ZEN GREJ - Dvoboj klanovaSvaki dan jahanja poveavao je Merserovu ljubav prema ovoj zemlji. Ve je bio presta o da broji dane otkako je napustio stoarski kraj u Kanzasu i stigao u Arizonu. Bi o je siguran da su protekle nedjelje. A ve je morao da prekopava po svom sjeanju n e bi li se prisjetio pro losti. Nije imao nekog razloga da se stidi; mogao je svak om ovjeku pogledati pravo u oi, isto onako kao kada je bio prisiljen da puca tokom posljednjih nekoliko godina dok je lutao po prostranstvima Kanzasa; i kao to mu je izgledalo mudro da ode daleko, u nepoznate i puste krajeve, tako je smatrao d a je najbolje da sve i zaboravi. Negdje duboko u du i Merser je osjeao da e jednog d ana naii na mjesto koje e mu prirasti uz srce, mjesto gdje e njegovi magliasti snovi moi da se ostvare. U svom srcu je znao da nije onakav kakvim su ga smatrali na I stoku. Cijelog dana njegov konj elavko kaskao je krivudavim putem koji se rijetko koristio i na kome su tragovi tokova bili jedva primjetni. Gusta borovina spreava la mu je vidik iako je na pojedinim mjestima ipak imao priliku da ugleda predivn u plavocrnu dolinu iza koje su se uzdizali neravni vrhovi planinskog lanca. Napo kon su borovi prepustili mjesto kedrovima i smreki izmeu kojih je crvenkastim sja jem blistala manzanita, a stabljike meskala izdizale su se iznad sivkastih mladi ca. Bilo je tu i hrastova, a u vododerinama su se izvijale sikomore i javori. A iznad ovog gusti a lebdio je sanjivi ljetni dan; ovdje dolje bilo je toplo, i suhi , mirisni vazduh kao da je izbijao iz furune. uma je spavala. U crvenkastoj pra ini du puta primijetio je vi e tragova jelena nego goveda. Prije dva dana sreo je jedn og lovca koji mu je rekao koliko u ovoj dolini ima divljai. Kakva je to promjena bila za Mersera da lovi jelene i medvjede umjesto da juri kradljivce stoke ili d a njega jure pripiti jahai u potrazi za slavom ili revolvera i iz stoarskih gradova! Celavko je bio umoran i hramao je, ali nije posustajao. Negdje naprijed moralo je biti zelene trave i svje e hladne vode. I Merseru je dojadilo tvrdo sedlo danju , ali i nou kada mu je slu ilo kao jastuk. Bio je i gladan, kao i svaki jaha koji je od jednog stoarskog kraja i ao prema drugom. Ve je poeo da strahuje da e jo jedan dan morati da provede na putu. Negdje u ovoj dolini morao bi uskoro da naide na neki ran ili grad ili pilanu, kako su mu usput ispriali. Put nije prestajao da krivuda iako se pribli avao zaravni. I uskoro je, na veliko zadovoljstvo, put skrenuo do i rokog stjenovitog rjenog korita usred kojeg je tekao plitki potok. Isto kao i Cel avko, i on je jedva ekao da zagazi u bistru vodu. Osjeao je kako mu hladnoa probija kroz vrele izme. Ispru io se na uzavreloj ravnoj stijeni da popije koji gutljaj. K ako je voda bila hladna i divna! Celavko je toliko pio da se Merser prepao da e p uknuti. Zatim su odgacali do sjene sikomora na obali. Ovdje je bilo prijatno. Je dino je ubor vode uznemiravao ti inu ume. Uskoro je i sunce poelo da se skriva iza pl anina na zapadu. Merser je obrisao znojavo lice i pomislio da iz bisaga izvadi v e otvrdle kolaie i suhi kukuruz kako bi prezalogajio. U tom trenutku ti inu je prekin ulo udaranje nepotkovanih kopita po kamenu. Iza okuke pojavio se neki ovjek koji je vodio magarca. Kada se pribli io, Merser je primijetio da je to oni i starina, si jed i pogrbljen. Na magarca su bile natovarene dvije bavice za vodu. Starac je o tr o pogledao Mersera, ali u njegovim oima nije bilo neprijateljstva. - Zdravo, stra nce - rekao je kratko. - Zdravo, starino - odgovorio je Merser polako. - Vrue, ha ? Ova zemlja, bogami, gori. Nikad voda u potoku nije bila ovako plitka. - I star ac je poeo da skida bavice. - Konj mi je umoran, a i ja sam. Ima li u blizini kakv o mjesto gdje bih mogao da prenoim? - Pa, dobrodo ao si i u mojoj brvnari - otegao je stari. - Ali, nije to ni ta naroito, a u Rajsonu je dobra krma. - Hvala. Ako nije daleko, odjahau do Rajsona. - Manje od dvije milje. - Dobro. Danas imam sree. Kak vo je mjesto taj Rajson? Grad, pilana ili stoarski obor? - Pa, Rajson je prilino v elika varo . U stvari, jedina u Tontu. Osim krme, tamo su i dva saluna. Pa onda trg ovina mje ovitom robom Sema Vokera, pa onda druga trgovina brae Tims, onda ti je tu Hedlijeva kovanica, pa crkva, vijenica, kola - e, to ti je sve u jednom - i jo dvan aestak ili ne to vi e kua... - Bogami, pravo mjesto - prekinuo ga je Merser zami ljeno. - Ima li raneva? - Svakako. Ima ih nekoliko dolje u dolini. - Je li? To me iznen auje. Ne bih rekao da je ovo stoarski kraj. - Pa, goveda su ovdje napredna, dok su ona u brdima kost i ko a. Voda nikad ne presu i, a ako, kao ljetos, ponestane trave , opet ima dovoljno za ispa u. 7 - Ma ta mi ka e ! Zanimljivo. ini mi se da mi se dopadaovaj kraj. Gdje stoari odvode stoku? - U Marikopu. To ti je preko planina na jug u, nekih dvije stotine milja dalje. - Auh! Ovo je divlji kraj. ta ima osim stoke? - Pa, ima Indijanaca, pa onda podosta medvjeda, puma, urana, jelena. - Vjerujem da u se ovdje zaustaviti. Ali, mislio sam na to ima li kakvog drugog posla osim j ahanja? - Koliko ti je volja, ako puno ne tra i . Ovdje svako mo e nai posla. Nevolja j e to niko od mlaih ne eli da radi. Oko Rajsona se obavlja mnogo posla, ali ne prist i e mnogo novca. - Reci mi gdje da potra im posao. Radije bih se zadr ao dalje od grad a. - Pa, neki dan sam uo kako se Rok Lili ali da nema nikoga da mu re e sorgum. - So rgum? ta li je to? - ta, nikad nisi uo za sorgum? - udan sjaj se pojavio u starevim o ma. - Bogami, gospodine, nikad uo. - Hm. Onda, pretpostavljam da nisi nikad uo ni za bijelu mazgu? - Jednom me jedna udarila. Valjda si mislio na onu obinu bijelu mazgu? - Ma kakvi. Ova bijela mazga uop te nije obina. Mo e te pogoditi poput groma.. . Pa, kao to ve rekoh, Rok Lili je grmio jer ni jedan od njegovih momaka ne bi ost ao kod kue da re e sorgum. Rok ima estoricu raspu tenih sinova, a ne znam koliko jo cur a. To ti je prava stara teksa ka familija. - ime se taj Rok bavi? Ima ran? - Svakako , a dosta njegove stoke uokolo luta. Rijetko ih tjera u Marikopu. Povremeno zako lje koje govedo ili se trampi. Uglavnom lovi medvjede. 8 - Od ega onda ivi? 1 kako uop te mo e da plati nadnicu jahau? - Ha! Ha! To je, bogami, pitanje. Ne znam ti rei, strance. Rok i njegova familija su siroma ni, ali se nekako provlae. Nedavno mu se vratila zgodna kerka koja je bila kod neke tetke ili negdje tamo u Teksasu. Vidi o sam je i po elio da sam opet mlad. - Prokletstvo! Bolje da se dr im dalje od tih L ilijevih! - uzviknuo je Merser obeshrabren. - ta je s drugim stoarima? i - Pa, mog ao bi poku ati kod Simpsona. On ti je s druge strane doline. - Kakav je on? - Isti kao i Lili. Samo to nije siroma an. - Onda bi bilo bolje da kod njega potra im posao . - Svakako. Ali, otkako sam ti ja ovdje, vi e od deset godina, Simpson nije unajm io ni jednog jahaa. - Auh. Je li i to neka velika familija kao Lilijevi. - Ako ni je i vea. - ini mi se da sam pogrije io kada sam rekao da mi je ovo sretan dan - pri mijetio je Merser ustajui. - Hvala ti, stari. Odoh. Krenuo je vodei elavka, namjera vajui da malo pje aci. - Pa, do vienja, mladiu - starac je pozvao za njim. -1 pripazi da te ne ritne ona bijela mazga. - udan neki starkelja - mrmljao je Merser. - ta li mu je ta bijela mazga! Mora da je to neka ala. Put je i ao uz potok i krivudao i spod slikovitih starih sikomora i ponekog bora. Merser je virkao izmeu drvea kako bi otkrio starevu brvnaru, ali bez uspjeha. Tragovi su se udaljavali od potoka i nestajali u umi. Dok je Merser polako i ao dalje, sunce je za lo i sumrak se poeo spu ta ti. Postalo je osjetno svje ije. Volio je da bude u planini. A slatkasti opori mir is doline ve je poeo da ga zanima. Ve je bio skoro mrak kada je put izbio na istinu. Otkrio je da je stigao u selo. Tamno obojene kue/ jedva osvijetljene, nizale su se s obje strane trga. J ao je sve dok nije vidio grupu ljudi ispred neeg Sto je mo glo biti trgovina mje ovitom robom, iznad koje je visila daska s nerazgovjetnim sl ovima. Vidio je konje i kola. Do u iju su mu doprli tihi glasovi. Merser je brzo o sjetio atmosferu. On je dobro poznavao gradove na granici u svje im ljetnim veerima kada je izgledalo da je i sam mir pun naboja. Pri ao je jednom djeaku koji je staj ao nedaleko od gomile. - D oni, gdje bih mogao nai hranu i smje taj za sebe i konja? - Pove u vas do krme. Dopustite mi da vam ja vodim konja - odgovorio je momi sa arom. ta se desilo, djeae? - Ni ta naroito. Moj stari ka e da je Sim Perkins posljednji put idio bijelu mazgu - odgovorio je momi dok je vodio Mersera preko irokog trga. - Pos ljednji put vidio? Mora da ga je gadno udarila? - On je mrtav, gospodine. Kockal i su se u Rajanovom salunu i onda je do lo do pucnjave. Ka u da je to uinio Bak Hatav ej. Ali, Bak tvrdi da nije. - Malo pu karanja, ha? Je li to uobiajeno kod vas? - Mo j stari ka e da je i to dovoljno da ne raste broj stanovnika - odgovorio je djeak s mijui se. - Gdje vam je erif? - Najbli i je u Marikopi. Nikad ga nisam vidio, gospod ine. - ini mi se da je tvoj Rajson zanimljiva varo , D oni. Uostalom, ta je to bijeia m.izga? 10 - Pa, gospodine, ako ne znate, neu vam ni rei. Ovo ir i moj stari. Samo v i uite. Veera je gotova jer je mama ye odavno zvonila. Ja u se pobrinuti za va eg konj a. Merser se popeo do tro nog trijema i u ao u tamni lodnik na ijem se kraju nasluival a slabo osvijetljena prostorija. U ao je polako. Dvojica mu karaca sjedili su za dug akim stolom. Jedna ena je u la na druga vrata. - Dobro vee, gospoja. elio bih smje taj a sebe i konja. - Tek ste do li, gospodine? - upitala je o tro, odmjeravajui ga prodo rnim pogledom. - Ovog trena. Sreo sam va eg malog. - Sjedite ovdje - odgovorila je uljudnije. - Donijeu vam veeru. Merser je sjeo preko puta mu karaca koji su ga, kako mu se uinilo, nemarno pogledali. Lampa je bacala ukasto svjetlo na tvrda lica koj a nisu pripadala stoarima. Zapazili su gdje je i kako je Merser dr ao revolver prij e nego to su ga pogledali u lice. - Dobro vee, ljudi - rekao je Merser lijeno, sje dajui. - Zdravo, strance - odgovorio je stariji. Merser je osjetio kako ga ispiti vaki i radoznalo posmarraju, ali nije opazio i otpor i, sudei po tome kako su ga p rihvatili, stranci nisu bili rijetkost u Rajsonu. Gazdarica mu je donijela veeru koja je bila tako topla i dobra da ne bi razgovarao sa ovim ljudima i da su bili razgovori) iviji. Oni su brzo svoje pojeli i iza li. Dok je Merser jeo, djeak se v ratio nosei bisage i kaput. - Donio sam vam stvari, gospodine - rekao je. - Ostav iu ih ovdje. - Gurnuo je vrata u sredini prostorije. - Kako je moj konj Celavko? - upitao je Merser kada je djeak iza ao. - Kladio bih se da odavno nije okusio zobi . Fin konj gospodine. Pobrinuo sam se za njega. - Tome, gdje ti je otac? - pozva la je ena iz kuhinje. U - Tamo preko. - Pa, tri kod njega i reci mu da treba veerat i, bilo pucnjave ili ne bilo. Momi je veselo namignuo Merseru i nestao u tamnom ho dniku. Merser je veerao i oti ao u sobu da uzme, kaput. Pomislio je da saeka dok se ne vrati djeakov otac. Ali, kako se to nije dogodilo, iza ao je na trijem. Na trgu je bilo vi e svjetla i buke nego prije veere. Konji i ljudi su bili u pokretu. Ljud i su prolazili i razgovarali. Cuo je neku enu kako se smije. S druge strane trga vidio je nekolicinu ljudi u trgovini koja je bila osvijetljena. Krenuo je preko da bi kupio neke stvari potrebne za dugo jahanje. Trgovina nije liila ni na jednu od onih koje je viao, iako u tom asu ne bi mogao odrediti kako ili za to. Ipak je to bila tipina trgovina mje ovitom robom. Dok je ekao da bude poslu en, posmatrao je mu te rije. Sreo se sa radoznalim pogledima, na kraju i sa drskim pogledom zgodne djev ojke koja je u la s pratiocem. Smijuljili su se i priali o igranci koja se oito treb ala odr ati te veeri. Merser je okretao leda mnogim stvarima, pa i onoj koja bi mu mogla donijeti sigurnu nevolju. Tamo u Kanzasu nikad nije bio u stanju da to izb jegne iako se vjeno trudio, pa ak zaradio i nadimak Vrludalo. Uzvratio je tu nim smi je kom na izazovni pogled stasite djevojke i vi e je nije ni pogledao. Konano je uslu e n i svoje brojne pakete je odnio u sobu. Na raspolaganju je imao i lampu. Slaba svjetlost otkrivala je golu sobu da krevetom, klupom i umivaonikom koji je, iako obijen, predstavljao pravi luksuz za njega. Merser je ponovo iza ao, ali ovog put a je oti ao u naj- ; bli i salun. Bio je tu ank koji se protezao cijelom i du inom zida , sjajno ogledalo i arano sugestivim figura ma, izmaglica od duhanskog dima, miris ruma, glasovi grubih ljudi. Merser je osjetio olak anje i neko novo isku stvo jer se inilo da ga niko ne primjeuje. 12 Imao je namjeru da popije ne to estoko, ali se a nku nije moglo prii od gomile neotesanaca. Merser nije htio da se gura, pa je, ot kriv i jednu kutiju u uglu, sjeo da posmatra oko sebe. Bilo je tu vitkih jahaa, kri vonogih i crvenih u licu i sitnih oiju. Iznenadila ga je njihova visina i podsjet ili su ga na teksa ke kauboje. Arizonci su zaista bili visoki. AH to su mogli biti i Teksa ani po onome koliko je uo da su se ovi svuda rasuli. Vei dio gostiju u Raja novom salunu imao je obilje je sirovosti. Neki su bili obueni u odjeu od jelenje ko e. Mnogi su bili sna ne grade, irokih ramena i dugih nogu, ali su im vidno nedostajal e osobine jahaa. Izgledalo je da im novac ne nedostaje. Kockali su - neki su igra li poker, drugi faro, a trei su bili zabavljeni nekom igrom koja je Merseru bila nepoznata. Toliko je bio zainteresovan da je zaboravio na pie. Saluni u Hejs Siti ju, Ebilejnu i Dod u, poznatim stoarskim gradovima koje je posjeivao, mnogo su gubil i u poredenju sa ovim. Oni su predstavljali rijeku ljudi koji su odasvud dolazil i - bili su to paraziti granice i kauboji na koje su vrebali. Ovdje u Rajsonu bi lo je manje buke i divljine i gomila je prilino pristojno izgledala. Mo da se to mo glo pripisati i odsustvu ena. A ipak, ovoj gomili u Rajsonu kao da ni ta nije nedos tajalo, izgledali su vrsti kao kremen i samo je elik mogao izazvati vatru. Merser je posmatrao i prouavao, ustao je i umije ao se u krug posmatraa oko kockarskog stol a i oslu kivao dobro nauliv i u i - razgovor ovih gor taka ga je i fascinirao i zbunjivao . Napustio je salun ni s kim ne prozboriv i ni rijei, ne znajui ni sam da li eli osta ti u ovom gradiu. 13 II Ujutro je D on Merser bio drugaijeg raspolo enja. Odluio je da ne ide daleko od doline. Rano je dorukovao sa djeakom Tomom, koji ga je otpratio d o konju nice da osedla elavka. - Idete dalje, gospodine? - upitao je djeak. - Pa, To me, ini mi se da neu ako budem na ao posao - odgovorio je Merser. - Pa, ovdje je lak o nai posao. Samo odja ite do Roka Lilija i imaete posao. - Auh! A za to mi preporuuje jega? - Pa, zato to bih ja tamo oti ao da sam veliki. Tamo sam lovio divlje urane. Divno je to mjesto. - Ima li jo ne to osim divljih urana? - Razne divljai. I breskvi, lubenica, ovako velikih glavica kupusa, pasulja. Samo da okusite pasulj koji pri prema gospoda Lili, prste biste polizali. -1 ta jo , Tome? Ve mi ide slina na usta. - Pa, koliko mogu prosuditi ljude, siguran sam da nikad ne biste tuda samo proja hali... ni zbog Nen Lili. - Ah, jasno mi je - odgovorio je Merser nehajno. - Tom e, evo ti dolar. Dopao si mi se. A koje Nen Lili? - Nen je jedna od Rokovih keri - pro aputao je Tom uzbueno. - Upravo se vratila iz Teksasa. Bio sam mali kada je o ti la. Ali ona me pamti. Ka e da me voli. I, gospodine, Nen je u gadnoj nevolji. I t e kako bi mi bilo drago da ste vi momak koji je za njom do ao iz Teksasa. Merser n ije mogao ostati ravnodu an pred tim pametnim i blistavim oima. - U nevolji? ini mi se kao da sam negdje uo tu rije. A kakva to muka mui tvoju prijateljicu? - Ne znam tano, gospodine. I pla im se da ka em ono to mislim. Ali, ipak u vam se povjeriti. Osje m da je Nen u nevolji zbog bijele mazge i Baka Hataveja. 14 - Samo polako, mome. t a je to bijela mazga? - Brzo ete otkriti. Ja nisam izdajica. Ali, Bak Hatavej je najgadniji tip u ovoj dolini. On udara konje i tue dje cu. Kocka se i puca, to sva ko ziu. Jedino to ne pije. Pa, pria se da je zapikao Nen Lili za sebe. Ve na prvom ple su nakon njenog povratka premlatio je trojicu mladia i pucao u mog roaka D ima S nekera. Osakatio ga je. Ka u - ove stare ene ovdje - da je i Nen bacila oko na Baka . Ali, ja u to ne vjerujem. Dvaput sam vidio Nen ovdje u gradu- i jednom gore u u mi, u njenoj kui, i svaki put je plakala i plakala. Stari Rok je ne to du an Baku Hat aveju. I mo da je stoga spreman da mu prepusti Nen. - Mome, otkud ti zna da Nen nije Hatavejeva dra gana? - upitao je Merser ozbiljno. - Pa, ja to osjeam. Nemojte me odati, gospodine, ja to jednostavno nasluujem. - Bi li me poveo i upoznat) o njo m? - I te kako bih to elio. Ali, moram da radim. A i tata pije. - Kako u nai taj ra n Lilijevih? - Lako gospodine. Ne mo ete ga proi. Poite ovim putem ovdje... evo ovuda ... i skrenite odmah nalijevo. Idi te sve do kraja. Tamo je jedna stara brvnara i dvije staze. Krenite opet lijevo. Ta staza na nekoliko mjesta presijeca potok, ali je ni jednom neete proma iti. I ubrzo nakon toga doi ete do ranca. - A kako u pre poznati tvoju prijateljicu Nen? - Oh, gospodine, znali biste koja je i kada bi b ila meu stotinu djevojaka. Toliko je lijepa. - U redu, Tome, povjerovau ti na rije - odgovorio je Merser polu aljivo i poluozbiljno. - Samo me nemoj odati. - Ne pada mi na pamet - uzviknuo je momi. Oi su mu blistale, a pjegice na blijedom licu post ale jo izra ajni je. Vrtio se oko Mersera dok je ovaj sedlao konja, a kada je uzjah ao, posavjetovao ga je: - Izja ite sa stra nje strane, x 15 gospodine. Ovdje su ljud i stra no radoznali. Vratiete se ha put kada zaokrenete na mjestu gdje se zavr ava og rada pa njaka. Recite Nen da sam vas ja poslao. Merser se pozdravio s momkom i kre nuo, kako mu je reeno, putem odakle se nije vidio ni grad, niti iko od njegovih s tanovnika. Upadao je u bezbroj avantura, pa mu ni ova nije bila mrska. U svakom sluaju, prije nego to napusti dolinu, posjetie Lilijeve i Hatavejeve. Jutro je bilo svje e, vazduh o tar, ali pun mirisa. Vedro nebo obeavalo je jo jedan topao dan. dreba d su trkarala po pa njaku, a odnekud se ulo njakanje magarca. Merser je pro ao pored n ekoliko koliba, na kraju i pored ranerske kue ispod grebena, smje tene izmeu korala i polja. Sunce jo nije bilo obojilo visoravan na istoku. Veim dijelom puta Merser j e mogao vidjeti samo crne vrhove tamnih planina prema jugu i resastu crnu liniju prostrane visoravni na sjeveru. Vi e nije nailazio na raneve, iako su tragovi stok e vodili s obje strane. Zakljuio je da su i tih nekoliko raneva sigurno podosta ud aljeni jedni od drugih. Sunce je ubrzo iza lo, zlatno i toplo, odvlaei jutarnju svje i nu. Muhe i pele su zujale uokolo. Nekih pet milja dalje od grada Merser je do ao do prvog zaokreta koji je vodio do starog, zaraslog puta kojim su rijetko prolazil a kola. Zaokretao je u hrastovima obrasle bre uljke i postepeno se uspinjao. Merse r je pozdravio prvi bor. Volio je drvee jer ga je rijetko viao na svojim ranijim o bilascima graninog gorja. Ovi bre uljci su bili obrasli gustim grmljem, kedrovima i borovima, a nakon izvjesnog vremena doekale su ga smreka i jo vi e borova. Li e je bil o sivkasto od pra ine. Odavno u ovim krajevima nije pala kap ki e. Povremeno, kada b i se osvrnuo, primijetio bi plavetnilo na jugu i inilo mu se da se uspinje visoko . Pro ao je istinu na kojoj je stajala oronula brvnara; ] Njen izgled je uzbudio Me rsera. ta li se ovdje zbilo? 16 Ispod ove brvnare bila je stjenovita vododerina g dje su rupe od sasu enog blata i mno tvo tragova stoke govorili da ovdje ima vode. U spinjao se dugo kroz umu. Truli panjevi, li e, borove iglice nudili su slatkast i op ojni miris, topao kao vjetar iz vatre. Merser je duboko udisao ovaj novi i neobini vazduh. inilo mu se da ga opija. Kada je do ao do vrha i skrenuo na ogoljelu rava n, zaustavio je elavka i zagledao se uokolo kao opinjen. Valovita brda zeleni a, pop ut ogromnih talasa nagnutog mora, dizala su se u susret crnim, crvenim i sivim p laninama koje su i le od istoka ka zapadu sve dokle mu je pogled mogao da dokui, is presijecane mnogim kanjonima sa velianstvenim pojasom stijena zlatnih na suncu ko je su krivudale ispod drveem oivienog ruba. Merser je bio odu evljen vidikom. Kako j e to bilo divno jednom ovjeku iz ravnice ije su oi postale umorne od jednolinosti be skrajne, suncem spr ene prerije! Vazduh je bio miran i topao. uo je sanjivi huk vod e koja pada i inilo mu se da je jo samo to potrebno da bi ovaj prizor divljine bio savr en. Zatim je Merser skrenuo pogled nadesno. I ostao je kao prikovan. inilo mu se da je dovoljno visoko da bi gledao na predio krivudavih zaobljenih grebena s linih srebrnastim i zelenim takicama i aranim zmijama izmeu kojih su zijevali klanci zagu eni umom iz kojih su izbijale stijene i litice. Ti grebeni bili su miljama dug i i spu tali su se u tamno plavetnilo u najdivljijem dijelu zemlje koji je Merser ikad vidio. Iza dalekog zida tog konjona uzdizalo se bre uljkasto more kupola i vr hova, neravnih i crnih, dalekih i naizgled nedostupnih. - Hej, gdje sam ja ovo d o ao! - uzviknuo je zaneseno. Na konju je pre ao Stjenovite planine, ali njegov pogl ed nikad nije bio nagraen veom aroliko u i sjajem. Merser je morao da u sebi potisne d jeaki san o kraju duge. Bolje bi bilo kada ne bi bio toliko odu evljen. Krenuo je da lje, iako nerado. Ubrzo je opet u ao u sjenu. Poeo je da se spu ta sa ovog visokog br da. Pribli avalo se podne, to je pokazivalo da su za njim ostale mnoge milje. Uskor o mu je u i ispunio ubor potoka. uma je postala gu a, drvee vi e, sjena tamnija. Napoko e stigao do dna padine i za ao u divlju istinu blistavu od zlatnog cvijea i arenog ru ja. Na jednom kraju stajala je brvnara bez vrata. S lijeve strane otkrio je staz u koju je tra io. Vodila je do ume odakle je dopirao dremljivi huk vode. elavko je n anju io vodu i sigurno bi pojurio da nije bilo vrste ruke na uzdi. Zatim je staza s krenula preko suncem obasjanog proplanka do ispod velikih sikomora bijele kore i zelenog li a, koje su se naginjale iznad mahovinom obraslog kamenja i brze, kao ili bar ute boje. Ovdje nije bilo ni traga od su e. Merser je iza sebe ostavio toplu, p ra njavu i sasu enu zemlju. Sjahao je da bi se napio vode. Pio je i pio i gotovo se zagu io kao o ednjeli pustinjski jelen. - elavko, piemo pa makar se i naduli - uzviknu o je. - Kakva voda! Kada samo pomislim kakvu sam splainu dosad pio! Merser je pre veo Celavka preko vode i sjeo na panj. Brza voda mu je prelazila preko koljena i kao rukom odnosila svu vrelinu i zamor. Osim konja, on je najvi e volio brzu vodu . A ovaj potok je prevazilazio sve njegove snove. Mora da je izvirao negdje dale ko u planinama koje je vidio. Priroda se pobrinula da ima dovoljno vode u rijetk oj i izabranoj divljini. Merser je s te strane na ao stazu i pojahao, a zatim ubrz o opet pre ao vodu. esto je zaustavljao konja da oslu ne. Izgledalo je da je ovo mjes to beskrajna samotinja. Ni jedno ivo bie nije pre lo njegovu stazu, niti uznemirilo ovu blagost. Napokon je prestao da broji koliko je puta pre ao potok. Mir i ljepot a ume i mrmor vode bili su 18 tako udesni da je zaboravio na svoju misiju sve dok nje govo sanjarenje nije grubo prekinuo daleki lave psa. Ovo je za Mersera bio zn ak da sja e i krene pje ke. Nakon nekoliko trenutaka osjetio je miris dima to ga je b olno podsjetilo na li e i jesen njegovog djetinjstva. Namjeravao je da ide pravo do te planinske kue Lilijevih i predstavi se. Ali, poeo je da oklijeva kako je taj t renutak postajao bli i. Potok je manje brbljao a vi e krivudao, kao da nerado napu ta ovu svje u, mahovinom obraslu obalu da bi oti ao u neravni, ogoljeli predio. Nekolik o puta je izmeu drvea Merser opazio vrele sive grebene ispod njega. Vje rovatno se dom Lilijevih ugnijezdio na ivici ume gdje je ovaj potok izbijao na istinu. Merse r se u tom trenutku na ao na najljep em mjestu koje je ikada vidio. Potok je okru ivao obalu oko jedan ar iroku i natkriljenu visokim borovima i drveem ude snog srebrnas tog li a koje mu je bilo nepoznato. Ispod njih su sikomore irile granje i razbacival e li e. Izgledalo je kao da u sanjivom ljetujem vazduhu pliva zelenkasto zlatasta s vjetlost. Merser je ostavio elavka da pase, a sam je krenuo dalje kao opinjen. Vel ike stijene obrasle sivka stim li ajem i pokrivene ipkastom paprati i ukastom mahovin om visile su iznad potoka. U mirnoj bistroj vodi Merser je ugledao pastrmke koje su le ale nepomino. Ovo je bila posljednja slamka. Uspuzao je na stijenu veli ku i ravnu kao brvnara. Bila je pokrivena mekim pokri vaem od borovih iglica. Iznad s tijene izvijale su se vitke grane sa srebrnastim li em, a iznad ovih nadvijao se are ni baldahin velike sikomore. Bilo je to mjesto koje mu je osvojilo srce i u tomtrenutku vratio se svojim mlada lakim ludorijama - poku ae da ulovi pastrmku. Ali t ek to je zauzeo eljeni polo aj osjeajui se sigurnim pod irokim granjem, njegove o tre hvatile su neobian zvuk. i, 19 Merser je podigao pogled sa mirne, tamne vode. Sla b uzdah dopirao je iz kro nji i mije ao se sa blagim uborom potoka. Mo da je vjeverica otkinula i arku. Oslu kivao je i napokon uhvatio u tavi zvuk, kao da se neko kree izmeu ja. Dopirao je zdesna, s njegove suprotne strane. Tada je opazio da staza vodi d o pukotine u stijeni. Trenutak kasnije pojavila se djevojka nosei vedro za vodu. III Merser se trgnuo. Djevojka nije bila ni visoka ni niska. I la je laganim korak om, iako zastajkujui. Kada je iz sjene izbila na suncem obasjanu istinu, primijeti o je daje gologlava i bosonoga. Pro la je iza stijene i pojavila se na kamenoj ploi ispod koje se kovitlala voda i, kleknuv i, spustila vedro u vodu i zatim ga izvuk la. Ovaj pokret oty krio je od sunca potamnjelu oblu i sna nu ruku i gipka ramena. Sjela je na mahovinu podigav i lanenu suknju da uroni noge u vodu. Merser je bio jedva drideset stopa daleko od nje, ali ga ona nije vidjela. Izgledalo je da tam ne plave oi ne opa aju ni ta u toj tihoj umi. Lice joj je bilo kao isklesano, suvi e sna o da bi stvarno bilo onakvo kakvim ga je mali Tom odu evljeno opisao, ali je u nje mu: bilo neke udne ljepote. Kosa joj je bila gusta i kestenjasta, a na suncu na n ekim mjestima kao zlato. Podrhtavanje crvenih usnica i suzne tu ne oi pokazivale su Merseru da je svjedok tuge. Dok ju je posmatrao neodluan i zanesen, izraz njenog lica polako se promijenio u istinski oaj. U tom trenutku jaha je shvatio da je na pokon, nakon brojnih te kih i pogre nih puteva, do ao do kraja svoje duge. Stoga nije smio ostati skriven na tom mjestu, kao svjedok tuge koja nije bila za radoznale i strane poglede. - Zdravo, Nen! - pozvao ju je, gotovo veselo. ula ga je jasno j er je ljupku glavicu podigla kao upla eni jelen. Lice joj se zarumenjelo dok se os vrtala desno i lijevo urno bri ui oi. Merser je imao utisak da su joj se na ovaj nain i ranije obraali u samotnosti njene ume. Nije pokazala ni iznenaenje, ni strah. - Z dravo, Nen - ponovio je, sada ne tako odva no. Odjednom ga je ugledala. - Zdravo, ti - odvratila je. Na to se Merser podigao iz ie eeg polo aja i razgrnuv i li e sjeo na r b stijene. - Posmatrao sam pastrmku - rekao je osmjehujui joj se. - Iznenadila si me. Odmjerila ga je od glave do mamuza koje su zveckale na kamenu. Na licu joj se pojavilo iznenaenje. - Jesi li siguran da si posmatrao samo pastrmku? - upital a je sumnjiavo. - asna rije. - Takvim trikom su neki i ranije poku ali da mi priu. - N e bih se udio. Ali, dajem ti rije da nisam tra io takvu sreu. Ostavio sam konja podal je da pase. Sanjario sam kada sam odjednom ugledao pastrmku. - Sanjarili ste? upitala je ne vjerujui. Osmjehnuo joj se. Primijetio je kako se zauenost pretapa u u dnu zainteresovanost. Samo kada bi mogao produ iti ovaj razgovor! - Ko ste vi? - u pitala je nakon krae pauze. - Mislite kako se zovem i ta sam? - Oboje. - Merser, D o n Merser, ali imam i nadimak. Vrludalo! udno, zar ne? Dali su mi ga drugari jer u vijek izbjega neke stvari. - Kakve stvari? - nastavila je radoznalo. - Oh, sve, ali uglavnom poslove, tue, metke... i djeSvojke. Veoma sam stidljiv kada su u pit anju djevojke. Slatko se nasmijala. 21 -1 izgledate tako. Odakle ste? f - Iz Kan zasa. - Iz Kanzasa! - bljesnula je od uzbuenja. - Pro la sam kroz Dod Siti na putu i z Teksasa. Oh, bilo je to stra no mjesto. Ali, ika Bil mi je rekao da nije sada tak o lo grad kao to je bio prije dolaska eljeznice. - Niste, valjda, sami putovali od Dod a? - upitao je o tro. - Nisam. Stric me je doveo. On je sada kod nas. Ali, sigur no se ne bih pla ila ni da sam bila sama. - Veoma ste hrabra djevojka iako ste mla di. - Imam osamnaest godina - odgovorila je plaho. - Ma nemojte? Ne bih rekao ni da vam je petnaest. Pogledala ga je sumnjiavo. - Vrludalo Merser iz Kanzasa! - p onovo je upitala. - Da, gospoice. Roen sam u Pensilvaniji. Pobjegao sam od kole i o d kue prije nego to sam napunio petnaest. Postao sam kauboj u Kanzasu. Krenuo sam na Zapad i posljednjih godina vodio sam prilino tegoban ivot u Teksasu i Kanzasu. Dosadilo mi je vrludanje, pa sam krenuo u Arizonu. Eto, to je moja pria, gospoice. - Vi ste svakako iskoili iz tave u vatru. Otkud vi u ovom na em kraju? - jednostav no sam jahao na zapad. Vidim da me je srea pratila. - Srea? Svakako, ali lo a. Bolje bi vam bilo da se okrenete i odete iz Arizone - barem iz ovog Tonto bazena. - N akon to sam vas vidio, Nen? - Da, nakon to ste vidjeli mene, Nen! - odvratila je i zazovno dok joj je rumenilo polako oblijevalo od sunca potamnjele obraze. - Da l i je to savjet, slutnja ili prijetnja? - upitao je polu aljivo. - Pa, nije prijetn ja, ali jeste sve ostalo - odgovorila je ozbiljno. 22 - Onda neu odjahati. Za ovo nije imala spreman odgovor, to ju je jasno za trenutak zbunilo. Pogledala je svoje vedro i pomakla se kao da hoe ustati, ali nije. Ali je u tom trenutku postala svjesna golih nogu do koljena, pa ih je urno izvukla iz vode i pokrila. - Nen, mo gu li da doem do vas i upoznam se s vama? - nastavio je Merser. - To vrlo dobro in ite i s mjesta na kome ste sada odgovorila je. - Suvi e je daleko, pa ne vidim kak o izgledate - alio se. - Mogli biste se smoiti. Mogli biste uzjahati konja. - Onda ete me pozvati u svoju kuu? - urno je upitao. - Odavno je pro lo jutro i daleko ste od svakog ranca. Moj otac nikad nije pustio da neki jaha ostane gladan ili umoran . - Va otac? Oh, jasno mi je. Vas i nije briga da li umirem od gladi ili da li sa m se izgubio. Nen, ovo je kraj mog putovanja. - Ovo? ta to znai? uma... ovaj potok. .. ran mog oca... ili ne to drugo? - Mislio sam na vas, Nen - rekao je. Ako nije bi la uvrijeena, onda je sigurno bila ljuta, a ipak su se u njenom pona anju zadr ali uenj e i pitanja. Merser je brzo shvatio da bi ga samo iskrenost mogla spasiti. - Mol im vas, nemojte misliti da sam suvi e napadan prema djevojkama - nastavio je ozbil jno. - A ta drugo da mislim? - upitala je s nevjericom. - Jer ovo je samo uma u Ar izoni, a ja sam kerka siroma nog gor taka. - Ne igram se. Ne bih se s vi e po tovanja odn osio prema vama ni da ste kerka najbogatijeg ranera u Arizo 23 ni. Ali, ja ne elim da ekani dan, ili nedjelju, ili mjesec da bih vam sve rekao. Molim vas, dopustite mi da doem do vas, Nen. - Otkud znate da sam ja Nen Lili? - odjednom je upi tala . - Znao sam im sam vas ugledao. - Kako? - Onaj momi iz Rajsona... Tom, koji me je poveo svojoj kui... on mi je rekao. - Tomi Barns? - povikala je. Opustila se. - M ali lupe ! Kada ste ga vidjeli? - Sino. Dojahao sam u sumrak. Sreo sam ga i upitao za smje taj. Odveo me je svojoj kui. Rekao sam mu da tra im posao. Rekao mi je da se mogu zaposliti kod Roka Lilija. Jutros se ponadao da sam mo da va dragan iz Teksasa koji je do ao za vama. Momak je bio tako uzbuen, tako plah... izgleda da vas veoma voli, ali i zabrinut je zbog vas. Onda mi je ispriao da ste u nevolji - da posto ji neka gu va izmeu va eg oca i izvjesnog Baka Hataveja i, napokon, da je va problem u tome to ne volite tog Baka Hataveja. Lice joj je planulo i ona je povikala: - Ma lo nju kalo! Da tako ne to ispria jednom strancu! - Pa njegovo srce je izabralo prvog stranca, Nen. Mogu li sada doi do vas kako se ne bismo morali dovikivati? - Ne! Ne! Oh, ovo je sramotno! - povikala je krijui lice rukama. Merser je ekao. Bio je nagao, ali zar je mogao ponuditi neko drugo obja njenje? Istina je bila najbolja. Ako je Tomi bio zaista mali petljanac i ako je Nen istinski marila za tog u asnog Hataveja, onda je i za Mersera bilo bolje da to prije sazna kako bi mogao odjaha ti dalje, kao to je i do ao. AH, srce mu je sna no udaralo u grudima. - Nen, ako u to me ima i ta sramotno, onda ete mi morati rei kako bih i sam to saznao - napokon je r ekao. - Ali, ja vas ne poznajem - gotovo je jecala. - Potrudiu se da to ispravim. Dopustite mi da doem do vas osim ako, naravno... - ali nije rekao do kraja. ekao je da se ona malo pribere. Kada je podigla glavu, izgledala je nekako drugaije. Za to ste... do li... ovdje? - upitala je zamuckujui. - Raspitivao sam se jer ini je potreban posao. U svakom sluaju bih do ao da posjetim va eg oca. Ali, da budem iskre n i otvoren prema vama, moram vam priznati da sam sasvim ozbiljno prihvatio Tomo vu priu i do ao sam da vas oslobodim nevolje. Buljila je u njega zatamnjenih oiju ko je su mu uznemirile srce. Ako se nije zaljubio u Nen prije nego to ju je vidio, o nda se to svakako desilo sada. - Do li ste da me oslobodite nevolje? - slatkim gla som je doviknula preko potoka. Izvjesno je da se niko nikad ranije nije ponudio da pomogne Nen Lili. Da na njenom licu i u rijeima nije bilo sumnje i bojazni, iz gledala bi zahvalna. - Gospodine Merser, nisam sigurna u vas. Ovo je sve tako na glo... tako... tako... Pa, kada bi bilo tako, ja bih... ja bih vas blagoslovila. Ali to ne mo e biti jer se ne mo e ni ta uiniti. - Za to ne mo e? Naravno, ja ne znam koj je va a nevolja. Da li mi je va mali prijatelj Tom rekao istinu? Pogodilo ga je to njene oi poku avaju da prodru kroz navodnu njegovu masku. Ustala je i krenula presk aui s kamena na kamen dok nije do la direktno preko puta njega. Pru ala je naj armantnij u sliku i pored borbe koja se vodila u njenoj du i. Voda je uborila oko njenih nogu i oko divno oblikovanih gle njeva; zaboravila je na suzdr anost od uzbuenja i radozn alosti; ruke su joj bile ispru ene kako bi odr avala ravnote u a ovo je samo nagla avalo izuzetne obline grudi i vrata. Merser se podigao. Bilo je krajnje vrijeme da od ja e od ove povuene rjeice i 25 zanosne djevojke, osim ako ga ne zadr e njene rijei ili pona anje. - Vratite se - naglo je rekao. - Neu pasti. Pa, ta i ako bih pala? Svako g dana otkako je ovako toplo dolazim ovdje... sa odjeom - odgovorila je podariv i m u prvi osmijeh. - Mogli biste se pokliznuti i udariti u glavu. - Moja jadna glava je prazna, pa to ne bi ni bilo toliko va no. - Nen, u vama je isti davolak kao i kod svih drugih ena. Da li mi je Tom rekao istinu? - Kako bih vam mogla priznati da jeste... ako sam vas vidjela tek prije dva minuta? - upitala je bespomono. Izgleda kao da ste izpru ili ruke prema meni - rekao je odsjeno. Nasmijala se. - Sv akako. Ali nije tako. Samo odr avam ravnote u. - Zato ste mene izbacili iz ravnote e odvratio je. Nen, ne mo e se ovo ovako nastaviti. Ako imate dovoljno pameti i raz uma da me prihvatite kao pravog prijatelja, onda je sve u redu. Ali, bolje da to odmah ka ete ili u odjahati. - Nemam ni pameti ni razuma ni... niega - odgovorila j e. - Pa, ne vjerujem da govorite iskreno kao i ja. Djevojke ne mogu biti iskrene . - Ja mogu. Ali vi oito mnogo oekujete nakon ovako kratkog poznanstva. - Ili u ost ati ili odjahati. I kakvog onda smisla ima ovoliko otezanje? Merser je znao da s e vi e ne smije zadr avati osim ako je ona podlegla neemu emu se nije smio ni nadati. Ipak, jo uvijek je bila suzdr ana, nije podlegla njegovom vite tvu niti ju je uzbudil a njegova ozbiljnost. Sve to kao da je dokazivalo uzaludnost njegovog nadanja. 2 6 - Pa, bojim se da ete morati odjahati - odgovorila je usiljeno. Da li je zami lja la da on ne bi to uinio? ta se krilo u dubokim sjenama njenih oiju? - To mo ete brzo rije iti - odgovorio je zvonkim glasom. - Ali, vama je potrebno izvinjenje, ni jed an stranac nema pravo da vas ispituje ve nakon prvog susreta. Svejedno, ja u vas p itati. Da li volite tog Baka Hataveja? Grudi su joj se nadimale. Neki udan bljesa k sijevnuo joj je na licu. - Mrzim ga! - povikala je. Dugo su se gledali preko v ode. - Hvala vam - odgovorio je Merser. - To povjerenje je vi e nego to sam zaslu io ili... oekivao. Neu odjahati. Vratite se na obalu. Ja u doi preko. - ALi, smoiete se odvratila je sumnjiavo. Osjeao je da mu vi e nema pomoi. Olak anje koje je osjetio nak on njenih rijei da mrzi Hataveja, dovelo je do konflikta emocija. Gotovo je pao s a stijene kada je ona rekla: - Ja u prei. Mo emo se sakriti ispod granja. Jer, svako g asa ovdje mo e doi neko od djece. Podigla je suknju iznad koljena i zagazila u vod u. Bio je to za njega trenutak arolije i, da je bilo potrebno, njegova propast poe la bi upravo tada. Izgledalo je da iznad njega treperi zlatasta suneva svjetlost; potok je mrmljao o svojoj beskrajnoj samoi kao da ga uvjerava da nema drugih oiju osim njegovih da posmatraju Nen Lili dok gazi preko vode. Kretala se sigurno, v je to. Merser je zurio u njenu grguravu kosu, njeno zami ljeno pognuto lice dok je p azila gdje e da stane i nije mogla vjerovati vlastitim oima. udo se de avalo. Neko mu je dolazio u susret. U svom srcu se zaklinjao da se nikad ni ta nee desiti zbog ega bi ona mogla za aliti. Zatim je divlje kriknula i skoiv i kao koza dohvatila kamen n a obali. Suknja joj se spustila. Merser se nagnuo sa ispru enim rukama. Gubila je ravnote u, ali se uhvatila na vrijeme i brzo skoila pored njega. Razmaknuo je li e i g ranje kako bi je propustio u ovaj povueni kutak. - Na li ste moje skrovi te! - rekla je s uenjem. udno! Sve ovo je udno - ovaj susret, i sve u vezi s vama. Ovdje sam dol azila jo kao djevojica - stotine puta - i ovdje esto dolazim otkako sam se vratila kui. Merser ju je i dalje dr ao za ruku iako je ona blago poku avala da je izvue. 1 jo uvijek je nije pu tao ni kada su sjeli, zagledani jedno u drugo. Pa ljivo ju je posm atrao. U sebi se nasmijao od divlje elje da poljubi crvene izvijene usnice. Njene predivne oi prodorno su ga osmatrale i procjenjivale. - Za koga me smatrate? - o djednom je upitala pokazujui na svoju ruku zarobljenu u njegovoj. - ini mi se da t o dokazujem - jednostavno je odgovorio. - Smjeli ste ili... mo da lo i - razmi ljala j e. - Nisam ba bio posebno dobar tamo u Kanzasu priznao je. - Sada vas jedino mogu zamoliti da ne sumnjate i da ekate. - ta da ekam? - Dok ne doka em ono to bih volio d a saznate. -1 u meuvremenu ete me dr ati za ruku, ljubiti me, grliti i sve ostalo? upitala je i sumnjiavo i s prezirom. - Da li sam vas uvrijedio? - blago je upita o. - Niste i to me mui. Je li to ne to u vama ili u meni? Oh, proganjali su me mnog i momci u ovoj dolini. Poznajem ih. Sviju sam uspjela odbiti osim Baka Hataveja, koji se otima sa mnom o poljupce. Ne vjerujem ni njemu, ni drugima. - Molim vas , ne svrstavajte me u red s njima - rekao je ukoeno. - Primijetili ste da ni ta nis am poku ao. - Ne pu tate mi ruku - bunila se. 28 - A da li vi poku avate da je izvuete? - upitao je. Ne, i to je dobro znala. Oito je bila u neprilici, iako pribrana. M erseru je bilo neizmjerno drago to ju je njegovo prisustvo malo uzdrmalo, to je elj ela da mu vjeruje, to u ovom susretu postoji ne to fino, divno i sudbonosno. - Druki ji si. I Tom i te je poslao. Ali... ali... - Nen - prekinuo ju je. - Mislim da s am se zaljubio u trenutku kada si se pojavila na stazi. Ako ne tada, onda svakak o onog asa kada si zagazila u vodu i krenula prema meni. - Gluposti! - povikala je porumenjev i. Ipak, umjesto da to bude glupost, postalo je ne to divno, ne to neodol jivo, ne to to ju je duboko uznemirilo. - Zar ne vjeruje u ljubav na prvi pogled? upitao je. - Ja... ja... ne znam. Ali ovdje... ne smijem ti dozvoliti da me... Nen Lili, ti za mene nisi stranac. Ovaj sat je bio kao godina. Bio sam zreo z< ovu avanturu. Kada ti ispriam priu, tada e povjerovati da na susret nije bio sluajan. - Onda mi ispriaj - rekla je plaho. - Jednog dana. A sada elim da zna ovo. Daj mi v remena da ti doka em da mi mo e vjerovati. Udaj se za mene, Nen. - Da se udam za tebe ! - povikala je i stidei se i zauena. - Pa, ovjee, moj otac me je obeao Baku Hataveju Zahvaen stra u ali i oajem, Merser joj je ispustio ruku, ali ju je zgrabio u zagrlja j. Prije nego to je i pomislio da ne to vi e uini, da se prepusti tom impulsu, ona je ispru ila ruku i odgurnula ga. Ipak, lice joj je bilo opasno blizu. - Eto - pro aput ala je. - Oduzeo si mi dah. - Izgledala je upla ena i za trenutak se inilo da e doi d o katastrofe. 29 Za Mersera katastrofa bi znaila da ga svrstava u red onih grmalj a koje je prezirala i stoga se sna no odupro svojim impulsima. Dopustio joj je da ga polako odgurne i tako se sjedili odmaknuti - ruku je zadr ala na njegovim grudi ma, prodorno ga gledajui, kao opinjena, i ekajui ni sama ne znajui ta. - Eto! Ovo tre a da ti doka e da te volim! - rekao je te ko di ui, prepu tajui joj da ona sama shvati da li je mislio na svoj strastveni stisak ili isto tako strastveno povlaenje. Tek ka da ju je sasvim pustio, trenutak kasnije, shvatio je da je bio spreman da ode i dalje. - Iznenadila si me, Nen. Nadam se da e to oprostiti. Nakon sveg mog hvalisa nja, popustio sam.Ali, ti si ono to mi je Tomi rekao da jesi. Pro ao sam dug put da bih te vidio. Vjerovatno je njegovo priznanje shvatila kao odstupanje, jer je i ek ivanje nestalo s njenog lica. Opustila se. Nje ne takice suneve svjetlosti probijale su se kroz li e i obasjavale joj kosu. Vla na suknja prionula joj je uz vitke noge, a voda je kapala i vla ila borove iglice oko nje. Izgledala je kao sami dah ume i i z nje je zraio nje an zanos. Merser je razmi ljao o njihovom nenadanom susretu i aroli ji koja ih je sada obavijala dok su sjedili u ovom li em sakrivenom skrovi tu. Nije s e ovdje ni ta moglo porei. Nije bilo potrebno da mu ka e da e se ovdje opet s njim nai, ak i ako je to shvatila. Ali, on je znao. - Sada e otii? - napokon ga je upitala. Da li misli da treba da odem? - Mislim da si trebao. - Da li eli da odem? - Ne mog u rei da elim. - Onda u ostati. - Ali, to nee biti u redu. Moj otac je voda klana Li li. Nemamo drugog zakona osim njegove rijei. Nekako ga Hatavejevi prisiljavaju da se pokorava njihovim eljama. Uzimaju nam stoku, konje, a uskoro e uzeti i mene. A ko 30 ostane ovdje, ja... bie mi gore. Jer, biu sigurna da... da te volim, da elim d a budem s tobom... da... da... Oh, to e se jednostavno desiti! 1 to nee biti u red u. - Ne. Bie u redu. Lo e bi bilo kada bi te otac prisilio da bude Hatavejeva ena. Ak o ga ne voli , pogrije ila bi ako bi se za njega udala. - Da. Ali to bi se obilo o m oju glavu - tu no je odgovorila. - Nen, ti sebe rtvuje - rekao je jetko. - Znai, to j e tvoja nevolja? - Manji dio jer se tie samo mene. Problem je u tome to sam, otkak o sam se vratila, otkrila stra ne stvari koje mi srce slamaju. Tata ima rak i nee j o dugo ivjeti. Moja braa piju, dokolice, a mi postajemo sve siroma niji. Hatavejevi i maju pravo na na u zemlju. Godinu dana ne plaamo dugove za namirnice koje nabavljam o kod Timsovih, moja majka kopni... i, oh, gospodine Merser, mi Lilijevi idemo d o avola! - Za to me ne bi zvala D on ili Vrludalo kada smo sami? - brzo je rekao. - D a te zovem D on ili Vrludalo? Da li to znai... da... vjeruje u mene? - Da. Taj nadim ak sam zaradio u ravnici - odgovorio je. - Nikad nisam izbjegavao nevolju za des et godina koliko sam jahao. Nikad nisam izbjegavao da stra arim nou, ili stampedo, ili kartanje, ili kockare, ili ene, ili tue, ili metke... ak nisam bje ao ni od smrti . Zato su me nazvali Vrludalo. Napokon sam odjahao jer sam elio da izbjegnem svim tim prokletim stvarima - da naem novi ivot medu novim licima gdje nema nikakve ne volje. Ali, ini mi se da nema takvog mjesta na ovoj zemlji. Projahao sam hiljadu milja ili ak i vi e da bih nai ao na tebe i tvoju nevolju - koja e biti i moja. Stoga me zovi Vrludalo, makar iz ale. Da vidim kako to zvui sa tvojih usana. - Vrludalo! - pro aputala je. 31 - Hej.' Zvui sjajno, Nen. Kao da mi i odgovara kada ti to ka e . Ustao je i ponudio joj je ruku da joj pomogne. A sada da se suoimo s tvojim probl emima. Gadno je to to ti otac ima rak, ali ovo drugo me ne uznemiruje. - Oh, daje mi nadu! - uskliknula je. - Daje mi elju da se borim! Ja... ba me briga... drago mi je da si do ao. Molila sam se. Bogami, molila sam se! - Pa, ne znam da li sam ja odgovor na tvoje molitve smje kao joj se. - Ali, sva ta se mo e desiti, /dem po konja. Merser se izvukao iz zelenog zaklona i stupio na sunce i sjenu i vratio se do staze kao u snu. Izgledalo mu je kao da ga uma ovija svojim toplim, mirisnim dahom ; samoa je u njemu na la du u koja se oduvijek borila da izae. ta god da mu se desi, bi mu samo bolje i on je prigrlio ananturu. Na ao je elavka tamo gdje ga je bio i ost avio i uzjahav i vratio se stazom koja je skretala lijevo od stijena gdje je sreo Nen. Iznenada ju je ugledao s druge strane potoka gdje ga je ekala. Celavko je za stao usred irokog pliaka gdje je prolazila staza i poeo da pije kao da danima nije okusio ni kapi vode. Dok je on pio, Merser je gledao Nen. Kada je do ao do nje, sj ahao je. - Kakav konj.' Rekao si da se zove Celavko. I to samo zbog bijele nju ke! Umjesto odgovora, Merser je obuhvatio Nen i podigao je na konja. - /a u ponijeti vedro - rekao je nasmijav i se. - Bie ovo efektan dolazak. Volio bih da Hatavej bu de tamo da nas vidi. Zami ljeno da je posmatrala, nesvjesna da otkriva i divljenje i predavanje. - Rekla bih da si avo - bila je zami ljena. - Ali, nee vidjeti kako pa dam. Kada stignemo, predstaviu te kao... kao prijatelja iz Kanzasa. 32 - To bi zn ailo da sam te sreo u Kanzasu, recimo u Dod Sitiju... i da sam do ao za tobom. Izazo vno ga je pogledala. Podigao je vedro i krenuo stazom vodei elavka. Kada se na ao na obali, otkrio je da je rub ume blizu, jer se pred njim pojavila sivo- plava istin a. Ugledao je dugaku, nisku tamnu brvnaru odmah ispod niza borova. Oito je potok t ekao desno od nje. Kada je Merser iza ao iz ume, na ao se pred velikom istinom bogatom zelenim rastinjem koja se spu tala do mjesta gdje je uma ponovo postajala gu a i tamn ija. Iza istine se pru ao velianstven pogled na neravnu aroliku dolinu koja je bila oa ravajua. Gledao je na ogoljele srebrnaste grebene i grmljem obrasle klance koje j e vidio s vrha brda nekoliko milja na zapadu, samo to je sa ovog mjesta utisak bi o daleko sna niji. Milje velikog crnog kanjona doekivale su lijevi zid divljine. Sv uda oko njega prostirala se slava i ljepota planinske ume. Imao je samo trenutak vremena da sve to pogleda po to su ispod stabala breskve i jabuke, koja su djelimin o skrivala brvnaru, iskoili bijesni psi. - Hej, vi, divlji psi! - pozvala ih je N en. - Nazad! Ti, Saundere! Ovamo, Mo e i Tajg! Utihnuo je hor lave a i rezanja i dug ouhi hrtovi trkarali su tamo-amo ma ui repovima, ali gledajui u Mersera s nepovjerenj em. Nastavio je stazom sve dok nije do ao pred slikovitu staru brvnaru iza koje su se nadvisili borovi, sa ijeg se prednjeg dijela otvarao pogled prema dolini. - S tigli smo - rekla je Nen hladno i milo kada je Merser zastao ispred irokog stepen i ta koje je vodilo na verandu. Psi i djeca izvirivali su ispod ograde verande. uo je zveckanje mamuza, jedan dubok glas. Vidio je vrh crnog sombrera. - Tata, ika B ile, mama! Doite da upoznate mog prijatelja iz Kanzasa. 33 Nen je sjedila na elavk u i mogla je da vidi cijelu verandu, dok je Merser stajao ni e. Bila je vesela i s mjela i ako je ovaj trenutak bio va an, znala je da se s njim suoi. Te ki koraci odje knuli su na verandi. - Pa, Nenin prijatelju, doi i poka i se - pozvao je srdaan glas ijem je tonu Merser vjerovao. - Idi, Merseru, i baci rukavicu. To je ono to si tr a io kada si krenuo ovamo za mnom. Merser bi se suoio i s vatrom i lavljom jazbinom samo zbog uzbudljivog i neoekivanog dr anja djevojke u ovoj situaciji punoj isku enj a ako ne i oaja. Popeo se uz stepenice i spustiv i vedro pogledao oko sebe. Pred nj im je stajao visok, kr an mu karac od oko pedeset godina, crni sombrero koji je Mers er vidio jo iz dvori ta bio je nakrivljen na sijedoj glavi. Imao je upadljivo lice i Merseru je bio dovoljan samo jedan pogled da shvati da je ovdje siguran. Prodo rne oi boje Ije nika u kojima su poigravale ukaste takice odmjerile su ga od glave do pete. Imao je guste obrve, visoke jagodice, upale obraze i ku travu bradu. - Oe - p ozvala je Nen iz sedla - u poznaj se s mojim prijateljem iz Kanzasa - D onom Merse rom, zvanim Vrludalo. D one to je moj otac Rok Lili. - Drago mi je to smo se upozna li, gospodine - rekao je Merser pru ajui ruku. - I meni, mladiu, - dobio je sna an odg ovor i jo sna niji stisak. - Merser? Otkud mi je to ime poznato? Gdje li sam ga uo, Bile? - pitao je gor tak. - 1 Vrludalo - nastavila je Nen vragolasto - taj stra ni T eksafianin je moj stric Bil Lili. Taj se pojavio iza Lilija i epitet koji mu je Nen dala sasvim mu je odgovarao. Teksas je bio ispisan po cijelom tom dobriini i, ako bi Merseru bio potreban. prijatelj, 34 po elio bi da mu to bude on. A ako je Merser znao da prosudi ovjeka, onda je pred sobom imao pravu ljudinu. - Kako ste, ika Bile Lili - upitao je Merser. - D on Merser, hm... nedavno bio u Ebilejnu? - o tegao je Teksa anin. - Zaboga, kako je ovaj svijet malen. Mislio sam da je Arizona daleko - uzviknuo je Merser alosno. Nen se ponovo javila, ovog puta nervozno. Mama, izai. Seli, Rouz, deki, kakvo je to pona anje? Merser je primijetio nekoliko en a u dnu verande gdje je izgledalo da ima dosta prostora izmeu dva dijela brvnareod kojih su oba bila ispod jednog, irokog krova. Vidio je i vitke momie koji su nep omino stajali. - Pa, svijet je zaista malen - progovorio je ika Bil. Merseru, pro lo g aprila sam bio u Ebilejnu. I vidio sam tvoj susret sa Striklendom. Srce mu je klonulo. Kakva ga je to bijedna srea pratila! Njegova pro lost se nikad ne bi mogla izbrisati. Pratie ga svuda. Teksa anin je pogre no protumaio njegov nijemi pokret lju tog aljenja. - Pa, ja sigurno znam kako se osjea - otegao je. - Ali, ne treba da se izvinjava zbog te male pucnjave. Striklend je bio veliki ovjek u Ebilejnu. Ali, uo sam mnoge kako govore da si uinio uslugu dru tvu. To je granica, Merseru. Mi stoari nikad ne bismo opstali da nema takvih momaka. - Hvala. Fino je od vas to sve gle date iz tog ugla odgovorio je Merser borei se protiv hladne slabosti starog raspo lo enja. - Umorio sam se izbjegavajui Striklendove prijatelje. Stoga sam se uputio na Zapad. Zaista mi je drago da sam vas upoznao, ali mi je i iskreno ao to nisam n eko bez imena. - Ha! Ha! Nemoj tako, sine - rekao je ika Bil i okrenuo se bratu. - Rok, nisam li ti neki dan spomenuo Merse 35 rovo ime zajedno sa drugim dobro z nanim imenima u stoarskim gradovima? - Bogami, jesi. Sjetio sam se im ga je Nen pr edstavila i dobro sam se iznenadio. - Pa, mislim da je za nas dobra vijest to je Nenin prijatelj iz Kanzasa i od istog soja kao to su King Fi er, Divlji Bil, Ves Ha rding i njima slini. - Bogami, i jeste. Gdje je onaj krag? - zagrmio je Rok Lili. i ka Bil se okrenuo prema klupi na kojoj je do maloprije sjedio i na kojoj je staj ao mali krag. Brzo ga je dohvatio. - Za sve prijatelje Teksa ana - nazdravio je. Ma lo je otpio i spustio krag. - Auh! - Lice mu je bilo purpurno crveno. Rok Lili je dohvatio krag i otpio, ali na njegovom licu se nije pojavio nikakav izraz, samo se slatko obliznuo. Zatim je krag pru io Merseru. - Pripazi, D one - rekla je Nen tre peravim glasom. Udarie te. Ali, Merser, sretan zbog dobrodo lice, osjeao se spreman za bilo ta. - Za moje nove prijatelje - rekao je i dobro povukao iz kraga. Ne to se desilo. Strahovit ok, otrovna vatra, iznenadno sljepilo pogodili su ga istovremen o. Izgledalo je kao da u njemu polako gori paklena vatra i eka na eksploziju. Osj eao bi manji udar pred ki om metaka. - Blagi... bo e! - dahtao je i teturajui se spust io krag. - ta je... ovo...? - Ha! Ha! Ha! - smijali su se Lilijevi. Merseru se pol ako vraao vid, ali je Nen jo uvijek vidio kao u nekoj izmaglici. - Upozorila sam t e - rekla mu je. Rok Lili ga je sna no klepnuo po pleima. - Sine, to ti je bila bij ela mazga Arizone! 36 IV Nikad se u tako kratkom periodu, otkako se Merser smjes tio na rancu Roka Lilija, nije desilo toliko prijatnih dogadjaja, niti je bilo t oliko posla. Svi, od glave porodice do najmladjeg lana, prihvatili su ga kao da j e njihov. Po sebno je prirastao srcu ika Bilu i malom Roku, bratu bli zancu malog Rila. A pa nja i pona anje Nen toliko su mu prijali da je mislio da sanja. Do la je i subota, kraj juna, kada je Merser zajedno sa ika Bilom i tivom, najstarijim sinom Lilijevih, mu kar cem po stasu i raspolo enju iako ne po godinama, krenuo u kosidbu sorguma. - Do djavola! Ne znam ta me je uhvatilo - govorio je sam sebi. Ali, i t e kako je dobro znao, iako nije htio da prizna. Mladi koji je godinama radio kao kauboj i rijetko I se odvajao od sedla, lasa i revolvera, prihvatio se rada u pl anini s puno ara i energije. Kakvo je samo olak anje I osjeao to se oslobodio starih neprijatnih i jednolinih du nosti! Bilo je toplo i uskoro mu je odjea bila vla na od z nojja. Nije mu bio neprijatan pljesnivi miris sorguma, u taJnje i pucketanje zrelih stabljika prijalo je njegovim u ima; I iznad njega se uzdizala zlatom obasjana iv ica grebena izjnad koje se poput krune nadvisilo plavo nebo i bijeli obla ci. Ka da bi zastao da obri e znoj s lica, pogledao bi do verande brvnare gdje bi povreme no primijetio Nen, koja je gledala prema njemu. Sunce se presijavalo na njenoj k oI si. U tim trenucima srce mu je pjevalo i nisu ga zaokuplja ne misli o buduim s ukobima. Izgledalo je da je sjena koja I je lebdjela nad Lilijevim postala manje opipljiva. Ve samo to to je ovdje, to radi, to osjea da ga ovi I gor taci Lilijevi pr hvataju, to u medjuvremenu vidi Nen, [sve ono to ga je primamilo u ovu dolinu pobu dilo je u IJMerseru sreu za koju godinama nije znao. I to mu je toli 37 ko znailo da je strepio da se jo vi e pribli i ovoj porodici i da sagleda svoje raspolo enje. U p odne su se radnici odmarali ispod guste smreke. Semi i mali Rok donijeli su hran u i pie. 1 bio je to prijatan odmor za Mersera. Uglavnom je slu ao dok su mu se na usnama mno ila ali i zadr avala brojna pitanja. Mali Rok je pokazivao svoju uobiajenu radoznalost prema Merseru i jo nije bio dovoljno star da bi osjeao srame ljivost. Za to to nosi i kad radi ? - upitao je pokazujui na Merserov revolver. - Rok, da ga n e opa em, osjeao bih se kao da sam go. - udan si ti tip. Semi, on ka e da mu je ovo isto kao gae. ' - Mome, takav je obiaj Teksa ana i kauboja u tom kraju gdje nije tako m irno kao to je ovdje - odgovorio je ika Bii. - Priaj nam o tome, ika Bile - molili s u ga i na kraju ih je Merser odu evio divljom priom. Kada je zavr io, bosonogi djeaci pokupili su prazna vedra i nestali. Stiv je uzeo svoj srp i vratio se poslu. - ik a Bile, jeste li vi primijetili ne to udno u ovom polju sorguma? - Merser se odluio da mu postavi pitanje koje ga je muilo. - Pa, jesi ti ti? - Teksa anin je izbjegava o odgovor. - Naravno da jesam. Svakog jutra nedostaje po nekoliko snopova. Nisam bio siguran sve do treeg dana otkako sam poeo da radim. Svuda sam tra io, ali ne mo gu da im udjem u trag. Pa; do vraga, gdje su ti snopovi nestali? - Pa, sine, za nekog takve reputacije slabo primjeuje - progunao je ika Bil. - Samo sam pogledao uo kolo - odgovorio je Merser kao da se opravdava. inilo mu se da u Lilijevoj primje dbi ima prijekora ili poruge. - Jaha tra i tragove. Jesi li dobar u praenju tragova? 38 - Nemojte mi dr ati lekcije, ika Bile. Pratio sam tragove nepotkovanih konja. A li, ovdje nisam ni ta uinio jer mislim da se to mene ne tie. - Prirodno. Ali, ne mo e t o izbjei kada si ve ovdje. ekao sam da porazgovaramo o ovome. Ali, nisi mi izgledao toliko zainteresovan i ozbiljan. - Ozbiljan? Slu ajte, ika Bile, mislim da nikad n e bih priznao koliko sam ozbiljan - brzo je odgovorio Merser. - Pa, treba to prij e da se uozbilji i spremi . - Vrlo dobro, starino. Da ujem! - odvratio je Merser kao da odbacuje masku. Nije imao ta da skriva a imao je sve da dobije. Osim toga, os jeao je najdublje po tovanje prema ovakvom soju Teksa ana. - Pa, izgleda da brzo kapi ra - odgovorio je Lili naceriv i se. - Vjerujem da te ni ta ne mo e zaustaviti kada jed nom krene . Izgleda mi da te interesuje ovaj sorgum. Zna li za to se koristi? - Nisa m o tome mnogo razmi ljao, ika Bile. Pretpostavljao sam da se upotrebljavaju za hra nu i kao krma. Stoga sam se i iznenadio to u ambaru nisam na ao snopo : koji su oda vde nestali. - Eh, i ti si mi hrana i krma! - frknuo je stari Tek a anin. - Ovo ti se, dragi moj, koristi za pravljenje viskija. - ta? - zinuo je Merser. - Za peenj e viskija. Ili u argonu Arizone - bijelu 'mazgu. - Prokletstvo! - Sine, uinilo mi se da ti je onaj jedan gutljaj bijele mazge zauvijek dovoljan. -1 ja mislim da j este. Osim ako ne budem morao, kao pro li put. A tada bih, budite u to uvjereni, d obro pripazio koliko bih potegnuo. Inae bi me ubilo. - D one, sigurno ne bih mogao ni ta vi e po eljeti ni za tebe ili Nen - odvratio je Teksa anin blago. - Nen! - Merser se trgnuo. 39 - Smiri se - rekao je Lili mirno. - Mislim da sam rekao Nen. - Auh , starino, nemojte mi samo rei da je ona ikad okusila ili da bi okusila taj otrov ? - rekao je Merser moleivim glasom. - Gluposti! Mislio sam na to da je dobro za Nen to ti ne bi po elio da okusi bijelu mazgu. - Da, naravno, ika Bile. Ja... ja... m o da shvatam. Ali kakve veze moje pie ima s njom? - Sine, budi iskren i po ten kao to si i u dvoboju - zamolio ga je starac. - ika Bile, otkrili ste me. Kunem se da u b iti po ten i iskren prema Nen onako kako biste vi po eljeli da budem. - Pa, zahvalju jem nebesima da si ovuda nai ao - odgovorio je Lili sa arom, staviv i sna nu ruku na Me rserovo rame. - Razgovaraemo opet kada budemo sami. Stiv nas otuda gleda. Samo jo ne to, D one. Dobro razmisli. Sretan si to zna da misli . A ovdje ima dosta toga o emu t eba porazmisliti. Nen je u gadnom sosu. Ona mrzi mladog Hataveja za to je, bogami , ne krivim. Nema koristi da okoli imo. A jo manje koristi da porazgovaramo s mojim bratom. Morae da ubije Baka Hataveja. Barem to ni ta ne znai D onu Merseru. A ima jo orih stvari. Bijela mazga ubija Lilijeve. - Bijela mazga! - Ni ta drugo, a ni ta dru go i ne bi bilo tako gadno. Jadni stari Rok misli da ima rak. Ali, bijela mazga ga je odvukla u dugove i propast, a odve e ga i u smrt. Za nas je prekasno da spasi mo Roka! Ali sigurno mo emo spasiti Nen, a mo da i djeake. - Bile, uvijek sam volio v as Teksa ane - bio je to Merserov odgovor na tamnu i prodornu svjetlost u Lilijevi m oima. - Hajde, vratimo se poslu - odgovorio je ika Bil. 40 Bio je to kraj Merser ovih prijatnih sanjarenja. Odjednom su ga preplavile mrane misli. Zaista je bio s lijep pred onim to se oko njega odvijalo. Sjena koju je nejasno nasluivao stajala je u svoj svojoj nadmoi. Otkrivena je tajna raspolo enja Roka Lilija - povremena tu post u pogledu, ka alj, avetinjsko bljedilo i bolesna boja ko e, krkljanje u dubini grudi. estorica zdravih sinova od kojih je samo jedan mogao da radi! Mo da su njiho va duga i esta odsustvovanja od kue i nestanak snopova sorguma nou znaili da imaju s krivenu pecaru u nekom od kanjona. Tuga u oima Nen i praznina na licu slomljene m ajke Merser ih je sada i te kako dobro razumio. Majka je znala pravu istinu, ali Nen ju je samo nasluivala. Popodne je proletjelo a da Merser nije bio ni svjesta n kako. Nastavio je s radom i nakon odlaska ika Bila i tiva. Sunce je tonulo iza zlatom posutog grebena kada se umorno uputio prema kui. Da li je sve bilo isto? Ne n mu je kri om mahnula s verande, ali ga nije uzbudio ni taj dokaz tajnog odnosa m eu njima. Psi su lajali, djeca su brbljala, mirisni plaviasti dim kru io je oko boro va, posljednji sunevi zraci probijali su se kroz ru iastu izmaglicu, potok je mrmlja o, a vjetar je aputao umilne pjesme u kro njama. Ali ni ovo nije odobrovoljilo D ona Mersera. Niti je slu ao bunu dobrodo licu Roka Lilija, koji je stajao na verandi. Izn ad prividnog mira i spokoja nad ovim domainstvom je visila prijetnja. Merser se u mio i polako krenuo prema verandi dok su mu se oko nogu petljali blizanci Rok i Ril i Stiv. Dugaki sto postavljen izmedju dvije brvnare bio je pun hrane. Dugake k lupe bile su dovoljno velike da prime brojnu porodicu, a u proelju je bila postav ljena ogromna gruba stolica za poglavicu klana Lili. Nen je pomagala Seli i Rouz da svi budu poslu eni, a onda su sjele na svoja mjesta koja, medjutim, nisu uvije k 41 bila ista. Noas je Nen sjedila preko puta D ona i nije mu promakao njen znaajan pogled. Njegov pogled je mogao da ka e mnogo, ali u njemu nije bilo osmijeha. Nak on veere Merser je sjeo na stepenice i, kada se sjetni sumrak spustio i svje vazdu h smijenio omorinu, Nen je sjela pored njega. - ta se desilo, D one? - pro aputala je . - Umoran sam i neraspolo en, mila - odgovorio je tiho. Zaustavila je dah. Od dan a njihovog susreta nikad nije izustio rije koja bi mo da mogla uzgroziti prava njen og udvaraa Baka Hataveja. - Nemoj da te neko uje - zamolila ga je. - ak ni ti? - D on e, noas si nekako drukiji. - Pa, priznajem. 1 svijet izgleda drukiji. Ali, uskoro u se razvedriti. - Kada? Ne volim kada si smrknut. - Nen, sjea li se kada si mi prial a o tome kako si kuckala u gredu koja ide do tavana? Kako je tvoj miljenik Stiv spavao na tavanu, ispod same strehe gdje je sada moj krevet? I kako si mu slala signale iz donje sobe gdje si spavala s djecom? - Naravno da se sjeam. - Pa, misl im da bi to mogla i meni uiniti. Moj Jastuk je odmah uz tu gredu. Mogu uti i najti i udarac. Sta misli o tome da i mi ponemo slati signale jedno drugom? - Bilo bi zab avno ako... ako misli da je to u redu. Na primjer, kakve signale? - upitala je su mnjiavo. - Da vidimo - poeo je hladno i kucnuo o stepenik. Jedan, evo ovakav, znai laku no... Dva znae moli se za mene... A tri, kao ovo - volim te!... Ne zaboravi d a slu a . - D one, kako mo e govoriti tako... tako blesavo... kad je sutra nedjelja i kad a e ovdje doi Bak Hatavej? 42 - Nen, tvoj otac mi je dao posao i krov pod jednim u slovom - da po tujem njegovu rije zadatu Hataveju kada si ti u pitanju. Mogao sam v idjeti ta mu znai rije. Kada je jednom da, nikada je ne porie. To je njegova vjera. Pa, prihvatio sam. Mislio sam da se po tome i ravnam. Ali, ne to se desilo to me je natjeralo da prekr im obeanje. Nikad te neu prepustiti Hataveju. - Oh, D one! Pla i ... e - pro aputala je. - Je li to sve? - Ispunjava me stidom. - Ni ta vi e? - Oh, ne mogu ti rei. Divljom, ali slatkom rado u. D one, molim te... nemoj me voljeti. - Za to ne? upitao je brzo, a kada su na verandi odjeknuli te ki koraci, apnuo joj je na uho d a ne zaboravi da slu a i eka njegove signale. Kada se smrklo, djecu su smjestili na spavanje. Mu karci su sjedili na verandi i pu ili. Razgovarali su o obinim stvarima, uglavnom o rancu. Merser se nadao da e Rok otii na spavanje i pru iti mu priliku da porazgovara s ika Bilom. Ali, ovome se oito nije spavalo, pa je Merser oti ao do dr ugog kraja verande i uz ljestve se popeo do svog ugla na tavanu. Dijelio je taj dio sa sedlima, rolnama platna, vreama ita i drugim predmetima. Prije nego to se sk inuo, sjedio je izvjesno vrijeme na krevetu koji je predstavljao jednu od luksuz nih stvari u njegovom novom ivotu. Vjetar je jeao u borovima i grane su u tale na kro vu iznad njegove glave. I pjesma potoka bila je tu na. Do u iju su mu dopirali tihi glasovi brae. Bil je poku ao sa ubjedjivanjima. Merser je vjerovao da je isto tako mogao govoriti i stijenama koje ga ne uju. Konano, kada se ispru io na krevetu, poeo je da razmi lja o neem drugom. Polako je kucnuo po gredi iznad glave. Onda je naslo nio uho na gredu. Gotovo u istom trenu dobio je odgovor. Zatim je kucnuo dvaput i odmah dobio odgo 43 vor. Malo je zastao preplavljen emocijama i triput kucnuo. Nije bilo odgovora! Ali, dok je le ao u mrklom mraku ne to mistino u noi, ne to iz trag edije ovog domainstva ubijedilo gaje da njegov ljubavni signal nee vjeno ostati bez odgovora. Jo mnogo prije ponoi Merser, koji jo nije bio usnuo, povezao je lajanje pasa sa nejasnim umovima koji su dopirali iz polja. Sjeo je. Izgledalo je da je b rvnara Lilijevih uvijena snom. Ali, nije bilo tako. Tihi koraci uli su se na vera ndi. Jedan od djeaka" je obukao izme i nestao u tami. Merser se brzo obukao nosei iz me u ruci i neujno se spustio niz ljestve i iza ao u dvori te. Ne to se de avalo, mo da su se to samo djeaci igrali, ali je odluio da provjeri. Navukav i izme, krenuo je izmedju drvea i iza ao na istinu. Kako su zvijezde blistale! Tamni greben se drsko uzdizao . Kanjon je izgledao taman i neproziran kao to je bio tajanstven danju. uo je u tanje u polju sorguma. Pribli avao se polju sa istone strane istine gdje je uma pru ala zakl on. Oi su mu se ve bile privikle na tamu. Razaznao je prve snopove sorguma, a onda nekoliko konja. Vodili su ga tihi glasovi i neiji smijeh. Uskoro je iznad jednog snopa vidio tamne obrise mu karaca. Nosili su snopove. Merser je razmi ljao. De avalo se ne to neregularno. To je opravdavalo njegovo uplitanje. Prilazio je bli e, skriv ajui se iza snopova, a onda je odva no stao pred njih. - Jesi li to ti, tive? Ti... dangubo! Ve je bilo krajnje vrijeme da se pojavi ! - zazvonio je neiji glas. - Ne, n ije ovo Stiv - o tro je odvratio Merser. - Kog vraga tra ite ovdje u ovo doba noi? Kr adete Lilijev sorgum? 44 - Ko si sad pa ti? - upitao je visoki mu karac iji je glas odzvanjao. Bio je mlad, sna an, guste plave kose. Merser mu je zabio cijev revolv era u stomak da se ovjek presavio. - Odlazite odavde, kradljivci! - naredio je Me rser. Jedna od tamnih prilika dala se u trk. Njegovi koraci zatutnjali su u prav cu brvnare Lilijevih i Merser je nasluivao da tamo i pripadaju. Visoki tip sapleo se preko snopa sorguma i tresnuo na zemlju. Merser ga je sna no utnuo nogom. - Kra dljivci sorguma! Brzo na konje ili u pucati! Dvojica su bili brzi i ni ta nisu govo rili. Onaj veliki se pribrao i kao zmija prosiktao. - U redu, idemo, ali, ko god da si, platie mi za ovo povikao je kre tavim glasom. - Zave i, Hataveje! - planuo je Merser siguran da je pogodio o kome se radi. - Radim onako kako ja hou. Ovo mi sv e izgleda naopako. I prst me ve zasvrbio na obarau. - Naopako ili ne, gospodine, a li ovaj sorgum ovdje je moj, a moja je i ova zemlja - odvratio je tip promuklo. - Ja to ne znam. Dodji danju i doka i to - zakljuio je Merser. Brzo su odjahali u t amu i Merser je jasno uo psovke i gundjanja. Po urio je natrag da otkrije onog to je otrao ili mo da tiva Lilija, kojeg su oito oekivali. Ali nije vidio ni uo ni jednog o njih i konano je do ao do brvnare doekan lave om pasa. Sada su ga ve poznavali, pa su se brzo umirili. Merser se popeo na tavan i legao, ovog puta ne skidajui se. Da l i je trebalo aliti zbog odlaska u polje, to sada nije mogao razluiti. U stvari, je dva je doekao ovo to se desilo. Predugo je ivio sa nasiljem na granici da bi sada o stao neodluan. Ipak, saekae razvoj situacije prije nego to spomene nonu avanturu. 45 Sljedeeg jutra lanovi Lilijevog domainstva pojavljivali su se jedan za drugim mnogo prije nego to je Merser ustao i sjeo da saeka doruak. Nije iskoristio priliku da r azgovara s Nen, iji je bri an pogled i te kako osjeao. Merser je elio da u o ak satjera iva; i nakon to je Nen poslu ila svog mrzovoljnog brata, ovaj je odmah krenuo s ver ande, ali je Merser po ao za njim. - Hej, tive, stani malo - pozvao ga je. Mladi je samo produ io korak. Na to je Merser potrao da bi ga dostigao i onda ga Iako povuka o za ruku. - Mislim da bismo nas dvojica trebali prijateljski da popriamo. - Pa, ja tako ne mislim - odgovorio je Stiv mrko. Bio je to zgodan devetnaestogodi njak, jedini od brae koji je liio na Nen. I Merser je zapazio dvije va ne stvari u Stivov om odnosu prema te koj situaciji ovdje: Nen ga je voljela, a Merseru je bilo i te kako jasno da je Stiv skrenuo sa pravog puta. Stoga Merser po svaku cijenu mora stei njegovu naklonost, sprijateljiti se s njim i poku ati da utie na njegovo pona anj e. - Onda e me saslu ati htio to ili ne - odgovorio je Merser i sna no ga povukao sa s taze u umu i okrenuo ga kao igru. - Tra i li to nevolju? - Ne bih rekao - odvratio je Stiv srdito. Poblijedio je. - Vrlo dobro. Zato me poslu aj - nastavio je Merser p a ljivo. - Ja nisam la ljivac i bolje bi ti bilo da u meni vidi prijatelja. Ako nee da me vidi kao svog prijatelja, onda e morati da me prihvati kao Neninog prijatelja. Ji li to jasno? - Dobro te ujem - odvratio je mladi Lili tvrdoglavo. - U ovoj famili ji se ne to ru no sprema, a ja sam bogami, na tragu da to otkrijem. Osjeam da je to o vo prokleto pie to ga zovete bijela mazga. I ti to pije , tive. Na neki nain si umije a u peenje ovog otrova. To sam sino otkrio. Pa, suvi e si mlad i lijep momak da bi un i tio zdra46 vije i ivot tim otrovom. Hoe li da slomije srce Nen? Sprijeiu te na bilo ji nain. Pa, da li ti ovo dopire do mozga? Stiv nije ni ta rekao, ali kada se skljo kao na gredu, njegov stid i oaj bili su rjeitiji od rijei. - ta Nen zna? - upitao je promuklo. - Vrag je odnio! Ne to ti je rekla. - Nije, tive. Samo mi je rekla da im a problema u njenoj porodici. Morao sam da otkrijem koliko sam mogao i sada slut im ostalo. - Ma koji si mi ti... da se petlja u na e poslove? - planuo je Stiv. - P olako. Ja sam prijatelj u nevolji. Nenin i tvoj. I svih Lilijevih. Nije va no kako se to desilo. Samo mi vjeruj. Onda mo emo i ne to srediti. tive, dobro razmisli ako mo e . Ovo je bio gadan posao prije nego to sam do ao. Sada je jo gore - jer u ga ja okoti. Da li shvata ? Sino si oti ao da pomogne pakovanje sorguma. Oti ao je i jedan od tvo je brae. Ne tra im da mi oda njega ili nekog drugog. - Pa, ta onda hoe ? - prekinuo ga e Stiv oajnim glasom. - Samo da me saslu a . Hoe li? - Nastavi - odvratio je Stiv prigu nim glasom. - Ova bijela mazga ubija tvog oca. On misli da ima rak. A nije ni ta d rugo nego otrov sorguma. Ako ne grije im, ne ostaje mu jo dugo ivota. Sav je izjeden iznutra. IBie to udarac za tebe - za Nen - za sve vas. - Auh, nije to tako. Tata nije toliko bolestan - povikao ; Stiv promuklo. - Jeste, tako je. 1 ika Bil to z na. Znamo da je za njega prekasno. - D one, ja... ja mrzim to prokleto pie - rekao je mo mak plaho. 47 - Pa, za to onda i ti pije , tive? - pitao je Merser. Polo io je ru ku na njegovo rame. - Ah, svi piju osim Hataveja, a i ja sam poeo. - Zar ne bi mo gao prestati? - Mislim da bih mogao kada bih bio dalje od Hataveja. - Momak se b ijedno osjeao. - Ali, D one, treba da zna da nemam drugog naina da zaradim novac. Tat a uzima svaki dolar koji mi ovdje zaradimo im sazna da imamo. Mi smo ovdje kao ro bovi. A ja... imam draganu u Rajsonu. Opsjedaju je momci koji mogu da joj kupe l ijepe stvari. A ja moram da se kilavim. Zadu io sam se kod Timsovih. Kada bih samo mogao nai neki posao, rekao bih Baku Hataveju da ide do vraga sa svojom bijelom mazgom! - E, sada govori kako treba! - uzviknuo je Merser radosno. - Slu aj, drago mi je da sam po ao za tobom. tive, sve e se ovo srediti. - Pa, ti zna da ubijedi ovjek . - Dr im te za rije. Da li mogu da vjerujem u tvoju asnu rije? - Ni jedan Lili nikad ne prekr i svoju rije - odgovorio je Stiv odluno. Mjesecima prije svog dolaska na z apad Merser je svaki dolar pa ljivo tedio. I sada bi mu taj novac mogao poslu iti za dobro djelo. - tive, sve dok ja imam novaca imae i ti. Evo ti. Plati svoje dugove. Radimo da malo dotjeramo ovaj ran. Ja sam stoar. Mogu vidjeti kako ovdje pase dese t hiljada grla. Ustani pa da se rukujemo. Stiv je poskoio. Bio je to potpuno drug i momak. Kao rukom odneseni s lica su mu nestali ru ni tragovi, a krupne oi su zasj ale sjajem koji je vidio samo kod Nen. - D one, ja ne mogu... ne bih smio da uzmem ovaj novac. Ali ja... - Za to ne? Imam ja jo . Sada smo ortaci. 48 - Zaboga, Nen je bila u pravu - uzviknuo je i sna no I stisnuo Merserovu ruku da je ovaj pomislio da e mu kosti polomiti. - A ta ti je to rekla? - Nije va no. Nisam mogao to da progu tam. A ona je pravo srce! D one, drago mi je da si do ao. I biu uz tebe dok ovaj paka o ne prodje. Odjurio je ostavljajui Mersera raspolo enog. - Kre nulo je dobrim pute m! Nen, ta e rei na ovo? - govorio je sa sobom i sjeo da doda jo koju kariku lancu ko ji je ni zao. Bak Hatavej je bio kolovodja u ovom mutnom poslu u koji su Lilijev i bili umije ani. Koliko je samo pohlepnih ljudi Merser sreo na svom dugom putu! N a koje su sve naine lakovjerni ljudi bili obmanuti! I uvijek je sve bilo po istom kalupu - neki lopov ili nitkov grabi za sebe i ene, i stoku, i zemlju, i vodu, i novac. Merser je gotovo sebe ubijedio da je pogrije io. Jedva da su Lilijevi sami imali vlastitu pecaru. Bez sumnje je Ha tavej vodio posao, mo da uz pristanak nek og od Lilijevih djeaka ili barem uz njihovu pomo. Nona kraa sorgu ma nagovje tavala je ne to tajno u vezi sa destilacijom pia. Poeo je da razmi lja i o susretu sa Bakom Hat avejem, ikoji e se najvjerovatnije desiti upravo tog Ijetnjeg dana. Jahai koji su dolazili stazom koja je vodila prema brvnari omeli su Mersera u razmi ljanju. Lili jevi e oito imati goste. Razmaknuo je granje i ugledao estoricu ja haa od kojih su d va bile ene. Bilo je to neko veselo dru tvo. Ali, nije bilo lavlje grive iako je bi o siguran da e je medju njima prepoznati. Ipak, nije elio da se odmah pojavi, pa j e jo pola sata proveo u razmi ljanju i tek onda polako krenuo prema brvnari. 49 irok a veranda pru ala je potpuno drukiju sliku nego inae. arena ebad vi.sila su preko ogra de; uzbueni psi cvilili su oekujui gozbu i za sebe; momci su se epurili u novim odij elima; go e su podsjeale na paunice. Kerke Lilijevih bile su obuene u bijelo. Kada je ugledao Nen, Merser je zastao kao opinjen. Stiv je po urio da ga doeka. Na njegovom licu nije bilo ni traga ranije natmurenosti i neraspolo enja. - D one, ispriao sam Ne n - pro aputao je. - Ono za tatu... i o tebi i meni. Nen e te ivog pojesti! - Uh! Je si li joj ispriao i za Hataveja... o tome odakle vam bijela mazga? - Nisam. Bila je toliko nesretna zbog tate i radosna zbog mene da sam povjerovao da jo neku nap rijatnost ne bi mogla podnijeti. Nisam imao srca da joj vize i ta ka em. Ali, i to u joj rei. A onda, bogami, neki e morati da joj bje e s puta. Zajedno su se popeli na verandu, a Stiv je poveo Mersera do zgodne djevojke koja je podsjeala na divlju r u u. - Tes, ovo ovdje ti je moj novi drugar D on Merser iz Kanzasa. D one, upoznaj se s mojom djevojkom Tesom Viljems. - Gospodine Merser, po onome Sto sam ula o vama sigurno vam i u i gore - rekla je djevojka s mje avinom stidljivosti i odu evljenja. -Znai, vi ste Tes? - Merser joj je stisnuo ruku. - Pa, drago mi je da smo se upoz nali, mlada damo. U tom trenutku ispod ruke ga je uhvatila jedna nje na ruica od ije g je blagog stiska drhtavica pro la itavim njegovim tijelom. - D one, zar moj brat i Tes nisu divan par? - upitala je Nen. - Divan! Pa, rekao bih da su najljep i - odg ovorio je Merser. 50 Lice joj je oblilo rumenilo kada ga je povukla. D one, moram te upoznati i s drugima - rekla je gotovo preglasno, a onda uzbueno apnula: - Ti s i moj dobri aneo! Stiv je danas ponovo onaj stari Stiv. ta si uinio? - Nen, mislim da sam ga prvo prepao a onda ga ura zumio - odgovorio je. - Upoznaj me s tvojim dru tvom. Stivova djevojka te je gotovo nadma ila. - Primijetila sam, gospodine Mers er. Dobro je da sam te odmah odvukla od nje. Ah, eno Tesine sestre, a ona je jo l jep a. Merser se ubrzo toliko zabavio i prijatnim razgovo rom i smijehom da je i z aboravio na Hataveja. Po to je u glasu Nen otkrio laganu notu ljubomore, posvetio se Tesi noj sestri. Medjutim, ubrzo je otkrio da je to toliko otvore na i fina d jevojka da zaista nije zaslu ila da neko i za trenutak bude neiskren prema njoj. I pak, trudio se da se pretvara kao da uop te ne primjeuje Nen. Merser je znao da je prvi ugledao trojicu jahaa koji su izbili iz ume i krenuli prema koralima. Primije tila ih je i Nen koja je odmah uputila D onu opominjui pogled. Jedan od prido lica bi o je Bak Hatavej. - Evo i Baka - primijetio je jedan od mladia. Sada su svi obrat ili pa nju prema triju koji se pri bli avao. ika Bil je ne to tiho rekao svom bratu. Oh, ne! Otkud ovdje u nedjelju! - bunio se Rok Lili. - Pa, ako Bak tra i gu vu, imae je... Prekinuo ga je Stiv, koji je stajao uz samu ogradu ve rande. - Oe, ovaj Bak ne to smjera - rekao je Stiv i brzo po gledao Mersera. Oi su mu bile blistave. Bil e su iste kao kod Nen, to je pokrenulo Merserove misli. Ovo je bio tre nutak. U s ukobu medju neprijateljima, kao i medu protiv nicima, prvi udarac, kao i prvi me tak, treba sve da ka e. Stoga je bilo prirodno da Merser, prije nego to djeluje, pa l jivo zagleda protivnika. 51 Bak Hatavej je usporio korak dok se pribli avao verand i. Bio je visok, irokih ramena. Na velikoj glavi gusta utakosa stajala je poput gr ive. Nije mu se moglo osporiti da je zgodan. Zastav i u dnu stepenica pogledao ih je za trenutak, a onda se napola okrenuo prema svojim drugovima i ne to im rekao. Profil mu je bio o tar i upravo iz ovog ugla bio je posebno privlaan. Zatim se pono vo okrenuo i zakoraio. Krupne, sivkastoplave oi blistale su drskim sjajem. Nos mu je bio dug i prav, nosnice malo ra irene. Debele usne bile su iskrivljene u podrug ljiv smije ak. Na njegovom licu gorjela je vatra koja je samo djelimino poticala od fizike aktivnosti. Bila je to vatra gnjeva. Merser je zapazio sve ove detalje na kon to se prvo uvjerio da Hatavej za pojasom nosi revolver... ta okolnost je obja n javala prilino te ku situaciju. Kada su Hataveju ostala jo samo dva stepenika da se uspne na verandu, Merser je skoio kao oparen. Upravio je prst prema Hataveju i sn a no povikao: - Lili, ovo je tip kojeg sam sino potjerao s va eg polja. Krao je va sor gum. Mrtva ti ina koja je uslijedila nakon njegovih rijei dokazala je Meiseru da je izazvao vi e zaprepa tenja nego to se mogao i nadati. Tamno rumenilo oblilo je Hatav ejeve obraze, ali je Merser bio siguran da to nije od stida. - Rok - planuo je otjeraj ovog tipa odavde ili u mu ja pokazati! Merser je koraknuo prema njemu. Slu aj, Hatavej, nikad meni niko nije ni ta pokazivao. - Njegov glas i dr anje, izgle da, nisu ni ta znaili ovom Arizoncu. - Ma, nestae odavde prije nego to dan mine - odvr atio je Hatavej kre tavim glasom. 52 I - Ha! Ha! - ika Bil je poo trio situaciju hlad nim smijehom. Mo da je Mersera iznenadio manje nego ostale prisutne. - Kome se ti smije ? - upitao je Hatavej plaho. - Bak, zaista me nasmijava - odvratio je Teksa ani n. - Auh. To sam ve naslutio. Pa, pa i ti bi se mogao goniti u ... zajedno sa ovi m kravarom iz Kanzasa. Napokon se i Rok Lili trgnuo i kada je ustao, stolica se sru ila iza njega. - Bak Hatavej, nisi valjda do ao u nedjelju da ovdje bjesni ? - zag rmio je. - Rok, meni nedjelja ni ta ne znai. 1 ja neu da ekam jo jedan dan. - ovjee, si lud! - Prokletstvo! Nisam lud, a bilo bi mi svejedno i da jesam. - O emu se ra di? - umije ao se ika Bil koji je oito shvatio Merserove namjere. Merser je bio uzbu djen kada je vidio kako se Nen, blijedog lica i irom ra irenih oiju, povlai do Teska an ina. - ao mi je ako sam pogrije io iako ne shvatam kako sam mogao pogrije iti - urno j e uletio Merser. - Ja sam odgovoran za ono to mi je povjereno. Lili, noas sam uo ne t o u polju sorguma. Obukao sam se i otrao da vidim o emu se radi. Naletio sam na ov og prijana Hataveja, koji je sa nekom trojicom krao va sorgum. Imali su va e tovarn e konje. Zaprijetio sam im revolverom i potjerao ih ba kao to bih potjerao svakog drugog lopova. - Krao sorgum Roka Lilija! - Hatavej je prezrivo frknuo. - Ta tije dobra. Puknuu od smijeha. Ha! Ha! Ha! - Ne mo e meni folirati - odvratio je Merse r pretvarajui se da je bijesan. - Krao si taj sorgum i ja to mogu dokazati. -1 tan o je da si krao - dodao je ika Bil. - Jutros sam vidio tvoje tragove. Jo otkako sm o poeli sa kosidbom 53 primijetio sam da svakog jutra nedostaje po nekoliko snopo va. - Bak, odlazi odavde! Nije trenutak da pred mojom porodicom i gostima zapoinj e gu vu. Lili je bio vidno uznemiren, ali nije reagovao onako kako je to Merser oeki vao. - Rok, tvoja je rije zakon u tvojoj porodici. Ali, ne mo e mene zavarati svojim blebetanjem o gostima ili nedjelji. Do ao sam i, ako zna ta je dobro za tebe, onda e ovaj kravar iz Kanzasa shvatiti da mora da se ukloni. A sve mi se ini da je i ika Bil otegao svoju posjetu. - Rok, hoe li dopustiti ovom Hataveju da ovako govori u tvojoj vlastitoj kui? - upitao je ika Bil bijesno. - Ne dopada mi se ovo. A ni te be ne shvatam. - Ne mogu zabraniti Hataveju da ovdje dolazi - zare ao je Lili. - A li, zato ne mogu dozvoliti da mi rastjeruje goste ili radnike. Merser je vjerova o da je ovo kljuni trenutak, pa je odluio da djeluje. - Lili, ja sam kriv zbog ove gu ve. ao mi je. Ali, sada je ovo oti lo predaleko. elim samo da znam da li je ovaj t ip Hatavej krao sa svojim ljudima va sorgum? - To je ono to elimo saznati - dodao j e ika Bil dok mu je vatra sijevala iz oiju. Lili se zagrcnuo i rije mu je zastala u grlu. Bio je pritije njen ako ne i pora en ovjek. U tom trenutku sa klupe pored ogra de skoio je Stiv. - Tata, D on je u pravu to misli da je Hatavej krao sorgum. 1 ja s am mu pomagao u tome. Isto tako i Ben, samo mu treba hrabrosti da ti to i prizna . Bak nas je obojicu priklije tio. Bio sam u stisci s novcem. I plaao mi je za pako vanje i rad. Tako sam i poeo da pijem njegovu prokletu bijelu mazgu. Ali, tata, n apustio sam ga i za to mo e zahvaliti D onu. 54 Lili se zateturao i svalio u stolicu lica sivog kao pepeo, opu tene vilice. - tive Lili, izdao si me - prosiktao je Hata vej bijesno. - Platie mi za to, smrdljivko! Htio si da se poka e pred svojom curom i ovim kravarom! - Ne znam ta je sve ovo, Bak, ali bogu zahvaljujem to sam imao muda . Sada mi se skini ili e sva ta biti. Merser je odgurnuo tiva. - Hvala, mome, ti si s voje uinio. Ovo je moj problem. Rok, napu tam posao. Nisam gost u va oj kui. Gospodin Hatavej je sve uinio da me uvrijedi. - Hataveje, nisam ba dobro shvatio o emu to St iv govori - umije ao se ika Bil. - Zato te otvoreno pitam. Da li te je D on uhvatio k ako pakuje na sorgum? - A koje D on? - Ovaj drugar ovdje kojeg ti tako ljubazno nazi va kravarom iz Kanzasa. On je D on Merser. Da li ti to ne to znai? - Ba ni ta. Niti sam e to posebno poa en - nacerio se Hatavej. - Ali, ako ba hoe da zna ... jeste, uhvatio e kako pakujemo sorgum. - U redu. I da li priznaje da si krao? - Do djavola, ne! Taj sorgum je moj. A moja je i ova zemlja ovdje, i brvnara je moja. - Auh! A otk ud to? - Imam pravo na ovaj ran. Jer, tvoj brat mi duguje dvaput toliko koliko vr ijede ova zemlja i stoka. - Ima li neki dokaz za to? - Svakako. Rokovu rije. ika Bi l se okrenuo prema bratu. - Rok, da li je to tano? - Jeste. Moja rije je dovoljna - odgovorio je Lili promuklim glasom. Teksa anin je jasno pokazao da je njegova ul oga u svemu odigrana i pokret koji je uputio Merseru bio je 55 rjeit. Zatim se po vukao ostavljajui Mersera na sredini verande. Gledaoci koji su bili poredani du og rade postepeno su se povlaili. Hatavej je cijelo vrijeme stajao na prvom stepenik u i sada je zakoraio na verandu gledajui D ona oima punim mr nje i bijesa. U tom trenut ku Nen je skoila pred Hataveja. - Znai, to si bio ti? - planula je. Bila je olienje furije. Merser nije skidao pogleda sa svog protivnika, a ipak je primijetio Nen ino blijedo lice i oi pune vatre. - Da, to sam bio ja - odvratio je Hatavej nimal o uzbudjen zbog Nenine optu be. - Bak Hatavej, donio si sramotu i propast mom ocu. .. i svima nama - povikala je. - Uvijek sam osjeala da nisi dobar. A sada te mrzi m. Moj otac ti je dao rije da u se udati za tebe. Ali, ja ga neu poslu ati. Pred svim a ovdje ka em da se ne bih udala za tebe ni kada bismo umirali od gladi! - Nen Lil i, ti zave i! - prasnuo je. - Rije tvog oca je zakon. A ti nisi svoj gazda. - Jesi li me uo? Mrzim te! - Auh, sve ovo te je uznemirilo. Ti, u stvari, tako ne misli . I ja sam se gotovo razbjesnio, Nen. - Ako odmah ne ode , mo e se sva ta desiti. Izmedj u nas je sve svr eno. Tata ne mo e uticati na moju odluku. Ne mo e ni ti. Samo da sam n aslutila da si to ti... Moj otac, pa brat Stiv i Ben!... Oh, odlazi odavde, Bak Hatavej! Izgledalo je kao da se njegov neprobojni oklop rasprsnuo i konano otkrio svoj pravi lik. Pru ao je sliku zla. Naglo se okrenuo prema Liliju. - Rok, jesi l i uo ovu tvoju pokornu kerku! Ovu Nen Lili! Da li odobrava ono to ona ka e? - Bak, ne mogu rei ni ta o njenim osjeajima - odgovorio je Lili slomljenim glasom. - Ali, ako je jo uvijek eli ... nakon ovog... pa, moja rije jo vrijedi. - uje li ovo, Nen? - proje Hatavej bijesno prijetei rukom. - Sva ova trka ni zbog ega! 56 - Radije u umrije ti! Smrdljivi rakija u! - planula je Nen, a njene rijei su ga poput u arenog ugljevlj a pogaale u lice. Ustuknuo je. Ovaj epitet koji mu niko ranije nije podario, imao je snagu bia. - Znai da i za to mogu da zahvalim tvom kravaru iz Kanzasa? - Oi su mu postale dva uska proreza, lice mu je posivjelo i zateglo se. Ali, nije je zap la io. 1 Nen je, poput tiva, pokazala krv Lilijevih. - Naravno, gospodine Hatavej odgovorila je, osjeajui da je ne to tjera da ka e istinu koju bi radije sakrila. ika B il ju je povukao u stranu kako bi ostavio D ona samog sa Hatavejem. - Smrdljivi kr avaru! - vrisnuo je Hatavej i sna no zamahnuo desnom rukom. Merser je mogao izbjei taj udarac. Ali, nije uzmaknuo. Desnica ga je pogodila posred lica i malo je zat eturao. - Pogledajte samo! - ika Bil je ra irio ruke kako bi natjerao Nen, tiva i Te s da se povuku. - Prokletstvo, ovaj luak je sam sebe osudio! Merser je povratio r avnote u i prstima lijeve ruke dotakao za areni obraz. Nije vi e hinio bijes koji u st vari nije osjeao. Samo se pojaao prezir prema ovom grmalju, a s tim i hladna izvje snost ta treba uiniti. Ali, nakon Nenine odva ne i iznenadjujue izjave, D on nije elio a Hataveja ubije pred njenim oima. - Udario si me, Hatavej? - upitao je polako i hladno. - Pa, ako nisi osjetio taj udarac, poku au ponovo nacerio se grmalj sada si guran u sebe. - Pogledaj ovu ruku - odjednom je povikao Merser ispru iv i desnicu. B ila je to zaista sna na, lijepo oblikovana ruka. - Bak, deset godina nisam udario nekog ovjeka ovom rukom. Nikad nisam kopao rupe za koeve ili 57 obavljao sline posl ove koje kauboji mrze. Nikad nisam nosio ni rukavicu! Da li ti to ne to znai, Hatav ej? - Prokletstvo! Naravno da ne znai, isto kao to mi ne znae ni ta te tvoje bljezgar ije - odgovorio je Hatavej, ali je lagao jer su ga ta ruka, ili ne to u vezi s njo m, ili Merserove nejasne rijei oito fascinirali. -1 pretpostavio sam da ne shvata , pa nema smisla da ti govorim kako ti ne mogu s njom uzvratiti kompliment otegao je Merser. - Ali, zato mogu upotrijebiti ovu. Zaudjujuom brzinom koja je sviju izn enadila, pogotovo zbog njegovog mirnog dr anja i govora, ispru io je ljevicu i svom snagom udario Hataveja preko nosa i usta. Hatavej je pao svom du inom, a glava i r amena su mu pre li preko ruba verande. Ipak se desnom rukom ili laktom uhvatio za prvi stepenik. Njegovo lice bilo je lice iznenadjene i pobjesnjele zvijeri. Krv je poela da lipti iz nosa preko usta i brade. Ne to u tom licu, u opasnom sjaju u oi ma otvorilo je branu Merserovom bijesu. Ako ne onesposobi Hataveja, morae da upot rijebi oru je. Skoio je brzo poput make i nogom utnuo Hataveja s verande. Hatavej se te ko kotrljao i onda sna no tresnuo na zemlju. Merser se spustio dvije stepenice s revolverom u ruci. Hatavej je le ao na ledjima, s nogama na posljednjim stepenicam a. Lice mu je bilo krvava mrlja i bio je dobro prodrman, ali ipak nije izgubio s vijest. - Vodite ga - o tro je naredio Merser njegovim pratiocima. - Brzo... ili u ga ubiti! Dvojica tipova brzo su prihvatili Hataveja i poeli da ga podi u i vuku st azom. Uspravili su ga, ali nije mogao stajati bez njihove pomoi. Izgledalo je da sike i jei. Osvrnuli su se lica izoblienih od straha. - Recite mu da povue revolver ako me ponovo sretne - povikao je Merser za njima. Saekao je da odmaknu i tek ond a se okrenuo prema verandi. Polako se peo uz stepenice sklanjajui revolver. Rok L ili je ustao da ga doeka i 58 Merser je primijeti kakav je ovaj ovjek bio prije neg o to ga je alkohol uni tio i fiziki i moralno. - Lili, nisam ni ta drugo mogao uiniti rekao je Merser izvinjavajui se. - ao mi je to sam vas uznemirio, to sam pokvario v a u nedjelju i Nen uvalio u jo veu nevolju. Ali, ovo sve se jednostavno desilo. Ipak vam moram rei da bih ga ubio da nije bilo Nen. - Pa, za to, do vraga, nisi? Mislim da bi Nen to mogla podnijeti - odvratio je Lili smrknuto. - Dojahao si ovdje, n apravio si pravu zbrku i onda nisi okonao posao. - Ali, sve ovo je bilo sluajno, L ili. Kako sam mogao znati? - Hej, ovjee, da li ti to misli da ja nemam pameti? gund jao je Lili. - Mo da je bilo sluajno to to si oti ao u polje sorguma. Mo da. Ali, sve os talo je i lo jednostavno. Ti i Nen i ika Bil jednostavno ste me zaskoili. I Stiv. Al i, nemoj me pogre no shvatiti, Merseru. Posebno se radujem zbog tiva. Znao sam da n e to nije u redu s tim momkom. Bak je zaista pogan ovjek. Ali, sve dok sam ja iv moj a rije e biti zakon. Jasno? Nen mu je pri la nesigurnim korakom, vidno potresena i u zbudjena. - Tata, molim te, nemoj otjerati D ona. - Pa, curo, ko je to uop te spomen uo? Jednostavno je dao otkaz. Sve mi se ini da bi ga ti mo da mogla navesti da se p redomisli. Ha! Ha! Nakon toga je Lili, pognuv i se malo kao pod teretom, u ao u kuu. Njegova ena je krenula za njim. - Oh, D one, optu io nas je - pro aputala je Nen sa suz ama u oima. - Ali, to nije bilo fer. Jadni tata! Vi e nikad nee ii uzdignute glave. Gledala je Mersera