrvatske književna<,1i,zamjera mu zbog folklorizma,kojim on oznacava sve ono orijentalno-islamsko i bošnjackokqeje bitna:tovoga~vijetanasJprct hrvatš<o-katolickcm,prigovaramu zbog regionalnog prikazivanja.samo života Bošnjaka, zbognostalgicne okrenuta<,1iprema prošlom, zbog idilizma i idea-lizacijenekadašnjeg bošnjackog svijeta,njegova patrijarhalnogmentaliteta i islamske etike, što je, zapravo, hrvatskom citao-cu, i kriticaru, daleko i tude, što on ne razumije i emocional-no ne prihvaca jer nije u duhovnom skladu sa njegovim bi-cem, !;10je za njega romanticarski daleka egzotika, iako želida Nametka promatra u sklopu hrvatske književnosti. Stogasejelcicu Andric i Nametak i postavljaju objektivno kao anti-podi, što je sasvimprirodno pronicanje, alise u daljnjoj redukcijiisti odnos postavlja i izmedu hrvatskog kriticara i samog Na-metka, zbog dva videnja bošnjackog ~vijeta,koji je za hrvat-ski horizont ocekivanja sasvim ezoterican i egzotican po svo-joj osjecajnosti i etici, po na<,1algijiza onim !;toje iZgllbljeno.Stoga napomene, ili cak primjedbe, da je Nametak sentimen-talno vezan za bošnjacki ~vijeti njegovu prošlost, da je njego-va novelistika žal i uzdah za vremenima kojih više nema, zavrlinamakqe sucbilježjetihvremena, treh1shvatitikao konstatacijeknjiževne osobenosti ovog pisca. jer, cemu prigovarati emo-cionalnom odnCRlpiscaprema jednom životu,i to mu zamjeratisa pozicija ir1telektualno-idejnograzbiranja, ilikroz optiku jednedruge nacionalne književnosti,drukcijeg senzibilitetaiosjecanjaljepote? Pa upravo to licno nagnuce ~tvaralackg duha i jesteestetska struktura ako je postala izraz.

To što je Nametak osjecajno vezan za stari patrijarhaini ži-vot ne iznenaduje onoga koji ima jasnu i nepo~Tednu recep-ciju toga svijeta i života, a koja je, uz to, posljedica Nametko-

352 353

ve pripovjedacke umjetnosti. Jer, kcxl takvog je citaoca ostva-rena estetska komunikacija na relaciji djelo-receptor, cxlno-sno konzument. Ali,zacuduje intelektualno, racionalno rezo-novanje nad onim njegovim novelama koje imaju socijalnoobilježje kako u njima nema otvorenog protesta i pobune, kaoda je književno djelo socijalna studija, a ne umjetnicki doživ-ljaj. Ono što se u Nametkovoj prozi ove vrste može uociti jeste put kojim su prošli mnogi Nametkovi junaci, u prijelom-nim i burnim vremenima, cxlmaterijalnog propadanja i mo-ralnih klonuca do preobražaja. A taj preobražaj je bio moguczahvaljujuciupravo CVTItimmoralnim nazorima kqi sunaslijedeniiz prošlosti.Utome se nalazi strukturni moral Nametkoveproze,aliumjetnicki izvoran, spontan, estetskioplemenjen. Tu se etikapreliva u estetiku, i obratno, uzajamno. Ali je u ovom kom-pleksu estetski snažnija inverzivna situacija kada se cvrsti ka-rakter i ponos junaka, koji on nosi kao pozitivnu tradiciju sta-renika, javljaju, u promijenjenim vremenima i društvenoj si-tuaciji, kao socijalno-moralni apsurd. Tako dolazimo do estetike inverzije kao bitne simbolicno-strukturne postavke u Na-metkovimprozama,bileme erotskeilimjalne. A,ona refXIDekadotkrivaiznenada, kao paradoks,SlSVirnu skladu~ novelistickomformom proznog kazivanja, cini najdublju suštinu Nametko-ve poetike.

Poeticki se Nametak, vidjeli smo, ne može porediti sa An-dricem, ali re mOže JXX"ecMtiSlsvojimprethodnicima, Mulalxlicen1,OrnanOO1-AziZam,Sarajlicem,u S1}islupriIXJVjedackerazvojnaiibošnjacke socijalne proze, i još više, u oblasti pripovjedackeerotike, ~ svojimsuvremenicima Ahmedom Muradbegovicem,Hamzom Humom, te ~ Skenderom Kulenovicem,kojice slijeditiHumu i Nametka i prethodne pošnjac~e pripovjedace sudbi-na na razmedima svjetova ivremena. U nevelikom ciklusu Na-metkovih erotskih novela može se uociti jedna linija u raspQ-nu cxllirske ustreptalosti do dramatike strasti.U noveli-P~dne)culnost se pokazuje kao lirski impresionizam u naporedenju~ slicnim Huminim prozama, u kojima se manifestira prena-pregnuta culna;t kao opsesijaekspresionistickogizraza, ai erotikaje u njoj cednija nego kcxl Hume, ali obojica imaju misao o

prolaznosti. Ipak, kada se cita ova Nametkova novela misli sena Humin G!J&4~.!lin'Ekot, i po erotskom senzibilitetu, i poparu mladih junaka, i po stilu, elipticnim recenicama, po sli-kama mladosti, radosti i ljepote. U noveli SlPl~ se pored-benost ~ Humom nastavlja. Hll1l!Qse, medutim, cxl Namet-kova junaka razlikuje po tome što ne traži kao on oprosta cxlBoga, zadivljen i zanemocao pred ljepotom žene. I kcxlHu-me, kao i kcxlNametka, postoji simbol sunca, » sunce se smi-je«,ali Nametak ovim simbolom svjetlostiide u mistiku: junaknjegove novele postaje sunce koje ce obasjati i obujmiti ženu,a onda nestati u njoj, slicno sufijskoj metafori o leptiru i svije6, ili kapljici i moru. » Ona ce se rastopitii bitce jedna kap-kaže Salili.- I ja cu postati jedna kap, pa cemo se oboje dicinegdje i otici izvan toga.« U Nametkovoj noveli Napast, naj-zad, ljuoovnaStraS:je data dramaticno-psihološki,u dogadajnomi unutarnjem zbivanju, dok je Humina strast uvijek opsesija,ali data pojavno, manifestaciono, kliktavo lirski. Postoji uz toi kcxlNametka erotika plcxlnosti, slicna Humi i, kasnijem Ku-lenovicu, u kojoj se sve daje elementima prircxle, panerotski,u cistim nepomucenim bojama i simbolima (San coljeka Bo-žijeg).

Neke erotske Nametkove proze vezuje ~ slicnim Muradbegovicevim novelama ekspresionisticka dramatika strasti. Ka-da je Mušan, u noveli Bojicka, neosnovano posumnjao da Ai-ša nosi tude dijete, ona, dotada pcxlredena i predana sudbini,progovaramuradbegovicevskižestoko:»Q da Bogdo ni~ovaj cas živa docekala da me ovako pitaš! Meni više ni onakonema života kad ti i trunku jednu sumnjaš u moj namus. -Ustala je i s police dohvatila veliki nož. - Zakoljime! Halal tibila moja krv. Ja nemam više rašta živjeti.«Ali je u toj drama-tici ležalo moralno naslijede predaka kao svetinjau koju se nijesmjelo pa5U11111jati,ane psihoanalitickareakcijapotisnute strasti.Stoga moguca ref1eksijao Aišikao tragicnoj heroini, neobic-noj u svojoj vjernosti mužu i poslije njegove smrti kao da seništanijepromijenilo,može egzis:irati~o u današnjojrefleksiji,u primijenjenom civilizacijsko-kulturnom ambijentu i velikomrazmaku, i osobito u recepciji onoga koji ne poznaje bošnjac-

354355

ki moral 00 starine. A uz tu refleksiju vezuju se i tradicional-ne nemuslimanske predstave o muslimanskoj ženi kao mu-cenici zatvorenoj iza mušebaka.

Iza svega toga nalazi se nerazumijevanje bošnjackog svijetai njegova stoickog pcxlnošenja sudbine. Jer, šta bi se u vezi satakvom moralnom postojanošcu koja prelazi u OOricanjeodživota, koja i od smrti pravi stalnost, moglo reci za one pono-sne i tvrdokorne Bo.šnjake koji, kad je došla Austrija, više ni-kad nisu izišli iz kuce na sokak samo da ne vide mrskog Šva-bu, ili za one stare Bošnjakinje koje, kad je donesen zakon ozabrani zara, nikad nisu izišle na ulicu? To je zapravo jednavrsta reaktivne etike, cvrstine tradicionalnog karaktera i uvjerenja, koju danas ne mogu razumjeti oni koji nisu živjeli u to-me vremenu, osobito oni koji ~;1lizvan muslimanskog kultur-no-povijesnog kruga. I dok se u Ai..ši,pored te moralno-dra-maticne reakcije ogleda i snaga duhovne ljubavi i beskrajneodanosti mužu, Subhija u Nametkovoj pripovijeci Inoca veli-kudšno nadrasta sebe, muža i sredinu kada donosi OOlukudaga oženi drugom, koja ce mu rOOitidijete i uciniti ga sretnim.A on, moralno tronut, osjeti kako u njemu izviru» suze iz nekog izvora u duši kojemu nije znao imena«. A da ne govori-mo o Ibišu, u pripovjeci Cjepar,koji, ponosan, dostojanstveni pošten, » nije prosio, a bio je vec prosjak«, nije pružao ruku,vec je strpljivo, naslonjen na kozu, cekao kraj Careve cuprijevjerujuci da ce ga neko, starca, pozvati da mu iscijepa drva.StogativelikiiponosniNametkovijunacii junakinjemaju simboliljudskog dostojanstva na onom prijelazu kad se etika pretapau estetikucistogsrca,makar iu ffiCijalnomparadoksu, iliu pon05Ubez pokrica kao u pripovijeci Kmet, u kojoj aga Džankic 00-bija da 00 bivšeg kmeta primi trecinu, koju doživljava kao sa-daku... Zato je daleko 00 istine teza da je Nametak prikazi-vao.paYiErl1alno-idilicni bošnjacki život. Nametak takav ži-vot ne izražava u sVojimprozama, vec upravo suprotno. Toje _~votna prepr~k.<l!na~ali u koj@ffiS@moralno-duhovnomkatarsom, psihološki postupnom ili prelomnom, postiže unu-tarnja ravnoteža u dušama junaka. Njegovi su junaci osjecaj-ni i prkosni, pokorni pred sudbinom i ponosni, OOanii pGS!0-

356t.

jani, koji teturaju, posrcu i padaju, ali i ustaju, pcxlnose i traju.Ali, Nametak u t;udbinama svojih likova umjetnicki sugerira

oslobadanje 00 stvarnosnog i duhovnog pritiska i strijepnje pri-stajanjem na posljedice, na život ma kakav bio, da bi se osjetilo olakšanje, ravnoteža i mir u duši i nastavila ljubav premanajbližem (Bojicka).» Slobcxludaj onima kojimasije uzeo, iu duši ceš osjetiti oslobodenje. Osjetit ceš rah progovara glasu snu Derviš-agi (San covjeka Božjega). Jer, Nametkovo djeloje prožeto postojanim moralom u doživljavanjuživota, i istoc-njackom filozofijom u njegovu osjecanju, sve ovisno od pri-rode junaka koji se s njime no.<;i,da li je on u ravnoteži otporaprem životu iliu pomirenju sa životom u Božijem odredenju.DervišPolovinase pet puta na dan penjao na munaru » da ja-vi ljudima neka se ne zanose suviše ovim prolaznim svijetom,neka ostave zacas svoje svagdašnje poslove, neka umiju OOredene dijelove tijela, pa kad stanu u džamiji jedan pored dru-goga, pred Boga, oprat ce dušu i biti cisti i nevini kao L<;tomrodena djeca« (Otmjeni prosjak). Za nemuslimanskog citao-ca to je egzotika, za muslimanskog to je duhovno-povijesnoOOredenje imanentno njegovu bicu. Ali, i za jedne i za druge,Nametkova novelistika predstavlja bošnjacki svijet malih lju-di, koji u životnim nedacama i iskušenjima nalaze ravnotežui spJkoj, ljepotuirdda5tunutar sebe,u skladubica,vjere isudbine.Svako iskakanje ovog pisca u socijalni angažman i društveneuzrocnosti remeti estetsku harmoniju njegove proze, koja sepretace izmedu bajke, sna i stvarnosti, izmedu predanja i ži-vota, raspinje izmedu nagona i morala, nasilja idobrocinstva,i smiruje u pomirenju sa samim sobom. Neka je mir u njima,s vama i u meni! - tb je stvaralacka poruka Nametkova njegovim junacima, citaocima i samom sebi, što magicno rezo-nira nakon citanja ovih novela, i zari kao tiha svjetlost iz dalji-ne u nama.

(991)

357