Zane Grey - Jahaèi rumene kadulje

1.

LASSITER

Postepeno se gubio topot kopita, a onda sasvim nestade, dok su se oblaci guste pra�ine dizali ispod topola, rasplinjava-juæi se, malo-pomalo, iznad kadulje. Jane Withersteen je zami�ljenim i uznemirenim oèima gledala dolje, niz prostrani crvenkasti obronak. Prije nekoliko trenutaka joj je konjanik, koji se sada udaljavao, donio poruku koja ju je zabrinula i gotovo ra�alostila. Sad je mogla oèekivati dolazak pripadnika mormonske crkve i njihove prijekore �to prijateljuje s nevjernikom � gentilom. Stavit æe joj do znanja da taj njen odnos neæe trpjeti. I pitala se, Jane, neæe li prilike i nju natjerati da se umije�a u nemire i borbe, �to su u posljednje vrijeme potresali malo naselje Cottonwoods. Pomisliv�i na to, uzdahnu prisjeæajuæi se da je vlasnica prostranih poljskih dobara i pa�njaka �to ih je u neku ruku njezin otac stvorio tamo dolje, u onoj usamljenosti krajnjeg ju�nog dijela Utaha, velikog ranca Withersteenovih. Njoj su, stvarno, pripadali tereni i najveæi dio graðevina. Withersteen House bio je njen, njene su bile tisuæe glava stoke, njeni najbr�i konji u pokrajini. Njen je, najzad, Amber Spring, bogati izvor koji je oploðivao tlo oko naselja i omoguæavao �ivot u �irokom prostranstvu �to se pru�alo svuda naokolo po purpurnim bre�uljcima. Ne, nije se mogla nadati da æe ostati po strani od svega onoga �to se dogaðalo i dogaða u Cottonvroodsu. Te, 1871. godine, desile su se promjene koje su utjecale na �ivot miroljubivih mormona nastanjenih na tom dijelu granice. Glaze, Stone Bridge, Sterling, mjesta vi�e na sjeveru, bila su se podigla protiv najezde gentila, i protiv lopovskih dru�ina �to su im krale stoku. Sad se i Cottonwoods poèeo uznemiravati zbog istih razloga. Jane je molila nebo da njen mir i vedru ljupkost njena �ivota po�tedi potresa i nevolja, �eljna da sve do kraja �ivi u toj idiliènoj mirnoæi koja joj je bila toliko draga. Meðutim, premda je veæ mnogo uèinila za svoje ljude i imala namjeru jo� vi�e uèiniti, pla�ila se da æe neprijateljstvo izmeðu mormona i gentila stvoriti od nje nesretno i jadno biæe. I ona je bila roðena mormonka ali je to nije prijeèilo da se iska�e milostivom i prijateljski raspolo�enom prema onim gentilima za koje je znala da su nesretni i siroma�ni. �eljela je �ivjeti u miru i èiniti dobroèinstva. Zato je èekala zbunjena i zabrinuta, gledajuæi kao kroz maglu prostrani obronak, koji se prema sjeveru gubio sve do nejasne tamne linije kanjona nad kojima se uzdizala gomila stjenovitih bre�uljaka, crvenkastih pod zrakama zalazeæeg sunca i tu i tamo ispresijecanih sna�nim sivim crtama, koje su obilje�avale urvine. Onda je tr�e topot kopita. Pojavila se grupa jahaèa, koji se pribli�i�e kasom i sja-ha�e. Bilo ih je sedmero. Njihov voða, Tuli, visok i tamnoput èovjek, bio je jedan od starje�ina bratov�tine kojoj je Jane pripadala � Da li ste primili moju poruku? � kratko je upita. � Jesam � odgovori djevojka. � Dao sam do znanja onom Ventersu da u roku od pola sata doðe dolje u mjesto, ali on nije do�ao. � On ni�ta ne zna o tome � odgovori Jane. � Ja mu nisam priopæila va� nalog. Ostala sam ovdje da vas doèekam. � Gdje je Venters? � Kad sam ga ostavila, nalazio se u dvori�tu. � Ti, Jerry � zovnu Tuli obraæajuæi se jednom od svojih ljudi � poði s ostalima potra�iti Ventersa, pa ako bude potrebno i vezana ga dovuæi ovamo. �estero ljudi se udalji zveckajuæi dugim mamuzama, i uskoro nestado�e u �umarku topola. � �to namjeravate takvim naèinom postiæi, starje�ino Tuli? � upita Jane. � Ako hoæete uhapsiti Ventersa, budite barem ljubazni i prièekajte da napusti moju kuæu, jer æete, postupajuæi drugaèije, poèiniti ne samo nepravdu prema njemu veæ æe to predstavljati i napad na moj dom. Naime, nepravedno je optu�iti Ventersa da je sudjelovao u onoj gunguli �to se noæas dogodila u naselju u kojoj je, rekli su mi, ispaljeno nekoliko hitaca. Nepravedno, ka�em vam, jer se on u to vrijeme nalazio ovdje, sa mnom, a da i ne spominjem kako se njegovo oru�je nalazilo u pohrani kod mene. Vi se samo izgovarate. Dakle, �to namjeravate uèiniti s Venersom? � Odmah æu vam kazati; ali mi najprije recite za�to branite tog nedostojnog jahaèa? � Nedostojnog! � uzviknu Jane a-dito. � To se, zaista, ne mo�e za njega reæi. On je najbolji jahaè kojeg sam dosada imala i ne znam za�to ga ne bi trebalo braniti. Dapaèe, svi me razlozi navode na to da se stavim u njegovu obranu. Stid me, starje�ino Tuli, da moja za�tita i moje p

rijateljstvo navlaèe na njega neprijateljstvo moga naroda. S druge strane, dugujem mu vjeènu zahvalnost, �to je spasio �ivot mojoj Fay. � Da, poznato mi je da volite Fay Larkins i daje namjeravate pokæeriti. Ali, imajte na umu, Jane Withersteen, daje ta djevojèica gentil! � Toèno je; ali ni mormonska djeca nisu manje draga zato �to volim jednu djevojèicu gentila. Da, pokæerit æu Fay Larkins ako njena majka bude htjela dati. � Tome se mnogo ne protivim, tim vi�e �to æe djevojèica tako dobiti mormonski odgoj; ali mi se ne sviða �to oko vas stalno vidim onog Ventersa. To treba da prestane. Toliku brigu pokazujete prema tim bijednim gentilima da sam poèeo vjerovati da je to zato �to volite Ventersa. Tuli to reèe surovo kao mormon koji poznaje svoju moæ i zavidno kao èovjek obuzet ljubomorom. Jane istodobno osjeti i strah i ljutnju. Ipak odgovori: � Mo�da je tako kako ka�ete. U svakom sluèaju, nikad jo� nisam mislila na to. Siroti Venters! Zaista mu je potrebno da netko suosjeæa s njim. U tom se trenutku iz topola pojavi�e Tullovi ljudi vodeæi izmeðu sebe vezanog, visokog i lijepo graðenog mladiæa �irokih, mi�iæavih ramena. Kad ugleda Tulla, u mladiæevom pogledu za-plamsa vatra prezira i prkosa. Jane po prvi put postade svjesna tko je, zaista, njezin �tiæenik i upita neæe li se na kraju zaljubiti u tog sjajnog mladiæa. Onda se njeno uzbuðenje smiri i ona sve svoje sposobnosti usmjeri na to da pronaðe izlaz iz tog sukobom bremenitog stanja. � Venters � reèe bez okoli�anja Tuli � hoæete li smjesta i zauvijek napustiti Cottonwoods, � Za�to? � upita mladiæ. � Jer hoæu da bude tako. Venters se hladno, prezrivo nasmija, dok se o�tro crvenilo pe-njalo u starje�inine obraze. � Ako ne odete, upozoravam vas da æe to biti va�a propast. � Propast? � uzviknu Venters. � Pa zar me veæ niste upropastili? �to vi nazivate propa�æu? Prije godinu dana posjedovao sam konje i stoku i ugledno ime u Cottonwoodsu, a sada hu�kate na mene svoje ljude, lovite me, kao da sam neka zvijer, progonite me, kao da sam razbojnik. Propast! �to jo� mogu izgubiti osim vlastitog �ivota1? � Dakle, hoæete li ili ne? napustiti Utah � Oh, znam, znam da pomisao na lijepu i bogatu Jane Wit-hersteen, prijateljicu sirotog gentila, izaziva kod vas tjeskobu. Shvaæam, cijelu je hoæete za sebe, za mormone mnogo�ence, a zajedno s njom i Withersteen House, i Amber Spring, i sedam tisuæa glava stoke! Tuli ste�e vilice dok su mu se na vratu, poput konopa, nadimale �ile. � Po posljednji put � uzvikne on stisnutih zuba � hoæete li otiæi ili ne? � Ne! � Onda æu vas dati izbièevati do krvi i izbacit æu vas odavde. Ako se opet vratite, bit æe jo� gore. Ventersovo se lice ukoèi i postade sivkasto. Jane se nije mogla savladati i iskoraèi. � Starje�ino Tuli! � uzvikne. � Ne smijete uèiniti to �to ka�ete. � Bit æe kao �to rekoh � odgovori mormon prijeteæi joj prstom i tresuæi se od gnjeva � i uèinit æu vama za inat. Ta shvatite veæ jednom da vam neæemo dozvoliti da spram ovog 8 èovjeka gajite prijateljstvo koje vrijeða na�eg biskupa. Jane Wit-hersteen, va� vam je otac ostavio bogatstvo i moæ koji su vam toliko udarili u glavu da ste potpuno zaboravili kakvo vam mjesto pripada kao mormonki. Poku�ali smo s vama raspravljati, i uvjeriti vas; strpljivo smo èekali, podnosili smo va�e mu�ice, pu�tali vas slobodnu, bili obzirni prema vama vi�e nego prema ijednoj drugoj mormonki. Ali vi se niste opametili. Zato vam sad, jednom zauvijek ka�em, da ova prièa mora zavr�iti. Venters æe biti i�iban i protjeran iz Utaha, shvaæate li? � Oh, ne �ibajte ga, ne �ibajte ga! Bila bi to odvratna podlost! � zavapi Jane osjeæajuæi kako je napu�ta hrabrost. Taj Tuli ju je uvijek ispunjavao strahom, a ona se samo naizgled dr�ala hrabro. Pa i sad se sva tresla od u�asa jer je starje�ina bio ne samo ljubomoran veæ i èovjek koji je u sebi utjelovljavao onaj tajanstveni des-potizam �to ga je upoznala jo� u djetinjstvu, onu skrivenu moæ svoje sekte. � Venters � hladno nastavi Tuli poput nekog suca � hoæete li da vas se i�iba ovdje ili tamo u kadulji? � Ako je to neizbje�no, vi�e volim da to bude ovdje � odgovori Venters. � Ali, dovraga, Tuli, uèinili biste bolje da me odmah ubijete, vjerujte mi. Ovo æete bièevanje skupo platiti i vi i svi va�i pobo�ni momci, jer æete od mene stvoriti drugog Lassitera! Nekom se moglo uèiniti da je Tuli imao strogo dr�anje zato �to je bio ponosan na te�ku du�nost �to ju je obavljao meðu mormonima, �to je samo donekle bila istina, no u ovom je sluèaju bilo oèito da ga je opasnim i neumoljivim èinila prije mr�nja nego fanatizam. Jane zadrhta. Njen vjerski osjeæaj i odgoj koji je dobila bijahu je navikli na poslu�nost, te su i sada lomili njenu �elju za otporom. � Starje�ino, ja... kajem se zbog svojih rijeèi � reèe slomljenim glasom. Onda pro�aputa: � Ali, po�tedite toga mladiæa! � Sad ga vi�e ne mo�ete spasiti � odgovori Tuli �kripavo. Onprikloni glavu pred neizbje�nim. Nije bila pokorena. Uzmicala je, a ipak, reklo bi se da u njenu srcu nisu bile uni�tene sve nade, jer se i sama iznenadi gdje mrmlj

a rijeèi psalmopisca: »Podi�em oèi k planinama da vidim otkuda æe mi doæi pomoæ.« I I upravo u tom trenutku Tullovi ljudi ispuste mladiæa kojega bijahu veæ pograbili. Uslijedi dugo mrmorenje, nemirno tapkanje nogama, a onda uzvik: � Pogledajte, tamo dolje! Jedan od ljudi pru�io je ruku prema zapadu. � Neki jahaè! � reèe drugi. Jane se naglo okrene i stvarno spazi kako se, prema plamenom nebu na zapadu, ocrtava konjanik koji je brzo napredovao uz obronak. Vjerojatno ga zbog sunèevih zraka iza njegovih leða nisu prije primijetili. Da li je to bio odgovor na njezino zazivanje, � Poznajete li ga, Jane? � Zna li tko od vas tko je taj jahaè? � brzo upita Tuli. Ljudi su ga gledali i gledali, onda jedan za drugim odmahnu�e glavom. � Vidi se da dolazi iz daleka � reèe jedan od njih. � I da ima dobrog konja � dodade drugi. � Jasno, to je neki stranac. Znakom ruke, koji je nareðivao ti�inu, Tuli istupi naprijed, namjestiv�i se tako da sakrije Ventersa. Jahaè se, sa svoje strane, zaustavi nedaleko i vrlo brzim pokretom skoèi na zemlju, ne pre-stajuæi ni za trenutak biti potpuno okrenut prema ljudima, koji su se nalazili pred njim. � Gledajte � pro�apta jedan mormon � ima za pojasom dva pi�tolja sa crvenim dr�kama, jedva se vide, nisko ih nosi, crne se na crnim nogavicama. � Zacijelo neki revolvera�! � odgovori drugi, takoðer �apatom, i dodade: � Momci bolje ne mrdajte rukama. Stranac se primicao polako, korakom koji je mogao znaèiti nemarnost ili nenaviknutost na hodanje, ba� kao èovjek koji najveæi dio vremena provodi na konju. Ali on je namjerno napredovao tako, i to zato �to nije htio ni na trenutak izgubiti iz vida ljude koji su se nalazili pred njim, nadziruæi svaki njihov pokret. � Zdravo, strance! � uzviknu Tuli, ali u njegovim se rijeèima nije osjeæao prizvuk dobrodo�lice, nego samo nestrpljiva radoznalost. Prido�lica odgovori samo kratkim pokretom glave. Lice mu se gotovo i nije vidjelo buduæi daje bilo zasjenjeno obodom prostranog 10 sombrera koji je bio crne boje ba� kao i ko�nato mu odijelo. Nekoliko je trenutaka pa�ljivo gledao Tulla i njegove ljude, onda, zastav�i, pozdravi Jane skinuv�i sombrero pokretom kojemu nije nedostajalo otmjenosti. � Dobar veèer, gospoðo. Jane ljubazno odzdravi, promatrajuæi ga ipak veoma pa�ljivo. Imao je osobine èovjeka naviklog da �ivi na svje�em zraku: suhonjavo i opaljeno lice, sporost pokreta, pod kojima se nasluæivala maèja gipkost; ali ono �to je nadasve privuklo djevojèinu pa�nju, bila je snaga i o�trina pogleda, a u isto vrijeme ne�to u sivim oèima �to je ostavljalo dojam da tra�e ne�to �to jo� ne bijahu na�le. Svojim �enskim nagonom Jane je letimiènim pogledom naslutila da je taj Èovjek nosio u sebi neku tajnu i da se njegovo normalno du�evno stanje moralo sastojati u i�èekivanju i tuzi. � Jane Withersteen, zar ne, gospoðo? � upita on zatim. � Da. � Ova voda je va�a? � Da. � Dozvoljavate li mi da napojim konja? � Svakako. Pojilo je tamo, pogledajte. � Hvala, ali kad bi znali tko sam, mo�da... � Oklijevao je, zadr�avajuæi pogled na ljudima, koji su slu�ali pa�ljivi i tihi, onda nastavi: �... mo�da mi ne biste dozvolili, premda, najzad ni�ta ne tra�im za samog sebe. � Ma tko da ste, strance, napojite samo svog konja. A ako ste gladni i �edni, uðite bez ustezanja u moju kuæu. � Hvala, gospoðo. Rekoh da za sebe ni�ta ne tra�im, ali za svog konja, koji je umoran... Uèini nekoliko koraka i pri tom, po�to se Tullovi ljudi nisu micali, spazi zarobljenika. � Ah! Ah! Mo�da sam poremetio... Vidim da ste imali nekoga posla ovdje � reèe. � Da � odgovori Jane, a u glasu joj je bilo ne�to poput suzdr�anog jecaja. Ona opazi da je prido�lica bacio pogled na vezanog Ventersa, pa na ljude koji su ga okru�ili, i najzad na njihova starje�inu. Najzad reèe: 11 � Dogaða se da u ovom kraju kradljivci stoke, razbojnici, re-volvera�i, jednom rijeèju svi probisvjeti, pripadaju rasi gentila. Kojoj od tih kategorija pripada ovaj mladiæ, gospoðo? � Ni jednoj, to je èastan mladiæ. � Jeste li sigurni u to, gospoðo? � Da... Oh, da! � Pa �to je onda lo�e uèinio, te je vezan? Njegovo precizno pitanje, upuæeno jasnim glasom i Jane i Tul-lu, ostade nekoliko trenutaka bez odgovora. Najzad djevojka jednostavno reèe: � Pitajte njega. Stranac se udalji od Jane istim onim korakom, koji bi se mogao nazvati opreznim i odmjerenim, i stade izmeðu nje i Tulla. � Govorite, mladiæu � reèe Ventersu. � Nisu to va�i poslovi, strance � umije�a se Tuli � i ne upliæite se u ono �to vas se ne tièe. Ponuðeno vam je da jedete i pijete, a to je èak i vi�e nego �to ste mogli oèekivati u ma kojem drugom naselju na granici Utaha. Napojite konja i onda produ�ite svojim putom. � Polako, polako prijatelju... Jo� se ne upliæem... � odgovori jahaè i njegov glas odjeknu drugaèije, kao da je potjecao od nekog drugog; bio je hladan i zajedljiv u odnosu na ljubazan, skoro nje�an, kojim se obraæao Jane. � Kako se èini, stigao sam da prisustvujem nekom pomalo èudnom dogaðaju. Sedam naoru�anih mormona i jedan vezani gentil, za èiju èast garantira jedna �ena! Èudno, èudno, z

ar vam se ne èini? � Bilo èudno ili ne, to je stvar koja vas se ne tièe � zajedljivo odbrusi Tuli. � U kraju u kojem sam se rodio, rijeè jedne �ene predstavlja zakon, a ja to jo� nisam zaboravio. Tuli je lebdio izmeðu zabezeknutosti i gnjeva. Onda jo� za-jedljivije odgovori: � Mi imamo ovdje zakone koji ne ovise o hirovima neke �ene, a to su zakoni mormona...! Dobro pazite da ih i vi ne prekr�ite! � Do vraga va�i zakoni, mormone! Taj odluèni odgovor bio je popraæen promjenom u dr�anju stranca, koje se pretvori u jasnu prijetnju. Izgledalo je da se Tuli 12 zanjihao i zamucao zbog tog psovanja mormonskih zakona koji su za njega predstavljali ne�to najsvetije. Jerry, koji je dr�ao konje za uzde, od silnog iznenaðenja ispusti vodice. Ostali ljudi se uko-èi�e, u stavu i�èekivanja, netremice gledajuæi stranca. Ovaj kao da uopæe nije vodio raèuna o njima, produ�i okrenuv�i se Ven-tersu: � Hajde, recite mladiæu, �t ste uèinili da su vas tako vezali? � To je nepravedna uvreda! � prasnu Venters. � Ni�ta lo�e nisam uèinio. Ovaj starje�ina mormona izgleda da je uvrijeðen samo zato �to se gospoðica odnosi dobroæudno prema meni. � Da li je to istina, gospoðo? � upita jahaè, obraæajuæi se Jane, ali ni za trenutak ne ispu�tajuæi iz vida grupu ljudi. � Da, istina je, èista istina � odgovori djevojka. � Onda, mladiæu, biti prijatelj jedne ovakve �ene, izgleda mi savr�eno prirodna stvar, a vjerujem da ne bi to mogli uèiniti drugaèije ni kad biste htjeli. Ka�ite, �ta su vam htjeli uèiniti da bi vas kaznili za taj zloèin? � Htjeli su me i�ibati, a vi dobro znate �to to znaèi u Utahu! � Znam � polako odgovori stranac. Svi su �utjeli u i�èekivanju �to æe dalje biti. Ali onda Tuli prekide ti�inu smijehom, smijehom bez �ivota, kojim je lo�e prikrivao svoj strah. � Hajde, odlazimo! � zapovjedi obraæajuæi se svojim ljudima. Jane se ponovo obrati neznancu. � Strance � zamoli � zar zbilja ni�ta ne mo�ete uèiniti da spasite Ventersa? � Gospoðo, trate od mene da ga spasim... od va�ih vlastitih ljudi? � Da li tra�im? Ja vas molim! � Ali ne znate kome upuæujete tu molbu! � Oh, gospodine, spasite ga! Spasite! � Oni su mormoni, a ja... � Spasite ga, pod... po svaku cijenu, jer... jer mi je stalo do njega! Tuli se naceri. 13 � Dobra, dobra ludice, oboljela od ljubavne bolesti! � uzvi-knu. � Otkrijte mu svoje tajne. Hajde, vi ostali, odlazimo, kad vam ka�em! � Mormoni, mladiæ æe ostati ovdje � reèe stranac, a njegov glas zaustavi Tulla poput metka. � �to ka�ete? � Ka�em da æe mladiæ ostati ovdje. � A tko æe me sprijeèiti da ga ne odvedem? On je moj zarobljenik! � uzviknu Tuli. � Strance, jo� vas jednom upozoravam da se ne mije�ate u na�e stvari. Veæ sam i previ�e bio strpljiv. Odlazite svojim putom, inaèe... � èujte, vi! Mladiæ ostaje ovdje! U tihom i mirnom stranèevom glasu osjeæao se zvuk potpune sigurnosti, �to nadasve iznenadi starje�inu. On ipak odgovori: � Pa tko ste vi? I zar ne vidite da nas je sedmero ovdje? Stranac uèini jedva primjetan pokret i kao nekom magijom stvori�e mu se dva pi�tolja u ispru�enim rukama. Onda, uvijek mirno, odgovori: � Lassiter. Èuv�i to èudesno ime, Venters ispusti krik. Tullu se opusti�e ruke, a oèi mu potamni�e, kao da je oèekivao smrtonosni hitac. Ali smrt, koja je lebdjela nad njegovom glavom, ne spusti se na njega. Lassiter je uzalud èekao da njegovi dr�æuæi prsti polete k pi�tolju koji je imao za pojasom. Onda se Tuli okrenu svojim pratiocima, koji su ga èekali blijedih lica i krenu prema konjima. 14 2. COTTONWOODS Po�to je odmah odvezan, Venters je bio previ�e uzbuðen a da bi mogao izraziti zahvalnost koja mu se èitala na licu, ali se Jane obrati oslobodiocu i stisnu mu ruke, osmjehujuæi mu se i plaèuæi u isto vrijeme, na njegovo veliko iznenaðenje. Zatim, kad se donekle smirila, posveti svoju pa�nju Lassiterovom umornom konju. � Hoæu sama ga sama napojiti � reèe i odvede konja k poji-li�tu podignutom pod starom topolom. Prstima, koji su joj jo� drhtali, skide mu �vale i uzde. Konj stane pohlepno piti. Jane se okrene strancu: � Mnogo je kasao, zar ne? � Da, gospoðo. �ezdesetak, mo�da i sedamdesetak milja. � To je dugo jahanje, jahanje koje... Oh, pa ova sirota �ivotinja je slijepa! � Da, gospoðo � odgovori Lassiter. � Zaboga! Pa tko ju je oslijepio? � Neki su ga ljudi jednom uhvatili lasom, svezali ga i pro�li preko bjelooènica u�arenim �eljezom. � Ljudi, ka�ete? Pa to su morali biti demoni... Da nisu to, mo�da, bili va�i neprijatelji mormoni? � Ba� oni, gospoðo. � Osvetiti se na jednom konju! Lassiteru, ljudi moje vjere postali su okrutni, moram to priznati s velikim bolom u du�i! Ganjani su i zlostavljani, sve dok im se srca nisu tako stvrdnula. Ali, mi �ene se jo� uvijek nadamo i molimo se bogu da srca na�ih ljudi ispuni blago�æu. � Oprostite mi, gospoðo, ako vam ka�em da... da to vrijeme nikad neæe doæi. � Oh, doæi æe! Vi dakle, Lassiteru smatrate da su mormonske �ene nevaljale? Da li ste, mo�da, podigli svoju ruku na njih? 15 � Naprotiv, gospoðo. Mormonku smatram najèestijim, najboljim i najstrpljivijim biæem, ali isto tako i najzadrtijim i najnesret-nijim meðu

svim �enama na zemlji. � Ah! � uzviknu djevojka, uputiv�i mu zami�ljen i ozbiljan pogled. � Ako je tako, hoæete li prelomiti pogaèu sa mnom? Lassiter se oèito nije nadao takvom pozivu. Nekoliko se trenutaka kretao s nelagodno�æu, okreæuæi meðu prstima svoj som-brero. Najzad odgovori: � Gospoðo, bojim se da vam dobrota va�eg srca prikazuje stvari u krivom svjetlu. Mo�da u ovom kraju nisam dovoljno poznat; ali tamo gore, na sjeveru, poèivaju ne ba� malobrojni mormoni, koji bi se od zaprepa�tenja okrenuli u svojim grobovima, kad bi saznali da sjedam za va� stol. � Ne vjerujem. Ali ma kako bilo, recite, pristajete li? � uporno æe djevojka. � Ali, mo�da imate brata, nekog roðaka, koji bi mogao banuti svakog trenutka i uvrijediti se, videæi me ovdje; a ne bih �elio... � Nemam nikakvog roðaka u Utahu, koliko znam, i nitko nema pravo da sudi o mojim postupcima. Onda, osmjehujuæi se, ona se okrenu Ventersu: � Bern, doðite i vi s Lassiterom. Mirno æemo jesti ono �to imamo, dok to mo�emo. � Ali, ne bih �elio da onaj- Tuli i njegovi prijatelji podignu naselje protiv nas � opet primijeti Lassiter koji je izgledao sklon pristanku. � Da, Tuli æe to uèiniti, ali tek nakon �to neko vrijeme provede u molitvi � odgovori Jane. � Doðite, dakle. Vodeæi konja za uzdu obavijenu oko mi�ice, ona povede dva mladiæa prema kuæi, pro�av�i najprije kroz jednu �umicu i onda iduæi dugaèkom stazom zasjenjenom velikim topolama niskih grana. Uz stazu je tekao kanaliæ kojim je �uborila voda izazivajuæi osjeæaj ugodne svje�ine i mirnoæe. Kuæa je bila zdepaste konstrukcije i dugaèka, sazidana od crvenog kamena, s neotesanom verandom, iz èije sredine je izbijao izvor koji je opskrbljivao kanaliæ svojom vodom. Jasno se vidjelo da je tu grubu graðevinu podigao èovjek koji se �elio za�tititi od napada i nevremena; ali cvijeæe �to je raslo uz rubove kanala i 16 verande, u èijem se jednom kutu vidjela viseæa postelja i stol prekriven snje�nobijelim stoljnjakom, bija�e dokazom da je kæi toga èovjeka svim tim stvarima dala peèat svoje ljupkosti i daje ona tu �ivjela mirnim i sreðenim �ivotom. Jane pusti Lassiterova konja neka slobodno pase bujnu travu. Onda se obrati Lassiteru: � Smatrala sam da najvi�e volite da vam je nadohvat ruke, inaèe bih ga odvela na livadu s djetelinom. Lassiter potvrdi glavom, skoro s po�tovanjem, a onda Jane zovnu. Na njezin doziv pojavi se nekoliko �ena, koje se odmah prihvate posla oko spremanja stola, a ona sama, po�to se isprièala gostima, uðe u kuæu. Rijetko je Jane ulazila u svoju udobnu sobu a da se ne pogleda u ogledalo. Nije krila ni pred sobom ni pred drugima da joj je bilo ugodno gledati u njemu odra�enu ljepotu koja je jo� od djetinjstva izazivala svaèije divljenje. Njeni roðaci, njeni prijatelji, a kasnije gomile laskavaca, mormona i gentila, o�ivjeli su u njoj prirodnu ta�tinu tako da se sa dvadeset i osam godina vi�e brinula za svoju ljepotu, nego za blagotvoran utjecaj koji je mogla imati u maloj zajednici, zahvaljujuæi moæi i bogatstvu koje joj je, u stvari, otac ostavio u nasljedstvo. Ovog puta, meðutim, ona se pogleda s najveæom pa�njom, i to ne iz uobièajene navikee. U stvari, pitala se da li æe njenu ljepotu uoèiti taj Lassiter, èije je ime odjekivalo prostranim krajem, po naseljima i ravnima kadulje, taj lijepi mladiæ blagog glasa i tu�nog lica, taj ubica mormona. Zbog toga zamijeni svoje jahaæe odijelo bijelom haljinom, promatrajuæi zatim dugo svoj vitki lik, nje�ne ljupke obrise, lijepo lice rumenih usana, tamno-modre, duboke, prkosne i strastvene oèi. »Kad bih na neki naèin uspjela da ga zadr�im ovdje nekoliko dana, pomisli, jednu sedmicu, na primjer, sigurna sam da nikad vi�e u svome �ivotu ne bi ubio ni jednog mormona. Lassiter...! Jo� uvijek se naje�im pri pomisli na to ime; ali, gledajuæi tog èovjeka zaboravljam tko je i skoro... da, skoro nalazim daje simpatièan i ugodan. I onda, ne smijem zaboraviti da je spasio Berna i da, kako izgleda, mora da je mnogo pretrpio. Ali za�to...? Tko zna nije li nekad volio neku mormonku i... Kako li se samo uznosio govoreæi o nama, neshvaæenim i jadnim mormonkama. On nekako zna mnogo toga.« 17 Onda se Jane vrati svojim gostima i pozva ih da sjednu za stol. Udalji �ene �eleæi da ih sama poslu�i. Bila je to rasko�na veèera za te krajeve. Desno do Jane nalazio se Venters, poderan i napola ogladnio koji joj je, kako je bilo oèigledno, na neki naèin donosio zadovoljstvo, i koji je stalno nalièio èovjeku protjeranom iz vlastite kuæe i oko kojeg kao da je lebdjela propast kojom mu je Tuli prijetio. Slijeva je sjedio Lassiter, s izgledom èovjeka koji se na�ao u polo�aju o kojemu nije ni u snu sanjao. Nije pokazivao teka, nije govorio; samo se s vremena na vrijeme pomicao, nespokojan, a pri tim pokretima pi�tolji, �to ih je imao za pojasom, udarali su o noge stola, podsjeæajuæi ostalo dvoje da je njihov prijatelj za stolom bio Lassiter, �to su oni i bez toga imali stalno na umu. Jane je bila ta koja je govorila za

sve, osmjehujuæi se i otkrivajuæi pri tom sve one dra�i kojima se svaka �ena slu�i za postizanje nekog cilja. Kad zavr�i veèera i kad mu�karci odgurnu�e stolice malo nazad da bi se udobno smjestili, ona se preko stola na�e Lassiteru gledajuæi ga ravno u oèi. � Za�to ste do�li u Cottonwoods? � upita ga. Kao da je to pitanje trgnulo Lassitera iza sna. Ustade naglim pokretom kao da se iznenada neèeg va�nog sjetio i pobojao da æe zakasniti vi�e nego je �elio. � Gospoðo, tra�io sam po cijelom ju�nom Utahu i Nevadi... ne�to. A po va�em imenu najzad sam doznao gdje æu to naæi: ovdje, u Cottonvroodsu. � Moje ime! Ah, da, sjeæam se! Kad ste me oslovili, veæ ste ga, zaista, znali. Recite mi od koga ste ga èuli i gdje? � U jednom malom naselju... U Glazeu, mislim da se tako zove.. Pedesetak milja odavde prema zapadu. Kazao mi je neki gentil koji je uz to nadodao da vi znate i da æete mi pokazati gdje se nalazi... � �to? � upita ona blagim, ali istovremeno i zapovjednim glasom, kad je Lassiter naglo za�utio. Odgovor sti�e nakon nekoliko trenutaka, izgovoren �apatom, nerado: � Grob Milly Erne. Venters se okrenu prema Lassiteru, gledajuæi ga zapanjeno, a Jane, blijeda, polako ustade. 18 � Grob Milly Erne? � ponovi glasom, koji je zvuèao malo jaèe od mrmljaja. � A �to vi znate o Milly Erne, mojoj najdra�oj prijateljici, koja... koja je umrla u mom naruèju. �to ste vi njoj? � Zar sam rekao da sam joj ne�to? � odgovori on. � Posrijedi je netko... roðaci... koji su odavno �eljeli doznati gdje je sahranjena. To je sve. � Roðaci, ka�ete? Ona mi nikad nije govorila daje imala rodbine, osim jednog brata kojega su joj ubili u Texasu. Lassiteru, grob Milly Erne nalazi se na jednom skrovitom mjestu na mom posjedu. � A hoæete li me odvesti tamo? Znam da æete tako uvrijediti mormone vi�e nego dijeleæi sa mnom kruh; ali... � Istina je, uvreda æe za njih biti veæa, ali æu vas ja ipak odvesti tamo. Samo, moramo tamo otiæi da nas nitko ne vidi. Mo�da sutra. � Hvala, gospoðo Jane Withersteen � odgovori jahaè i, na-kloniv�i joj se, nagovijesti da odlazi s verande. � Pa zar ne biste mogli ostati ovdje i... i spavati pod mojim krovom? upita Jane. � Jo� jednom vam zahvaljujem, gospoðo; ali je to nemoguæe. Uvijek spavam pod vedrim nebom; ali kad bih i uèinio izuzetak, treba oèekivati da nas oni iz naselja, tamo dolje, svakog trenutka mogu napasti. Ne, ne, idem u kadulju. Nadam se da neæete imati nikakvih neprilika zbog ljubaznosti �to ste je meni iskazali. � Lassiteru � umije�a se Venters s pomalo gorkim osmijehom � i ja æu odsad spavati pod vedrim nebom. Mo�da æemo se veèeras ponovno susresti. � Mo�da, ali su tereni ovdje prostrani i neæu se ba� blizu zaustaviti. Laku noæ. Na gospodarev zvi�duk, crni konj odgovori rzanjem i krene naprijed, reklo bi se oprezno, obzirom na sljepoæu. Lassiter mu ne stavi uzde, nego poðe korakom uz njega vodeæi ga jednostavnim dodirom ruke. Nestado�e u sjeni topola. � Jane, treba da idem � reèe Venters, kad je ostao sam s njom. � Molim vas, vratite mi moje oru�je. Da sam ga imao... � Da ste ga imali, ovog trenutka bi ili moj prijatelj ili starje�ina moje crkve bili mrtvi � prekide ga ona. 19 � Mo�ete biti sigurni da bi to bio Tuli. � Zar vas nikad neæu nauèiti �to je to tolerancija, �to je to milosrðe, divlji mladiæu? � uzviknu Jane. � Zar ne znate, Bern, kako je bo�anstveno opra�toti vlastitim neprijateljima. Pisano je: Ne dopu�tojte da gnjevni doèekate zalazak sunca. � Dosta, Jane, ne govorite mi vi�e o vjeri i o opra�tonju, nakon onoga �to se dogodilo danas. Neoèekivana Lassiterova intervencija spasila me sramote bièevanja, zahvaljujuæi njemu ostao sam èovjek i kao èovjek æu umrijeti. Ponovo vas molim: dajte mi oru�je. Ona tiho uðe u kuæu i uskoro se vrati noseæi pu�ku, pi�tolj i te�ki redenik. Pru�i to mladiæu i, dok je on opasivao redenik, gledala ga je u dirljivoj ti�ini. � Jane � reèe on ubla�iv�i glas � ne gledajte me tako. Ne idem ubiti nikog od va�ih istovjernika, pa èak ni va�eg starje�inu. Dapaèe, poku�at æu izbjeæi i njega i njegove ljude. Ali, zar ne primjeæujete da sam dospio do krajnje granice strpljivosti? Vi ste divna �ena; dapaèe, ni jedna �ena nije bila poput vas nesebièna i dobra, ali ste slijepa u jednoj jedinoj stvari... Slu�ajte! Tamo, od �umice, èuo se konjski galop. � Netko od va�ih ljudi � nastavi Venters. � Vrijeme je da odem. Ispratite me, ako hoæete, do �umice gdje mo�emo izmijeniti jo� koju rijeè. Jo� je bio dan, ali pod topolama su staze veæ zamrkle sjenom. Venters povede Jane popreènom stazicom, �irokom jedva toliko da su dvije osobe mogle koraèati usporedo, a onda okrene i izvede je na bre�uljak na rubu �umice, u ravnini, nedaleko od njene kuæe. Tu se nalazila grubo istesana klupa skrivena meðu li�æem, otkud se kroz granje nazirahu obronci pod kaduljom, zid stjenjaka i tamni obris kanjona. Ona jo� nije izustila ni rijeèi, otkako ju je mladiæ s dosta odluènosti u glasu nagovorio da mu preda oru�je, ali se za vrijeme kratkog hoda oslonila na njegovu ruku, a i sada, kad se veæ zaustavio i prislonio pu�ku na klupu,

stiskala se uz njega. � Jane, bojim se da vas moram ostaviti. � Bern! � uzviknu ona. � Da, izgleda da tako mora biti. Ne nalazim se u lijepom polo�aju. Ne uspijeva mi da naðem moralnu ravnote�u. Sve sam izgubio... � Dat æu vam sve �to vam treba. Bern... 20 � Slu�ajte me, molim vas. Kad govorim o gubicima, mislim na gubitak volje da èinim dobro, na gubitak mog dobrog imena. Kad toga ne bi bilo, jo� bih mogao ostati u naselju, bez gorèine i bez mr�nje. Sad je suvi�e kasno... �to se tièe buduænosti, mislim da æete uèiniti najbolje ako me pustite da odem. Tuli je nepomirljiv, a iz onoga �to se danas desilo, morali biste vidjeti da... Ali ne, vi ne mo�ete vidjeti; slijepi ste, rekao sam vam, a to �to vas zasli-jepljuje je va�a prokleta crkva... Oprostite mi, Jane, �to tako govorim; ali ogorèen sam i osjeæam da se ne�to buni u meni. A onda, pla�im se da ona nevidljiva ruka ne usmjeri svoje tajanstveno djelovanje na va�u propast. � Nevidljiva ruka? �to to ka�ete, Bern? � Mislim na va�eg biskupa. � Jane ustne ali je Venters ne pusti da ode. � Slu�ajte me. Ovdje je zakon va� biskup. On je bio taj, koji je izdao ukaz protiv mene i eto �to sam postao. A sada ta ista ruka djeluje da prisili vas da se pokorite volji crkve. � Nepravedni ste prema biskupu Dyeru. Tuli se danas, znate, pokazao okrutanim, ali treba misliti i na to da me on godinama voli. � Eto, kao i obièno, va�a vjera i va�e nastojanje da opravdate sve i svakoga. Vi ne mo�ete, meðutim, vidjeti ono �to ja znam, a da to i vidite, ne biste to htjeli priznati ni za spas �ivota. To je zato �to ste prava mormonka. Te starje�ine i ti biskupi ne uzmièu ni pred èim u svom nastojanju da ojaèaju crkvu bogatstvom i moæi, stvarajuæi ono �to predstavlja vlast. Razmislite o svemu onome �to su uèinili gentilima ovdje, o onome �to su meni uèinili...! Razmislite o sudbini Milly Erne. � Milly! Kako znate za nju? I �to znate? � Dosta znam. Mo�da sve, osim imena onog mormona, koji ju je doveo ovamo. Ali nije sad prilika da unedogled produ�avamo ovaj razgovor. Ona mu ste�e ruku umjesto svakog odgovora i sjedo�e zajedno. Venters je �utio po�tivajuæi tu ti�inu, pogaðajuæi da je puna �enstvenog uzbuðenja. Onda Jane, koja je zami�ljeno gledala pred sebe, iznenada uzviknu. � Pogledajte! Jedan konjanik! Da nije to opet Lassiter? 21 Venters takoðer pogleda u smjeru njene ispru�ene ruke put zapada i stvarno spazi konjanika kako se ocrtava crn na obzorju i kako je zatim uronio u rumenilo kadulje. � Mo�da � odgovori � ali nije vjerojatno. Bit æe to, mo�da netko od va�ih ljudi. Da, sad to jasno vidim. A eno i drugog... � Da, vidim ih. � Jane, kako izgleda, imate mnogo ljudstva. Samo juèer sam sreo petoricu na stazi koja vodi za Deception Pass. Pratili su »bijelo stado«. � Kako, zar jo� idete u taj kanjon, Bern? Htjela bih da se okanite toga, vidite, jer se tamo, na nekom mjestu, skrivaju 01-dring i njegova lopovska dru�ina. � �to bi >to trebalo znaèiti? � Znaèi da je Tuli veæ ne�to nabacio o ovim va�im posjetama u Deception Pass. Shvaæate li? � Shvaæam. � Venters se nasmija. � Vidjet æete da æe me na kraju optu�iti i za kraðu stoke. Ali, pomislite, Jane, da na pedeset milja od va�eg imanja nigdje nema vode osim u tom kanjonu, a ipak je potrebno da se napijem i da napojim konja. Gledajte, eno jo� nekih ljudi! Ali kao da se ti udaljavaju. � Da, toèno! Vodili su stado prema Deception Passu. Nadam se da neæe sresti Lassitera. � Bern � iznenada reèe Jane zami�ljenog izgleda � pa tko je, zapravo, taj Lassiter? Za mene je samo ime... stravièno ime i ni�ta vi�e. � Tko je? Ne znam, Jane, i nikad nisam èuo da netko zna tko je. Prema naglasku bi se reklo daje iz Texasa, kao Milly Erne, da li ste to primijetili? � Da. Zapravo je èudno da znade za Milly! Uz to je ona �ivjela ovdje deset godina, a veæ su pro�le dvije otkako je mrtva. Ali, recite mi �to znate o Lassiteru? Za�to ste rekli Tullu prijeteæim glasom da æete postati poput Lassitera? � Jane, samo sam neodreðeno èuo o njemu. Poku�avao sam, �to vi�e, da ne vjerujem u to. U Glazeu, na primjer, njegovo je ime bilo poznato, ali ga nitko nikad nije vidio. U Stone Bridgeu nisam èuo da ga se spominje dok sam, meðutim, èesto slu�ao o njemu u Sterlingu i drugim naseljima Sjevera. A zatim, ono �to se govori 22 0 njemu, èesto je proturjeèno. Ima ih koji tvrde, na primjer, daje s pucnjavom dolazio u ovo ili u ono mormonsko naselje, dok drugi to porièu. Sklon sam vjerovanju da je tu i tamo stvarno pucao, to tim vi�e �to znam kako su mormoni skloni da sakriju istinu. Ali, u jednoj jedinoj toèki svi se sla�u: smatraju Lassitera najspretnijim revolvera�em koji postoji, kako to vi ovdje ka�ete. Zaista je izvanredno brz i toèan u upotrebi pi�tolja. Sada, meðutim, kada smo ga vidjeli, znam ne�to vi�e o njemu. Lassiter je neustra�iv. Vjerujem da je, uzviknuv�i onako svoje ime, spasio �ivot Tullu, jer bi ovaj inaèe polo�io ruku na pi�tolj èime bi, ustvari, bio zapeèatio svoju sudbinu. Jane zadrhta. U ti�ini, koja uslijedi, zaèu se zavijanje jednog kojota. Iz daljine mu odgovori drugi. � Evo

kojota � reèe Venters. � Ne volim ih slu�ati kad zavijaju � odgovori Jane. � Ponekad noæu, dok sam budna, slu�ajuæi to opako zavijanje, pomi�ljam na vas i osjeæam kako mi se srce ste�e. � Jane, niti vi mo�ete èuti ugodniju muziku, niti ja mogu imati bolju postelju. � Treba li govoriti o tim stvarima, Bern? Pa ljudi poput vas 1 Lassitera nemaju kuæe, nemaju udobnosti, ni mjesta gdje da se odmore... Strpljenje. Mo�da se Tullov bijes smiri i vrijeme pobolj�a stvari. Mogli biste, na primjer, dobiti neki posao u naselju... Tko zna? Pa pretpostavimo da otkrijete skrovi�te Oldringa i njegovih bandita, skrovi�te �to je dosad ostalo nepoznato, zatim to svoje otkriæe povjerite mojim ljudima? To bi sasvim razoru�alo Tulla a vama bi bilo od velike koristi. Godinama su moji ljudi pratili tragove pokradenih �ivotinja, ali uzalud. � I vi znate da su mi krali stoku! Oldring je odvodi u taj zapleteni kanjon, a otuda na sajmove po Utahu. Zato, ako je potrebno da ponekad odete u Deception Pass, poku�ajte pronaæi te tragove. � Mislio sam o tome, Jane, i poku�at æu. � A sada, Bern, moram se vratiti u kuæu. �ao mi je �to, kad god vas ostavljam, ne mogu biti sigurna da æu vas opet vidjeti. Hoæete li barem sutra doæi. � Sutra da, svakako. Potra�it æu Lassitera i doæi æu s njim. � E pa, laku noæ. 23 Ona ga ostavi rasplinjuæi se u pomrèini. Venters prièeka dok ga daleki �tropot zalupljenih vrata ne uvjeri da je Jane u�la u kuæu; onda ponovno dograbi pu�ku i tiho �mugnu medu granje i d�bunje, dr�eæi se ruba �umice kako bi ostao u sjeni topola. Nebo se sad od sivog pretvaralo u crno, i to prvo crnilo veæ su osvjetljavale prve zvijezde. S prostrane ravni ispred �umice puhao je svje� vjetar, bremenit miomirisom kadulje. Dr�eæi se ruba �umice, Venters se be�umno i hitro kretao u pravcu zapada. Ali, �umica je bila prostrana i on jo� nije dospio do njena drugog kraja, kad zaèu ne�to zbog èega naglo stane. Po muklom topotu pogodio je da to idu konji. Mladiæ se sakri i prièeka. Ali prije nego se to moglo oèekivati, barem sudeæi prema udaljenosti otkuda je dolazio zvuk, a na njegovo veliko iznenaðenje, nedaleko se pojavi�e dva konjanika i proðo�e ispred njega. Jahali su uz rub kadulje, a konji su im imali omotana kopita. Svjetlost zvijezda bila je prilièno slaba, ali je Venters imao o�tor vid, tako da je, oprezno isturiv�i glavu, mogao prepoznati grubi obris i bradato Oldringovo lice. Uz njega je jahao njegov pomoænik, vitak i okretan èovjek, lica pokrivena krinkom. Njih dvojica proðo�e i u tren se izgube kao da ih je pomrèina progutala. Uto daleko na obronku, Venters opazi smeðu i èvrstu mrlju. Bila je to druga grupa konjanika koja proðe tiho, poput aveti, i takoðer se raspline u pomrèini. 24 3. AMBER SPRING Za Oldringa i nekog od njegovih nije predstavljalo ni�ta neobièno da banu u Cottonwoods usred dana; ali to �to je u pomrèini i�ao uokolo, a konji mu imali umotana kopita, znaèi da se sprema ne�to sumnjivo. Ono �to je Ventersu izgledalo jo� opasnije, predstavljala je prisutnost zamaskiranog jahaèa. Taj èovjek je stvarno bio okru�en velikom tajanstveno�æu. Rijetko je prolazio naseljem i uvijek galopom; danju ga se rijetko susretalo. Njegovu su pojavu uvijek pratili mraèni i tajanstveni dogaðaji, poput maske koju je nosio, jer se Oldringova banda nije ogranièavala samo na kraðu stoke. Venters neko vrijeme ostade u sjeni topola, a onda se iznenada vrati natrag. Stigav�i jednom na glavni put, skrene prema naselju. Prilièno �irok put koji je vodio do njega, bio je oivièen visokim topolama pod kojima je kroz dva kanala tekla voda nastala iz Ja-ninog izvora. Tu i tamo kroz li�æe je zasjalo poneko svjetlo, a dalje su se pojavljivali osvijetljeni prozori duæana. Nije se meðutim, moglo vidjeti uobièajenih dokolièara, koji su provodili mnoge sate po uglovima ulica ili sjedeæi na neotesanim klupama pod topolama. Stalno se dr�eæi sjene, mladiæ je i�ao naprijed, dok ne zaèu glasove; ali nije mogao razabrati �to se govorilo. Prepozna i neke mormone, ali ne ugleda Tulla ili nekog od njegovih ljudi, ma kako pa�ljivo gledao. Zakljuèi da Oldringova banda nije pro�la kroz naselje. Èuo je stalno uzbuðene, mada tihe glasove i zakljuèi da se govorilo o Lassiterovom dolasku u taj kraj. Smatrajuæi da malo mo�e uoèiti na tom mjestu, Venters se vrati natrag. Proðe ispred crkve. Vidio je da je bila mraèna, kao �to su bile mraène obli�nja biskupova kuæa i Tullova brvnara. Bilo je to, zaista, vrlo neobièno, stoga Venters i zamijeti tu stvar. Ponovo se peo obronkom �to je vodio u �umicu, kad osjeti kako se pribli�avaju dva konjanika. Bio je spreman da se sakrije iz jednog drveta; i ovaj put zahvaljujuæi svjetlosti zvijezda u dvojici 25 konjanika prepozna Tulla i jednog od njegovih ljudi, Jerrvja. Napredovali su tiho i uskoro nestado�e. Venters poðe dalje udubljen u misli. Eto, tamo dolje, za tom �umom, stanovala je �ena koja je pokazala prijateljstvo prema njemu; a on je sada, put Indijanaca, tumarao oko njene kuæe,

dr�eæi u ruci stegnutu pu�ku, skitnica bez svojih, bez cilja. Nad njom se prijeteæi nadvila tajanstvena moæ, okrutna, prijeteæa, a ipak nijedna kraljica nije nikad svoje podanike obdarila tolikom dobrotom kao �to je to èinila Jane, i nijedna �ena se ne pokaza tako plemenitom prema onima koje su mrzili njezini istovjernici. Davala je koliko je mogla, a u zamjenu je tra�ila jedino da se saèuva bo�an-sko pravo svakog ljudskog biæa da �ivi u slobodi i ljubi po �elji vlastitog srca. Pa ipak, uzalud joj bila sva ta njena nada. Godinama, mislio je Venters, oluja se skupljala nad njenom glavom i Cottonwoodsom, a sad je, èini se, do�ao trenutak da se svom snagom razulari. Te su veèeri stanovnici govorili po ulicama, lopovi su i�li uokolo na konjima èija su kopita bila uvijena u krpe, Tuli je izgledao kao da dolazi s nekog tajnog pohoda, a tamo dolje, u kadulji, skrivao se èovjek èije je samo ime imalo stra�no znaèenje: Lassiter! Venters proðe crne topole, uðe u kadulju i stane se uspinjati padinom. Naposljetku se zaustavi kraj �umarka za koji mu se uèini da bi mogao predstavljati dosta sigurno skloni�te. Zavuèe mu se u sredinu i ispru�i se po golom tlu. Le�ao je tako neko vrijeme zagledav�i se u zvijezdu �to je svjetlucala pravo nad njim, sama na nebeskom svodu kao �to je i on na zemlji bio sam. Probudi se u zoru, ukoèen od hladnoæe. Protegnu smrznute udove, onda skupi nekoliko suhih granèica i zapali vatru. U torbici je imao kri�ke suhog mesa koje mu poslu�i�e za doruèak. Kad je s tim bio gotov, uputi se pravo k visokoj stjenovitoj litici u kojoj je, na �est do sedam metara visine, zjapila neka vrsta peæine; do nje se dolazilo vrletnom, ali ne i neprohodnom stazicom. Tu tiho zazvi�da, a na taj zvi�duk odgovori radostan lave�. Bila su to dva njegova psa, Ring i Whitie; ovaj posljednji je bio potpuno bijel. Psi ga pozdravi�e �tektanjem i stresanjem uzica. Kad se stazicom popeo do njih, uze�e mu lizati ruke. Tu, u toj peæini, nalazila se sva 26 njegova imovina, sve �to je uspio od mormona sakriti: njegovi psi, njegov konj, njegovo sedlo. Uskoro s litice primijeti konjanika u trku. Bio je to Lassiter. Odmah uspu�e navrh stijene, na mjesto s kojega se njegov lik jasno ocrtavao na vedru nebu. Uze mahati �e�irom i ubrzo privuèe Lassiterovu pa�nju. Vrati se u peæinu, osedla konja i doviknuv�i psima da ga slijede, poðe strancu u susret. Odavno Ventersa nijedan mu�karac nije prijateljski pozdravio; Lassiterov pozdrav kao da je o�ivio u njemu usnula osjeæanja. Kad je naèas stisnuo �eljeznu stranèevu �aku i pri tom mu zagledao u lice i oèi, shvati da su njih dvoje postali prijatelji. � Poprièajmo, Venters, trenutak, prije nego nastavimo put � reèe Lassiter. � Ne �uri mi se. Jesu li ono va�a dva psa, tamo gore? Prekrasni su... � Onda okom struènjaka razgleda Venter-sova konja, ali ne izrazi svoje mi�ljenje i nastavi: � Ka�ite mi da li se �to dogodilo tamo dolje, nakon �to sam sinoæ oti�ao? Venters mu isprièa ono �to je vidio o Oldringu i njegovoj dru�ini. � Povukao sam se na takvo skrovito mjesto da ni�ta nisam vidio � odvrati Lassiter. � Prema onom �to znam, Oldring se ovdje prilièno dobro sna�ao... Ja i on ba� nismo bili strani jedan drugome prije nekoliko godina, kada je on gonio stoku za Bostil's Ford, na u�æu Rio Virgin, ali je tamo poslije zapao u neprilike. � Poznavali ste Oldringa, Lassiteru? Ka�ite mi, da li je on mormon ili gentil? � Ne bih vam to znao reæi. Poznavao sam mormone, koji se izdaju za gentile. � Niti jedan mormon to ne bi uèinio, osim ako nije lopov ili bandit � izjavi Venters. � Mo�da � jednostavno odgovori Lassiter. � Tako, odluèio sam da odem iz Utaha. Moja majka �ivi u Illinoisu. Vratit æu se kuæi. Veæ me osam godina nema tamo. Oèigledna simpatija koju je prema njemu pokazao Lassiter navede Ventersa da mu isprièa svoju pro�lost. Napustio je Quincy da potra�i sreæu u rudnicima zlata, ali nije oti�ao dalje od Salt Lake Citvja, radeæi sve moguæe poslove. Bio je pastir, vozaè kola, cowboy. Onda se zatekao u Cottonwoodsu. Od u�teðevine je na27 bavio nekoliko glava stoke i neko je vrijeme napredovao, dok ga sluèaj nije doveo na ranè Jane Withersteen. � Nema potrebe da vam ka�em ostalo, Lassiteru � zakljuèi. � Nije to novo za mene. Poznajem mormone. Dobro sam upoznao njihove �ene, njihovu ljubav, njihovu strpljivost i po�tovanje, i mirnoæu, i ono �to sam ja nazvao njihovom mahnito�æu za bogom, kakvim ga one zami�ljaju, ali nadasve poznajem podmuklost njihovih mu�eva. Oni djeluju u ti�ini i tami, ruku pod ruku i svi zajedno. Nitko im se ne mo�e oduprijeti, osim ako to ne èini s pi�toljem u ruci, jer se mormoni te�ko odluèuju na umorstvo �to je jedina dobra stvar njihove vjere. Vjerujte mi, Venters, tim ljudima nije glava ba� potpuno na mjestu. Inaèe, recite, kako bijedan mormon mogao o�eniti drugu �enu, kad veæ ima jednu, i nazivati to svojom du�no�æu. � Mislim upravo isto �to i vi, Lassiteru. � Ali onda, oprostite mi, kako to da vam nikad nije palo na pamet da pucate u Tulla ili u nekog drugog njegova

èovjeka? � radoznalo upita jahaè. � Jane me stalno molila da budem strpljiv, da podnosim, da opra�tom. Èak je stigla dotle da dr�i moje oru�je iz bojazni da ne�to ne uèinim. A s druge strane na�ao sam se u polo�aju da sam sve izgubio jo� prije nego sam mogao postati svjestan onoga �to se de�avalo � govorio je Venters crveneæi se. � Ali, slu�ajte, Lassiteru, iz brodoloma sam spasio pu�ku vinèester, dva pi�tolja kolt i veliku kolièinu metaka. Sve sam odnio na skrovito mjesto u De-ception Passu i tamo sam, mo�e se reæi, svakoga dana unazad �est mjeseci vje�bao u rukovanju pu�kom, dok mi se cijev ne bi u�arila u rukama. Satima i satima sam se vje�bao u trzanju pi�tolja. � To je, zaista, vrlo, vrlo zanimljivo � reèe Lassiter. � Dakle, da vidimo �to ste nauèili? Venters uèini pokret brz poput blijeska i u ruci mu se pojavi pi�tolj. Lassiter se osmjehnu, onda reèe: � Vi æete ubiti Tulla. Nije to bilo pitanje. Bila je to tvrdnja. Venters odgovori: � Obeæao sam Jane da æu izbjegavati Tulla i odr�at æu obeæanje. Ali prije ili kasnije mi æemo se sresti pa makar ga ne znam 28 I koliko izbjegavao i mogu vam reæi da æu u tom sluèaju pucati ako me samo i pogleda. � Potpuno sam uvjeren u to. Uslijedi kratka �utnja. Èinilo se da Lassiter prati neku svoju misao, a onda iznenada reèe: � Venters, vidim da ste se preko mjere uzbudili. Ne bi li bilo bolje da za trenutak govorimo o neèem drugom. Hoæete li mi, na primjer, isprièati sve �to znate o Milly Erne? Prigu�eno uzbuðenje u Lassiterovom glasu odvrati Ventersa od njegovih misli i on odgovori: � O Milly Erne? Ako hoæete, Lassiteru, reæi æu vam, dakako, samo ono �to znam. Kad sam stigao u Cottonwoods, Milly Erne se veæ vi�e godina nalazila tu i najveæi dio onoga �to æu vam isprièati potièe iz perioda koji je prethodio mom dolasku. Vrlo dobro sam je poznavao. Bila je veoma pobo�na, ali sam imao dojam da je u du�i vi�e bila gentil, nego mormon. Smatrali su je ipak mor-monkom i imala je osobine �ene te vjere, to jest znala je �utjeti. Vidite, u svakom mormonskom naselju nalaze se �ene koje nam izgledaju tajanstvene, ali je Milly bila ne�to vi�e od toga. � Kad je do�la u Cottonwoods, sa sobom je dovela i svoju lijepu djevojèicu koju je strastveno voljela. Uopæe se nije znalo da li je i ona bila �ena nekog mormona ili ne, ali ja sam uvjeren da je bila. Mo�da ju je krivo gledala druga mormonova �ena, ili pak �ene. Takve se stvari dogaðaju u svim selima. Mormonke pokorno nose svoj jaram, ali su dozlaboga ljubomorne. U svakom sluèaju, ma kakav razlog bio � ljubav ili vjerski fanatizam � koji je Milly doveo ovamo, èinjenica je da se poslije pokajala. Isprava je bila uèiteljica u naselju, ali onda vi�e nije htjela ni èuti za to. Napustila je crkvu i usprotivila se da djevojèicu odgaja u mormonskom duhu. tada je mormoni poèe�e progoniti, ali onako potajno, svaki put sve jaèim okretanjem zavrtnja, veæ prema njihovom obièaju. Najzad, jednog dana, nestade djevojèice. Govorilo se da se izgubila i da je negdje zaglavila, ali sam siguran da su je mormoni ugrabili. Taj u�asni bol potpuno dotuèe siroticu. Ipak ju je nada jo� dr�ala u �ivotu. Sumnjala je, u stvari, i gonjena �eljom da ponovo doðe do svog djeteta, pretvorila se u robinju, èineæi sve �to se od nje tra�ilo. Vrijeme je, meðutim, prolazilo ali o djevojèici nikad nikakvih vijesti nije dobila. Tada Milly ne odoli vi�e... Jo� mi se èini da je 29 vidim lomnu, sasvim blijedu, prozirnu, mogao si vidjeti kroz nju. A onda one njene oèi...! Stalno vidim te oèi. Kad god ih se sjetim zadrhtim od suosjeæanja i u�asa. Imala je samo jednu jedinu pravu prijateljicu, Jane Withersteen. Ali ni Jane, sa svom svojom nje�no�æu, nije mogla izlijeèiti njeno iskidano srce. Tako je Milly Erne i umrla... Kad je Venters zavr�io, Lassiter ne reèe ni rijeèi i ne okrenu glavu. Jedino, nakon nekog vremena, upita potmulim glasom: � Tko je bio... èovjek... njen mu�? � Nemam pojma tko je taj mogao biti, ali svakako neki mormon. Nijedan gentil u Cottonwoodsu to ne zna. � Ali Jane Withersteen to mo�da zna? � Zacijelo zna, ali kad bi je i �ivu pr�ili, ne bi to rekla. Ne dodav�i ni�ta, Lassiter krenu dr�eæi konja za uzdu, a Venters poðe za njim. Pola milje daleko od obronka, koji je vodio u Withersteen House, uðo�e u gustu vrbovu �umicu, usred koje se nalazila ledina, prekrivena izvanredno zelenom izniklom travom, sliènom samtu. Cuo se �ubor plahog toka vode i cvrkut ptica. Venters odvede prijatelja na izvor, koji je izbijao iz litice prekrivene mahovinom i poluskriven visokom travom izraslom uokolo. Bio je to izvor Jane Withersteen, Amber Spring. Lassiter kleèe i napi se jednom, pa odmah zatim jo� jednom. Ne reèe ni rijeèi, a �utio je i Venters, po�tujuæi njegovu �utnju. Osim svoga konja, jahaè kadulje najvi�e voli izvor. A ovaj izvor bio je najbolji i najpoznatiji jahaèima s visoravni ju�nog Utaha. Upravo je taj izvor stvorio od starog Withersteena najbogatijeg èovjeka u tom kraju, a njegova je kæi sada vraæala �iteljima kadulje u obliku dobroèinstva od

oca joj utjeranu vodarinu. Zatim se dva jahaèa uputi�e prema Janinoj kuæi i upravo su ulazili kroz vrata�ca ograde, koja su vodila na put, kad ih djevojka susti�e, vukuæi konja za uzdu. U svom jahaæem odijelu, jednostavnoj bluzi i kratkoj suknji, u visokim èizmicama na malim nogama, Jane je mo�da izgubila ne�to od svoje ponosne ljepote, ali je dobila na ljupkosti; svojim je izgledom sada vi�e podsjeæala na obiènu djevojku nego na gospodaricu Withersteen Housea i svega �to mu je pripadalo. Bila je vesela, osmjehivala se a pozdrav �to gaje uputila dvojici mu�karaca, bio je topao i srdaèan. 30 � Imam dobre vijesti � objavi. � Bila sam u naselju i sve je mirno. Oèekivala sam... zaista ne znam �to, ali sam se, sreæom, prevarila. Tuli je odsutan, oti�ao je u Glaze. � Tuli otputovao? � zaèuðeno upita Venters. Ta vijest pobudi u njemu sumnje. Starje�ina je vjerojatno otputovao zato da izbjegne novi susret s Lassiterom, ali se to njegovo iznenadno izbivanje moglo na neki naèin povezati i sa prisustvom Oldringa i njegove bande u blizini Cottonwoodsa. � Da, otputovao je, hvala bogu � odgovori Jane. � Sad æu barem kratko vrijeme biti na miru. Lassiteru, htjela bih da bacite jedan pogled na moje konje. Vi ste izvrstan jahaè, prema tome lako æete shvatiti moju �elju. Mnogi su arapske krvi. Moj ih je otac kupio uglavnom od Indijanaca koji su tvrdili da vuku svoje porijeklo od konja �to su ih �panjolci doveli iz Evrope. � Veæ ovog �to dr�ite na uzdi, gospoðo, èovjek bi odmah zapazio meðu tisuæama � odgovori Lassiter, gledajuæi oèima struènjaka lijepa konja vitkih nogu i male, oholo podignute glave. � Gdje su moji ljudi? � upita onda Jane i zovnu: � Jerd, Paul, gdje ste? Pustite konje da iziðu. Zaèu se zvuk te�kih drvenih kraèuna koji su padali na tlo i kroz vrata obli�nje staje izaðe niz èistokrvnih konja. Milina ih bilo pogledati. Zaustavi�e se malo dalje, onda krenu�e naprijed, r�uæi od radosti �to vide svoju gospodaricu i sumnjièavo nju�eæi dva stranca i njihove konje. � Na, na, na... � zvala je Jane ispru�iv�i ruke. � Bells, Wran-gle, �to je? Kako se to pona�ate? A ti, Black Star? Night, amode... Dragi moji ljepotani, moji trkaèi kadulje! Samo se dva konja odazva�e djevojèinom dozivanju i priðo�e, sve dok joj gubicama ne dodirnu�e rame. Bili su to Night Black Star, dvije prekrasne �ivotinje �to ih je Venters uvijek gledao s uzdrhtalim divljenjem i zadovoljstvom. Izgledalo je da oba zaslu�eno nose svoja imena. Night je stvarno bio crn poput noæi, a Black Star je svoje ime dugovao blistavom sjaju svoje, takoðer crne dlake. Bio je to sjajan par. Bili su iste visine, moænih i vitkih oblika. Oèigledno, bili su djevojèini ljubimci, �to se vidjelo i po sjaju njihove dlake i po dobro istimarenim glavama, i po naèinu kako su se umiljato pribli�avali. 31 � Nikad nisam vidio ovakvih konja � pohvali ih Lassiter � mada ih je bezbroj pro�lo ispred mojih oèiju. Dakle, gospoðice, ako biste bili prisiljeni da dugo i brzo jurite, recimo poku�avajuæi da pobjegnete... Prekide se, ali se osjeæalo da te rijeèi imaju skrovito znaèenje. Jane pocrveni i obje�enjaèki ga pogleda. � Pazite, Lassiteru, mogla bih to smatrati prijedlogom � odgovori vedro. � Opasno je jednoj mormonki govoriti o bijegu... Dakle, èekala sam vas, jer mi se ovaj trenutak uèinio pogodnim da vam poka�em grob Milly Erne. Naime, oni iz noæne smjene jo� nisu stigli, a oni �to su bili u dnevnoj, veæ su oti�li. �to je, Bern, �to vi mislite o tome? Ima li razloga za bijeg? Znate da me nije te�ko na to natjerati. � Ne, ali primjeæujem da nemaju obièaj da tako kasno dolaze � odvrati Venters, dobaciv�i Lassiteru brz pogled. � I ne bi bilo prvi put da neki kojot natjera u bijeg »bijelo stado«... � Ne, bolje da ne brinem � odgovori Jane. � Doðite. Uzjaha�e i predvoðeni s Jane iziðo�e na put i skrenu�e prema zapadu, slijedeæi stazu koju je utrla stoka. Onda ljupka voditeljica napusti stazu i uputi se kroz kadulju, sve dok na jednom mjestu ne sjaha. Mu�karci uèini�e isto i sve troje proðo�e pored nekoliko humki, i zaustavi�e se pred posve malom, jedva primjetnom hum-èicom, tako malom, da bi konjanik pre�ao preko nje a da ne bi ni primijetio da je nagazio na grob koji se nalazio u sjeni kaduljina �bunja, u samom podno�ju bre�uljka. � Evo! Stigli smo. Jane je izgledala �alosna i ne dade nikakvo obja�njenje oèevidnoj zapu�tenosti u kojoj se grob nalazio. Samo je u jednom kutu rastao grm lavandule koju je, nesumnjivo, ona zasadila. Onda, dok je Lassiter gledao grob, nepomièan i slièniji nekom bronèanom kipu nego èovjeku, djevojka stidljivo dodade: � S vremena na vrijeme dolazim ovamo da o�ivim uspomene i da se molim, ali ne ostavljam traga! Lassiter ne odgovori; tada djevojka blago dodirne Ventersa u mi�icu i zajedno s njim poðe prema konjima. Kad su bili toliko daleko da stranac nije mogao èuti njihovih rijeèi, ona æe �apatom: 32 � Bern! A ako je Lassiter bio Millvn mu�, odnosno otac odavno izgubljene djevojèice? � I to bi moglo biti, Jane. � Onda nakon jednog trenutka dodade: � Ali, b

it æe najbolje da odemo. Ako Lassiter bude htio da nas opet vidi, doæi æe. Uzjaha�e konje i �uteæi se udalji�e. Kad stigo�e na jednu uzvi�icu, Venters se okrenu. Ne spazi Lassitera, kao stoje oèekivao. Umjesto njega ugleda u daljini oblak pra�ine, koji se naglo pribli�avao. � Pogledajte, Jane, tamo dolje! Neki jahaè! � Da, vidim. � Kako li samo juri! Jane, sigurno se ne�to dogodilo! � Da, toèno... Oèajnièki juri... Jahaè nestade u kadulji, ali pra�ina, koja se dizala za njim, pokazivala je smjer njegova kretanja. � Krenuo je prijekim putom prema oborima! Pusti�e tada konje u galop i malo zatim stigo�e do staze koja je vodila udesno od gaja. S druge strane staze istovremeno je poput strijele prilazio lijep konj zadihan i u znoju. Venters odmah prepozna jahaèa. � Pa to je Judkins, Jane! Onaj gentil, va� jahaè! Ah, kad Judkins tako juri, znaèi da se ne�to stra�no dogodilo. 33 4. DECEPTION PASS Prido�lica zaustavi konja tako naglo da zamalo ne pade. Bio je to èovjek divovskog rasta i neustra�ivih oèiju. � Judkins! � uz viknu Jane. � Stoje? Oh, vi ste sav krvav...! Jesu li pucali na vas? � Nije ni�ta ozbiljno, gospoðice Withersteen, jedno zrno u ramenu. Ali sam oznojen i ovo �to vidite nije sve krv. � �to se dogodilo? � nemirno upita Venters. � A gdje su moji ljudi? � upita Jane. � Gospoðice, ja sam cijele noæi ostao sam sa stadom. Kradljivci su nai�li u zoru i poèeli pucati u mene. Neko su me vrijeme progonili, potro�iv�i pri tom dosta baruta, ali ipak sam uspio pobjeæi. � Vidi se da su vas htjeli ubiti, Judkins � primijeti Venters. � Hm, pitam se nije li ba� tako, jer ti ljudi obièno ne gube vrijeme progoneæi èovjeka koji bje�i. � Hvala bogu da ste se uspjeli spasiti! � uzviknu Jane. � ali ostali, gdje su onda oni? � Ne bih znao. Noæas su me ostavili samog da pazim na stado. Znate, nisam uopæe sreo ljude koji su trebali biti u dnevnoj slu�bi. � Zaboga! Judkins, Bern, nisu ih valjda... pobili Oldringovi banditi? � Ne vjerujem � smrknuto odgovori Venters. � Va�i se ljudi, Jane, nisu naprosto javili na du�nost, eto, to je sve! � Ma �to ka�ete? �to ste pod tim mislili, Bern? � upita djevojka, problijedev�i. � Sjeæate li se �to sam vam rekao o tajanstvenoj ruci? � Oh! Nemoguæe...! � Nadajmo se da nije tako, ipak... I Venters se prekine znaèajno kimnuv�i glavom. 34 � Nepovjerljivi ste, Bern, ali shvaæam va�e du�evno stanje. Dosta, brzo æemo vidjeti �to se dogodilo s mojim ljudima. Judkins, doðite sa mnom u kuæu, treba da vam previjem ranu. � A ja odoh da vidim kamo je Oldring odveo va�u �ivinu � nato æe Venters. � Ne, ne, Bern, molim vas...! Ne izlazite se opasnosti upravo sada, kad lopovi izgledaju tako ogorèeni i krvo�edni! � Smirite se, ni�ta mi se neæe dogoditi. Ka�ite mi, Jane, koliko je bilo glava stoke? � Dvije i pol tisuæe. � Ni�ta manje! I �to æe Oldring uraditi s tolikom stokom? Da je odveo samo stotinjak glava, bio bi to prilièno veliki podvig. No, mo�da je ovako bolje, lak�e æemo pronaæi to blago. � Ne idite, ne idite! � opet zavapi Jane. � Venters � umije�a se Judkins � potreban vam je konj brzih nogu. Gospoðice, ako dozvolite, ja bih vam savjetovao da mu date jednog od va�ih najboljih konja ili da ga ne pustite da ode. � Toèno je, toèno je, Judkins � zabrinuto potvrdi Jane. � Ako se ba� odluèio da ode, treba imati konja kojega drugi ne mogu sustiæi. Kojeg hoæete, Bern? Black Stara ili Nighta? � Ni jednog ni drugog, Jane! � �ivo odgovori mladiæ. � Ne bih htio izlo�iti opasnosti nijednog od va�ih ljubimaca. � Onda uzmite Wranglea! � nato æe Jane. � Evo, to je ono �to se hoæe � opet se umije�a Judkins � jer je Wrangle u stanju da pobijedi èak i Black Stara i Nighta. Izgleda vam to èudno, gospoðice, ali ja dobro znam da je Wrangle, zaista, najsna�niji i najbr�i konj u pokrajini. � Oh, ne. Wrangle ne mo�e pobijediti Black Stara! U svakom sluèaju uzmite ga samo, Bern, kad ba� �elite otiæi. Ka�ite Jerdu da vam dade sve �to vam treba, ali budite pa�ljivi, oprezni... I neka vas bog èuva, Bern! I stisnuv�i mu ruku pokretom iz kojega je izbijao nemir, djevojka se udalji s Judkinsom. Venters doja�e do staje, skoèi s konja i zovne Jerda. Deèko doðe trkom. Venters ga po�alje po meso, kruh i suho voæe. Svog konja utjerao je u obli�nji obor. Potom poðe do Wranglea, koji spremno iziðe iz staje, ali èim. se na�ao vani, poku�a se otrgnuti. 35 Venters ga je morao vezati. Tada konj s nekoliko sna�nih udaraca kopitom razbi dio ograde od kolja i uze se propinjati. Zahvaljujuæi svojoj umje�nosti, dvojica konju�ara ga najzad smire, osedlaju i zauzdaju. � Wrangle je vra�ka be�tija � objasni Jerd. � Èim se naðe u oboru, odmah hoæe bje�ati. Hoæe trèati, u stvari. Vidjet æete, kad se naðete vani! � Pravi je demon, izgleda mi, Jerd! Vjerujem da je brz poput vjetra. Venters okaèi o sedlo bisage s kruhom i su�enim mesom, a onda skoèi u sedlo. Wrangle se prope i poleti poput strijele. Za te lude jurnjave mladiæ se sjeti nedavnog vremena, kad je jahao kaduljom, na èelu Janinih ljudi. Uzdahnu, ali ga novi Wrangleov skok upozori da u prvom redu mora svu svoju pa�nju usmjeriti na upravljanje �ivotinjom u to

m brzom galopu. Na trenutak se zaustavi kod jedne male lokve uz peæinu koja mu je, tako reæi, bila kuæom i, dok je Wrangle pio, pope se da nahrani i napoji svoje pse. Nato se vrati prema konju, uzjaha i praæen psima, pojuri brzinom za koju je raèunao da iznosi u prosjeku desetak milja na sat, ukljuèujuæi u to uspone i prepreke. Usmjerio je pravo prema kanjonu zvanom Deception Pass, o kojem je pro�le veèeri govorio s Jane. Stvarno je za tri sata pre�ao ne�to manje od tridesetak milja. Onda otkri tragove ukradenog stada, koji su poèinjali od mjesta na kojem su se �ivotinje odmarale za vrijeme noæi. Uspori Wran-gleov galop, jer je sad trebalo dobro motriti teren oko sebe. Prema tomu, valjalo je napeti vid, a smanjiti brzinu. U daljini se vidio poèetak uspona, koji je vodio u zavoj Deception Passa. Pa�ljivo krenu za tragovima, koje su �ivotinje ostavile iduæi tako zbijeno da se izga�enu kadulju moglo smatrati stazom koju je za sobom ostavila neka ogromna zmijurina. Najzad sti�e do ulaza u kanjon i primijeti da su tragovi tekli usporedo s njim do unedogled. Oèigledno to nije bilo prvi put da stoka prolazi tim istim putom koji je ba� zbog toga vremena postao utabanom stazom. Venters je znao daje ta staza vodila do onog njemu jo� nepoznatog mjesta gdje je Oldring vodio ukradene �ivotinje, kao �to je znao i to da se nikad nije vraæao natrag onaj tko joj je htio stiæi na kraj. Uza sve to bio je zadovoljan �to kradljivci nisu otjerali stoku nekim 36 drugim putom. Zaokrene ulijevo, u pravom kutu od staze i zaputi se prema kanjonu premda se sunce veæ primicalo zapadu. Zatim, stigav�i u ogroman procijep kroz koji se ulazilo u kanjon, prièeka pse koji su se pribli�avali stazom. Sirote �ivotinje stigo�e zadihane, ispla�enih jezika i odmah mu se sklupèaju kraj nogu. Venters nakon nekoliko trenutaka ponovo krenu, a one u stopu za njim. Po�to je prevalio dio puta, po�alje Ringa naprijed u izviðanje i kad je vidio da se pas vraæa ma�uæi repom i miran, odluèno krenu naprijed. Deception Pass predstavljao je jedan od vrlo poznatih prirodnih fenomena u predjelu u kojem, na beskrajnoj ravnici, iznenada iskrsavaju ogromne kamene litice, a u njih se usjekli duboki kanjoni kojih pojedini kraci prilièno èesto ostaju skriveni i nepoznati i u kojima, nakon kratkih zaravni, slijede zamr�ene provalije kao daje èitav taj prostor u pradavna vremena ispreturao neki stra�an potres. Opasna i vrletna staza, kojom je Venters morao dalje, opasna i za mazgu i naizgled neprohodna za ljude i konje, pru�ala se liticom du� ponora dubokog oko pet stotina stopa. Mladiæ je dobro poznavao tu stazu jer je veæ vi�e puta prolazio njom i sad se sjeti kako su mu �ivci bili dozlaboga napeti svaki put kad se na njoj na�ao. Na sreæu, koraèajuæi rubom ponora, Wrangle ne pokaza namjeru za uzmicanjem, jedino zarza. Konjanik sjaha i, pustiv�i mu uzde na vratu, pomilova ga po sapima, i poðe pred njim. Gorda �ivotinja poèe se spu�toti niz strminu, opiruæi se moænim kopita-ma o stijenu. Venters je s vremena na vrijeme osjeæao kako ga kamenje, �to se ru�ilo pod nagazom konjskog kopita, udara u noge, a poneki veæi komad mogao ga je lako raniti. No zaustaviti se nije smio, zato produ�i, dakako, �to je opreznije mogao. Za Wrangleom su i�li psi. Ipak sretno stigo�e na dno usjeka, a tada Venters, odahnuv�i s olak�anjem, iznenada osjeti sigurnost i uspjeh svog opasnog poduhvata. Sad je tlo bilo skoro ravno i svjetlost zalazeæeg sunca prodirala do dna kanjona koji je tu bio okrenut u pravcu zapada. Venters krene uz kanjon, ali ga ubrzo, i gotovo iznenada, zateèe noæ. Nije mu se rijetko dogaðalo da je tamo morao provesti noæ stoga se sjetio prikladnog skloni�ta, gdje se naumio ulogoriti. Ubrzo sti�e do tog mjesta, rasedla konja i odvede ga da se napoji na malom 37 I izvoru koji se nalazio u blizini. Po�to je i pse nahranio, spremi se na poèinak, dok su se dvije vjerne �ivotinje sklupèale u blizini. Kad se probudio, veæ je bila zora. Dostajalo mu je nekoliko trenutaka da posvr�ava sve one stvari �to ih je na takvu mjestu u to doba dana valjalo obaviti. Nedaleko se nalazio Wrangle koji, na njegovo Suðenje i radost, pritrèa èim ga je dozvao. Wrangle je bio jedan od onih konja koji u neku ruku podivljaju od mirovanja u uskom i skuèenom prostoru obora. Osedla ga i, praæen psima, krenu uz kanjon koji je na tom mjestu bio �irok pedesetak metara i zatvoren sa dvije skoro okomite litice. Kanjon se tako nastavljao oko pet milja s lakim odstupanjem od prave crte; onda se ponovo su�avao, dok su litice str�ile jo� jaèe uvis. Venters se nikad nije usudio poæi dalje od toga mjesta gdje je kanjon mijenjao svoje osobine. U stvari, bio je to ulaz u onu zavrzlamu provalija i litica po èemu je i dobio ime Deception Pass. Napredovao je s Wrangleom korak po korak, pa�ljivo istra�ujuæi oko sebe i na kraju sti�e u neku vrstu velikog amfiteatra opkoljenog visokim i vrletnim stijenama, u koji su se slijevali d

rugi kanjoni, od kojih su se neki meðusobno ukr�toli. Venters se zaustavi i uze promatrati oèima struènjaka taj tako sumorni splet hodnika oko kojih su se gomilale litice kao kakvi kameni kipovi. Da ne bi zalutao, odluèno poðe uz mali potoèiæ koji je tekao podno�jem jedne od litica i zatim se gubio u jednom kanjonu. Nadao se daje na pravom putu. Bio je to vrlo uzan tjesnac usjeèen izmeðu dviju litica od kojih se jedna nalazila u sjeni, dok je druga bila obasjana suncem koje je veæ bilo odskoèilo. Taj se tjesnac provlaèio oko pola milje kroz uske i strme zavoje a zatim izbio u dolinu, èiji izgled zaèudi smjelog konjanika. Obrasla rumenom kaduljom taje dolina bila, u stvari, beskrajno duga i nekoliko milja �iroka ravan sa svih strana zatvorena nepristupaènim stijenama zahvaljujuæi èemu je toliko vremena ostala neotkrivenom. Usred nje uzdizale su se tu i tamo grupe �uækastih stijena, od kojih su se neke poput kula dizale do velike visine. Venters prijeðe cijelu dolinu, tjerajuæi pri tom u bijeg bezbrojne zeèeve i ostalu divljaè. Na kraju se dolina ponovo suzi i on ugleda druge kanjone od kojih je, pomisli, jedan, bez sumnje, vodio do pokradene stoke za kojom se bija�e otputio u potragu. 38 Vi�e nije mogao slijediti vodeni tok jer se voda ru�ila u neku vrst okna �to se razjapio izmeðu dvije stijene. Po�to je istra�io kanjone, jednoga za drugim, usmjeri jednim koji mu se uèinio na-jpodesnijim za prolaz velikog krda stoke. No u njemu je tlo bilo tako nepouzdano da je vi�e volio nastaviti put pje�ice. Zato sveza konja za stjenovito ispupèenje, ostaviv�i uz njega Ringa a on produ�i dalje s psom Whitiem. Hodao je kranje oprezno, poput Indijanca kad slijedi tragove neprijatelja prigibajuæi se s vremena na vrijeme k tlu, oslu�kujuæi i dajuæi psu znak da bude miran. Ali jedini zvuk koji je remetio ti�inu bilo je zujanje tisuæa kukaca koji su zvrndali oko njega. Nakon nekog vremena spazi da kanjon neoèekivano skreæe u okuku nakon koje se, na razdaljini od jedva stotinjak koraka, lepezasto otvarao. Sad se promijenila boja tla i kamenja, �uækasta je ustupila mjesto crvenoj boji u svim njenim nijansama, od ru�ièaste do purpurne. Venters nastavi put iduæi du� jedne litice i, na svoju veliku radost, iznenada ugleda neku vrstu staze koju je utabala brojna stoka Staza je dolazila iz stjenovitog i neplodnog predjela posutog komadiæima stijena i kamenja Mladiæ odjednom shvati za�to je trag stoke tako naglo nestajao i ponovo se javljao. Èitavo se vrijeme èudio za�to ga prije nije primjeæivao, i tek mu sada posta jasno da su �ivotinje dotle, vjerojatno, i�le drugim putom. U svakom sluèaju, ponovo je otkrio trag, a to je bilo najva�nije. Nemalo se zaèudio primijetiv�i da je staza bila vla�na premda nije padala ki�a. Do�ao je do jedinog moguæeg zakljuèka, to jest da su �ivotinje prije no �to su stigle do tog mjesta pre�le kroz neku vodu koje bija�e u izobilju u tom kraju. Mnogi su potoci, i �iroki i brzi, proticali kanjonima. Pas iznenada potmumulo zare�i. Venters se naglo sagne meðu kadulju, a onda pogleda. Nekoliko je konjanika dolazilo iz suprotnog pravca. Vjerojatno su bili pripadnici Oldringove razbojnièke dru�ine. Zabrinut, Venters se ogleda unaokolo, ne bi li otkrio prikladniji zaklon. Nemoguæe � trebalo bi pretrèati dio brisanog prostora. Konjanici su se u meðuvremenu pribli�ili. Bilo ih je ukupno osam. Prema njihovu kretanju zakljuèi da æe proæi podalje od njega. Obradova se mada opasnost jo� ne bija�e minula. Mladiæu je sna�no kucalo srce. Sad se ispru�i u kadulju koja ga sasvim sakrije, a zatim primiri psa na kojemu se jasno vidjelo da je prilièno uznemiren. 39 Na maloj razdaljini zaèu topot potkovanih konjskih kopita po kamenjaru, grube glasove i nezgrapan smijeh ljudi, a onda se svi ti zvuèi postepeno rasplinu�e. Venters prièeka jo� nekoliko trenutaka prije no �to je nanovo dignuo glavu i ugledao razbojnike kako zamièu u kanjon. Konji su im, oèigledno, bili umorni, a sa sobom su vodili i nekoliko tovarnih konja. Oèito su se vraæali s duga i naporna puta. Mo�da su to bili isti oni lupe�i koji su otjerali Janeinu stoku. U svakom sluèaju, ti su ljudi bez sumnje pripadali Oldringovoj bandi. Malo zatim oni nestado�e u zavoju kanjona, ali Venters uze pa�ljivo gledati svuda naokolo ne bi li pogodio otkuda su do�li. Njegov je oprez bio vi�e nego opravdan. Dok je poku�avao da se nekako snaðe u toj zbrci, spazi jo� tri jahaèa koji su izmiljeli iz jednog usjeka kakavih je bilo sijaset u blizini. Opet se sakri, a tri prido�lice takoðer proðu podalje od njega i zaðu u onaj isti kanjon u kojemu je maloprije nestalo i onih osam jahaèa. � Znaèi, kroz onaj se kanjon sti�e u Oldringovo skloni�te � reèe sam sebi Venters. � Najzad sam otkrio ono �to sam tra�io. Sad sa smanjenim oprezom krene prema kanjonu u koji bijahu zamakli banditi. Ali ne bija�e jo� napravio ni stotinjak koraka kad pas zareza. Venters se okrene i spazi gdje ravno prema njemu dolaze jo� dva konjan

ika, od kojih se jedan nalazio malo pozadi. Vrlo dobro su se razaznavali i mladiæ se trgne prepoznav�i u onome, koji je jahao zadnji, Oldringovog maskiranog jahaèa. Veoma brzim pokretom Venters se sagne u travu, ali ga prvi konj ipak vidje, jer se naglo zaustavi i zarza stri�uæi u�ima. Bandit, koji je jahao na njemu, nagne se nad �ivotinjin vrat, kako bi bolje vidio pred sobom, onda hitro, poput blijeska munje, pote�e pi�tolj i opali. Metak prozuji kroz grmlje i komadiæi stabljika pogode Ven-tersa. Kao da ga je taj bolni u�tip izazvao, mladiæ u hipu skoèi, strelovito nani�ani pu�kom iz èije plave cijevi prasne jedan pa drugi hitac. Prvi jahaè ispusti oru�je i sru�i se ostav�i jednom nogom u stremenu. Popla�eni konj se prope, a onda nasumce udari u trk, vukuæi za sobom be�ivotno tijelo. Maskirani jahaè se zanjiha, na�e se naprijed, osloniv�i se obadvjema rukama o jabuku sedla, a onda pade uz slab krik, koji èudno odjekne u Ventersovim u�ima. 40 5. MASKIRANI JAHAÈ Venters osta na mjestu. Mislio je na razbojnike �to su maloprije u�li u kanjon i koliko æe im vremena trebati da dojure ukoliko su èuli hice. Buduæi da se nakon odu�eg èekanja nitko nije pojavio, pretpostavi da pucnjevi nisu prodrli u dubinu kanjona i namah se osjeti sigurnijim. Tada otrèa do mjesta gdje je prvog bandita odvukao konj, koji je pobjegao po�to se bjesomuènim skokom oslobodio tereta. Èovjek je mrtav le�ao ispru�en u gustoj travi, otvorenih usta, iskolaèenih i staklenih oèiju. Od toga prizora Ventersa podiðe jeza. Ubio ga je pogodiv�i ga metkom u samo srce. Ipak se sada potrudi i odvuèe le� meðu stijene i prekri ga kamenjem, oznojiv�i se pri tom od napora i uzbuðenja. Konja vi�e nije bilo na vidiku. Nato mladiæ krene prema maskiranom jahaèu. Dojam nelagode u njemu ustupi mjesto �ivoj radoznalosti, sna�noj �elji da zaviri u lice Oldringovog pomoænika, u lice koje jo� nikad nitko nije vidio. Sto li bi sada rekao Tuli koji mu je zamjerio zbog njegovih preèestih izleta u Deception Pass? Nije bio siguran da li je maskirani èovjek mrtav, zato mu se pribli�i s podosta opreza. Ali nje�an smeði lik koji je le�ao opru�en u travi osta posve miran. Venters se poprilièno iznenadio primijetiv�i daje jahaè jo� uvijek preko lica imao masku po kojoj je dobio ime i da je bio nenaoru�an. Èak nikakvo oru�je nije visilo o sedlu u �to se uvjerio po�to je bacio pogled na njegova konja koji je pasao travu. � Takav bandit pa bez oru�ja! � promrmlja Venters. � Èak nema ni redenika... Èudno! Slab jauk i grèevit pokret tijela ispru�enog u travi, upozori�e ga u tom trenutku daje èovjek jo� bio �iv. Ventersu se srce steglo. Pucao je u nenaoru�ana èovjeka a da to nije ni znao, a sad je morao prisustvovati njenovoj agoniji. U svakom sluèaju, mora mu pru�iti pomoæ ukoliko nije prekasno. Stoga se sagne nad palog jahaèa i najprije mu skine masku. 41 Zadrhta. Lice koje mu se ukaza, bilo je mladenaèko, golobra-do, nje�ne puti, uokvireno kestenjastom prirodno valovitom kosom. � Djeèak! � uzvikne Venters. � Zar je moguæe da je ovo Oldringov pomoænik, maskirani jahaè? Dok ga je gledao, ranjenik ponovo jaukne i pomaèe se. Usne se pokrenu�e, a mala, opaljena ruka poðe prema grudima s pokretom bola. Venters klekne kraj njega i ubrzo zakljuèi da ga je metak vjerojatno pogodio u desno rame. Dr�æuæom rukom skide maramu koju je ranjenik imao oko vrata, otvori ko�ulju natopljenu krvlju, i ugleda tamnocrvenu rupicu na ramenu, otkuda je krv tekla po bijeloj puti. Potom, na svoje najveæe zaprepa�tenje, uoèi ljupke obline �enskih grudi. � Zaboga! Pa to je �ena! � uzvikne ustuknuv�i. �jevojka...! Ubio sam djevojku! .^ U tom trenutku ona otvori oèi i pogleda ga. U njenim lijepim prodorno modrim oèima kao da se krio predosjeæaj o skoroj smrti, izraz nemira i boli. Vjerojatno nije ni vidjela Ventersa. Pogled joj je bio prazan, pust. Onda uslijedi novi grè. Ona se savije u zagrljaj mladiæa koji se bija�e sagnuo u namjeri da je pridr�i. Ona ga ponovo pogleda, ali sad oèima kojima se vratila svijest. � Oprostite mi...! Oprostite mi! � provali iz njega. � nisam znao... Nisam mogao znati... � Ranili ste me... Ubili ste me! � pro�aputa ona di�uæi s mukom. Dok je govorila, crvenkasta joj pjena izbije na usta, po èemu Venters shvati da joj je metak zacijelo pro�ao kroz pluæa. Nakon nekog vremena ona s mukom nastavi: � Znala sam... da æe se kad tad... ovako dogoditi... Oh, kakav grè...! Podignite me... U pomoæ... Mraèi se...! Zaboga, imajte samilosti prema meni! Sna�an joj drhtaj prostruji tijelom, onda se opruzi i osta nepomièna, bijela poput snijega, zatvorenih oèiju. Venters najprije povjerova da je mrtva. Protrnuo od straha, opipa joj puls i utvrdi da joj srce jo� uvijek kuca mada vrlo slabo. Jo� je dakle �iva, ali smrt nije mogla biti daleko. Ipak on na brzu ruku opra ranu, nabere kadulje i pritisne je na ranu, koju sve�e djevojèinim rupcem. Onda joj nanovo zakopèa ko�ulju. Nije znao �to da uèini. Banditi su mogli naiæi svakog trenutka, u tom sluèaju njemu nema

spasa. Ipak, nije mogao ostaviti samu tu siroticu koja je umirala. Najzad se odluèi. Vrlo pa�ljivo podigne 42 djevojku u naruèje i krene prema stjenovitoj litici, nadajuæi se da æe pronaæi neko mjesto gdje æe je sakriti od pogleda ma kakvog namjernika. Pas ga je pratio, a i konj poðe za njim mada ga ne bija�e pozvao. Imao je sreæe otkriv�i u neposrednoj blizini liticu s malim udu-bljenjem koje bija�e skriveno �bunjem. Tu polo�i djevojku, izbjegavajuæi i da je pogleda. Brzo napravi le�aj od li�æa i smjesti je na njega, a onda sjede uz nju i prièeka. Iako hladna i blijeda poput kakva mramornog kipa, taje sirotica bila jo� �iva, �to se vidjelo po gotovo neprimjetnom gibanju njenih grudi. Venters joj opere od vruæice zapeèene usne a lice joj poprska vodom. Ona naèas otvori oèi stenjuæi i mrmljajuæi nerazumljive rijeèi, zatim ih ponovo zaklopi. Onda joj se, malo-pomalo, na jagodicama pojave dvije ru�ièaste mrlje, znak iznenadne nado�le groznice. Najzad se èinilo da je postepeno pre�la iz stanja agonije u polusan, koji je mogao biti muèan, ali je ipak donekle otklanjao bojazan o neizbje�nom kraju. Venters iskoristi taj predah i skoèi po Wranglea. Po�to je uz djevojku ostavio psa, s najveæim se oprezom izvuèe iz udubljenja, a zatim nastavi do mjesta gdje je ostavio konja i psa s kojima se brzo vrati natrag a da pri tom nikoga nije ni vidio ni sreo. Djevojku je zatekao u istom polo�aju u kojem je bija�e ostavio. Sa svojim pokrivaèima naèini udobniji le�aj i smjesti je �to je bolje mogao, a da ona nije nijednom otvorila oèi. Onda ode da skine sedlo s Wran-glea i odvede ga za nedaleku gomilu stijena, gdje se nalazilo mnogo svje�e i bujne trave. To isto uèini i s djevojèinim konjem, a najzad ode po masku tamo gdje je bila pala. Ukloniv�i tako svaki trag onoga �to se dogodilo, kao i svaki trag svog vlastitog prisustva, vrati se u udubljenje odluèiv�i da tu provede noæ. Sunce je zalazilo. Venters se bojao da æe nadolaskom mraka umrijeti ta jadna djevojka, koja je s mukom disala kraj njega. �to da èini u tom sluèaju? »Sahranit æu je«, pomisli, dok mu se srce od muke steglo, »a njen nestanak ostat æe zauvijek tajnom kao �to joj je i �ivot bio.« Ali on æe se naæi u daleko te�em i gorem polo�aju ako ona du�e pozivi. Dakako, napustiti je nije mogao, a niti je sa sobom povesti, a nije se smio ni predugo zadr�ati u tom za njega krajnje opasnom polo�aju. 43 Malo-pomalo misli su mu se vraæale onom bolnom prizoru kad ga je i pogledom i rijeèima preklinjala da joj se smiluje. I u tom turobnom monologu postavljao je pitanja na koja nije nalazio odgovora i tako bio prisiljen, s obzirom na stanje u kojem se nalazio, da samo nagaða. Djevojka! I kakve je odnose mogla imati s Oldrin-gom? Kradljivci stoke imaju i �ene i djecu i nikad ih ne vode na svoje pljaèka�ke pothvate. Onda? Mo�da je bila neka izgubljena �ena... A ako se nije od svoje volje nalazila s banditima? Mo�da i nije bila propalo stvorenje? Ono njeno zazivanje, ona usrdna molba...? �ivot je ponekad èudan i okrutan. Tko zna da li je u Oldrin-govoj bandi bilo i drugih �ena? Eto, dakle, tko je bio maskirani jahaè: goloruka djevojka. A to je ime izazivalo jezu, jer su se tajanstvenoj osobi pripisivali svi moguæi zloèini. Kakvu li je stvarno, ulogu igrala ta djevojka u svoj toj zbrci tajanstvenosti i zloèina? A nije li sve to bilo Oldringovo lukavstvo, kako bi oko sebe stvorio oreol tajanstvenosti i tako uèinio strasnijim svoje ime, a svoje zloèine lak�e izvodivim? U tome su prolazili sati. Kroz grmlje se naziralo nebo osuto zvijezdama; vladala je potpuna ti�ina. Venters je stalno bio zagledan u nejasnu bijelu priliku koja se s mukom micala s vremena na vrijeme, u lice te djevojke koja se mo�da nalazila na pragu smrti. Sasvim je smetnuo s uma nimalo èastan polo�aj �to ga je zauzimala u Oldringovoj dru�ini i mislio samo na tugu trenutka, na okrutnost udesa. Ma tko da je bila, ma �to da je uèinila, bila je �ena koja je, mo�da, pro�ivljavala svoj zadnji trenutak. Noæ je bila beskrajno duga. Pred samu zoru djevojka se uznemireno stane micati. Venters pomisli daje stigao stra�ni èas. Uto u zaklon prodre prva sivkasta svjetlost i on ponovo ugleda ono blijedo lice, koje, meðutim, kao da smrt vi�e nije pritiskala svojim hladnim rukama. Nagne se, dugo je oslu�kivao kucanje njena srca, onda se mrmljajuæi ispravi. � Ako odmah ne umre, vjerujem da æe ostati �iva. Blago odmaèe oblog i zavoj od kadulje i na svoje veliko olak�anje spazi da je rana izgledala zatvorena. Sjeti se primjera te�ko ranjenih ljudi koji su ipak nad�ivjeli i srce mu zaigra od radosti. Djevojèina bi mu smrt zaista nanijela nepodno�ljivu gri�nju savjesti. Pa�ljivo opra ranu i ponovo je previ a da ona, osim nekoliko slabih jecaja, ne dade od sebe drugih znakova �ivota. 44 Sa suncem se vrati�e ostale brige. Venters se ponovo, po tko zna koji put, pitao �to da radi. Bilo je neoprezno jo� ostati u tom skloni�tu. Ako je uz to namjeravao po tragovima ukradene

stoke pronaæi zborno mjesto Oldringove bande, morao je to odmah uèiniti, tim prije �to æe dugo izbivanje maskiranog jahaèa i njegova ubijena druga biti uskoro otkriveno i kradljivci æe poæi u potragu za njima. � Tko se iole razumije u tragove, odmah bi me prona�ao � promrmlja � a onda bi me lako uhvatili i ubili. Bolje da preduhitrim tu opasnost. Po�to je bri�ljivo nabio pu�ku i uvjerio se da se djevojka jo� uvijek nalazila u onom nesvjesnom snu i po�to je naredio psima da ostanu na stra�i kraj nje, on se brzo udalji. Kanjon u koji su juèer zamakli oni lupe�i bio je vijugav i dug ne�to vi�e od jedne milje. Na kraju se otvarao u prostranu dolinu, u dnu zatvorenu visokim liticama. Pogled mu odmah spazi crvene mrlje meðu rumenom kaduljom, a podalje, prema liticama, neprekinutu crvenu traku: Janeina stoka! Najzad ju je prona�ao! Druge pokretne mrlje, bijele i crne, uvjeri�e ga da je upavo na tom mjestu Oldring skrivao ukradenu stoku. Dolina je bila bogata travom i vodom i Venters pomisli kako je to mjesto bilo vrlo prikladno za podizanje prvorazredne farme. Do�av�i k sebi od prvog iznenaðenja, mladiæ nije gubio vrijeme veæ odmah krene natrag. Sad je dovoljno znao, a kasnije æe vidjeti �to mu valja poduzeti da se ponovo domogne stoke a mo�da i lopova. Bija�e ba� stigao do polovice kanjona, do vodopada koji je sna�no izvirao iz prostrane pukotine u litici, kad spazi u daljini, nedaleko od ulaza u kanjon, nekoliko konja. Brzo se sakri u visoku travu i prièeka èvrsto stegnuv�i pu�ku. Malo-pomalo, dok su se �ivotinje pribli�avale, spazi da se radi o koloni natovarenih mula, koju su vodila tri konjanika. Iskusno mladiæevo oko odmah zapazi da su �ivotinje umorne, svakako zbog duga i naporna puta. Oèekivao je da æe povorka natovarenih �ivotinja proæi dalje, ali na svoje veliko zaprepa�tenje, spazi da se uputila pravo prema vodopadu i nestala u vodenom prahu koji se talo�io na par metara od podno�ja stijene. I ljudi zaðu iza vodopada razgovarajuæi izmeðu sebe, ali zbog silne buke nije èuo ni njihovih rijeèi, ni topot kopita. 45 I Venters duboko odahnu, ne mogav�i obuzdati uzvik. Zaboga! Kakvog li skrovi�to? Stvarno nije se mogao naèuditi. Iza vodopada se, vjerojatno, nalazila neka peæina, mo�da kanjonom podijeljen prolaz i tu su se, dakle, sklonili lopovi ne bojeæi se iznenaðenja. Mule su, oèigledno, dovlaèile zalihe hrane i tako je, u toj vrsti dobro opskrbljene tvrðave, Oldring mogao prkositi svakom neprijatelju. Uostalom, bilo je vjerojatno daje peæina imala i drugi izlaz, koji je mogao poslu�iti u sluèaju opasnosti. Brzo se vrati u udubljenje u kojem je ostavio djevojku, misleæi da æe, prema stanju u kojem æe je naæi, odluèiti �to æe s njom uraditi. Bila je pri svijesti. Kad je mladiæ kleknuo kraj nje, pogleda ga velikim razrogaèenim oèima, upaljenim groznicom. On je podi�e, dade joj da se napije svje�e vode, po koju je otrèao na obli�nji izvor, i osjeti beskrajno olak�anje videæi da guta bez te�koæe. Onda je ponovo blago namjesti na pokrivaè. � Tko ste vi? � upita djevojka nakon nekoliko trenutaka slabim glasom. � Èovjek �to vas je ranio. � Onda... Onda me sad... neæete ubiti? � Oh, ne! � A �to æete... uèiniti sa mnom? � Kad vam bude bolje i stanete na svoje vlastite noge, odvest æu vas do vodopada iza kojega se skrivaju va�i ortaci � odgovori Venters gledajuæi je pravo u oèi. Ali, na svoje èuðenje, opazi sjenu u�asa na djevojèinu licu i ona zavapi slomljenim glasom: � Ne, nemojte... nemojte me odvuæi tamo! 46 6. »ZAO�IJANJE STADA« Nakon Ventersovog odlaska, Jane je najprije umje�no previla Judkinsovu ranu, mada se ovaj bunio tvrdeæi kako nema ba� nikakva smisla da gospoðica gubi vrijeme na takve gluposti. � Ne, ne, Judkins, pustite me... Ali, recite mi, �to se, zaboga, dogodilo s mojim ljudima? � Eto, to je ono o èemu bih radije �utio, gospoðice. � Samo mi recite ono �to znate, ili barem ono �to mislite. Poèinjem vi�e brinuti zbog njih, nego zbog gubitka stoke. Venters mije nabacio jednu svoju pretpostavku... Recite mi, Judkins, svoje mi�ljenje, molim vas. � E pa, ja sam istog mi�ljenja kao i Venters. Va�i su ljudi zadr�ani u naselju. � �to ka�ete? A tko ih je zadr�ao? Dobro znate tko mo�e nareðivati va�im mormonima. � Ta ne mislite, valjda, kazati da su crkveni glavari naredili mojim ljudima da ostanu u naselju? � Ja ni�ta ne mislim, gospoðice � odgovori Judkins s podosta mrzovolje u glasu. � Ali, vrlo dobro znam �to sam kazao. Vidite, stvarno nisam �elio o tome razgovarati s vama. � Ali, ne mogu u to vjerovati, ne mogu da to vjerujem! Tuli je, dakle, svjesno htio prepustiti moju stoku na milost i nemilost lopovima i vukovima...? Ne, ne to nikako ne mogu vjerovati! � Stvarno se za ne�to slièno nije èulo u Cottonvvoodsu, ali je istina i da nikad nije bilo tako bogate i nezavisne mormonke, odluène da sama brine o sebi. Bila je to smjela tvrdnja od strane Judkinsa, koji je obièno bio vrlo suzdr�an u svojim izjavama, a Jane se ipak ne uvrijedi. Mada nije vjerovala u tu èudesnost, slutila je d

a se ne�to èudno i neobièno dogaðalo oko nje. Oduvijek je bila od koristi crkvenim poglavarima i trudila se da izvr�ava njihova nareðenja, mada se nikad nije potpuno odrekla svoje nezavisnosti; a to ih je, mo�da, i navelo da ne 47 biraju sredstva da bi je potèinili svojoj volji. Pri toj pomisli osjeti kako se u njoj krv kome�a i kako joj du�u razdire borba �to se u njoj zametnula izmeðu �elje za nezavisno�æu i onog osjeæaja �to ga je smatrala svojom mormonskom du�no�æu. � Judkins, poðite u naselje � naredi mu � i kad ne�to toèno doznate u vezi s mojim jahaèima, odmah trèite ovamo da me obavijestite. Ostav�i sama, dugo je razmi�ljala, premeæuæi po mislima mnoge stvari koje u posljednje vrijeme bija�e zanemarila. Otac ju je navikao da vodi farmu sa stotinjak njoj podreðenih osoba, da nadzire rad u vrtu i u polju, da toèno vodi raèuna o kretanju stoke i jahaèa. Uza sve to ona je sebi dodala jo� jedan, vrlo osjetljiv zadatak, s obzirom na uvjete u kojima je �ivjela. U stvari potajno je i preko povjerljivih osoba pru�ala pomoæ obiteljima gentila, nastanjenim u naselju, od kojih bi neke, da nije bilo njene pomoæi, bukvalno umrle od gladi ili bi bile dovedene u beznadan polo�aj. Nije sebi krila daje, djelujuæi tako, varala glavare svoje crkve; bila je, meðutim, uvjerena da je zbog tog grijeha ne treba gristi savjest. Tom se ukazivanju milosrða èesto suprotstvaljao ponos onih kojima je bila potrebna njena pomoæ. Da bi prebrodila tu prepreku morala je biti uporna i napregnuti sve svoje snage. Dan proðe mirno, ali se Judkins ne vrati. Zato ju je sutradan, veæ zarana, jedna od dvorkinja obavijestila da on �eli s njom govoriti. Jane odmah istrèa u dvori�te i, videæi èovjeka naoru�ana pu�kom i pi�toljem, zaprepasti se toliko da je èak zaboravila raspitati se za njegovu ranu. � Judkins! � uzvikne. � Èemu to oru�je? Nikad nisam vidjela da ga nosite... � Krajnje je vrijeme � odgovori Judkins. � Da li biste, na trenutak, htjeli doæi u �umicu, gospoðice Withersteen? Ne bi bilo ba� ugodno da me vide ovdje. Ona odmah pristade; a kad su bili sami i daleko od kuæe, upita ga nestrpljivo: � E pa �to ima novog? � Gospoðice, sinoæ sam oti�ao kuæi, k majci. Dok sam se nalazio tamo, doðe neki èovjek i upta za mene. Izidoh na vrata. Lice mu bilo skriveno maskom, a kad ga upitah �to �eli, jednostavno mi reèe da bi najbolje uèinio da ne radim vi�e za gospoðicu Withersteen. 48 Glas mu bio èudan, piskav, oèigledno povi�en. Nisam imao vremena da mu isto odgovorim. Brzo ode, nestav�i u tami. � Maskiran...! � polako reèe Jane. � Zar niste mogli dokuèiti tko je to bio? � Da � odgovori Judkins, ali ne reèe drugo. Ona je navaljivala, bojala se da ne dozna ne�to, �to bi je duboko rastu�ilo. � Eto za�to sam naoru�an � nastavi Judkins. � Zato �ad neæu napustiti slu�bu kod vas, gospoðice, sve dok me ne otpustite. � �elite li me ostaviti, Judkins? � Zar, mo�da izgledam kao da to �elim uèiniti? Dajte mi konja, brzog konja, i po�aljite me u kadulju. � Hvala, Judkins, vi ste mi odaniji nego moji vlastiti istovjer-nici. Ja bih se morala odreæi va�ih usluga i odanosti, inaèe biste mogli imati velikih neugodnosti, ali �to da radim? Dogodile su se tolike stvari... Nepravde nanesene Ventersu, kraða stoke, ti maskirani ljudi, te prijetnje, taj prikriveni rat... Ne shvaæam dobro, ali osjeæam da ne�to mraèno i u�asno lebdi na svima nama. � Ipak je ne�to u svemu tome prilièno jednostavno! � �ivahno uzvikne Judkins. � Slu�ajte me sada, molim vas gospoðice, ali ne svojim mormonskim u�ima. Oprostite mi �to tako govorim. Juèer sam tumarao po prodavaonicama i krèmama, i kratio vrijeme s dangubama. Dajem vam do znanja da se svi va�i potèinjeni nalaze u naselju. Govori se o nekoj grupi, koja je, èini se, stavila sebi u zadatak da krene u lov na kradljivce. Sebe nazivaju »Jahaèima«. A ba� su se tim razlogom poslu�ili da bi privoljeli va�e ljude da vas napuste. Èudno je, meðutim, da ljudi koji su zaposleni na drugim farmama, osim vrlo rijetkih iznimaka, ne osjeæaju potrebu da se udru�e s njima. �ef im je Jerry Card, Tullov potèinjeni. Vidio sam i njega i njegova konja i uvjerio sam se da nije bio u Glazeu; a prema tome nije tamo bio ni Tuli. Znate, èim vidim konja gotovo sa sigurno�æu mogu pogoditi da li je bio na putu ili nije. Jane uzdahnu, ali ne reèe ni rijeèi. � Razgovarao sam s Blakeom i Dornom � nastavi Judkins. � Obojica su moji dobri prijatelji, barem toliko, koliko im to dozvoljavaju njihovi mormonski zakoni, i pitao ih, tako, bez okoli�anja, kao èovjek èovjeka, za�to napu�taju slu�bu kod vas. 49 � Kod mene ne pali lukavstvo � nastavi Judkins � a da ka�em istinu, nisu ni nastojali da to uèine. Podsjetio sam Blakea, kako ste njegovali njegovu majku, kad je bila bolesna, i Dorna, kako ste bili dobri s njegovom djecom. Vidjelo se na njima da ih je stid, gospoðice, i da je njihovu slobodnu volju sputavala neka tajanstvena briga. Nisu znali �to da mi odgovore. Vidite, stvar je jasna kao sunce. � Jasna! Jasna, kad se �eli napustiti moju stoku da bije opljaèkali

, kad se �eli dovesti Jane Withersteen u polo�aj sirote, koja mora pognuti glavom pred vi�om silom...! Ipak, Judkins, mo�da ste u pravu. Da, da, stvar je prilièno jasna... � Gospoðice, trebali biste me ovlastiti da unajmim druge ljude, koliko ih god bude moguæe unajmiti, za èuvanje »bijelog stada«, koje se sada nalazi na pa�i desetak milja odavde. Tamo je tri tisuæe grla, i to gotovo sve mladih bikova i junaca. � Jednog dana æu vam se odu�iti za va�u odanost, Judkins, ako mi ne oduzmu sve �to imam. Unajmite sve mu�karce koje mo�ete. Recite Jerdu neka vas pusti da izaberete konja koji vam se najvi�e svidi, osim Black Stara i Nighta. Samo... izbjegavajte prolijevanje krvi pri spa�avanju moje stoke i ne izlazite nepotrebno svoje �ivote opasnosti. Jane se odmah vrati u svoju sobu i tu se prepusti izljevu posve novog osjeæaja koji se budio u njoj. Nikad prije nije osjetila toliki bijes pobune, koji je sve do samih temelja potresao njenu navikom ukorijenjenu poslu�nost i popustljivost. Umorna i utuèena, klone na krevet. Tek je tada uspjela izmjeriti dubinu tih novih osjeæaja �to su se javljali u njoj. Ono �to ju je uvijek nadasve ispunjalo u�asom bio je duh mr�nje, koji je, po njenu mi�ljenju, predstavljao smrtni grijeh; a ipak je sada mr�nja zauzela znatno mjesto u njenu srcu. èovjek koji je poèinio to zlodjelo, koji je istrgnuo njenu du�u iz stanja ljubavi i vedrine, i okaljao je tim osjeæajem mr�nje bio je propovjednik bo�je rijeèi, bio je èovjek koga je ona toliko voljela i po�tovala. Nije ju muèio pretrpljeni gubitak, nije èak strepila pred moguæno�æu da ostane bez farme, kuæe, pa èak i bez Amber Sprin-ga, koji je bio izvor njena bogatstva i njene moæi. Muèila ju je briga o buduænosti njene du�e, strah da je zauvijek ne izgubi. Siðe s kreveta, klekne i uze se moliti. Molila je kao nikad prije, da joj grijeh bude opro�ten, daje bog po�tedi opakog plamena 50 mr�nje, da jo� uzmogne misliti na Tulla kao na svoga brata, da ponovo bude u stanju vr�iti svoju du�nost prema svojoj crkvi i prema onima kojima je bila potrebna. Kad je ustala, njenom su du�om ponovo ovladali mir i vedrina. Izvr�avat æe svoju du�nost onako kako ju je ona shvaæala, �iveæi �ivotom kakav je za nju bio æastan i prav. Mo�da se nikad neæe udati za èovjeka po svome izboru, ali nikad neæe postati ni Tullova �ena, pa makar zbog toga izgubila sve �to posjeduje. Nije vjerovala da bi se biskup, koji ju je uèio kako da se obraæa bogu, zbog njena neslomiva otpora poslu�io svojom moæi prokletstva i osudio njenu du�u na paklene muke. Buka potkovanih kopita u dvori�tu istrgne je iz njenih razmi�ljanja. Istrèa na verandu i ugleda Lassitera kako stoji uz konja smije�eæi se, �to nije nimalo bilo u skladu s njegovim crnim odijelom i crnim revolverima. Videæi ga, Jane pomisli: kad bi svojom ljepotom uspjela djelovati na tog èovjeka, ubla�ila bi njegovu mr�nju prema mormonima i sprijeèila ga da ubija druge ljude. Time bi ne samo ugodila svojim istovjernicima nego bi i u tom krvniku, vjerojatno, pobudila ljudske osjeæaje. � Dobar dan, gospoðo � pozdravi Lassiter skidajuæi crni sombrero. � Lassiteru, ja nisam gospoða, a niti sam toliko stara da bi mi taj naziv prilièio � ona æe vedro se osmjehujuæi. � Ako vam se ne sviða da me zovete gospoðicom Withersteen, onda me naprosto zovite Jane. � Jane? To vi�e volim. Uvijek mi je dra�e upotrijebiti ime. � Neka onda bude Jane. Drago mi je da vas vidim, Lassiteru, jer se nalazim u nevolji. Isprièa mu o Judkinsovu povratku, o kraði »crvenog stada«, o Ventersovom odlasku na njegov opasni poduhvat, najzad o na-pu�tonju posla od strane njenih ljudi. � Nije lo�e! � nato æe Lassiter. � Ali, dozvolite mi da vam ka�em kako mi izgledate i previ�e vesela i vrlo ljupka za �enu na koju su se svalile sve te nevolje. � Laskate li mi? Da pravo ka�em, odluèila sam da se ne smijem prepustiti oèaju. Izgubila sam mnogo, mo�da æu jo� mnogo izgubiti, ali za�to da se zbog toga gnjavim... nema to smisla. 51 Lassiter za�uti trenutak, okreæuæi sombrero u rukama, kao �to mu je bio obièaj, a onda odvrati: � �ene su, zaista, zagonetka za mene i oduvijek sam se uzalud naprezao da ih shvatim. U svakom sluèaju, energiène mi se �ene dopadaju. Mogu li vas pitati, namjeravate li se boriti protiv onih koji vam stvaraju te neprilike? � Boriti se! A kako? Kad bih to i htjela, nemam nijednog prijatelja, osim Ventersa, koji bi mi htio i mogao pomoæi. � Dozvoljavam sebi da primijetim, gospoðo... hoæu da ka�em Jane... daje tu jo� netko, ako �elite... � Vi, Lassiteru? Hvala vam. Ali, zar vas ja smijem uzeti za mog branitelja? Ta vi æete otiæi u naselje da poubijate moje neprijatelje, a ... oni su moja braæa po vjeri. � Sve mi se èini da æe me ba� na to natjerati � suho odgovori on. Jane ispru�i obje ruke. � Lassiteru! Pristajem na va�e prijateljstvo i bit æu ponosna da vam ga uzvratim, samo ako se suzdr�ite od ubijanja mormona. � Mogu vam reæi samo jedno � odgovori Lassiter � a to je da ste vi rijetko dobra i plemenita �ena i da nije po�teno da vas se pr

ogoni kao �to vas progoni ovaj svijet... Ne, ne, ja i vi u tim uvjetima ne mo�emo biti prijatelji. U �elji da postigne svoj cilj, Jane se pribli�i strancu, u isti mah odbijena i privuèena iznenadnom promjenom njegova raspolo�enja. Njegova spremnost da se bori za nju bija�e istodobno i stravièna i divna. � Priznajte, Lassiteru, do�li ste ovamo da ubijete jednog èovjeka, èovjeka koji je Milly Erne... � Èovjeka koji je muèio i ubio Milly Erne, morali ste reæi. Toèno je. Jane, radi toga sam do�ao ovamo. Ne bih to rekao ni jednoj drugoj osobi na svijetu... ali ima stvari, koje jedna �ena, poput vas, ni ne sanja; i zato bih vas molio da ne spominjete Milly barem dok mi ne ka�ete ime tog èovjeka. � Ja da vam ga ka�em? Nikada! � Ipak æete mi to jednoga dana sami reæi. Èovjek sam koji misli drugaèije od ostalih i nekad mi izgleda da slutim ono �to æe 52 se zbiti. To nije lako objasniti. Put kojim sam i�ao tolike godine bio je muèan i vijugav, ali se sada izravnava i pojednostavljuje. Vi ste jednom u�li u moj �ivot, ubla�iv�i agoniju sirote Milly; a to je, htjeli vi ili ne, uèinilo Lassitera va�im prijateljem. Ali sad se vi ponovo pojavljujete i meni ne�to znaèite � sam bog zna �to! � a svojom plemenitom naivno�æu samo jo� jaèe podjarujete moju mr�nju prema mormonima. Jane osjeti da ne mo�e otvoreno pobijediti neukrotivu volju toga èovjeka, ali ipak ne odustade od namjere da mu smiri du�u. � Vjerujem da ne �elite da nastavim u tom smislu nastavi Lassiter nakon trenutka � i zato je bolje da govorimo o drugim stvarima. Do�ao sam vam reæi daje va�e »bijelo stado« tamo dolje, iza onog sljemena, i da sam vidio ne�to �to bi moglo pobuditi va�u znati�elju kad biste to isto i vi vidjeli. Imate li dalekozor? � Imam ih dva. Idem ih uzeti, a onda mo�emo izaæi zajedno. Prièekajte na trenutak, molim vas. Potrèa u kuæu, naredi Jerdu da joj osedla Black Stara i potom ga izvede u dvori�te, onda ode u svoju sobu da obuèe jahaæe odijelo u kojem je obièno odlazila u kadulju. Tako odjevena, pogleda se u ogledalo i bi zadovoljna svojom ljepotom. Vrati se na verandu. Ako se nadala Lassiterovu divljenju, nije se u tome prevarila jer se on osmjehnu onim svojim lijepim osmijehom, koji ga je èinio posve drugim èovjekom. � Izgledate poput nekog djeèaka! � uzviknu on. � Nevjerojatno je kako odjeæa mo�e izmijeniti osobu! Dosad sam vas se pomalo pla�io kao, na primjer, sinoæ, onako sva u bijelom, ali sada... Black Star je poigravao i vukao Jerda koji ga nije mogao obuzdati, ali kad je opazio Jane, odmah se smiri i priðe joj tresuæi lijepom glavom. � Stani, Black Star! Stani! � reèe Jane. Vje�to uzja�e i konj odmah pojuri uzagrepce, praæen Lassite-rovim konjem. Jane ga pusti neka trèi nekoliko milja, onda, kad je vidjela da se malo sti�ao, povuèe uzde i prièeka prijatelja koji je bio zaostao. � Treba poæi na ovu stranu � reèe Lassiter, kada je susti�e. � Bit æe malo vi�e od milje puta. � Ali �to mi hoæete pokazati? Na sve sam spremna, ne bojte se. 53 Kad su stigli do jednog bre�uljka i dobrim se dijelom popeli uza nj, Lassiter sjaha i dadne znak Jane da uèini isto. Ostavi�e tamo konje, s uzdama na vratu, onda se zajedno uzvera�e do samog vrha. � Bit æe dobro da se �to manje izla�emo tuðim pogledima � reèe on. � Zato se smjestimo iza onog ispupèenja. Bio sam ovdje prije jednog sata. Stado se nalazilo sedam do osam milja prema jugu, ako su ga jo� tamo ostavili... � Ako su ga jo� tamo ostavili!? �to ste time htjeli kazati? � Upravo sam tako rekao. Pogledajmo. S druge strane bre�uljak se skoro strmo spu�too u prostranu dolinu u èijem dnu Jane gotovo odmah spazi svoje stado, i uperiv�i dogled prema njemu, shvati da se ne�to neobièno s njim dogaðalo. Svuda oko stada bile su razasute brojne �ivotinje koje su, izgledalo je, èuvale ostale. Izgledale su vrlo uznemirene, trèeæi tamo-amo, a onda su se zaustavljale, nju�eæi zrak. � Judkins jo� nije dospio unajmiti ljude i odvesti ih do stada � primijeti Jane. � Vjerujem, meðutim, da bi svakog trena morao stiæi. Nadajmo se da nije prekasno. Ali �to je, po va�em mi�ljenju, toliko popla�ilo te �ivotinje? � Ni�ta, u ovom trenutkuPopla�ene jesu, ali ne previ�e. Meðutim, primjeæujem da se stado premjestilo za nekoliko milja, otkako sam ga maloprije vidio. � Svakako nije pojelo toliku travu za tako kratko vrijeme. � Tako je. Stado je jednostavno pobjeglo i stvar je, ocijenite sami, vrlo èudna i zabrinjavajuæa. � Ali �to ga je moglo upla�iti? � nestrpljivo ponovi Jane. � Ostavite za trenutak svoj dalekozor, jer æete bolje vidjeti golim okom. Vidite li, tamo, pod onim bre�uljkom? Da, vrlo dobro. A sad èekajte. Proðe neko vrijeme a da Jane ni�ta ne zapazi. Onda Lassiter pro�apta: � Eno, ponovo poèinje... Prièekajte... Eno! Da li ste vidjeli? � Ne. A �to? � Tamo, poput blijeska... Kao da se sunce odra�ava na neèem bijelom. 54 Stvarno, sada veæ pa�ljivo Jeneino oko spazi ne�to poput za-sljepljujuæeg odsjaja. Stade gledati dalekozorom i nakon nekoliko trenutaka spazi sjajnu zraku kako, kao kakvim èudom, izbija iz visoke, rumene kadulje. � �to

bi moglo biti? � uzviknu. � Mislim da se netko zabavlja, odbijajuæi na stado sunèane zrake s kakve plahte ili bijelog pokrivaèa. � Ali za�to? � opet upita Jane zaèuðeno vi�e nego ikad. � Za�to? Da bi stoku zapla�io i natjerao u bijeg � odvrati Lassiter kroz stisnute zube. � Ah! � I Jane uèini ljutit pokret sna�no ste�uæi dalekozor. Onda gotovo pokajnièki prigne glavu a kad ju je podigla, obrati se Lassiteru blijedim osmijehom, ogranièiv�i se da ka�e podrugljivim glasom: � Èini se da su se moja vjerska braæa ponovo prihvatila pravednog djela. Bila je uspjela ugu�iti �estinu bijesa, ali je po prvi put u �ivotu na takav naèin govorila o svome narodu, svijetu kojemu je i sama pripadala. Lassiter je prodorno pogleda svojim sivim mirnim oèima. Ona zapoèe: � Rekla sam da sam spremna na sve ali to nije bilo toèno. Ali za�to, pitam se, oni hoæe natjerati u bijeg moje stado? � Vjerojatno se mormoni po bo�jem naputku slu�e tim sredstvima da bi vas prisilili na poslu�nost. � Prije æu umrijeti nego popustiti, Lassiteru. Voðu priznajem, ali gonièa ne! Ipak, recite mi, zar to ne bi mogla biti neka Oldringova podvala? � Mogla bi biti, ali nije, Jane. Oldring je, da se tako ka�e, po�ten lopov i ne bi se sakrivao pla�eæi va�e �ivotinje i rasturajuæi ih na sve strane. On vas napadne, a ako vam se to ne sviða, izvolite se latiti oru�ja. Jane se ugrize za usnu da bi izbjegla odgovor koji joj je spontano navro na usne: o ljudima koji su htjeli da ih se smatra svecima, a koji su, meðutim, izgledali bjedniji èak i od surovih kradljivaca stoke. � Gledajte, gledajte! � iznenada uzvikne Lassiter. � Predvodnici stada se pokreæu... poèinju trèati... 55 Jane nije dospjela pogledom slijediti pokrete �to ih je spomenuo Lassiter, ali spazi kako se suzila crta stada. Onda, poput roja pèela koje izlaze iz ko�nice, gomila se rasturi nevjerojatnom brzinom. Èak i do Janeinih u�iju dopre slaba buka, poput dalekog odjeka grmljavine, a onda se postepeno raspline, dok su se daleko, oko stada, podizali oblaci pra�ine. � To je panièan bijeg � hladno reèe Lassiter. � Oh, Lassiteru! � uzvikne ona slomljenim glasom èvrsto ga stegnuv�i za mi�icu. � �ivotinje su usmjerile prema kanjonu...! A tamo dolje nalazi se provalija... � Da, znam... znam. Bojim se da æe se sve do posljednje strovaliti u nju. Ipak sve nade nisu izgubljene. Provalija je udaljena vi�e milja, a stado æe proæi na milju od nas. Duga, bjelièasta crta stalno je tekla u istom pravcu. Onda se iznenada uèini da zavija udesno. Sad se jo� razgovjetnije èula daleka buka. � Razmi�ljam o tome mo�e li ih se zao�ijati � polako reèe Lassiter, dok je pogledom promatrao dolinu. � Vidim tamo dolje, s one druge strane, oblak pra�ine, koji, izgleda, dolazi iz naselja. Mo�da su to Judkins i njegovi ljudi, ali te�ko da æe stiæi na vrijeme. Da, najbolje je da poðem. Bit æe dobro da ostanete blizu Black Stara. Potrèa svome konju, skide s njega bisage i sve �to se nalazilo okaèeno o sedlo, stegne remenje i zajahav�i ga jednim skokom od-galopira pravo u dolinu. Jane uzjaha Black Stara i vrati se na isto mjesto, gdje je kao na �eravici èekala da vidi �to æe se dogoditi. Èula je prièe o zao�ijanju stada u bijegu, i znala je da se u taj pothvat upu�toju samo najhrabriji jahaèi. Stado se sad razvuklo u liniji dugoj dvije milje. Topot tisuæa kopita podsjeæao je na stalnu i straviènu grmljavinu. �to su se �ivotinje vi�e pribli�avale bre�uljku, grmljavina je bivala jaèa. Jane ugleda Lassitera kako galopom juri prema mjestu kojim je stado moralo proæi i tu se zaustavi. Kad su bikovi predvodnici stigli u ravnu crtu s mjestom gdje je Jane stajala, Lassiter obode vranca i potjera ga uzagrepce. Susti�e predvodnike stada i stade juriti pored njih. Kad je stado stiglo do mjesta otkuda je najprije krenulo, poèe skretati prema zapadu. Sporo, ali sigurno, zavijalo je i pretvaralo se u lijepi, pokretni 56 bijeli luk. Jane je kao opèarana gledala kako je èelo sad krenulo natrag i stvorilo polumjesec. Lassiter je svejednako gonio predvodnike, skreæuæi ih sve vi�e ulijevo. Napokon, na pola milje od Jane stado se poèelo oblikovati u krug. Sva uzbuðena, Jane se pitala �to li æe biti s tim hrabrim èovjekom kada se krug oko njega zatvori i kad se bude na�ao meðu razbje�njelim �ivotinjama. Usrdno poèe moliti za njega. Oblak pra�ine podi�e se nad nezaboravnim prizorom. Izgubila je iz vida Lassitera; u jednom tranutku uèini joj se da je spazila vranca, ali bez jahaèa, kako se propinje i pada Lassiter je pao � gotovo je! U to se on pojavi, u trku je iskrsnuo iz pra�ine i jurnuo u kadulju. Spasio se! Srce joj se oslobodi te�ke more. Kao u transu, Jane je promatrala to divno kru�no okretanje stada. Eto tako izgleda zao�ijanje stada Stado se stalo smirivati jer predvodnici nisu vi�e mogli trèati, dok su se ostale �ivotinje gomilale jedna na drugu. Najzad prestade sve, stado ostade zbijeno i nepokretno, a oblak pra�ine koji ga je pokrivao, lagano se poèe rasturati. Jane je èekala sa srcem punim divljenja i zahvalnosti.

Lassiter se najzad pojavi umoran i krene put nje, dok se u daljini vidjelo kako Judkins juri s ljudima Zasad je »bijelo stado« bilo spa�eno a odsad æe biti pod nadzorom sigurnih ljudi. Kad je, najzad, Lassiter zadihan stigao do nje i kad je oslonio ruku na vrat Black Stara, Jane nije mogla doæi do rijeèi. � Ubi�e mi... konja � on æe jedva di�uæi. � Oh, kakve li �tete! Znam da to za vas predstavlja nenadoknadiv gubitak, Lassiteru, ali dat æu vam jednog od mojih najboljih trkaèa, Bellsa, ili Nighta, ili èak Black Stara. � Da, uzet æu jednog od va�ih trkaèa, Jane, ali neæu va�ih ljubimaca. Samo, hoæete li mi za trenutak posuditi Black Stara, da odem tamo dolje i iz jazbine izvuèem olo� �to je zapla�io stado? � Govoreæi tako, poka�e na nekoliko dalekih oblaèiæa pra�ine i crnih mrlja �to su se isticali u rumenoj kadulji. � S ovim ih konjem mogu sustiæi, a onda... � A onda, Lassiteru? � Onda vi�e neæe pla�iti nièija stada, budite sigurni. � Ne, Lassiteru...! Ne, ne, ne dozvoljavam! Ali joj obrazi buknu�e vatrom, njene drhtave ruke ispusti�e uzde Black Stara, a pogled joj poniknu pred Lassiterovim oèima. 57 7. KÆI WITHERSTEENA � Lassiter, da li biste htjeli raditi za mene? � upitala ga je Jane, a on odgovori: � Radio bih vrlo rado! Ma kako bile jednostavne te rijeèi, Jane je odmah shvatila od kolike su va�nosti bile za nju. Zatra�ila je od njega da na sebe preuzme brigu o njezinoj stoci, konjima i posjedima, i da spasi �to je bilo moguæe spasiti. Dapaèe, na taj je naèin za�titila od sigurne i u�asne osvete èovjeka koji je namamio Milly Erne u Cottonwo-ods. Jedan od njenih najboljih trkaèa bio je vranac, kome je ona dala ime Bells, jer je kopitima tako udarao po kamenu da je sve jeèalo, ba� kao prava zvonjava. Kad mu Jerd dovede lijepu �ivotinju, brzu i sna�nu, Lassiter pokaza veliko zanimanje za nju. U pogledu mu se èitala ljubav pravog jahaèa prema rasnom konju. Stao ga je obilaziti, i po njemu se jasno vidjelo kako se koleba da li da uzme ili ne tog Janeinog ljubimca. � Lasiteru, vi ste neka vrst kentaura1 i Bells je to veæ osjetio � smijuæi se reèe djevojka. � Pogledajte mu oèi! Oèigledno mu se dopadate i brzo æe vas zavoljeti. Za�to se, onda, opirete? Izvrstan je trkaè, Lassiteru. Mo�e se mjeriti s Wangleom. Jedino je Black Star bolji od njih. Onda, previ�e je �iv za jednu �enu. Uzmite ga, va� je. � Pomalo sam slab kad se radi o konjima � odgovori Lassiter. � Uzet æu ga i èekat æu va�e zapovijedi, gospoðo. � Oh, ba� mi je drago. Ali, sjetite se da me uvijek morate zvati Jane. Od tog trenutka Lassiter kao da je provodio �ivot na konju, danju i noæu; a to njegovo djelovanje podudaralo se s jednim razdobljem u kojem se, izgledalo je, nekada�nji mir bio vratio u Janeinu 1 Pola konj pola èovjek. 58 kuæu. Djevojka je slutila da je to samo zati�je pred oluju, no to nije �eljela priznati. Zapoèe svoje posjete naselju i, za vrijeme jednog od tih obilazaka, sretne Tulla. Ovaj je pozdravi kao �to je to radio i prije, u vrijeme kad jo� ni�ta ne bija�e pomutilo njihove meðusobne odnose i ona mu, mada je sve dobro pamtila, ali �eljna mira, gotovo radosno uzvrati. Starje�ina zatim reèe kako mu je �ao stoje ostala gotovo bez polovine svoje stoke uvjeravajuæi je da æe ljudi, kojima je stavljeno u zadatak da oslobode kraj od kradljivaca, uèiniti sve da pronaðu njenu stoku i onda joj je vrate. � Ali, uèinili ste nepromi�ljenost, unajmiv�i onog Lassitera. On je do�ao u Cottonwoods sa zlim namjerama. � Ipak sam nekog morala uzeti, a njegovo æe uposlenje na kraju koristiti i mormonima Cotonwoodsa. � Hoæete li ga vi obuzdati? � Hoæu ako budem mogla. � �ena poput vas mo�e od jednog mu�karca uèiniti sve �to hoæe. Bilo bi to vrlo dobro i tako biste se, bar donekle, iskupili za svoje pogre�ke. Nakon toga razgovora, Jane poðe u posjetu obitelji Collier Brandta, mormona koji je imao èetiri �ene i èija je kuæa bila najbuènija u naselju zbog velikog broja djevojèica i djeèaka koji su u njoj prebivali. Bila je to stara, slikovita graðevina sagraðena od brvana, podijeljena na èetiri dijela. U svakom je dijelu stanovala po jedna �ena sa svojom djecom, a u nj se ulazilo izvana. Kad je u�la, èetiri su Brandtove �ene na zajednièkom trijemu bile ba� u razgovoru s biskupom Dverom. Bile su to �ene dobrodu�nog i materinskog izgleda, manje-vi�e istih godina. Biskup je bio visokog stasa, grub, �eljeznosive kose i brade i jasnih modrih oèiju. Sad su te oèi izgledale vedre, ali ih je Jane vidjela i kad bi ih ne�to pomutilo i u tim se trenucima bojala biskupa, kao �to se bojala svoga oca. Kad se pojavila, �ene se okupi�e oko nje da je pozdrave. � Kæeri VVitherstena � reèe skoro veselo i uze je za ruku � veæ nas prilièno dugo nisi poèastila svojim ljupkim prisustvom. Pa èak ni nedjeljom te nema na bogoslu�ju! Prekorit æu zbog toga starje�inu Tulla. 59 � Ja sam kriva, biskupe � odgovori Jane. � Doæi æu da se ispovjedim. Rekla je to nehajno, ali je osjeæala skriveni smisao svojih rijeèi. � Mala mormonka, bolesna od ljubavi! � uzviknu biskup trljajuæi ruk

e. � Shvaæam, Tuli te zarobio. � Grije�ite. On mi uopæe ne udvara. � �to ka�e�? Ba� je pravavcata lijenèina! Ako ne po�uri, sam æu se pojaviti u Withersteen Houseu kao takmac. Biskup se jo� malo �alio i zadirkivao, potom je blagim tonom pre�ao na razgovor o dogaðajima u naselju, i na kraju ode, a Jane ostade sa svojom prijateljicom Mary Brandt. � Jane, ne izgleda� mi vi�e ista � reèe joj ova. � Mo�da te je pogodila kraða stoke? Svakako je to velik gubitak, ali jo� uvijek ima� napretek stoke mada bi i bez nje bila vrlo bogata. Tada joj se Jane donekle povjeri, ne otkrivajuæi joj ipak svojih sumnji i bojazni. � Jane, pa za�to se, onda, ne uda� za Tulla i ne postane� poput jedne od nas? � Ali ja ga ne volim, Mary! � otvoreno odgovori ona. � To ti ne predbacujem, ali Jane Withersteen shvati da mora� birati izmeðu ljubavi prema mu�karcu i ljubavi prema bogu. To se nama, mormonkama, gotovo uvijek dogaða. Znam, nije to lako i o takvoj sreæi, o kakvoj sniva�, snivala sam i ja, ali sam je se morala odreæi. I tebi to predstoji ako ne �eli� izgubiti du�u. Svi mi, koji te volimo, pratili smo s drhtajem i zebnjom razvoj svega onoga s Ventersom i, ako se ne odluèi�, sva�to bi se moglo dogoditi. Ti svakako ne �eli� da ga objese, ili ustrijele, ili ga jo� kakvom gorom smræu kazne kao �to se dogodilo u Glazeu onom mladom gentilu koji se isuvi�e motao oko jedne mormonke. Udaj se za Tulla, Jane, ponavljam ti, to je tvoja du�nost mormonke. Dakako, neæe ti biti bogzna kako lijepo kao njegovoj �eni, ali mora� misliti i na svoju du�u. Ni mi se ostale nismo udale iz ljubavi, nego zbog du�nosti. Primi na ramena svoj teret, Jane. Sjeti se da je tvoj otac na�ao Ambre Spring, sagradio ti kuæu, doveo ovamo mormone i oèinski upravljao njima. A ti si kæi Withersteena. Kad je napustila svoju prijateljicu, Jane ode objaviti ostale posjete. Svije primi�e jednakom srdaèno�æu i �ene joj, manje-vi�e, pc-novi�e isto stoje èula u Brandtovoj kuæi. U u�ima joj je sve brujalo 60 od Tulla, Ventersa, Lassitera du�nosti jedne mormonke i slave nebeske. � Zaista se vi�e ne prepoznajem � pomisli � ako nakon svega ne samo �to ostajem postojana u svojim idejama nego ih se dr�im èvr�æe nego ikad. Pa ipak taj obilazak uvjerio ju je da nju u naselju jo� uvijek vole. Gdje se pojavila, gomila uznojene djece, trgovci, uobièajeni do-kolièari po ulicama i kauboji koji su dolazili umorni i pra�njavi, svi su je srdaèno pozdravljali, a �ene su pritrèavale vratima da je vide kako prolazi, gledajuæi je sa ushiæenjem i osmijehom. Na kraju Jane poðe u èetvrt gentila, u jedan od krajnjih dijelova naselja. Tu se nalazilo tridesetak obitelji koje su �ivjele veoma sirotinjski u kolibama od trupaca i u tro�nim brvnarama. Neki su ljudi imali jedva nekoliko glava stoke, drugi su s vremena na vrijeme nalazili posao, kod mormona koji im ga nisu rado davali. Nekoliko je obitelji �ivjelo iskljuèivo od Janeine pomoæi. Postoje i tu bila primljena s velikom srdaèno�æu, kao i uvijek, taj posjet rastu�i Jane, kao �to joj se èesto de�avalo. Prizor siroma�tva i nezaposlenosti oduvijek ju je uznemirivao. Toga je dana bila jo� �alosnija kada je, po�to je svim mu�karcima koje bija�e srela ponudila da stupe u njenu slu�bu sad kad su je njeni isto-vjerci napustili, dobila odgovor da se ne usuðuju prihvatiti njenu ljubaznu ponudu. � Ne bi to moglo iæi � reèe neki Carson, pametan èovjek koji je vidio i bolje dane. � Sasvim su nas jasno upozorili. Vidite, gospoðice, Judkins je naoru�an i mo�e da upotrijebiti svoje oru�je, a isto tako i ostali koji su po�li s njim. Ali to su sve ljudi koje ne priti�æu tako ozbiljne obveze kao nas. Mi se, na primjer, izla�emo opasnosti da nam zapale kuæe dok nas ovdje nema. Jane zadrhta. � Carsone � upita ona � plaæate li vi i ostali najamninu za ove kuæe? � Dobro biste to morali znati, gospoðice, jer neke kuæe pripadaju vama. � Morala bih znati...? Carsone, nikad jo� nisam uzela najamninu za svoje kuæe ni u obliku nadnica, ni teleta, ni sijena, a da o novcu i ne govorim. 61 � Istina je, au tu brigu brine Bivens koji vr�i du�nost administratora. � Slu�ajte, Carsone � odvrati Jane, dok joj se krv pela u lice. � Uèinite ovako: vi, Black i Willet sa svojim obiteljima i stvarima preselite u moje kolibe, tamo u �umici. Mnogo su udobnije i sigurnije od ovih brvnara ovdje. Onda stupite u moju slu�bu, a ako vam se dogodi neko zlo, dat æu vam dovoljno novca da mo�ete napustiti Utah. Zateèen tom dare�ljivom ponudom, èovjek jedva jedvice promuca nekoliko rijeèi dok su mu se oèi napunile suzama. Kad mu se ponovo vratio dar govora uze na pasja kola kleti. Tom bujicom psovki izrazio je potpunije i jasnije nego bilo kojom drugom rijeèi osjeæaje �to ih je gajio prema Jane Withersteen. Na kraju zakljuèi: � Ne, nemoguæe, gospoðice. Postoje stvari koje vi ne znate i nema nikog meðu nama tko æe vam ih reæi. � Meðutim, poèinjem shvaæati mnoge stvari, Carsone. Dakle, da vidimo hoæete li dopustiti da vam pomognem, barem dok ne doðu bolja vremena? Carson je ponovo izgledao zbunjen. Onda se iznena

da odluèi. � Neka bude! � uzvikne ozarena lica. � Dobro vidim daje to od stanovite va�nosti za vas. Hvala. A ako doðu, kao �to ka�ete, bolja vremena, bit æu presretan da vam se uvijek mogu staviti na raspolaganje. � Nesumnjivo æe ta vremena doæi. Pouzdajem se i imam povjerenja u ljude. Do viðenja, Carsone. Uputi se posljednjoj brvnari bijedne èetvrti, koja je izgledala siroma�nija od svih. Bila je to koliba koja je, mo�da, nekad slu�ila za obièan zaklon od nevremena, a koja je sad bila u takvom stanju da bi èovjek te�ko povjerovao da tu ipak stanuju ljudi. Tu je obitavala neka bijedna udovica sa svojom djevojèicom. Vided je, gdje se pojavljuje, djevojèica radosno vrisne i poleti joj u susret. Bilo je to stvorenje od oko èetiri godine, kovrèave kose i zvala se Fay. I to ime »Vila« dobro joj je pristajalo, jer je bila toliko lijepa i prozirna, kao da je vanzemaljsko biæe. � Mama slala po tebe! � povika dok se Jane saginjala da je zaljubljeno poljubi � ali ti nisi do�la. � Nisam znala, Fay, ali evo me. 62 Fay je provodila �ivot na ulici i otud je bila prljava i odrpana, pa ipak, ni dronjci ni prljav�tina nisu mogli nauditi njenoj ljepoti. Tijelo joj je bilo nje�no i lijepo oblikovano, obrazi blago ru�ièasti, oèi ljubièasto modre, kosa sva u zlatnim uvojcima. Sva kotonvud-ska djeca bila su Janeini prijatelji, i Jane ih je sve voljela, ali je Fay bila njena ljubimica. Ona je za igru imala malo prijatelja svojih vr�njaka, jer je meðu gentilima bilo malo djece njene dobi, a ona mormonska se nisu mogla igrati s njom, jer su im to branili roditelji. Otuda je djevojèica bila povuèena, divlja i osamljena. � Doði, mama bolesna � reèe ona vodeæi za ruku Jane prema vratima kolibe. Djevojka uðe u kolibu koja se sastojala od samo jedne mraène i gole, ali èiste i uredne sobe. Na krevetu je le�ala �ena. � Kako ste, gospoðo Larkin? � upita Jane zabrinuto. � Èitav tjedan mi je zaista bilo lo�e, gospoðice, ali mi je sada bolje. � Valjda niste bili cijelo vrijeme sami bez ièije pomoæi? � Oh, ne! Susjede su mi dobre i pomagale su mi na smjenu. � Slali ste po mene? � Da, vi�e puta. � Ali nitko mi ni�ta nije rekao! Koga ste slali? � Neki susjedi su odlazili u va�u kuæu i kod va�ih �ena ostavljali poruku da sam bolesna i da bi me radovalo da vas vidim. Drhtavica strese Jane. To �to joj nijedna od njenih �ena nije prenijela poziv te sirote �ene, nije se moglo pripisati obiènoj zaboravnosti, jer se to ponovilo nekoliko puta. Vjerojatno su se i njene �ene urotile protiv nje pokoravajuæi se neèijoj tuðoj volji. Ponovo joj u duhu iskrsne ona ista predod�ba �to je prije nekoliko dana bija�e izazvao Venters svojom tvrdnjom da neka podmukla i skrivena ruka djeluje u njenoj vlastitoj kuæi protiv nje i njenih interesa. Onda je u to posumnjala, a sad je bila sigurna. Ta porazna èinjenica je ne obeshrabri, naprotiv ispuni je novom snagom o�ivjev�i u njoj prkosni i borbeni duh njenih predaka. � Sad vam je bolje, gospoðo Larkin, i to me mnogo veseli � reèe. Mogu li ne�to uèiniti za vas? Treba li vam pomoæi, ili da vam �togod po�aljem, ili da se brinem za Fay? 63 � Vi ste su�to dobrota, gospoðice. Da nije vas, �to bi bilo od mene i Fay poslije smrti mog mu�a? Pa ja sam upravo �eljela da govorim s vama o djevojèici. Mislila sam da mije kucnuo posljednji èas i bila sam zabrinuta za nju. Sad, da ponovo æu ustati samo �to sam do�la nakraj svojih snaga i neæu dugo �ivjeti. Zato vam mogu reæi sve �to sam vam veæ onda �eljela reæi. Sjeæate li se, jednom ste izrazili �elju da djevojèicu uzmete k sebi i pokæerite je? � Dakako da se sjeæam. Bila bih presretna da imam Fay uza se. Ali, nadam se da je taj dan... � Ne radi se o tome. Taj æe dan doæi prije ili poslije. Onda sam odbila va�u ponudu, a sad æu vam reæi za�to. � Znam za�to. Jer ne �elite da se Fay odgaja kao mormonka. � Da, ali to nije sve. � I bolesnica podi�e prozirnu ruku i polo�i je na djevojèinu. � Ne sviða mi se da vam to ka�em a ipak... Eto, uostalom u èemu je stvar: o va�em sam prijedlogu prièala svim svojim prijateljima. Svi oni vas i poznaju i vole, i svi su mi odreda savjetovali da vam bez daljeg povjerim djevojèicu. Ali �ene prièaju, znate veæ, i tako je stvar doprla do u�iju mormona. Onda mi netko �apne na uho da vi ne biste uzeli k sebi Fay zato �to je volite, nego jedino zato da izvr�ite svoju vjersku du�nost, da djevojèicu odgojite za �enu nekom mormonu. � To je podla la�! � uzvikne Jane crvena u licu. � E pa, zato sam oklijevala, ali vam moram reæi da uopæe nisam povjerovala u tu klevetu. Zato bih sada pristala da... � Prièekajte, gospoðo Larkin. U svom sam se �ivotu i ja, vjerojatno, poslu�ila nekom nedu�nom la�i, ali, zacijelo, ne takvom koja bi nekom nanijela �tetu. Vjerujte mi, volim Fay i ako je uzmem k sebi, vjerujem da æu je, na kraju, zaista zavoljeti kao da sam joj majka. Samo sam na to mislila kad sam je tra�ila od vas, a sad vam to �elim dokazati. Vi i Fay æete se nastaniti kod mene. Moja kuæa je vrlo velika, a ja sam jako osamljena. Njegovat æu vas, a vi, kad ozdravit

e, mo�ete raditi kod mene. Njegovat æu Fay, uèit æu je i odgajati ne obaziruæi se na mormonske pouke. Kad poraste, neæu se protiviti da me napusti, ako to za�eli, i poslat æu je, i ne ba� praznih ruku, u Illinois, u va� kraj. To vam obeæavam! � Znala sam da je ono bila kleveta! � uzdahne udovica i klone na jastuk s nekim mirom i olak�anjem na bijelom, izmuèenom licu. � Jane Withersteen, neka vas bog blagoslovi! Ne znam 64 kako da vam iska�em svu svoju zahvalnost. Stalno sam vam bila zahvalna i samo me je va�a mormonska vjera dosad prijeèila da vam se jo� vi�e pribli�im. O vjeri ne znam mnogo, ali znam da va� bog i moj bog imaju isti oblik. 8. DOLINA IZNENAÐENJA � Ne, ne vodite me tamo! � zavapila je èudna djevojka, kad joj je Venters ponudio da je, koliko-toliko zalijeèenu, odvede do peæine iza vodopada, gdje su se skrivali Oldring i njegova banda. On je zinuo u èudu. Bilo je to za njega novo iznenaðenje u ovoj dolini, koju je, zaista, mogao nazvati »Dolinom iznanaðenja«. Ta njena odvratnost ga je zatim uèvrstila u njegovu uvjerenju da je ona bila prije nesretnica nego krivac. Bio je zadovoljan �to je tako, mada ni sam nije znao za�to. � Kako se zovete? � upita je zatim, nakon �to ju je uvjerio da neæe uèiniti ni�ta protivno njenoj volji. � Bess � odgovori djevojka. � Bess... i jo�? � Bess i gotovo. Crvenilo, koje joj sada pokri obraze, nije potjecalo od groznice i Venters s novim èuðenjem shvati, da je zbog stida spustila dugaèke trepavice. Da, mo�da je zaista bila djevojka nekog od razbojnika, no uza sve to jo� ne bija�e izgubila stid, jo� je bila osjetljiva na èast i po�tenje. � Vrlo dobro, Bess � odgovori. � Nije va�no. Ali, recite mi, ipak, �to �elite da s vama uèinim? � Da li ste vi kauboj? � ona æe �apatom. � Ne vi�e. Nekada sabio. Vodio sam brigu o stoci Jane Withersteen, ali izgubih taj posao i s njim sve �to sam posjedovao. Sad sam... kako da ka�em... prognan iz toga kraja i gotovo bez prijatelja. Zovem se Bern Venters. 65 � Neæete me, valjda, odvesti u Cottonwoods ili u Glaze. Objesili bi me... � Ne, neæu! A ipak ne�to treba da uèinim s vama i to brzo, jer ovdje mi prijeti velika opasnost. Ubio sam onog bandita koji je bio s vama. Prije ili kasnije æe naæi le�, a onda moje tragove. Moram naæi sigurnije skrovi�te. � Ostavite me ovdje. � Samu, ovdje, da umrete! � Da. � Ma ni u snu! � odvrati mladiæ. � Pa �to onda namjeravate uèiniti sa mnom? � pro�apta djevojka, govoreæi sa sve veæom te�koæom i tako slomljenim i slabim glasom da ju je Venters s mukom razumijevao. � Vidjet æemo � polako odgovori. � Htio bih vas odvesti na neko mjesto gdje bih vas mogao njegovati sve dok potpuno ne ozdravite. � A... a onda? � O tome æu kasnije misliti, kad vam rana, koja nije laka, zacijeli. Ali, Bess, ako ne budete imali èvrstu volju za �ivotom i ne budete se borili za njega, nikad neæete... � Oh, dakako da �elim �ivjeti! Znate, bojim se smrti!! Pa ipak, vi�e bih voljela i umrijeti, nego se vratiti k... � K Oldringu? prekine je Venters, a ona potvrdno klimnu glavom. Onda mladiæ nastavi. � Pa obeæao sam vam da vas neæu odvesti k njemu, a ni u Cottonwoods ili u Glaze. Ona ga pogleda sa izrazom duboke zahvalnosti, a Venters utvrdi da tako lijepe oèi nikad ne bija�e vidio. � Napregnut æu se da �ivim � reèe djevojka tako tiho da ju je on jedva razumio. � Èinite od mene �to god hoæete. � Odmorite se, spavajte i ne brinite za ostalo. � Nakon toga naglo ustane kao da su ga te rijeèi potakle da ne�to poduzme. Uz kratku zapovijed psima, izaðe. Htio je razmisliti o stanovitom sukobu �to se u njemu pojavio, a prije svega �elio je pronaæi sigurnije skloni�te u koje bi prenio ranjenu djevojku. Jo� je nedostajalo nekoliko sati do zalaska sunca i on se nije htio izlagati opasnosti u otvorenoj dolini; zato se dr�ao uz liticu, 66 spreman da se sakrije ako bi to bilo potrebno. Taj dio stijene bio je gol, strm, posut malim udubljenjima koje je stoljeæima stvarala ki�a. Popeo se uz liticu i kad je dospio na stotinjak metara visine, spazi red cedrova koji se pru�ao vodoravno sve do istoènog kraja litice. Poðe tuda i uvjeri se da to drveæe, mada je narijetko raslo, pru�a neki zaklon. Na jednom mjestu ugleda zeca koji je odnekud izi�ao, i sad bezbri�no èuèao. Venters se za�elio svje�eg mesa, ali se nije usudio pucati. Umjesto toga brzo odlomi sa cedra granu i hitne je na �ivotinju, koju pogodi. Iako ranjen, zec stade bje�ati uz brijeg. Venters potrièi za njim. Da zeèevi obièno bje�e uzbrdo, to je Venters odavno znao, ali mu ipak sada bi èudno jer je ovaj zec mogao lak�e umaæi bijegom nizbrdo. Najzad gaje uspio uhvatiti, kad je uspon postao strmiji. Ubije ga i okaèi o opasaè. Prije no �to æe stid, zaustavio se da bi do�ao do daha i uz put se ogleda unaokolo. Bio se popeo visoko i stigao je gotovo do podno�ja visoke �ute stijene koja je, kako se èinilo, sezala u samo nebo i koju je, naizgled, bilo nemoguæe prijeæi. Na svoje zaprepa�tenje Venters spazi da su u njoj izdubeni plitki nogostupi duboki svega nekoliko palaca, a �iroki èitavu stopu. Pod

sjeæali su na grubo stubi�te. Uze ih mehanièki brojati jedan, dva, tri... Izbroja ih �esnaest. Nizali su se jedan iznad drugog, u kratkim razmacima, sve do prve zaravni na stijeni, ali je njegovo o�tro oko zapazilo, da se na jo� nepristupaènijoj stijeni koja je slijedila, nalaze drugi usjeci, koji se penju sve do stanovite visine i onda kao da se gube iza neke izboèine. Letimièan pogled ne bi otkrio te male usjeke a da im Venters nije znao znaèenje ne bi ih ni udostojio pozornosti. Meðutim, znao je da ih je stvorila ljudska ruka i da su to zubom vremena istro�ene stube �to su ih nekad u stijeni izdubili obitavaoci peæina. Dok mu je bilo sna�no tuklo, a mir ga sasvim napustio, on je pogledom mjerkao to te�ko uoèljivo stubi�te sve do mjesta gdje je izboèina na stijeni skrivala njegov dalji tijek. Venters je nagaðao da iza nje vjerojatno, le�i neka peæina ili pukotina koju nitko �iv odozdo, iz daljine, ne bi primijetio. Sreæa, koja mu je odonomad naklonjena, sad ga, vjerojatno, vodi k nekom zaklonu. Opet je odlo�io pu�ku, 67 skinuo èizme i opasaè i stao se penjati uz ono stubi�te. Okretan, sigurna koraka poput brze koze, pre�ao je niz do prve zaravni gotovo ne poma�uæi se rukama. Na drugom usponu morao se slu�iti i nogama i prstima, ali se penjao hitro i sigurno, dosegao isturenu izboèinu i pre�ao je. Tu se na�ao pred jednom napuklinom u stijeni. Najedanput se obreo pred �kriljastim procijepom �to je parao onaj silni zid od samog vrha nad kojim je visjela uska traka plavog neba. Procijep je u podno�ju bio mraèan, hladan i vonjao po suhoj ustajaloj pra�ini. Protezao se u cik-caku, te je Venters mogao vidjeti samo nekoliko jardi ispred sebe. Zamijetio je tragove zeèeva i divljih maèaka na pra�njavom tlu. Na svakom zaokretu oèekivao je da æe nabasati na kakvu ogromnu peæinu punu malih èetvrta-skih udubljenja u kamenu �to svojim malim otvorima zure poput crnih oèiju. Meðutim, prolaz se u�iri, postade svjetliji i otvori se u podno�ju uska i strma uspona. Venters u tren zapazi kako je stijena ovog uspona isto toliko glatka i tvrda koliko i padina u podno�ju zida pa mu pogled nezadr�ivo sune uvis, uz boène okomite zidove tih �irokih granitnih ljestvica. Bili su to zidovi od tro�nog �utog pje�èenjaka toliko napukli i ispucali, toliko optereæeni èitavim blokovima uravnote�enih izboèina i stravièno prijeteæih drobnih litica da se Venters u jezi prestravi, naglo udahne i nagonski ustukne kao da æe, uèini li samo korak naprijed, iz samih temelja potresti ono silno stijenje. Zaista, èinilo se kao da te razvaline od stijena samo èekaju puki da�ak vjetra, pa da se sru�e i tutnjem zgrominjaju. Venters se dvoumio. Samo æe mahnito smion mu�karac staviti �ivot na kocku pod prijetnjom kamene lavine u toj divovskoj napuklini. Pa ipak, koliko se beskrajnih godina to stijenje grozi a ne ru�i! U podno�ju uspona bila je ogromna gomila vreme�nog pje�èenjaka �to se u prah raspadao, ali ni traga onim silnim, poput zdanja velikim gromadama �to su tako lakotno i stravièno poèivale gore kao da strpljivo èekaju èas kad æe se stro-po�toti. Polako, zubom vremena otcijepljene od matiène stijene, stoljeæima vjetrom i ki�om dubene i rovane, èekale su svoj trenutak. Venters pomisli kako je ba� lud �to se pla�i tog naprslog zida, �to strepi da to stijenje, koje veæ tisuæama godina tako lebdi, jedva èeka trenutak da on zaðe poda nj pa da se surva. Uzalud � ipak ga je pla�io. 68 � Kakvog li skrovi�to! � izmuca Venters. � Popet æu se... ba� da vidim kamo to èudo vodi. Da mi je samo naæi vode! Tvrdo stisnutih zuba prihvatio se uspona. Penjuæi se, trsio se da ne di�e pogleda. Ovo mu, meðutim, malo kasnije posta nemoguæe; morao je ustrajati, morao se podvræi volji �iva, znati�eljna duha. Podi�e oèi i zagleda se u svjetlo �to se prolijeva izmeðu beskrajnih nizova litica i �iljaka �to su �trcali iz stjenovita zida. Neki se naslanjali na stijenu, neki jedni na druge; mnogi se pak okomice usamili: a sve je to bilo raspucano, tro�no, lomno. Svukud �uta, kr�ljiva propast. Kako se uspinjao, prolaz mu se suzio, pretvorio u strmu kosinu, glatku poput mramora za koju se te�ko lijepio. Konaèno sti�e do njena kraja, i zaprepasti se uoèiv�i da se boèni zidovi jo� jednako di�u nekoliko stotina metara nad njim. Usko �drijelo pred njim vodilo je na onu stranu nizbrdo. Bila je to ravan izmeðu dvije kosine, �iroka otprilike dvadeset jardi. Na jednoj strani stajala je ogromna stijena. Venters je bolje zagleda, jer je poèivala kao na nekom postolju. Bija�e nalik na golemu kamenu kru�ku �to se posadila na peteljci. U podno�ju, naokolo, tisuæe oku jedva zamjetljivih sitnih urezotina. Tragovi kamenih sjekira. Peæinski ljudi tesali su, cjepkali i odlamali u podno�ju ovog kamena sve dok mu strahotna gromada nije ostala le�eæi, tako reæi, na jednoj pukoj toèci. Venters se pitao zbog èega li su �itelji peæina toliko otesali podno�je ove stijene. Lik joj nije doèaravao nikakve sliènosti s kakvim kipom idola ili boga ili èudovi�to. On nagonski stavi r

uke na nju i uze je gurati, potom se navali ramenom i jo� jaèe gurne. Stijena kao daje zastenjala, za�kripala, mrdnula, pokrenula se. Malo se nagnu nani�e i osta za dug èas viseæi u ravnote�i, pa se sporo vrati, kao da vas zaljulja, pokrene i smiri u svom iskonskom polo�aju. Venters joj pogodi namjenu. Svrha joj je bila u obrani. Od u�asnih du�mana satjerani u ovo posljednje upori�te, promuæurni obi-tavaoci peæina izdubili su podno�je ove stijene tako da ona le�i u savr�enoj ravnote�i, èekajuæi spremno da je sna�ni mi�iæi prevrnu. Upravo ispod nje nagnula se neka klimava litica koja bi se survala te bi stvorila takvu lavinu koju po onoj kliskoj strmeni ni�ta ne bi moglo zaustaviti. O�traci, �iljci, raspuklo stijenje, nagnute gro-made i èitave litice u grmljavini bi se stu�tile i zanavijek zakrèile prolaz u Deception Pass. 69 � Sad mi je zaista malo falilo � Venters æe mirno. � Pomièna stijena! Peæinski ljudi nisu do�li u priliku da je zavaljuju. Po-mrije�e, i�èezo�e, a evo stijene, stoji li stoji, po svoj prilici, ista onakva kakva je nekad bila... Neka je, tko zna. Mo�da æe poslu�iti nekom dana�njem samotnom stanovniku peæina. Samo ako naðem vode, sakrit æu se nekamo ovdje gore. Stao se spu�toti stazom na drugoj strani. Kosina bija�e blaga, prolaz tijesan, a u du�im razmacima ravan poput stopa. Mrklina le�a�e izmeðu kamenih zidina �to su brisale uvis. Na jednom za-vojku prolaz se suzio na jedva dvanaestak stopa i tu je vladala prava noæna tama. Ali, naprijed se naziralo svjetlo. Iza druge o�tre okuke dan opet zasja, i pred Ventersom puèe prostor. Nad njim se vinuo divan kameni luk �to je poput mosta spajao vrhove dviju suprotnih stijena, a ispod tog divotnog luènog portala ljeskala se i blistala èarobna dolina ozarena zlaæanim sunèevim zrakama �to su se odbijale od okolnih stjenovitih zidina. Venters se iznenaðeno prene. Dolina je bila milju duga, a pola �iroka, a njeno kameno oziðe bija�e glatko i raznobojno, duboko ulubljeno sa �irokim peæinama. Venters ocijeni da je tlo ove doline daleko vi�e od razine Deception Passa i izukr�tonih kanjona. Rumena kadulja nije bojala njeno tlo. Umjesto nje bijelila se jasikovina èije se granje i nisko stablje caklilo iz zelenila hrastovine, a posred ove �ume, od jednog do drugog zida, krivudala je traka blje�tova zelenila koja je oznaèavala tok topola i vrba. � Ovdje ima vode... i to je mjesto za mene � reèe Venters. � Samo se ptice mogu nadviriti povrh ovih zidina. Sad sam 01-dringa nadmudrio. Kanjon je nazvao Dolinom iznenaðenja, a golemu stijenu, koja je èuvala ulaz, Uzdrhtalom stijenom. Nije vi�e gubio vrijeme i brzo se vratio natrag. Proðe prolazom, siðe niz stube uklesane u stijeni ne nailazeæi na velike te�koæe. Uze pu�ku i cipele i siðe ni�e, brinuæi se da s vremena na vrijeme obilje�i svoj trag nekim kamenèiæem, da bi lako prona�ao put kojim je pro�ao. Veæ se spustio sumrak. Samo ga je jedno uznemiravalo: kako æe dovuæi Wranglea tamo gore? Eto, bio je skoro zaboravio gordog trkaèa. Taj se nikako ne mo�e uzverati uz strmu stijenu. Najbolje da ga oslobodi. Mo�da æe ga nagon odvesti natrag u Withersteen House. 70 Onda da potra�i konja, koji zarza, osjetiv�i ga gdje dolazi. On ga pomilova, rasedla, skide bisage, onda uzde i s dubokim uzdahom se udalji. �ivotinja je, izgleda, opazila da ju je napu�too i ne bi se moglo reæi da li je bila zadovoljna ili ne iznenadnom slobodom. Venters se oprezno vrati u udubljenje u kojem je ostavio Bess i s olak�anjem spazi da je zapala u dubok san. Mo�da od slabosti. Veæ su se spustile sjene, i to je bio trenutak za akciju. On tada uèvrsti bisage na leða pomoæu lasa i, stegnuv�i pokrivaèe oko djevojke, podi�e je u naruèje. Onda krenu u pratnji dvojice psa. Koraèao je dugaèkim koracima, dobro pazeæi da ne posrne i ne osjeæajuæi suvi�e te�inu tijela �to je nosio. S vremena na vrijeme, kad je prolazio kojim otvorenim mjestom, pri svjetlosti zvijezda nejasno je nazirao blijedo Bessino lice. Nije se makla i stalno je spavala. Ne zaustavi se sve do podno�ja litice. Tu nje�no polo�i na zemlju djevojku i sjede da se trenutak odmori. Bio je sav u znoju, ali se nije osjeæao umornim. �elio je, dapaèe, da trèi, da izmeðu sebe i svojih neprijatelja postavi nesavladivu prepreku. Onda opet zapoèe s hodanjem. Ali je uspon uz liticu bio muèniji i te�i. Korak po korak, prislanjajuæi nogu samo nakon �to bi napipao tle, da bi izbjegao tolike rupe razasute po njemu, napredovao je dr�eæi djevojku stisnutu na grudi. Na jednom mjestu ona otvori oèi. Izgledalo je da ga je prepoznala pri svjetlosti zvijezda. � Jeste li to vi? � upita slabim glasom. � Da, Bess. � Oh! A gdje... smo? � Nosim vas na sigurnije mjesto, gdje vas nitko neæe tra�iti. Moramo se sad malo verati. Za trenutak æu vas ostaviti samu. Ne pla�ite se, odmah æu se vratiti. Ona ne odgovori. Pogleda ga èasak, onda zaklopi oèi. Nekoliko stopa dalje Venters skide cipele i pipajuæi naðe prvu stubu uklesanu u stijeni. Sti�e pred procijep i sjede. Onda zovnu: � Ring,

Whitie! Zaèu se dahtanje iz pono�ja stijene. Tiho tapkanje ga uskoro obavijesti da su ga psi sustizali. Stvarno su se brzo stvorili kraj njega. On im naredi da se sklupèaju i onda, skinuv�i bisage, veza 71 laso za jedno ispupèenje na stijeni. Siðe, dr�eæi konop u ruci, i isku�a njegovu èvrstinu, cimajuæi ga svom te�nom tijela. Stigav�i k djevojci, zakaèi drugi kraj lasa za drugo ispupèenje i onda podi�e, reklo bi se be�ivotno tijelo, èvrsto ga dr�eæi lijevom rukom, dok mu je ona polo�ila glavu na rame, poput usnule djevojèice. Zapoèe da se vere, dr�eæi se bez imalo straha, desnicom za laso i osjeæajuæi u sebi nadèovjeèansku snagu. U�e se, s vremena na vrijeme njihalo, i on se tada zaustavljao na stubi da bi odr�ao ravnote�u a zatim se nastavljao penjati. S lakoæom stigne pred procijep, gdje je bio ostavio pse. Tada blago polo�i djevojku na tlo, opet siðe po cipele, pu�ku i zeca i uskoro se vrati noseæi laso. � Jeste li to vi? � dopre iz tame djevojèin slabi glas. � Da � odgovori on, jo� uvijek te�ko di�uæi. � Oh! �to je ovo? èujete li vodopad? Odveli ste me tamo! Venters zaèu dubok uzdah, onda ne�to poput tihog, prigu�enog jecaja. � Ma ne, Bess! � reèe dr�æuæi. � To je vjetar... koji pu�e meðu stijenama... Daleko ste od Oldringova kanjona. Po naporu, kojim je govorio, shvati daje izmoren. Sve do toga trenutka odr�avalo gaje uzbuðenje, ali vi�e nije bio u stanju podnijeti dalje napore. Opruzi se na tlu, malaksao. Noæ mu donese odmor, ali ne i san. Èesto je ostajao tako, preko cijele noæi, bdijuæi i razmi�ljajuæi, ali mu je ovo sad izgledalo drugaèije. Bilo je to osjeæanje koje se ne bi moglo objasniti i koje mu je ipak donosilo neosporno olak�anje. U èemu se pobolj�alo njegovo stanje? Tek nakon mnogo vremena, dok je tako le�ao nepokretan, slu�ajuæi vjetar koji je �estoko puhao izmeðu stijena, i gledajuæi blistave zvijezde, shvati. Razlika, koju je tako duboko osjeæao izmeðu svog sada�njeg stanja i onog od unazad dva dana, ovisila je od jedne vrlo jednostavne okolnosti: vi�e nije sam. 72 9. MEÐU SMREKAMA I JASIKAMA Slijedeæeg jutra Venters se vra�ki namuèio dok je djevojku prenio u Dolinu iznenaðenja Sreæom je i ovaj put spavala inaèe bi se upla�ila, èesto gledajuæi sebe kako lebdi nad provalijom. Ali sve proðe dobro i nakon dva sata u�asnih napora, mladiæ je mogao polo�iti Bess na mjesto koje bija�e odabrao za logor. Za logor je izabrao travnato i sjenovito mjesto izmeðu stijene i luga srebrnih smreka. Tu je, u kamenom zidu vjetar divno izdubio nekoliko dubokih peæina a ki�a ih isprala. Bile su èiste, suhe, prostrane. Nasjekao je granja i od njih napravio djevojci le�aj u najveæoj peæini. Iz sna ili letargije prizvao ga je k svijesti djevojèin tihi glas kojim je tra�ila vodu. Potrèa da napuni èuturicu u potoku i ustanovi da je voda bila tako hladna da su mu se prsti ledili. Djevojka je pohlepno pila, podigav�i se lagano na lakat a da joj on nije morao pomoæi. � Eh, o�ednili ste? � veselo reèe on. � Voda je izvrsna. Zaista sam na�ao lijepo mjesto. Ka�ite mi, kako se osjeæate? � Osjeæam bol... ovdje � i ona pokaza na lijevu stranu. � Tamo? Èudno, jer ste ranjeni u desno rame. Mislim da ste gladni. Ona se slaba�no osmjehnu. � Pa, bogme, to je glad � nastavi Venters i nasmija se. Za trenutak se zaèuðen upita otkuda mu odjednom ta provala veselosti, a onda nastavi ne zadr�avajuæi se na toj misli: � Cesto sam i ja osjeæao tu vrstu boli, a osjeæam je i sada. Ali vi jo� ne smijete jesti. Piti vodu da, koliko god hoæete. � Pa zar neæu umrijeti od gladi? � Oh, znajte, ne umire se od gladi tako lako! Znam ne�to. Morate le�ati �to je moguæe mirnije, morate spavati i odmarati se... nekoliko dana. � Ruke su mi prljave... lice mi... gori i ljepljivo je. Èizme me ste�u... 73 � Ne bojte se, postarat æu se za vas. Te�ko mu je bilo �to se nije sam sjetio svega toga. Di�e pokrivaè s nje i za trenutak zastade, gledajuæi je. Kako li je nje�na! nije bilo nimalo èudno �to ju je toliko vremena uspio nositi u naruèju i verati se s njom uz stijenu. Èizme su bile od meke ko�e, sa srebrnim mamuzama i dopirale su joj sve do koljena. On joj ih skide, ne bez te�koæe, a onda joj svuèe i èarape. Malene noge bile su crvene i podnadule i Venters joj ih opra hladnom vodom, onda joj opra i lice i ruke. � Sad moram da vam vidim ranu � reèe zatim blago. Bess ne odgovori i samo se zagleda u njega, dok joj je on otvarao bluzu i skidao zavoj. Lagano su mu drhtali sna�ni prsti. Strah ga podiðe pri pomisli da se rana, mo�da otvorila. Ni�ta. Ne htjede ponovo staviti zavoje i ostavi ranu otkrivenu. Bess mu zahvali pogledom. � Slu�ajte me � reèe joj Venters. � Vi�e sam puta bio ranjen i vidio sam druge u istom polo�aju: otuda se pomalo razumijem u to. Ako budete le�ali dva-tri dana, bit æete spa�eni i vi�e neæe biti opasnosti od izljeva krvi. � Za�to hoæete da ozdravim? � upita djevojka, kao da je bila odsutna mislima. Njeno jednostavno pitanje ga zbuni. Strahovita gorèina smraèi joj pogled, a usne joj zadrhta�e. � Za�to? � ponovi polako njeno pitanje. � Ranio

sam vas i ne �elim da me savjest grize da sam ubio �enu. A zatim, radi vas same... Ali dosta sada, previ�e ste govorili. U njenoj neiskazanoj gorèini otkrio je takvo crno raspolo�enje, koje se nikako nije moglo pravdati sada�njom slabo�æu i groznicom. Ona zapravo mrzi �ivot koji je vodila, na koji je vjerojatno bila silom gnana. Sigurno ju je Oldring povrijedio nekom neoprostivom nepravdom. Uvjeren u to, cijelim Ventersovim biæem sune plamen. On se ponovo uspali ludim i svirepim bijesom. Mrzio je divljinu, samotnost visoravni. I�èekivao je da se ne�to dogodi. I eto � dogodilo se. Poput Indijanca konjokradice u�unjao se u zabit kanjona. Na�ao je Oldringovo gnijezdo; ubio jednog kradljivca; na-strijelio jednu nesretnu djevojku, posve nenamjerno, a potom je spasio, te joj sad �eli pri�tedjeti dalji gubitak krvi, sprijeèiti njenu groznicu, vratiti joj snagu. I za nju i za sebe mora se boriti protiv gladi. Dok mu je krvoproliæe ranije bilo muèno, sad je na njega 74 mislio mirno, i hladnokrvno mrko. Kako mu se narav kalila, tako -je gubio i strah od ljudi. Motrit æe na Oldringa, èekat æe pogodan trenutak, i ubit æe tog golemog crnobradog razbojnika, koji je djevojku dr�ao u zatoèenju i njom se koristio za svoje besramne ciljeve. Venters je pretpostavljao da se u njemu zbila promjena u prvom redu zahvaljujuæi tome �to su dani dokolice pro�li. I tijelo i duh gorjeli mu o�trom, plamenom �ivotnom snagom. Sve �to mu se desilo u Cottonvroodsu èinilo se predalekim za pamæenje. Sasvim ga obuze�e dana�nje te�koæe i opasnosti, zaokup�e ga kao kakvom magijom. Najprije je peænicu pored djevojèine prostorije uredio za sebe. Dalje, sagradio je kameno ognji�te i stvorio zalihu drva. Potom, izruèio je na travu sve �to je imao u bisagama: sjekiru s kratkom dr�kom, lovaèki no�, mnogo naboja za pu�ku, odnosno revolver, limeni tanjur, �alicu, �licu i vilju�ku, prilièno suhog mesa i suhog voæa, i male platnene vreæice s èajem, �eæerom, soli i biberom. Sve to za njega samog bila bi bo�ja mana kojom æe zapoèeti �ivot u divljini, ali nije vi�e sam. Glad u visoravni nije bila neobièna pojava, meðutim, njega to nije brinulo, samo se pla�io da neæe biti u stanju zadovoljiti potrebe onako slabe �ene u krajnje te�kom stanju. Ako u dolini ne bude divljaèi � u �to je sumnjao � neæe mu biti te�ko da se noæu prikrade Oldringovoj stoci i ugrabi koje tele. Zasada mu je najpreèe utvrditi ima li divljaèi u Dolini iznenaðenja. Whitie je i dalje stra�ario pored ubijenog kuniæa, a Ring je u blizini spavao ispod jedne omorike. Venters pozove Ringa i poðe do ruba zaravni da osmotri dolinu. Oèekivao je da æe biti veæa nego �to mu je izgledala na prvi povr�an pogled po kojem je stekao samo maglovitu sliku njenih razmjera, ovalnih oblika i jedinstvene ljepote. Opet se iznenadio i pomislio kako je zapravo sretno odabrao ime dolini. Teren je bio terasast. Ispod samog crvenog okomitog zida, svukud unaokolo osim pod kamenim mostom, pru�ala se terasa, u samom podno�ju stijenke obrasla srebrnastim omorikama. Ispod nje, nastavljala se u blagom nagibu druga, �ira gusto obrasla jasikama. Onda je dolazio sredi�nji dio doline, kru�no ravno tlo pod hrastovima i johama, prepolovljene blistavo zelenom prugom vrba i topola. 75 Venters spazi gdje se po granama uskome�alo mno�tvo ptica. Ulijevo, naspram kamenom mostu, u zidu je zjapila ogromna peæina, a ni�e, ponad samih kro�anja, razaznao je dug niz peæinskih nastambi s malim crnim otvorima. Lièili su mu na oèi koje ga motre. Ono nekoliko nastambi koje je na�ao � sve sam prah � ostavile su u njemu dojam vreme�nosti, osamljenosti i pradavne pro�losti. U neku ruku, postao je i on peæinski èovjek, a te ga �utljive oèi gledaju kao iznenaðene �to se nakon tisuæa godina na�ao èovjek koji æe provaliti u njihovu dolinu. Bija�e siguran da je jedini bijeli èovjek koji je stupio pod vr-letnu sjenu divotnog kamenog mosta, i zakoraèio u ovu velebnu dolinu okru�enu peæinama i terasastim trakama srebrnih omorika i jasika. Ispod njega pseto zareza i pojuri u sumrak. Venters se zaleti nizbrdo i naðe se u sjeni drveæa kroz èije kro�nje su prodirali sunèevi zraci. Hrastovi bijahu vitki, ni�ta deblji od pola stope, a toliko gusti da im se granje preplitalo. Ring se trkom vrati, s kuniæem u zubima. Venters uzme lovinu, pa tiho, praæen psom, poðe dalje. Svukud meðu granjem èuo se lepet krila i ptièji poj, a na tlu je �u�tolo suho li�æe pod hitrim �apama divljaèi. Venters naiðe na dobro utrte stazice obilje�ene svje�im tragovima; kad se od�uljao jo� malo dalje, spazio je upravo bezbroj ptica, brzih prepelica i kuniæa. U hrastovu �umu za�ao je jedva kojih stotinu jardi, a onoj pruzi vrba i topola, uz koju, znao je, mora teæi voda, nije se ni primakao, ali se veæ i ovako osvjedoèio da je Dolina iznenaðenja dom mnogobrojne divljaèi. Vratio se u logor. Oderao je kuniæe, psima dao jednog oko kojeg su se natezali, i èiju ko�u on nategne i postavi da se su�i, predosjeæajuæi da æe doæi vrijeme kad æe mu zatrebat

i. Ko�a je bila veoma lijepa, bogata krznom, s krasnim bijelim repom. Ventersu pade na pamet kako ne bi uopæe spazio kuniæa da mu nije za oko zapalo mrdanje tog bijelog repica, a ne bi bio otkrio ni Dolinu iznenaðenja. Sluèajnosti poput ove pognale su ga amo-tamo po Decep-tion Passu; a sad su te sluèajnosti za njega poprimile znaèenje i neumitnost sudbine. Sreæa �to ga je u lovu poslu�ila, navede da ga misli o tome kako divljaè mora zadr�ati u dolini. Stoga dohvati sjekiru, nasijeèe granja i odvuèe ga do prolaza �to je ispod mosta vodio k izlazu. 76 Tu stane praviti kolje, zabijati ga u zemlju i meðusobno vezivati vrbovim pruæem. Nekoliko je puta odlazio po novo granje, i kad je na svoje zadovoljstvo zavr�io posao, dan je veæ pro�ao. Preko ograde mogu se uspentrati divlje maèke, ali od nje niti æe kojoti moæi ulaziti i tra�iti plijen u dolini, niti æe iz nje moæi bje�ati kuniæi i druga sitna divljaè. Po�to se vratio u logor, posve slobodno se zaposlio oko vatre i mirno poèe spremati veèeru ne pla�eæi se da æe ga netko otkriti. Nakon te�koga i korisnog rada, posebno je u�ivao u ovoj slobodi i prilikama. Dok se onako uposlen vrtio oko logorske vatre, èesto je sebe zatekao kako baca poglede na priliku u peæini, pa na pse �to su se lijeno opru�ili pokraj njega, te na lijepu dolinu. Jo� uvijek mu se sve ovo èinilo nestvarnim. Dok je jeo, sunce zapade za jednim rezom na rubu ispupèenog zida. Kako god je sunce ujutro na izlazu divotno sjalo kroz veliki luk u samu dolinu, tako je uveèer, na zalazu, sjalo kroz pukotinu u stijenama kroz koju je slalo �irok, crven trak kojim je ognjem palilo jajoliku povr�inu doline. Ventersu su i izlaz i zalaz sunca bili kao u kakvoj bajci. Mrak jo� nije potpuno pao, a svje� vjetar puhne preko doline, zatalasa hrastovo granje, jasikovo li�æe pretvori u bezbroj lelujavih purpurnih dragulja, i stane sagibati vitke smreke. Potom s vjetrom, pado�e sjene i tama, i dolina odjednom posta siva. Noæ je tu brzo padala nakon zalaza sunca. Venters tiho poðe pogledati djevojku. Spavala je, disala je tiho i mirno. Podigao je psa Ringa, polo�io ga u peæinu, i odluèno mu naredio neka tamo stoji na stra�i. Potom bri�no pokrije djevojku pokrivaèem i vrati se vatri. Premda umoran, ipak se �udno �elio posvetiti samotnosti, mada te noæi ne radi oslu�kivanja, i opreznog stra�arenja; bilo je to iz �elje da posve ra�èisti polo�aj u kojem se na�ao. Pojedinosti u onoj divljini �to gaje okru�ivala èinjahu mu se jedinim stvarnostima posred èudna sna. Gledao je crne rubove stijena, sivu ovalnu dolinu �to se u crno zavija, valovitu �umu nalik zatalasanom jezeru i usiljene vrhove smreka. Slu�ao je �u�tanje jasikova li�æa i mekani neprekidni mrmor vode �to pada. Sjetan pjev neke ptice, samotan i èist, odjeknu s visokih stijena Venters nije znao imena toj noænoj pjevaèici, niti je uopæe takvu vidio, ali onih nekoliko nota, �to se dizahu u sam mrak, posta�e mu bliske poput ti�ine kanjona. Potom 77 pjev prestade, a �u�tonje li�æa i mrmor vode zagu�i neki zvuk, koji se Ventersu uèini vanzemaljski. Ni za to on nije imao imena, samo mu bija�e neizrecivo divlji i divan. Nadoðe mu pomisao da to mo�da djevojka jeca u posljednjim trzajima �ivota, i. on osjeti kako ga jeza svega proðe. Ali � ne! Ovaj zvuk nije bio iz ljudskog grla, mada je nosio peèat oèajanja. Sad je Venters posumnjao u svoja osjetila, poèeo je vjerovati da je to, u stvari, sanjao, a ne u stvarnosti èuo. Uto, kako je vjetriæ jaèao, i onaj zvuk osili, i Venters shvati da to vjetar zvi�di kroz stijenje. Malo-pomalo san ga stao svladavati, i on poène klimati, upola usnuo, naslonjen leðima na jednu smreku. Ustade, dozove psa Whi-tiea, i poðe u peæinu. U mraku se jedva nazirala djevojka na svom le�aju. Ring se skutrio pokraj nje, a tap�anje njegova repa po kamenu uvjeri Ventersa da je budan i vjerno ispunjava svoju du�nost. Venters potra�i svoj le�aj od mirisnih grana; legao je nekako usreæen osjeæajem sigurnosti i lagodnosti, a noæ kao da se stala iskradati i udaljavati, pa on tiho utone u nedokuèiv prostor, u san i odmor. Probudio se na zvuk neke melodije, koja mu se uèini odjekom neke muzike iz sna. Otvoriv�i oèi, doèeka ga novo iznenaðenje u ovoj dolini krasnih iznenaðenja. Spazio je kako ispred peæine savr�eno fino li�æe srebrnih smreka �ara po okruglom komadiæu plavog neba. Posred te lisnate èipke lepr�ale su nekakve sive ptièice sa crnim i bijelim pjegama i dugih repova. Bili su to drozdovi a pjevali su iz puna grla. Venters ih je slu�ao. Jedna duga, srebrom poprskana grana padala je gotovo do same peæine, a na njoj je, nekoliko jarda od njega, sjedila jedna od tih divnih ptica. Venters je gledao kako joj se grlo u pjesmi nadima i drhturi. Ustade, i kad izaðe iz peæine ptice sunu�e i odlepr�a�e dalje. Stao je pred otvor susjedne peæine i pogledao u nju. Djevojka je bila budna, �iroko otvorenih oèiju, pa�ljivo je slu�ala, a ruku dr�ala Ringu na vratu. � Drozdovi! � ona æe. � Da � prihvati Venters. � Rekao bih da

im se dopada na�e dru�tvo. � Gdje se nalazimo? � Pustimo to zasada. Reæi æu vam kasnije. 78 � Ptice su me probudile. Kad sam ih zaèula i spazila ovo sjajno drveæe, i plavo nebo, pa zlatan trak �to se spustio, pomislila sam... Nije zavr�ila �to joj je ma�to doèarala, ali Venters pomisli da je shvatio �to ona osjeæa. Po njoj se vidjelo da joj duh luta. Venters joj opipa èelo i ruke i osjeti kako gore vruæinom. Poðe po vodu, i bi mu drago �to je bila hladna gotovo kao da preko leda protièe. Ova mu voda bila jedini lijek, i on se povjeri njegovu djelovanju. Djevojka nije htjela piti, ali je on natjera da guta vodu, a potom joj umije lice, navla�i glavu i rashladi zape�æa. Danje poèeo sa sve jaèom vruæinom. Venters je nastoja�e smanjiti hladeæi vodom djevojèine vrele obraze i sljepooènice. Budno je bdio nad njom, i na najmanji znak nemira, za kojim bi se, znao je, tijelo njeno stalo bacati i valjati, on bi je èvrsto stisnuo, da joj kakav nagao trzaj ne bi ponovo otvorio ranu. Sate i sate je ona mucala, smijala se, vikala i jecala u bunilu; ali, ne odade ono �to joj bija�e tajnom. Dan proðe, za Ventersa praæen crnom sjenkom. Noæu, uz svje� vjetar, vruæina se smanji, i djevojka pade u san. Sutradan ponovilo se isto. Treæeg dana èinilo se Ventersu da djevojka vene i sahne mu na oèi. Tog dana gotovo se nije makao od nje osim �to je i�ao po svje�u, hladnu vodu. I ni�ta ne okusi. Temperatura pade èetvrtog dana. Djevojka se sva skupi i smalak-sa, èinila se nekom sablasti u koje bija�e �ivota jo� samo u oèima. Bile su uperene u Ventersa, �utke i uporno, i on iznaðe da u njima le�i neka nada. Kako upaliti �i�ak koji se gotovo ugasio, kako nahraniti ono malo �ivota i vitalnosti �to je u djevojci ostalo � to je Ventersu bio te�ak problem. Ali, osim mesa kuniæa i prepelica, druge hrane nije imao. Od toga je mesa naèinio juhu �to je bolje mogao, i djevojku uze hraniti njome. Spoznao je daje ljudsko tijelo, poput ljudske du�e, èudna stvar koja je u stanju doæi k sebi i poslije strahotnih udaraca. Jer, na djevojci se gotovo odmah ispolji�e slabi znaci vraæanja snage. Protekao je jo� jedan dan u i�èekivanju, i on ga proveo u strahu, i duge, duge sate bio je uz nju, dok je ona spavala, i motrio kako joj se grudi ljupko nadimlju i padaju pri disanju, a vjetar joj mrsi kestenjaste uvojke. Sutradan je veæ bio siguran da je djevojka izmakla smrti. 79 Shvativ�i to, on naglo napusti peæinu i potra�i svoje staro mjesto uz deblo velike smreke. Odatle on ponovo pusti pogled neka mu lunja po terasastim padinama doline. Djevojka æe �ivjeti, i s tom spoznajom kao da crna sjenka napusti dolinu, a Venters osjeti bolno olak�anje. Potom, prizvan du�nostima, ustade da posvr�i sve �to mu treba kako bi �to bolje uredio logori�te, spremio �to mu treba za uspje�an lov i udovoljio znati�elji da razgleda dolinu. Meðutim, rije�io je da se za nekoliko dana jo� ne udaljava od logora, jer mu se èinilo da æe djevojci biti lak�e ako joj on bude pri ruci. Veæ mu se prvog dana uèini da njena slabost ustupa mjesto novoj iskri �ivota. Iza svakog kratkog sna budila se jaèom; jela je pohlepno, mijenjala polo�aj na svom le�aju od grana i, kako se Ventersu uèinilo, njega stalno pratila pogledom. Sad mu je veæ bilo jasno da æe se brzo oporaviti. Progovorila bi koju o psima, o peæinama, dolini, o svojoj velikoj gladi, sve dok je Venters ne bi u�utkao tra�eæi od nje da prièanje odgodi za kasnije. Poslu�ala bi ga, ali bi sjela na le�aj, a oèi su joj letjele amo-tamo, i uvijek se vraæale na njega. Drugog jutra, èim ju je probudio ona sjede, i ne dozvoli mu da joj umije lice i nahrani je, veæ to sama uèini. Meðutim, malo je govorila, i Venters odmah zamijeti u njoj prve znake razmi�ljanja, radoznalosti i ocjene polo�aja. On napusti logor i povede sobom Whitiea u lov na kuniæe. Pri povratku, zapanjio se i nekako zabrinuo spaziv�i svog ranjenika kako sjedi naslonjena na stijenu peæine, i nji�e golim nogama. �urno se primakao, u nakani da je savjetuje neka odmah legne, i da joj ka�e kako je mo�da precijenila svoje snage. Sunce je u nju sijalo, svjetlucalo joj na zamr�enoj svijetloj kosi, i na malom, ovalnom, blijedom licu na kojem su tam-noplavi podoènjaci jo� jaèe isticali njene tamnoplave oèi. Ona pogleda u njega, a on u nju. U toj izmjeni pogleda, Ventersu se uèini da to oni sad gledaju jedno drugog u posve drugom ruhu. Njemu se èinilo nemoguæim da je ova krhka djevojka zapravo 01-dringov maskirani jahaè. Sinulo mu je da je u zabludi koju æe ona sad objasniti. � Pomozite mi da siðem � ona æe. � Ali... da li vam je dobro? Za�to ne biste jo� malo prièekali? � Slaba sam... vrti mi se u glavi. Ali ipak bi htjela siæi. 80 Podigao ju je � �to je sada lagana! � i spustio na noge ispred sebe, pa ju je podizao dok je ona nesigurna koraka poku�avala hodati. Meðutim, brzo se umorila. On joj namjesti udoban le�aj pod smrekom kraj koje je lo�io vatru. � A sad, recite mi., sve � reèe ona. Venters joj isprièa sve �to se dogodilo od trenutka kad je ugl

edao bandite kako sti�u u dolinicu i kako zatim nestaju u kanjonu. � Onda ste pucali u mene... a sad mi spa�avate �ivot? � Pa lijeèio sam vas, nakon �to sam vas gotovo ubio. � Pa jeste li zadovoljni? � Nego �to! � iskeno odgovori Venters. Ona gaje gledala èudnim izrazom u oèima, koji je istovremeno izra�avao divljenje, zahvalnost, zanimanje, tugu. Onda zapoèe: � Prièajte mi o sebi... On joj najkraæe �to je mogao isprièa svoju pro�lost. Onda zavr�i, pitajuæi je: � Pa zar ste vi, zaista, Oldringov maskirani jahaè? � Jesam � odgovori djevojka oboriv�i oèi. � Te�ko mi je u to povjerovati. Vi, pa takav bandit, lupe�, otmièar �ena, ubica! � Ne, nikad nisam krala niti poèinila neko zlo u svom �ivotu. Jedino sam pratila Oldringa... � Ali za�to? Za�to? � planu Venters. � Za�to o maska, ona tajna, one prijetnje u va�e ime, oni zloèini, koje vam je sam Oldring pripisivao? � Nikad ni�ta nisam znala o tome � odgovori djevojka i, podigav�i lice, pogleda ga oèima u kojima on proèita istinu. � Nikad to niste znali? Èudnovato! Da li ste mormonka? � Nisam. � A da li je Oldring mormon? � Nije. � Da li ga... da li ga volite? � Pa volim. A mrzim njegove ljude, �ivot koji provodi, a ponekad mi se èini da mrzim i njega! Venters za�uti trenutak skupiv�i se pred gorkom istinom èiji je nadolazak osjeæao i èiju se potvrdu bojao èuti i, najzad, sasvim tihim glasom upita: 81 � �to ste... �to ste bili Oldringu? Poput nje�nog predmeta, iznenada izlo�enog vatri, djevojka je izgledala kao da se dr�æuæi uvija, dok joj se plamen stida peo u omr�avjelo joj lice koje bija�e prignula na grudi. Venters je bio gotovo potresen i sve bi bio dao da nije postavio to pitanje; a ipak to crvenilo i ta zbunjenost èinili su da prema njoj osjeti po�tovanje veoma slièno onom �to joj ga je toliko �elio pru�iti iz najopravda-nijih razloga. � Do vraga moje glupo pitanje! � uzviknu u nastupu bijesa protiv samog sebe. � Zaboravite ga, molim vas. Ali, jednom zauvijek, recite mi... Znam to, a ipak �elim to èuti iz va�ih usta. Nalazili ste se... Zar niste mogli sebi pomoæi? � Oh, nisam. � Dobro, tu nemam �to reæi, � nastavi on iskreno. �ja ... vidite htio bih da vi... znate, na�li smo se zajedno. Ja... �elim vam pomoæi. Ne �elim vam nanijeti nikakvo zlo. �ivot je bio okrutan prema meni, ali kada pomislim kakav je bio prema vama, izgleda mi bijedno da sa svoje strane jadikujem o onom �to mi se dogodilo. A onda, ja sam bio izgnanik, usamljenik, dok sada... Eto, ne bih vam znao toèno objasniti. Ali, uostalom, sad smo zajedno i ostat æemo ovdje barem dok se potpuno ne oporavite. Ne, nikad se vi�e neæete vratiti Oldringu. Sad se i ja imam èemu posvetiti. I ako vam uspijem pomoæi da ozdravite, da vas odvedem iz ovog divljeg predjela, da vam stvorim sretniji �ivot, znajte da æe to za mene vrlo mnogo znaèiti! Slijedeæih dana Venters se s vremena na vrijeme udaljavao da istra�uje dolinicu. Bess je sad ustajala i odlazila da sjedne na za-ravan gdje ju je èesto viðao kako gleda u pravcu kojim je on oti�ao. Jednog jutra, dok je uzimao pu�ku i dozivao psa, djevojka se usudi da ga upita: � Hoæete li dugo biti daleko? � Ne � odgovori mladiæ. � Idem samo da bacim jedan pogled uokolo i da ulovim malo svje�eg mesa. Ode, ali ga taj dogaðaj uèvrsti u dojmu �to ga je veæ prije stekao, to jest, otkako se poèela oporavljati Bess se èinila mirnom samo onda kada je on bio pokraj nje. Kad se vratio, primijeti daje, videæi ga gdje se pribli�ava, brzo promijenila dr�anje, kao da mu ne �eli pokazati da se nalazila tamo èekajuæi ga. Ipak je zateèe rumenu u licu i blistavih oèiju. 82 � Kako li ste natovareni! � uzviknu Bess. � �to ste donijeli? � Dva zeca i malo ilovaèe. Na�ao sam je tamo dolje, u dnu doline i pomislio da bi nam mogla biti korisna za pravljenje posuða. Zdjelica koju imam nije dovoljna za sve: juhu, varivo, èaj... � Vjerujem da neæemo imati tko zna �to za kuhanje u va�im posudama � reèe ona smijuæi se. Bilo je to prvi put da se smijala i Venters je bio zadovoljan. Samo, izbje�e da je gleda, da ne bi mogla da mu na licu èita to zadovoljstvo. � Hoæete li me povesti da mi poka�ete dolinu, èim se budem dobro osjeæala? � upita zatim djevojka. � Svakako. Divan je to kraj. Tamo do^je, vidite, nalazi se jedna ogromna peæina, koja je morala biti nastanjena, jer se tamo jo� nalaze tragovi drvenih sad veæ sru�enih koliba. Da li ste ikad èuli da se govorilo o starim stanovnicima ovih bra�uljaka? � Da... Ljudi ka�u da je Deception Pass pun starih sru�enih kuæa. � Vjerujem da ste morali tu i tamo vidjeti poneku, kad ste onoliko lutali � reèe Venters. Govorio je polako, kao da je birao rijeèi, i poprimio je nemaran izgled jer se zarekao da joj vi�e neæe tjerati stid u obraze svojom nametljivom radoznalo�æu. Pa ipak, nikad nije bio tako pohlepan da upozna pojedinosti njena �ivota kao sada. � Kad sam jahala, jurila sam poput vjetra � odgovori Bess � i nisam imala vremena da se zbog neèeg zaustavljam. � Da, sjeæam se dana kad... kad sam vas sreo, tamo dolje u dolini. Bili ste pra�njavi, a konj vam je izgledao vrlo umoran. Jeste

li stalno bili u pokretu? � Oh ne! Nekad su prolazili èitavi mjeseci a da uopæe nisam jahala, kad su me, na primjer, zatvarali u kolibu. Venters protrnu, ali se napregnu da se obuzda i nehajno reèe: � Zatvarali su vas? Kako to? � Oldring me je zatvarao, kad je odlazio na neko od svojih dugaèkih putovanja, koja bi trajala èitave mjesece. � Pa za�to? � Valjda me htio sprijeèiti da ne pobjegnem. Stalno sam prijetila da æu to uèiniti i on je poduzimao mjere opreza. Postojao je 83 tu, onda, i drugi razlog: ljudi su se opijali, a on se bojao da mi ne nanesu neko zlo, mada su uvijek bili dobri prema meni i nisam ih se bojala. � Onda ste, znaèi, bili zarobljenica. Moralo je to biti veoma te�ko za vas. � Ma ne. Dopadalo mi se, naprotiv, da budem tako zatvorena. Koliko se mogu sjetiti, stalno mi se dogaðalo da ostanem pod kljuèem s vremena na vrijeme i bili su to jedini mirni dani koje sam imala. Koliba je velika, smje�tena na vrhu jednog bre�uljka i otuda sam mogla gledati napolje. Zatim sam imala pse, �ivotinje koje sam pripitomila i nekoliko knjiga. Bio je skrenut i tok vode iz obli�njeg izvora i doveden u kolibu. U njoj je bilo dovoljno hrane a, s vremena na vrijeme, ljudi su mi donosili svje�e meso. Jednom sam tako provela èitavu zimu. Ventersa je stajalo muke da i nadalje izigrava ravnodu�nost. Ta gorio je od �elje daje pogleda u lice i upita mnoge druge stvari. Ipak se ogranièi pa ka�e: � To znaèi, koliko se mo�ete sjetiti, stalno ste, zar ne, �ivjeli u Deception Passu? � Nejasno se sjeæam drugog kraja gdje su se nalazile �ene i djeca, ali ni�ta vi�e. Ponekad razmi�ljam i preturam po pamæenju sve dok se ne umorim. � Onda znate èitati, kad ste imali knjige? � Oh da! Znam vrlo dobro èitati i pisati. Oldring je kulturan èovjek i on me sam uèio mnoge stvari. Onda, prije vi�e godina, jedan njegov èovjek, neki starac, bio mi je uèiteljem. � Rekli ste da je Oldring odlazio na dugaèka putovanja � zami�ljeno reèe Venters. � A ne znate kamo? � Ne. Svake godine vodi stoku sjeverno od Sterlinga, onda je èitave mjesece odsutan. Jednom ga je netko optu�io da �ivi dvostrukim �ivotom i on ga je ubio. Bilo je to, sjeæam se, u Stone Bridgeu. Venters joj ovog puta pogleda u oèi ne poku�avajuæi vi�e da se pravi ravnodu�nim prema onom �to je govorila. � Bess � reèe �ivo � i ja sam sumnjao da je Oldring bio jo� neo, a ne samo �ef dru�ine kradljivaca stoke. Recite mi, ako to znate, iz kojeg se razloga on zadr�ao ovdje, u Deception Passu? 84 Spreman sam povjerovati da to �to èini, èini da sakrije svoj pravi �ivot i svoju stvarnu osobu. � U pravu ste. Oldring je ne�to vi�e od kradljivca stoke i sami njegovi ljudi sada tvrde da kraða stoke nije ni�ta drugo nego bacanje ljudima pra�ine u oèi. Istina se sastoji u tome da se u ovim krajevima nalazi zlato. � Ah! � Da, zlato, ako i ne u velikoj kolièini, dovoljno za njega i njegove ljude. Tjednima i tjednima samo kopaju i ispiru zlato; onda potjeraju ne�to stoke, upadaju u naselje gdje pucaju i ponekog ubiju da zavaraju svijet. � Ne�to stoke, Bess, rekli ste! � I po drugi put je Venters nazove po imenu. � A stado gospoðice Withersteen, »crveno stado«? Dvije i po tisuæe glava, a to nije malo. � Pa Oldring uopæe nije ukrao »crveno stado«! Taj je posao ugovorio s mormonima, èuvari stada su prisilno zadr�ani u Cot-tonwoodsu, a Oldring je odveo stado, pogodiv�i se s mormonima da ga skriva neko vrijeme, ne znam koliko dugo, i da ga onda ponovo vrati na farmu. Ne bih znala reæi kolika mu je zarada u tom poslu. � Pa da li ste doznali za�to je sklopljen taj posao? � Ne, ali bit æe da se radi o jednom od uobièajenih lukavstava mormona. Mo�da �ele prisiliti gospoðicu Withersteen da uèini ne�to �to neæe. Vidjela sam èovjeka koji je bio do�ao da pregovara s Oldringom o tom poslu. Bio je sitnog rasta i nekako nakazan, na smije�an naèin... Ali dobro se dr�ao na konju, èula sam poslije od jednog èovjeka da je bio najbolji jahaè u svom kraju. Ali kako li se zvao? Ne sjeæam se... � Mo�da Jerry Card? � natuknu Venters. � Eto, upravo tako. A Jerry Card, je izgleda bio u odliènim odnosima s Oldringovim ljudima. � Ne èudi me mnogo � zami�ljeno æe Venters. Tako, njegova se sumnja u Tulla potvrðivala. U stvari, ugovor sklopljen s Oldringom nije mogao biti samo djelo Jerry Carda, drugorazredne osobe, nego je, jamaèno predstavljao dio plana zami�ljenog u pokvarenom umu starje�ine protiv Jane Withersteen! Jane! Sad je to ime Ventersu izgledalo daleko, kao �to je daleko bila djevojka koja se pokazala toliko dobrom prema njemu. Njego85 vo odu�evljenje za nju nije bilo manje, samo mu se èinilo da je postao drugaèije. � Bess, recite mi jo� ne�to � reèe na kraju. � Zar nikad niste upoznali �ene, djevojke? I nikad ni mladiæe? � Ponekad bi netko od na�ih ljudi imao uza se �enu, ali 01-dring nikad nije htio da ih upoznam. �to se tièe djevojaka i mladiæa, vidjela sam ih jedino na brzinu, u prolazu. Venters nije navaljivao drugim pitanjima. To �to je èuo od te èudne djevojke, potaklo ga da jo� vi�e razmi�lja o njenoj pravoj li

ènosti. Toga je dana bila s njim jednostavna i otvorena, prirodna poput ma koje druge djevojke, ljupka u postupcima. On joj nije mogao gledati u lice, sresti onaj �iv i iskren pogled, a u isto vrijeme vjerovati daje tu �enu posve toèno ocijenio kad je na njegovo izravno pitanje odgovorila �utnjom punom stida. Da, ona je dugo �ivjela s Oldringom i s neèasnim ljudima, sudjelovala je u zloèinima svake vrste. Uza sve to, oko nje je lebdjelo ne�to èemu nije znao odrediti bit, neka nevinost koja je izazivala divljenje i po�tovanje. Bio je to problem koji ga je slijedeæih dana muèio vi�e od ma kojeg drugog. Kako uskladiti �ivot koji je ona, �eleæi to ili ne, vodila, sa njenom nevino�æu? A ta je neizvjesnost samo poveæavala oreol tajanstvenosti oko nje, uèiniv�i da ta tajanstvenost postane dijelom same njene liènosti. Ali, malo-pomalo, dok je tijelo ozdravljalo, èinilo se da ona zaboravlja svoju bolnu pro�lost, kao da nikad nije ni postojala, u�ivljujuæi se samo u sada�njost. Potreba da njoj, a i sebi, pru�i �to bolju hranu, navede ga na misao da se vrati u kanjon u kojem je Oldring dr�ao stoku, kako bi otuda donio mesa. Htio je, meðutim, ostvariti taj pothvat a da o njemu prethodno ne obavijesti Bess i zato krene na put noæu kad je ona spavala. Kri�om se udalji i proðe prolazom uz koji se nalazila Uzdrhtala gromada. Noæu vi�e nego danju pridavao je toj prijeteæoj gromadi neko svojstvo koje u njemu izaziva�e èudan osjeæaj uznemirnosti i i�èekivanja, kao da se ne�to kobno nalazilo u njoj. Tako mu se dogodilo da ka�e glasno, kao da ga je gromada mogla èuti: � Prijatelju, ako se misli� skotrljati dolje, molim te nemoj prije no �to se vratim k djevojci. Kad sti�e u dolinu u kojoj se nalazila stoka, pogled na mnogu telad izmijeni njegov prvobitni plan koji se sastojao u tome da ubi86 je bika ili tele i da ponese samo komade mesa. Sad, naprotiv, odluèi da sa sobom odvede �iva teliæa. Izabra jednog, uhvati ga lasom, èvrsto murveza zajedno sve èetiri noge i napiti ga na leða. Teret je bio zbilja te�ak, ali je i on bio vrlo jak, tako bez velike muke sti�e sve do podno�ja stijene. Te�i je dio predstavljao veranje uz hrapavu liticu, slu�eæi se usjecima. Ipak je uspio. Kad se vratio u logor, Bess je jo� uvijek spavala. Slijedeæeg dana ne reèe stoje uèinio. Teliæa je zatvorio u neku vrst malog tora, napravljenog na brzinu te iste veèeri, daleko od logora, s dovoljno vode i ispa�e. Slijedeæe noæi uèini jo� dva takva izleta, a isto tako i naredne noæi, tako da je, nakon nekoliko dana u svom toru imao osam teladi. Bio je potpuno zadovoljan. Opazio je da su sve te �ivotinje bile crvenkaste ko�e te se od srca nasmijao sjetiv�i se kako Oldringu krade stoku koju je ovaj ukrao Jane Wit-hersteen! Posljednje noæi, stigav�i u dolinu gdje se nalazila stoka, lasom uhvati jednog junca i ubi ga. Isjeèe velike komade mesa a ostalo ostavi. Nije odmakao daleko, kad ga zavijanje kojota uvjeri da djelo njegova no�a neæe biti otkriveno. Vrati se u logori�te, objesi meso o jednu granu i ode da spavanje. Slijedeæeg jutra ustade raspolo�en, zadovoljan iznenaðenjem �to æe ga prirediti Bess i nestrpljenjem prièeka da ona izaðe iz peæine u kojoj je spavala. Najzad je ugleda kako se pribli�ava vatri. Ljupko lice, preplanulo svje�im zrakom i suncem izgledalo je pro-cvjetalo zdravljem, a tijelo joj se poèelo zaobljavati. � Niste li mi, Bess, prije nekoliko dana govorili da vam je dojadilo jesti samo zeèeve i ptice? � upita Venters. � Da, a za�to? � �to biste onda �eljeli? � Umorila sam se jeduæi meso, ali, buduæi da je nemoguæe doæi do neèega drugog rado bih pojela malo govedine. � E pa, zar ne vidite daje imamo? � reèe on sasvim ozbiljno, pokazujuæi na meso obje�eno na drvetu. � Bit æe nam za nekoliko dana, dok bude svje�e, zatim æemo statak isjeæi na komade i osu�iti. Bess je neko vrijeme �uteæi gledala veliki komad mesa, onda polako upita: � Gdje ste ga uzeli? 87 � Ukrao sam ga Oldringu. � I�li ste tamo dolje! Izlagali ste se opasnosti za... Oklijevala je i za�utjela, èinilo se da je lako problijedjela. � Opasnosti ne, samo malom naporu � usprotivi se Venters. � Zao mi je �to sam vam rekla da sam se umorila jeduæi zeèeve. Da sam mogla pomisliti... Pa kad ste i�li po ovo meso? � Pro�le noæi. � Dok sam spavala? � Da. � Bila sam budna neko vrijeme, a ipak ni�ta nisam primijetila. Sad je gledala pred sebe, kao da je udubljena u neku misao, koja joj èudno zasja u oèima. Venters pomisli da se ra�alostila samo zato �to se izlo�io opasnosti. � Pa nisam donio samo ovo meso � nastavi. � Nekoliko sam noæi napravio isti put i sada se, tamo dolje, u na�em oboru nalazi osam teladi. � I�li ste vi�e noæi? Gledajuæi u njene iskolaèene oèi, Venters povjerova da se bojala za njega i za sebe, zato veselo reèe. � Pa da. Nisam vam ni�ta govorio, jer biste se upla�ili, ostajuæi tako sama. � Sama? � ponovi ona. Ne, nije mislila na to. On samog sebe zateèe gdje se pita za�to li je misao o tim njegovim noænim izletima sada pla�i. Nije se ona bojala za sebe; bila je po

srijedi opasnost kojoj se on izlagao. Zbog toga je jo� uvijek drhtala. Za�to...? Proðe rukom preko èela, kao da bi htjela bolje shvatiti, onda reèe nesigurnim glasom: � Oldring ima ljude koji èuvaju stoku... Ubili bi vas da su vas otkrili. Obeæajte mi da vi�e neæete iæi! Govoreæi tako okrene se, kao da �eli sakriti od Ventersova zaèuðena pogleda izraz svoga lica, ali je on uze za mi�icu: � Bess, vi�e neæu iæi. Naslonila se na njega malaksalim tijelom �to se gibalo dugim, ustreptalim drhtajem. Gledala je u njega. Svojim licem �ene, oèima �ene, usnama �ene � svim je neposredno, slijepo, slatko i krajnje 88 iskreno odavala svoje osjeæaje. Ali, kako joj i strah bio nagonski tako se sad takoðer nagonski privijala uz jedinog prijatelja. Venters je blago odmaèe od sebe. Srce mu je sna�no udaralo, a ne�to ugodno i duboko kao da mu je oduzimalo snage, ne�to �to nije toèno shvatio i �to je izgledalo navlas slièno uzbuðenju �to je preplavilo djevojku. Stalno ju je osjeæao blizu, previ�e blizu, mirisnu poput cvijeta, ljupku i lijepu toliko da takve ljupkosti i ljepote jo� nije sreo u �ivotu. Svim snagama se borio da doðe k sebi i da ponovo zadobije svoj mir. Bess ga je stalno gledala i u tom pogledu èitala se cijela njezina du�a. Onda on iznenada, odluèno, otjera jednu nametljivu misao i za�eli da iz njezina �ivota pamti samo zajednièki provedene dane. U tim divnim oèima koje su ga gledale, èitao je njenu sudbinu i osjeæao da se u njima ogleda i neizbje�nost njegove. U njoj je bilo jednostavnosti, ljupkosti djevojèice koja osjeæa novo i èudno uzbuðenje, a istovremeno i slijepi u�as �ene, koja nazire moguænost da izgubi svog spasioca i za�titnika. Onda se sve te misli zbrka�e i rasplinu�e, dok se u Bessinim oèima sad pojavljivalo ne�to poput vedrine koja je izra�avala divnu izvjesnost. � O èemu mislite, Bess? � upita on tihim glasom. Djevojka zatrese glavom ne odvajajuæi pogled od njega. � Shvaæate li da smo ovdje sami... mu�karac i �ena? � nastavi Venters. � Da. � Jeste li pomislili da bismo se mogli povuæi u divljinu ili èak ostati ovdje sami... zauvijek skriveni od svijeta? � Nikad na to nisam pomislila... sve dosad. � E pa �to birate? Otiæi ili... ostati ovdje sama sa mnom? � Ostati! Zvuk njena glasa, siguran i treperav, dade toj jednostavnoj rijeèi posebnu snagu. Venters zadrhta i brzo odvoji pogled od njenih oèiju uprtih u njega. Shvatio je ono �to je Bess samo djelomièno nasluæivala: ona ga voli. 89 10. VJERA I NEVJERA Jane Withersteen je odr�ala obeæanje dato udovici Larkin i mala Fay u�la je u staru usamljenu kuæu, poput sunèane zrake. Velike tihe dvorane odzvanjale su njenim djetinjim smijehom. U sjenovitom dvori�tu, gdje je Jane najradije provodila najveæi dio toplih svibanjskih dana, neprekidno je jurcala tamo-amo, a djevojka je pomi�ljala koliko se njena kuæa sada duboko promijenila i nije shvaæala kako je sve do tog trenutka mogla �ivjeti tako sama. Prisustvo Fay je osim toga predstavljalo razlog da Jane èe�æe viða Lassitera. Stvarno, sve do tog trenutka ovaj je gotovo sve svoje vrijeme provodio vani i nije poku�avao da je vidi, osim kad se radilo o stvarima vezanim za njegov posao, tako da je Jane od samog poèetka morala priznati uz stanovitu gorèinu da su uzaludni bili njeni napori da ga pobijedi. Ali, kad sti�e djevojèica, Lassiter je od prvog trenutka zavoli svim srcem. Fay se sa svoje strane rado igrala s njim i kad bi ga spazila gdje se pojavljuje, trèala mu u susret i pu�tola ga daje uzme u naruèaj, te bi ga milovala i prièala mu ljupkim cvrkutom sva�to, �to bi on slu�ao s ozbiljnim osmijehom. Jane ih je promatrala u tim trenucima i mislila da je to bilo vrijeme kad je, vi�e nego ikad, morala poku�ati da iz srca ovog èovjeka i�èupa mr�nju koja je njime vladala. Ali stvar nije izgledala lagana. �to je Lassitera vi�e poznavala, vi�e ga je po�tivala, a to joj je po�tovanje sve vi�e smetalo da ga poku�a pridobiti svojim �enskim vje�tinama. Ipak je govorila da mora uspjeti: ta radilo se barem o Tullovu �ivotu i o �ivotu onog drugog, na koga nije htjela ni misliti, vezanog uz uspomenu na sirotu Milly Erne. Zato njoj njena vjerska samilost uli snage da svlada onu granicu koju zbog svoje sujete nikad ne bi prekoraèila. Tako mu reèe jednog dana: � Lassiteru, znate li da vas veoma rijetko viðam? � I osjeti kako crveni. � Imao sam mnogo posla � jednostavno odgovori on. 90 � Pa ne mo�ete cijeli �ivot provesti na konju. Doðite ponekad k meni! � Je li to zapovijed? � Kakva glupost! Jednostavno vas molim da mi doðete u posjetu kad ste slobodni. � Za�to? Èudno pitanje nije zbunilo Jane, kako bi se moglo povjerovati. Bila je dovoljno hrabra da se prepusti iskrenosti. � Imam svoje razloge, a dosta je da vam ka�em samo jedan � odgovori. � Ako bi bilo moguæe, htjela bih da promijenite osjeæanja koja gajite prema mojim istovjercima. Ne znam �to ne bih dala da postignem taj cilj. � Vjerujem vam � odgovori Lassiter i nasmija se. Kao i uvijek, Lassiter je budio u njoj najbolje osobine njena biæa, ali i ne

ki èudan nemir i strah. � Hoæete li, onda, doæi? � i odluèno ga pogleda u oèi. � Nikad ne�to slièno nisam tra�ila ni od jednog èovjeka... osim od Berna Ventersa. � Èini mi se da se time ne izla�ete nikakvoj opasnosti, a niti Venters se nije izlagao dok to za mene, mo�da, ne bi bilo dobro. � Zar mislite da bi bilo opasno èe�æe dolaziti ovamo? Mo�da se bojite zasjede u topolama? � Ne, nije u tome stvar. U tom trenutku mala Fay priðe Lassiteru. � Ima� ti malu curicu? � ona upita. � Nemam, ljepotice � odgovori jahaè. � Onda mo�e� doæi k meni � reèe Fay i nato stidljivost ustupi mjesto prijateljskoj znati�elji na njenu licu. On je pomilova osmjehujuæi se, onda se djevojèica ohrabri i reèe mu: � Zna�, volim te. Na Lassiterovu licu u tom trenutku Jane zapazi izraz blagosti i sreæe. Gledajuæi ga, nije mogla vjerovati da je srce tog èovjeka bilo zadojeno tako stra�riBm mr�njom protiv mormona. U svojoj, gotovo materinskoj ljubavi za Vijeæu, ona lako shvati da ih i Lassiter voli i da bi bio sretan kad bi imao svoje djece. 91 On slijedeæeg dana opet doðe, i uskoro joj je dvaput dnevno dolazio, ujutro i uveèe. Za vrijeme kratkog boravka, meðutim, govorio je malo, ali ju je pa�ljivo promatrao dok se odsutno igrao s djevojèicom, koja mu je s vremena na vrijeme ponavljala: � Zna�, ja te volim! I Jane je �utjela. A ipak, iz dana u dan Lassiter je postajao sve ljubazniji. Tako je svaki put po malo dolazila do izraza stanovita �ivahnost njegove naravi koja je nju ugodno iznenadila. Èesto je malu Fay stavljao na konja i pje�ice je pratio sve do kraja bre�uljka. Uveèer se zabavljao bezbrojnim igrama �to ih je djevojèica izmi�ljala i èesto na kraju prihvaæao poziv da ostane na veèeri koji mu je Jane neizostavno svaki put uputila. Nijedan drugi posjetilac nije se tih dana zaticao u Withersteen Houseu, tako da se tu malo-pomalo poèeo osjeæati kao kod svoje kuæe s tim �to se uvijek trudio da bude pa�ljiv i smotren. Tih veèeri, poslije jela odlazili su u �etnju do �umice. Djevojèica, koja se uvijek nalazila u sredini, dr�ala ih je za ruke. Kad se spustila noæ, Fay ih je ljubila i vraæala se majci, ostavljajuæi ih same. U tim trenucima se Janeina ta�tina, koja naposljetku nije nikad bila prekomjerna, osjeæala zadovoljena �utljivim Lassiterovim divljenjem, tim vi�e �to je njena plemenita �elja da iskoristi svoju �ensku moæ da tog èovjeka odvrati od krvavih obraèuna nije prijeèila veæ naprosto silila da ima na umu obveze prema samoj sebi. Od nekog vremena bila je prestala da �minkanjem ukra�ava lice, zakljuèiv�i da to ne pristaje njenu dostojanstvu. Poslije joj se èinilo da joj se on ba� zbog toga vi�e divio. Ponekad, �aleæi se, pru�ala je ruku prema njegovim pi�toljima od kojih se nije nikad odvajao. Dakako, on joj nije dozvoljavao da ih dira i vadi iz futrole ali su se pri tom njihove ruke dugo dodirivale. Nju je poslije toga spopadalo promjenljivo raspolo�enje, èas je bila �ivahna i vesela, èas tu�na i zami�ljena, èas opet tajanstvena poput �ene èije srce ti�ti nekakva tajna koju se nije usudila otkriti samoj sebi. Sto je vrijeme vi�e odmicalo Lassiter je bivao sve ljubazniji, izgubio je prvotnu suzdr�ljivost, ali i onaj mir koji, èinilo se, ni�ta nije moglo naru�iti. Du�u mu je uznemirila �elja za neèim �to nije mogao postiæi. Njegovoj mr�nji protiv mormona pridu�ila se sada 92 i strast, ali isto tako potpuna i silovita. Promatrajuæi tu promjenu, Jane je pro�ivljavala trenutak velike radosti, za koji se, meðutim lijepio neki èudan osjeæaj nelagodnosti. Jedne veèeri, u �umici obasjanoj mjeseèinom, Jane skupi svu svoju hrabrost odluèna da ostvari jednu �elju do koje joj je bilo mnogo stalo. Koraèali su jedno kraj drugoga. Iznenada ona se okrene prema njemu i priðe mu tako blizu da ga je dodirivala. � Lassiteru! � pro�apta. � Biste li za mene ama ba� sve uèinili? U blijedoj svjetlosti mjeseèine ona spazi kako mu se lice izmijenilo i postalo poput mramora hladno. Ona svojim rukama klizne prema njegovim pi�toljima i, uhvativ�i ih za dr�ke, moleæivo upita tresuæi se pri tom èitavim tijelom: � Mogu li vam uzeti oru�je? � Za�to? � upita on, i po prvi put mu u glasu zatitra jedva zamjetljiv prizvuk osornosti. Jane osjeti kako njegove èeliène ruke stego�e njena zape�æa. Osloni mu se na rame, ali ne namjerice, veæ zato �to su joj njegov pogled i dodir njegovih ruku oduzimali snagu. � Ne, nije to �ala � odgovori � nije to �enski hir. Duboko osjeæanje nagoni me da vas za to molim, duboko... poput moga srca. Hoæete li mi dozvoliti? � Za�to? � ponovi on. � Jer vas �elim sprijeèiti da ubijete jo� nekog... mormona, jer vas �elim spasiti od novih krvoproliæa, jer mi je vruæa �elja da vi�e ne prolijevate ljudsku krv... � Onda kao daje istina prokrèila put, usprkos njenoj volji, dodade: � Morate me pustiti... hoæu reæi, morate mi pomoæi da odr�im obeæanje �to sam ga dala Milly Erne. Zaklela sam joj se, dok je le�ala na samrti, da æu poku�ati sve ne bih li zadr�ala ruku onoga tko bi mogao ovamo banuti s namjerom da je osveti. Mo�da samo ja mogu spasiti èovjeka koji... koj

i... Oh, Lassiteru! Ako ubrzo ne uspijem djelovati na va�e srce, osjeæam da æete ponovo poæi ubijati... i ubijat æete nagonski. Meðu onima koje æete ubiti, bit æe se i onaj koji... Oh, ako prema meni imate malo... imalo naklonosti, uèinite to meni za ljubav, pustite da... da vam skinem to u�asno oru�je. 93 Kao da su te male ruke pripadale nekoj djevojèici, on ih bez napora razdovoji od kundaka pi�tolja, onda, udaljiv�i je od sebe bez grubosti, pogleda je trenutak a zatim nestane u sjeni topola. Kad je pro�ao prvi trenutak uzbuðenja, Jane je bila uvjerena da su njegova �utnja i postupak bili prije izraz zapanjenosti, gorèine i bola zbog njena poku�aja da ga izda, nego njegove �elje da je odbije od sebe. Svojim je predosjeæajem slutila da æe se vratiti i oprostiti joj. Lassiter se nije mogao pokazati grub prema jednoj �eni, a mo�da vi�e i nije bio u stanju da �ivi daleko od nje. Ako se poka�e da je tako, ona nikad neæe odustati od svoje namjere i svoje �elje da ga izmijeni, nikad neæe odustati od nade da æe joj to kad-tad poæi za rukom. Za bdijenja te nesane noæi, razdirana osjeæajem bola, nemira i sumnje, Jane Withersteen pomisli kako bi bila kadra baciti se Lassiteru oko vrata samo kad bi znala da æe se on pokoriti zapovijedi bo�joj »Ne ubij«! Jest, i to bi uèinila. Slijedeæeg jutra nije imala hrabrosti da ode u dvori�te u uobièajeno vrijeme i posla malu Fay da vidi da li je Lassiter do�ao. Onda, po�to se djevojèica nije vraæala, odluèi da izaðe, ali je naðe samu gdje se igra. Stegne joj se srce. Ali, upravo u tom trenutku zaèu se zvuk potkovanih kopita. Nije to bio onaj njoj prisni Bellsov topot i zato se nemirno okrenu. Bio je to Dyer, biskup, koji joj je dolazio u posjetu. Dyer gipko sjaha i priðe djevojci. Njegovo zapovjednièko èelo, rumenilo lica, koje je odra�avalo njegovu ljutnju, sjeti�e Jane njena oca kojega je toliko voljela i bojala ga se. � Je li ta mala od one prosjakinje Larkin? � upita naprasito bez ijedne rijeèi pozdrava. � To je djevojèica gospoðe Larkin � polako odgovori Jane. � èuo sam da je namjerava� odgojiti. � Toèno ste èuli. � I, dakako, namjerava� joj dati mormonski odgoj? � Ne. Jane se uèini da na biskupova kratka i zapovjednim tonom postavljena pitanja ne odgovara ona veæ netko drugi. � Do�ao sam da ti ne�to ka�em � odgovori biskup i zastade promatrajuæi je pa�ljivo. 94 Jane je toga èovjeka voljela i po�tovala od najranijeg djetinjstva. On je, uostalom, deset godina bio prisan prijatelj i savjetnik njena oca i njezin uèitelj u vjerskim stvarima. Jo� je odonda bio za nju neka vrst utjelovljenja tajanstvenog mormonskog vjerovanja i od svih ljudi �to ih je poznavala, on joj se stalno prikazivao kao osoba najbli�a bogu. Upravo zato je sada i trpjela videæi ga u drugom liku. Nije to dolazio biskup da s njom razgovara, veæ surov èovjek koji je nije èak ni pozdravio ni skinuo �e�ir pred njom, koji nièim ne pokaza da je lijepo odgojen i uljudan. Onako pra�njav, obuven u velike èizme s mamuzama, naoru�an pi�toljem i sa korbaèem u ruci vi�e je lièio na farmera nego na slugu bo�jeg. Ipak se u neèemu razlikovao od drugih ljudi: u gnjevu �to mu se sve vi�e hvatao lica. � Dolazio je brat Tuli razgovarati sa mnom � zapoèe on nakon nekoliko trenutaka. � �elja tvoga oca bila je da se uda� za Tulla, a to je bio i moj nalog. Ali ti si odbila, rekao mi je. Da li je to istina? � Istina. � I nisi se htjela, rekao mi je takoðer, odreæi prijateljstva prema onoj skitnici Ventersu. � Istina je. � Ali ti æe� raditi kako ja naredim! � zagrmi biskup. � Jane Withersteen, izla�e� se opasnosti da zapadne� u krivovjerje. Zahvaljujuæi gentilima, svojim prijateljima, svoju æe� du�u osuditi na vjeèite muke u ognju paklenom. Od tih rijeèi kao da se u Janeinoj du�i rasplinula svaka �elja za otporom, u tren ju je potisnula vjera �to je od najranijeg djetinjstva usaðivana u nju. Bila je mormonka i biskup je ponovo stekao utjecaj nad njom. � Do�ao sam na vrijeme, Jane Withersteen! � uzvikne Dyer. � �to bi rekao tvoj otac kad bi vidio kako se pona�a�? Da je �iv, zatvorio bi te u jednu sobu, dr�ao te na kruhu i vodi i tako te podsjetio na ne�to �to si ti, èini se, zaboravila. Zato imaj uvijek na umu: ti si roðena kao mormonka. Bilo je, istina, mormona koji su postali krivovjerci; njihova je du�a prokleta! Ali se jo� nije rodio mormon koji nas je napustio. Èitam stid na tvome licu: znaèi, tvoja vjera nije uzdrmana. � Biskupov glas posta bla�i: � Hajde, nisi ni�ta drugo do li buntovna i nesmotrena djevojka, a stigao sam na 95 vrijeme... A sad mi ka�i o onom Lassiteru. U vezi s tim èuo sam vrlo èudne stvari. � �to hoæete znati? � upita Jane. � Sve o tom èovjeku, ka�em ti. Unajmila si ga, je li istina? � Da, radi za mene. Kad su me iznenada napustili moji ljudi, morala sam uzeti sve one koji su se htjeli primiti slu�be kod mene. � Ja sam èuo da taj èovjek mrzi mormone, daje krvnik, ubica, revolvera�? Je li to istina? � Jest, istina je, stra�na istina. � Pa �to onda radi u Cottonwoodsu? Bolje bih shvatio da je oti�ao, na primjer, u

Sterling i u naselja na sjeveru, gdje ne prolazi dan a da osobe njegova kova ne izazovu tuènjavu. Cottonwoods je samo malo naselje uz granicu, izgubljeno u samoæi. Dakle, tog je èovjeka, zacijelo, neki razlog doveo ovamo i naveo ga da tu ostane? Jane ne odgovori. � Govori! � potmulo zapovjedi biskup. � Da. � A kakav? � Ne mogu vam to reæi, biskupe. On rukom naèini zapovjednièki pokret, dok mu je u lice ponovo navalila krv. Jane se nije mogla oduprijeti toj nijemoj zapovjedi. � Prvog dana, kad je stigao ovamo � promuca � rekao mi je da je do�ao da naðe... grob Milly Erne. Uslijedi trenutak ti�ine. Oborenih oèiju Jane je i�èekivala, skupljala, poku�avajuæi da misli na vodu koja je tekla u obli�njem kanaliæu, na kamenje, na drveæe, ali zalud. Osjeæala se kao da ju je pritisla neka kamena gromada, neko stra�no breme kojega ju je mogao osloboditi jedino biskupov glas. A on je �utio i ta njegova ti�ina èinila joj se da traje èitavu vjeènost. � I... za�to jo�? Dverov glas odjekne iznenada u ti�ini, èudno o�tor, kao da æe svakog trena prsnuti. Ne podi�uæi oèi, Jane tiho prozbori: � Da ubije èovjeka, koji je nagovorio Milly Erne da ostavi svoju kuæu, svoga mu�a i ... svoga boga. Ponovo zavlada ti�ina i Jane je odlièno èula zvukove oko sebe, �ubor tekuæe vode, �u�tonje li�æa, ubrzano disanje èovjeka koji se 96 nalazio pred njom. Onda odnekud, kao iz neke beskrajne daljine, dopre do nje lagan, oprezan zvuk koraka popraæen zveckanjem mamuza. Taj zvuk je potrese poput udara struje, skine joj teret s omamljenih oènih kapaka. Potresena, zapanjena, pepeljasto blijeda gleda ona pred sobom Dyera, ali ne vi�e u svojstvu biskupa veæ mu�karca! A iza njega, iza ugla dopirao je onaj tihi srebrnasto zveckav korak. Uka�e se visoka crna èizma s blistavom mamuzom, a potom Lassiterov lik. Biskup ga ne ugleda, ne èu. On je u tom trenutku gledao Jane, gledao kao da je bio zateèen iznenadnim otkriæem. � Shvaæam! � uzviknu najzad promuklim glasom. � Sad shvaæam za�to ljubaka� s tim Lassiterom! Da ga sprijeèi�! Janein pogled uprt u Lassitera nagna biskupa da se okrene. Nato joj se slika zamagli. Zbrkano, kao u snu, ona spazi Dverovu ruku kako je poletjela prema pojasu, ugleda crvenkast plamen, zaèu prasak, onda joj se uèini da se sve uokolo okreæe i mije�a i nju proguta mrak. Odjednom joj se s oèiju podigao veo i ona osjeti da joj ne�to svje�e i vla�no prelazi preko èela. Polako otvori oèi i spazi da se nalazila opru�ena kraj kanala, s glavom na Lassterovu koljenu. On joj je moèio èelo vodom koju je rukom zahvatio. Ali istovremeno ugleda i nekoliko mrlja krvi, nedaleko, na tlu i osjeti miris baruta. � Ah! � zajeca dugim bolnim jecajem i ponovo zaklopi oèi, kao da je opet pala u nesvijest. Ali, Lassiterov glas ju je dozvao u �ivot. � Ne bojte se, Jane. Nije se nikakvo zlo dogodilo! � Da li ste ga ubili? �jedva jedvice promuca slomljenim glasom. � Koga? Onog debeljka �to je bio ovdje? Ne, nisam ga ubio. � Oh, Lessiteru! � Ali znate, èudno je �to ste se onesvijestili. Smatrao sam vas veoma sna�nom �enom, nesposobnom da se onesvijesti tek tako, zbog sitnice. Dosta, sad ste do�li k sebi... Samo ste malo blijedi... Nisam znao �to da uèinim; ne razumijem se mnogo u ove stvari. � Ali, Lassiteru... ta krv... 97 � Ah, zar vas to stra�i? Ne, nije ni�ta. Vidjeli ste, pretpostavljam, �to se dogodilo. Dolazio sam ovamo kad ugledah onog èovjeka kako se na vas dere. Okrenuo se, ugledao me i veoma neljubazno potegao pi�tolj. Dobro znate da je opasno slu�iti se takvim pokretima protiv mene, do vraga! Htio me tuæi na mom vlastitom terenu. Nisam znao tko je, da li va� prijatelj, roðak, obièan posjetilac. Ipak, vidio sam jasno da je u svakom sluèaju mormon i nisam ozbiljno shvatio njegov poku�aj. Tako ga predusretoh. Bilo mi samo do toga da mu izbijem pi�tolj iz ruke prije no �to uspije opaliti. Eto to je, u stvari, sve. Malo krvi... i ni�ta vi�e. Tada mu rekoh da mi se dovoljno predstavio, i neka mi se, molim lijepo, makne s oèiju. I oti�ao je. Lassiter je govorio stalo�enim, mirnim glasom, kao da je htio djelovati na Jane, a ruka, kojom joj je jo� prelazio preko èela, bila je èvrsta i blaga. � Znaèi � reèe djevojka, èije se uzbuðenje pomalo sti�avalo � on je prvi povukao pi�tolj na vas? A vi ste pucali samo da biste ga ranili., ne ubili! � Otprilike je tako. Ona mu iznenada poljubi ruku, ali kao da je taj njen pokret izbacio jahaèa iz ravnote�e. � Ne! Ne èinite to! Ne mogu to dozvoliti! I, znajte, nije mi uopæe do toga da doznam tko je bio taj debeljko! Zatim pomogne Jane da ustane i onda je odvede do jednog naslonjaèa u koji se ona bez snage svali. Onda maramicom obrisa mrlje krvi na kamenu, podi�e biskupov pi�tolj i baci ga na jednu stolicu da bi se na kraju ushodao gore-dolje zveckajuæi pri tom mamuzama. Nakon nekog vremena zaustavi se pred djevojkom. � Recite mi sada.. Da li je istina ono �to sam naèuo? Ljubakate sa mnom da biste me sprijeèili da nekoga ne ubijem? � Da � priznade Jane i skupi svu svoju �ensku hrabrost da se suprots

tavi oluji koju je nazirala u onim sivim oèima uperenim u nju. � To jest, vi ste se sve ove dane pokazivali tako ljubazni i prijateljski raspolo�eni prema meni... sve ove za mene tako uzbudljive veèeri vi ste se dotjerivali da biste bili �to ljep�i... i gledali me na onaj naèin, i stiskali se uza me... jednom rijeèju, sve ste to 98 izvodili potaknuti �enskim lukavstvom da biste me sprijeèili u mom naumu? � Da. � I ona va�a nje�nost, koja je izgledala tako prirodna, i ono slanje male Fay pred mene, zato stoje volim... da li ste i to radili s istih razloga? � Da. Lassiter opusti ruke. Bio je to èudan pokret za njega. � E pa, po va�em mormonskom poimanju, mo�da u svemu i nema nikakva zla, ali uplitanje djevojèice u ... sve to... Da, to mi, zaista miri�e na paklensku rabotu! Te posljednje rijeèi trgnu�e Jane iz njena èudnog mrtvila. � Lassiteru, ono �to su u poèetku bile namjere, znate da... sigurni ste da vas Fay mnogo voli i., da sam ja... poèela osjeæati za vas isto �to i ona. � To je vrlo ljubazno od vas! � podrugljivost u njegovu glasu osine je poput udarca bièa. � I nakon svega toga vama nije neugodno da me gledate u oèi! Zaista ste vi vrlo èudna �ena, Jane Withersteen! � Ne moram se stiditi onog �to sam uèinila i �to sam rekla, Lassiteru. Pa rekla sam vam ne samo jednom da æu poku�ati sve ne bih li vas promijenila. � Ah! I, ako vam nije neugodno, ka�ite mi u èemu su se sastojali ti va�i poku�aji? � Trudila sam se da otkrijete moju �ensku ljepotu zato da vam smek�am du�u. Izvodila sam to s namjerom da uza se ve�em va�e misli i tako utjeèem na vas. Nije to bila ugodna du�nost. Najprije ste bili neosjetljivi poput kamena, i slijepi... Onda se pona-dah da æete, mo�da, zavoljeti Fay i na taj naèin osjetiti u�as stvaranja siroèadi... � Jane Withersteen, ili ste ludi, ili je u vas tako po�tena du�a da to nadilazi moje shvaæanje. Mo�da je po srijedi i jedno i drugo. Jednom rijeèju, htjeli ste me po�to poto sprijeèiti u mom naumu, rekoste, no vi., ste me svojim pona�anjem naveli da se zaljubim u vas. � Lassiteru! 99 � Vjerujem, najzad, da sam èovjek, ni�ta nego èovjek, premda sam u �ivotu volio samo svoju sestru.. Milly Erne... � Vi ste Millvn brat! � Da, i mnogo sam je volio. Sve dosad nije bilo drugog zanosa u mome srcu. Zar vam nisam rekao da veæ odavna izbjegavam �ene? Bio sam teksa�ki jahaè sve do dana., kada je Milly napustila dom. Toga dana postadoh drugi èovjek, postadoh Lassiter. Godinama sam ostao usamljen, zanesen jednim jedinim ciljem. Do�ao sam ovamo, upoznao vas i ... I sad vi�e nisam isti èovjek. Ta se promjena odigrala tako polako da to nisam ni opazio. Sad shvaæam razlog one, nikad zasiæene, �elje da vas gledam, da vas slu�am, da vas osjeæam blizu sebe. Sad shvaæam za�to mi ni za trenutak niste izlazili iz misli, za�to nisam mogao a da stalno ne mislim na vas. I sada, kad znam �to to sve znaèi, kad znam i �to ste vi htjeli, sad govorim kao da me sam pakao peèe! � Ne, Lassiteru...! Nemoguæe je da me toliko volite! � Ako je to ljubav, onda vas, zaista, ljubim. � Oprostite mi! Nisam htjela da me zavolite do te mjere! Kakve li zavrzlame, kakve li nevolje! Vi, brat Milly Erne, a ja, slijepo, tvrdoglavo zainatila da bih smek�ala va�u mr�nju prema mormonima! � Najzad, Jane, va� stav mo�e biti samo zaslijepljenost... mor-monska zaslijepljenost. Samo se tako mogu objasniti va�i postupci tom gotovo bih kazao sebièno�æu. � Ja nisam sebièna. Odvratna mi je i sama ta rijeè. Da sam slobodna... � Ali niste slobodni, naime, niste se oslobodili svojih mor-monskih ideja. I postupiv�i sa mnom onako kako ste postupili, postali ste nevjernica. � Nevjernica! � izmuca Jane. � Da, rekao sam: nevjernica! Ostali ste vjerni biskupu ali ste samu sebe iznevjerili. Vi se zbog svoje vjere odrièete svoje �enstvenosti, spremni ste da izdate i mene i sebe samu i da se srozate na bijedno, podlo stvorenje dostojno prezira... a sve to zato da biste spasili od smrti jednog mormona nitkova! Kako da onda sve to èovjek objasni nego va�om mormonskom zaslijepljeno�æu. No, na sreæu, spasila vas je va�a nevinost. 100 � Zar je nisko, zar je podlo, zar je samo mormonskoj vjeri svojstvena �elja da se spasi ljudski �ivot? Vi ka�ete daje to zaslijepljenost? Ne, Lassiteru, to je zakon, jedinstven za sve ljude. � Zaslijepljenost o kojoj ja govorim sprijeèila vas je da vidite istinu. Da, upoznao sam mnoge dobre mormone, ali ima ih meðu njima koji su gori od demona. Da ste toga svjesni, vi ne biste priznali, jer da nije tako, èemu onda to va�e strastveno nastojanje da spasite �ivot onog., onog... Jane pokri oèi dr�æuæim rukama. � Slijepa, jest. Dopustite mi da vam to doka�em � nastavi Lassiter, ali je njegov glas postepeno gubio gnjevan prizvuk. � Spomenut æu vam samo jedan primjer. Sinoæ ste mi htjeli oduzeti pi�tolje, sjeæate li se? Da, vjerojatno su vam pobude bile plemenite, potekle iz dobrote va�eg srca, ali., ali je to ipak bila stra�na ludost, Jane! Ta valjda pretpostavljate da je i meni �ivot drag kao ma kojem drugom èovjeku... Ako je to

me tako, ka�ite kako da ga onda èuvam i oèuvam? Koji èovjek mo�e hodati uokolo nenaoru�an, u predjelu poput ovoga? Zar da to pravilo va�i za svakoga osim za Lassitera? Da sam uèinio tako, veæ davno bih zagnojio zemlju. Jo� od graðanskog rata, na Zapadu je no�enje oru�ja postala neka vrst moralne nu�de, a onda, kao da to predstavlja i razliku izmeðu èovjeka i biæa ni�ih od njega. Ta i sami ste me mogli uvjeriti èemu ste izlo�ili Ventersa oduzev�i mu oru�je? Èak su naoru�ani i va�i crkveni ljudi. Tuli je ubio èovjeka i pucao u druge, sam je va� biskup ranio pet-�est osoba, a �to su izvukle �ivu glavu, htjede pucati u mene i vjerojatno bi me ubio da nisam bio spremniji od njega. Kako bih sad mogao ja, jedino ja, iæi po Cottonwoodsu nenaoru�an? Surova su ovo vremena, Jane Withersteen! Surova! � Nije to za jednu �enu � uzviknu Jane slomljenim glasom. � Lassiteru, osjeæam se sama, izgubljena, oèajna i ne znam kome da se obratim. Slijepa sam, ka�ete? Pa onda, trebam nekoga, prijatelja... vas, Lassiteru, vi�e nego ikad! � Pa tko je rekao da æu vas napustiti? 101 11. NEVIDLJIVA RUKA Jane primi od biskupa Dyera pismo koje on nije svojeruèno napisao. U njemu joj je stavljao do znanja da mu je iznenadni prekid njihova razgovora ostavio neke sumnje u njeno buduæe pona�anje. Laka rana ga za trenutak spreèava daje ponovo posjeti, nastavljalo se u pismu koje se zavr�avalo molbom, u stvari naredbom, da ona doðe k njemu. Taj jednostavni dogaðaj nagna Jane da shvati kako se u njoj ne�to promijenilo. Ne odgovori na pismo i ne ode biskupu. U nedjelju ne ode u crkvu � to se dogodilo tek drugi put za tolikih godina i ostade u tmurnom i�èekivanju, osjeæajuæi da æe njeno buduæe dr�anje prema ljudima iz njene crkve zavisiti u neku ruku od njihova dr�anja prema njoj. Lassiteru je rekla da se osjeæa osamljenom, izgubljenom, a sad je osjeæala da je i u odnosu na vjeru muèe ista osjeæaji. Sve do toga trenutka, kroz mnoge zgode i nezgode njena vjera je ostala nedirnuta: ali sada, kad se na�la u otvorenom ratu sa svojim vjerskim starje�inama, rasplinula se vedrina i vjera joj se uzdrmala Ne�to joj je govorilo da ona, najzad, nije prekr�ila nijednu bo�ju zapovijed i da je sad red na njenoj braæi, obdarenoj velikom moæi, da poka�u prema njoj istu onu krepost o kojoj su propovijedali, a koja se sastojala u pravilu: »Ne èinite drugima ono �to ne �elite da se vama uèini«. Kad bi oni djelovali u skladu s tim pravilom, njena bi se vjera i njena gorljivost udvostruèili. Ako meðutim, tajna moæ pru�i oko nje svoje tajanstvene niti, ako je ona velika, nevidljiva ruka polako uèini ne�kodljivom i materijalno upropasti, ona æe tada biti sigurna, iskljuèiv�i svaku sumnju, da jedino hladna raèunica, a nikako �elja za spasom njene du�e rukovodi postupke onih kojima je stvarni cilj da ovladaju njom i svima drugima. Bila bi to propast njene du�e, nestanak zvijezda na njenu nebu. Uza sve to, predosjeæala je da bi i iz te du�evne smrti uskrsla, voðena novom svjetlo�æu jer bo�ja milost ne mo�e biti okrutna prema �eni koja je izgubila spoznaju o pravom putu. 102 Tako proðe tjedan dana. Mala Fay se stalno igrala s Lassite-rom koji se sve èe�æe pojavljivao u Withersteen Houseu. Jane je shvatila da je kod njega nado�la promjena koja se ispoljavala u zami�ljenoj mimoæi. Samo, nije vi�e dolazio na konju. Redovito se pojavljivao iznenada i tiho, poput sjene, iz �umice. � Ostavio sam Bellsa na pa�i � reèe jednog dana, pri kraju tog tjedna � Moram mu odnijeti vode da ga napojim. � A za�to ga ne dovedete ovamo? � spremno upita djevojka. � Vjerujem da je za mene sigurnije da dolazim iz �umice. Opazio sam da me je tamo dolje netko nadzirao. � Nadzirao! A tko? � Ne znam tko je to bio. Neki èovjek, koji je bio siguran da je vrlo dobro skriven. Ali, ja imam dobre oèi, vidio sam ga. Zbilja, Jane � nastavi zatim skoro �apæuæi � vjerujem da bi ovdje bilo pametnije govoriti �apatom. � �to ka�ete, Lassiteru! � govori ona, ali i sama spusti glas. � Moje me �ene vole. Bilo bi mi veoma te�ko vjerovati da... � Pa �to ako vas vole? Bilo bi dobro, dapaèe, da je tako. Ali, one su mormonske vjere. Staro povjerenje preovlada nad sumnjom u Janeinu srcu. � Ne, ne mogu vjerovati � tvrdoglavo odgovori. � Izvedite, onda, mali pokus. Govorite sada i pona�ajte se prirodno, kao da vas nisam upozorio. Dajte vremena svojim �enama da prislu�kuju, onda se napravite da idete prema stolu, a zatim pritrèite vratima i naglo ih otvorite. Vidjet æete. � U redu. Stvarno, malo zatim ona poèe glumiti tu malu ulogu. Na�ali se s Fay, i porazgovara s Lassiterom o konjima. U jednom trenutku spomenu neki spisak koji se nalazio na stolu a u kojem su se, reèe, nalazile neke zabilje�ke, koje su se odnosile na njenu stoku i polako se pomaèe, kao da ide da ga uzme. Meðutim, kad je bila kraj vrata okrene se i brzim ih pokretom naglo otvori. Zamolo nije vratnicom pogodila �enu koja se nalazila iza nje. Bilo je oèito da je prislu�kivala. � Ester � o�tro æe Jane � poðite kuæi i ne vraæajte se vi�e. Ponovo zatvori v

rata i vrati se k Lassiteru. Bila je toliko uzbuðena da mu rastreseno polo�i ruku na mi�icu. On jasno shvati 103 iz izraza njena lica da sad vi�e ne sumnja u toènost onoga �to joj je rekao i da ju je to uhodarenje slu�inèadi jako rastu�ilo. � Uhode me u vlastitoj kuæi! I to moje �ene! Oh, bijednici! � uzviknu ona sa suzama u oèima, crvena od gnjeva. � To vam nisam htio reæi � odgovori Lassiter i ona shvati da joj to ne htjede prije reæi zato da bi je po�tedio tog bola. � Ali, kao �to vidite, oni iz sjene poèinju djelovati. � Ne, Lassiteru, vjerujem da nikad nisu ni prestajali. Gorka izvjesnost, koje postade svjesna, uèini je nepovjerljivom prema svima u kuæi i van nje. Njene �ene, koje su joj toliko dugovale, nisu je voljele manje, nisu prestale izvr�avati svoje domaæe du�nosti, a ipak su kvarile sad ovo sad ono tisuæama lukavih postupaka. Jane se jednom u to na svoje oèi uvjerila, ali je pred sobom vidjela samo mramorne maske. Prelazila je preko svega, jer je znala da su te sirotice zavedene. Dapaèe, osjeæala je u srcu duboku samilost za te nesretne robinje kojima je u�asna moæ peèatila usta, èineæi ih nezahvalnim prema njihovoj dobrotvorki. Ali, vi�e im ne uputi rijeèi. One se tiho nastavi�e brinuti o kuæi, kao �to su tiho nastavljale i svoj tajanstveni posao, onako kako im je bilo zapovjeðeno da èine. Uhodile su i prislu�kivale, slale su i primale tajanstvene poruke. Onda poèe�e da nestaju popisi, a nakon njih i papiri, dokumenti o raznovrsnim Janeinim posjedima. Na kraju, jedna po jedna, bez ijedne rijeèi obja�njenja ili pozdrava, napusti�e Withersteen House i ne vrati�e se vi�e. Gotovo u isto to vrijeme ostali Janeini radnici, vrtlari i ratari, takoðer odo�e, ne tra�eæi èak ni svoju zaradu. Tako od svih mormona, koji su se prije nalazili u kuæi, ostade jedino Jerd, koji je nastavljao svoj posao kao i prije. � Jerd � reèe mu Jane jednog dana � po�aljite na pa�u one konje o kojima se ne mo�ete starati. Brinite se nadasve o Black Staru i Nightu, uvje�bajte ih i dobro ih pazite. Èini se daje u tom trenutku mislila da bi mogao osvanuti dan u koji bi joj ti brzi trkaèi mogli biti od prijeke potrebe. Sad nije vi�e imala slobodnog vremena. Gospoði Larkin, koja se nikad nije savr�eno oporavila, stanje se pogor�avalo; trebalo se brinuti o Fay, Jane je morala voditi raèuna o cijeloj kuæi. Lassiter je sad ostavljao Bellsa u staji s ostalim konjima i svoj trud usredotoèi na to da pomogne Jane, kojoj se ta njegova pomoæ 104 èinila kao prava blagodat. Stalno je bio tu, spreman da joj se naðe pri ruci, tih i uslu�an. Pokazalo se da se razumije u sve, a svoju je brigu nadasve poklanjao gospoði Larkin, koja joj je osobito noæu bila potrebna. Dobra �ena nije znala tko je on, u stvari, bio i jednog dana ga stade hvaliti Jane. � Toliko je dobar i voli djecu � reèe. Jane osjeti ne�to poput gri�nje savjesti na tu pohvalu èovjeka za koga je smatrala da je izgubio svaku moguænost iskupljenja, i uèini joj se da iz njegova lika koji joj se u prvi mah prikazao tako opakim, izbija neko novo svjetlo. Gotovo je i zaboravila neugodnosti �to ih je jo� nedavno imala u vezi sa svojom stokom kadli se jednog jutra u dvori�tu pojavi Judkins, naoru�an s dva pi�tolja i pu�kom. Jane ga srdaèno pozdravi, iznese pred njega jelo i piæe i zovne Lassitera. Dva èovjeka samo izmijenjaju pogled, ali djevojci ne promakne pitanje sadr�ano u Lassterovu pogledu, kao ni odgovor koji se èitao u Judkinsovim oèima. � Gdje vam je konj, Judkinse? � upita potom Lassiter. � Ostavio sam ga tamo dolje. Noæas sam spavao gdje ste mi rekli da i vi èesto prenoæite, ali vas nije bilo. � Sad spavam malo bli�e izvoru. � A »bijelo stado«, Judkinse? � upita Jane. � Gospoðice, ponosan sam �to vam mogu reæi da nisam izgubio ni jednog jedinog junca. Od dana kada je Lassiter izvr�io onaj divni pothvat, mislio sam da neæemo imati drugih muka. Meðutim, izgleda da su sada ponovo poèeli onu igru sa svjetlom, a s vremena na vrijeme slu�e se i oblacima dima. Noæu se, opet, èuju . zvi�duci i buka... Ali, stoka se ne mièe. Moji ljudi, gospoðice, jo� 5 djeèaci, ali izvrsno izvr�avaju svoju du�nost. Svi su me u naselju ismijavali kad sam ih unajmio, ali ja znam �to radim i znam da ' su mladiæi èesto hrabriji i od odraslih ljudi, jer su manje svjesni opasnosti kojima su izlo�eni. Da, ja poznajem te opasnosti, ali sam èvrst. Sad æemo odvesti stado prema jednom od krajnjih dijelova Deception Passa, gdje se nalazi dolina u kojoj neæe biti lako nastaviti igrariju sa svjetlom i bukom, i gdje ima u izobilju trave i vode. A sad sam do�ao ovamo da se opskrbim hranom kojom æu natovariti dvije mule. Krenut æemo veèeras kada se smraèi. M 105 � Uzmite iz ostave sve �to hoæete, Judkinse. Lassiter æe vam pomoæi. Ja vam se ne mogu dovoljno zahvaliti, ali... prièekajte. Jane ode u svoju sobu, u kojoj je nekad stanovao njen otac, i iz skrovitog spremi�to uze kovèe�iæ krcat zlatnog novca kojim napuni jednu kutijicu i odnese je Judkinsu. � Uzmite, Judkinse, m

olim vas i znajte da ovim �elim da vam odam svoje priznanje, a ne da vam platim za va�u vjernost. Dajte, ako hoæete, ne�to i va�im ljudima, a ostatak zadr�ite za sebe. Neæe, mo�da, biti na odmet da sakrijete taj novac. � Oh gospoðice! � uzviknu Judkins. � Za deset godina rada ne bih mogao zaraditi toliko novaca. Ne, nije pravo, ne mogu to uzeti. � Vi znate, Judkinse, da sam bogata dok, meðutim, imam malo vjernih prijatelja. Do�li su �alosni dani i tko zna �to me oèekuje i �to æe biti sa mnom i s njima. Uzmite, zato, inaèe æete me ra�alostiti. Ljupko se osmjehnu èovjeku na èijem se licu èitala neiskazana zahvalnost, i ostavi ga s Lassiterom. Èula gaje gdje govori najprije �apatom, a potom di�uæi glas i lupajuæi kundakom pu�ke o kamenje. � Paklenski rad, Lassiteru! Rad o kakvom ni vi nikad niste sanjali! � Sine moj � odgovori mu Lassiter � to �to se dogaða gospoðici Withersteen mo�e vam izgledati vrlo ozbiljno, ali vjerujem da je to samo poèetak. Neke od onih valjanih osoba, koje izgledaju kao da hodaju putom obasjanim Kristovom sveto�æu, vjerojatno pripremaju djela dostojna same sotone. Jane prstima zaèepi u�i i zavuèe se u svoju sobu, gdje, uzrujana, stade hodati gore-dolje, sva uznemirena zbrkom osjeæaja, sve dok mala Fay ne doðe i ne odagna svojim milim prisustvom njene tmurne misli. Jane je sutradan sjedila u dvori�tu. Zrak je bio zagu�ljiv, prijetila je oluja. Iznenada neki konjanik sti�e pred nju, sjaha i priðe joj s izgledom èovjeka koji je odluèio da obavi ono zbog èega je do�ao. Jane u njemu odmah prepozna jednog od svijih starih jahaèa, mormona Blakea; njega joj je jednom prilikom i Judkins spomenuo. Od svih njenih ranijih jahaèa, taj je imao najvi�e razloga da joj bude zahvalan i on pokaza da mu je to na umu kad je, s 106 kapom u ruci, krenuo prema njoj trudeæi se da svlada svoje uzbuðenje. � Gospoðice Withersteen, mama je mrtva! � reèe jednostavno. � Oh, Blake! � Jane jedva procijedi. � Ona je, najzad, prestala da trpjeti i sad se odmara... A ja sam do�ao da se ponovo zaposlim kod vas ako æete me primiti. Nisam vam spomenuo mamu zato da bih izazvao va�u simpatiju. Dok je bila �iva, morao sam se pridu�iti onima �to su vas napustili jer sam se bojao za nju. Sad eto, stvari drugaèije stoje. Gospoðice, nema smisla da vam govorim o onome �to se dogaða ovih dana u naselju. � A �to Blake? � Znam mnoge stvari, ali, vi to shvaæate, moje su usne kao zapeèaæene. Zato vam, bez okoli�anja i isprièavanja, nudim svoje usluge. Mormon sam i vjerujem da sam dobar mormon, ali se dogaðaju neke stvari koje... Uzalud, gospoðice Withersteen, ne mogu vam vi�e reæi ma koliko to �elio. Hoæete li me, dakle, ponovo primiti u slu�bu? � Znate li Blake, �to to mo�e znaèiti za vas? � Znam i nije me briga. Gadi mi se da gledam kako... kako... Uostalom, pokazat æu vam da postoji mormon koji se ne boji da vam ostane vjeran. � Oni vam mogu, Blake, zagorèiti �ivot. � Dakako da mogu, ali zar ga vama nisu zagorèili? � Jesu, Blake. Zbog toga mnogo patim. � Gospoðice, mo�da je od mene lo�e �to sebi dozvoljavam slobodu da govorim s vama ovako kako èinim, ali vam moram reæi da vas vrlo dobro poznajem i znam da nikad neæete popustiti. Ni ja ne bih popustio da sam na va�em mjestu. Zato moram... moram vas upozoriti da ono najgore jo� nije do�lo, eto, i to je sve. Ni�ta vam vi�e ne mogu reæi. I, ponavljam, dolazim da vam se stavim na raspolaganje, tako da svima otvoreno poka�em kakav je moj stav i kakve su moje namjere. � Blake, to �to mi ka�ete predstavlja veliku utjehu za mene. Kad biste znali koliko sam prepatila kad su me ostavili svi moji ljudi! � I Blake spazi kako joj krupne suze padaju s oèiju na ruke �to ih je stiskala u krilu. � Sve sam ih voljela. Trudila sam se da 107 im budem dobra... A niti jedan mi nije ostao vjeran. Mo�da su, potajno, mnogi od njih osjeæali kao vi ali se nisu usudili da mi to poka�u. A ipak, ma kako va�a ponuda bila utje�na, vidite, Blake, oklijevam da je prihvatim premda mi je va�a pomoæ potrebna! � Uzmite me, dakle. Nema sumnje, va� æe odva�an otpor poslu�iti za primjer �enama na�e vjere, a mu�karcima æe biti poukom. �to je pravo, pravo je. Imam povjerenja u vas i nudim vam svoj �ivot da vam to doka�em. � Va� �ivot! � uzvikne Jane problijedev�i. � Znaèi, vi se izla�ete opasnosti da budetejeni?! � Ne govorimo o tome. Dakle, vraæam se, kao �to bi uèinio svaki od va�ih starih jahaèa samo kad bi smio... Gospoðice Wit-hersteen, mo�da je izli�no da vam ka�em kako me majka na svom smrtnom odru hrabrila da tako postupim. Ona je sve znala, shvaæala je moje du�evno stanje i rekla mi da se vratim. Jo� jednom vas pitam, hoæete li me uzeti ili ne? � Pa neka je sa sreæom, Blake! Da, ponovo vas uzimam. A sad mi dozvolite da vam dam ne�to novca! � Gospoðice! � Dala sam Judkinsu ne�to zlata, pa æu dati i vama. Ako ga odbijete, neæu vas uzeti. Tako je vidite, mo�da æete raditi mjesecima, tjednima... ili nekoliko dana, mo�da èak samo dok ne izbije oluja. Past æete u nemilost, ostat æete bez ièega. Zato hoæu da vas bar donekle za�titim od bijede

. Dat æu vam novaca, mo�ete ga sakriti dok... ne doðe vrijeme kad æe vam biti od koristi. � Ako je tako, ako to �elite, onda... Ali, nadam se da æete, zaista, shvatiti da nisam ni pomi�ljao na takvu nagradu. Sad, na kraju, gospoðice, htio bih vidjeti toga Lassitera. Da li je ovdje? � Jest. Ali za�to... za�to ga �elite vidjeti? � uzviknu Jane zabrinuto. � Mogu ja s njim govoriti... reæi mu ono �to biste mu vi �eljeli kazati... � Ne, nemoguæe ja mu sam moram ne�to reæi. Gdje je? � U ovom trenutku je s gospoðom Larkin, koja je oboljela. Sad æu ga dozvati. Ode do vrata i tiho zovnu Lassitera. Odmah zatim zaèu se zveckanje mamuza i na pragu se pojavi jahaèev visoki lik. 108 � Lassiteru, ovo je Blake, jedan moj stari jahaè. Vratio se u slu�bu kod mene i sad �eli da govoriti s vama. Opaljeno Blakeovo lice problijedi. � Da, moram vam ne�to reæi � brzo zapoèe on. � Zovem se Blake i mormon sam. Prije nekog vremena napustio sam slu�bu kod gospoðice Withersteen i sad sam do�ao da je molim neka me ponovo uzme. Ja vas ne poznajem, ali znam... znam tko ste, zato sam �elio da sve ka�em u va�em prisustvu. Ne bih htio da gospoðica pomisli da sam do�ao ovamo kao �pijun, da je izdam... ili da navalim na vas iz potaje, s leða, podmuklo. Zaista Jane Wither-steen je nesposobna da pomisli ne�to takvo, a ipak je dobro da vam to ka�em. Ne, nisam do�ao da to uèinim. �elim joj biti od koristi, �elim joj pomoæi, �elim raditi s Judkinsom i ... i sa vama. I to je sve! Da li mi vjerujete? � Vjerujem � odgovori Lassiter, a njegov hladan i strogi glas bio je u neskladu sa Blakeovim uspaljenim rijeèima. � Vjerujem vam i mislim da ste mogli sebi u�tedjeti sav taj dah. Jer, vidite Blake, i dobro to utuvite u glavu: poznavao sam èasne mormone i mo�da... Jane ga prekide, nestrpljiva da privede razgovor kraju, bojeæi se da ne dobije ne�eljeni pravac i jo� vi�e ne razgnjevi Lassitera. � Blake, idite sada, pa se vratite da mi ka�ete kako su moji konji. � Gospoðice...! Mislite na cijeli onaj veliki èopor koji se nalazio tamo dolje, na pa�njacima: � Dakako, svi se moji konji nalaze tamo, osim èistokrvnih, koje dr�im u konju�nici. � Pa... pa zar niste znali...? � Znali? Nisam... a �to... �to se dogodilo? � Nestali su, gospoðice, nestali su ovih posljednjih dana? Rekao mi je to Dom, ali ja sam se sam �elio uvjeriti. � Da li ste to znali, Lassiteru? � upita Jane. � Jasno da sam znao. No kakvog je imalo smisla da vam to spominjem? Okrenuo je glavu ustranu, dok je Blake izgledao kao da tra�i ne�to u sastavu kamenih ploèa kojima je dvori�te bilo poploèano. 109 Djevojka poku�a odoljeti oèajanju �to ju je obuzimalo, ali nije uspjela u tome. � Oh, moji konji! Moji konji! �to se s njima dogodilo? � Prema onom �to je rekao Dom, to bi moglo biti novo 01-dringovo djelo... Stvarno, osobno sam pratio tragove konja sve do Deception Passa. � Izgubljeno »crveno stado« æe kad-tad nestati... Sve æu to podnijeti, ali kad bi mi oteli Nighta i Black Stara, èinilo bi mi se da mi otimlju vastito meso i vlastitu krv. Blake, Lassiteru, recite... prijeti li i njima ista opasnost? Kradljivac stoke, ili... ma tko drugi naumio da vam ukrade konje prije svih drugih æe po�eljeti ba� njih � reèe Lassiter, a njegov zaobilazan odgovor imao je previ�e jasno znaèenje. Blake tmurno potvrdi klimanjem glave. Djevojka se zaklati, uz oèajnaèki jecaj. � Hoæete li da je preuzmem brigu o Nightu i Black Staru? � upita Blake. � I tako jedan èovjek vi�e ili manje ne znaèi Jud-kinsu mnogo. � Da, da Blake! Mnogo mi je stalo do mojih trkaèa, a onda, postoji i drugi razlog zbog kojeg ih ne bih htjela izgubiti... Brinite se za njih, pratite Jerda kad ih izvodi van i ne gubite ih iz vida. Ako mi hoæete ugoditi, spasite moja dva konja. Kad se Blake udaljio, Lassiter pogleda Jane uz onaj svoj osmijeh, koji kao da je iz dana u dan postajao sve rjeði. � Èini mi se, Jane � reèe � da pridajete preveliku va�nost tim konjima. Ne ka�em da nisu najljep�i, ljep�ih nikad nisam vidio, ali, znajte da bi Bells u trci pobijedio Nighta i bio ravan s Black Starom. � �elite li me rastresti, Lassiteru? Ne, ne, previ�e sam utuèena! Jest, Bells je brz, ali se ne mo�e mjeriti s ona dva druga. Jedino im Wrangle mo�e biti ravan. � Oh, Wrangle mo�e i vi�e, mo�e ih potpuno podma�iti i u dugaèkoj trci daleko bi ih ostavio za sobom. � Ma ne! � odgovori Jane nestrpljivim glasom. � Za�to uvijek govorite tako? Znam, ponekad me peckate, jer me �elite odvratiti od mojih briga, ali, govoreæi uvijek isto o mojim konjima, imate i neki drugi cilj. 110 � I ja to mislim... E pa, Jane, èini mi se da dosta jasno èitam va�e misli. � Ne pomi�ljate, valjda, da mislim napustiti kuæu, pobjeæi iz Cottonvroodsa, iz Utaha? � Mo�da. Ali, zapamtite, ako se na to ikad odluèite i krenete na Black Staru ili Nightu, ne bih �elio da iza vas ostane Wrangle koji bi vas, ako bi ga dobar jahaè pojahao, svakako stigao. Istina je, Venters gaje odveo, ali nikad se ne zna... Mo�da sad vi�e i nije u njegovim rukama. Dogaðaju se tolike èudne stvari, pa se neka mogla i Ventersu dogoditi. �

Tko zna da li ste u pravu. Koliko je veæ pro�lo otkako je siroti Bern krenuo! Zbog pustih svakodnevnih neugodnosti gotovo sam ga zaboravila... Pa ipak, vidite, ne bojim se mnogo za njega. Znam daje prepreden poput lisice. A �to se tièe èitanja mojih misli, kako ka�ete, e pa... priznajem vam da se ta u poèetku nejasna ideja malo-pomalo pretvorila u moju stalnu namjeru. Na primjer... ako se usudim zamolit æu vas da osedlate moja dva trkaèa i pobjegnete sa mnom... da me sakrijete. � Jane! Opaljeno Lassiterovo lice problijedi. Rijetko gaje Jane vidjela kako gubi mir, pa èak se ni tada njegova uzbuðenost nije mogla usporediti sa sada�njom, jer ne izgubi samo mir, nego iznenada divlje, po�udno zagrli djevojku i privi je na grudi. � Lassiteru! � dr�æuæi povika ona dok joj mozgom sinu kako je, u stvari, sama bila kriva �to je taj èovjek dopustio sebi toliku slobodu. Ali na taj povik on je odmah pusti, kao da se opekao. � Lassiteru, oprostite mi! Stalno zaboravljam va�a... va�a osjeæanja. Govoreæi onako kako sam govorila, mislila sam na vas kao na odanog prijatelja. Ne znam, vi me stalno podsjeæate na biæe koje �ivi izvan civilizacije... Ali, ponavljam ono �to sam rekla u pogledu mog bijega. Umorna sam, umorna! I neiskazana mi je gorèina uhvatila srce. � Jane � on æe, kad je malo sti�ao ubrzano disanje, �to mu je grèevito nadimalo grudi. � Najveæe je zlo u tome �to vi ne mo�ete pobjeæi! � �to hoæete time reæi? Pa slobodna sam, najzad! � Ni u snu... Ali vidim da bih s vama morao jasno govoriti. 111 � Recite mi sve. Neizvjesnost me pla�i vi�e od ièega. Svakog jutra budim se s nadom u srcu, nadom koja neæe umrijeti. Onda dolazi dan sa svojim razoèaranjima, sa svojim gorèinama i sjenama, koje mi siðu u samo srce. Uveèe molim, èini mi se da se nebo razvedrava, a tada mirno mogu spavati. Ali, ako �elite da se poka�em odva�nom �enom, recite mi, recite mi sve. Ma kakva da je, stvarnost mi je najdra�a. � Nadziru vas, Jane. Na svaki va� pokret, osim kad ste zatvoreni u kud, oni motre. Va�a vlastita �umica vrvi uhodama. Zavukli su se u travu poput Indijanaca. Kad ste nedavno izjahali, tko zna koliko vas je znati�eljnih oèiju pratilo. Noæu se ti ljudi �uljaju pod va�im prozorima, po va�em dvori�tu, mo�da èak i po kuæi, znajuæi da Jane Withersteen nikad ni jedna vrata nije zakljuèala. I znaju da sam ja opazio te njihove manevre. Htjeli bi me maknuti samo �to sam ja za njih previ�e tvrdi orah. Sve ovo, Jane, znaèi da sad ne mo�ete slobodno otiæi kamo �elite. Kasnije, mo�da, kad osiroma�ite, kad vas ukrote. A buduæi da sve �elite znati, ka�em vam i da æete izgubiti stoku koja vam je jo� preostala, i zemlju, i Amber Spring, pa i zlato �to ste ga sakrili, jer ga na mo�ete odnijeti ni danju ni noæu. Ka�em vam sve to jer je bolje, kako i sami ka�ete, da budete na sve spremni kad kucne taj trenutak. � Zaboga, zaboga...? Pa �to da èinim, Lassiteru? � Ni�ta, rekao bih. Samo znajte �to se mo�e dogoditi i èekajte. Kad biste mi dozvolili da malo porazgovaram s Tullom i da odem u posjetu onom... onom... � Psst! Ne, ne! � zamoli ona. � Uostalom, ni to vam ne bi mnogo koristilo. � Ali za�to mi to rade? Nisam izdala svoju vjeru ni�ta nisam uèinila stoje u suprotnosti s mojom du�no�æu. Godinama sam davala dragovoljno, otvorena srca. Kad mi je otac umro, ostavio mi je èitavo svoje bogatstvo, a ako sam jo� bogata, to je zato �to nije bilo dovoljno siromaha da im sve podijelim. Za�to, dakle? � Zato �to onaj tko sve to pokreæe i muti �eli saèuvati svoju neogranièenu moæ. � Ali ja æu dati sve, samo neka me puste na miru! Mo�da je njima stalo do moje du�e? Ali ne misle da gubim povjerenje u njih... � �utite, djevojèice! � uzviknu Lassiter, glasom u kojemu se dostojanstvo mije�alo sa sa�aljenjem. � Vi ste jedna od najjaèih i 112 najboljih �ena, ali ste u mnogome ostali djevojèica. Reæi æu vam jo� ne�to, a onda dosta. Meðu tisuæama va�ih suvjernica, jedina ste koja je imala hrabrosti da se odupre svojoj crkvi. Kad nisu uspjeli da vas uvjere, poku�ali su prijetnjama, a sad hoæe, sad vas moraju uni�titi, shvaæate li? A onaj koji to �eli toliko je dalek od Krista, kao �to je nebo daleko od zemlje. Treba vas smrviti, jer niste htjeli popustiti. Va�e tijelo treba predati nekom mormonu da bi raðalo nove mormone. Zanimljivo bi bilo znati �to æe uèiniti s va�om du�om? Zar vi, zbilja, mislite da je njima do va�e du�e? 12. OSAMLJENOST I OLUJA Bess je sad veæ potpuno ozdravila. Èesto je s Ventersom pravila dugaèke �etnje da istra�i, govorila je, »njihova usamljena imanja«, i prema mi�ljenju njena prijatelja, ti izleti su joj prijali zdravlju. U sebi je Venters dodavao: »i njenoj ljepoti«. Prokrstari�e tako èitavu dolinu, uspe�e se sve do Uzdrhtale stijene, koja pobudi u djevojci i strah i radoznalost, naðo�e i kosti starih stanovnika tih bregova. Ona je sad èesto bila vedra, djetinjski bezbri�na i samo joj je s vremena na vrijeme oblak tuge zastirao oèi, osobito dok bi promatrala Ventersa kad je on nije gledao. Jednog dana bili su se dosta udaljili od prebivali�to i s neke kame

ne terase gledali divan prizor suncem obasjanih dolinica, dok su psi, Ring i Whitie, skakutali oko njih. Bess se osmjehivala, vedra, bezbri�na, sa sanjalaèkom sjenkom u velikim oèima. Najednom Venters rukom pokaza velike oblake, koji su se gomilali nad zapadnom stijenom, purpurno obojeni zrakama zalazeæeg sunca. � Odavno nisam vidio ne�to takvo � reèe. � Pogledajte! Mislim da se nalazimo pred uraganom. � Oh, nadajmo se da nije! Pla�im se uragana. � Zbilja! A za�to? 113 � Da li ste ikad imali prilike vidjeti bijes uragana u dolini-cama koje su odasvud zatvorene? Ne? E pa, znajte da je to, zaista, ne�to stra�no. Svakog ljeta smrtno sam se pla�ila kad su nadolazili uragani. Odlazila sam se sakrivati na kakvo mraèno mjesto. Uragani su ponekad stravièni i u ravnici, ali se ni izdaleka ne mogu usporeðivati s ovima ovdje, u kanjonima. Zatim, u ovoj maloj dolini grom vjerojatno jezivo jeèi. � Ni�ta se ne bojte, savr�eno smo sigurni, Bess. � Znam to, ali vam ne vrijedi govoriti, jer se pla�im gromova i munja i na kraju dobijem glavobolju. Recite, hoæete li biti uza me, ako naiðe uragan? � Svakako. Uostalom, ako hoæete vratimo se u logor. Ona radosno pristade i oni krenu�e natrag. S vremena na vrijeme djevojka je upla�eno pogledavala prema zapadu. Sunce je zalazilo i zrak je bio zagu�ljiv. Ni najslabiji dah vjetra nije micao listove drveæa, dok su se purpurni oblaci podizali, zastiruæi nebo. Kad stigo�e u logor, uragan ipak jo� nije izbio, ali kad su pripremali veèeru, zaèu se daleka tutnjava koja se malo-pomalo ras-plinjavala. Bess kriknu. � Evo grmljavine! � uz viknu upla�ena. � Ma ne � htjede je uvjeriti mladiæ. � Jo� ranije smo vidjeli velike oblake, koji su zatim pro�li, a uraganu ni traga ni glasa. � Ali sad je grmjelo! � Pa �to!? Neka uragan samo doðe, osvje�it æe zrak. Uostalom, ponavljam, èovjek se nema èega bojati. Po veèeri ostado�e zbog nekog posla u logoru, onda odo�e sjesti na zaravan, i gledati pribli�ava li se nevrijeme. Zavjesa oblaka sa zapada stalno se zgu�njavala i bivala sve tmurnijom. Onda iznenada odjekne tutnjava po èitavu nebeskom svodu, a zasljepljujuæa munja bijesnu dva-tri puta. � Eto! � povika Bess, pokrivajuæi u�i rukama. � �to sam vam govorila? � Hajde, budite razboriti, Bess! � Ne, ne bojim se! � Èudno da se toliko pla�ite. Meni se, na primjer, uragani dopadaju. 114 � Ka�em vam da je u ovim kanjonima uragan jeziv. Pa i na samog Oldringa neugodno djeluju, a njegovi ljudi naprosto polude od straha. Zamislite da je jednom jedan oglu�io od sna�nih udaraca groma i vi�e nije ozdravio. � Vidim da jo� koje�to moram nauèiti, Bess, i to uskoro, po svemu sudeæi. U svakom sluèaju, ostanimo vani dok je to moguæe. Vjetar je u meðuvremenu �estoko jaèao. Munje su sada slijedile jedna drugu, gotovo bez prestanka, ali su udarci gromova bili rijetki, premda su potmulo odjekivali dolinom. � Slu�ajte, slu�ajte! � povika u jednom trenutku Bess, pri-bli�iv�i usta Ventersovu uhu, jer zbog bijesa vjetra nisu uspijevali jasno razabrati znaèenje rijeèi. � To je Oldringovo mrtvaèko zvono! � Sto ka�ete? � upita on, pomisliv�i da nije dobro èuo. � Oldringovo mrtvaèko zvono. Kad vjetar �estoko pu�e u �upljinama stijena, proizvodi zvuk koga ljudi, tamo dolje, tako zovu i koji je za njih, kako vjeruju, predznak smrti. Vjerujem da i 01-dring misli isto. Slu�ajte, ne nalièi nikakvom drugom zvuku... Venters napregnu sluh i stvarno zaèu kako se pobje�njeli vjetar duboko zabija u �upljine stijena, proizvodeæi niz jecaja, koji su prelazili iz najvi�eg u najni�i ton, obilje�eni potmulim udarcima, koji kao da su udarali u neko ogromno zvono. Slegnu ramenima. »To je vjetar!« pomisli, ali je ipak i dalje oslu�kivao, uz neku laku jezu, dok se Bess dr�æuæi stiskala uz njega. Malo zatim uragan se raspomami divljim bijesom. Gustu tamu iznenada pocijepaju zasljepljujuæe munje, za njima su slijedili èudovi�ni udarci groma koji dobijaju na snazi odbiv�i se od stijene. Vjetar je divlje urlao, drveæe se svijalo do same zemlje, kamenje se kotrljalo niz padinu bre�uljka buèno poput lavine. Venters u tami potra�i Bessinu ruku i osjeti daje hladna i da drhti te povede djevojku u peæinu koja im je slu�ila za stanovanje. Ba� dok su ulazili, stravièna svjetlost propara nebeski svod i pri njoj Venters spazi kao krpa bijelo djevojèino lice s velikim iskolaèenim oèima od straha. I sami psi poskaka�e u skloni�te. Odmah zatim odjekne prasak groma. Èinilo se da je u�asna tutnjava iz samih temelja potresla peæinu. Obamrla, Bess se stegne uz svoga prijatelja, uze mu ruke, stavi ih sebi na u�i, prikloni glavu na njegovo rame i sklopi oèi. 115 !| Ostado�e tako za sve vrijeme uragana. Pro�ao je jedan sat, dug kao vjeènost. Èak se i Ventersu oduljio, njemu koji je prvi put u �ivotu nasmrt prepla�enu �enu dr�ao u svom zagrljaju i koji je, osim te, pro�ivljavao jo� jednu oluju: oluju kojom je ljubav haraèila u njegovu srcu. Kad je najzad oluja poèela jenjavati, Venters se povuèe u svoju peæinu. Zadrijemao je kasno u noæi kad se primirila oluja �to mu je u s

rcu izbila. Probudi se u zoru i izaðe na zaravan. Sva je dolina bila sjajna i blistavo zelena, a stjenovite litice, oprane ki�om, svijetlile su se na suncu. Tu i tamo su nastali mali slapovi i potoèiæi koji su muklo i neprekidno �uborili. Poèeo je pripremati doruèak, kadli se pojavi Bess. � Dobar dan � reèe ona. � Divnog li dana! � Da. Nakon nevremena popuhuje zapadnjak. � Nevrijeme... Recite mi, zar vam se nisam sinoæ uèinila kao kakva djevojèica? � upita ona gledajuæi ga pa�ljivo. � Nije to nikakvo zlo. � Kakve li sramote! Ali, vidite, to je bilo jaèe od mene. � Za�to se stidite? Ja sam, meðutim, bio zadovoljan �to ste se toliko upla�ili. � Oh! A za�to? � Reæi æu vam drugi put � ozbiljno odgovori mladiæ i na njegovu se licu pojavi tako èudan izraz da ga djevojka zadivljeno pogleda. � �to vam je? Nikad vas nisam takvog vidjela. � Ni�ta, Bess. � Oh, da! Èita vam se na licu da vam je ne�to. Zar mi ne �elite reæi o èemu se radi? � E pa, èinjenica je da sam snivao. Vidite, krivica je na toj dolinici i nevremenu �to izazivaju snove... Ali, pustimo to sada. �tovi�e, Bess, mislim da ovako ne mo�emo dugo �ivjeti. Treba da odem u Cottonwoods, moram po namirnice koje su nam potrebne! � U Cottonwoods! � zami�ljeno ponovi ona. Onda, nakon jednog trenutka upita ga pa�ljivo ga gledajuæi: � Vjerujete li da mo�ete otiæi i da vam se ni�ta neæe dogoditi? � Pa jasno. Noæu kroz Deception Pass, a... 116 I � A da li æu se vratiti? Dajte mi èetiri dana vremena. Ako se za èetiri dana ne vratim, znaèi da sam mrtav. Ka�em to zato, jer se jedino u tom sluèaju ne bih vratio. � Bern! � Da, vratit æu se, Bess. Postoji stanovita opasnost, nema smisla to skrivati, ali æu se znati èuvati. � Znam, sigurna sam u to! Pa ipak... Ne, ne, to me ne pla�i. � Ne? A �to drugo? � Za�to æete se vratiti? � upita ona, izbjegavajuæi dati toèan odgovor. � Pa ne mogu vas samu ostaviti ovdje! � Mo�ete, kad se veæ jednom naðete u naselju, promijeniti mi�ljenje... Meðu starim prijateljima... � Neæu promijeniti mi�ljenje, a �to se tièe starih prijatelja... I mladiæ se prekide uz kratak izra�ajan osmijeh. � Ali, mo�da... mo�da se tamo dolje nalazi... neka �ena! � i val krvi joj oboji opaljeno li�æe i vrat. U oèima joj izbi stid, pa ipak ih nije oborila, veæ je gledala pravo u njega, da vidi nisu li njene brige osnovane. Zatim pokri lice rukama. � Bess! � uzvikne Venters glasom koji gotovo promuklo odjekne od napora �to ga je èinio da bi svladao uzbuðenje. Kao da je prisiljena protiv svoje volje, djevojka otkri lice i pogleda prijatelja �alosnim oèima, a usne su joj drhtale kao da bi htjela ne�to reæi. � Ne postoji nikakva �ena, Bess � nastavi Venters � i ni�ta me na svijetu ne mo�e sprijeèiti da se vratim, osim stvari jaèih od nas. Na licu joj se pojavi ne�to poput blijeska radosti, onda iznenada malaksa, s izrazom koga on nikad prije nije vidio na njoj. � �to vam je, Bess! � uzvikne mladiæ, uzimajuæi je za ruku. � Ja... ja sam ni�ta... Djevojka sam bez imena... � promrmlja ona i Venters shvati. � Hoæete li da se ne vratim? � naglo upita obamro i hladan. � Ka�em to zato... zato �to mo�da �elite da se vratite tamo, u skrovi�te iza vodopada... 117 Djevojka ustane, dr�æuæi od gnjeva. Èinilo se da njene uspaljene oèi i drhave ruke odbacuju tu nepravednu uvredu. Ali se na Ventersu veæ vidjelo kajanje zbog njegove nerazumne plahovitosti. � Oprostite mi, oprostite, Bess, molim vas... Istina je, nisam to trebao reæi. Eto, osjetio sam se izazvan. Namjeravam raditi, napravit æu vam kuæu ovdje, bit æu va�... va� brat, dokle god me budete trebali. A vi morate zaboraviti �to ste... hoæu reæi, ono �to ste bili da budete sretni. Kad se sjetite svoje pro�losti, obuzima vas gorèina, a to me muèi i uzrujava. � Da, Bern. Bit æu sretna... Vidite, vi ste tako dobri da se èak stidim. Kad promislim, ne vjerujem na kraju tolikoj dobroti i po-benavim pitajuæi se... za�to? Da, za�to? Ja sam, dopustite da ka�em, samo izgubljena djevojka, bezimena �ena, »Oldringova djevojka«, kako su me zvali njegovi ljudi. Sad, kad me vi hoæete spasiti, i usreæiti, to, eto, nadma�uje moje shvaæanje. Zato se ne treba èuditi �to me oèaj spopada pri pomisli da vas vi�e neæu vidjeti. Ali, vi�e neæu oèajavati, vi�e neæu govoriti o stvarima koje vam se ne dopadaju, dajem vam rijeè. Oh, kad bih vam dobrotu barem djelomièno mogla uzvratiti...! � Vjerovati vama? A kako bih mogla dugaèije? � Slu�ajte me, dakle. Spasiv�i vas, spasio sam samoga sebe. �iveæi ovdje, nauèio sam misliti, dok sam sve dosad samo sanjario. Ne vjerujem ni rijeèi od svega �to za sebe tvrdite. To je stvar koju ne mogu objasniti rijeèima, previ�e je duboka, ali osjeæam da je tako. Ma kakve patnje vam bile dosuðene, tko zna �to ste sve do�ivjeli i pro�ivjeli u �ivotu, ali ipak ste ostali èestiti i besprijekorni. Vidite, ja tamo dolje u Illinoisu imam majku i sestru. Kad bih mogao, veæ sutra bih vas odveo k njima. � Bern! Kad bi se to obistinilo! Onda bih i te kako mogla podiæi glavu! � Pa podignite, jer vam se kunem da je istina. Ona stvarno uèini pokret i podi�e glavu onom pomalo divlj

om ljupko�æu kojom je potkrepljivala svaki svoj èin, onim izrazom nevinosti koji je toliko uznemiravao Ventersa, ali je ovaj put u njenoj kretnji bilo jo� neèeg, jer se èinilo da se na mladiæeve odluène rijeèi njezin duh uzdi�e iz provalije u koju je bio pao. 118 � I ja sam nauèila razmi�ljati � odgovori ona s osmijehom na dr�cuæim usnama i di�uæi s mukom. � Mlada sam, volim �ivot... �ena sam. � Bess, na ovo va�e otkriæe pola�em pravo prvenstva jer sam do njega do�ao prije vas � smijuæi se reèe Venters. � Ali ima jo� ne�to �to bih vam trebao reæi... Kad æete krenuti za Cottonwoods? � Èim proðe period uragana, koji æe, mo�da, potrajati nekoliko dana, ili barem da se pone�to smiri. � Prije no �to krenete, reæi æu vam ne�to �to smatram da vam moram reæi, premda ni sama ne znam kako æu vam to priopæiti. A ipak je potrebno... Jer, usprkos va�em uvjeravanju, postoji moguænost da se vi�e ne vratite. Proðe vi�e dana za vrijeme kojih je vjetar bijesno puhao, zvoneæi »Oldringovim mrtvaèkim zvonom«, a poslije podne su se gomilali oblaci, crni i prijeteæi, i izbijali stravièni uragani, �to su pla�ili djevojku. Ali, dolina kao da se proljep�ala nakon tih uragana, a ki�a joj vraæala mladost. Venters je jo� èekao, neodluèan, a u meðuvremenu je odlazio u duge �etnje s Bess, a vraæao se u logor uvijek na vrijeme, da ih uragan ne iznenadi. Najzad je izgledalo da se vrijeme proljep�tova. Oblaci vi�e nisu bili tako prijeteæi, vjetar je gubio �estinu, uragani su bili rjeði i kraæi. Tada mladiæ jednog jutra najavi: � Vrijeme je da idem, Bess. � Kad æete krenuti? � Odmah, hoæu reæi, veèeras. � Drago mi je �to je do�ao taj trenutak. Idite! �to prije krenete, prije æete se vratiti. Ne�to prije zalaska sunca ona ga otprati gore, strmenitom stazom, kroz uski prolaz, sve do Uzdrhtale stijene. Htjela je proæi usjek i sa druge strane se nagnu gledajuæi niz strminu. � Kakve li strahote! � uzviknu. � I vi ste me donijeli ovim prolazom? � Pa �to ste mislili? � Pla�i me i sama pomisao, a ipak nikad se nisam bojala penjanja. Na primjer, pro�la sam bez straha kud god konj mo�e proæi. Ovdje je, meðutim, drugaèije. Tu nema staze. Treba se penjati, 119 stavljajuæi noge u ove usjeke, lebdjeti nad provalijom... Ne znam, èini mi se kao da bi me ponor zvao, privlaèio k sebi... Kad se vratite, gurnut æu Uzdrhtalu stijenu, gurnut æu je tako da æe se sko-trljati dolje i zauvijek zatvoriti prolaz. Posljednje rijeèi reèe gotovo �aljivim tonom, u kojem se Ven-tersu uèini da zapa�a dublje znaèenje. � Da, Bess, kad se vratim sa zalihama i sa sjemenom, koje namjeravam donijeti, skotrljajte stijenu i bit æemo zatvoreni ovdje... zauvijek. � �alila sam se � odgovori djevojka ali joj je glas lagano podrhtavao. � Treba da budete uvijek slobodni i poðete tamo gdje vam se dopada. Sad krenite... Ovaj kraj me �alosti, èini mi se kao da me ne�to priti�æe. � Idem, Bess. Ali, rekoste onomad da æete mi prije odlaska ne�to reæi. � Jest... a hoæete li se, zaista, vratiti? � Ako budem �iv, vratit æu se. � Ali, mogli biste se i ne vratiti... � Naravno, i to je moguæe, ali nije mene ba� tako lako ubiti. Naoru�an sam, pa ako me napadnu, znat æu se braniti. Ne brinite. � Imam povjerenja u vas i neæu biti zabrinuta dok ne proðu èetiri dana o kojima ste mi govorili. Pa i dalje æu vas èekati. Ali, po�to se ipak mo�e desiti da se vratite, trebam... moram vam reæi... Izgledalo je kao da joj malo-pomalo nestaje glasa. Blijeda, uspravna, u polusjeni usjeka nalikovala je nekakvom biæu. Venters ju je èekao, nijem, kao da nasluæuje izjavu. � Morate znati � nastavi ona najzad, skoro mrmljajuæi � �to mislim... o va�oj dobroti prema meni. Stalno sam �utjela i vjerojatno ste me smatrali nezahvalnicom, ali osjeæaj �to ste ga u meni pobudili pustio je duboko korijenje u mome srcu. A ipak, èak i sada, ako... ako sam drugaèija od one koja sam, ne bih vam mogla reæi... Pa ja sam samo jadna i izgubljena djevojka, bez imena, koja se dru�ila s banditom... � Bess! � Da, moram vam to reæi: vi ste me spasili i ja sam va�a, i bit æu ono �to za�elite... Svom du�om svojom, Bern, svim srcem vas... volim! 120 13. SJENE Tog oblaènog, prijeteæeg poslijepodneva, sjene su se zgu�njavale nad Withersteen Houseom. Jane ih je usporeðivala sa sjenama koje su zamraèivale njen vlastiti �ivot. Nekoliko dana ranije umrla je gospoða Larkin i ostavila malu Fay samu na svijetu, bez rodbine, bez za�titnika, osim Jane; djevojèina ljubav prema djevojèici se udvostruèi. I u Lassiterovoj du�i smrt sirote �ene kao da je izazvala dubok dojam i prouzrokovala u njemu nevidljivu promjenu, koja Jane ipak nije izbjegla. Sve do toga dogaðaja èesto je savjetovao Jane da djevojèicu povjeri kakvoj obitelji gentila, s obzirom na okolnosti u kojima su se nalazili, ali je Jane stalno odbijala, ne �eleæi uopæe raspravljati o toj moguænosti. Sad on vi�e nije navaljivao s tim savjetom i kad je govorio o djevojèici, uvijek je bio mirniji i �alosniji. Jane je toga dana upravo i�èekivala Lassitera. Nalazila se na verandi, kad je daleki pucanj pu�ke pr

ene iz misli. Uèini joj se da dopire iz �umice, uz obor. Èesto je u posljednje vrijeme èula pucanj iz vatrenog oru�ja tu i tamo u �umici, a poslije bi doznala da se radilo o hicima kukavièki ispaljenim Lassiteru iza leða, ali sreæom iz velike daljine, jer su se uhode bojale stra�nog strijelca. Sad se, meðutim, radilo o pu�karanju. Meðu svima koje je poznavala, samo su Venters i Judkins ponekad hodali naoru�ani pu�kom... Buka privuèe njenu pa�nju, a onda zaèu prisni zvuk koraka, popraæen zveckanjem mamuza i Lassiter stupi u dvori�te. � Netko tamo dolje ima dalekometnu pu�ku � reèe on, skinuv�i sombrero i Jane spazi da mu je glava povezana okrvavljenim rupcem. � Èula sam pucanj i zaista sam se pobojala da to pucaju na vas. Poka�ite mi ranu, da li je opasna? � Nije. Pa, mo�da su pucali iz prevelike daljine. Sad, ako dozvolite, sjest æu u ovaj kut, gdje me nitko ne mo�e zapaziti iz �umice. 121 Skide rubac kojim mu je bila povezana glava i pokaza krvav biljeg na lijevoj sljepooènici. � Rana je sreæom, samo povr�inska � reèe Jane. � Ali jako krvari! Dr�ite za trenutak rubac na njoj dok se ne vratim. Otrèa u kuæu i gotovo odmah se vrati, noseæi platnene zavoje i svilac. Dok je ispirala ranu i previjala je, Lassiter je govorio: � Ovaj valjani momak �to je pucao u mene imao je lijepe moguænosti da me pogodi, ali mora da se bojao dok je pucao. Kad se okrenuh, spazih ga gdje bje�i meðu drveæem. To sam i oèekivao, da æe i pu�ke uæi u igru. Sad moram malo vi�e pripaziti. Oni se, izgleda, pomalo pla�e kad pucaju na mene, pa im ne ide za rukom da me pogode kako treba. Ali, mo�da se meðu njima ipak naðe netko tko æe bolje gaðati pa makar to bilo i sluèajno. � Zar ne bi bilo zgodnije da odete i napustite Conttonwoods, kako sam vas molila da uèinite, jo� prije nego je sve ovo poèelo? � A, eto, ja namjeravam ostati. � Ali, va�a æe krv pasti na mene, Lassiteru! � Vidite li, lijepa gospo, kakve su upravo sada va�e ruke? Nisu li lijepe, bijele, sigurne? Pa ipak su krvave od Lassiterove krvi! Èudnovato, tako umrljati svoje lijepe ruke. Ako bolje pogledate tu krv, vidjet æete je u jasnijoj boji, boji krvi koja potjeèe iz srca. � Oh...! Prijatelju moj! � Ne, Jane, nisam èovjek koji napu�to igru, kad je na vrhuncu, kao �to ni vi niste �ena koja bi mogla to uèiniti. Zlo je �to upoznam pokrete protivnika tek onda kad ih veæ uèine. Da nije toga, ne bih bio izlo�en opasnosti da budem ubijen? � Zar ne osjeæate potrebu da potra�ite èovjeka koji je pucao, da ga sustignete... da ga ubijete? � Da vam pravo ka�em, ne umirem od �elje da to uèinim. � Zbilja! Divno! Znala sam da æe biti tako, molila sam, vjerovala sam... Lassiteru, zamalo ne dadoh cijelu sebe da ubla�im va�u mr�nju protiv mormona. Zahvaljujuæi vama, prijatelju, uspjela sam... A ipak, sebiènjak kakva sam, zar je moj �ivot dostojan va�ega? Mislim na va�u u�asnu mr�nju prema onom koji... Mislim na neumoljivu nakanu koja je rukovodila va�im �ivotom i pitam se mo�e li biti da... 122 � Slu�ajte! � prekide je on �apatom. � Èujem kako se primièe neki konj. Uskoro zatim i Jane razabra zvuk ritmièkih kopita, koji je za nju imao ne�to prisno, pa iako sad vi�e nije bila toliko podlo�na uzbuðenjima, uèini joj se da joj srce sna�nije tuèe. Odjednom shvati. � Wrangle! To je Wrangle. Poznala bih mu korak medu tisuæama. Zbilja je to bio Wrangle, koji izbi iz drvoreda i s tutnjavom po�uri u dvori�te, udarajuæi moænim kopitama po kamenju, zapra-�en, divljeg izgleda, znojan. Naglo se zaustavi, oduprijev�i se prednjim nogama, dok je jahaè gipko skoèio na zemlju, bacajuæi mu uzde na vrat. U tom bradatom, odrpanom momku duge i razbaru�ene kose, poredanih èizama, Jane s mukom prepoznade Ven-tersa. � Polako, polako sada, Wrangle! Tako! Ta zar nisi kod kuæe? Sad æe� imati hrane i piæa koliko hoæe�! Kao da je zvuk toga glasa stresao Jane. Bio je zaista Venters. � Bern, vi! � Jane, Jane! Zadovoljstvo vas je opet vidjeti. Zdravo, Lassi-teru. Zbilja sam to ja, Venters. Njegova èelièna ruka stegnu Janeinu; a u tom dodiru ona osjeti razliku izmeðu starog Ventersa i ovoga koji se sada pojavio pred njom. Oti�ao je kao mladiæ a sad se vraæao, tako reæi, kao odrastao èovjek. Izgledao je vi�i, �irih grudi, sna�niji i gledao ju je otvorenijim i èvr�æim pogledom, istim kao �to je u Lassitera bio. � Ta ja sam tko bi drugi bio! � uzviknu on smijuæi se. � Gledajte me koliko god hoæete, uvijek æu biti takav. I nemate za�to da mi se rugate vas dvoje, jer Lassiter ima krvav zavoj oko glave, a vas tako blijedu jo� nikad nisam vidio. Da, netko je iz pu�ke pucao na mene, dok sam se peo uz obronak. �to se to dogaða, do vraga? Da nije bilo Wranglea, koji juri poput demona... Kakav li je to konj, Jane! I jo� kad pomislim da sam ga ostavio slobodnog da se sam vrati kuæi... A meðutim je ostao tamo u kanjonu, kao kakav divlji konj. Vidio me, onju�io i dokasao mi u susret. To je, znate, velika sreæa, inaèe ne bih �iv stigao ovamo. Ali vi, mo�da, imate vi�e toga za prièanje. 123 Jane ga ukratko upozna sa situacijom i sa onim �to se des

ilo za vrijeme njegova dugog izbivanja. Na njegovu preplanulom licu proèita gnjev, koji je izazvao bljedilo. � Zaista! Sve to! A �to vi, Lassiteru...? �to je vas zadr�alo? � Jane je imala dovoljno neugodnosti i bez ono nekoliko metaka �to sam ih mislio ispaliti dolje u naselju � odgovori Lassiter, miran i vedar, �to Jane nikad ne bi povjerovala. Venters kao da je radoznalo i uporno istra�ivao njihova lica, dok je Jane osjeæala kako crveni. Onda samo reèe: � Hm, imate pravo... Stvar me je malo zaèudila, to je sve. Svaki put kad je mislila na moguænost Ventersova povratka, djevojka je bila odluèna da mu ka�e sve �to je uèinila da u Lassiteru izazove tu èudesnu promjenu. Nije namjeravala sebe �tedjeti. No u tom trenutku Venters je nastavljao prièati, ali sa stanovitim oklijevanjem, kao daje odjednom izgubio onu laku sigurnost, koju je ispoljio na poèetku. � Prona�ao sam Oldringovo skrovi�te i va�e »crveno stado«, Jane. Onda sam doznao... Sve u svemu, siguran sam daje postojao dogovor izmeðu Tulla i Oldringa. Prekide se, kao opsjednut jednom misli. Bol, stid i sa�aljenje su mu se èitali na licu, smjenjujuæi se kao da se svako od tih osjeæanja htjelo probiti naprijed. Najzad je izgledalo da se odluèio i nastavi: � Jane, previ�e sam vas ko�too. Zbog mene ste skoro uni�teni, a zlo je �to nisam vrijedio toliko. Nikad nisam bio dostojan tolikog prijateljstva. U svakom sluèaju, mo�da jo� nije prekasno, okanite se mene, molim vas. Pazite, ja nisam odustao od mog nauma i uvijek sam isti: ne �elim odustati. Dapaèe, kad sam veæ tu, vidjet æu Tulla i reæi mu u lice da se vi vi�e ne zanimate za mene. � Sad je veæ previ�e kasno, Bern � mirno odgovori Jane. � Prisilit æu ga da mi vjeruje! � uzviknu Venters. � I tako, vi tra�ite da prekinemo na�e prijateljstvo? � Da, a ako ne htjednete, sam æu to uèiniti. � Zauvijek, Bern? � Da, zauvijek. Jane uzdahnu, kao da se novi oblak spustio da zamraèi njeno veæ i tako mraèno nebo. Mladiæ se vratio kao odrastao èovjek, oholiji, 124 jaèi, èvr�æi u namjerama. Jednom mu je veæ uslu�no pru�ila ruku. Sad ju je pru�ala opet, ali uzdrhtalu, primajuæi ono �to joj izgleda sudbina dodjeljuje. Venters se nagnu nad tu ruku, poljubi je, stegnu u svojim, i izgledalo je kao da gu�i jecaj. Kad podi�e glavu, oèi su mu bile zamuæene suzama. � Ima �ena koje ... koje imaju gorku sudbinu � reèe promuklim glasom. Onda se strese i produ�i odluènije::: � Moram Tullu reæi jednu sitnicu kad ga vidim. � Bern, zar ne da se neæete tuæi s njim? Ne, do toga ne smije doæi! Obeæajte mi da... � Obeæavam samo to � prasnu mladiæ �estinom koja je upla�i � da ako ka�ete jo� samo jednu rijeè u prilog toga demona, ubit æu ga kao pobje�njelog kojota. Jane uznemireno izvi ruke. Zar je moguæe da je taj tako ponosni èovjek blistavih oèiju bio mladiæ koga je ona oblikovala kao u vosku, po svojoj volji? Da li je Venters, mo�da, postao Lassiter, a Lassiter Ventres? � Ne... neæu reæi drugo � promuca. � Jane � nastavi mladiæ. � Lassiter vam je jednom rekao da ste bili slijepi. Mora biti da je tako. Ali vas ne �elim uznemi-ravati. Tra�im od vas da u meni ne budite demona, govoreæi mi u prilog Tullu. Kad ga vidim, trudit æu se da budem miran, i to je sve. Sad bih vas jo� ne�to htio zamoliti, Jane, to je posljednje. Dolje u Deception Passu na�ao sam dolinicu, divan kraj, namjeravam se u njoj nastaniti. Tako je skrivena da vjerujem da je nitko nikad neæe naæi. Ima dobru vodu, lovi�te, u izobilju trave. Htio bih je zasijati �itom, i uzgajati stoku i trebao bih sobom ponijeti sjeme i zalihe. Hoæete li mi ih dati? � Svakako, Bern. �to ih vi�e uzmete, bit æu zadovoljnija. Mo�da æe mi tako ... moji neprijatelji manje zamjerati. � Ali, Venters, mislim, da æete imati neprilika ako poðete s teretom � umije�a se Lassiter koji je dotle prisustvovao tom prizoru �uteæi. � Krenut æu noæu. � Mo�da bi to bila gre�ka jer bi vas noæu lak�e napali. Bolje poæi u zoru. To je najpogodnije vrijeme da se ode odavde. � Nije mene lako ucmekati, Lassiteru! � uzviknu Venters, mraèan u licu. 125 � Vjerujem. � Bern � reèe Jane. � Prije svega poðite u nastambe mojih ljudi i uzmite potpunu opremu. Ta vi ste u takvom stanju... Onda se uslu�ite kako bolje mo�ete: uzmite mule, �ito, sjeme, suho voæe, meso, kavu, �eæer... Sve ono �to mo�ete ponijeti. Na kraju æu vam dati jedan paket, ali mi morate obeæati da æete ga otvoriti tek onda kad se vratite tamo dolje u svoju dolinicu. �to bi mi bilo drago da je vidim! Sudeæi po vama i Wrangleu, mora to biti veoma usamljeno, èak divlje mjesto. Ona ona priðe konju koji, videæi je, kao da zadrhta, i pomilova ga. � Wrangle! Dragi, stari Wrangle! Oh, podivljao je, da, ali me prepoznao. Ka�ite mi, Bern, juri li kao nekad? � Jurli li? Da se sad utrkuje s Black Starom ostavio bi ga daleko za sobom. � E, to je nemoguæe! � pobuni se Jane � ne bi to mogao ni daje potpuno svje�. � Èini mi se da se jo� ne mo�e reæi koji je od njih bolji � reèe Lassiter � ali kad bi se morala uprilièiti takva trka, Jane, vi�e bih volio da vas vidim na Wrangleu. � I ja � dodade Venters. �

Ali, mo�da Lassiter pretjeruje. Siguran sam da nikad neæete biti prisiljeni na bijeg ma u ne znam kako lo� polo�aj dospjeli. � Tko zna! � uzviknu ona uz lak osmijeh. � Ne, ka�em vam, Jane. Nemoguæe je da doðe dotle. Èim se naðem s Tullom, stvari æe se promijeniti u va�u korist. Sad idem u naselje. Ne brinite, savjetujem vam. Jane se povuèe u svoju sobu i neko se vrijeme predade svojim bolnim razmi�ljanjima, podvojena pesimistièkim Lassiterovim predskazivanjem i Ventersovim povjerenjem, ali je nadasve mislila na mladiæevo izgubljeno prijateljstvo i pitala se da li bi ikakav drugi gubitak uèinio njen �ivot �alosnijim. Trgnuo ju je Lassiterov korak u dvori�tu. Izaðe i pozva ga da doðe u dvoranu, �iroku i polutamnu, jer je dr�ala zatvorene prozore. � Vjerujem da æete ovdje biti najsigurniji � reèe. � Dvori�te je previ�e izlo�eno. 126 � Toèno, a onda ovdje je svje�ije � odgovori Lassiter. � Dan je zagu�ljiv. Tako, bio sam s Ventersom u naselju. � Veæ! A gdje je Venters sada? � zaèuðeno upita Jane. � U oboru je, gdje mu Blake poma�e da natovari mule. Dobar je mladiæ taj Blake! � Da li je Bern vidio Tulla? � Dakako! � uzviknu Lassiter i nasmija se. � Pa prièajte mi! Oh, dovodite me u oèajanje tim svojim mirom! Zaboga, recite mi �to se dogodilo! � Ovo je prvi put nakon toliko vremena �to sam oti�ao u naselje � blago odvrati Lassiter. � Èasna rijeè, bilo je smije�no gledati nas, Ventersa i mene, kako hodamo ulicom. Ja se ne brinem previ�e o onom �to se zbiva oko mene, a �to se Ventersa tièe, sami ste vidjeli da zbilja izgleda divlje. Uglavnom, netko je potrèao bez daha do trga tako da na njemu ne zatekosmo nikoga osim nekoliko hulja, koji su ostali pred prodavaonicama nemajuæi vremena da pobjegnu. Venters uðe pravo u gostionicu, a ja sam ga, naravno, slijedio. Ne bih vam znao reæi �to mi je vi�e godilo, da li rasturanje ljudi ili Ventersova hrabrost. Uvjeravam vas, Jane, da sam bio zadovoljan �to sam ga otpratio. Le�e mi te stvari, vidite. Ali u gostionici Tulla nije bilo. Onda krenusmo po prodavaonicama da ga tra�imo. Opet ni�ta. Najzad, neki gentili reko�e Ventersu da bi ga mogao naæi u onoj dugaèkoj graðevini koja se nalazi kraj Parsonove prodavaonice, nekoj vrsti dvorane za sastanke. Stvarno, kad zavirismo tamo, spazismo da je bila puna svijeta. � Venters zaurla: »Neka nitko ne pote�e pi�tolj! Nismo do�li pucati!« Onda krenu naprijed a ja sam se nalazio uz njega. Nastade larma, tabanje nogama, �aputanje i onda ona te�ka ti�ina koja ti se èini kao da je mo�e� no�em rezati. Tuli se nalazio tamo, a s njim onaj debeljko koji je jednom prilikom poku�ao pucati u mene, pa ostale va�ne liènosti, a i onaj krivonog, koji je bio s Tullom kad se prvi put zatekoh ovdje. �to bih volio da ste vidjeli njihova lica, naroèito Tulla i debeljka. Hm, to vam nikako ne mogu opisati. Venters i ja stadosmo usred dvorane sa svim tim ljudima sabijenim na jednom njenom kraju prema nama, a da ni jedan ne trepnu. Ipak, prirodno, zapazih da je veæina njih nosila pi�tolje. Bila je to prva stvar na koju obratih pa�nju. Onda Venters progovori visokim i odsjeènim glasom i reèe Tullu da mu mora kazati 127 neke stvari. Dodade da je prekinuto prijateljevanje izmeðu vas i njega, da vas je on zauvijek napustio. Reèe da ste to obadvoje uèinili zato da bi se udobrovoljili oni, mormoni, ali da vi nikad neæete izmijeniti svoju odluènost u drugim stvarima. � Onda je govorio vama u prilog. Ne bih vam znao ponoviti sve �to je rekao, ali je dovoljno da znate da nikad ni jedna �ena nije imala takvog zagovornika. Imali ste dostojnog suborca, Jane, i ne sumnjajte da u ovo doba ima ikoga meðu tim tvrdoglavim ljudima, koji vas ne poznaje. A Venters je rekao istinu, svima im je rekao pravu pravcatu istinu. Reèe Tullu gdje se nalazi »crveno stado«, predbacio mu savez koji je sklopio s Oldringom posredovanjem Jerry Carda. Izgledalo je da Tuli guta slinu, a onaj drugi, krivonogi, bio je blijed i tih kao mi�. Potom Venters nazove Tulla svim i svaèim, ispsova ga, ismija. Reèe da su i ostali paklenski psi poput njega htjeli uèvrstiti svoju neèasnu vladavinu, cijepajuæi nevina i pravovjerna srca �ena kao �to je Jane Withersteen. Nazva Tulla licemjerom, potkupljivaèem, jednom od najveæih kukavica na svijetu, jastrebom koji se baca na slabu �enu pokrivajuæi se plastom vjere. Onda zavr�i, skoro izgubiv�i glas u govornièkom bijesu, ali je jo� uspio dodati nekoliko rijeèi. »Tuli« reèe, »Jane me je molila da danas ne pucam u vas. Molila bi za vas i sa lomaèe na koju biste je vi rado smjestili... Ali, dobro me slu�ajte: kunem vam se, ako se vi i ja jo� jednom sretnemo licem u lice, ubit æu vas poput psa, �to i jeste u stvari.« Nakon toga mirno odosmo i nitko nas nije pratio. Jane je plakala toplim suzama. Osjeæala je daje Ventersov èin predstavljao za mormone ozbiljniju stvar nego metak iz pi�tolja. Stvarno, ljudi poput Tulla bili su ranjavani, ubijani, ali nikad tako u�asno javno optu�eni. Ali, iznad ma kojeg drugog osjeæanja ne�to joj je isp

unjavalo du�u neopisivom rado�æu zbog Ventersovog ka-valirskog postupka. � Dobro, dobro, Jane � nastavi Lassiter rastu�en, videæi je gdje plaèe. � Ne uzimajte to tako k srcu. Morao sam vam sve reæi, èini mi se. Èudno, plaèete slu�ajuæi ove stvari, a prije sam vas viðao vedru u te�im trenucima. Pa, ne razumijem se u �ene i, mo�da, u onom �to se desilo vi nalazite neki razlog za plaè. Samo vam jo� jednom ka�em da mi se jako dopao Ventersov postupak i da bih ga ja rado ponovio. Ali ja nisam, vidite, sposoban ni za �to 128 drugo nego da pucam iz pi�tolja, a to izgleda da vas ne odu�evljava. Dosta, sad treba da idem. � Kamo? � Venters je odveo Wranglea u konju�nicu. Izgubio je potkovu i treba mu je staviti. � Ka�ite Bernu neka ne propusti da doðe uzeti paket o kojem sam mu govorila, i... da mi ka�e zbogom. Bilo je pred zalazak sunca i ona je sjedila na trijemu s malom Fay, kad se pojavi Venters. Gotovo ga nije prepoznala, jer je mladiæ bio odjenuo novo odijelo, obrijao bradu i poèe�ljao se. Pa ipak, nije to bio naj stari Venters na èije se prisustvo veæ bila navikla. Kad joj je pri�ao, Jane je, kao da slijedi pokrete i rijeèi neke druge osobe, vidjela sebe kako pokazuje na paket koji je pokraj nje le�ao, èula sebe kako govori o stvarima èiji smisao nije razumijevala. Mladiæ joj reèe zbogom, zagrli je, poljubi, onda se okrenu da poðe i visoka pojava uskoro nestade meðu drveæem. Pade tama na Withersteen House, doðe beskrajna noæ, pojavi�e se prvi osviti zore, a Jane je jo� uvijek bila budna u svojoj sobi, oèi su je pekle. Gotovo je �eljela da novi dan ne osvane. Sto æe joj on donijeti? Iznenada je strese daleki, prigu�eni pucanj pi�tolja. Oèekivala je taj pucanj, pa ipak uzdrhta èitavim biæem. � Jane! Jane! � blago zovnu Lassiter malo zatim pod prozorom. Ona ne�to odgovori. � Sve je u redu. Venters je krenuo. Pomislio sam da ste èuli onaj pucanj i da ste se zabrinuli. � Tko je pucao? � Neki luðak je poku�ao zaustaviti Ventersa, vjerujem da je bio sam. Nisam ni vidio ni èuo druge. Venters mo�e bez brige dalje. Osedlao sam Bellsa i slijedit æu njegove tragove, ali vam obeæavam da me on neæe vidjeti, osim u sluèaju da ga napadnu i da mu ustreba pomoæ. Osim toga �elim se uvjeriti da li je to mjesto, o kojem je govorio, zaista tako sigurno kako ka�e. Venters uporno tra�i da ga nitko ne ide tamo tra�iti, ali ja imam svoje sumnje, jer jo� nisam èuo za takvo mjesto gdje se èovjeka ne bi moglo potra�iti. Sad, Jane, ostanite u kuæi dok se ne vratim, i stalno dr�ite uza se Fay, jeste li èuli? � Da, da. 129 � I jo� ne�to, Jane � dugo je �utio. � Jo� ne�too pri mom povratku ne budete ovdje, ako odete... ne bojte se, pronaæi æu va�e tragove. � Pa kamo bih mogla otiæi, Lassiteru, � upita ona radoznalo i ne shvaæajuæi potajni znaèaj njegovih rijeèi. � Ne znam... Na neko mjesto. Tko zna? Mo�da vas ve�u u nekom starom ambaru, zakljuèaju u nekoj ostavi, bace u kakvu spilju... To se desilo mojoj sestri Milly, dok nije popustila. Mo�da vas stigne nov... Najzad, ako vas ne naðem ovdje, potra�it æu vas. � Ne, Lassiteru � odvrati Jane tihim i �alosnim glasom. � Ako me ne naðete, zaboravite nesretnu �enu na èiju sebiènu pre-varu vi uzvraæate po�rtvovanjem i ljubavlju. Zaèula je ne�to poput prigu�ene kletve, onda zveket mamuza koji se udaljavao. Tmurno mirna, Jane se stane baviti svojim poslom. Izgledalo je da nad kuæom, kao predznak te�ke nesreæe, lebdi ne�to mraèno. Kad je do�ao da joj podnese svoje dnevno izvje�æe, Blake je takoðer izgledao zabrinut, a isto tako i Jerd. Onda, kada se kasnije pojavio Judkins, spaziv�i konja koji mu je �epao, a on sam bio sav pra�njav i uznojen u licu, Jane nije bilo potrebno da on progovori da bi shvatila kako se jo� jedna nevolja svalila na nju. � Gospoðice Withersteen � promuklo reèe Judkins � do�ao sam da vam ka�em da je »bijelo stado« izgubljeno. � Doðite, sjedinte najprije i okrijepite se neèim � reèe Jane usrdnom bri�ljivo�æu. � Iscrpljeni ste. Otrèa da naðe neko jelo i piæe i dok je èovjek jeo, po svemu sudeæi gladan kao vuk, ona mu ne uputi nikakvo pitanje. � Nitko ne bi mogao uèiniti vi�e od onog �to sam ja uèinio � iznenadno æe Judkins. � Ne �alostite se previ�e. Znam, uèinili ste �to je bilo u ljudskoj moæi. Taj gubitak za mene ne predstavlja iznenaðenje. Odavno sam to oèekivala. Vrlo sam vam zahvalna za va�u vjernu slu�bu, Judkins. � Znao sam da æete to tako primiti, gospoðice, i upravo mi je zato bilo jo� te�e javiti tu vijest. Vidite, za vas treba uèiniti sve �to se mo�e, jer ste tako ljubazni i dobri, a onda, volim svoj posao... Ne, nema smisla da vam govorim o bezbrojnim trikovima �to ih upotrijebi�e da zapla�e stado, i kako smo ih stalno odbijali. Najzad, 130 sinoæ... E, pa, ne bih vam znao reæi koji je vrag upla�io stoku. Pojavio se oblaèiæ, pra�ina, nevini oblaèiæ... Ali �ivotinje su veæ bile nervozne od drugih poku�aja i tada se dado�e u bijeg. Bio je to pravi pakao. Lassiter je u pravu kad ka�e da su te �ivotinje, kad se upla�e, gore od bizona. Poku�ali smo ih skrenuti, ali nije bilo moguæe. Vjerujte, gospo

ðice, nije lako napraviti ono stoje Lassiter sam izveo... Sve u svemu, u jednom trenutku cijelo se stado dade u trk, kao da su ga opsjeli demoni, i jedan dio svr�i u provaliji, milju daleko. Ali najgore je �to... � Najgore? � upita Jane, zadrhtav�i. � Mo�da va�i ljudi? Judkins tu�no potvrdi. � Njih trojica, Jimmy Vail, Joe Willis i mali Cairns, odva�an djeèak, vidite, pojuri�e naprijed u namjeri da zadr�e stado. Luðaèka pomisao, ka�em vam. Ni�ta nisam mogao uèiniti da to sprijeèim. Vail i Willis razneseni su nama na oèi, a Cairns, koji je imao dobrog konja, sru�i se na dno provalije. Slomio je vrat i on i konj mu. I dio stada, zatim... Vidite, gospoðice, sve se to sinoæ desilo. Pa, ako stado nije zavr�ilo u klancima Deception Passa, onda jo� i sada trèi. Dva dana, koja uslijedi�e nakon Judkinsova dolaska, Jane ostade kod kuæe, u smrtnoj �alosti zbog sirotih mladiæa, �rtava svoje vjernosti. Uz to je poèela osjeæati èudan nemir. Sjedila je ispod-trijema, kad zaèu zvuk, èiji je nedostatak tih dana osjeæala vi�e nego je to �eljela priznati. Zveckanje Lassitero-vih mamuza. Potrèa u dvori�te s osjeæanjem neiskazanog olak�anja. � Lassiteru! Vratili ste se! Da li ste prona�li Ventersove tragove? Da li ste vidjeli njegovu prekrasnu dolinicu? � Jesam i zbilja je vrlo lijepa. � Ka�ite mi, prièajte mi! � Nije to bilo lako. Put, koji sam slijedio, jedan je od najgorih �to sam ih ikad vidio. Ali, naðe li se tamo neki bandit poput mene vje�t u praæenju tragova, onda Venters nije na sigurnom. Zatim, na veliko Janeino razoèaranje, Lassiter se pokaza uz-dr�ljivim u prièanju ostalih pojedinosti o svom putovanju i o �ivotu koji je tamo provodio Venters. Na kraju ona pomisli daje Lassiter umoran. Stvarno, takvo putovanje, s obzirom na kratkoæu vremena, moralo je izmoriti najizdr�ljivijeg jahaèa. Tada ga ona obavi131 jesti o gubitku »bijelog stada«, vijest koju revolvera� primi ne pokazujuæi iznenaðenje, i zamoli ga da ode na poèinak. Proðe jo� nekoliko dana, za koje se vrijeme Jane, vjerojatno prirodnim nagonom, poèe ponovo smirivati. Satna je sebe uvjeravala u svoju divnu sposobnost da se prilagodi svakom i najgorem stanju. Osim toga, obnovila je svoje �etnje sa Fay u �umicu. Jednog jutra, dapaèe, oti�la je sve do nakraj �umice, gdje se nalazilo neobraðeno polje. Puhao je svje� vjetar, koji je lelujao i savijao visoku travu, uz divnu igru boja. Na povlatku proðe uz konju�nicu i tek �to je u�la u dvori�te, kad ugleda Lassitera gdje se pribli�ava krupnim koracima. Fay, koja ju je dr�ala za ruku, odvoji se i, trèeæi prema ogradi od kolja, poèe se igrati s jednom mulom, s kojom se zabavljala povlaèeæi je za u�i stojeæi na visokom kamenu koji joj je omoguæavao da dosegne do vrha kolja. Jane je bio dovoljan jedan Lassiterov pogled da se pripremi i primi nov udarac. Bez ijedne rijeèi on je povede kroz dvori�te, k stra�njim vratima konju�nice. � Pogledajte, Jane! � reèe on pokazujuæi na tlo. Ona pogleda. Zapazila je mnoge mrlje krvi na kamenju ijednu prugu u pra�ini, koja se udaljavala prema vrata�cima na ogradi od kolja. � tko je ovo uèinio? � upita ona jo� ne shvaæajuæi sve. � Kako izgleda, netko je odvukao tijelo jednog mrtvaca ili ranjenika tamo, gdje su èekali konji. � Mrtvaca ili ranjenika? � Do vraga, Jane, jeste li jaki? Mo�ete li podnijeti jednu bolnu vijest? � Blago joj je dr�ao ruke u svojim promatrajuæi je tako da je u stanovitom trenutku ona oborila oèi. � Da, bit æu... bit æu sna�na � promuca. On je odvede u konju�nicu, èvrsto je dr�eæi za mi�icu. � Pa, gdje su Blake i ... Jerd? � upita Jane, zaustaviv�i se pogoðena nekom iznenadnom brigom. � Ne znam gdje je Jerd. Vrlo vjerojatno je zatvoren na nekom mjestu. Ali Blake ... Siroti Blake! Nestao je zauvijek... Budite pripremljeni na sve, Jane! 132 Osjeæajuæi kako joj se ko�a je�i i s èudnim zujanjem u u�ima ona prièeka. Ali, gledajuæi oèima uprtim u zemlju, zapazi pi�tolj s praznim bubnjem, dok su naokolo le�ale ispaljene èahure. Iza ugla graðevine ona spazi Blakea, pomodrjelog, opru�enog na tlu, mrtvog, jo� je u jednoj ruci stezao pi�tolj, dok mu je druga bila zgrèena na okrvavljenom kaputu. � Ma tko bili kradljivci � reèe Lassiter � ljudi va�e vjere ili banditi, Blake je ubio nekog od njih. � Kradljivci? � pro�apta Jane. � Dakako! Kradljivci konja. Pogledajte! Prstom je -upirao u drvene pregrade za konje. Jane kriknu. Sve su bile prazne. Night je i�èezao, Black Stara tu vi�e nije bilo. 14. ZLATO Kao stoje Lassiter izvijestio Jane, Venters je stigao �iv i zdrav u svoju dolinu, ali se njegovoj radosti �to se ponovo na�ao kraj Bess pridru�io i osjeæaj nelagodnosti. Jer, on Jane ni�ta ne reèe o velikoj promjeni koja se odigrala u njegovu �ivotu. Pravdao se, dodu�e, sam pred sobom, da je to propustio uèiniti zato �to su djevojku previ�e zaokupljale brige o ozbiljnoj opasnosti koja se prijeteæi nad njom nadvila te je smatrao nezgodnim govoriti joj o Bess i svojoj ljubavi prema njoj. Pa ipak, muèilo gaje stoje to pre�utio. Bess, sretna zbog njegova povratka, bila je prosto oèarana zalih

ama �to ih je donio. Bilo ih je toliko da su u dolini mogli �ivjeti èitave godine, no njena je radost bila jo� veæa èim bi pomislila da sad nema vi�e nikakva razloga da Bern ponovo odlazi u naselje. Venters se toga dana odmori. Slijedeæeg jutra odmah se dade na posao s Bess, èija mu je pomoæ bila dragocjena. Ona, sa svojim gotovo djetinjim odu�evljanjem, nadahnjivala ga, davala mu snage, mada su njeni planovi èesto ispadali neizvodljivi, te ih se moralo preinaèiti od poèetka do kraja, èim bi poèeli da ih ostvaruju. Zato 133 ju je Venters uglavnom slao u peæinu gdje bijahu smje�tene dragocjene zalihe da mu donese sad ovo sad ono. Za vrijeme jednog od tih odlazaka, dok se on nalazio malo dalje od logori�to i na takvu mjestu odakle ga nije mogao vidjeti, Venters zaèu upla�en krik i odmah zatim lave� pasa. Ukoèi se od zaprepa�tenja. Nikad nije ni u snu slutio da u takvoj potpunoj samoæi mo�e biti opasnosti za djevojku i pomisli da se vjerojatno upla�ila od kakve divlje maèke ili zmije. Ali mu se onda uèini opasnim lave� pasa koji nije prestajao. On potrèa u pravcu logora. Dok se pribli�avao, spazi kroz granje jednog grma visoku spodobu nekog èovjeka. Ruka mu nagonski poleti k mjestu za opasaèem gdje mu je visio pi�tolj no odmah gadno opsuje svoju nesmotrenost utvrdiv�i da ga je ostavio u peæini. Uto u onom èovjeku prepozna Lassitera. Tad krene laganije naprijed, obuzet drugom vrstom uzbuðenja, i kad sti�e do prebivali�to, ugleda prijatelja gdje netremice zuri u djevojku koja je bila sasvim problijedjela. U meðuvremenu su, èini se, i psi prepoznali do�ljaka i umirili se. � Hej, Venters! Dolazim vam u posjetu! � uzvikne Lassiter, onda polaganije doda: � ali sam silno iznenaðen... va�im prekrasnim dru�tvom. Stvarno, Lassiteru je bio dovoljan samo jedan pogled da u Bess prepozna �enu odjevenu u mu�ku odjeæu, pa i poslije Ventersova dolaska gledao ju je netremice, dok je bljedoæa na njenu licu i vratu ustupala mjesto crvenilu. � Lassiteru, vi! � odgovori Venters èim je do�ao do daha. � Kakvog li olak�anja kad sam vas prepoznao! Ali kako ste, zaboga, uspjeli doæi ovamo? � Jednostavno sam slijedio va�e tragove Mi... htio sam vidjeti gdje ste i da li ste ovdje zaista u sigurnosti. � Slijedili ste moje tragove! uzvikne Venters kao da nije dobro èuo. � Pa jasno. Nije bilo lako kad sam stigao do litice. Izgubio sam prilièno vremena tra�eæi ih u onim usjecima, ali je poslije i�lo lako. � Pa gdje vam je konj? Nadam se da ste ga dobro sakrili. � Vezao sam ga za one cedrove, na polovici uspona. Iz doline ga se ne mo�e vidjeti. 134 � Dobro, dobro! �to æete, zbunjen sam va�om pojavom, jer sam èvrsto bio uvjeren da nitko nije u stanju doæi mojim tragom do ovog mjesta. � Stvarno je to sve drugo nego lako. Ali ako se netko u ovom kraju naðe vje�t poput mene, ipak bi vam u�ao u trag. � To me zabrinjava. Ali, Lassiteru, sad kad ste tu, zadovoljan sam �to vas ponovo vidim. Bess, ovo je jedan moj prijatelj... Jednom mi je spasio �ivot, a mo�da i vi�e od toga. Lassiter stegnu djevojèinu ruku, sad veæ s tolikom prirodno-�æu, da njoj odmah laknu, a Venters odahnu s olak�anjem. � Neæu se mnogo zadr�ati � reèe zatim Lassiter. � Ipak, ako vam ne prièinja te�koæe, reæi æu vam da sam vra�ki ogladnio. Ponio sam sa sobom malo dvopeka koji sam odavna pojeo. Venters, znate li da je ovo mjesto zbilja èarobno? Pitam se kako ste ga prona�li. Mora da je to vrlo zanimljiva prièa. Dok se pripremalo jelo, Venters ukratko isprièa svoj mali pothvat. Lassiter je puno slu�ao i malo govorio ali Venters opazi da se sve vi�e zanimao za Bess i kao daje njegovu uroðenu hladnoæu ubla�avao izraz naklonosti. Onda, iznenada, po�to se zalo�io, ustade i reèe da mora odmah krenuti. Pozdravi djevojku ljubaznim i skoro dirljivim glasom i �urno se okrene da poðe. Venters ga isprati, ali ne progovori�e sve dok ne stigo�e u prolaz kraj Uzdrh-tale stijene. Tada Lassiter polo�i ruku prijatelju na rame i onda ga znaèajno pogleda. � Lassiteru � reèe Venters, koji je shvatio � nisam mogao Janei sve reæi. Vjerujte mi, nisam mogao. Ona ne bi shvatila, a ima dovoljno briga...! Lassiteru, volim Bess. � Priznajem da uopæe nisam oèekivao sve to, premda sam vidio mnoge èudne stvari u svome �ivotu. Ali ta djevojka... tko je ona? � Ne znam! � Ne znate! Pa onda �to je! � Svejedno mi je. To je najèudnija prièa koju sam ikad èuo. Isprièat æu vam je, ali znam da mi neæete vjerovati. � Tko zna, Venters? �ene su za mene uvijek predstavljale predmet divljenja. �to se tièe ove djevojke, ako nije nevina poput djevojèice, znaèi da sam onda vrlo lo� poznavalac ljudi. Siguran sam da æete se prema njoj po�teno ponijeti. 135 � Da Lassiteru! � Tako sam i mislio. Ali pazite, ona mi se èini veæ potpunom �enom bez obzira na godine. Malo je starija od djevojèice. � Znam, znam to, ali stra�no je, Lassiteru, �to ona, usprkos svojoj potpunoj nevinosti, nije ono na �to lièi... � Ventersu! Ne bih htio... ne mogu vam reæi da ste klevetnik! � To je ono najgore, �to je ona... pogodite? Ona je Oldring

ov maskirani jahaè! Oèekivao je da æe Lassitera zapanjiti to otkriæe, ali nije ni u snu pomi�ljao da æe ga se duboko kosnuti �to se na njemu vidjelo. Revolvera� ga za trenutak pogleda, kao da mu je htio èitati u du�i, onda sjedne na jedan kamen i obri�e znoj koji mu je ovla�io èelo. � Sine � reèe � isprièajte mi sve �to znate o tome. Venters upotpuni netom isprièanu zgodu sa svim pojedinostima koje su se odnosile na Bess, od trenutka kad ju je ranio, sve do svog polaska za Cottonwoods. � �to vi�e �ivim, �ivot mi izgleda èudniji � reèe Lassiter kad je Venters svr�io, oèiju uprtih u zemlju. � Va�a prièa je takva da bi unijala pomutnju i u trezveniju glavu od moje. Vi ste jednom govorili Jane o nevidljivoj ruci koja upravlja stvarima, ja dodajem da postoji jo� jedna ruka, svemoæna i mudra, koja svime upravlja. Ne bih vam mogao dati neki savjet, èak i da me pitate, ali bih vam, mo�da, mogao pomoæi ako se, kako ste mi rekli, �elite o�eniti s Bess. Na primjer, mogu potra�iti Oldringa, prvi put kad doðe u naselje i navesti ga da mi sve ka�e o djevojci. Upoznao sam tog bandita prije mnogo godina i vjerujem da æe me se sjetiti. � Lassiteru, ako ikad sretnem Oldringa, ubit æu ga! � strastveno uzvikne Venters. � Mislim da bi to bila najprirodnija stvar na svijetu � jednostavno odgovori Lassiter. � Ali, ako ga vi vidite... uèinite barem da povjeruje daje Bess mrtva, kao �to je stvarno mrtva za njega i za stari �ivot. � Dobro, dobro, sine. Sad se umirite. Upamtite, ako �elite potegnuti pi�tolj na Tulla i Oldringa, morate to uèiniti hladnokrvno. Vjerujem, uostalom, da æete uèiniti najbolje ako djevojku i dalje ovdje skrivate. Sad, Venters, moram poæi. 136 � Jo� ne�to... Zar ne, ni�ta neæete reæi Jane o Bess. Molim vas... � Budite mirni, ali, kladio bih se, vidite, da bi nakon prvog bijesa �to ste joj to pre�utjeli, jednom u �ivotu i ona bi se mogla razjariti! Jane opet, o vama je imala najbolje mi�ljenje. I meni samom nije te�ko priznati da ste valjan mladiæ. Govoreæi tako on ustade da poðe i uz put razgleda Uzdrhtalu stijenu. Venters mu iznese svoje pretpostavke u vezi s tom èudnom stijenom, na�to se Lassiter radoznalo sna�nom rukom osloni o nju. � Stojte! � povika Venters. � Jednom je umalo nisam gurnuo. Vra�ki sam se upla�io da æe se strovaliti i zauvijek zatvoriti prolaz. � Kako izgleda, vrlo ste nervozni � odgovori Lassiter osmje-hnuv�i se. � �to se mene tièe, uvijek mi je bila strast da kotrljam kamenje, jo� od djetinjstva, i �to je bilo veæe, vi�e me zabavljalo. No, recite mi, �to bi se po va�em mi�ljenju dogodilo kad bi se ova stijena skotrljala? � Zauvijek bi zatvorila izlaz i dolinicu odvojila od svijeta. E pa, zbogom Lassiteru. Saèuvajte moju tajnu i ne zaboravljajte me. Dobro pazite kad izlazite iz kanjona... Znate, otkako ste otkrili moje prebivali�te, ne osjeæam se vi�e sigurnim u njemu. I Venters ode, zabrinut, pitajuæi se ne bi li, zaista, bilo bolje zavaljati Uzdrhtalu stijenu i zatvoriti se tako zauvijek, s Bess, u nepristupaènoj Dolini iznenaðenja. Za trenutak sune mu mozgom da ode odatle, ali tu pomisao odmah odbaci. Pa ipak, kad se vratio k djevojci, upita je da li bi ona rado napustila dolinicu. � Oh ne! � uzviknu ona i pocrvenje. Venters je radoznalo pogleda. � Shvaæam, Bess. Ali, vjerojatno postoji neki razlog zbog kojeg ne �elite otiæi odavde? � Ne � opet odgovori djevojka, ali ne gledajuæi mu u lice. Venters je uze za ruke. � Bess, ne gledate me u lice, znaèi niste rekli istinu. Vidim, ne�to skrivate... Vidite, i ja imam jednu tajnu, ali æu vam je odmah reæi. 137 � Da, Bern, istina je, imam jednu tajnu. Nisam vam je htjela priopæiti prije va�eg odlaska u Cottonwoods. � A sada? � Sada da, otkrit æu vam je. � Onda, tajanstvena gospoðice, recite brzo. Ona potrèa k jednom udubljenju iza grupe jela i vrati se noseæi ne�to naizgled te�ko, umotano u onu crnu maramu koje se on dobro sjeæao. � De, pogodite �to sam radila za vrijeme va�eg izbivanja? � upita zatim. � Pa... pretpostavljam da ste provodili vrijeme èekajuæi da se vratim � osmjehujuæi se odgovori on. � Znate, i ja sam ta�t! � Pogrije�ili ste. Radila sam. Pogledajte mi ruke. � Vidi se da ste ih dugo dr�ali u vodi. Kakve su to ludosti, Bess? � Ludosti? Pogledajte! Vje�tim prstima ona razve�e èvorove na marami i hrpica metalnog praha zasja na suncu. � Zlato! � zaprepa�teno uzvikne mladiæ. � Da, zlato, i to nekoliko libara. Na�la sam ga, isprala u vodi i bri�ljivo probrala, zrnce po zrnce. � Zlato! � Zlato, zlato, ka�em vam. A sad ismijavajte moju tajnu. Nekoliko trenutaka Venters je i dalje zaprepa�teno gledao; onda opipa metalni prah, gotovo u �elji da se uvjeri je li, zaista, zlatan i uzvikne: � Pa ovdje su tisuæe i tisuæe dolara u zlatu, Bess! Da li ga jo� ima tamo gdje ste ovo na�li? � I te koliko! Dobro znate da sam èesto morala ispirati zlato, te se u to pomalo razumijem. Nema ga u neiscrpnim kolièinama, ali svakako vi�e no �to je potrebno da biste postali sretni. � Ali ta tajna pripada vama! � Da, ali ja mrzim zlato, jer pretvara ljude u bjesomuène i divlje zvijeri. Vi

djela sam i te kakve koji su se za malo zlata nasmrt izboli no�evima. � I zato mi niste htjeli govoriti o svom otkriæu? 138 � Ne... Ili barem ne samo zbog toga. � I Bess pognu glavu. � I zato �to... �to znam da ne biste dugo ostali ovdje kad biste se domogli veæe kolièine zlata. � Bojali ste se da bih vas ostavio. � Da. � Djevojèice! Slu�ajte onda i vi moju tajnu. Znam da ne mo�emo dugo ostati ovdje, u ovoj dolini, i mnogo sam razmi�ljao o tome �to bismo mogli raditi kad se jednom vratimo meðu ljude. Siroma�an sam kao crkveni mi�. Da odemo u Sterling, treba novaca. �to uèiniti, dakle? Meðutim, eto sad imamo zlata...! Kad jednom proðemo Sterling bit æemo sigurni od bandita. � Zajedno, Bern? � Zajedno... Odvest æu vas daleko od ovog divljeg kraja i zapoèet æemo novi �ivot. Vidjet æete grad, brodove, nove ljude. Sva sramota, sve boli va�eg �ivota bit æe zaboravljeni, kao da ih nikad nije ni bilo. Jer, Bess, sirota draga djevojko �alosnih oèiju, ljubim te! Nisi to shvatila? Ljubim te i slobodan sam. Sad sam nezavisan èovjek i nisam prosjak, a to je tvoje djelo! Poljubi me, Bess! Usreæit æu te. �to me se tièe... tvoja pro�lost! Ljubim te, odvest æu te svojoj kuæi, u Illinois k majci, a onda drugdje, kamo za�elimomo! Dat æu ti ponovo sve �to si izgubila. A znam da i ti mene ljubi�. Znao sam to i prije nego si mi rekla, i ta je èinjenica izmijenila moj �ivot. Da, poæi æe� sa mnom, zauvijek. Ali ne samo kao moja prijateljica, kako si ovdje, ne kao sestra, Bess ljubljena, nego kao moja �ena! 139 15. WRANGLEOVA TRKA Plan �to ga dvoje zaljubljenih skova�e u zajednièkom dogovoru sastojao se u tome da Venters ode u naselje i dovede za Bess konja i neko odijelo u kojem bi je bilo te�e poznati, ili barem bilo manje upadljivo i poznato od onog �to ga je sad imala na sebi. U meðuvremenu djevojka je trebala poveæati zalihe zlata. Onda æe zajedno krenuti na dug i opasan put koji æe ih odveti iz Utaha. � Teko mi je napustiti ovaj ljupki kraj koji me toliko zanio! � reèe jednom Bess. � Dakako. Ali, tko zna! Za nekoliko godina... I tako se jo� jednom oprosti�e pokraj Uzdrhtale stijene i u njihovu je �apatu ovaj put bilo i nade, i nje�nosti i strastvene vjere. Po�to je ostavio Bess, Ventersu se jo� dugo èinilo da osjeæa stisak njena zagrljaja, slast njenih usnica na svojima. Izgubljena i bezimena djevojka preobrazila se u ljubavi. Mladiæ je sa sobom nosio samo pi�tolj, pu�ku i ne�to malo kruha i mesa. Tako slabo optereæen brzo je napredovao, spu�tojuæi se iz doline. Padao je sumrak i bio je zadovoljan. Bez te�koæe naðe Wranglea u grupi drveæa gdje ga je bio ostavio, na jednoj maloj èistini s izobiljem trave i vode, ali ga je morao uhvatiti lasom, jer je konj, mo�da ga ne prepoznav�i, pokazivao �elju za bijegom. � Uvijek divlji! � promrmlja Venters, dok mu je namje�too sedlo, �to ga je bio sakrio u obli�njem grmu. � Ne prepoznaje� me, je li? Hajde, hajde... Sutra ujutro, u samu zoru, sti�e na vrletnu stazu koja je vodila labirintom Deception Passa. Uspon, daleko te�i i muèniji za �ivotinju nego za èovjeka, tra�io je neminovno malo odmora kad su stigli na ravnicu. Onda mladiæ nastavi put. Ne proðe gotovo ni dvije milje, kadli se Wrangle tako iznenada zaustavi da se on nagonski uhvatio za jabuku sedla da se ne bi na�ao na tlu. � No, �to je prijatelju? � uzvikne Venters i odmah se nagne da izvidi èemu je imao zahvaliti za to naglo zaustavljanje. Mo�da 140 kakvoj zmiji ili gubitku potkove. Ne ugleda ni�ta, ali zamijeti da je konj ostao uspravne glave i naæuljenih u�iju. Istom tada, gledajuæi preda se, spazi u oblaku pra�ine grupu konjanika koji su se kretali u pravcu Deception Passa, suprotnom od njegova. Ako su ga i primijetili, oèito im nije bilo stalo, jer nièim ne pokaza�e da bi skrenuli sa svoga puta. U svakom sluèaju, pomisli Venters, najbolje je da se sakrijem. Stoga skliznu sa sedla i, vodeæi konja za uzde, ode da se smjesti za malom uzvi�icom, prekrivenom visokom travom. Odluèi da tamo ostane sve dok nepoznati konjanici ne proðu blizu njega. Za svaki sluèaj uvjeri se da li su pi�tolj i pu�ka napunjeni, a onda stade èekati. Postepeno, kako su se oni jahaèi pribli�avali, Venters primijeti da su toliko zbijeni da je nemoguæe razabrati koliko ih ima. Jahali su galopom. Ako to nisu banditi, pomisli Venters, onda je zaista zaboravio kako izgledaju ti tipovi s kojima se jo� nedavno sreo. Promatrao je dok su na maloj razdaljini od njega prolazili. Iznenada zaèu ne�to poput prigu�enog krika, popraæenog pucnjima a brojni meci zazvi�da�e oko njega ne pogodiv�i ga. Navlaèeæi na mi�icu uzdu, kojom je dr�ao Wranglea da mu ne bi pobjegao, brzo poput munje nabi pu�ku i opali jednom, pa jo� jednom. Spazi èelnog konjanika, kako se zanjiha i pade na bok, dok drugi polegne po vratu konja uz bolni krik. Na pucnjavu Wrangle poskoèi i kao da æe pobjeæi, ali ga on zadr�a �eljeznom rukom i vje�to skoèi u sedlo, i�èekujuæi da vidi �to æe sada biti. Konjanici su se okrenuli prema njemu, raspr�ili se jer su zbijeni pru�ali isuvi�e laku metu.

Jedan od njih opali, ali se sreæom u tom trenutku Wrangle odbavi u stranu i metak proðe nedaleko od mladiæeve glave. Ovaj spremno nani�ani na onog koji je pucao, opali i obori ga. Ostalo je pet konjanika. Oèigledno su to bili kradljivci. Jedan od njih skoèi na zemlju da uzme pu�ku mrtvog prijatelja, ali Ven-tersov hitac, koji ga za malenkost proma�i, prisili ga da potrèi k svome konju. Onda zapu�kara�e, iduæi sad tamo, sad ovamo. Ven-tersu se uèini da vidi gdje jedan od njih ima na sedlu pred sobom neku vrstu paketa èudna oblika, ali mu u onoj brzini nije uspjelo razabrati ili dokuèiti �to bi to moglo biti. I Dva su kradljivca straga pozadi i Venters primijeti da jedan ja�e Bellsa, trkaèa kojega je Jane poklonila Lassiteru. Za trenutak osta kao ukopan od iznenaðenja. Onda divlje kriknu, na�to se jedan od onih, stoje dohvatio uzdu konja jednog od ubijenih, �estoko trgne. Taj bija�e malog rasta, i po tom, kao i po izvanrednoj vje-�tinii kojom je upravljao svojim konjem, Venters pogodi o kome se radi. Odjednom se sjetio i bio je siguran da ne grije�i. � Jerry! Jerry Card! � povika. Bio je to, zaista, onaj prokletnik, Tullova desna ruka. Venters s u�asom i neiskazanim gnjevom spazi kako ja�e Black Stara, a za uzdu vodi Nighta, dva ljubimca Jane Withersteen. Ne misleæi na ostale, i kao da su mu sve nepravde nanesene i njemu i Jane odjednom pomutile mozak, Venters podbode svoga konja. Wrangle poskoèi uz divlje rzanje i pojuri uzgrepce, a Venters za to vrijeme ubaci nove metke u pu�ku. Jerry i njegov pratilac jurili su oko pola milje ispred njega. � Evo, Wrangle, trke za tebe! � uzvikne Venters. � Treba ih stiæi prije nego se dohvate kanjona. Znao je da u ovom èasu ja�e najsna�nijeg, i najizdr�ljivijeg konja u cijelom Utahu, sposobnog da prestigne Black Stara i Nighta, usprkos Janeinoj suprotnoj tvrdnji. Volio bi daje djevojka mogla promatrati tu trku koja je jednom zauvijek trebala odluèiti koji je od njenih konja bio najbr�i, ali odmah u sebi dodade daje bolje �to je nema, jer je bio odluèio da trku zavr�i Jerrvjevom smræu a znao je da æe Wrangle stiæi i prestiæi Black Stara! Dvojica progonjenih su, u meðuvremenu, skretali udesno, ali u tako �irokom luku, da Venters nije smatrao zgodnim da poðe na njih dijagonalno novim naglim zaokretom. Oni, naprotiv, na-stavi�e uvijek na isti naèin, udaljavajuæi se istovremeno od kanjona i naselja. Veæ su tako prevalili vi�e milja i Wrangle je smanjio razmak tako da je Venters razabirao Jerrvja kako se okreæe i dugo gleda prema njemu. Venters se prezrivo nasmija, shvaæajuæi da Tullov suuèesnik, premda smatran najboljim jahaèem u pokrajini, nema tako sigurno i o�tro oko da bi prepoznao Wranglea. � Hajde, hajde, Wrangle! � uzvikne podstièuæi èudnog trkaèa. � Hajde, dajmo pouku tim lopovima! Trèi, stari vra�e! Izgledalo je da konj razumije i po�to mu je Venters spustio uzde na vrat, stvarno se èinilo da leti. U meðuvremenu je njegov jahaè, 142 nagnuv�i se naprijed, i uskladiv�i pokrete s njegovim, hvatao pu�ku, odmjeravajuæi okom razmak koji ga je odvajao od Jerrvja Jo� dvije milje trke i Bells je veæ poèeo zaostajati, dok je Wran-gle stalno skraæivao razmak. Èovjek koji je jahao na Bellsu okrene se i stade pucati, ali su njegovi meci zujali oko Wranglea ne pogodiv�i ni konja ni jahaèa veæ uzdi�uæi za njima oblaèiæe pra�ine. Sad i Venters nani�ani i opali. Razmak je jo� bio velik, a ciljanje ote�ano stalnim pokretom, kao i Ventersovom brigom da ne pogodi Bellsa kojeg je namjeravao uhvatiti �ivog i zdravog, pa ipak je on bio toliko siguran u svoju vje�tinu, toliko usplamsao gnjevom protiv tih ljudi s kojima se po prvi put mogao tuæi otvoreno, da je nastavio pucati. Nakon �estog hica bandit najzad ra�iri ruke u grèevitom pokretu i pade u travu. Venters èas zatim poput strijele projuri kraj njega a da ga nije ni pogledao. Bells potrèa jo� dvjesto-tristo metara onda uspori i najzad stade, sav se tresuæi. Jerry, koji se gotovo i ne obazre na pu�karanje, vjerojatno je shvatio kako se njegov progonitelj trudi da ne nastrijeli konje, zato se �æuæurio u sedlu da bi predstavljao �to manji cilj. Za trenutak naèini pokret poluskoka, èije znaèenje Venters najprije ne shvati, onda primijeti da je vrli jahaè skoèio na Nighta i da sad Black Stara vodi za uzdu. Dva konja trèala su jedan uz drugog poput jednog jedinog tijela. Sad se èinilo, meðutim, da Wrangle vi�e ne smanjuje razmak. Jerry je jahao kako samo on umije jahati u punom trku. Venters je ovaj put potpuno jasno vidio kako skaèe s jedne na drugu �ivotinju. Tada podbode mamuzama svog konja u trbuh. Wrangle zar-za, ponovo se prope i jurnu kao ispaljen iz topa, �to umalo ne obori jahaèa iz sedla. Stra�na trka potraja jo� pola sata, i na kraju jedva je stotinjak metara dijelilo progonitelja od progonjenog. Divovski riðan je trèao tutnjeæi poput grmljavine. Najednom se Ventersu uèini da je Jerry nestao i da dva konja jo� trèe, ali bez jahaèa. Stvarno, Black Sta

r uspori i malo zatim VVrangle je bio kraj njega, dok je Night kasao u neposrednoj blizini. Venters se ispru�i prema Janeinom ljubimcu, koji se zanese, pa pade sav prekriven krvavom pjenom. Venters pomisli da je ta trka konja ko�tola �ivota. 143 Ne htijuæi da prisustvovati agoniji plemenite �ivotinje, Ven-ters potrèa za drugim konjem, gledajuæi za to vrijeme neæe li zamijetiti neki trag Jerrvja Carda. Lako susti�e konja i pusti ga da se odmori neko vrijeme. Wrangle je dahtao, ali je jo� uvijek bio nemiran, oèiti znak da ne bija�e jo� istro�io sve svoje snage. Mladiæ sjaha i ogleda se svud uokolo. Jerrvju ni traga ni glasa. Pri tom opazi da je u onoj ludoj trci jo� skrenuo i da se na oko dvije stotine metara od njega nalazila provalija koja je vodila u Deception Pass. Bio je zbunjen, znao je da je Jerry sposoban na svako lukavstvo, a konji su bili umorni, osobito Night kojeg nije �elio napustiti. Trebalo ga je napojiti i dati mu moguænost da se odmori. Poðe da vidi gdje se nalazi voda, ali iznenadno i silovito rzanje i dobro poznat zvuk Wrangleovih kopita prisile ga da se okrene. Stra�ni riðan je sad ponovo trèao. Po�to se �estoko propeo, pojurio je u pravcu Deception Lassa oèajnièki r�uæi. O vratu mu se okaèio i kao èièak zalijepio neki èudan lik. Nakon prvog trenutka zapanjenosti, Venters prepoznade Jerrvja. Izvanredni je jahaè s nekog mjesta u visokoj travi uskoèio riðanu za vrat, dobro znajuæi daje Night previ�e izmoren da ga slijedi, a da s druge strane Venters neæe pucati da ne bi pogodio svoga konja. � Stoj, Jerry! Stoj, ubit æu te! � zaurla mladiæ. Ali onaj se ne obazre, a konj je jurio te jurio. Ventersu nije bilo jasno da li je èovjek upravljao na neki naèin njim ili se �ivotinja pomamila, ali se veæ bijahu primakli stazi kojom se silazilo u provaliju, i Wrangle bi se, svakako, u toj ludoj trci sunovratio u nju dok bi se Jerry, mo�da, uspio spasiti nekim od svojih paklenih trikova. Sad se vi�e Wranglea nije moglo spasiti, a Jerry bi nastavio �ivjeti svojim razbojnièkim �ivotom, proganjajuæi Jane, Jane Withersteen, nevinu �rtvu... � Stoj, Jerry! Stoj ili pucam! Wrangle je dalje trèao. Provalija se nalazila na nekoliko koraka... U jednom trenutku riðan se vinu prema plavetnilu neba. Jedan, dva hica ... Wrangle se prope, u�asno zarza, no èovjek okaèen o njegov vrat ne napusti ga. Onda treæi hitac; nasta buka poput lavine koja se ru�i, krik bola i èovjek i konj nestado�e u ponoru. Wrangle je zavr�io svoju trku. 144 16. OLDRING Sutradan je Venters prolazio glavnom ulicom Cottonvvoodsa ja�uæi na Black Staru i vodeæi za uzde Nighta i Bellsa kojeg je na�ao kraj lesa poginulog bandita. Venters nije ni pomi�ljao da to prola�enje s konjima Jane Wit-hersteen kroz gradiæ onih koji su organizirali zavjeru, predstavlja junaèenje i izazov. Jedino je htio da narod vidi i shvati da se vi�e neæe vratiti banditi koji su odveli konje. Htio se sresti s Tullom, licem u lice, a ako ne s Tullom, onda s Dverom ili s nekim drugim od �efova koji su spleli svu onu paklenu mre�u protiv Jane. Susret s banditima, razbojnièki napad na njega, prolivena krv, gubitak Wranglea, sve je to uspalilo mladiæa i dovelo ga u takvo du�evno stanje da je bio spreman na sve. Pucao bi na Dyera, èak da se ovaj nalazio i za oltarom, ubio bi Tulla èak i pred njegovim �enama i njegovom djecom. Zaustavi se pred Tullovom brvnarom. �ene, koje su se nalazile pod trijemom, za trenutak ga zaprepa�teno pogledaju a onda pobjegnu. Sam Tuli se pojavi na pragu, ali se odmah povuèe, buèno zalupi vrata i navuèe na njih �eljezni kraèun, dobro ih zatvoriv�i. Venters zatrese Black Staru uzde i sitnim kasom krenu prema trgu, ponovo se zaustavljajuæi pred prodavaonicama Mnogobrojni ljudi, �to su se tamo nalazili i u grupicama brbljali, prekinu�e svoje razgovore pri pojavi triju konja i gledahu zaèuðeni i zbunjeni, po-vukav�i se gotovo nagonski na jednu ili drugu stranu ceste, tako da je Venters pro�ao izmeðu dva reda problijedjelih lica. On prepozna mnoge meðu njima, ali ne spazi nikog od onih koje je �elio vidjeti. � Da li je netko od vas vidio Jerrvja Carda? � glasno upita on. Ni jedna rijeè, ni jedan pokret ne uslijedi kao odgovor. Lica su izgledala bezizra�ajna, poput kamena. � Reklo bi se da vam je netko i�èupao jezike � nastavi on � ili kao da vam no� nad glavom visi. Pa, imate jednoga koji zna vrlo dobro baratati no�em, nekog Tulla, èini mi se... Ni na to svoje 145 ruganje ne dobi nikakva odgovora i ta ti�ina ljudi nepomiènih poput kipova samo ga jo� vi�e uzruja. � Vidim da neki od vas nose pi�tolje � dodade zajedljivim glasom i po�to se jo� uvijek nitko nije ni makao, on nastavi: � Onda, neka netko odnese Tullu poruku: ja sam vidio Jerrvja Car-da, i Jerry Card se vi�e neæe vratiti. U istoj mrtvaèkoj ti�ini Venters okrenu konja u pravcu Wit-hersteen Housea. Ali jo� prije nego sti�e na uspon kojim je tekao drvored, zaèu se �ivahan zov: � Hej, Ventersu! Jedan èovjek mu potrèa u susret. Bio je to Judkins, k

oji mu prihvati ruku i stisnu je sna�no. � Pa, kako si nam Ventersu, doveo te konje? To je^ zaista, sjajan podvig! Uza sve to, ne izgleda� previ�e zadovoljan. Sto je, o èemu se radi? Jesi li poludio? Shvaæam, mora da si malko æaknut, dok si pro�ao kroz naselje usred bijela dana. � Nisam æaknut, Judkinsu, razjaren sam, to je sve. � Drago mi je �to te èujem da to ka�e�, Berne, jer kad sam te vidio, izgledao si poput mrtvaca s dva plamena ugarka umjesto oèiju. Hajd'mo malo poprièati. Novosti koliko hoæe�, isprièat æemo se do mile volje. � Judkins zajaha Bellsa i zajedno odo�e u �umicu �to se nalazila pred Janeinom kuæom. Tamo se zaustavi�e meðu drveæem i sjaha�e. � Reci mi, najprije, kako si uspio dovesti ove konje? � upita Judkins. � Pretpostavljam da se Jerrvju dogodilo isto �to i Hor-neu. � Horneu? A �to mu se dogodilo? � Naðen je mrtav, rekli su mi, i sad su ga veæ kojoti ra�èe-reèili. � Gdje su ga prona�li? � Nekoliko milja od kanjona koji silazi u Deception Pass. � To je tamo gdje sam sreo Jerrvja i bandite. Pa �to je, do vraga, Horne radio s njima? Mislio sam da je on po�ten farmer. � Mani me se, Berne, s tim pitanjima, pusti me, pa ja vi�e na znam ni tko mi glavu nosi. Venters sa svoje strane isprièa o borbi koju je vodio, o trci izmeðu Jerrvja i njega i o njenu tragiènom svr�etku. 146 � Znao sam to! � likovao je Judkins. � Hoæu da reæem: znao sam da je Wrangle bio najbolji Janein trkaè! gospode, �to bih volio da sam mogao gledati tu trku i vidjeti Wrangleov posljednji skok! Nego, reci mi, po�to si se domogao konja, za�to si oti�ao da tako izaziva� Tulla? � Htio sam da to on vidi i da mu pri tom malo zagledam u oèi! � Ne vjerujem da æe� mu se moæi pribli�iti � prekide ga Judkins. � Ta on i Dyer su orku�eni èitavom vojskom tjelesnih stra�ara. � Pa zar Lassiter jo� ni�ta nije uèinio? vjerovao sam da æe on tim ljudima oèitati bukvicu baratanja pi�toljima. � Koje�to! � uzviknu Judkins uz prezriv pokret. � Jane mu je zavrtjela glavom. Zaljubljen je do u�iju i svud je prati, poput kakva psiæa. Lassiter je gotov. Izgubio je svu svoju neustra�ivost. Ne izgleda vi�e isti èovjek. Svi to znaju i slu�i za prièu po mjestu. Ni jedan jedini metak nije ispalio iz pi�tolja i neæe ga vi�e ni ispaliti. � Kladim se da æe ga ispaliti, i to brzo, Judkinsu � �ivo odgovori Venters. � Zapamti �to ti ka�em. Lassiter je vi�e od obiènog revolvera�a. Nek se nebo smiluje Tullu i Dyeru kad se on naðe pred njima, ni konji, ni zidovi, ni stra�a neæe ga sprijeèiti da obavi ono �to je samome sebi postavio za zadatak. � Nadajmo se da je tako. Dakako, ne mogu zanijekati Lassi-terovu hrabrost ni one osobine koje jo� posjeduje i kojima kao da paralizira ljude kad ga vide. Jutros, ne prekasno, mirno je i�ao trgom. Bilo je tu mnogo svijeta, ali se kladim da su sva srca kucala sna�nije, sve dok Lassiter nije i�èezao. Oti�ao je u Sanellov lokal. U�ao sam i ja, da vidim. Hoæe� li mi vjerovati? Lassiter je stajao uz �ank, pio je i prièao s Oldringom. � S Oldringom?! � zaprepasti se Venters. � Jasno, s Oldringom! Koje�to, ali pusti mi ruku, ranjena mi je! Da, s Oldringom, ponavljam ti. Za�to? Ka�em ti, ima ne�to �to nije u redu u svom tom poslu. Ma �to je tebi? Blijed si poput krpe, a svakako nisi toliko problijedio od straha. No, pusti me da ti tu stvar isprièam do kraja. � Dakle, kao �to ti rekoh, njih su dvojica prièala, reklo bi se kao dva dobra prijatelja, ili barem bez gorèine, i ljudi se vi�e nisu 147 na njih obazirali, ali sam ih ja promatrao, kao maèak kad vreba mi�a. Taj mi je razgovor izgledao èudan. Zar se i tebi ne èini? Od svih èudnih stvari viðenih u ovo posljednje vrijeme, ta mi je izgledala najnevjerojatnija. Malo-pomalo osta�e sami uz �ank, tako blizu da su im se pi�tolji skoro dodirivali. Primijetih da je najprije Oldring izgledao malo zaèuðen, dok je Lassiter bio hladan poput leda. U jednom trenutku na ne�to �to reèe Lassiter, Oldring opsova i izgledalo je da se zateturao, tako da se morao osloniti na �ank. Ljudi su gledali i smijali se. Najzad Oldring doðe k sebi, ali je bilo oèigledno da ga je ne�to potreslo. Ba� tako, dragi moj. Ta ljudeskara kao da je odjednom izgubila svu svoju hladnokrvnost. Onda i on stade govoriti i prièao li je, prièao. Dobro se vidjelo da mu Lassiter odgovara tako da ga izbacuje iz takta, kao da ga trese, ali je Lassiter jednako bio hladan poput komada leda. A �to je najljep�e, najzad stego�e ruke i... Stego�e ruke, shvaæa� li, Berne? I Lassiter iziðe. Ne mogu se uzdr�ati od pomisli da je u tom trenutku èak i djeèak mogao ubiti velikog revolvera�a. Meðutim, ni�ta. Oldring jo� neko vrijeme ostade uz �ank i dobro se vidjelo da su mu misli drugamo bludjele. Na kraju naruèi viski i stade piti. Ja bih deset puta bio mrtav pijan od pustog viskija �to ga je on strusio. � A gdje je sada? � èudno gledajuæi upita tiho Venters kojemu Judkinsovo prièanje nije vi�e bilo nimalo zanimljivo. � Jo� je u gostionici. Mo�da ne zna� da se njegovi ljudi u zadnje vrijeme pona�aju kao da su pomahnitali. I�li su u Stone Bridge i u Glaze, pucali desno i lijevo i tri dana su

samo pili i kartali. Imaju masu zlata, kako izgleda. Da se radilo o zlatnom prahu, mogao bih i shvatiti, ali ne, to je pravi zveèeæi novac, no-voiskovani, izgleda kao da je upravo iz kovnice izi�ao. Zna�, nije la�an, netko se u to uvjerio. Najzad, Oldring je sav izvan sebe. Otprije nekog vremena ostao je, prièa se, bez svog maskiranog jahaèa i èini se da taj nestanak nikako ne uspijeva objasniti. Tko zna, mo�da mu je Lassiter �togod o njemu govorio? Taj mali demon najzad je nestao... � Judkinse, valjan si ti èovjek � prekide ga Venters. � Kad-tad ne�to èu ti isprièati... Sad, vidi�, nemam vremena. Uèini mi uslugu, odvedi Jane ove konje. 148 Judkins ga zaèuðeno pogleda trenutak, pa ona gunðajuæi sebi u bradu skoèi na Bellsa i vodeæi druga dva konja za uzde nestade meðu drveæem. Jednom, tome je davno bilo, one noæi kada je nosio Bess kroz kanjon i gore u Dolinu iznenaðenja, Venters je osjetio kako mu se sva osjetila i sposobnosti èudnovato i gotovo bolno napinju. Sad se s njim isto dogaða s tom razlikom �to se osjeæao hladnim, smrznutim, automatom nesposobnim za bilo kakvo razmi�ljanje, a sve oko njega èinilo mu se nestvarnim, dalekim, nejasnim. Sakrio je pu�ku u kadulji, i krajnje bri�ljivo oznaèio mjesto. Potom poðe niz put i laganim hodom dospije u sredi�te naselja. Njegova su osjetila bilje�ila lagani hladni dodir vjetriæa, hladni srebrnasti �um tekuæe vode, hladno sunce stoje sijalo iz hladnog neba, daleki hladni pjev ptica i djeèji smijeh. Sve mu je, i na zemlji i na nebu bilo hladno i nedokuèivo. Hladnija i napetija bila mu i sama ko�a na licu; hladniji i tvrði bio mu i uglancani dr�ak pi�tolja; hladnije i mirnije postale su mu ruke kojima je brisao ljepljivi znoj s lica ili koje je zaticao za opasaÈ. Ljudi �to su ga sretali uz put daleko su mu se sklanjali. Ispred Bevinove prodavaonice gomila se razdvoji da mu napravi prolaz, a lica i �apat tih ljudi doimali su ga se kao lica i �apat ljudi iz sna. Skrenuo je za ugao i na�ao se s Tullom licem u lice. Veæ je jednom ranije vidio tog èovjeka kako je aventinjski problijedio i pozelenio, a to se i sad desilo. Tuli stade kao ukopan, desnu je ruku podigao, tresla mu se. Odjednom mu se ruka spusti, a on kao da i�èeznu, kao da se izgubi iz Ventersova vidokruga. Slijedeæa slika �to iskrsnu ispred Ventersa bijahu konji � nekakvi vitonozi, mrki dorati i vranci � konji pljaèka�a. Kroz otvorena vrata dopirali su buèni glasovi, razuzdan smijeh, �tropot kocki, struganje stolica i zveket zlata. Venters ude. Ugledav�i pred sobom prostoriju zastrtu dimom i nabijenu ljudima mrka lica �to su pili, kleli i kockali, pred Ventersom ponovo puèe stvarnost. Njegov dolazak nisu primijetili, i on upravi pogled na one �to su stajali za �ankom. Sve su to bili neki tamnoputi mu�karci, od sunca preplanuli, u crno odjeveni, krivih nogu kao veæina jahaèa kadulje, ali niti vitki niti mr�avi. Venters svrne pogled na stolove 149 i njime brzo proðe preko tvrdih lica karta�a i zaustavi ga na golemoj, èupavoj crnoj glavi voðe razbojnika. � Oldring! � on kriknu i njemu se uèini da mu vlastiti glas zvonjavom zapara uho. Buka se uti�a. Muk odjednom razbije struganje i �kripa Oldringove stolice. Ustao je i dok se njegova golema tamna spodoba primicala Ven-tersu, prostorija je bila ispunjena jo� gu�æom ti�inom. � Oldring, imam ti ne�to reæi! � Gle! A �to to? � zatutnji Oldring, namr�teno mjereæi mladiæa. � Izaði van, sam. Imam poruku za tebe... od tvog maskiranog jahaèa! Oldring nogom odbaci neku stolicu �to mu se na�la na putu i srne naprijed s takvim te�kim korakom da se pod njim pod ugibao. Mahnu rukom i smiri svoje ljude koji su veæ ustajali mrmljajuæi. Venters ustuknu i izaðe kroz vrata, pa prièeka, slu�ajuæi brz, te�ak korak razbojnika. Jo� nikad neki zvuk nije mu se toliko usjekao u du�u. Oldring se pojavi i Venters jednim pogledom obuhvati njegovu golemu spodobu, zlatom optoèeni opasaè s obje�enim pi�toljima, visoke èizme sa zlatnim mamuzama. U tom trenu Venters je osjetio neku èudnovatu nerazumljivu radost �to je Oldring �iv. Raz-bojnikovo �iroko èelo, njegove velike crne oèi, gusta brada, crna poput gavranova krila, stravièno �iroka ramena i sna�ne grudi, njegova cijela silna pojava toliko divno nabijena vitalno�æu, silinom i snagom, kao da su Ventersu pru�ili neizrecivu neprijateljsku radost jer je on ovom velièanstvenom primjerku mu�kog roda i �ivota namijenio hladnu i nenadanu smrt. � Oldring, Bess �ivi! Ali, ona je za tebe mrtva, mrtva je za �ivot na koji si je nagonio, mrtva kao �to æe� ti zaèas biti! Brz poput munje Ventersov pogled klizne s Oldringovih izbu-ljenih oèiju na njegove ruke. Jedna od njih, desna, sune, pa se stu�ti na pi�tolj � a Venters tr�e i pogodi Oldringa posred srca. Polako, Oldring klone na koljena, a ruka mu, �to je potezala pi�tolj, pade. Ventersova èudnovato napeta osjetila shvati�e znaèenje 150 te mlitave ruke, uzdrhtale tjelesine, roptanja i uzdaha, nemirne brade. Ali, da li je taj silan duh u onim crnim oèima znaèio s

amo �ivotnu snagu? � Èovjeèe ... za�to ... nisi ... prièekao? ... Bess ... je ... Oldringov �apat zamre u bradi i on se uz te�ak �tropot sru�i. Munjevitim skokom Venters zaobiðe ugao, prijeðe ulicu, preskoèi jednu ogradu, pretrèi dvori�te i vrt i doèepa se kadulje. Tamo, u za�titi visokog grmlja, on skrenu prema zapadu i pojuri k mjestu gdje je sakrio pu�ku. Po�to ju je uzeo, on ponovo poðe trkom i dojuri iza stole i obora Jane Withersteen. Zastao je da doðe do daha, grudi mu bijahu mokre od znoja i te�ko se nadimahu, a ne�to ga je bolno poput no�a sjeklo u slabini. Dok se odmarao, ogledavao se ne bi li gdje spazio kakva konja. Na �toli i vrata i prozori bijahu �irom otvoreni i ona se èinila pustom. U obli�njem oboru osamilo se neko �alosno magare. Doista se neka èudna ti�ina spustila nad nekada radosnim i buènim domom Janeinih ljubimaca. U�ao je u obor, trudeæi se da ne ostavlja tragove, i povede magare na pojilo. Mada nije bio �edan, Venters se takoðer napije do sita. Potom vodeæi magarca preko kamenita terena, zaðe u kadulju i poðe niz padinu. Hitro je i�ao i s vremena na vrijeme se okretao i pogledom pretra�ivao padinu pomalo u strahu da ne otkrije kakve jahaèe. Njemu je samo glava izvirivala iznad samog vrha kaduljine �ikare, a magare se nije uopæe vidjelo. Zelenilo Cottonwoodsa polako utone iza padine, i na kraju osta drhtava crta rumene kadulje �to se sastajala s plavetnilom neba. Ostati neopa�en, pobjeæi, sakriti svoj trag � to su mu bile jedine misli dok je i�ao prema Deception Passu. I na ozbiljno izvr�enje takvog nauma usmjerio je svu o�trinu i oka i uha, i svu svoju sposobnost jahaèa da izmjeri udaljenosti i ocijeni tlo. Dr�ao se kadulje daleko ulijevo od staze �to je vodila u Pass. Pre�ao je desetak milja, a osvrnuo se tisuæu puta. Svaki put mu se lijepa, rumena, talasasta kadulja ukazala u svoj �irini èista i neumrljana prisustvom ljudi. Do�av�i do dijela kamenita tla, on se time okoristi da prijeðe preko staze i da produ�i desno. Na kraju, uvjerio se da bi bio u stanju spaziti jahaèe na konjima prije nego bi oni njega vidjeli na malom magaretu, i stoga pojase. 151 Satima i satima je neumorno magare odr�avalo svoj vjerni, uporni kas. Sunce zapade i duge se sjene opru�e preko padine. Iz jaruga izniko�e koprene purpurnog sumraèja, koje se ubrzo izgu-bi�e i utopi�e u noænom mraku. Venters usmjeri magare bli�e stazi, tako da sa hrpta mo�e slijediti njen bijeli tok; tako je jahao satima. Kad se jednom naðe u Passu, ne ostavljajuæi za sobom traga, bit æe privremeno siguran. Kasno u noæi se doèepao ulaza u Pass, potjerao je magare ispred sebe, ali je izazvao takvo odronjavanje kamenja daje zamalo zatrpao �ivotinju na dnu staze. Sav izubijan, ipak je odahnuo s olak�anjem, jer je zameo svoj trag. Ponovo je pojahao magare i produ�io put. Bilo je veæ gluho doba noæi kada se doèepao �ikare u kojoj se nalazio njegov stari logor. Tu on pusti magare neka pase travu blizu potoka, a on sam legne na svoj stari le�aj od li�æa. Tek neodreðeno, kao vanjske pojave, osjeæao je da ga mi�iæi bole, peku i trzaju. No, najzad èitava bujica sputanih osjeæaja provali prepreke i u tom trenutku oslobaðanja od potrebe za neposrednim djelovanjem, reakcija njegova duha potpuno ga smuti. Trpio je ne zanjuæi za�to. U te�koj tmici duha zamijetio je èasovite slike neèega. Vatra �to ga je bila oslijepila i led �to ga je bio smrzao, sad se ujedinili i muèno ovladali njegovim duhom i srcem i poput kakva plamena konja ledenih kopita projuri�e njegovim biæem, uskovitla�e mu krv, gazeæi u njemu priroðeno mu dobro i stalno navaðajuæi zlo da digne glavu. Iz te silne zbrke iskoèilo preda nj razgovijetno pitanje: �to se desilo? On je napustio dolinu da poðe u Cottonwoods. Za�to? Kako se èini po�ao je zato da ubije jednog èovjeka � Oldringa! Ovo ime usmjeri njegovu svijest na jedinog èovjeka na ovom sijetu s kojim se �elio sresti. I on se susreo s razbojnikom. Venters se sjeti zadimljene gostionice, ljudi mrklih lica, i golemog Oldringa. Ponovo ga je vidio kako izlazi na vrata, ponovo je ugledao taj divni primjerak mu�kog soja, tog krasnog diva purpurnocrne guste brade. Sjetio se prodornog pogleda njegovih sokolovih oèiju. Zaèuo je sebe kako mu dobacuje: »Oldring, Bess �ivi! Ali, ona je za tebe mrtva«, i osjeti kako se trza, u uhu mu odjekuje pucanj pi�tolja, i on spazi diva kako polako pada na koljena. Taj stra�an sjaj u onim oèima, da li je to bila samo njegova �ivotna snaga, da li se to u tom stravièno sna�nom 152 ¦. neèovjeku �ivot tvrdokorno borio sa smræu? Slomljen �apat, neobièan poput smrti: »Èovjeèe ... za�to ... nisi... prièekao? ... Bess ...je...« I Oldring se mrtav sru�io licem naprijed. � Ubio sam ga � krikne Venters u u�asu izazvanom sjeæanjem. � ali, nije u tome stvar. Ah, kakav mu je ono pogled bio i �to je ono istisnuo! U tome je le�ala tajna koja ga je muèila kroz sva ona njegova uzburkana i tjeskobna osjeæanja. Kakvog li pogleda u oèima èovjeka pogoðenog tanetom ravno u srce! U to

m pogledu nije bilo niti mr�nje, niti krvoloènosti, niti straha od ljudi, niti straha od smrti. Nije tu bilo uspaljenog, uzavrelog duha srèanog neprijatelja, koji na metak �eli odgovoriti metkom, koji za �ivot tra�i �ivot samo �to za to nema fizièke moæi. Sad, kad ga se jasno sjeæao, tako da ga nikad neæe zaboraviti, u onom Oldringovom divnom pogledu Venters proèita nekakvo veliko, radosno iznenaðenje � bla�enstvo. Ljubav! Uto je nastala stanka � strahotan natèovjeèanski napor Oldringova duha da progovori. Oldring, pogoðen u samo srce, borio se, zadr�ava smrt, ne zato da bi dospio da puca ili pro-kune, veæ da �apne neke tajanstvene rijeèi. Kakvih li rijeèi? Za�to su se ba� one na�le na usnama umiruæeg èovjeka?! Za�to Venters nije prièekao? A na �to? U njima nije bilo molbe za �ivot. Bilo je tu �aljenja �to nema vi�e ni èaska �ivota da se ne�to ka�e. Bess je ... U ovom je le�ala nova muka za Ven-tersa. �to je to Bess bila Oldringu? Staro pitanje, poput aveti, ustade iz svoga groba da ga progoni. On je veæ ne�to smetnuo s uma, pa joj je oprostio i zavolio je najzad, zaboravio njenu pro�lost. A sad, potaknuta tajanstvenim �aptom umiruæeg èovjeka, ponovo je ustala ta izopaèena, nezadovoljena ljubomora i nesigurnost. Bess je voljela tog divnog, crnokosog diva � po svom vlastitom priznanju voljela ga je, i u Ventersovu duhu ponovo se uspali pakao ljubomore. Potom, u tom uzburkanom paklu plane hitac koji je ubio Oldringa i odjeknuo divljom neprijateljskom rado�æu, osvetoljubivim slavljem. Nato ponovo iskrsnu slika sjaja i ljubavi u Oldrin-govim oèima, i spomen na njegov tajanstveni �apat. I tako su se osjeæaji poput plime i oseke smjenjivali u Ventersovu srcu. Stigao je na vrhunac patnji u toj godini ispunjenoj èemerom. Nastupila je presudna borba njegova �ivota. Kad je zora u svom sivilu nado�la, on ustade mrk gotovo slomljena srca, ali pobjednik 153 nad zlim strastima. Pro�lost ne mo�e izmijeniti i èak ako ne voli Bess svom svojom du�om, postao je èovjekom koji neæe izmijeniti buduænost �to ju je skrojio za nju. Samo, i jednom zauvijek, on mora doznati istinu, mora doznati i najgore, mora otjerati sve ove uporne sumnje, suptilne nade i ma�torije ljubomore, i ubiti pro�lost time da dozna istinu �to je Bess bila Oldringu. Pravo reèeno, on to zna, on je to od poèetka znao, ali sad to hoæe i èuti. Kasnije, kada se oni uspiju udaljiti iz ovog divljeg kraja, da bi se upustili u nov i bogat �ivot, ona æe zaboraviti, bit æe sretna, i kroz to, tokom godina �to dolaze, njemu æe �ivot biti ne�to zaista vrijedno. èitav je dan polako i oprezno jahao uz Pass, bez �urbe je zagledao za svaki zavoj, izabirao kamenito tlo, izbjegavao travnati teren, i pazio da li ga tko goni. Ponovo je pala noæ i on sti�e do glatke stijene iza koje je le�ala dolina; tu pusti magare na slobodu. Popeo se uza zid i za�ao u taman, zvijezdama osvijetljen procijep. Umoran od naporna puta, uvukao se u jednu �pilju i zaspao. Ujutro, kad se spustio niz stazu, sunce je rasulo svoje zlatne zrake ispod luka velikog kamenog mosta. Pred Ventersom je le�ala Dolina iznenaðenja, kao neka dolina snova, mistièno lijepa, bajna, �to se budila na poplavu zlatnog sjaja koji je iz nje tjerao pospane magle i blistavilom bojio okolne joj stijene. Jo� iz daljine spazi Bess koja je ne�to radila pod jelama. Dva psa ga nanju�i�e i potrèa�e mu u susret, a za njima, upozorena radosnim lave�om, doðe i Bess ispru�enih ruku. � Berne! Veæ si se vratio! Htjede mu se baciti u zagrljaj, ali iznenada spazi na njegovu licu izraz koji je zadr�a. U jednom trenutku kao da i�èeznu sva njena radost, ostavljajuæi je blijedu, nesigurnu, uzdrhtalu. � �to se dogodilo, Berne? � Mnogo stvari, Bess, ali ne treba da ti ka�em kakve. Iscrpljen sam i tjelesno i du�evno. � Dragi...! Kako mi izgleda� èudan i kako me gleda�! � promuca ona. � Ne obraæaj pa�nju na to. Vrlo dobro sam, samo sam malo umoran. Nema� se èega bojati... Stvari su se odvijale toèno kako sam predviðao. Èim malo doðem k sebi, otiæi æemo iz ovog kraja. Samo... Samo sad, da, sad odmah, moram znati svu istinu o tebi. 154 � Istinu, ka�e�? � i Bess zadrhta. Izgledala je kao da tra�i ne�to �to je zaboravila. � Da, isnu. Ali me nemoj krivo shvatiti, Bess. Ja te silno ljubim, vidi�, jo� vi�e nego prije i jo� vi�e æu te voljeti. O�enit æemo se èim to bude moguæe i bit æemo sretni... Ali jedan demon je u meni, jo� okrutniji demon, demon ljubomore. Neko vrijeme nisam na to mislio. Èitavi rojevi siæu�nih misli navalili na mene i raza-pinju mi du�u izmeðu sumnje i povjerenja. Hoæu ih zauvijek dotuæi, ali zato moram znati istinu. � Berne! Sve sam ti rekla, ali spremna sam da odgovorim na ma koje pitanje �to æe� mi ga postaviti. � Onda, do vraga, zavr�imo odmah s tom gadnom rabotom. Reci mi, Bess, da li te je Oldring... volio? � Dakako da jest. � A ti... da li si ti njega voljela? � Nisam ga mrzila, osim, dodu�e, u nekim trenucima. Èini mi se da sam ti to rekla. � Pa zar tako olako mo�e� govoriti o neèem tako ozbiljnom? � planu Venters u nastupu strasti

i gnjeva. � Nema�, dakle, ni najmanje smisla za... za... Ali zadr�a gorku rijeè koja mu je navirala na usta; uze joj ruke i privuèe ih k sebi gledajuæi je platnenim oèima. Ona izdr�a taj pogled s izrazom ljubavi i povjerenja i gotovo velièanstvenog sa-moodricanja. Prodrijev�i pogledom do dna njene du�e, Venters zadrhta. Ne, u tom trenutku ona nije bila kadra lagati. Pa ipak, on æe vatreno: � Pa, �to si ti... �to si ti bila... Oldringu? � Kæer � spremno odgovori ona. Venters je lagano pusti i za trenutak ostade nijem kao da nije shvatio. � �to... �to si rekla? � upita onda kao da je pobenavio. � Ja sam njegova kæer. � Oldringova kæer? � Da. Trgnuv�i se, on joj zgrabi ruke i privuèe je sebi. � Oduvijek si... bila Oldringova kæer? � Naravno! 155 � Ali, Bess, govorila si mi... stvorila si kod mene uvjerenje .. ne znam, vidio sam te tako skrhanu stidom. � Pa zar nemam razloga da se stidim? � tiho odgovori ona pocrvenjev�i. � Rekla sam ti da sam izgubljena djevojka bez imena... Ni�ta nego Bess, sve u svemu: Oldringovo djevojèe. � Tako je, sjeæam se. Ali, nisam vjerovao... Onaj put kad si se nalazila izmeðu �ivota i smrti, uèinilo mi se... uèinilo mi se da si priznala da si bila ... da si bila ... izgubljena djevojka... � E pa? a nije li kæer jednog bandita, koja �ivi meðu banditima, izgubljena djevojka? Ona ga je sada gledala uz blag osmijeh u kojem se èitala sva nevinost jedne djevojèice. Venters je najzad shvatio, ali znaèenje njegova izgleda ona nije razumjela. � Bess! Bess! � Stisnuo ju je u naruèje i u nastupu strasti privi je u zagrljaj. � Oprosti mi, Bess! Vjerovao sam... vjerovao sam... Ali ne treba pridavati pozornost onome u �to sam vjerovao . Svejedno sam te ljubio i �elio da postane� moja �ena. Pusti me da ti to ka�em, jer jedino to mo�e ubla�iti moju gri�nju savjesti. I onda, Bess, ne zna�... Oh, zaboga! Zaboga! � Bern, �to ti je! Drhti�, govori� tako... Iscrpljen si, dragi, previ�e si zlorabio svoje snage. Nemam ti ja �to oprostiti. Vratio si se, Berne, dragi! 156 17. FAY U kuæi Jane Withersteen, mala Fay penjala se Lassiteru na koljena. � Ka�i, voli� li me? � pitala je. Lassiter, koji je s djevojèicom uvijek bio blag i ozbiljan, davao joj je do znanja stoje bolje umio da joj je odan. Fay ostade trenutak zaèuðena, a onda kao da je htjela isku�ati odanost svoga kavalira, nadoda: � A voli� li i moju novu mamu? Jane, koja je bila prisutna, prasnu u smijeh i po prvi put nakon toliko vremena osjeti da se zacrvenjela. Bilo je zagu�ljivo poslijepodne umiruæeg ljeta. Fay, koja se nakon boli zbog majèine smrti bila oporavila, postajuæi sve ljep�a, skakutala je oko svoja dva prijatelja, igrajuæi se. Za Jane je ta djevojèica bila poput odgovora na njenu upornu molitvu, kao kakav blagoslov, najdragocjeniji dar za sve �to je izgubila. Lassiteru, pogaðala je Jane, Fay je bila poput nebeskog biæa, prema kojem on gaji skoro vjerske osjeæaje. � Reci mi � navali malo zatim djevojèica � voli� li moju novu mamu? Lassiterov odgovor bio je jednostavan: � Da. � Pa za�to onda ne o�eni� mamu i ne postane� moj tata? Meðu tisuæom pitanja koje mu je postavljala mala Fay, bilo je to jedino na koje Lassiter nije znao odgovoriti. � Fay, Fay, ne postavljaju se takva pitanja � opomenu je Jane. � A za�to? � Zato � odgovori Jane i pri tom utvrdi daje èudno zbunjuje susret s pogledom djevojèice. Reklo bi se da joj one velike modro-ljubièaste oèi prodiru u samu du�u. 157 � Pa ti ga voli�, zar ne? � nastavi Fay, po svojoj nesmiljenoj djeèjoj logici. � Idi, draga, idi igraj se � reèe Jane. � Ali ne udaljuj se previ�e. Djevojèica odmah iskoristi dozvolu i ode skakuæuæi. � Jane � upita Lassiter nakon jednog trenutka � znate li mi reæi za�to su mali�ani iskreniji od odraslih? � Mislite? � Nego! Djevojèica èita s na�ih lica ono �to na njima pi�e. Indijanci, koji su, u stanovitom smislu ostali djeca i primitivni, èine to isto. Pa i psi. Uz to obratite pa�nju da su gotovo uvijek u pravu. � A �to, dakle, vidi Fay? � Mislim da to i vi znate. Htio bih znati �to se dogaða u mozgu Fay. Ta ona vidi svojim oèima djevojèice dio istine, i u �elji da dozna vi�e, primjeæuje da niste sasvim iskreni. Da, jer u neku ruku vi i niste iskreni mada vam po dobroti srca nema ravne meðu �enama. Uglavnom, to �to sam vam htio reæi je slijedeæe: Fay izgleda èita na va�em licu da me vi ... volite, �to, u stvari, nije istina. Izgled stvari nas ponekad zavara. � U pravu ste, Lassiteru, djetetu uvijek treba govoriti istinu. Ali, da li je to u stvarnosti moguæe? Nisam joj uvijek mogla reæi istinu, mada sam oduvijek bila ponosna na svoju iskrenost. Prilazim s po�tovanjem mnogim stvarima koje sam nekad potcjenjivala, prijatelju moj. �to se tièe onog... voliti vas, kako ka�ete, mislim da je njena primjedba istinita, samo �to ne znam kako vas i koliko volim. Srce mi je pocijepano, Lassiteru, pa se s tog razloga i ne mo�e jasno èitati u njemu. Pomislite, prijatelju moj, igram se s Fay, govorim, radim, ali misli su mi uvijek kojekuda, rastrgane. Ne molim se vi�e, Lassiteru, ne molim se vi�e! Nije mi

jo� jasno kako, ali sam èvrsto uvjerena da æu iz ove agonije iziæi bolja, s veæom i sigurnijom ljubavlju za ljude. Èekam bla�eni èas kad æe se to dogoditi. � Taj æe èas brzo doæi, Jane. Ali bojim se za vas. Vrijeme je u�asna stvar a vi ste godinama bili vezani uz stanovite nauke i prisiljeni da mislite i da se prilagoðavate odreðenom uèenju kojeg se neæete ba� lako otarasiti. Ali èekam i ja i pitam se, Jane, da li je... brak izmeðu nas, zaista, stvar koja prelazi ljudski razum. 158 � Lassiteru! Dobri moj prijatelju...! Dobro znate daje brak izmeðu nas nemoguæ. � A za�to, kako ka�e Fay? � upita Lassiter blagom uporno�æu. � Za�to? Ne znam, jer nikad nisam razmi�ljala, ali je to nemoguæe. Ja sam Withersteenova kæi, mormonka po roðenju i po vjeri. Kad bih se udala za vas, moj otac bi se digao protiv mene iz svoga groba. Moja vjerska braæa æe me uni�titi, ali ja æu uvijek biti mormonka. A vi... vi ste Lassiter! � Mo�da nisam vi�e onaj negda�nji Lassiter. � I to vi ka�ete? Postoje stare navike kojih se nije lako osloboditi. Vi ne mo�ete promijeniti namjere koje su u stanovitom smislu usmjerile va� �ivot. Za�to nosite to oru�je? Zato �to vas jo� obuzima strast za prolijevanjem krvi. Lak osmijeh, poput sjenke, prijeðe Lassiterovim licem, dok je odgovarao: � Nije tako. � èujte, Lassiteru, la�em, istina je, ali ne bih htjela da i vi meni la�ete. Mnogo vas cijenim i po�tujem. Mislim da ste postali mnogo bla�i prema ... upravo sam mislila na tu osobu kad sam vam spomenula va�e ubilaèke namjere. U tom se, sigurna sam, niste promijenili. Umjesto bilo kakva odgovora on lagano razrije�i opasaè na kojem su se nalazili okaèeni pi�tolji i stavi ga kraj nje. � Lassiteru! � uspjela je samo promucati Jane, gledajuæi èas u njega èas u opasaè. Tako razoru�an izgledao je neza�tiæen, nemoæan, prepu�ten na milost i nemilost svojim neprijateljima i Jane osjeti kako joj se srce ste�e. Zar da ona postane njegovom Dalilom? Ne �eleæi da taj èovjek njenom krivnjom postane �rtva svojih neprijatelja, ona nakon nekoliko trenutaka podi�e opasaè, ustade i priðe mu da mu ga pripa�e. On je pusti da to uèini gledajuæi je ozbiljno. � Oprostite mi, Lassiteru. � Poðimo zajedno iz Utaha u kraj gdje mi neæe biti potrebno oru�je da bih branio svoj �ivot i ljudsko dostojanstvo! � on æe vatreno. � Ponovo su tu Black Star, Bells i Night. Uzja�imo trkaèe, 159 povedimo sa sobom malu Fay i napustimo Utah. Jedino su vam ti konji i to dijete jo� ostali. Poðimo! � Ne, ne, Lassiteru. Nikad neæu napustiti Utah. �to bih ja, slomljena srca i bez igdje ièega, radila u bijelom svijetu? Ne, nikad neæu napustiti ove purpurne padine koje toliko volim. � To sam trebao znati. Na kraju, ostat æete ovdje, i �ivjeti u nekoj straæari, a dojuèera�nja Jane Withersteen postat æe biæe za pouènu prièu. �elio sam samo da mi date priliku da vam poka�em kako èovjek... ma kakav èovjek... mo�e postati bolji nego stoje bio. Ako bismo napustili Utah, mogao bih vam dokazati i pokazati svu silinu osjeæaja �to ga vi nazivate ljubavlju. Vi mi, vi�e od ostalih, izgledate u stanju da to osjeæate, ali sve dosad ste rasipali tu svoju ljubav na vjerske du�nosti, na one koje zovete svojom braæom, na siromahe. U stvari, vi i ne znate �to je istinska ljubav, �to je nebo i pakao istovremeno, �to mo�e promijeniti jednu osobu...! Slu�ajte, isprièat æu vam �ivot Milly Erne i vidjet æete kako je nju ljubav izmijenila. � Milly i ja bili smo djeca kad je na�a porodica iz Missourija pre�la u Texas, gdje smo odrasli kao da smo se rodili tamo. Bili smo siroma�ni, ali nam je zatim krenulo na bolje. Naselje u kojem smo se nalazili, malo-pomalo, postade grad i tu se nastani�e mnogi do�ljaci. Jo� mi se èini daje vidim... One oèi... Sjeæate li se Millvnih oèiju? � Rasla je i uvijek bila najljep�a meðu djevojkama u gradu. Zadesio se tamo mladi evangelistièki sveæenik, koji se zaljubio u nju. Utrkivao se s ostalim udvaraèima i pobijedio. Milly je uvijek bila privr�ena vjeri i kad je upoznala Franka Ernea bacila se svim svojim snagama na spa�avanje du�a. Po mom mi�ljenju, taj njen rad i odgovarajuæa biblijska lektira pogubno su djelovali na njenu pamet. Nije me uspjela preobratiti, oko èega se mnogo trudila, ali smo ipak ostali najbolji prijatelji na svijetu. Ne vjerujem da su ikad postojali brat i sestra koji su se vi�e voljeli. I Frank Erne postade moj dobar prijatelj. Bio je to vrlo drag i dobar èovjek. Njegova vjera bila je sno�ljiva i nikad me nije gnjavio prijedlozima da se preobratim. Znao je dobro jahati, bio je dobar lovac, a jednog dana mi je, �tovi�e, spasio �ivot ubiv�i jednog bizona koji me je napao. Onog dana kad je o�enio Milly, moja je radost bila tolika da sam se napio. 160 � Onda napustih kuæu. Rekao bih da sam se dotad zadr�ao kod kuæe zahvaljujuæi samo Millvnu utjecaju. Prelazio sam iz jednog kraja u drugi i po�to su u tim danima Kansas i Nebraska bili, manje-vi�e, kakav je Utah jo� i danas, nauèih da se kreæem naoru�an i da se dobro slu�im pi�toljem. Postadoh i smotren jahaè. Imao sam te�kih trenuta

ka, ali sam ipak sve prepreke svladao. Onda, jednog lijepog dana, poslije dvije godine, spopade me sjeta i za�elih se kuæe. � Stvari su se u meðuvremenu bile izmijenile. Mama je umrla; otac je bio poput �ive sjene; Frank Erne izgledao je poput sablasti � daleko od svog posla, kao da je bio daleko i od �ivota � a Milly je bila i�èezla. Istom kasnije saznadoh �to se desilo, jer se otac vi�e nije sjeæao nièega, a Frank se bojao da bilo �to ka�e. Na�ao se netko, tko me je obavijestio. � Kako se ispostavilo, desilo se slijedeæe: nakon mog odlaska u grad je do�ao drugi sveæenik, èovjek drugaèiji od Franka, koji je propovijedao drugu vrstu vjere, neobuzdan isto toliko, koliko je Frank bio mio i blag. Postado�e suparnici. On je, reko�e mi, bio nedorastao Franku, ali je imao neku moæ nad �enama. Milly pod-le�e njegovu utjecaju, posebno se zanimajuæi za njegovo nauèavanje. Frank je to podnosio, po�to je bio za slobodu savjesti i, na kraju, radilo se o istom bogu. A buduæi da je Frank èesto bio odsutan iz grada jer se bavio uzgojem stoke, dogodilo se da je pri-do�lica dolazio u posjetu Milly pa i za vrijeme kad njena mu�a nije bilo kod kuæe. U to vrijeme u grad doðe jo� jedan stranac, koji se prijateljski ophodio s novim sveæenikom. Bilo je reko�e mi, gorostasan èovjek duge brade, bogat, ali pomalo tajanstven. Sav je grad brujao kad je on nestao, jer je u isto vrijeme nestala i neka mlada �ena koja se silno zanimala za vjeru novog sveæenika. Saznade se zatim da je ta vjera bila mormonizam. Stvar najzad razljuti Franka i izmeðu njega i onog drugog sveæenika izbi �estoka netrpeljivost. Zavr�i se tako da jednog lijepog dana Frank ode tamo gdje je onaj drugi propovijedao, a gdje se nalazila i Milly i pred svima mu reèe, manje-vi�e, sve ono �to je Venters rekao Tullu i ostalima prije nekoliko dana. Uèini i vi�e: jahaæim bièem, koji je dr�ao u ruci, tjerao je tog propovjednika sve do izvan grada. 161 � Tada je veæ bilo vidljivo da Milly gubi sav svoj blagi karakter. Neki su govorili da se to zbiva zbog njena skorog materinstva, a drugi su tu promjenu pripisivali njenoj novoj vjeri. Jednog dana, vrativ�i se kuæi, Frank ustanovi da je oti�la. Neki susjed mu isprièa da je jedne noæi vidio prekrivena kola kako se pribli�avaju kuænim vratima, i to je bilo sve. � Vijest daje Milly pobjegla od svog mu�a puèe gradom poput groma iz vedra neba. Jedino Frank nije htio vjerovati da je stvar ba� takva i tra�io ju je, tra�io... Mama je umrla od bola i nije htjela oprostiti Milly; otac je poludio od dvostruke nesreæe. � Od prvog trenutka kad saznah u�asnu vijest, bio sam siguran da Milly nije oti�la dobrovoljno. Dobro sam je poznavao i znao sam da ona nikad ne bi uèinila takvu podlost. Ostadoh kod kuæe neko vrijeme poku�avajuæi nagovoriti Franka da mi sve ka�e. Ali on, ako je ne�to i znao, nikad ni�ta ne reèe. Onda poku�ah da slijediti trag njena zavodnika. Znao sam da neæe prestati s propa-girnajem svoje vjere i tako krenuh iz grada u grad, poku�avajuæi se sresti s njim. Doznao sam kuda su oti�li krenuv�i od kuæe, pro-naðoh Millvne tragove, doznadoh daje donijela na svijet djevojèicu u jednoj kolibi u kojoj su je dr�ali kao zatvorenicu. Èuvar te kolibe bio je neki gadan tip, �ugavo pseto nijemo poput ribe. Buduæi da nije htio govoriti, prije nego odoh, ostavih mu lijepu uspomenu. Onda se vratih kuæi, ali dom naðoh razoren. U meðuvremenu je otac umro, a Frank, kojega vi�e nije bilo briga niza�to, sasvim je propao. Morao je znati ne�to, �to mi nije htio reæi, a kad mu isprièah da sam tri godine tragao za Milly i da je rodila djevojèicu, povjerovah da æe se mrtav sru�iti pred moje noge. Ali ne progovori i ja dugo ostadoh s njim. � Ipak, boraveæi u njegovoj kuæi, primijetio sam da je u jednoj ladici dr�ao neke papire. Jednom ih prilikom razgledam i meðu njima pronaðem dugaèko Millyno pismo, koje mu je pisala nekoliko mjeseci nakon njena nestanka. Govorila mu je da su je otela tri èovjeka, da su je vezali i zaèepili joj usta. Spomenula je i imena te trojice ljudi: Hurd, Metzger i Slack. Ali ih nije vidjela. Pisala je o gradiæu u kojem sam otkrio njene tragove. Kako izgleda, onaj propovjednik se nije htio izlagati opasnosti da je izgubi. Govorila je da je neko vrijeme bila izvan sebe i da se, onda, do�av�i k svijesti, zatekla majkom jedne djevojèice. Snivala je o 162 tome da to nevino stvorenje preda njegovu ocu, nakon èega bi umrla na miru. Ali je pismo naglo zavr�avalo, ostavljajuæi nedovr�enu reèenicu i nije bilo potpisano. � Drugo pismo bilo je takoðer datirano iz Salt Lake Citvja. U njemu je Milly govorila samo da je doznala da sam je tra�io i molila je mu�a neka mi ka�e da prekinem s traganjem, inaèe æe to po nju imati vrlo neugodne posljedice. Zavr�avala je govoreæi da æe uskoro napustiti Salt Lake City s èovjekom koga je zavoljela i da se nikad vi�e ni�ta neæe èuti o njoj. � Prepoznah Millvn rukopis i stil, ali po drugom pismu za-kljuèih da se morala mnogo izmijeniti. U pomamnom

razmi�ljanju najzad doðoh do uvjerenja da je to pismo prije bilo napisano pod utjecajem nekog golemog straha nego pod nadahnutim djelovanjem ljubavi �to ju je osjeæala za onog èovjeka. � Da sam onda poznavao mormone, kao �to ih poznajem sada, ni trenutka ne bih sumnjao u istinitost njenih rijeèi. Vratih se u grad, gdje je Milly rodila djevojèicu, pronaðoh vlasnika kolibe i prisilih ga da mi ka�e sve �to je znao. Nije znao mnogo, ali se i na temelju toga uvjerih da je, sirotica, morala podnijeti paklene muke. Ostavih tog nitkova u takvu stanju da za neko vrijeme nije mogao drugima nanostiti zlo, i doðoh u Utah. � Ovdje upoznah mormone i sve mi je bilo jasno. Ali ni traga od Milly. Izgledalo je da su svakom �ivom stvoru bila zapeèaæena usta. Ipak mi se posreæilo i sretnem jednog od one trojice, Hurda. Buduæi da nije htio govoriti, ostavih ga zatvorenih usta i probu-�ena trbuha. Isto se dogodilo kasnije i s ostalom dvojicom. Èak i mrtvi imali su tako stisnute zube da ih se ni no�em nije moglo razdvojiti. Tako su prolazile godine. � Stekao sam glas revolvera�a, i taj je glas i�ao preda mnom svuda kuda sam i�ao. Ali, nikad nisam uspio doznati ne�to o onom demonskom propovjedniku i onom gorostasnom bradonji, njegovu prijatelju. Tako sam osamnaest godina lunjao za tragom svoje sestre. Osamnaest godina! A sad se osjeæam starim. Imao sam dvadeset godina kad sam zapoèeo. U takvu �ivotu mi ode gotovo sva moja mladost. Najzad mi jedan tuðinac reèe da bi mi Jane Wit-hersteen, jedina prijateljica Milly Erne, mogla reæi gdje æu naæi njen grob. 163 Lassiter za�uti. Izgledao je udubljen u brojanje srebrnih ukrasa na svom sombreru. Jane je slu�ala kao okamenjena, oèiju upravljenih u tog èovjeka èije lice bija�e opusto�eno dugim, bezimenim nespokojstvom. � Ali vam moram jo� ne�to reæi � nastavi odluèno. � Vi mi nikad niste htjeli reæi ime toga èovjeka, ali sam vam rekao da æete mi ga kazati a da vas vi�e ne pitam. E pa, sjeæate li se onog dana kad je onaj debeljko, ovdje, htio povuæi pi�tolj na mene? � �utite, molim vas! � zavapi Jane unezvjereno podi�uæi ruke. � Onog dana sam na va�em licu proèitao da je Dyer, sada biskup, bio Milyn zavodnik. Za trenutak Jane se uèini da joj se u glavi vrti kao u kakvu vrtlogu; a onda, kad je do�la k sebi, vidje da se dr�i Lassitera poput davljenika. Munjevito se sjeti njegovih tvrdnji i prodorno kriknu. � Ne! To je la�! Lassiteru! � I nastavi jecajuæi: � Ne, ne, kunem vam se... grije�ite! � �utite i ne kunite se la�no. Ipak vam pra�tom, sirota �eno! �eno, zaslijepljena vjerom i odano�æu zauvijek! Ali slu�ajte: ja znam, èujete li? Znam! No, ne govorimo vi�e o tome. Odustajem od svoje namjere. � �to...? �to ste rekli? � Odustajem od svoje namjere! Poèeo sam osjeæati drugaèije. Ne mogu vi�e biti od koristi sirotoj Milly i jedino bih uta�io svoju �elju za osvetom. Shvatio sam da nemam prava suditi drugom èovjeku i da ne mogu ubiti jedno ljudsko biæe samo zato jer ga mrzim. Ne mrzim vi�e, otkako sam zavolio vas i Fay. � Htjeli ste reæi... Htjeli ste reæi, Lassiteru, da se vi�e neæete krvlju svetiti? � Neæu. � Meni za ljubav? � Svakako. Ne mogu shvatiti za�to, ali po�tujem va�e osjeæaje. � Mo�da zato... zato �to me volite? Osamnaest godina, Lassiteru! Osamnaest godina za kojih ste se prometali u stra�na èovjeka koga su se svi bojali! A sada... odustajete od osvete jer me volite! 164 � Upravo tako Jane! � Oh, pa ja æu vas na kraju zavoljeti! A kako da vas ne za-volim, recite? Morala bih imati srce od kamena. Ali, prièekajte jo�, Lassiteru...! Dajte mi vremena. Nisam vi�e kakva sam bila. Nekad mi je bilo tako lako voljeti. Sad mi se, meðutim, mr�nja èini prirodnijim osjeæajem. Prièekajte! Predosjeæam da æe naiæi sretniji dani za vas, lutalicu osvetnika, i za mene, buntovnicu koju je odbacila njena sredina. Voljela sam, toliko sam voljela Milly, va�u sestru, pa æu i vas zavoljeti. Ma kako nisko pala, ma kako bila sama,uvijek æe u mom srcu biti dovoljno ljubavi daje i vama pru�im. Èekajte! Zaboravimo zlosretni Millvn �ivot, u vezi s kojim bih vam morala ne�to povjeriti, ali ne sada... ne sada... veæ jedino na svom mrtvaèkom odru. Sad nisam u stanju. � U ovom trenutku je dovoljno da i to znam. Jane mu se osloni na grudi i bri�ne u grèevit plaè. Èinilo se da je ni�ta ne mo�e umiriti. Lassiter ju je dr�ao u zagrljaju, u savr�enoj ti�ini. Onda se zatim, malo-pomalo, smiri. Izgledala je kao da se oslobodila nekog nepodno�ljivog tereta i ba� htjede prozboriti kadli osjeti kako se Lassiter trgnuo. � Konji! Konji s umotanim kopitima! � reèe on. � I odmaèe je od sebe pa�ljivo gledajuæi unaokolo. � Lassiteru! �to... Oh, pa gdje je Fay! Fay! Djevojèice moja! Ne dobi odgovora. � Fay! � ponovo zovnu Jane s prizvukom neiskazanog nemira. Nato baci pogled na Lassitera koji je stajao kraj nje krut kao da je od kamena. � Fay... oh... Fay! � sad je vrisnula Jane. Li�æe je treperilo i �u�tolo, osamljeni zrikavac se glasio u travi, èulo se zujanje pèele. Ti�ina kasnog popodneva bija�e nabijena nekom stra�nom zlokobno�æu. U�as se

pojavi na Janeinom licu, u njenim oèima. Nikad joj ti�ina nije bila strasnijom! � Ona je... samo... daleko, pa nas... ne èuje... � zamuca Jane gledajuæi Lassitera. Blijed, uspravan kao kip, jahaè je stajao, ali ne kao da oslu�kuje i tra�i, veæ u stavu u�asne izvjesnosti. Najednom on gvozdenom rukom zgrabi Jane i, skrenuv�i pogled s njena lica, povuèe je za sobom. 165 � Vidite... tu se Fay igrala. Napravila kuæu od kamenèiæa i iverja... A tu je obor od �ljunka, za konje � reèe Lassiter �kripa-vim glasom upiruæi prstom. � Ovuda je i�la gore-dolje... Vidite, tu je ne�to zakopala... mrtvog skakavca, stavila mu nadgrobni kamen... tu je jurila gu�tera... vidite onaj tanki, vijugavi trag... zgulila je koru s ove topole... pogledajte pra�inu na stazi... ucrtala slova koja ste je nauèili... crtala ljude, konje, ptice... Pogledajte, neki kri�! Oh, Jane, to je va� kri�! Vukao je i dalje Jane, i iz Favinih tragova èitao kao iz otvorene knjige. Èitavim putom niz glavicu, kroz �ibljak, pa oko jedne topole, Favina lutajuæa ma�to ostavila je tragove njene nevine igre i slatkih djetinjarija. Dugo se igrala pokraj brzog potoka, niz koji je slala èamce natovarene kamenèiæima. Potom je lutala kroz gustu travu, mala joj no�ica jedva zgazila pokoju slaba�nu vlat, i ne�to je sanjarila pored starog, uvenulog cvijeæa. Odatle je trag vodio na �iroku stazu. Tragovi njenih bosih no�ica jasno su se ocrtavali u pra�ini, i�li su malo niz puteljak. Tu se s njenim tragovima izmije�ao trag mu�karca koji je izi�ao iz �ikare i ponovo se vratio u nju. 166 18. LASSITEROVA PRAVDA Tragovi su isprièali prièu o otmici male Fay. U svom straviènom nemiru, Jane se okrenu Lassiteru bez ijedne rijeèi i na njemu ugleda potvrdu svoga straha. Bio je smrknut, najedanput je ostario, pogoðen u�asnim udarcem. Njoj se uèini da se sve oko nje ru�i. � Gotovo je! � promrmlja ona. � Treba da odem... treba da odem... � Kamo? � upita Lassiter i mrko se na�e nada nju. � K... k tim okrutnim ljudima... � Kojima? � zagrmi Lassiter. � Da èujem imena! I s kojim ciljem, do vraga? � Hoæu Fay. Ne mogu �ivjeti bez nje. Oteli su je kao �to su oteli Millvnu djevojèicu... Moraju mi je vratiti... Samo nju hoæu. Predajem se. Otiæi æu biskupu da mu ka�em kako se smatram pobijeðenom, spremnom za jaram. Neka mi vrate Fay, a ja æu se... ja æu se udati za Tulla! � Nikad! � sikne Lassiter. Duga mu ruka segne za njom. Gotovo u trku, odvuèe je pod topole, pa preko dvori�to u veliku dvoranu VVithersteen Housea. Zatvarajuæi vrata tako je �estoko tresnuo njima da su se debeli zidovi zatresli. Otkako su im vraæeni Black Star, Night i Bells dr�ali su ih u toj dvorani, i sad su zatoptali kopitima po kamenu podu. Lassiter pusti Jane i uz nekakav promukao krik tresuæi se i posræuæi kao da je pijan poðe prema stolu na kojemu je dr�ao svoju opremu. Stao je rovati po bisagama. Potom se zaèu nekakav metalni zvuk � zveckanje metaka. Dr�æuæim prstima nabije mecima jo� jedan redenik koji zatim prièvrsti iznad onoga �to ga je inaèe stalno imao na sebi. Ruke su mu sad bile potpuno mirne. Na ovom drugom opasaèu bijahu dva pi�tolja manja od onih crnih �to ih je nosio nisko obje�ene, i on ih zabaci za leða i sakrije pod kaputom. Potom mu pokreti zabrzaju. Ne shvaæajuæi ni�ta, Jane ga je zabezeknuto promatrala dok je hitro sedlao Black Stara i 167 Nighta. Nakon toga je on povuèe k svjetlu velikog prozora i na�e se nad njom, ste�uæi joj ruku prstima nalik na hladan èelik. � Da, Jane, gotovo je... ali neæete vi iæi k Dyeru... Njemu idem ja! Pod dojmom njegova stra�na izgleda, Jane uopæe ne shvati znaèenje tih rijeèi. Tko li je taj èovjek poput smrti siva lica i oèiju od kojih bi vrisnula kad bi imala snage, a usana èudnovato gorkih? Kamo se odjednom djenuo onaj ljubazni Lassiter? I �to je to u ovoj dvorani, i na njemu, i na njoj � �to se to uvuklo u nju, hladno i nevidljivo, pitala se. � Da, gotovo je, Jane � govorio je u�asno hladno i neumoljivo � i ja idem progovoriti dvije-tri rijeèi s onim ljudima. Zatvorit æu vas ovdje unutra, ali dok se vratim neka bisage budu pune mesa i kruha. A vi, spremite se za put. � Lassiteru! � uzvikne Jane. Oèajnièki je poku�avala da mu pogleda u sive oèi � uzalud; oèajnièki je to ponovo poku�avala, boreæi se sama sa sobom, dok su je muèno raspinjale misli i osjeæanja, i uspjela je. Konaèno, shvatila je. � Ne! Ne! � zajeca. � Rekli ste mi da ste odustali od osvete. Obeæali ste mi da neæete ubiti biskupa Dyera. � Ako mi �elite govoriti o njemu, ostavite po strani ono »biskupa«. Ne razumijem taj naziv, niti èemu slu�i. � Zar mi niste rekli da odustajete od osvete... da neæete ubiti Dyera? � Jesam. � Pa, va�i postupci, va�e rijeèi... ti pi�tolji, taj va� izgled... Zar to sve ne govori o osveti? � Sad to vi�e nije osveta, Jane, sad se radi o pravdi. � Hoæete li ga... hoæete li ga ubiti? � Hoæu, samo nek me bog jo� jedan sat pozivi! Ako neæe bog, neka to uèini vrag koji me vodi! � �elite ga ubiti! Zbog sebe samog, zbog svoje �elje za osvetom? � Ne. � Zbog Millvne ljubavi? � Ne. 168 � Onda zb

og Fay? � Ne! � Onda zbog koga? � Zbog vas! � Krv æe njegova pasti na moju du�u! � �apne Jani sru�i se na koljena. Ovo je bio dugo oèekivani trenutak isku�enja. Godinama steèene navike i od roðenja usaðena vjerska uvjerenja trgnu se kao iza sna, a sumnja, �to se dugo, mjesecima skupljala u njoj, nestade kao da je nikad nije ni bilo. � Ako njegovu krv pro-lijete, past æe na moju du�u... i na du�u moga oca. Èujete... � i ona mu zgrabi koljena, oèajnièki se dr�eæi za njih dok se on trudio da je digne na noge. � Èuj... zar ti ni�ta ne predstavljam? � �eno, ne igraj se rijeèima! Volim te! I to æu ti ubrzo dokazati! � Onda, evo tvoja sam... otiæi æu s tobom... udat æu se za tebe, samo ti njega po�tedi! Odgovorio joj je hladnim, straviènim, zaglu�nim smijehom. � Lassiteru, voljet æu te! Po�tedi ga! � Ne! Zdvojna i slomljena duha, skoèila je na noge, bacila mu se oko vrata i pripila se uza nj u zagrljaju iz kojeg se uzalud ku�ao i�èupati. � Lassiteru, zar me �eli� ubiti? Ovo je moj posljednji boj za uvjerenja iz moje mladosti... za ljubav prema vjeri, za ljubav prema ocu. Ti ne zna�... ne mo�e� ni slutiti istinu, a ja ti je ne mogu reæi! Sve gubim. Mijenjam se. Sve �to sam pretrpjela ni�ta nije prema ovom sada. Smiluj mi se... pomozi mi u bijedi. Ti si opet sna�an... oh, tako nemilosrdno hladno sna�an! Ubija� me. Gledam te... osjeæam te kao nekog drugog Lassitera! Gospodaru moj, budi milostiv... po�tedi ga! Odgovorio joj je podrugljivim podsmjehom. Jo� jaèe je prionula uz njega, pritisla ga svojim uzgibanim grudima, lice uzdigla k njegovu. � Lassiteru, zaista te volim! Ljubav se rodila u grèu mojih muka. Odjednom mi sinulo, odjednom me zgodila istina. Ti si èovjek, pravi èovjek! Toga sam tek sad postala svjesna. Kad sam spazila to tvoje sivo stra�no lice, i vidjela kako opasuje� te pi�tolje, u 169 meni se desila neka divna promjena. Zavoljela sam te tog trena. Cio sam �ivot voljela, ali nikad kao sada. Nema ljubavi, do ljubavi slomljene �ene. Da nema samo jedne smetnje... jedne, o kojoj, na �alost, ne mogu govoriti... ja bih obo�avala tvoju èovjeènost... obo�avala bih lava u tebi, koji je spreman da razdire zbog mene. Vjeruj mi... i po�tedi Dyera. Budi milostiv... budi velik, jer ti si stvoren da bude� velik. Oh, poslu�aj me, vjeruj mi... ni�ta nemam, ali sam �ena... koja te voli! Uzmi me... sakrij me gdje bilo u divljini... ljubi me i lijeèi moje slomljeno srce. Njega po�tedi, a mene odvedi sa sobom. Primakla je lice posve blizu njegovu, usne im se gotovo dodir-nu�e, objesila mu se oko vrata, i svom preostalom snagom priti-skala svoje uzdrhtalo tijelo uz njegovo. � Poljubi me! � �apnula je suludo. � Ne... ne po toj tvojoj cijeni � on odvrati. Glas mu se izmijenio, ili je nju sluh izdao. � Poljubi me...! Jesi li mu�karac? Poljubi me i spasi me. � Jane, nikad nisi bila po�tena sa mnom. Ali sada, pak, la�ima crni� du�u, i same usne ti od njih gore! � Tako mi uspomena na moju majku, tako mi moje biblije... Ne, ja nemam biblije...! Mojom nadom u spasenje kunem ti se da te ljubim! Blijede Lassiterove usne izusti�e gotovo neèujno kako èak ni njena ljubav ne mo�e izmijeniti njegovu odluku. Oslobodio se njenih ruku kao da su djeèje, i ustuknuo. � Èekaj! ne odlazi! Èuj jo� jednu, posljednju rijeè! Neka mi neki bolji i pravedniji bog od onoga �to ga obo�avam sudi, neka mi oprosti, i spasi me...! Vi�e ne mogu �utjeti. Lassiteru, moleæi te za Dyera, molila sam za svog oca. Da, za svog oca. On je bio jedan od glavara mormona i on je poslao Dyera na propovijedanje. Moj je otac bio onaj sa ledenoplavim oèima i zlatnom bradom. Za mojim si ocem godinama tragao. Istina, Dyer je upropastio Milly Erne, ali je to uèinio zbog moga oca! Ako je Milly ikad bila �ena nekog mormona, taj je mormon bio moj otac! Ne znam, nikad nisam doznala, da li je postala njegovom �enom. Lassiteru, mo�da sam slijepa, poput fanatika odana la�noj vjeri, ali znam stoje pravda, a moj je otac van dometa ljudske pravde. On sad sigurno plaæe za svoje grijehe... negdje. Pomisao da bi ti ubio Dyera zbog grijeha 170 moga oca, oduvijek me ispunjala u�asom. Eto, zato sam te toliko molila! � Jane, pro�lost je sahranjena. Na nju sam zaboravio u svojoj ljubavi prema tebi. Ali ono �to èinim, rekao sam ti, ne èinim ni zbog Milly, ni zbog Fay, nego zbog tebe! Slu�aj, znam svoju snagu i ka�em ti, Jane, da ga samo jedno od onih èuda u koje Dyer ka�e da vjeruje, mo�e spasiti. Jane se ponovo uèini da se sve vrti oko nje kao u vrtlogu. Neodreðeno osjeti kako je padala na koljena pred jednim obasjanim likom, pred Lassiterom, èovjekom koji ju je spasio od sebe same, èovjekom koga ne mo�e� odvratiti od njegove namjere, i koji æe ubiti radi pravde. Odjenom se izgubi u mraku. Kad se osvijestila, spazi da se nalazi na postelji pokraj prozora u dnevnoj sobi. Æelo joj bilo hladno, vla�no, znojno. Netko ju je tap�ao po rukama. Prepozna Judkinsa i na njegovu mr�avom, tvrdom licu spazi uzbuðene, prestra�ene oèi. � Judkinse! � glas joj slomljeno zamre. � Najzad, gospoðice! Ne, ne, le�ite

jo� malo. Sad je u redu, sve je u redu. � Gdje je on? � Tko? � Lassiter! � � Ne brinite vi za njega. � Gdje je? Recite mi, hoæu odmah znati! � Pa, eno ga u drugoj sobi, previja nekoliko rupa od metaka na sebi. � Ah...! A biskup Dyer? � Kad sam ga, prije pola sata, vidio posljednji put, kleèao je. Ne�to je radio, ali vas uvjeravam da se nije molio. � Èudnovato govorite, Judkinse! Pustite me, da sjednem. Sad mi je dobro. Prièajte mi. Dyer na koljenima! A �to je radio? � Ukratko, gospoðice, i uz va�e dopu�tenje, kleèao je, a sa rukama, znate... onim rukama koje su se toliko puta podizale na blagoslov, da blagoslove, na primjer, kovrèave glavice poput glavice male Fay ili glave �ena poput va�e... S tim rukama, stiskao je veliku ranu na grudima. 171 � Judkinse, dovest æete me do ludila. Da li je Lassiter ubio Dyera. � Ubio! � I Tulla? � Ne. Sreæom po njega, nalazio se negdje vani s veæinom svojih ljudi. Veèeras bi se trebao vratiti, ali Lassiter mora �to prije odovud, inaèe mu nema spasa, a jo� æe biti gore za vas, gospoðice Withersteen. Doæi æe do gadne gu�ve kad se Tuli vrati. � Otiæi æu s Lassiterom. Ali, Judkinse, recite mi sve �to znate o tom... o tom dogaðaju. Bez uzbuðenja je shvatila da je Dverova smrt, o kojoj ju je Judkins obavijestio, upotpunila u njoj onu promjenu koja ju je uèinila drugom �enom. Izgledala je mirna, pomalo hladna, jaka kao �to nikad nije bila otkako su se na njenu nebu pojavili prvi oblaci. � Onda, bilo je to ovako � zapoèe Judkins. Nalazio sam se u sudskoj dvorani, gdje je Dyer, u svojstvu sunca, vodio raspravu. Uz njega se nalazilo petero ljudi, njegovih tjelohranitelja: Èarter, Wright, Jengessen i jo� dvojica koju ne poznajem, �to su do�li iz Stone Bridgea, svi naoru�ani i slièniji razbojnicima nego èasnim ljudima. � Dyer je optu�ivao Willie Kerna, jednog od mojih najboljih ljudi, da se uz njegovu kuæu nalazi jarak iz kojeg voda istièe tamo gdje ne treba, a Willie je poku�avao dokazati da se on nikad nije nalazio kod kuæe kad se to de�avalo stoje, najzad, bila istina. Kadli se odjednom sudac netremice zagleda u dno sale, a isto tako i ostali koji su se nalazili s njim i koji kao da se odjednom okameni�e. I ja se, naravno, okrenuh da vidim �to je to tako èudno i silno djelovalo na suca. Kad tamo, usred dvorane, u samom prolazu izmeðu klupa, stoji Lassiter! Bio je sav bijel i crn, ne bih ga ni sa èim mogao usporediti, osim sa smræu. I pred Ventersom, kad je ono izazvao Tulla, sva je dvorana utihnula i sledila se, ali ovo je bilo drugaèije. Na èasnu rijeè, gospoðice Withersteen, meni se krv ledila u �ilama. A za�to, ni sam ne znam. No, eto, Lassiter svojom pojavom, onim svojim dr�anjem, èovjeka ispunjava jezom. Rekao je samo jednu rijeè, neko ime, nisam ga razumio, iako mu je glas odjeknuo poput zvona. Mo�da zato �to sam bio previ�e uzbuðen. Mora daje sudac Dyer razumio i vi�e od toga, to je za mene tajna, jer se odmah svalio sa stolice pravo na podij. 172 � Nato ona petorica jahaèa, Dverovih tjelohranitelja, skoèe, a dvojica od njih, za koje sam kasnije doznao da su iz Stone Brid-gea, iskoèe pravo kroz najbli�i prozor tako brzo da ne biste stigli ni udahnuti. Bilo je jasno da nisu mormoni. � Jengessen, Èarter i Wright zagledaju se u Lassitera, na trenutak samo, ali meni se èinilo da je to potrajalo èitav sat. Bili su blijedi i napeti, no �ivci im nisu popustili. Lassitera sam dobro osmotrio. Stajao je nekako ukoèen, malko pognut, ruke mu bile svinute, a prsti skvrèeni kao pand�e u jastreba. A oèi...?! E, to se ne da opisati! Samo jedno znam, oèi su njegove unaprijed èitale namjeru onog koji je mislio povuæii pi�tolj. Zagledan u njega, nisam, dakako, vidio kad su ona trojica potegla. I, mada sam gledao pravo u njega, i to kako gledao, nisam vidio kad i kako je potegao. Bio je br�i od oka, to je sve. Ali sam vidio kako mu vatra izbija iz cijevi i èuo hice ba� u tren prije no �to su odjeknuli hici one trojice. Okrenuo sam se, a ono Wright i Èarter veæ le�e, a Jengessen, koji je bio jak kao bik, jo� poku�ava pucati, ali mu se pi�tolj trese. Bilo je jasno da je pogoðen, i to usred sredine. Najednom se sru�i, i pi�tolj mu pade na pod. � Dvoranom zavlada sablasna ti�ina. Ljudi su prestali disati. Kako bilo, ja ni dahnuo nisam. Vidio sam Lassitera kako pi�tolj koji se dimi zatièe za neki pojas. Nije on izvukao one svoje velike, crne pi�tolje, i ja se zapanjih. Sve se to odvijalo tako brzo, da se to ni zamisliti ne mo�e. � Èulo se neko struganje na podiju, i Dyer ustade, a lice mu kao olovo sivo. Htio sam pogledati u Lassitera, ali mi se oèi zali- jepi�e za Dyera kad sam mu vidio lice. Vidio sam kako pote�e pi�tolj. Èak bih i ja bio bolji, br�i od njega. Uto Lassiterov pi�tolj zagrmi, metak pogodi Dyera u desnu ruku i pi�tolj mu ispade. Pogledao je u Lassitera kao kojot u zamci. Urliknuo je pa opet sagnuo za pi�toljem. Tek �to ga je digao s poda, a Lassiter opet opali. Odjeknulo je kao tresak groma i Dyeru gotovo odnese ruku, kako se meni uèinil

o. Pi�tolj opet ispade i Dyer pade na koljena, kao da æe bauljati za njim. U�asno je bilo gledati kako se sav stra�no napinje. Za�to se taj èovjek tako grèevito hvata za �ivot, pitao sam se. Bilo kako bilo, dohvatio je pi�tolj lijevom rukom i upravo ga podigao, nategnuo obaraè, ali ga uto i treæi metak zgodi, sad u lijevu ruku, i on opet ispusti pi�tolj. No, u toj mu je ruci ostalo 173 jo� dovoljno snage da se ponovo dokopa pi�tolja i da tresuæi se sav, zbog èega bih po�alio svakog drugog èovjeka osim njega, nasumce otvori vatru. Jedan metak pogodi nekog èovjeka koji se nalazio na dvadeset stopa od Lassitera. I èovjek pogibe, �to sam poslije doznao. Nato sve zaori od zaglu�ne i tako brze pucnjave da vi�e nisam razaznavao pojedine pucnje. Kasnije sam doznao da je Lassiter devet metaka sasuo u Dyera iz svojih crnih pi�tolja. � Isprièao sam na vlas toèno kako se sve to zbilo, gospoðice Withersteen, tako da znate. Vas æe to poslije proæi. Na ovoj na�oj granici Utaha vidio sam prizora da ti se ko�a je�i, ali mi je ovaj bio najstra�niji. Sjeæam se da sam sklopio oèi, i neko vrijeme mislio na sasvim desete, najèudnije stvari, koje nemaju veze s onim �to se zbivalo oko mene, stvari kakve vam ni u snu neæe pasti na um. Vidio sam kadulju i konje kako jure, a to je meni najljep�i prizor, i ne�to nejasno, jer je upravo to, kao u kovitlacu, istjeralo misli iz moga mozga, te sam otvorio oèi i sasvim jasno osjetio da je zami-risao barut. � Sudnica je bila ba� pravo mjesto za onakva suca. Bio je na koljenima, ali nije molio. Dahtao je i poku�avao da svoje izmrcvarene, polomljene ruèetine pritisne na tijelo. Sve one metke �to je na kraju ispucao, Lassiter je usuo u njega. To je bila Lassiterova pravda. � Lassiter tada progovori. Ako ikad zaboravim �to je rekao, zacijelo nikad neæu zaboraviti njegov glas. »Propovjednièe � rekao je � mislim da je za te najbolje da se �to br�e obrati� za milost bogu �to si ga zastupao na zemlji, jer on ti vjerojatno neæe doæi u posjetu tamo gdje æe� sada poæi!« � Vidio sam kako Dyer gleda svoje krupne bespomoæne ruke, no te su krupne ruke bile isuvi�e sitne da izmole milost za zloèine �to su ih poèinile. On se zagleda u Lassitera, a potom se strahovito zabulji u ne�to nedokuèivo. Nije to bio ni Lassiter, ni ma tko drugi u onoj prostoriji, ni zrak, ni rumena kadulja �to se nazirala s one strane prozora. Tko zna �to je gledao, no gledao je pogledom èovjeka koji ne�to prekrasno otkriva. Stra�an je to bio pogled...! Uz u�asan krik spoznaje on pade naprijed, s licem u pod. Judkins stane, te�ko je disao i obrisao vla�no èelo. � To vam je otprilike sve � zakljuèi. � Lassiter je napustio sudnicu, a ja po�urio za njim. Krvario je iz triju rana, ali nijedna 174 vrijedna pa�nje. Do�li smo pravo ovamo. Na�ao sam vas gdje le�ite u dvorani, pa sam imao malo posla oko vas. Jane Withersteen ne osjeti potrebu da se pomoli za Dverovu du�u. Iz dvorane se zaèuje Lassiterov korak � onaj poznati mekani korak praæen srebrnkastim zveketom � i ona ga oslu�nu s novim uzbuðenjem u kojem je bilo neodreðene radosti u samom strahu od njega. Vrata se otvore i ona ga spazi, starog Lassitera, odmjerenog, bezbri�nog, ljubaznog i sabranog, starog a ipak drugaèijeg. Ona ustane a oèi joj se na tren zamute od suza. � Jesi li... zdrav? � upita ga strepeæi. � Rekao bih. � Lassiteru, ja æu s tobom. Sakrij me dok ne proðe opasnost, dok nas ne zaborave, a onda me povedi kamo god hoæe�. Tvoji neka budu i moji, i tvoj bog neka i meni bude bog! Poljubio joj je ruku onako èudno umilno i kavalirski kao �to je to u rijetkim trenucima radio. � Black Star i Night su spremni � on æe jednostavno. Mirno pominjanje njenih crnih trkaèa kao da je potaklo Jane da se prene. Pourila je u soju sobu, obukla jahaæe odijelo, smotala dragocjenosti i zlato �to joj je preostalo, pa se vratila u dvoranu. � Black Star je tapkao potkovanim kopitama, zabacivao lijepu glavu, i gledao u nju svojim pametnim oèima. � Judkins, poklanjam vam Bellsa, � reèe Jane. � Nadam se da ga neæete otuðiti i da æete se dobro brinuti za njega. Judkins izmuca u znak zahvalnosti ne�to �to nije bio u stanju razgovjetno izustiti, a oèi mu sinu. Lassiter priveza Janeine bisage na Black Stara i povede vran-ce trkaèe u dvori�te. � Vi, Judkinse, odja�ite s Jane u kadulju. Ako primijetite kakve jahaèe, zapucajte brzo dvaput. A vi se, Jane, ne osvræite! Odmah æu vas stiæi. Doèepat æemo se ulaza u Pass do ponoæi, a onda æemo saèekati jutro da se spustimo dolje. Dok se spu�too na prednje noge da ga Jane �to lak�e uzja�e, Black Star sa�e svoj divan vrat i kimne plemenitom glavom. Jane izjaha za Judkinsom iz dvori�to, i poðe �irokom stazom u kadulju, s jasnom spoznajom da napu�to Withersteen House 175 zauvijek. Pri tom se uopæe ne osvrne. Du�u joj preplavi nekakav neobièan, tih mir kao iz sna. Sudbina je bila okrutna s njom, uza sve to �ivot joj se nije èinio bezvrijednim, naprotiv jo� vrednijim i pun miline poput zapadnog lahora, krasan i neznan poput padine pod kaduljom

na kojoj su se pred njom istezale rumene sjene sumraèja. Osjetila je Judkinsove ruke na svojima; èula je kako joj promuklo �eli sretan put; potom na mjestu gdje je do maloprije kasao Bells uleti kao ugalj crna, pametna, gubica Nighta. Po tome je znala da sad Lassiter ja�e pokraj nje. � Ne osvræite se! � reèe joj ne ba� nehajnim glasom. Gledajuæi pravo pred sebe, u zasjenèenu, valovitu kadulju, Jane ispru�i ruku u rukavici i osjeti kako ju je obujmio sna�an stisak. Jahala je ne osvrnuv�i se nijednom da pogleda lijepi �umarak Cot-tonwoodsa. Reklo bi se da uopæe ne misli na pro�lost, na ono �to je za sobom ostavila, veæ na �arenu, tajanstvenu i divlju padinu pod kaduljom, �to vodi do Deception Passa, i na ono �to je u buduænosti èeka. Promatrala je kako se sjene izdu�uju preko padine, osjetila je kako joj svje� zapadni vjetar zvi�di pored uha. Razmi�ljala je o onim �utim oblacima �to su hitro plutali iznad i okolo nje. � Ne osvræite se! � ponovi Lassiter. Vjetar je dotjerao debele spirale dima, i s njima dopre jak, o�tor vonj nagorjela drveta. Lassiter je zapalio Withersteen House. Ali, Jane se ne osvrnu. Tamni veo zastre joj bistar, ispitljiv pogled kojim se tvrdokorno dr�ala rumene padine i nejasnih obrisa rubova kanjona. Kasnije, kad je vela nestalo, to jest kad se razi�ao oblak dima �to se za njima valjao, dolina pred njom utone jo� vi�e u sjenu sumraèja. Noæ pade, hitro poput najbr�ih trkaèa, zvijezde izvire, zasvijetle, narastu, a prostran, vjetrovit istoèni rub ravni pod kaduljom izbli-jedi na mjeseèini i srebrnasto zasvjetluca. Okupana mjeseèinom, kadulja je ipak zadr�ala svoje rumenilo i èinila se neizmjerno sa-motnijom i divljijom. Noæni su sati odmicali, a Jane Withersteen se nijednom ne osvrnu. 176 19. BLACK STAR I NIGHT Do�ao je trenutak da Venters i Bess napuste svoje skloni�te. Imali su dosta posla da odaberu ne�to stvari koje æe sobom ponijeti na put koji æe ih odvesti iz Utaha. � Berne, �to je u ovom omotu? � upita Bess u jednom trenutku, crvena u licu. Udubljen u svoj posao, Venters niti ne pogleda. Odgovori samo da je ponio mnoge stvari iz Cottonwoodsa i da se ne mo�e sjetiti svega. � Ovaj omot je pravila neka �ena! � uzviknu Bess. Zvuk njena glasa natjera mladiæa da podigne oèi, i on u omotu �to gaje dr�ala u ruci odmah prepozna onaj �to mu gaje dala Jane i na koji je bio potpuno zaboravio. � Oprosti � uzvikne zbunjeno, a onda, ugledavi�i izraz Bes-sina lica, prasne u smijeh. � Napravila ga je jedna �ena! � tu�nim glasom ponovi ona. � Dobro, a je li to, mo�da, neki zloèin? � Onda... onda je posrijedi neka �ena? � Ma, Bess ... � Jesi li mi lagao? Venters u sebi zakljuèi kako je djevojka, premda je stalno �ivjela u pustoj samotnosti, ipak naslijedila stanovite �enske osobine. � Zna� li da æe� me, malo-pomalo, rasrditi? � on æe. � Èitav si �ivot provela u divljini, a da si �ivjela meðu svijetom, imala bi èitavo tuce udvaraèa i izrekla bi èitavu gomilu la�i. Mogao bih se zakleti da bi tako bilo. � Ni�ta od svega toga ne bih uèinila! � plane djevojka ljuti-tim glasom. � Mo�da ne bi govorila la�i, ali bi udvaraèa imala napretek. Ta drugaèije ne bi ni moglo biti s obzirom da si tako lijepa. Te rijeèi upali�e i rad se produ�i bez novih ispada. 177 Najzad, kad probra�e stvari, Venters pa�ljivo odlo�i sve �to je ostalo i zatvori ulaz u peæinu s nekoliko slomljenih grana. Tko zna, moglo bi se mo�da dogoditi da ne uspiju izaæi iz Utaha i tada bi se vratili u dolinu, pa bolje da tu naðu sve �to bi im moglo zatrebati. � S ovim bi se moglo pro�ivjeti cijeli �ivot � zami�ljeno reèe Venters. � �eli� li mo�da da poðem i skotrljam Uzdrhtalu stijenu? � upa ona gotovo �aljivim glasom, ali s plamenom u oèima. � Oh, nikako! � Hm, ti ne zaboravlja� na svijet i zlato � uzdahnu ona. � Djevojèice! Zar ne pomi�lja� na lijepe haljine, putovanja i tolike druge lijepe stvari? � Da, �elim otiæi, ali bih i ostala rado. Ne znam... � Dakako. I sa mnom je isto. Oslobode telad ali zadr�e dvije mule �to ih je Venters doveo iz Cottonwoodsa. Onda ih u zoru osedlaju i krenu. Ne osvrnu�e se unazad sve dok ne stigo�e do prolaza. Dolina je bila zanosna, kao umotana u blistavo bijele i srebrne velove. Pred njima se pru�ao prizor lijep i nestvaran poput sna. � Uvijek æemo se sjeæati doline � zajeca Bess. � Pst. Ne plaèi, draga. Zahvaljujuæi na�oj dolini, na drugom nekom mjestu po�ivjet æemo jo� ljep�im �ivotom. Hajdemo. Sila�enje je bilo dosta naporno, ali ipak sretno stigo�e do dna. Uputi�e se spletom kanjona, koji je Bess dobro poznavala, èak i bolje od Ventersa. Prisiljeni da idu polako, veèe ih zateèe prije nego se pope�e uz stazu �to je vodila na zaravan. Prenoæi�e tamo, no Venters nije uspio zaklopiti oèi, dok je Bess, umorna, spavala s glavom na sedlu, izmeðu dva psa. Ujutro, u zoru nastavi�e put i uskoro savlada�e vrletnu stazu. Zaravan se otvarala pred njima. � Tu smo! � radosno uzvikne Venters, dok se Bess kraj njega odmarala oslonjena o sedlo. � I nikog ovdje nema. Spa�eni smo, neæe nas vidjeti! Oh, Bess...! Ali prekide ga Ringovo potmulo rezanje Pas je sumnjièavo nju�io zrak

. Mladiæ smjesta dograbi pu�ku. Whitie se ponekad varao, ali Ring nikada Venters se toliko uznemirio da se nije usudio ni okrenuti kad je èuo kako se hodom pribli�ava nekoliko konja njemu 178 zdesna. Najzad se trgne pomisliv�i na opasnost koja bi mogla zaprijetiti Bess èija mu je sigurnost bila glavnom brigom. Pogleda i pomisli da sanja. Iza jednog malog uspona, skrivenog visokom travom, dolazio je Lassiter, vodeæi za uzde Black Stara i Nighta, dok je Jane Withersteen, u jahaæem kostimu, i�la odmah za njim. Na neki naèin Venters doðe k sebi. Lassiter se zaustavi, osmjehujuæi se, dok je Jane zaprepa�teno gledala Ventersa i Bess. � Vi, Berne? � uzviknu ona. � ba� je divno �to smo vas sreli! Kao �to vidite, mi smo napustili Cottonwoods. Oluja je �e�æa nego ikad i ja sam upropa�tena... Ali, oprostite vjerovala sam da ste sami. Venters, koga je njeno sasvim razumljivo zaprepa�tenje uèinilo nesposobnim da govori i da se sjeti �to bi trebalo uèiniti, �utke je gledao svoju staru prijateljicu. � Kud ste se zaputili, djeco? upita Lassiter. � Tamo... nije bila u sigurnosti. Idem... idemo iz Utaha. Vraæamo se na Istok � jedva je smogao mladiæ. � Mislim daje ovaj susret prava sreæa za vas i mene, a osobito za Jane i ... Bess � mirno æe Lassiter. � Bess! � uzviknu Jane i val krvi joj obli blijedo lice. Venters se nikako nije mogao dosjetiti kakva se sreæa mogla izleæi iz tog susreta, kao �to reèe Lassiter. Jane odmjeri brzim i �eni svojstvenim pogledom djevojku, koja je na sebi imala svoje jahaæe odijelo. � Venters! Je li to djevojka? �ena? � zajedljivo upita. � Pa djevojka. � I bila je s vama u onoj divnoj dolini? � Da, ali Jane... � Stalno, otkako ste tu dolinu otkrili? � Da, ali vam nisam mogao reæi... � I da li ste me zbog nje pitali za zalihe? Da li ste zbog nje tu svoju dolinu htjeli pretvoriti u raj zemaljski? � Oh, Jane! � Odgovorite mi! � Jest. � Oh, la�ljivèe! 179 I Jane zahvati jedan od onih rijetkih nastupa bijesa, koji je bio tim �e�æi �to je bio rjeði. U tome je bila nalik svome ocu, pa i gora od njega, jer je bila dozlaboga ljubomorna, ljubomorna èak i na svoje prijatelje. Meðutim taj se nastup ubrzo smiri. Mirnom rukom, Lassiter ju je pridr�avao, dok se ona oslanjala na Nightov vrat a lice krila u gustoj mu grivi. Venters je zapanjeno zurio u nju. Kad je primijetio da Jane polako di�e glavu, nije se vi�e mogao uzdr�ati te povièe glasom u kojem su treperili i ponos, i stid i bol: � Jane, Jane! Ona je nevina djevojka! � Zar, zbilja, mislite da æu povjerovati toj va�oj tvrdnji? � ona gorko odvrati. � Nisam la�ljivac, i to znate. Ako sam lagao... hoæu reæi, ako sam �utio kad mi je èast nalagala da govorim, bilo je to zato da vas po�tedim. Do�ao sam u Cottonvvoods s namjerom da vam sve ka�em, ali vam nisam htio nanijeti novu bol. A namjeravao sam vam reæi da sam zavolio, da sam zavolio ovu djevojku. Ipak, Jane, nisam zaboravio �to ste uèinili za mene i moja osjeæanja prema vama nisu se izmijenila. Beskrajno cijenim va�e prijateljstvo sada kao �to sam ga uvijek cijenio. Zato, ako je ne�to prividno protiv mene, ne budite nepravedni prema meni. Djevojka je èista i nevina. Pitajte Lassitera. � Istina je, Jane � ozbiljno reèe Lassiter. �'Èista je i nevina poput male Fay. I blago se osmjehnu. Venters je vidio, a primijetio je da je to vidio i Lassiter, kako se Janeina uzbuðena du�a bori protiv odvratnosti, sumnje i sumnjièavosti, i kako iz tog dvoboja izlazi kao pobjednik. Najzad ona se smiri i reèe: � Berne, ako sam vas u svojoj nesreæi nepravilno optu�ila, oprostite mi. Nisam vi�e ona nekada�nja Jane. Ali, recite mi, tko je ta djevojka? � Jane, ovo je Oldringova kæi. Lassiter æe vam reæi kako sam pucao u nju smatrajuæi je maskiranim jahaèem i kako sam joj zatim spasio �ivot... To je, uostalom, sve. Èudna je to prièa, Jane, veoma èudna, pa ipak istinita, istinita, poput njene nevinosti. I vi to morate vjerovati. 180 � Maskirani jahaè! Oldringova kæi! � uzviknu Jane. � I ka�ete daje sasvim nevina! Zaista mnogo tra�ite, kad hoæete da vam vjerujem. ^Sli, ako je ta djevojka ono... �to vi ka�ete, kako mo�e poæi s èovjekom koji joj je ubio oca? � Tko vam je to rekao? � zaurla Venters. Ali su Janeine rijeèi trgle Bess iz èuðenja kojemu se bija�e prepustila od prvog trenutka tog èudnog susreta. Ona �irom rastvori oèi, s izrazom nepodno�ljive boli, priðe Ventersu i podi�uæi ruke, kao da �eli da izbjegne udarac, izmuca: � Ti...! Ti si ubio Oldringa...?! Da li je to istina? � Istina je, Bess, i neæu to sebi oprostiti, ali ti dobro zna� da mi nije na kraj pameti bilo da bi on mogao biti tvoj otac. Vjerovao sam... vjerovao sam da ti je nanio zlo. I ubio sam ga, ljubomora me na to natjerala. Za trenutak je Bess �utjela, a onda iz nje provali: � Ali to mi je bio otac! Eto, moram se vratiti... Ne, ne mogu poæi s tobom! Svr�eno je, svr�eno je s lijepim snom! Znala sam da se nikad ne mo�e ostvariti! � Bess, ako mi mo�e� oprostiti, san �to smo ga zajedno snivali neæe se rasplinuti! � zavapi Venters. � Ne, ne, nemoguæe! Moram se vrati

ti. Najzad, voljela sam ga, bio mi je otac. I on je mene volio. Ne, to ne mogu podnijeti. � Ako se misli� vratiti Oldringovim ljudima, pratit æu te i oni æe me ubiti. � Ne, ti neæe� sa mnom, Berne! Pusti me da idem, zaklinjem te. Bolje je da me zaboravi�, priu�tila bih ti samo bol i sramotu. Nije plakala, ali je izgledala kao da je sam �ivot napu�to. Najzad joj glava pade na grudi, kao da se pokorava u�asnoj sudbini. � Eto, Jane, pogledajte svoje djelo! � uzviknu Venters izvan sebe od oèajanja. � Zar je bilo potrebno da spominjete Oldringa? Gdje je sad sva dobrota va�eg srca? Ova je djevojka �ivjela usamljenim i bijednim �ivotom i ja sam na�ao naèina da je usreæim. Razorili ste na� san, razorili ste ne�to èisto, ljupko, razorili ste dva �ivota! � Oh, Berne! Bila je gre�ka... Nisam mislila ... Kako sam mogla pomisliti da ona ni pojma nema... Najednom se Lassiter pomaèe i svojim ljubaznim osmijehom koji kao da mu je obasjavao lice, okrene se najprije Jani i Ventersu, a onda mu se blagi pogled spusti na Bess. � Dobro, èini mi se da ste svi vi rekli ono �to ste imali za reæi, i sada je red na Lassiteru da govori. Uz to, stra�no sam �elio da doðe do ovog susreta! Bess, doði ovamo. Blago je uze za ruku i okrene joj lice prema Ventersu i Jane. Onda joj skide �e�ir i pusti neka joj zlatna kosa padne niz ramena. � Priðite, Jane, i vi, Ventersu. Pogledajte ovu sliku. Zar ne prepoznajete ovu djevojku? Jane promotri sliku i ustuknu uz krik uzbuðenja. � Milly! To je Milly Erne! Lassiter, ozbiljan, pru�i sliku Ventersu. � Evo, Ventersu, ovo je Milly Erne! Zaprepa�teno gledajuæi i usporeðujuæi sliku i Bess, mladiæ naglo trgne glavom. Svojom sna�nom rukom Lassiter zagrli Bess oko struka i nagnu se nad nju. � Djevojèice, ova je �ena bila tvoja majka. Ti si kæi Milly Erne i zove� se Elizabeth Erne. Oldring ti nije bio otac, nego je to bio Frank Erne, moj najbolji prijatelj. Bio je lijep, dobar, èestit... du�a od èovjeka. U tvojim venama teèe krv vi�e nego po�tene, djevojèice, a dobra se krv ne mo�e pokvariti. Bess iskliznu iz ruke koja ju je dr�ala i pade na koljena sti�æuæi sliku na grudima. � Ne, ne... to ne mo�e biti! � Zaista je tako, djevojèice. Vidjela si da su i Jane i Bern u tebi prepoznali tvoju majku. �ute, jer su zapanjeni, to je sve. � A vi, tko ste vi? pro�apta djevojka. � Ja sam Millvn brat, prema tomu tvoj ujak. Ujko Jim! Zar ti to ne izgleda lijepo? � Oh, ne mogu da vjerujem... Sanje to, ne budite me! Berne, èitam na tvome licu, na licu gospoðice, da je to istina. Recite mi, recite mi sve! � Bila bi to previ�e dugaèka prièa, djevojèice. Dovoljno ti je da zna� da su ti majku oteli i da su je s tobom odveli u Cottonvro-ods. Te sam pojedinosti doznao prije nekoliko dana, a povjerio mi 182 ih je sam Oldring. Iz razloga, o kojemu nema smisla da ti govorim, biskup Dyer te je odvojio od tvoje majke, a buduæi da je mrzio Franka Ernea, tvoga oca, skovao je pakleni plan, povjeriv�i te 01-dringu. Htio je, kad jednom odraste�, da dijeli� sramotnu sudbinu kradljivaca i ubojica. Oldring se dr�ao sporazuma te stvorio od tebe maskiranog jahaèa, dav�i ti tako neèasno ime, ali te i zavolio poput roðene kæeri i branio tvoju nevinost i èast od svojih vlastitih ljudi. Dok mije to govorio, oèi mu se ovla�ile suzama. Dyer je htio stvoriti od tebe propalu �enu, Oldring je bio �titom tvoje nevinosti, èak je ubio jednog od svojih ljudi, koji ti se je poku�ao pribli�iti. Prema tomu, vidi�, Oldring nije bio sasvim lo� èovjek i svakako te volio. � Oh, Bess! � uzvikne Venters. � Lassiter govori istinu. Kakve li gri�nje, kakve li gri�nje savjesti! Kad sam opalio u njega, on pade i samo je smogao da ka�e: »Za�to nisi èekao? Bess je ...« Smrt ga je sprijeèila da dovr�i. � Elizabeth Erne! � uzvikne Jane. � Poznavala sam tvoju majku i vidim kako ona izrasta u tebi. Voljala sam je, pa sad volim i tebe. I privi je u naruèje. Bess dopusti daje Jane miluje i ljubi, stidljivo uzvraæajuæi njene izljeve ljubavi, a onda se zavuèe Lassiteru u zagrljaj, mrmljajuæi glasom koji je odavao krajnje ushiæenje: � Ujko Jim! Ujko Jim! � Eh, da, tvoj sam ujak. Zbilja je divno èuti kako to izgovara�! Venters je bio gotovo zaboravio na Jane. Okrenu se, pogleda je, i na njenu, njemu dobro poznatom licu jasno proèita: Jane je voljela Milly, voljet æe i Bess, i svakako æe, u dobroti svoga srca, naæi naèina da pru�i naknadu za rijeèi gorèine �to ih je djevojci dobacila. � Sad � reèe najzad Lassiter � èini mi se da je vrijeme da se ozbiljno porazgovara. Vrijeme leti. � U pravu ste � odgovori Venters. � Na sve sam zaboravio, Lassiteru. Da li je Jane napustila Withersteen House? � Da, zauvijek � odgovori sama Jane. � A Dyer? Ovaj put Lassiter odgovori. 183 � Tamo, kamo je oti�ao Dyer, nama vi�e otimanja djevojaka. � Mrtav! Znao sam da æe se tako zavr�iti. Rekao sam to Jud-kinsu. A Tuli? � Tuli se nije nalazio u naselju, kad sam i�ao tamo. Sad nas vrlo vjerojatno slijedi sa svojim ljudima. � Lassiteru, hoæete li da se svi vratimo u Deception Pass i sakrijemo se tamo do

k ne proðe oluja? � Mislim da æe oluja du�e potrajati. U svakom sluèaju, �to se tièe nas dvoje, ostat æemo ovdje. To je Janeina zamisao. A �to se tièe vas, bolje je da zajedno s Bess napustite Utah. � Istina je, Lassiteru, Bess je na�la zlato u dolini, imamo ga pune bisage. Mo�emo stiæi do Sterlinga... � Do Sterlinga? Pa zar ne znate da se Sterling nalazi stotinu milja odavde? Mazge neæe izdr�ati i izla�ete se opasnosti da vas iznenade. � Onda... � oklijevajuæi æe Venters, ali mu Jane lagano dodirnu ruku. � Berne, saslu�ajte me. Bolje se smrti izlo�iti nego ne odvesti Elizabethu izvan ovog u�asnog kraja. Morate to uèiniti, barem poku�ati. Pokazat æete joj svijet, spasit æete je od tisuæu opasnosti, usreæit æete je. Mislit æu na vas, sanjat æu o vama, molit æu se za vas. � Hvala, Jane � odgovori Venters poku�avajuæi da svlada uzbuðenje. � Oh, da smo bar na granici! � Berne, kao da ste veæ tamo � blago æe Jane. � Lassiter je u pravu. S mazgama je to dug i opasan put, ali na konju, to je èas posla. Kao da ste veæ tamo. Mladiæ je zapanjeno pogleda i upita se nisu li joj boli pomutile razum. Ali Lassiter ju je odmah shvatio, smje�kao se. � Vi ste dobar jahaè, a i Bess je, kako mi ka�ete � nastavi Jane istim glasom. � Jurit æete, jurit æete kao da spa�avate gole �ivote. � Ali, kako, Jane? � Jednostavno, Berne. Dajem vam Black Stara i Nighta. � Black Stara i Nighta, Jane? � Tako je! Lassiteru, prebaci na�e bisage na mazge? � Jane, Jane! Vi mi poma�ete da spasim djevojku koju ljubim! 184 � Bit æe to meni èast, Berne. Po�urite. � Ja... ne nalazim rijeèi, Jane... Ali to �to èinite previ�e je lijepo! Shvaæam. Da, uzet æu konje. Zamjena je izvr�ena za nekoliko trenutaka. Venters htjede pomoæi Bess da uzja�e, ali djevojka zamoli daje u sedlo smjesti »ujko Jim«. Onda se dvije �ene zagrle, a mu�karci stegnu ruke �eljeznim stiskom. � �elio bih da se opet sretnemo, Lassiteru � reèe Venters potresenim glasom. � To nije vjerojatno, sine. Ipak... tko zna? � Zbogom, ujko Jim! Zbogom! � Elizabeth Erne, budi sretna! � uzviknu Jane. I dvoje mladih nestado�e u oblaku pra�ine. 20. JAHAÈI RUMENE KADULJE Podbodeni mamuzama, Black Star i Night poput vjetra jur-nu�e prema zapadu po bjelkastom blagom usponu puta oivièenog kaduljom. Venters zaèuje kako Ring �alosno zavija, ali je Whitie �utio. Konji su brzali ujednaèenim dugim galopom. Nakon prvog blagog bre�uljka on se osvrne. Lassiter mu mahnu rukom, a Jane rupcem. U znak odgovora, Venters se podigne u stremenima i zavitla sombrerom. Potom, po�av�i nizbrdo, izgubi iz vida ono dvoje. Stigav�i navrh drugog bre�uljka, opet se okrenuo. No, Lassitera, Jane i njihovih mazgi vi�e nije bilo. U�li su u Pass. Mladiæa podiðe neki osjeæaj nenadoknadiva gubitka. � Berne, pogledaj! � Bess je upirala prstom u dugu padinu. Neka mala, tamna, pokretna mrlja parala je crtu na kojoj se spajaju purpur kadulje i plavetnilo neba. To bija�e grupa jahaèa. � Uspori konja, Bess. Pre�li su iz galopa u lagani trk, potom u obièan kas. �ivim i odmornim konjima to se nije dopalo. 185 � Berne, zna� da Black Star daleko vidi. � Razmi�ljam da li su ono Tullovi ljudi. A mo�da su razbojnici. Ali nama je ionako svejedno. Crna toèka preraste u crnu mrlju �to se kretala praæena niskim oblakom pra�ine. Mada veoma sporo, cijelo je vrijeme rasla. Neko bi podu�e vrijeme bila na vidiku, a tu i tamo, u intervalima, utonula bi onkraj kadulje. Vranci su kaskali pola sata, pa onda jo� pola sata, a ona pokretna mrlja se svejednako zbila na crti nebo-sklona. Ali, �to je vrijeme vi�e odmicalo, èinilo se da se �iri, da mili niz padinu, da pone�to skraæuje razdaljinu. � Bess, �to ti ka�e�: Meni se èini da to nisu razbojnici. � Nisu. To su kauboji. Vidim bijelca i nekoliko èila�a. Razbojnici imaju gotovo uvijek samo dorate i vrance. � Onaj bijelac je Tullov. Zaustavi konja, Bess. Moram siæi da pritegnem kolan. Bit æe jurnjave. Je li te strah? � Sad nije � osmjehnu se djevojka. � A za�to bi te i bilo! Bess, toliko si lagana da te Black Star uopæe ne osjeæa na sebi. Ni ja se s tobom ne mogu nositi a kamoli Tuli. Njega i njegove ostavit æe� za sobom kao da pje�ke idu. Ne boj se. Ako veæ ne mogu juriti kao ti, jo� se uvijek mogu narugati Tullu. � Pazi, Berne! Zastali su na onom hrptu. Gledaju nas. � Da, gledaju nas, ali smo im predaleko da bi nas raspoznali. Vrance æe najprije zapaziti. Pre�li smo mnogo bre�uljaka i najgu�æu kadulju. Kad viknem pusti uzde Black Staru i pojuri �to br�e mo�e�. Procijenio je da su im jahaèi udaljeni milju ili ne�to vi�e. Pribli�avahu im se u brzom trku. Ubrzo je raspoznao TuUovog bijelca i zakljuèio da su jahaèi takoðer prepoznali Black Stara i Nighta. Ali bili su im jo� predaleko da bi vidjeli kako se ne radi o Lassiteru i Jane. Venters uoèi da su Tuli i njegovi konjanici, kojih je mo�da bilo oko tuce, u vi�e navrata zastali i o�tro se zagledali niz padinu. Tullu se to moralo uèiniti èudnim. Mladiæ se mrko nasmije na pomisao kako li æe Tuli divljati kada otkrije da je obmanjen. Venters je smjerao da zbri�e u kadulju, prije nego se Tuli uvjeri tko

zapravo ja�i vrance. Razdaljina se meðu njima smanjila na oko pola milje. Tuli ostade. Njegovi ljudi priðu i stvore mrku grupu oko konja. Ventersu se 186 uèini daje vidio kako starje�ina razmahuje rukama, i ubrzo se uvjeri da se nije prevario, jer jahaèi sunu�e u kadulju, desno i lijevo od staze. Tuli je toèno predvidio Ventersov naum. � Bess, sad! � vikne Venters. � Pravo na sjever. Zaobiði ono tamo, pa skreni zapadno. Black Star se vinu preko niske kadulje, u nekoliko skokova naðe se u galopu i u tren oka bija�e u punom trku. Venters obode Nighta za njim. Nije bilo lako juriti kaduljom. Konji su njom mogli tako reæi, letjeti, ali su jahaèi morali stalno napinjati i oèi i biti oprezni pri biranju puta. Tako, jahanje je bilo ote�ano neprekidnim zao�ijanjem izmeðu grmlja, preskakivanjem bara i humèiæa i probijanjem kroz gustu i bujnu kadulju. Skreæuæi na podu�i èistac, Ventersu se pru�i prilika da se ogleda za Tullovim ljudima. Oni su se sad lepezasto ra�irili i jahali u pravcu sjeveroistoka. Ako Venters i Bess nastave u smjeru sjevera, Tuli i njegovi æe � ukoliko ne izgube na brzini i snazi, presjeæi vrancima put i natjerati ih niz padinu. Tullovi nisu �tedjeli konje, tjerali su ih krvnièki. Venters se jedino pla�io da se vrancima �to ne desi, pa æe tu moguænost izbjeæi vje�to i budno oko jahaèa. Dovoljan mu je bio jedan pogled da uoèi kako Bess ni�ta gore od njega ne bira put kroz kadulju. Ona se nije osvrtala, niti se obazirala na Tullove jahaèe, veæ je polegla Black Staru na vrat i pazila na tlo pred sobom. Po�to je nekoliko puta pogledao u pravcu Bess, Ventersu pade u oèi da djevojka sve vi�e odmièe, ba� kako je oèekivao. Meðutim, u svom predviðanju raèunao je samo na brzinu Black Stara i na mali teret koji konj ima: ali sad je uvidio da je konj, zapravo, jurio zahvaljujuæi jahaèu kakav ga dotad nije jahao, osim kad je Jerry Card na njemu izgubio trku s Wrangleom. Bess je lako, ljupko, neusiljeno sjedila u sedlu. Kakav jahaè! Odjednom se Venters sjeti njenih rijeèi da mo�e i te kako jahati. Ali, u ono vrijeme nije ni slutio da je ona u stanju tako savr�eno divno vladati konjem. I u to iznebuha, poput munje, uzbuðujuæe pogodi ga pomisao, da je to Bess � Oldringov maskirani jahaè. Smetnuo je s uma i Tulla, i njegove ljude, i utrku. Pustio je Nightu uzde, i pustio ga da slijedi Black Stara sad veæ siguran da je taj put odabrao najbolji jahaè kadulje. Najbolji jahaè. Pa jasno, otkako Jerry Card vi�e nije bio �iv. A fama je o njemu stvorila samo jednog takmaca, tu vitku djevojku �to sada s ne187 pojmljivom lakoæom upravlja galopom Black Stara Ventersa je ispunila u�asom njena slava, ali se sada strastveno ponosio njenom vje�tinom, smjelo�æu i vla�æu nad konjem. Misli mu se udube u uspomene, i podsjeti�e ga na èuvene trke o kojima je slu�ao u naseljima i oko logorskih vatri. Oldringov maskirani jahaè! Mnogo je puta ovaj neobièni jahaè, istodobno dobro znan i neznan, u nezapamæenoj utrci izbjegavao progoniteljima. Taj se probio kroz kordon niz glavnu ulicu Stone Bridgea, ostavljajuæi za sobom mrtve konje i razbojnike. Taj je s konjem preskoèio Gerber Wash, �iroku i duboku klisuru �to je zjapila izmeðu polja Glazea i divlje kadulje. Toga su sjeverno od Sterlinga opkolili, a on se probio kroz obruè. Slu�ao je o noænim prepadima, o gonjenjima, i o tome kako je maskirani jahaè strelovito, poput fijuka vjetra, nestajao u kadulji! Poput blijeska munje sune vranac, na njem tamna vitka prilika, s crnom maskom, �ikne niz padinu, pretvori se u crnu toèku na rumenilu kadulje, i konj se tiho, poput sjene stapa s noænom tminom, i�èezava! I taj maskirani jahaè visoravni bija�e Elizabeth Erne! Èist vjetar kadulje �ibao je Ventersu u lice i pjevao mu u u�ima. Slu�ao je tup, brz topot Nightovih kopita, gledao kako Black Star sve vi�e odmièe. Nato ga pucnjevi otpozadi sjeti�e na Tulla. Osvrnuo se. Daleko po strani, zaostajuæi, pribirali su se jahaèi. Pucali su. Venters nije spazio niti oblaèiæa pra�ine niti je zaèuo fijuk tanadi. Bio im je daleko od dometa. Kad se ponovo osvrnuo, spazio je da su se Tullovi ljudi okanili gonjenja. Nedvojbeno, mogli su jedino to, da im se primaknu toliko koliko treba da raspoznaju tko zapravo ja�e na vrancima. Venters vidje Tulla kako se opustio u sedlu. Stao je konju usporavati trk. Ovih nekoliko milja jedva je ugri-jalo vranca, ali gaje Venters htio �to vi�e �tedjeti. Bess se okrenu i, mada veoma daleko, Venters spazi kako joj se bjelasa ruka kojom je zamahnula. Potjerao je Nighta kasom, gledajuæi u Bess i Black Stara, u komadiæ kadulje uzbrdo, i s vremena na vrijeme u crne jahaèe koji su odustali od gonjenja. Ubrzo i�èezo�e iza jedne glavice i on se vi�e ne okrenu. Oni æe se vratiti na Lassiterov trag i slijedit æe ga � i to uzaludno. Tako je produ�io put, a svje� vjetar bivao mu sve mirisniji i dra�i, rumena kadulja bogatijom, a nebo plavetnijim; zvonkim glasom odzvanja�e mu pjesma u u�ima. Kat188 kada Bess z

astajkuje da ga prièeka, a on uoèi daje stigla na stazu. Dostigao ju je i nasmije�io se gledajuæi je kako je rukama obujmila vrat Black Stara. � Oh, Berne! Ljubim ga! � kriknula je. � Divan je, pametan ... a �to juri! Imala sam brzih konja, ali ovakvog kao Black Star...! Ni Wrangle ga nije potukao! � Sve se pitam da li ovo sanjam. Bess, vranci su nam velièanstveni. Mora da se Jane srce cijepalo od jada... ah! Ja, kad izaðemo iz ove divljine sa ovim vrancima, i naðemo se u mom domu u Illinoisu, kupit æemo lijepu farmu s livadama, izvorima i sjeno-vitim drveæem. Tamo æemo pustiti konje neka slobodno pasu, brste i piju, neka nikad vi�e ne osjete mamuzu, neka ih vi�e nitko ne uzja�e! � To æe me nadasve veseliti � odvrati Bess. Odmori�e se. Potom pojaha�e i krenu�e bijelom stazom, jedno pored drugog. Za njima se sunce sve vi�e penjalo. Daleko ulijevo nazirao se Cottonvroods nalik niskoj zelenoj crti. Venters pogleda samo jednom i ne htje vi�e. Bess je gledala samo pravo pred sebe. Vrance su tjerali dugim, jahaæim kasom, pogdjekad ih usporavali na lagani sitni kas, a tu i tamo prelazili u hod. Sati su prolazili, milje odmicale za njima, a ispred njih se nazirao stjenoviti zid. Prolaz se �iroko rastvorio. Bija�e to neravan, kamenit tjesnac ali ravnog i otvorenog tla kojim Venters i Bess pogna�e vrance. Neki je stari put vodio udesno, uzdu� zida prolaza i Venters se dosjeti da je to staza �to ju je Lassiter spominjao. Mali zaseok Glaze, mrlja bijela i zelena usred �irokog prostranstva rumenila, le�ala je miljama daleko ispod padine umnogome nalik na padinu Cottonwoodsa, samo stoje ova vodila prema zapadu. A miljama jo� dalje na zapad slabo razaznajna zelena toèka oznaèavala je Stone Bridge. Èitav ostatak ovog beskraja bija�e naoko glatka, blago valovita ravan neispucana i neisjeèena kanjonima koji bi pojaèali njenu divljinu. � Bess, spa�eni smo... slobodni! � reèe Venters. � Sami smo u kadulji, na pol puta do Sterlinga. � Ah! Mislim... kako su pro�li Lassiter i gospoðica Wither-steen. 189 � Ne brini, Bess. Prevarit æe on Tulla. Pobjeæi æe mu, i nju sakriti na sigurno mjesto. Mogao bi se popeti u Dolinu iznenaðenja, ali ne vjerujem da æe biti prisiljeni na tako dalek put. � Berne, hoæemo li ikada naæi mjesto poput na�e èarobne doline? � Neæemo. Ali, èuj draga, jednog dana æemo se vratiti, mo�da i za deset godina. Nas æe dotad zaboraviti. A na�a æe dolina biti ista onakva kakvu smo ostavili. � A �to ako Uzdrhtala stijena padne i zatvori ulaz u Pass? � I na to sam pomislio. Ponijet æemo sobom puno konopaca. Bude li prolaz zatvoren, penjat æemo se uza stijenje i preko njega priæi æemo dolini, pa æemo siæi po ljestvicama od konopa. Mo�e se izvesti. Upamtio sam mjesto gdje bismo se uzverali, nikad ga neæu zaboraviti. � Oh, moramo se vratiti! � Divno je pomi�ljati na tako ne�to. Kad pomi�ljam na to, Bess, kao da mi se buduænost smije�i. � Zovi me... Elizabeth � ona æe stidljivo. � Elizabeth Erne! Lijepo ime. Ali Bess neæu nikad zaboraviti. Zna� li ti... jesi li pomislila... da æe� sutra, u ovo vrijeme, biti Elizabeth Venters? Jahali su starom stazom. Sunce je naginjalo k zapadu, a po kadulji polegao njegov zlaæani sjaj. Sati su prolazili, danje izmicao. Poèe�æe su odmarali konje. Ventersovo oko zapne za neku vodu �to se ljeskala, i on tu rasedla vrance i pusti ih nek se napiju, brste i valjaju. Kad je zajedno sa Bess napu�too vodu, sunce je veæ bilo nisko, nalik purpurnoj kugli, a dolina se èinila omotana prozirnom purpurnom ognjenom koprenom. Bija�e to onaj kratak tren kad sunce na samom smiraju naizgled kao da zastane, a ti�ina, poput sata nevidljiva �ivota, legne i pritisne sav taj �mirkavi svijet pod kaduljom. Promatrali su sunce kako ukapa svoj crveni oblutak u tamu obzorja. � Jahat æemo do kasno u noæ � Venters æe. � Onda æe� ti malo spavati, a ja æu stra�ariti i pustiti konje neka pasu. Sutra u svanuæe odjahat æemo u Sterling. O�enit æemo se! Stiæi æemo na vrijeme da uhvatimo po�tonska kola. Black Stara i Nighta vezat 190 æemo za kola i poæi æemo u susret kraju koji nije divlji i u�asan poput ovoga! � Oh, Berne...! Ali pogledaj! Sunce se spu�to nad kaduljom... za nas po posljednji put dok ne smognemo hrabrosti da se ponovo naðemo na granici Utaha. Deset godina! Oh, Berne, pogledaj, da nikad ne zaboravi�! Ponad valovitih bre�uljaka kadulje rumeni oganj se dremljivo povlaèio i slabio. Daleku padinu na zapadu uresi�e duge zrake, �iljci, motke i koplja. Nestajuæi, zlatne koprene mije�ale se s niskim rumenim sjenama. Boje i sjene smijenjivahu se u sporom, èudesno divnom preobra�aju. Odjednom Ventersa prene mukla buka, tutanj tako podmukli da je lièio na �um u morskoj �koljci. � Bess, èuje� li �to? � �apnu on. � Ne. � Poslu�aj!... a mo�da se meni sam. ah! Negdje na istoku ili sjeveru, iz daleka beskraja, poput daha dopre neizrecivo mukli produbljeni dugi huk � dubok, avetinjski tresak, �to je grmio, pa izumirao i � i�èezao. 21. UZDRHTALA STIJENA ? Oèiju zamuæenih suzama, Jane Withersteen prati

la je odlazak Ventersa i Elizabeth Erne koji su se na vrancima trkaèima izgubili iza hrpta pokrivenog kaduljom. � Oti�li su! � reèe Lassiter. � I sad su u sigurnosti. U njihovu novom sretnom �ivotu neæe im proæi niti jedan dan a da se ne sjete Jane Withersteen i... ujaka Jima!... Jane, mislim daje najbolje da i mi krenemo. Sitnim i opreznim koracima spu�tole su se poslu�ne mazge niz prolaz koji je vodio u kanjon. Meðutim, pse koji su cviljeli Lassiter je morao vezati za uzicu i povesti ih. Jane se osjeæala sputanom nekim osjeæajem �to ne bija�e niti ravnodu�nost niti nehat, ali niti radoznalost za svijet �to ju je okru�ivao. Fizièki je jo� bila sna�na, ali psihièki izmorena. Taj trenutak ulaska u Deception Pass predstavljao je vrhunac njenih patnji, poplavu njena gnjeva, njenu posljednju �rtvu � najvi�e dostignuæe njene ljubavi. Od �ivota vi�e ni�ta ne bi tra�ila kad bi uza se imala Fay, mislila je. Slijedila je Lassitera poput automata niz strmu pra�njavu stazu prekrivenu komadiæima zdrobljena kamenja. Kad bi se negdje poskliznula ili bi joj se odronjeno kamenje dokotrljalo do nogu, ona se uopæe nije pla�ila. Preovladalo je njome neko neodreðeno olak�anje pri pomisli da æe �ivot provoditi zatovorena meðu crnim kamenim stijenama, duboko skrivena od sunèeva blje�tovila i rumenila kadulje. Lassiter podesi stremenje na jednoj mazgi i zamoli Jane neka pojase. Na�la se kako ja�e izmeðu tamnih svjetlucavih stijena. U ovom je kanjonu bilo ti�ine, mira i hladovine. Posve ravnodu�na, zamijetila je kako prolaze ispod nekakvih stjenovitih klisura, preko dijelova tla pokrivenih travom, kaduljom, �ikarom i �umarcima s vitkim stabljem, pa preko bijelih, �ljunkom pokrivenih jaruga, i zaobilaze goromade porazbijanih stijena. Mazge su neumorno kaskale a psi, ponovo slobodni, neumorno su trèali. Lassiter je i�ao dalje, bez zastoja, i na svakoj èistini se ogledavao. Sjenke ispod zidina stado�e uzmicati pred sunèevom svjetlosti. Do�li su do gustog �umarka 192 tankih stabala, kroz koji su pro�li i izbili na bogat travnjak s vodom. Tu je Lassiter kratko vrijeme odmorio mazge, ali je sam bio neumoran, nemiran, �utljiv, uvijek na oprezu. Èesto je virkao iza stabla. Ona tmurno pomisli kako se neprijatelji nalaze iza njih i ispred njih. Ipak, ova pomisao ne pobudi u njoj niti strah niti ikakvo zanimanje. Na njegov znak ona pojase i potjera mazgu da u stopu prati Lassiterovu mazgu. Kanjon se su�avao, neravni rubovi zidine bijahu sve vi�i; sunce je vrlo pr�ilo iz samog sredi�to plave trake neba iznad njihovih glava. Sad je Lassiter i�ao sporije, a s jo� veæom brigom birao teren i neprestano ne�to mrmljao psima. Sad su to bili lovaèki psi � pametni, oprezni, sumnjièavi, psi �to nju�e topli zrak. Jednoliènost �utih zidina razbi druga boja i glatka povr�ina kamena, a izupèani rubovi postado�e jo� kr�niji. U dubokim usjecima zjapile su provalije, prijevoji su zavijali u pravom kutu, i potom se Pass �irio na jednom mjestu gdje su se kanjoni ukr�tovali. Lassiter sja�e i povede svoju mazgu. Pozove pse bli�e k sebi i pu�evim korakom stane prolaziti izmeðu crnih naslaga stijena i guste �ikare ispod lijevog zida. Dugo je promatrao i oslu�kivao prije nego �to bi se usudio da prijeðe ispred otvorenih ulaza u popreène kanjone. Na kraju je zastao, vezao svoju mazgu, digao ruku da upozori Jane, potom skliznuo meðu stijenje i, praæen vjernim psima, nestao iz vidokruga. Jane njegova odsutnost ne bija�e niti kratka niti duga. Kad se ponovo pojavio pored nje bio je blijed, usne mu se stisle u tvrdu crtu, a sive mu oèi hladno sijevale. Zamolio ju je da sja�e i poveo je mazge u zaklon od kamenja i cedrova, gdje ih sve�e. � Jane, naletio sam na ljude koje sam tra�io i sad æu za njima. � Za�to? � Nema smisla gubiti vrijeme na obja�njavanja. � Zar ne bismo mogli proæi a da nas ne vide? � Izgleda da bi. Ali tu igru ja ne igram. Meðutim, �elio bih znati �to æe� ti uèiniti ako se ne vratim. � �to bih mogla uèiniti? � Mislim, mogla bi se vratiti tullu. Ili ostati u Passu gdje æe te zarobiti kradljivci. �to æe� uèiniti? � Ne znam. Nisam sposobna da razmislim. Samo, mislim da bih vi�e voljela da me zarobe kradljivci. 193 Lassiter sjedne, zagnjuri glavu meðu �ake i nekoliko trenutaka osta zaokupljen dubokim mislima. Podigao je lice koje mu je bilo tvrdo, izbrazdano i hladno kao isklesano u kamenu. � Ja idem. Samo sam tek tako spomenuo moguænost da se ne vratim, ali sam prilièno siguran da æu se vratiti. � Je li potrebno da toliko riskira�? Zar se mora� jo� tuæi? Zar nisi prolio dosta krvi? � Volio bih ti reæi za�to odlazim � nastavi on hladnim tonom kojim se rijetko slu�io u razgovoru s njom. To joj upade u oèi, ali joj je bilo svejedno, kao da je progovorio na svoj stari, ljubazan, topli naèin. � Ali, neæu ti reæi. Ipak znaj: dobrota i milosrðe, to blago tvoje du�e, usprkos tome �to su najljep�i darovi kojima je priroda obdarila ljude, nisu ni od kakve dobrobiti na ovoj na�oj granici Utaha. Ovdje je �ivot pakao. Ti vjeruje�, vjerovala si da tvoja vjera ovaj �ivot pr

etvara u nebo. Mo�da si spoznala da je to èista tlapnja. Pa ipak, Jane, ne bih te �elio drugaèiju, i zato te hoæu sakriti nekamo u ovom Passu. Volio bih sakriti jo� �ena, jer sam do�ao do uvjerenja da meðu mormonkama ima tebi sliènih. A volio bih da ti uvidi� koliko je �ivot na ovoj granici tvrd i okrutan. Krvav je. Ti si pomislila da æe ga crkve i crkveni ljudi uèiniti boljim. Ali ne, oni ga èine gorim. Ti daje� imena pojmovima i stvarima... naziva� ih biskupom, staje�inom, sveæenikom, mormonizmom, du�no�æu, vjerom, obo�avanjem. Ti sanja�, ili te pritislo ludilo. Ja sam èovjek, i ja znam. Za mene postoje imena kao fanatici, zaslijepljene �ene, sljedbenici, tlaèitelji, kradljivci, ranèeri, pljaèka�i, jahaèi. A �ivot je., ono �to si pro�ivjela za ovih posljenjih mjeseci. Tu nema pomoæi. Ali, ne mo�e dovijeka trajati. Upamti ovo: jednog æe dana granica biti bolja, po�tenija, zahvaljujuæi osjeæaju za pravdom ljudi poput Lassitera! Gledala je kako se njegova visoka spodoba di�e, kako je uporno i èudnovato gleda, a zatim se be�umno iskrada i nestaje meðu stijenjem i drveæem. Ring i Whitie, nepozvani da ga slijede, ostado�e uza nju. Osjeæala se kranje iscrpljenom, pa opet joj se èinilo kao da se ne radi o njenu vlastitom tijelu. Sjela je u sjenu i poku�ala razmi�ljati. Spazila je jednog gu�tera, pogled joj pao na kak-tusov cvijet, na pse �to su se odmarali, na mazge, vidjela je i jednog orla �to se vinuo visoko ponad nekog �utog o�traca. Nekada su joj i najbolju radost prièinjali najsitnije cvijeæe, ili neka boja, ili pak 194 let pèele, ili ma kakav �ivi stvor. Lassiter je oti�ao slijedeæi poziv svoje neuta�ive �eði za krvlju, oti�ao je mo�da u vlastiti smrt, i njoj je bilo �ao, ali u njenoj �alosti nije bilo osjeæanja. Najednom iz ulaza u kanjon, upravo ispred nje, odjeknu jasan, o�tor pucanj iz pu�ke. Jeka mu odgovori. Odmah uslijedi prodoran vrisak bola koji se brzo slomi. Jeka opet odjeknu, u tmurnom podra�aju zvuka. Mukli pucnji pi�tolja � hrapava vika � topot kopita � njistonje konja � izmije�ana jeka � i opet ti�ina! Lassiter vjerojatno ima pune ruke posla, pomisli Jane, a tijelo njeno ne zadrhti, niti joj se ko�a napne. Da, granica je krvavi kraj. Ali, �ivot je oduvijek bio krvav. Ljudi su majstori za prolijevanje krvi. U duhu joj proletje�e slike iz povijesti svijeta � ratovi Grka i Rimljana, tama srednjovjekovna, zloèini u ime vjere. Na moru, na zemlji, svukuda � ljudi �to pucaju, bodu, kunu i tuku se. �udnja, moæ, potlaèivanje, fanatizam, ljubav, mr�nja, osveta, pravda, sloboda � eto zbog èega ljudi ubijaju jedan drugoga. Le�ala je pod cedrovima, zurila kroz nje�no, èipkasto li�æe u plavo nebo, razmi�ljala i prepu�tola se lutanjima ma�te i sve joj je bilo svejedno. Podnevnu ti�inu poremeti�e novi o�tri pucnji. Èula je kako se negdje kamenje odronjava, kako netko promuklo uzvikuje nekakvo upozorenje, do nje je dopro povik na uzbunu, pa opet jasan o�tor pucanj iz pu�ke, i jo� jedan krik koji je bio krik smrti. Uto se pu�èana paljba izmije�a s muklom pucnjavom iz pi�tolja. Tanad je letjela iznad Jeneina skrovi�to. Jedan metak udari u neki kamen i zvi�dukom odletje nekuda u zrak. Nakon toga, za neko vrijeme èuli su se samo pojedinaèni pucnji, zatim se i oni izgube, zatomljeni dugom treskom paljbe iz te�ih pi�tolja. Ne�to kasnije Jane zaèuje topot konjskih kopita po kamenju, koji je bivao sve bli�i. Nastupila je ti�ina sve dok Lassiterov mekani, zveketavi korak nije uvjerio Jane da se to on pribli�avao. Pojavio se sav obliven krvlju. � U redu je, Jane � on æe. � Vratio sam se. I ne brini. Pomoæu vode iz jedne èuturice on ispere krv s lica i ruku. � Jane, sad po�uri. Poderi moj rubac na dva dijela i previj mi ova mjesta. Ova rupa na ruci mnogo smeta, gore nego ova rana iznad uha. Tako... fino to radi�. Nisi ni najmanje nervozna... ne drhti�. Mislim da nisam odao dovoljno priznanja tvojoj hrabrosti. 195 Milo mi je �to si odva�na upravo sada, kada je najpotrebnije. Pa, bio sam se lijepo sakrio, koliko mi je trebalo da me ozbiljnije ne pogode, ali su oni cijelo vrijeme samo sipali olovo. Ispucao sam svu pu�èanu municiju, pa sam onda krenuo za njima. Mo�da si èula. Tada su me pogodili. Morao sam ispaliti do posljednjeg metka iz svojih pi�tolja, a i oni su morali, kako sam vidio. To su razbojnici i mormoni zajedno, jane! Sad imam pet rupa u trupini, i pi�tolje bez metaka. Hajde, po�uri. Odvezao je bisage sa mazgi, skinuo je s njih sedla i bacio ih na tlo, pustio je mazge slobodne, pa je pozvao pse i po�ao nekuda meðu stijenje i cedrove do èistine gdje su stajala dva konja. � Jane, jesi li jaka? � Mislim. Nisam umorna. � Nisam tako mislio. Mo�e� li sve podnijeti? � Mislim da mogu. � Èini� mi se nekako hladnom i tupom. Stoga te �elim pripremiti. � Za �to? � Nisam ti rekao za�to moram poæi za onim tipovima. Nisam ti mogao reæi, bojao sam se da æe� svisnuti od bola. Ali sada stvari stoje drugaèije... nadam se da æe� podnijeti udarac �to æu ti ga sad zadati. � Hajede, reci, prijatelju moj. � Doveo sam malu Fay! �iva je... te�ko ranjena... ali æe pre�ivj

eti. Lassiterov dubok, uzdrhtali glas sna�no prodrma Janeine zamrle osjeæaje i obdari ih novim osjeæajem za �ivot, novom �ivotnom snagom. � Ovdje � on doda i poka�e joj gdje je mala Fay le�ala na travi. Nesposobna da govori, nesposobna da stoji, Jane klone na koljena. Po onim dugim, krasnim zlatnim vlasima Jane prepozna svoju ljubljenu Fay. Samo �to sada vi�e nije bila lijepa. Lice joj bilo nagrðeno i èinilo se kao ostarjelo bolom. No, bila je �iva, srce joj je tuklo, i Jane osjeti kako joj se vraæa snaga i �elja za �ivotom. � Vidi�, naprosto sam morao otiæi po Fay � govorio je Las-siter dok je kleèao i vodom prao Favino malo blijedo lice. � Ali 196 ne bih se vi�e nikad �elio naæi u sliènu polo�aju i donositi odluke kao maloprije. Meðu onom bagrom bio je neki ranjenik, Jane. Mo�da ga je Venters ranio. Radi njega su se zadr�ali ovdje, èim sam spazio Fay, odmah sam odluèio da je moram osloboditi. A i konji su mi bili potrebni. Prema tome, morao sam se izlo�iti opasnosti. Tako sam dopuzao blizu logora. Jedan od njih skoèi na konja s malom Fay. Opalio sam, on je, naravno, pao. I ona s njim... pala je ravno na glavu i... pri tom se ugruvala i izranila. Jane, pazi, dolazi k sebi! Nije te�ko ranjena! Favine duge trepavice trepnu�e, oèi joj se otvore. U prvi mah èinile su se staklastim. Bile su kao izbezumljene bolom. Potom se ra�iri�e, potamni�e, zasvjetluca�e shvaæanjem ... prenera�enjem ... sjeæanjem ... i naglom divnom rado�æu. � Mama ... Jane! � mala �apne. � Oh, mala Fay, mala moja Fay! � krikne jane di�uæi i sti�æuæi dijete uza se. � A sad, �to br�e mo�emo! � reèe Lassiter m mirno. � Jane, pogledaj u Pass! Iznad gomila stijenja i èistina kadulje Jane spazi grupu jahaèa koji su izbijali kroz uski prolaz �to je vodio u Pass. Na èelu im bija�e bijeli konj kojeg je ona, èak i na tu udaljenost od jedne milje ili mo�da vi�e, odmah prepoznala. � Tuli! � gotovo je kriknula. � Tako je. Ali, jo� uvijek smo mi u boljem polo�aju. Njihovi su konji umorniji od na�ih. Èini se da ih je Venters izmorio. On je to namjerno uèinio, da bi ih �to vi�e zadr�ao. U�urbano je prikaèio bisage na sedla, brzim pogledom provjerio da li je stremenje i sve ostalo u redu, zatim se jednim skokom na�ao u sedlu. � Daj mi malu Fay � on æe. Jane mu dr�æuæim rukama pru�i djevojèicu. � �eno, smiri se. Sad je pitanje �ivota ili smrti. Upamti! Na konja! Ne gubi �ivce. Dr�i se blizu mene. I pazi kuda ti konj ide. Jane nekako uzja�e, nekako smogne snage da dohvati uzde, da podbode konja, da se dr�i na njemu, da ja�e. U�asan, grozan strah obuzeo joj du�u. Lassiter povede u munjevitom trku preko èistine, jaruga, kadulja, u uski kanjon u kojem se brz topot kopita 197 o�tro odbijao od zidova. U Janeinim u�ima fljukao je vjetar, kraj nje je blistavo stijenje munjevito promicalo. Ispod konja jurila je staza, kadulja i trava. Lassiter okrene k njoj previjeno, krvlju obliveno lice, dovikne joj par rijeèi ohrabrenja, ogleda se natrag prema Passu i podbode konja. Jane uèini isto. Iz bjesomuènog galopa konji prijeðo�e u jednolièan brzi trk. Ovako Jane jo� nikad nije ja-hala. Oèajnièki je poku�ala da uskladiti svoje pokrete s pokretima konja, da konju na neki naèin pomogne, da ga vodi i usmjerava preko lak�eg terena. Ali joj ni�ta nije polazilo za rukom. Prva je sreæa da se odr�ala u sedlu i da je jo� uspijevala podbadati konja. Tu i tamo zatvorila bi oèi, da ne gleda Favine zlatne kovrèe kako vijore na vjetru. Moliti nije mogla, a kleti jo� manje. Vi�e je nije bilo briga za sebe. Svi njeni sni o �ivotu, sve njene nade u bo�ju providnost usredotoèile su se u jednoj jedinoj �elji da Lassiter s malom Fay umakne progoniteljima. Ona bi rado okrenula te�ku mrcinu koju je jahala, i sebe predala crnom, bezobzirnom Tullu, ali znala je da bi tada Lassiter okrenuo za njom, stoga je produ�ila jahati. Koliko je potrajala ta luda trka Jane ne bi umjela reæi. Vjetar ju je zasipao bijelom pjenom �to se otkidala sa zvala Lassiterova konja. Oba su konja tjerana èas najveæom moguæom brzinom, a zatim brzim kasom, da bi naèas do�li do predaha i tako oznojeni, zasopljeni, spotièuæi se jurili dalje. � Oh, Lassiteru, moramo br�e... moramo br�e. Okrenuo se, ali ne reèe ni�ta. Povez mu pao s glave, krv mu curila s lica. Zanosio se od naporna jahanja, od tereta �to ga je nosio pred sobom i od zadobivenih rana. Pa ipak, kako je bio miran, mrk, neustra�iv! Konji su i�li hodom, kasom, galopom, suludom trkom, pa opet prelazili u hod. Sati su jurili ili se vukli. Vrijeme je bilo tren i vjeènost. Jane se osjeæala kao da joj sami pakleni vrazi jure za leðima i nije se usudila osvrnuti iz straha da ne bi pala s konja. � Oh, Lassiteru! Idu li? Mrki jahaè baci pogled preko ramena, ali ne odgovori. Na vjetru je lepr�ala Favina zlatna kosica. Sunce je sijalo, zidovi su se ljeskali, kadulja blistala. A potom, kao da je sunce i�èezlo, na zidove pade sjena, kadulja izgubi sjaj. Konji su i�li hodom � kasom � galopom � trkom � i vraæali se na hod. Ispod visokih 198 stijena skupljale se sjene. Kanjon je skretao,

�irio se i pretvarao u dugu �iroku zidovima opkoljenu dolinu. Opet se pojavilo sunce, koje se spu�tolo k zapadu i svojim rumenilom Dojilo kadulju. Daleko naprijed okruglo ispreturano kamenje kao da je prijeèilo prolaz Passom. � Dr�' se, Jane, dr�' se! � vikne Lassiter. � ako ne popusti�, bitku smo dobili. � Lassiteru, idi, produ�i sam! Spasi malu Fay! � Samo s tobom! � Oh! ... Ja sam kukavica... bijedna kukavica! Ne mogu se boriti, niti misliti, niti se nadati, niti moliti! Izgubljena sam! Oh, Lassiteru, pogledaj! Da li nam se on primièe? Neæu... izdr�ati... � Ne govori, �eno, �tedi dah i ja�i, ne radi sebe ili mene, veæ radi Fay! Nakon jo� jednog trka preko kadulje Lassiterov konj prijeðe u hod. � Gotov je � reèe jahaè. � Oh, nije, nije valjda! � jekne Jane. � Ogledaj se, Jane, pogledaj iza sebe. Pre�li smo ovom dolinom tri ili èetiri milje, a TuUa jo� nema na vidiku. Samo jo� nekoliko milja! Jane se okrene i zamijeti kroz uski procijep u zidu niz crnih konja sa jednim bijelcem na èelu. Spaziv�i jahaèe, Jane kao da se trgla. Popustio je onaj teret hladne, u�asne strave. Gledajuæi naprijed u pse, u Lassiterova konja koji je hramao, u krv na Lassiterovu licu, u obli�nje stijene i najzad u Favinu zlatnu ko-sicu, nesta ledene jeze iz njenih �ila i mada vrlo sporo, ona smogne snage, dovoljno snage da se spasi kao �to je Lassiter tvrdio. Uto se Lassiterov konj spotakne i padne. On oslobodi nogu i skoèi iz sedla. � Jane, uzmi dijete � on æe podi�uæi malu Fay, koju Jane zgrabi iznenada ojaèalim rukama. � Susti�u nas � nastavi Lassiter, promatrajuæi jahaèe koji su ih gonili. � Pa ipak æemo im umaæi. Okrene se, dr�eæi uzde Janeina konja, i taman je htio krenuti kad mu pogled pade na bisage posrnulog konja. 199 � Jo� nije sasvim prigustilo � progunða i brzim prstima, sigurnim i vje�tim, odrije�i spone i prebaci bisage preko ramena. Zatim, vodeæi Janeina konja, pojuri, pa poðe korakom, da bi zatim udario trkom i ponovo jurio. Jane sad spazi kako su se posve pri-makli usponu u goloj stijeni. Lassiter sti�e do njega, stane ne�to pretra�ivati uzdu� podno�ja i, na�av�i pristupaènmjesto, izvuèe umornog konja i povede ga preko kamena. Jane se ogleda i spazi Tullova bijelca na nepunu milju od njih, a iza njega dug niz jahaèa. Ispred sebe vidjela je na desnoj strani nastavak doline, a na lijevoj visoku liticu. Lassiter je vukao konja i i�ao dalje. Mala Fay le�ala joj je na rukama �iroko otvorenih oèiju koje su jo� uvijek bile osjenèane bolom, ali ne vi�e staklaste od u�asa. Janeine su usne milovale njene zlatne kovrèe, male joj ruèice slaba�no su stezale njenu ruku. Na slatkim usnicama djevojèice lebdjela je sjenka uznemirena i nadom pro�eta osmijeha. I u Jane Withersteen uzdi�e se duh snagom lavice. Lassiter je vodio konja uz laku padinu prema nekim iskrivljenim i izgubljenim cedrovima. Stigav�i do stabala, zastao je. � Jane, daj mi malu i siði. S nekim èudnim izrazom neèeg konaènog, i kao u boli zbog rastanka, on otkopèa opasaè sa praznim pi�toljima, zatim dohvati malu i naèas stane ogledavajuæi se. Tullov bijeli konj poèeo se penjati usponom glatke stijene, a za njim nekoliko dorata i vranaca. � Volio bih znati �to æe pomisliti kada spazi ove prazne pi�tolje. Jane, uzmi svoje bisage i penji se za mnom. Neki blje�tov, savr�eno gladak uspon, sa malim rupama, uzdizao se sve vi�e i vi�e i pretvarao u �utu liticu. Jane je budno pazila na svaki korak i penjala se za Lassiterom, koji se lagano kretao. Mo�da je samo �tedio snagu, ali ona spazi kapi krvi na kamenu i po tome dokuèi razlog. Penjali su se i penjali, ne osvræuæi se. On je te�ko disao, a ona je poèela osjeæati kao da joj male u�arene èeliène iglice bodu slabine i pluæa. Èula je kako Lassiter te�ko dahæe i kako psi ubrzano sopæu. � Saèekaj ... ovdje � on æe. Pred njom se dizao stjenoviti zid, na kojem su bili mali usjeci, a iznad toga visoka, �iroka golema litica. Psi se uspe�e, i nestado�e 200 iza jedne izboèine. Lassiter se pope usjecima dr�eæi Fay i zanoseæi se kao pijan èovjek, zatim i on nestade. Ali se odmah vrati sam i upola trèeæi upola kli�uæi spusti se do nje. Uto odozdo zaèuju grubu viku bijesnih ljudi. Tuli i nekoliko njegovih jahaèa do�li su do mjesta gdje se Lassiter oprostio sa svojim pi�toljima. � Jo� æe vam taj dah trebati... mo�da! � reèe Lassiter gledajuæi dolje plamenih oèiju. � A sad, Jane, jo� samo jedan trzaj � on produ�i. � Penji se tim malim usjecima. Ja æu za tobom, podr�avat æu te. Ni�ta ne misli, samo se penji. Mala Fay je gore. Oèi su joj otvorene. Rekla mi je samo: gdje je mama Jane? Bez straha, bez drhtaja, bez ijednog dodira Lassiterove ruke, ne skliznuv�i ni jednom, Jane se pope stubi�tem malih usjeka. On je gurne iza izboèine na zidu. �iroko rastvorenih oèiju Fay je le�ala u sjeni mraènog kamenog zida. Psi su èekali. Lassiter uzme dijete i uðe u neki taman procijep koji je i�ao cik-cak. Procijep se pro�iri. Otvori se. Jane je zapanjeno gledala divno gladak i strm uspon �to je vodio izmeðu opasno nagnutih, raspuklih zidina. U prolazu lebdjela

je neka crvena koprena od umiruæeg sunca. Lassiter se penjao sporim odmjerenim korakom, a krv �to je iz njega kapala crveno je bojila bijeli kamen. Jane je poku�ala da ne stane nogom na njegovu krv, ali nije uspjela jer nije bilo drugog mjesta gdje bi gazila. Bisage joj ote�ale, dah joj posustao, pomislila je da æe joj srce puæi. Mada sporije, jahaè se ipak penjao a iz njegovih je pluæa hripalo i zvi�dalo. Uspon se �irio. Ogromni kameni �iljci i gromade uzdizali su se i stravièno opasno naginjali. Kroz procijepe u ispucanom zidu dopirala je crvena svjetlost sunca na zalazu. Jane nije dizala pogled gore, ali je osjeæala stijene nad glavom. Osjetila je grozu i strahotu tog mjesta mada joj je od siline napora srce htjelo prsnuti. Iza Lassitera i Fay stupila je na vrh uspona i u�la u uzak gladak otvor. Lassiter je teturao i dovukao se do ogromne nagnute stijene �to je poèivala kao na malom pijedestalu. Polo�i ruku na nju � onu ranjenu ruku � i Jane spazi kako krv kaplje iz otvorene rane. On pade. 201 � Jane... ne mogu ... to uèiniti � �apnu. � �to? � Sru�iti ...tijenu! ... Èitavog ... �ivota volio sam ... valjati stijene ... a sada ... ne mogu! � �to ti je? Kao da bunca�. Za�to bi gurnuo tu stijenu? � Naumio sam ... da te dovedem ovdje ... i da sru�im tu stijenu. Vidi�! Ona æe poru�iti i druge stijene ... obru�iti zidove ... zatvoriti prolaz! Jane se zagleda niz dugi uspon, opkoljen nagnutim stijenama, �to èekaju samo najmanji potres pa da se sru�e, i spazi Tulla kako se pojavio na dnu i poèeo se penjati. Za njim je krenuo jedan jahaè, pa drugi, pa treæi... � Gledaj! Tuli! Jahaèi! � Jest ... sada æe nas .... uhvatiti. � A za�to? Zar nema� snage da sru�i� tu stijenu? � Jane ... ne radi se o tome ... izgubio sam hrabrost! � Ti...! Lassiter izgubio hrabrost?!! � Htio sam je sru�iti ... namjeravao ... ali ... ne mogu. Ven-tersova dolina je iza nas, dolje. Mogli bismo ... �ivjeti tamo. Ali ... ako sru�im stijenu ... zatvoreni smo zauvijek. Ne usuðujem se. Mislim na tebe! � Lassiteru! Sru�i stijenu! � krikne Jane. Ustao je, posræuæi, ali tvrda i odluèna lica, i opet polo�io krvavu ruku na Uzdrhtalu stijenu. Jane je gledala dolje u prolaz. Tuli se penjao. Pomislila je kako mu gotovo vidi tamno nemilosrdno lice. Za njim se vi�e jahaèa penjalo. �to oni donose maloj Fay � Lassiteru � njoj? � Sru�i stijenu! Lassiteru, volim te! Na njegovu licu ispod sveg onog smrtnog bljedila, krvi, usah-lih obraza i smrknutog èela, probije se neka velika promjena. On polo�i obje ruke na stijenu, nasloni se na nju ramenom i obgrli njeno moæno tijelo. � SRU�I STIJENU! �kripnula je, zastrugala, zastenjala, pomakla se. Kao �krgu-æuæi, reklo bi se, u bijesnom olak�anju, stala se naginjati. Vjekovima je èekala da padne, i sada je to sporo èinila. Zatim, kao 202 najednom potaknuta, pobuðena �ivotom, te�ko pade na strm uspon, odskoèi u zrak, sad veæ br�e i lak�e, pribirajuæi snagu, i sunovrati se u velièajnu raspucanu liticu pod sobom. Litica se raspade u milijarde krhotina. Kovitlac zraka � u�asan tresak! Mrtvaèkim pokrovom pra�ina prekrije od sumraèja crvene potresene t ivice zidova, mrtvaèkim pokrovom pra�ine zastre Tulla koji je uzdignutih ruku pao na koljena. Stijene, �iljci, blokovi i èitavi dijelovi zida sru�i�e se u velièanstvenom padu. Iz onih dubina podi�e se i nabuja otegnuta mukla grmljavina. Prolaz u Deception Pass zatvoren je zauvijek.203