7_Sladovic

lanci 121

Marija Breber1Udruga Mine alternativni izvori donacija, Zagreb

Branka Sladovi Franz2Studijski centar socijalnog radaPravni fakultet Sveuilite u Zagrebu

Struni lanakPrimljeno: prosinac, 2013.Prihvaeno: travanj, 2014.UDK 364.62 : 364.46DOI 10.3935/ljsr.v21i1.13

Kljune rijei: obiteljska medijacija, posredovanje pri razvodu braka, perspektiva pomauih strunjaka.

1 Marija Breber, socijalna radnica, e-mail: [email protected] Prof.dr.sc. Branka Sladovi Franz, socijalna radnica,

e-mail: [email protected]

UVOENJE OBITELJSKE MEDIJACIJE U SUSTAV

SOCIJALNE SKRBI PERSPEKTIVA

STRUNJAKA

SAETAK Jedna od pretpostavki uvoenja obiteljske medija-

cije u sustav socijalne skrbi jest i poznavanje dosada-njih iskustava u provedbi postupka posredovanja pri ra-zvodu braka i miljenja strunjaka centara za socijalnu skrb o obiteljskoj medijaciji. Cilj je ovog rada prikazati obiljeja postojeeg sustava kako bi se unaprijedilo za-jedniko razumijevanje i razvoj obiteljske medijacije. U istraivanju je koriten kvalitativni pristup te su podaci prikupljani na temelju rasprave u dvije fokusne grupe. U navedenim grupama sudjelovalo je trinaest strunja-ka (psiholozi i socijalni radnici), a kao metoda obrade podataka koritena je tematska analiza. Dobiveni re-zultati ukazuju na poznavanje osnovih pojmova, ali i strunjaku zbunjenost spram medijacijskog procesa, posebice u odnosu s drugim profesionalnim postupcima te kada je u pitanju svrha obiteljske medijacije. Ishode medijacije opisuju kroz smanjene konflikte, bolju komu-nikaciju, steene uvide i postignute dogovore. Nadalje, temeljem dosadanjeg iskustva, strunjaci smatraju da

122 lanci

Ljetopis socijalnog rada 2014., 21 (1), 123-152 str.

osim kod posredovanja pri razvodu braka, medijaciju primjenjuju i kod sukoba nakon razvoda i izmeu roditelja i djece te opisuju brojne prepreke s kojima se susreu od onih tehnike i organizacijske prirode do onih vezanih uz obiljeja korisnika i samih strunjaka. U zakljuku su komentirane dobivene spoznaje pod vidom pojanjavanja utvrenih slabih toaka kao temeljenog preduvjeta za postizanje usklaenog poimanja obiteljske medijacije te kao prilog pripre-mi buduih zakonskih i organizacijskih rjeenja.

UVOD

Obiteljska medijacija podrazumijeva strukturirani proces rjeavanja sukoba i spornih pitanja izmeu lanova obitelji uz pomo tree osobe obiteljskog me-dijatora u svrhu postizanja zajednikog sporazuma. Prednosti njene primjene su viestruke, prije svega za lanove obitelji koji samostalno donose rjeenja za dobrobit cijele obitelj, ali istovremeno ue uinkovitije komunicirati i pregovarati kako bi se osnaili za kvalitetnije odravanje buduih obiteljskih odnosa, neovisno o promjenama i reorganizaciji obiteljskog ivota. Naime, suvremeni pristup suko-bima polazi od spoznaje da je sukob neizbjean dio ivota, a prije svega dio svake promjene te moe biti koristan i pridonijeti razvoju kvalitetnijih odnosa. Sukob je pozitivan i dobar kada spreava stagnaciju, potie promjene i bre pronalaenje rjeenja problema (Ajdukovi i Sladovi Franz, 2003.). Prema tome, da bi se sukob konstruktivno rijeio, potrebno je koristiti razliite pregovarake i komunikacijske vjetine te u sluaju nemogunosti samostalnog rjeavanja nastalog nesporazuma mogue je pomo traiti od tree neutralne strane. Upravo medijacija kroz svoju strukturu i pravila rada moe osigurati meusobno potovanje, jednakost i praved-nost te olakati komunikaciju izmeu sukobljenih strana (Sladovi Franz, 2010.). Medijacija se kao profesionalna vjetina poela upotrebljavati u podruju prava u vidu alternativnih naina rjeavanja sporova pri sudu, a prije svega u situacijama razvoda braka koje pripadaju irem podruju obiteljske medijacije, a kasnije i u drugim podrujima (Milne, Folberg i Salem, 2004.). Obiteljska medijacija, osim s pravnom strukom, viestruko je povezana sa socijalnim radom koji se u svim svo-jim segmentima susree sa sukobima kao izvorima ali i posljedicama brojnih psi-hosocijalnih problema. Takoer, zajedniki socijalnom radu i obiteljskoj medijaciji su pravo na samoodreenje i teorijski koncepti i vjetine, a Kruk (1997.) naglaava kako je jedinstveni cilj u oba podruja osnaivanje korisnika kako bi samostalno rijeili ili ublaili postojee probleme ili nesuglasice.

lanci 123

M. Breber , B. Sladovi Franz: Uvoenje obiteljske medijacije u sustav socijalne skrbi...

Razlike u postupcima rjeavanja sukoba vezane su u prvom redu uz koliinu kontrole koju nad procesom i ishodom imaju sukobljene strane (Sladovi Franz, 2010.). Postoji gruba podjela rjeavanja sukoba u smjeru suenja, arbitrae i alter-nativnog rjeavanja spora (Uzelac, 2004.). U posljednje se vrijeme, tovie, govori o adekvatnom rjeavanju sporova, kako bi se naglasilo pravo na izbor naina rjeava-nja sukoba te da odabir koji je nain prikladniji i njegova primjena ovise o sadraju spora, obiljejima i mogunostima stranaka i njihovog odnosa (Parkinson, 2011.). Pojmovi mirenje i medijacija sve se vie (...) upotrebljavaju u opim raspravama i meunarodnim dokumentima kao sinonimi te (...) danas Ujedinjeni narodi u svojim dokumentima koriste izraz mirenje (koncilijacija), a Vijee Europe i Europska unija izraz posredovanje (medijacija) (Uzelac, 2004.: 7). Upravo je trend poticanja alternativnog, odnosno mirnog rjeavanja sporova u Hrvatskoj intenziviran poet-kom dvadesetprvog stoljea i to mirenje u trgovakim i graanskim sporovima, odnosno sudska i izvansudska medijacija, mirno rjeavanje sporova u kojima je stranka Republika Hrvatska, mirenje u individualnim i kolektivnim radnim sporo-vima, mirenje u potroakim sporovima i posredovanje u obiteljskim imovinskim i statusnim sporovima (Uzelac i sur., 2010.). Posljednji navedeni oblik mirnog rje-avanja spora najstariji je i ima najdulju tradiciju. Do sada je iskljuivo bio vezan uz posredovanje pri razvodu braka, a danas se iri njegova primjena na obiteljske sukobe openito.

Termini spor i sukob nemaju jednako znaenje iako se esto tako koriste. Spor bi se trebao koristiti u kontekstu provedbe pravnog postupka, dok svaki tip nesu-glasica i sukoba ne mora prerasti u spor ve se moe rijeiti izvansudskim postup-cima, bilo samostalno ili uz pomo tree osobe. No, valja naglasiti da se obiteljska medijacija moe koristiti i za rjeavanje obiteljskih sporova ako se radi o konkret-nim spornim pitanjima (koja mogu biti predmet sudskog postupka), ali i za rjeava-nje sukoba koji su povezani s osobnim pitanjima ili obiteljskim odnosima.

Opravdanost i vanost primjene obiteljske medijacije proizlazi iz viestrukih prednosti (Sladovi Franz, 2010.). Kao prvo, ona omoguuje da odluke donose oso-be koje s njima trebaju ivjeti, samostalno i odgovorno, ime se ujedno poveava vjerojatnost provedbe sporazuma. Takoer, taj isti sporazum uvijek se moe modi-ficirati ako se za to ukae potreba. Medijacija omoguuje sagledavanje cjelokupnih potreba sudionika sukoba, usmjerena je na budunost i konkretne interese i po-trebe svih lanova obitelji te istovremeno ui sudionike sukoba kako pregovarati i dogovarati optimalna rjeenja na dobrobit cijele obitelji, a prije svega djece uz zadravanje digniteta i kontrole nad obiteljskom situacijom. Kako se danas razvod braka ne smatra vie krajem obiteljskog ivota (osobito iz perspektive djeteta) ve reorganizacijom obitelji, tako navedene prednosti u tom kontekstu imaju preven-tivni uinak u svezi negativnih posljedica razvoda na individualnoj razini, ali i zau-

124 lanci


stavljanja sudskih sporova (Parkinson, 2011.). Irving i Benjamin (1995.), opisujui brojna istraivanja raena u ovom podruju, naglaavaju kako je vrijednost me-dijacije upravo u sporazumima koji su za razliku od sudskih odluka u veoj mjeri sveobuhvatni, pravedniji i raeni u smjeru podjele roditeljskih obaveza.

Teorijski koncepti koji utjeu na razvoj medijacije su viestruki: teorija suko-ba, teorija pregovaranja, sistemska teorija, teorija komunikacije, konstruktivistika teorija. Openito gledano, utjecaj imaju teorije koje proizlaze iz socio-psiholoke tradicije kao to je npr. konstruktivistika teorija koja () govori o vezi izmeu razine kognitivne kompetentnosti i komunikacije. (iak, 2012.: 68). U kontekstu medijacije, medijator bi trebao imati odgovarajuu, viu razinu kognitivne kom-pleksnosti koja mu omoguuje vjeto voenje i usmjeravanje itavog procesa. U smislu vjetina, posebno su vani upotreba neutralnog govora, metafora, postav-ljanje pitanja, reflektiranje, preoblikovanje, parcijalizacija, normaliziranje, potica-nje uzajamnosti, usmjeravanje na budunost, usmjeravanje na zadatak (Sladovi Franz, 2005.). Navedene vjetine, prema Sprafkin, Gershaw i Goldstein (1993., pre-ma Ajdukovi, 2012.), pripadaju u sloene komunikacijske vjetine. Iznimno vaan korpus kompetencija predstavljaju znanja iz podruja prava te je ono takoer sa-stavni dio edukacije ili ukoliko njega nema, nuna je komedijacija s pravnikom ili upuivanje sudionika medijacije na traenje pravnog savjeta i pomoi pri sastavlja-nju sporazuma o imovinskim pitanjima.

Zanimljivo navodi Parkinson (2011.: 3) Vie disciplina (pravo, psihologija, socijalni rad) se bore za skrbnitvo nad medijacijom, kao i roditelji u razvodu jer su obiteljski medijatori najee izvorno psiholozi, socijalni radnici i pravnici te nji-hovo formalno obrazovanje, okruenje i uvjeti odreuju pristup medijaciji. Pravnici su skloniji medijacijama koje su visoko strukturirane i usmjerene na sporazum, dok strunjaci iz pomauih profesija naginju terapijskom i transformativnom pristupu medijaciji. Kruk (1997.) je tako, primjerice, razvio terapeutsko-intervencionistiki pristup iskljuivo za socijalne radnike i druge strunjake humanistike profesije koji rade s razvedenim roditeljima na roditeljskim planovima u cilju zatite djejih prava. Edukativni standardi te kriteriji certificiranja i nunost supervizije kao pre-duvjeti kvalitete rada obiteljskih medijatora razlikuju se kako unutar neke profesije tako i meu dravama (Oko, 2011.).

U Hrvatskoj je do sada praksa pruanja obiteljske medijacije bila vezana naj-ee za podruje posredovanja prilikom razvoda braka (ObZ, NN, 116/03,17/04,136/04,107/07,57/11,61/11, 25/13) te nije zahvaala ostale mogue sadraje obiteljske medijacije iako je naglaena u Preporuci Vijea Europe br.R (98) 13 upra-

3 Mrena stranica Vijea Europe: https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=461347&Site=COE&BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864.

lanci 125


vo primjena obiteljskog posredovanja u svim sporovima meu lanovima obitelji (Alini, 1999.; Kora 2005.). Tijekom 2011. i 2012. godine doneseni su Zakon o so-cijalnoj skrbi (NN, 57/11; NN, 33/12) sukladno kojem su se mogle pruati usluge obiteljske medijacije koja je bila definirana kao socijalna usluga koja se prua u specifinom postupku rjeavanja obiteljskih sukoba uz pomo educiranog me-dijatora iji je cilj postizanje sporazuma o nerijeenim sporovima i sukobima za dobrobit cijele obitelji (NN, 57/11, lanak 99., toka 1.). Drugim rijeima, proirilo se podruje primjene obiteljske medijacije koja je do tada bila sadrajno predvie-na samo u gore spomenutim situacijama razvoda braka. Upravo se time nastojalo da obiteljska medijacija kao socijalna usluga ima preventivni karakter pomaui obiteljima u dobrovoljnom rjeavanju sukoba i provedbi sporazuma i neovisno o tome je li nuno ili nije sporazum dostaviti sudu radi potvrde ovrnosti, odnosno je li taj postupak ujedno i nain adekvatnog rjeavanja sporova iz perspektive su-stava pravosudja. Novi Zakon o socijalnoj skrbi (NN, 157/13) ponovno u popisu socijalnih usluga nema navedenu obiteljsku medijaciju ime se gubi preventivni karakter i poticanje pravovremenog koritenja pregovaranja i medijacije kao me-toda pomaganja obiteljima u krizi s obzirom da su sukobljavajui obiteljski odnosi esto ishodite ili posljedica drugih socijalnih rizika. Obiteljska se medijacija pla-nira regulirati buduim Obiteljskim zakonom (Prijedlog obiteljskog zakona 2013.) ime je otvorena mogunost rjeavanja spornih pitanja u kontekstu razvoda ili prekida izvanbrane zajednice, roditeljske skrbi i ostvarivanja osobnih odnosa te imovinskih i svih drugih pitanja meu lanovima obitelji. Valja napomenuti da su se odreena obiteljska pitanja mogla rjeavati i prije opisanih promjena s obzirom da su nadlenost i postupak mirenja definirani Zakonom o parninom postupku, Zakonom o trgovakim sudovima i Zakonom o mirenju i s obzirom da ni jedan od navedenih propisa ne iskljuuje mogunost mirenja za bilo koji tip spora (Uzelac i sur., 2010.). Sukladno tome, mirenjem odnosno medijacijom mogu se rjeavati svi sporovi gdje se govori o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati (Sla-dovi Franz, 2005.; Uzelac i sur., 2010.). No, ovdje se kao relevantno pitanje postav-lja roditeljsko raspolaganje pravima djece u obiteljskim sporovima, s obzirom da iskustvo pokazuje kako ponekad u tim situacijama interesi djece dolaze u sukob s interesima samih roditelja. Roditelji vrlo esto manipuliraju djetetovim pravima to potvruje i istraivanje Ureda pravobraniteljice za djecu (Filipovi i Osmak-Franji, 2010.) koje ukazuje da su struni radnici centara za socijalnu skrb procijenili da od ukupnog broja obiteljskih intervencija godinje u 30% sluajeva dolazi do manipu-lacije djetetovim pravom na susrete i druenja s drugim roditeljem.

Europska unija nije sklona detaljnom reguliranju obiteljske medijacije nagla-avajui da bi ona trebala biti neformalna i fleksibilna. Ona se ne bavi obiteljskom medijacijom kao zasebnom problematikom, ve openito govori o vanosti osigu-

126 lanci


ranja alternativnih naina rjeavanja sporova u smislu ljudskog prava na pristup pravdi (Majstorovi, 2007.). Kroz razne dokumente nastoji promicati primjenu al-ternativnih oblika rjeavanja sporova to se ujedno odnosi i na obiteljske sporove, kao npr. Zelena knjiga o alternativnom rjeavanju sporova u graanskom i trgova-kom pravu4 (2003.), Rezolucija Europskog parlamenta (2004.), Europski kodeks po-naanja posredovatelja, prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijea o odre-enim aspektima posredovanja u graanskim i trgovakim predmetima (Majsto-rovi, 2007.) koju je i usvojila 2008. godine. Europska komisija uspjela je potaknuti uspjenu raspravu koja je rezultirala razliitim prijedlozima i zakljucima. Izmeu ostalog, predloeno je uvoenje obveznog prisustvovanja jednom susretu voe-nom alternativnom metodom koji bi trebao biti besplatan i ne stvarati obavezu daljnjeg sudjelovanja u postupku. Naime, kako je dobrovoljnost sudjelovanja te-meljno naelo obiteljske medijacije, prvi susret s obiteljskim medijatorom (koji se planira u prijedlogu novog Obiteljskog zakona5) sadrajno odgovara tzv. predme-dijacijskom postupku ija je svrha dvojaka: s jedne strane treba pojasniti prednosti medijacije, postupak i uloge sudionika kako bi oni donijeli informiranu odluku je li medijacija za njih prikladan nain rjeavanja sporova i sukoba, a s druge strane za obiteljskog je medijatora to prilika procijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za ulazak u obiteljsku medijaciju spremnost na suradnju, kompetentnost i ravno-tea moi (Parkinson, 2011.). Dobivanje prikladnih informacija i paljiva procjena poveavaju vjerojatnost da se medijacija odri kada su okolnosti povoljne i vjero-jatnost uspjenog dogovora i postizanja sporazuma najvee ili odabere postupak koji je prikladniji za zatitu prava i interesa. U obiteljsku medijaciju mogu ui samo osobe koje su zaista spremne na suradnju i ele se dogovoriti, osobe koje su kom-petentne i sposobne postii i provoditi sporazum te koje su u dovoljnoj ravnotei moi koja osigurava ravnopravne pregovore. Tako npr. sudionicima visokokonflik-tnih razvoda obiteljska medijacija najee nije preporuljiva jer nespremnost na suradnju (ve na sukobljavanje) te neravnotea moi (obino uz neke elemente barem verbalnog i psiholokog nasilja) ukazuju da nisu ostvarene pretpostavke. Bez postojanja pretpostavki obiteljska e medijacija vjerojatno biti neuspjena, a moe biti i opasna po sigurnost i prava sudionika te se u odreenim situacijama ne preporua provoditi ju. Ne trebaju ulaziti u medijaciju one osobe koje nisu u mogunosti (npr. zbog dobi, kognitivnih ili psihikih oteenja, statusa rtve, itd.) na prikladan nain i u svoju korist tititi svoje interese, ve e to u njihovo ime vje-rojatno kvalitetnije uiniti zastupnik ili odvjetnik. Valja naglasiti da se pod odree-nim okolnostima moe provesti obiteljska medijacija i uz prethodno postojanje

4 Na mrenoj stranici: http:// eurlex.europa.eu/ LexUriServ/ site/en/com/ 2002/com20020 196en01.pdf.5 Preuzeto s http://www.mspm.hr.

lanci 127


odreenih manjih ili incidentnih nasilnih ponaanja ili onih koji su se dogodili u prolosti, ukoliko medijator procijeni da to ne izaziva neravnoteu moi (niti je u pi-tanju dinamika nasilja u obitelji), a sudionici ele sudjelovati. Obiteljski medijatori su kao dio svog etikog postupanja duni ne ui u postupak ili prekinuti obiteljsku medijaciju kada uvide da nisu ispunjene pretpostavke.

Potaknuti suvremenim europskim putovima razvoja obiteljske medijacije, domaim poetnim koracima u zakonskom, obrazovnom i organizacijskom smi-slu, anticipiranom promjenom profesionalnih zadataka te s obzirom na to da se do sada postupak posredovanja provodio preteito u centrima za socijalnu skrb u podruju razvoda braka, smatramo da perspektiva iskusnih strunjaka predstavlja polazinu toku na kojoj valja graditi uvoenje, ali i daljnje razvijanje obiteljske medijacije unutar sustava socijalne skrbi te e u ovom radu biti prikazan dio ireg istraivanja koje je provela Breber 2012. godine.

CILJ I METODOLOGIJA ISTRAIVANJA

Kako bi se utvrdila perspektiva strunjaka centara za socijalnu skrb o obitelj-skoj medijaciji te o dosadanjem iskustvu, postavljena su, izmeu ostalih, i slijede-a istraivaka pitanja:

a) Kako strunjaci opisuju i odreuju obiteljsku medijaciju kao profesionalni postupak?

b) Koja su dosadanja iskustva strunjaka u provedbi postupka posredovanja prilikom razvoda braka u centrima za socijalnu skrb i medijacije u drugim obiteljskim pitanjima?

U istraivanju je koriten kvalitativni pristup s obzirom da se eljelo dobiti du-blji uvid i razumijevanje istraivakih problema, a temeljem prouavanja iskustva i doivljaja sudionika (Milas, 2005.). U ovom kontekstu vani su doivljaji strunjaka zaposlenih u centrima za socijalnu skrb s obzirom na njihovo jedinstveno iskustvo provedbe postupka. Istraivanja provedena u podruju obiteljske medijacije rela-tivno su skromna, stoga se ovim istraivanjem eljela dobiti ira slika predmeta istraivanja, odnosno rezultati koji e nam pruiti bolje razumijevanje obiteljske medijacije iz strunjake pozicije. Istraivanje je opisno, a proces zakljuivanja de-duktivan s obzirom da je kao metoda obrade podataka koritena tematska anali-za. Vanost je pridavana znaenju i razumijevanju rijei sudionika (Tkalac Veri, Sini ori i Poloki Voki, 2010.; Koller Trbovi i iak, 2008.), a zakljuci izvedeni temeljem dobivenih podataka i teorijskih spoznaja. Podaci o miljenju strunjaka

128 lanci


prikupljani su na temelju rasprave u fokusnim grupama kako bi se omoguilo su-dionicima iznoenje svojih miljenja temeljenih na stvarnom iskustvu u ulozi stru-njaka, konkretno socijalnih radnika i psihologa, koji provode posredovanje prili-kom razvoda braka u centrima za socijalnu skrb. Sukladno navedenom, za potrebe istraivanja, koriten je unaprijed pripremljen predloak za razgovor sastavljen od otvorenih pitanja koja navode na razgovor i nisu optereena moguim odgovori-ma.

Sudionici istraivanja bili su trinaest strunjaka zaposlenih u centrima za soci-jalnu skrb na podruju Krapinsko-zagorske upanije i Grada Zagreba. Uzorak je bio heterogen po dobi, spolu, zvanju i duini radnog staa. Iako zakonska regulativa, u okviru razvoda braka pretpostavlja i prisutnost pravnika iji zadatak je upoznati partnere s pravnim posljedicama razvoda, oni nisu bili ukljueni u ovo istraivanje jer najee u praksi ne sudjeluju u postupku posredovanja. Kriteriji za izbor sudi-onika ukljuivali su motivaciju za sudjelovanje u fokusnoj grupi, iskustvo rada u centru za socijalnu skrb na postupku posredovanja te zvanje u smislu da je istrai-vanje ukljuivalo iskljuivo socijalne radnike i psihologe. Pozvani su da sudjeluju u istraivanju tijekom strune edukacije na temu sveobuhvatnog obiteljskog procje-njivanja i individualnog planiranja u zatiti djece. Zbog prigodnosti uzorka i kon-teksta prikupljanja podataka, kao kriterij ukljuivanja u istraivanje nije bila duljina radnog staa koji je pojedini sudionik proveo radei na podruju posredovanja pri-likom razvoda braka obiteljske medijacije.

U fokusnim grupama sudjelovalo je 12 enskih i 1 muka osoba u dobi od 28 do 60 godina. Prosjek godina svih sudionika je 39 godina. Veina je socijalnih rad-nika (njih 9) i 4 psihologa. Vano je napomenuti da su se neki sudionici i dodatno obrazovali tako da je jedan sudionik zavriospecijalizaciju iz supervizije, a jedan je magistrirao djeju i adolescentnu psihijatriju. Takoer, tri sudionika su trenutno na specijalizaciji. Svi sudionici su proli razliite dodatne edukacije u obliku nefor-malnog obrazovanja, kao to je to edukacija iz psihoterapije (sistemske, transak-cijske, realitetne, kognitivno-bihevioralne), edukacije vezane uz nasilje u obitelji, probleme ovisnosti, komunikacijske treninge i drugo. Radno iskustvo sudionika na poslovima posredovanja kree se od 4,5 mjeseci do 30 godina, te je prosjek godi-na iskustva na poslovima posredovanja 4,59 godina. Iskustvo sudionika na drugim poslovima kree se od 8 mjeseci do 37 godina, odnosno prosjeno 9,25 godina. Svi sudionici imaju iskustvo rada u centru za socijalnu skrb, najee na poslovima opeg socijalnog rada, odjelu zatite djece i mladei, kao i s poremeajima u po-naanju.

Prije samog istraivanja, a u okviru edukacija odranih u Zagrebu i Krapini na temu sveobuhvatnog obiteljskog procjenjivanja i individualnog planiranja u zatiti djece, odrani su sastanci sa strunjacima u svrhu upoznavanja s ciljevima

lanci 129


istraivanja i definiranja suradnje potrebne za formiranje fokusnih grupa. Nakon dobivanja usmene suglasnosti sa sudionicima je dogovoreno vrijeme i mjesto odr-avanja fokusnih grupa. Prije poetka razgovora u fokusnim grupama sudionici su informirani o osiguranju povjerljivosti podataka, zatititi identiteta te je jo jednom istaknuto u koju svrhu e se koristiti rezultati istraivanja kao i mogunost pruanja povratne informacije o dobivenim rezultatima. Prva fokusna grupa odrana je u prostoru Centra za socijalnu skrb Krapina u Krapini, a druga u prostoru nevladine organizacije Udruenje Djeca prva u Zagrebu. Svaka grupa imala je jednog vodite-lja i jednog suvoditelja. Tijekom rasprave suvoditelj je vodio biljeke te u odree-nim trenucima traio detaljnije opise od sudionika odgovarajuim potpitanjima. Rasprave u fokusnim grupama bile su snimane diktafonom temeljem dozvole sa-mih sudionika, a u svrhu lakeg biljeenja i obrade podataka. Grupna rasprava u prvoj fokusnoj grupi je trajala 120 minuta, a u drugoj 90 minuta.

Prikupljeni podaci obraivani su kvalitativnom analizom pri emu je koriten postupak tematske analize (eng. framework analysis) koji obuhvaa pet faza: pro-ces upoznavanja s graom, postavljanje tematskog okvira, indeksiranje (kodira-nje), unoenje u tablice, povezivanje i interpretacija (Ritchie i Spencer, 1994., pre-ma Ajdukovi i Urbanc, 2010.). Tematska analiza smatra se prikladnom upravo za istraivanja koja imaju specifina pitanja, ogranieno vrijeme provedbe, a teme za koje traimo odgovore unaprijed su definirane (Srivastava i Thomson, 2009.).

PRIKAZ REZULTATA I RASPRAVA

Opis i odreenje obiteljske medijacije kao profesionalnog postupka iz perspektive strunjaka

Prvo istraivako pitanje bilo je usmjereno na dobivanje informacija kako strunjaci zaposleni u centrima za socijalnu skrb openito doivljavaju obiteljsku medijaciju. Dobiveni podaci ukazuju da sudionici istraivanja raspolau odree-nim informacijama o obiteljskoj medijaciji temeljem kojih i opisuju svoj doivljaj i stav prema predmetu istraivanja, ali su istovremeno vrlo zbunjeni u razumijeva-nju obiteljske medijacije, posebice u relaciji s drugim profesionalnim postupcima. Tematsko podruje opis i odreenje obiteljske medijacije kao profesionalnog po-stupka (tablica 1.) obuhvaa etiri specifine teme i pripadajue im kategorije.

130 lanci


Tablica 1. Opis i odreenje obiteljske medijacije kao profesionalnog postupka

Tematsko podruje:

Opis i odreenje obiteljske medijacije kao profesionalnog postupka

Tema Kategorija

Strunjaka definicija obitelj-ske medijacije

Postojanje sukoba

Strategije rjeavanja

Strukturiranost postupka

Proces usmjerava strunjak-medijator

Ciljevi

Ciljevi za korisnike

Ciljevi za strunjake

Ciljevi iz zakonske perspektive

Ishodi uspjene medijacije

Smanjeni ili/i prevladani konflikti i nezadovoljstva

Podignuta razina i vjetine komunikacije

Steeni uvidi i preuzeta odgovornost za vlastita po-naanja

Postignuti zajedniki dogovori s naglaskom na pita-nja oko djece

Nejasnoe

Ambivalencija prema Zakonu o socijalnoj skrbi (NN, 57/11.)

Pojam obiteljske medijacije

Obiteljska medijacija i posredovanje

Obiteljska medijacija i savjetovanje

a) Strunjaka definicija obiteljske medijacije

Strunjaci navode da obiteljsku medijaciju karakterizira postojanje sukoba i prisutnost suprotstavljenih strana (U stvari ja mislim da bi medijaciju trebali raditi kad postoji nekakav sukob, da je to onda posao, imamo sukob, dvije suprotstavljene strane. (1.5.)) pri emu se sukobi rjeavaju primjenom odreenih strategija kao to su pregovaranje, arbitraa ili pak kompromis (Netko neto da, netko e od ne-eg odustati, ako se ele nai na nekakvoj sredini. Kao da e se pogaati. (1.3.)). Sve to zahtijeva odgovarajuu strukturiranost postupka koja se odnosi na prolazak

lanci 131


kroz konkretne faze (Znai da je medijacija, ja bar imam ideju pod tom rijei, da ima malo strukturirane i zadane korake rada, da bi se neto zvalo medijacijom, onda bi se to moralo po 1,2,3,4,5 fazama raditi. (1.5.)), a cijeli proces usmjerava strunjak-medijator (Ono to ja doivljavam kao obiteljsku medijaciju da struna osoba usmjerava taj razgovor konanom nekakvom cilju... Znai, uz pomo strune osobe jer sami bez toga ne bi mogli i da postignu nekakve dogovore koji e im pomoi u daljnjoj komunikaciji i funkcioniranju. (2.3.)).

Sukladno prikazanim rezultatima, vidljivo je da strunjaka definicija u velikoj mjeri odgovara i sadri temeljne elemente teorijskih definicija, kao to su sukob, pregovaranje, strukturiranost i prisutnost strunjaka kao tree neutralne strane. Sudionici jednako tako prepoznaju medijaciju kao proces kojem pristupaju osobe koje same nisu mogle rijeiti nastali sukob, ali istovremeno ne prepoznaju fokusira-nost medijacije na konkretna sporna ptianja.

b) Ciljevi

Tijekom rasprave, u fokusnim grupama pokazalo se da strunjaci percipiraju niz ciljeva koji bi se trebali ostvariti tijekom procesa, odnosno ishoda kojima bi medijacija trebala rezultirati. Upravo zbog brojnosti i raznolikosti iznesenih ciljeva isti su razvrstani u tri kategorije: ciljevi za korisnike, ciljevi za strunjake i ciljevi iz zakonske perspektive.

Kod ciljeva za korisnike strunjaci navode kako je vano postii iskazivanje interesa i potreba sudionika sukoba, odnosno da korisnici iskoriste priliku koju im medijacija prua u vidu da jedan drugoga sasluaju i uju ( ...da oni jedan drugoga bolje uju o razlozima koje imaju rei zbog ega se ponaanje njihovo manifestira na odreeni nain, to ele, koje su njihove potrebe. (1.3.)). Kao sredinji cilj medijacij-skog procesa percipiraju zatitu djece oko koje se najee i javljaju sukobi kada je u pitanju razvod braka. Naglaavaju kako roditelji tijekom razvoda esto koriste svoju djecu kako bi ostvarili vlastite ciljeve te da im je upravo zbog toga potrebna posebna zatita kako bi bila to manje oteena (...a to bi onda i ja prihvatila kao jedan od ciljeva, da se nau najbolji mogui ishodi vezani za razvod braka, a kon-kretno se odnose na djecu, i sve one posljedice, susrete, druenja i povjeravanje. (1.4.) s ime se slae i (1.2.): ali ono to je ipak najvanije da postignu dogovor oko djece, to nam je najvanije. (1.2.)).

Kao krajnji cilj pregovora opisuju postizanje dogovora/rjeenja na obostrano zadovoljstvo (Dok medijacija bi, po meni, krajnji ishod bi bio rjeenje neega. (1.6.); Ja se slaem da je cilj postizanje dogovora koji je znai za obje strane ono to oni ele. (2.1.)). Istovremeno smatraju vanim da korisnici donesu odluke o budunosti bra-

132 lanci


ka (Koji konani cilj moe biti medijacije? Ili pomirba ili razvod. (1.6.)) to upuuje na potrebu savjetotovanja ili terapijskog razgovora koji bi trebao prethoditi medijaci-ji, a ne biti njezin sastavni dio.

Nadalje, kao cilj istiu podizanje kvalitete ivota kroz uspostavljanje pozitivnih i unaprijeenih odnosa (...da ostanu i dalje u odnosima koji bi trebali biti ok, koji bi trebali biti pozitivni za jednoga i drugoga, gdje e se moi dogovoriti o vanim pita-njima koja proizlaze iz braka, nastavka ivota. (1.3.)). Smatraju da medijacija treba ostaviti pozitivan trag u njihovom ivotu i daljnjem odravanju odnosa, a to uklju-uje i potovanje dogovora, te skladno roditeljsko funkcioniranje.

Ciljevi za strunjake podrazumijevaju upoznavanje korisnika s ulogama u odnosu strunjak korisnik te s odgovornou za rjeavanje vlastitog problema i konano motiviranje korisnika za dogovaranje i druge oblike pomoi kao to je brano savjetovalite (Cilj mi je prvo da ih upoznam koja je uloga, drugo da oni shva-te da samo oni mogu rijeiti taj problem, da ih u tom dijelu pokuam motivirati da ih pokuam motivirati da krenu u brano savjetovalite. (2.2.); (Da li se moe raditi na tim problemima ili ne, da li ima motivacije jednog i drugog da se radi... (1.1.)).

Motiviranost korisnika vaan je preduvjet za provedbu medijacije kao i infor-miranost o ulogama. Isto navodi i Parkinson (2011.) koja smatra da medijator tije-kom cijelog procesa mora provjeravati motiviranost i dobrovoljnost sudjelovanja korisnika. Europski kodeks ponaanja posredovatelja6 takoer navodi da je medi-jator duan osigurati razumijevanje obiljeja medijacije, ulogu medijatora i samih sudionika. Ovdje je vidljivo da strunjaci ne spominju informiranje korisnika o ci-jelom procesu iako tijekom daljnje rasprave navode vanost uspostavljanja pravila i definiranja ciljeva kao uvjeta za uspjenu medijaciju. Svakako bi bilo vano da strunjaci u praksu uvedu procjenu korisnika, ne samo u smislu motivacije, ve i is-kljuivanja konflikata okarakteriziranih situacijama i okolnostima koje se ne mogu rjeavati medijacijom. Navedenu problematiku u odreenoj mjeri prepoznaju i sudionici fokusnih grupa s obzirom da kao cilj spominju i ukljuivanje partnera u odgovarajui oblik savjetovanja jer su svjesni da se medijacijom ne mogu rijeiti ni svi sukobi ni problematini odnosi (ve je potrebno dulje savjetovanje ili terapi-ja). Kao specifian strunjaki cilj prepoznata je i potreba za pouavanjem roditelja kako postii dogovor s adolescentima (Ja esto volim ta nekakva mini posredovanja napraviti izmeu roditelja i djece, Veinom zato da pokaem roditeljima da se neke stvari mogu rijeiti dogovorno s adolescentima. (2.7.)).

Ciljevi iz zakonske perspektive se, kao to i sam naslov govori, temelje na zakonskoj regulativi, tonije Obiteljskom zakonu (NN, 116/03.). Sudionici navode kako je primarni cilj zakonodavca ouvanje obiteljske zajednice i prevladavanje

6 http://ec.europa.eu/civiljustice/adr/adreccodeconducten.pdf, preuzeto 25.10.2011.

lanci 133


branih/partnerskih konflikata te u sluaju razvoda braka cilj postaju dogovori oko djece (...cilj zakonodavca bio je da se pokua raditi na ouvanju obiteljske zajednice. I onda idemo s time da suprunici prevladaju tu branu krizu... (2.2); Obiteljski za-kon, ili ja to krivo gledam, je tako zamislio. Da se njihov brak odri ili ne. Ako ne, ok, da onda idemo vidjeti to e biti s djetetom i tako dalje. (2.4.)). Tijekom rasprave uoena je ambivalencija sudionika koji ponekad navode da svrha medijacije nije mirenje partnera, ve postizanje optimalnog dogovora, a ponekad istiu vanost prevla-davanja partnerskih konflikata i ouvanja brane zajednice te upuivanja partne-ra na savjetovanje. Do navedenog je dolo upravo zbog toga to je posredovanje prilikom razvoda braka trebalo ukljuivati medijaciju, ali i vie od toga edukaciju, pomirenje i strunu procjenu. Stoga prijedlog novog Obiteljskog zakona donosi razgraniavanje uloge strunjaka na nain da a) prije pokretanja razvoda braka i u drugim situacijama sporova o djeci provode obavezno savjetovanje koje ima primarno edukativnu funkciju, b) obiteljski medijatori provode postupak pomaga-nja lanovima obitelji da donesu sporazumna rjeenja i c) ako se ne mogu lanovi obitelji dogovoriti sami niti uz pomo obiteljskog medijatora (ili ako to iz drugih razloga nije mogue), tada je potrebna procjena strunjaka socijalne skrbi u obliku miljenja sudu gdje se postupak vodi. Obiteljski medijatori ne mogu sudjelovati u postupku izrade miljenja sudu zbog naela povjerljivosti, nepristranosti i neutral-nosti.

c) Ishodi uspjene medijacije

Analiza je pokazala da strunjaci percipiraju obiteljsku medijaciju uspjenom ukoliko se kod korisnika smanje ili/i prevladaju konflikti (Procjenjujem da je uspjena ako su oni do neke mjere smanjili svoje konflikte, nezadovoljstva i pomirili se s injenicom raspada braka. (1.5.); Ako ide u smjeru razvoda da taj razvod bude to je mogue manje nasilan i to je mogue manje konfliktan. (1.5.), s im se slae i (1.1.)) i ukoliko korisnici uspiju postii veu razinu i vjetine komunikacije (Uspjena je ukoliko suprunici, naue komunicirati da postignu bar neto (2.1.); Da se po-bolja komunikacija lanova obitelji. (2.4.)). Zanimljivo je da su istraivanja Irvinga i Benjamina (1992., prema Irving i Benjamin, 1995.) o uspjehu i rezultatima medi-jacije pokazala kako sami korisnici procjenjuju da im je sudjelovanje u medijaciji pomoglo da smanje postojee konflikte, unaprijede komunikaciju i roditeljske od-nose te obveze.

Takoer, medijacija je uspjena ukoliko su steeni uvidi i preuzeta odgovor-nost za vlastita ponaanja pri emu ako to nije postignuto tijekom posredovanja, potrebno je korisnike potaknuti na druge oblike pomoi (Kad suprotstavljene stra-

134 lanci


ne kau Odluili smo prestati to raditi jedan drugome i samima sebi jer smo shvatili, sad imamo uvida u vlastito ponaanje Dakle, kad shvate i jedan i drugi da time to su radili sebi i drugome da su se povrijedili na razini nekakvog dostojanstva, integri-teta (1.3.); da kroz taj proces ljudi nekako steknu uvid moda u svoje postup-ke, svoje probleme. Da preuzmu odgovornost za svoje ponaanje. (2.5.); Uspjena je ukoliko suprunici, iako odlue da e se razvesti, posredovanje kao takvo nije uspjelo, uspiju i ukljuiti se u neku vrstu savjetovanja, partnersku terapiju, bilo kakvu. (2.1.)).

Navedena percepcija strunjaka upuuje da medijaciju ne doivljavaju kao proces u kojem se rijeava samo konkretan, praktian sukob, ve se postie stjeca-nje uvida, osnaivanjem u smjeru unapreenja kvalitete odnosa izmeu lanova obitelji to moe, ali i ne mora, biti sekundarna dobit medijacije. Stoga se moe zakljuiti naklonost strunjaka transformativnom modelu medijacije koji dublje ulazi u potrebe i interese pojedinaca te kvalitetu njihova odnosa. injenica je da je zakonodavac od strunjaka u CZSS-ima oekivao rad na stjecanju uvida i prevla-davanju branih potekoa s jedne strane te evaluativni pristup, kroz donoenje procjena i strunog miljenja, s druge strane. Tako da se u praksi zapravo na neki nain koristio tzv. kombinirani model, dok facilitativni, kao temeljni model proiza-ao iz generikog socijalnog rada, izostaje iz obje perspektive, kako strunjaka tako i zakonodavca (Sladovi Franz, 2005.).

Nadalje, strunjaci posebno uspjenom medijacijom smatraju kada su posti-gnuti zajedniki dogovori s naglaskom na pitanja oko djece (Procjenjujem da je uspjena ako se uspiju dogovoriti o djeci i o svim drugim aspektima, onda to stvar-no smatram uspjenim. (1.5.); Onda smo vrlo zadovoljni ako uspijemo barem postii to da oni postignu dogovor o toj roditeljskoj skrbi i da je dijetu osigurano uee oba roditelja u njegovom odrastanju. (2.2.)). S obzirom da su sudionici kao kljuni cilj medijacije naveli zatitu djece, za oekivati je da uspjenu medijaciju povezuju s postignutim dogovorima oko roditeljske skrbi, a u najboljem interesu djece.

d) Nejasnoe

Tijekom razgovora u fokusnim grupama bilo je oito da su strunjaci u velikoj mjeri zbunjeni vezano uz razlikovanje pojmova i postupaka i praktine moguno-sti. Analiza je pokazala ambivalenciju prema tada vaeem Zakonu o socijalnoj skrbi (NN, 57/11.). Sudionici fokusnih grupa naelno medijaciju doivljavaju kao dobru ideju, odnosno inicijativu (Dobra ideja, ali... teko primjenjivo. (1.1.); Ja mi-slim da je dobro da se to kao mogunost uvede.... mislim da je to kao inicijativa u redu. (1.5.);Jednostavno nemamo mogunost u CZSS-u to raditi, ja imam osjeaj iz vlastite perspektive. (1.3.)). S druge strane, sumnjaju u izvedivost obiteljske medijacije u centrima za socijalnu skrb jer ne vide prostor i vrijeme za njegovu primjenu s ob-

lanci 135


zirom na veliku radnu optereenost. Nadalje, sudionici imaju potekoe s razumi-jevanjem pojma obiteljske medijacije, pri emu smatraju da je rije o vanom, visokom pojmu, ali istovremeno nedovoljno jasnom. Jedan strunjak snano naglaava nerazumijevanje obiteljske medijacije koja mu se ini vana, ali i jedna-ko tako apstraktna. Nikada mu nitko nije pojasnio to i kako bi trebala obiteljska medijacija izgledati (iskreno ne znam kako se definira obiteljska medijacija, meni stvarno nije jasno. Ja imam dojam da je to nekakav visoki kao na Olimpu pojam s va-eg faksa, to je moje iskreno miljenje. O kojem se samo pria kao neem jako velikom, jako vanom, ali ja od kada radim u centru, nigdje nisam nala to je to, to se s time misli, tko to zna radit, tko e to znati raditi. pojam koji je kao sr svega, a ja ne znam nita o tome. na obiteljskoj medijaciji nikad bila, nikad ula i ne znam to uope je. mogu pretpostaviti to je, ali uglavnom mislim da je neto vano, barem se tako prezentira i vjerujem da je... (2.4.)). Na kraju rasprave isti strunjak naglasio je zado-voljstvo sudjelovanjem u fokusnoj grupi jer smatra da je dobio vie informacija o tome kao i utjehu jer nije usamljen u svojim nedoumicama i nerazumijevanju.

Zatim su tu nejasnoe vezane uz obiteljsku medijaciju i posredovanje. Stru-njaci obje fokusne grupe smatraju da medijacija nije isto to i posredovanje. Jedna grupa smatra da je medijacija puno ira, ima vee mogunosti, zahtijeva vee vre-mensko razdoblje za rad i da ponekad ukljuuje dobrovoljne korisnike koji znaju da e se oni trebati meusobno dogovarati. Navode da se posredovanjem norma-lizira trenutna situacija, i da je za navedeni postupak zakonodavac jasno propisao kako bi trebao izgledati (za razliku od medijacije), pri emu postoji pravilnik i jasna je fokusiranost na partnerske odnose. (Ja bi se tu samo sloila s kolegicom jer medi-jacija je puno ira od posredovanja, posredovanjem pokuavamo normalizirati trenut-nu situaciju koliko vie moemo i pronai nekakve smjernice za dalje. Kod medijacije imamo i puno vei vremenski rok i puno vie mogunosti. (1.1.); jasne su stvari koje mi trebamo dobiti, koje informacije trebamo dobiti, kako emo mi do njih doi to sad ovisi o nama (1.1.)). Naime, Obiteljski zakon (NN, 116/03.) propisuje postupak posredovanja, a Pravilnikom o osnovnim elementima koje mora sadravati struno miljenje u postupku posredovanja prije razvoda braka (NN, 32/05.) definirano je kako mora izgledati struno miljenje koje posredovatelj donosi na kraju procesa, dok se obiteljska medijacija spominje tek u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2011. (NN, 57/11.) koji nije dao tako detaljne smjernice za provedbu. Takoer, strunjaci ov-dje ne dovode u pitanje opravdanost strunog miljenja koje zahtijeva procjenu i analizu. Druga grupa sudionika posredovanje doivljava presloeno i mnogo ire u odnosu na medijaciju (Ja mislim da medijacija i posredovanje nije isto. Medijacija je zasebno za sebe dio nekakvih postupaka, posredovanjem dobivamo presloenu si-tuaciju. Znai, mi moemo medijaciju, posredovanje provoditi samo da dovedemo ro-ditelje do odluke da se usuglase s kim e djeca ivjeti, da ih se negdje dovede do odluka

136 lanci


najboljih za dijete, samo u tom dijelu. Ovo je suvie komplicirano samo posredovanje po sebi. Posredovanje je puno vie, puno sloenije nego to je medijacija. (2.6.)). I ovo je djelomino razumljivo jer je dosadanje posredovanje obuhvaalo pravne i psihosocijalne edukacije o posljedicama razvoda braka uz dogovor roditelja ili procjenu kao temelj strunog miljenja. Sveukupno, vidljiva je zbunjenost oko ci-lja medijacije, odnosno posredovanja pri emu se strunjaci teko odvajaju od za-konske svrhe posredovanja (prevladavanje branih nesuglasica), dok istovremeno smatraju kako je cilj medijacije sporazum. Kako rije mirenje u kontekstu razvoda ima ponajprije znaenje nastavka partnerske veze, valja naglasiti da cilj obiteljske medijacije nije pomirenje sudionika, odnosno neovisno o pomirenju, potrebno je dogovoriti se i suraivati oko roditeljskih ili drugih obiteljskih pitanja ne samo u izradi sporazuma ve i na praktinoj dnevnoj osnovi. Ukoliko postoji ambivalencija oko prekida partnerske veze i elja za prevladavanjem nesuglasica, potrebno je ui u postupak partnerskog savjetovanja ili terapije.

Analiza je ukazala i na nejasnoe vezane uz savjetovanje i medijaciju. Stru-njaci percipiraju razliku izmeu savjetovanja i medijacije, smatrajui da pri razvodu braka provode savjetovanje, a ne medijaciju i zapravo propituju gdje je granica. Smatraju da je rije o slinim postupcima, ali da savjetovanje podrazumijeva hitno i rano interveniranje te stjecanje uvida, da je preopenito i nema faze, a medijacija je vie strukturirana i pretpostavlja suprotstavljene strane (U razvodima brakova, i provodi se zapravo neki oblik savjetovanja, ja to ne bi nazvala medijacijom, jer veina nas i nije prola formalnu obuku za medijatore. Ali u procesu savjetovanja, kad nam se, recimo, nama se znaju javiti brani suprunici da imaju problema, pa ih pozovemo, pa im ponudimo savjetodavnu pomo i onda radimo neto to bi se moglo zvati me-dijacija. Ja to zovem savjetodavni rad, kao usluge savjetovanja. Kao pomo u prevla-davanju potekoa. (1.1.) s ime se slae (1.5.): .. a moda da postoji taj vremenski period koji bi mogli imati na raspolaganju bi se radilo o medijaciji i onda bi se to moglo koristiti. (1.4.); kod medijacije ...mora imati korake koji te budu negdje doveli. Dok kod savjetovanja je to previe, preopenito. ali medijacija podrazumijeva strukturi-ranost i neke faze koje savjetovanje nema. Pa je savjetovanje usmjereno na prve, rane intervencije, da se problem rijei do kraja. (1.6.); Mi moemo staviti, npr. kako e se nositi roditelji s djetetom koje ima potekoe ili invalidnost. To je onda savjetovanje. Nekako im imamo suprotstavljene strane ve to prelazi granicu savjetovanja. (1.3.)). Pozitivno je to to zakljuuju da savjetovanje nije toliko strukturirano i usmjereno je na stjecanje uvida za razliku od medijacije.

Navedene nejasnoe ukazuju na zbunjenost strunih radnika oko razumije-vanja i poznavanja obiteljske medijacije kao profesionalnog postupka, no to nije neobino s obzirom na needuciranost strunjaka iz podruja obiteljske medijacije i brojne neusklaenosti s kojima se hrvatsko zakonodavstvo, ali i struna praksa u ovom podruju suoavaju.

lanci 137


Dosadanja iskustava u provedbi posredovanje prilikom razvoda braka i u centrima za socijalnu skrb i medijacije u

drugim obiteljskim pitanjima

Drugo istraivako pitanje bilo je usmjereno na upoznavanje s iskustvima strunjaka u podruju predmeta istraivanja. Ovo tematsko podruje rezultiralo je specifinim temama koje se odnose na situacije u kojima se obiteljska medijaci-ja provodi, oekivanjima koja su prisutna tijekom provedbe procesa, okolnostima koje olakavaju provedbu te preprekama (tablica 2.).

Tablica 2. Dosadanja iskustava u provedbi posredovanja prilikom razvoda braka i medijacije u drugim obiteljskim pitanjima

Tematsko podruje:

Dosadanja iskustva strunjaka u provedbi posredovanja prilikom razvoda braka i medijacije u drugim obiteljskim pitanjima

Tema Kategorija

Situacije primjeneRazvod braka Razni obiteljski sukobi

Oekivanja tijekom provedbe StrunjakaKorisnika

Okolnosti koje olakavaju provedbu

Aktivno sudjelovanje sukobljenih strana i strunjakaRazumijevanje cjelokupnog procesaIsti ili slini pogledi na ciljeve i problemProtok vremena odmak od akutnog su-kobaSamostalnost u odluci

Prepreke

Uvjeti i organizacija radaObiljeja korisnikaObiljeja strunjakaSvrhovitost postupka kod sporazumnih razvoda brakaPodnoenje tube za razvod prije postup-ka posredovanja.Dvostruka uloga centraSuradne organizacije i institucije

138 lanci


a) Situacije primjene

Strunjaci navode da se posredovanje provodi u situacijama vezanim uz ra-zvod braka gdje navode zakonom propisane situacije sukladno lanku 44. Obi-teljskog zakona (NN, 116/03.) kada je rije o partnerima s maloljetnom djecom i u sluaju tube za razvod braka (Kad se jedan ne eli razvesti, a drugi eli. (1.3.); Prvo i prvo u postupku posredovanja jer to je zakonska obveza da svi koji imaju maloljetnu djecu su duni proi postupak posredovanja. (2.2.)). No, ujedno spominju i druge razne obiteljske sukobe, kao to su situacije nakon razvoda braka kada se pojave problemi vezani uz skrb djeteta (Provodi se i nakon postupka razvoda braka, kad su problemi oko susreta i druenja, kad se roditelji nikako ne mogu dogovoriti i navlae to dijete. (2.3.)). i problemi roditelja i djece ( izmeu roditelja i djece, ako se trebaju, ne znam, dogovoriti o vremenu izlaska tu se radi o adolescentima. (2.7.)). Navede-no pokazuje da neovisno o tome to to nije eksplicitno u zakonu navedeno, stru-njaci u praksi rade s lanovima obitelji unutar drugih socijalnih usluga koje pruaju.

b) Oekivanja tijekom provedbe medijacijskog procesa

Sudionici fokusnih grupa razlikuju strunjaka oekivanja od korisnikih. Strunjaci od korisnika oekuju proradu i ventiliranje emocija, osvjetavanje osob-nih pogreaka, stjecanje uvida, pa i ouvanje brane zajednice, ime dodatno potvruju usmjerenost na promjenu odnosa ( Da prorade te neke svoje situacije, neovisno o tome kakav bude ishod... da si osvijeste to to im se sad deava, da pro-ventiliraju to svoje stanje, da vide gdje su sada, da osvijeste te neke pogreke koje su ih do toga dovele, pa da ne ponavljaju to u drugim odnosima... (1.6.); da govore o tome to oni vide da ih je dovelo da su spremni na razvod braka. to bi voljeli promijeniti jedni kod drugog, kod sebe, u braku, obitelji, da bi bili zadovoljniji, sretniji, da bi se ta brana zajednica ipak odrala. (2.4)). Strunjaci ujedno oekuju racionalnu procje-nu situacije i definiranje eljenih promjena to je na tragu druge faze Hollierovog etverofaznog modela medijacije (1993., prema Sladovi Franz, 2005.) gdje se krei-ra mapa sukoba, odnosno, osim to se identificira glavni sadraj sukoba, definiraju se stvarne elje i potrebe korisnika. Openito se moe zakljuiti da su oekivanja strunjaka prema korisnicima u skladu sa strunjakom percepcijom uspjene me-dijacije. Kod korisnikih oekivanja strunjaci procjenjuju da su korisnici openi-to nerealni pri emu ne oekuju osobni angaman u rjeavanju problema, ve ga trae od strunjaka. Drugim rijeima, oekuju instant rjeenja od djelatnika centra za socijalnu skrb, da se cijela situacija to prije zavri te da e im se pruiti prilika za ocrnjivanje partnera (Mislim da oni dolaze s oekivanjima da emo mi rijeiti njihove probleme, i da imamo instant rjeenja, ne oekuju da emo mi od njih traiti da sami daju prijedloge i onda se iznenade. (1.3.)).

lanci 139


Kako bi se izbjegla ovakva oekivanja od korisnika, tijekom procesa vano je na samom poetku upoznati korisnike s nainom rada, ulogama i svim relevantnim pitanjima u svezi postupaka koji prethode razvodu ili rjeavanju drugih spornih obiteljskih pitanja te je stoga planirano obvezno savjetovanje u prijedlogu novog Obiteljskog zakona znaajan doprinos tome. Takoer, svaki obiteljski medijator prije ukljuivanja sudionika u medijaciju duan je provesti predmedijacijski po-stupak upravo kako bi se pojasnila pravila i odgovornosti svih sudionika obiteljske medijacije i omoguilo dobrovoljno informirano sudjelovanje i preuzimanje odgo-vornosti.

c) Okolnosti koje olakavaju provedbu

Kao okolnost koja pridonosi provedbi obiteljske medijacije strunjaci perci-piraju aktivno sudjelovanje sukobljenih strana i strunjaka (Sudjelovanje svih strana, i strunjaka i korisnika. (1.2.); Motivacija. (1.5.)). Drugim rijeima, kontekst sukoba mora biti vaan za korisnike kako bi imali elju za radom na njegovom rje-avanju to potvruju Camplair i Stolberg (1990., prema Irving i Benjamin, 1995.) u svojem istraivanju te jo dodaju volju za kompromisom kao drugi vaan aspekt koji pridonosi postizanju sporazuma. Moe se zakljuiti da strunjaci prepoznaju jedan od kljunih uvjeta za uspjenu provedbu medijacije, spremnost i motivaciju korisnika, gdje u raspravi istiu i potrebu preuzimanja odgovornosti za vlastite od-luke. Zatim naglaavaju vanost razumijevanja cjelokupnog procesa (...objasni to se tu radi, to se oekuje, nekakvi ciljevi koje trebamo postii, da se uope razumije-mo zato smo na tom mjestu i to trebamo napraviti. I onda kad je svima jasno, i jednoj i drugoj strani, da se onda krene posredovati... (1.4.)). Na neki nain percipiraju svrhu strukturiranosti medijacije u smislu jasnog definiranja pravila i uloga u procesu te oekivanja i ciljeva korisnika. Nadalje, proces olakavaju isti ili slini pogledi na ciljeve i problem od strane sudionika sukoba (Ako imaju jednake ciljeve postav-ljene u glavi, ako od prilike slino vide problem onda i esto bude uinkovito. (2.7.); Gledaju dobrobit djeteta i pokuavaju se angairati oboje. (2.2.)). Za oekivati je da, ukoliko strane u sukobu kao prioritete postavljaju iste ili sline stvari, lake e doi do sporazuma. Ujedno smatraju da je potreban protok vremena odmak od akutnog sukoba kako bi se olakalo pregovaranje, to je u skladu s preporukama za neprovoenje obiteljske medijacije u ranim fazama prekida (Parkinson, 2011.). Jedan sudionik posebno naglaava mogunost pregovaranja nakon proteka odre-enog vremena kao presudnu okolnost za uspjeni dogovor jer smatra da u situa-ciji intenzivnih emocija korisnici ne mogu donijeti racionalne odluke i sporazume

140 lanci


(...mislim da stvarno treba jedan protek vremena. Jer kad su stvari frike, da ih savjetu-jete ne znam koliko, ne moete postii to ipak moe neki protek vremena. Kad se malo ohlade, kad malo promisle, kad neke stvari sjednu na mjesto ...a nakon nekog proteka vremena stvari sjednu na svoje mjesto. ...Ali kad malo proe vrijeme, ipak krenu neki dogovori. (1.2.)). Samostalnost u odluci jednako je tako vana okolnost koja olak-ava i pridonosi uspjehu medijacije (... da to bude ba njihov dogovor. Jer je najvea vjerojatnost da e ga tako potovati. Da je to neto to e oni dalje slijediti. I vezano za djecu i za sve dalje vezano za njihov odnos koji moraju imati nakon razvoda braka. (2.1.)). Znaajno je da strunjaci prepoznaju vanost mogunosti samoodreenja pri donoenju sporazuma jer je upravo jedna od temeljnih naela i vrijednosti obi-teljske medijacije da odluke donose lanovi obitelji koji s njima moraju ivjeti te na taj nain zadravaju dignitet i kontrolu.

d) Prepreke

Brojne su potekoe i prepreke koje strunjaci prepoznaju u provedbi posre-dovanja prilikom razvoda braka i medijacije u drugim obiteljskim pitanjima. Jedna od bazinih potekoa odnosi se na uvjete i organizaciju rada to je vidljivo kroz neadekvatne prostorne i tehnike uvjete, preoptereenost koliinom posla stru-nih radnika centra u smislu velikog broja korisnika, malo vremena i premalo stru-nog kadra. Takoer, strunjaci navode problem brojanja predmeta na kraju godi-ne iz ega se moe zakljuiti da je sustav ocjenjivanja i vrednovanja rada strunjaka nelogian i utjee na kvalitetu rada. Problem je i u radnom vremenu koje esto ne odgovara korisnicima, pa se teko zakazuju susreti. Zatim su prepoznate i prepreke vezane uz ivot i rad u maloj sredini, rije je o situaciji koja bitno oteava rad stru-nih radnika jer korisnici dovode u pitanje njihove prosudbe i odluke s obzirom na isprepletenost uloga, a ponekad se javlja i problem geografske udaljenost i pro-metne (ne)povezanosti korisnika s lokalnim centrima (nekad je i ljudima teko dolaziti ujutro i onda dolazi do potekoa u terminima. Pa se ne moemo nai dva mje-seca jer ili radi na terenu ili radi stalno ujutro pa ne moe dobiti slobodan dan ili tako... (1.1.); Poveani broj korisnika, mali broj kadrova, neadekvatni uvjeti rada, prostorni i sve ostalo. (2.2.); Ja bi jo jednu potekou navela tu se radi o maloj sredini gdje se svi ljudi meusobno poznaju i susreu u koje kakvim raznoraznim ulogama unutar redovnog posla i van i to nekad ini potekou oko sumnje u objektivno donoenje nekakvih odluka, kad nisu stranke, korisnici nai suglasni. Pa onda nas upletu u koje-kakve situacije koje nisu nimalo ugodne, gdje se na sudu naete u takvoj situaciji da se govori da ste donijeli potpuno subjektivno odluku na temelju pria rekla-kazala. Iako u miljenjima navodimo konkretno dokaze koje smo koristili, pisana izvjea, testiranja sve to je potrebno u kojem sluaju. (1.4.)).

lanci 141


Obiljeja korisnika predstavljaju prepreku u smislu komunikacijskih kapa-citeta pri emu teko razluuju teme razgovora, konkretno partnerske potekoe od roditeljskih, te esto ponavljaju ve reeno. Takoer nisu spremni verbalizirati problem, ponekad viu ili pak ute, nastoje ocrniti drugog roditelja te ele pridobiti naklonost strunog radnika kod odluka o roditeljskoj skrbi. Ujedno dolaze jer mo-raju, odnosno po sili zakona, i nisu zainteresirani. Zatim su tu prepreke vezane uz uplitanje drugih lanova obitelji, prisutnost nasilja u obitelji te patologije i psihi-kih bolesti koje dodatno oteavaju rad i provedbu posredovanja prilikom razvoda braka (Stvar je u tome da je ponekad ljudima stvarno teko razluiti kad emo o par-tnerskim problemima razgovarati, a onda emo o djeci. (1.5.), s ime se slae i (1.1.): Ljudi dou zato jer moraju, na to ih obvezuje zakon ako imaju maloljetnu djecu ili ako je razvod pokrenut tubom. (2.4.);Ne znam da li je gore kad se deru i svaaju ili kad samo ute. A onda kad oni ne ele nita rei, mi tu nemamo na temelju ega uope raditi dalje. (2.4.); ... Jer upravo zbog njegovog loeg psihikog stanja ili obojanosti cjelokupne percepcije realnosti njegovom boleu to komplicira, i zapravo bojkotira i onemoguuje bilo kakvu i medijaciju. (2.4)). Paquin (1990., prema Irving i Benjamin, 1995.) u svom istraivanju takoer navodi da su komunikacijske vjetine korisnika koje ukljuuju sposobnost pregovaranja, koritenja ja poruka i slino, obiljeja koja pridonose sklapanju sporazuma, odnosno njihov izostanak ga oteava. John-son naglaava i utjecaj obitelji te intenzitet sukoba kao prepreku u donoenju za-jednikih dogovora (1985., prema Irving i Benjamin, 1995.).

Prepreke vezane uz obiljeja strunjaka odnose se na nedostatak interesa strunih radnika da se bave obiteljskom medijacijom, da strunjaci koji ju provode nisu adekvatno educirani te su najee emocionalno preoptereeni, frustrirani i nakon nekog vremena teko vide korisnike (Isto tako, ako pitate bilo kojeg kolegu da li eli ii raditi u tim za brak i obitelj, nitko nee raditi. (1.2.), to potvruju (1.1.), (1.3.), (1.4.), (1.5.) i (1.6.): Jer je to neto to je iscrpljujue... jer smo ono kao kante koje se pune, a niko nas ne prazni. I to je problem. (1.6.); Meni kao strunjaku fali formal-ni dio edukacije iz medijacije, fali mi struktura medijacije kao takve. to, kad, kako... (1.1.)). Sudionici stoga prepoznaju da je osim korisnikih obiljeja vaan i interes te kompetencija strunjaka kako bi proces medijacije bio kvalitetan i tekao prema postizanju optimalnih rjeenja. Svrhovitost postupka kod sporazumnih razvo-da braka neki sudionici vide kao prepreku u smislu gubitka vremena, odraivanja forme i tehnikog prolaza kroz pravilnik. Ipak jedan dio sudionika ne slae se s time, ve smatra da je i kod sporazumnog razvoda braka potrebno provesti me-dijaciju (Ali ako su oni doli sporazumnim prijedlogom i u svemu su u dogovoru i onda dou k nama na posredovanje, onda je to stvarno odraivanje forme i gubljenje naega vremena. Ja vidim taj problem. (1.5.); Ja se ne bi moda sloila s tim... to je potrebno jer je to jedna vrlo vana ivotna odluka, koja u tom asu moda, opet ovisi

142 lanci


o branom paru koji dolazi, moe biti ishitrena ili nemamo pojma od kud dolazi taj sporazumni zahtjev i to je sve prethodilo tome (1.4.)). ini se da postoji potreba nekih strunjaka za uvidom u obiteljsku situaciju u vrijeme razvoda kako bi provje-rili nain postizanja sporazuma i eventualno ugroavanje dobrobiti djece, a to e biti mogue upravo kroz planirano obvezno savjetovanje, ali i kroz ovjeru spora-zuma od strane suda (prijedlog novog Obiteljskog zakona). Obiteljsku medijaciju ne treba provoditi ako ve postoji sporazum o svim bitnim pitanjima. Mogue je koristiti medijacijsku tehniku, motivirajui razgovor i druge pomaue intervencije unutar postupka obiteljskog savjetovanja kako bi se potaknula i olakala izrada sporazuma (npr. Plan o zajednikoj roditeljskoj skrbi) kod roditelja koji su se u ve-ini stvari samostalno dogovorili ime se pruaju informacije i pomo (npr. oko razumijevanja pravnih, praktinih ili razvojnih posljedica) uz osiguravanje prava na samoodreenje i neuplitanje u obiteljska pitanja.

Valja naglasiti da problematiku sudjelovanja djeteta u postupku razvoda bra-ka uope ne spominju u ni jednom kontekstu. Moloney i McIntosh7 govore o dvije vrste medijacijske prakse kada su u pitanju djeca. Rije je o praksi usmjerenoj na pitanja djece (eng. child focused) gdje strunjaci informiraju roditelje o utjecajima i posljedicama razvoda braka na djecu, te medijaciji u kojoj djeca aktivno sudjeluju (eng. child inclusive) pri emu se medijator susree s djetetom i direktno ga ukljuu-je u za njega vana pitanja istovremeno dajui odgovarajuu povratnu informaciju roditeljima. Iz navedenog je vidljivo, a kao to i sami autori naglaavaju, da je in-kluzivna praksa prihvatljivija i u veoj mjeri kompatibilna s Konvencijom o pravima djeteta (2001.), no kod nas do sada nije primjenjivana.

Postupak koji podrazumijeva podnoenje tube za razvod prije postup-ka posredovanja strunjaci doivljavaju kao prepreku iz razloga to su tada ve odnosi partnera teko poremeeni, a motivacija korisnika za prevladavanje krize niska te u konanici dolazi do veeg broja razvoda (Pa gledajte od kako se ra-zvod braka pokree na sudu, ljudi dolaze u centar, a da su njihovi odnosi tako teko poremeeni, da vrlo malo je spremno na ulaganja radi prevladavanja brane krize. Ve su vrste odluke da e se razvesti. Ranijih godina to nije bilo tako, ranijih godina je postupak posredovanja prethodio tubi sudu i tu smo dosta imali razliitih situacija, naroito supruge su se obraale da poplae malo svoje mueve i u velikom broju slu-ajeva su ljudi onda bili spremni na ulaganje, nekako ranije su dolazili u centar zbog problematike. Sada dolaze, barem ono to sam ja vidjela i kako dugo radim, od kada se pokree taj postupak na sudu, veliki broj zavrava razvodom, ranije je manje za-vravalo razvodom i ljudi su vie ulagali i mnogi su uspjeli prevladati tu branu krizu

7 http://jfs.e-contentmanagement.com/archives/vol/10/issue/1/article/77/childfocused-and-childinclusive-mediation, 06.03.2012.

lanci 143


naroito ako su bili spremni na brano savjetovanje. (2.2.)). Strunjaci u raspravi na-glaavaju kako je prethodno ureenje postupka posredovanja koje je prethodilo sudskom postupku bilo kvalitetnije rjeenje. S jedne strane, medijacija pri razvodu braka zamiljena je za partnere koji su donijeli konanu odluku, ali izjave sudionika upuuju na preventivnu ulogu obiteljske medijacije koja ne zahvaa samo pitanja vezana uz razvod. Drugim rijeima, da su korisnici imali mogunost, bez obveze obraanja sudu, rjeavanja partnerskih i drugih obiteljskih konflikata koji prethode razvodu braka, moda do takve oduke ne bi dolo. Ukoliko je intenzitet konflikta visok, medijacija e biti znatno tea s obzirom da su tada sudionici sukoba meu-sobno nepovjerljivi i ljuti (Kressel, 2000.).

Dvostruka uloga centra, odnosno strunjaka predstavlja veliku prepreku u radu. Strunjaci istiu kako istovremeno moraju savjetovati korisnika o razliitim problematikama, davati struna miljenja te tititi i goniti korisnike pri emu gube steeno povjerenje i mogunost napretka (Inae je centar u toj jednoj ulozi da savjetuje, titi, ali i goni. To je oduvijek bilo tako... Oduvijek smo i kazneno gonili, da se taj drugi osjeao jako loe jer podravamo ovog drugog i tako u toj dvostrukoj ulozi, ulozi pomagaa, ali i ulozi progonitelja. (2.2.)). U raspravi je vidljivo da viestruke i esto meusobno iskljuujue uloge centra zbunjuju same strune radnike, ali i ko-risnike. Osjeaju se loe kada postupak koji rezultira pozitivnim pomacima moraju prekinuti zbog saznanja odreenih informacija kao i kada sugovornicima direktno kau ( nemojte mi rei ako mi kaete neto, ja to moram prijaviti. Tog asa ono malo povjerenja, onaj proces kojim smo doli do toga se razbije. (2.6.)).

Suradne organizacije i institucije predstavljaju prepreku u vidu este nemo-gunosti daljnjeg upuivanja korisnika specijaliziranim ustanovama dok organiza-cije koje su dostupne ne uvaavaju miljenja i preporuke strunjaka iz centra (A ne moe ga nikamo uputiti, moe ga moliti da se negdje obrati ... moe obavijestiti doktoricu, koja e poduzeti neto ili nee, najee nee. Ako i pridobijemo ljude da odu kod psihologa, ako uputimo ljude jer dobijemo na psiholokoj obradi da oni nisu dobro psihiki. Taj isti psihijatar na kraju nas proglasi ludima jer smo ga uputili tamo jer on to kroz jedan razgovor nije uspio dobiti. A to to smo mi pratili situaciju due nam ne daje relevantnost, tako da od drugih strunjaka naih suradnih slubi zapravo ispadamo budale i pred tim naim korisnicima s kojima moramo dalje raditi. (2.4.)). Sudionici takoer opisuju znaaj dobre suradnje koju prvenstveno ostvaruju s nevladinim organizacijama (ali s obiteljskim centrom, za sad nismo ba bili zadovoljni. Jer nisu nam davali povratne informacije, oni su to drali neto za sebe. Za razliku od Djece prve gdje smo u svakom trenutku mogli dobiti to se dogaa s naim korisnikom, imali smo jedan suradniki odnos. I moglo se to pismeno zatraiti i oni bi to dostavili. (2.2.)).

Iz navedenog je vidljivo kako su navedene prepreke meusobno povezane i isprepletene, kao da jedna producira drugu. Tako, primjerice, loi uvjeti i organiza-

144 lanci


cija rada utjeu na strunjake koji su iscrpljeni i frustrirani; neusklaenost zakonske regulative, prije svega sa suvremenim pristupima vezanim uz obiteljsku medijaciju, rezultira nizom prepreka u implementaciji medijacije od informiranosti i obrazova-nja strunjaka do organizacije i provedbe postupka. Stoga i definirane potekoe ukazuju na temeljne postavke vezane uz obiteljsku medijacije, kao to su edukacija i supervizija strunjaka, dobrovoljnost sudjelovanja korisnika u procesu, procedu-ralna fleksibilnost te rjeavanja konkretnih, praktinih sukoba i sporova u razliitim organizacijskim okruenjima.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Postoji znaajno metodoloko ogranienje ovog istraivanja koje se odnosi na prigodni uzorak sudionika, injenicu da neki od njih imaju vrlo kratko radno isku-stvo znaajno za temu istraivanja te da je provedeno samo u sjevernom dijelu Hrvatske. Takoer, zadovoljeni su samo neki od kriterija vrednovanja kvalitativnih istraivanja (Miles i Huberman, 1994., prema Urbanc i Ajdukovi, 2010.) i to rela-tivna objektivnost (teorijska pozicija i kritiki stav), zahtjev za korisnost, primjenji-vost i akcijska usmjerenost istraivanja (u smislu povezivanja i pojanjavanja novih postupaka i zakonskih prijedloga), unutarnja vjerodostojnost (rezultati predoeni viekratno strunoj javnosti), dok su vanjska valjanost i pouzdanost i provjerljivost podataka samo djelomini. Ipak, temeljem dobivenih rezultata, mogu se uoiti i pojasniti odreene slabe toke kao prilog boljem razumijevanju obiteljske medija-cije prilikom uvoenja promjena u sustav rjeavanja obiteljskih sukoba i obiteljsko-pravnih sporova.

U prvom redu valja naglasiti razliku izmeu obiteljske medijacije i posredova-nja prilikom razvoda braka kako je do sada egzistiralo u hrvatskoj praksi. Osnov-ne karakteristike obiteljske medijacije su da je visoko strukturirana, usmjerena na rjeavanje odreenog problema, kratkotrajna i primjenjiva na veinu podru-ja obiteljskih sukoba. Ne ulazi u dubinu odnosa i ne bavi se ispitivanjem uzroka, usmjerena je na sadanjost i budunost, a krajnji cilj joj je donoenje sporazuma optimalnog i odrivog za sve sudionike sukoba. Posredovanje prije razvoda braka imalo je za cilj edukaciju o posljedicama razvoda, otkrivanje uzroka razvoda braka, pokuaj pomirenja suprunika, pokuaj sporazumnog dogovora o posljedicama razvoda i strunu procjenu koji su temelj za izradu strunog miljenja. Navedeno nikako nije u skladu s naelima obiteljske medijacije, a prije svega s kljunim na-elima povjerljivosti, neutralnosti i nepristranosti medijatora. Navedenim su uloge strunjaka bile viestruko izmijeane to je pridonosilo neuspjehu samog postup-

lanci 145


ka i percepciji korisnika o postupku koji je nekoristan (Oko, 2012.). Dakle, dosa-danje posredovanje nije u skladu s teorijom obiteljske medijacije jer ima za svrhu zapravo neku vrstu savjetodavnog rada s korisnicima i prevladavanje branih su-koba, odnosno (po)mirenje partnera, a ne postizanje sporazuma. Iako je obiteljska medijacija usmjerena na rjeavanje konkretnih sukoba te nije usmjerena na pro-lost i osobnu promjenu sudionika, promjenu neije osobnosti, osobni su uvidi i promjene mogui kao i prilikom svake pomaue intervencije kojom se osnauje pojedinca i podrava u preuzimanju kontrole nad vlastitim ivotom. Stoga, ako se tijekom obiteljske medijacije potakne ili prepozna ambivalencija prema odlukama i pojavi mogunost odravanja braka, sudionike valja potaknuti na partnersko ili individualno savjetovanje ili terapiju.

Navedeno je povezano s injenicom da se do sada u razvodu braka propu-stio iskoristiti preventivni uinak koji obiteljska medijacija moe imati ukoliko se primjenjuje na vrijeme i za razliite obiteljske sukobe, s obzirom na injenicu da je razvod braka samo jedan od moguih obiteljskih sporova i najee eskalacija i po-sljedica brojnih prethodnih nerijeenih sukoba. Naime, socijalni rad openito bavi se socijalnim problemima koji egzistiraju na individualnoj, obiteljskoj i drutvenoj razini te izmeu ostalog proizlaze iz razliitih sukoba. Krajnja svrha socijalnog rada je poboljanje kvalitete ivota kroz jaanje kapaciteta pojedinca, obitelji i zajednica te moe kontinuirano predstavljati podrku u rjeavanju sukoba koji se, posebno kod razvoda braka, nastavljaju i dalje, te uiti i poticati korisnike na miroljubive pregovore u svrhu osnaivanja i dobrobiti svih lanova obitelji. Jedno od rijetkih istraivanja u ovom podruju koje su provele Trgovevi i Sladovi (1997.) jo prije petnaest godina, pokazuje kako sami socijalni radnici uviaju potrebu za medija-cijom i to u situacijama obiteljskih sukoba, prije svega suprunika, zatim roditelja i djece, prilikom razvoda, ali i izmeu kolega na radnom mjestu. Upotrebu medi-jacije kao vjetine i pojedinih medijacijskih tehnika unutar drugog profesionalnog postupka (npr. unutar branog savjetovanja, prilikom provoenja mjera obiteljsko pravne zatite djece, itd.) svakako treba poticati, ali i razlikovati od provoenja cjelovitog i zasebnog postupka obiteljske medijacije.

Nadalje, iskustva iz prakse pokazuju da je postupak posredovanja u praksi usmjeren iskljuivo na statusna pitanja i u pravilu se ne odnosi na imovinska pita-nja koja su neizbjean dio razvoda braka. Sporazumnim rjeavanjem svih spornih pitanja u postupku obiteljske medijacije treba izbjei ponavljanje postupaka, ali i prebacivanje sadraja sukoba iz jednog podruja u drugo, a najee iz imovinskih u roditeljska (Sladovi Franz, 2005.). Stoga unutar obiteljske medijacije, neovisno o tome provodi li se unutar ili izvan sustava socijalne skrbi, treba osigurati pravni savjet i pomo kako bi sudionici odluivali na temelju relevatnih pravnih injenica i bili u stanju donijeti prikladne sporazume kako o roditeljskim tako i o imovinskim

146 lanci


pitanjima te svim drugim obiteljskim pravima i obvezama (kao npr. obveze uzdra-vanja, pravo na vianje unuka, itd.).

Dobiveni podaci ukazuju na veliko nerazumijevanje obiteljske medijacije od strane strunjaka, posebice u odnosu na razlike s drugim profesionalnim postupci-ma, osobito branim savjetovanjem to nije rijedak sluaj (Corey, 2004.), dok isto-vremeno uspijevaju definirati obiteljsku medijaciju kao strukturiran proces koji se vodi oko sukoba sa svrhom donoenja sporazuma na obostrano zadovoljstvo.

Zasebno je pitanje nalaz da korisnici imaju prevelika i nerealna oekivanja od strunjaka koji bi trebali rijeiti njihove probleme. Istraivanje perspektive korisni-ka posredovanja prilikom razvoda braka pokazalo je tovie da korisnici ovaj po-stupak pronalaze uglavnom negativnim; nejasnim, besmislenim, obvezujuim te nepotrebno prolongiranim (Oko, 2012.: 23), ali i da prenoenje odgovornosti za postizanje dogovora na njih same doivljavaju kao krenje etikih naela i pravila struke od strane strunjaka. Navedeno upuuje na nunost pravovremenog i va-ljanog informiranja korisnika kako bi mogli odabrati usluge koje na najbolji nain zadovljavaju i tite njihove potrebe i interese.

Prijedlog novog Obiteljskog zakona u ovom je podruju usmjerio sve sudioni-ke lanove obitelji, strunjake socijalne skrbi i suce prema sporazumnom rjea-vanju sukoba i sporova jer razvod ili druga pitanja o djeci sami po sebi nisu pitanje socijalne skrbi niti pravosua niti je potrebna intervencija osim ako su ugroena neija prava i interesi. Obiteljska je medijacija samo jedan od naina koji pridonosi tom cilju. Kao preduvjet zajednike roditeljske skrbi postavlja se obaveza donoe-nja Plana o zajednikoj roditeljskoj skrbi pod pretpostavkom da sposobnost dogo-varanja o svim pitanjima vezanima za dijete ujedno ukazuje i na sposobnost pro-vedbe jer sporazumni dogovori poveavaju motivaciju, razdvajaju roditeljsku od partnerske uloge te smanjuju neprijateljstvo i potencijalnu manipulaciju djecom. Procjena prepostavki za ulazak u obiteljsku medijaciju jedan je od vrlo specifinih profesionalnih zadataka nunih u ovom prodruju zbog zatite ranjivijih lanova obitelji koji zbog osobnih obiljeja, prethodnih obiteljskih iskustava i dugotrajnih sloenih obiteljskih emotivnih odnosa mogu obiteljskom medijacijom biti u do-datnom riziku od obiteljskog nasilja te ne biti u mogunosti u potpunosti, slobod-no i pravilno zastupati svoje interese (Parkinson, 2011.). Stoga je predmedijacijski postupak koji se provodi prilikom prvog susreta s obiteljskim medijatorom (koji se planira kao obavezan prema prijedlogu novog Obiteljskog zakona) uobiaje-ni i nuan standard obiteljske medijacije, nakon kojeg se moe, ako su ispunjene pretpostavke i ako to sudionici dobrovoljno ele, odmah nastaviti s medijacijskim postupkom ili dati sudionicima vrijeme potrebno za promiljanje o adekvatnosti obiteljske medijacije te se moe u postupak ui naknadno kada se ostvare pretpo-stavke.

lanci 147


Uvijek treba imati na umu da obiteljska medijacija, jednako kao i druge socijal-ne usluge i pomaue intervencije, mora odgovarati na potrebe korisnika. Ukoliko se eli uspostaviti kvalitetan sustav obiteljske medijacije, potrebno je integrirati suvremene teorijske postavke s preporukama i iskustvima drugih zemalja i me-unarodnih organizacija, ali i prijedlozima korisnika i domaih strunjaka koji se svakodnevno susreu s obiteljskim pitanjima, ne samo iz sustava socijalne skrbi ve i iz pravosua, vjerskih zajednica i udruga civilnog drutva. Svaki od navedenih aktera ima specifinu znaajnu ulogu u razvoju i poticanju sporazumnih naina rjeavanja obiteljskih sukoba i sporova i priliku razvijanja razliitih organizacijskih pristupa obiteljskoj medijaciji kako bi korisnici imali priliku birati modele obiteljske medijacije prema sadraju spora i obiteljskim obiljejima.

LITERATURA

1. Ajdukovi, M. (2012). Vjetine interpersonalne komunikacije. U: iak, A., Vizek Vidovi, V. & Ajdukovi, M. (ur.), Interpersonalna komunikacija u profesionalnom kontekstu. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 93-146.

2. Ajdukovi, M. & Sladovi Franz, B. (2003). Razumijevanje sukoba. U: Ajdukovi, D. (ur.), Socijalna rekonstrukcija zajednice. Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo, 195-210.

3. Ajdukovi, M. & Urbanc, K. (2010). Kvalitativna analiza iskustva strunih djelatnika kao doprinos evaluaciji procesa uvoenja novog modela rada u centre za socijalnu skrb. Ljetopis socijalnog rada, 17 (3), 319-352.

4. Alini, M. (1999). Europsko vienje postupka obiteljskog posredovanja. Revija za socijalnu politiku, 6 (3-4), 227-240.

5. Breber, M. (2012). Miljenje strunjaka centara za socijalnu skrb o obiteljskom medijaciji. Zavrni specijalistiki rad. Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu.

6. Corey, G. (2004). Terapija obiteljskih sistema. U: Corey, G. (ur.), Teorija i praksa psiholokog savjetovanja i psihoterapije. Jastrebarsko: Naklada Slap, 387-437.

7. Filipovi, G. & Osmak-Franji, D. (2010). Manipulacija djecom tijekom razvoda braka ili prekida izvanbrane zajednice roditelja iz perspektive pravobraniteljice za djecu. Djeca i konfliktni razvodi. Zagreb: Ured pravobraniteljice za djecu.

8. Irving, H. H. & Benjamin, M. (1995). Research in Family Mediation: An Integrative Review. In: Irving, H. H. & Benjamin, M. (eds.), Family mediation: Contemporary issues. California: Sage Publications, Inc., 407-424.

148 lanci


9. Koller-Trbovi, N. & iak, A. (2008). Kvalitativni pristup u drutvenim znanostima. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

10. Kora, A. (2005). Obiteljsko posredovanje prilog alternativnom rjeavanju obiteljskih sporova. Hrvatska pravna revija, 5, 73-84.

11. Kressel, K. (2000). Mediation. In: Deutsch, M. & Coleman, P. T. (eds.), The handbook of conflict ressolution: Theory and practice. San Francisco: Jossey Bass, 522-545.

12. Kruk, E. (1997). Mediation and conflict resolution in social work and the human services: Issues, debates, and trends. In: Kruk, E. (ed.), Mediation and conflict resolution in social work and the human services. Chicago: Nelson-Hall, Inc., 1-17.

13. Majstorovi, I. (2007). Posredovanje prije razvoda braka: Hrvatsko pravo i europska rjeenja. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 57 (2), 405-456.

14. Milas, G. (2005). Istraivake metode u psihologiji i drugim drutvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap.

15. Milne, A., Folberg, J. & Salem, P. (2004.) The evolution of divorce and family mediation: An overview. In: Folberg, J., Milne, A. & Salem, P. (eds.), Divorce and family mediation: Models, techniques and applications. New York: The Guilford Press, 3-25.

16. Moloney, L. & McIntosh, J. E. (2004.) Child-focused and Child-inclusive mediation: A comparative study of outcomes. Preuzeto s: http://jfs.e-contentmanagement.com/archives/vol/10/issue/1/article/77/childfocused-and-childinclusive-mediation (06.03.2012.).

17. Obiteljski zakon, Narodne novine, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13.

18. Oko, N. (2011). Upotreba medijacije u tri europske drave: Ureenje postupka obiteljske medijacije. Zavrni specijalistiki rad. Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu.

19. Oko, N. (2012). Korisnika perspektiva postupka posredovanja prije razvoda braka. Diplomski rad. Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu.

20. Parkinson, L. (2011). Family mediation:Appropriate dispute resolution in a new family justice system. London: Family Law.

21. Pravilnik o osnovnim elementima koje mora sadravati struno miljenje u postupku posredovanja prije razvoda braka, Narodne novine, br. 32/05.

22. Sladovi Franz, B. (2005). Obiljeja obiteljske medijacije. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 12, 2, 301-319.

23. Sladovi Franz, B. (2010). Medijacija i socijalni rad. Radni materijal.24. Srivastava, A. & Thomson, S. B. (2009). Framework analysis: A qualitative

methodology for applied policy research. JOAAG, 4, 2

lanci 149


25. Tkalac Veri, A., Sini ori, D. & Poloki Voki, N. (2010). Prirunik za metodologiju istraivakog rada. Zagreb: M.E.P. d.o.o.

26. Trgovevi, N. & Sladovi, B. (1997). Potrebe i interesi za posredovanjem u socijalnom radu. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 4, 119-129.

27. Urbanc, K. & Ajdukovi, M. (2010). Novi model rada centara za socijalnu skrb: Izazovi i preporuke. Ljetopis socijalnog rada, 17 (3), 353-389.

28. Uzelac, A. (2004). Mirenje kao alternativa suenju. U: Uzelac, A. & sur., Mirenje u graanskim, trgovakim i radnim sporovima. Zagreb: TIM press, 15-28.

29. Uzelac, A., Aras, S., Mari, M., Mitrovi, M., Kauzlari, . & Stojevi, P. (2010). Aktualni trendovi mirnog rjeavanja sporova u Hrvatskoj: Dosezi i ogranienja. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 60 (3), 1265-1308.

30. Zakon o mirenju (2011). Narodne novine, 18/11.31. Zakon o socijalnoj skrbi (2011). Narodne novine, 57/11.32. Zakon o socijalnoj skrbi (2012). Narodne novine, 33/12.33. Zakon o socijalnoj skrbi (2013). Narodne novine, 157/13.34. iak, A. (2012). Teorije o komunikaciji i komunikacijske tradicije. U: iak,

A., Vizek Vidovi, V. & Ajdukovi, M. (ur.), Interpersonalna komunikacija u profesionalnom kontekstu. Zagreb: Sveuilite u Zagrebu. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 55-74.

MRENI IZVORI

1. European Code of Conduct for Mediators (2004). Preuzeto 25.10.2011. na mrenoj stranici: http://ec.europa.eu/civiljustice/adr/adr_ec_code_conduct_en.pdf.

2. Green paper on alternative dispute resolution in civil and commercial law COM (2002) 196 final. Preuzeto 24.11.2011. na mrenoj stranici: http:// eurlex.europa.eu/ LexUriServ/ site/en/com/ 2002/com20020 196en01.pdf.

3. Preporuka Vijea ministara br. R (98) 1 o obiteljskom posredovanju. Preuzeto s: http://www. prevodi.gov.me/ Ostalo/31998H0001.pdf. https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=461347&Site=COE&BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864 (21.07.2011.).

4. Prijedlog novog Obiteljskog zakona. Preuzeto s: www.mspm.hr.

150 lanci


Marija Breber Branka Sladovi Franz

Department of Social Work,Faculty of LawUniversity of Zagreb

INTRODUCING FAMILY MEDIATION IN SOCIAL CARE SYSTEM PROFESSIONALS PERSPECTIVES

SUMMARY

It is argued that, the experiences in divorce proceedings mediation and the knowledge of social care expert opinions regarding family mediation are some of the preconditions needed for the implementation of family mediation services within the social care system. This paper aims to demonstrate the current family mediation system characteristics in order to improve collective understanding and development of family mediation services. The research used a qualitative approach to collect data from the discussions of the two focus groups. The two groups consisted of 13 experts (psychologists and social work professionals). Furthermore, a thematic analysis method was applied for all data processing. The research findings point to the experts who are familiar with the basic knowledge about mediation processes. On the other hand, findings show that amongst the experts there is a degree of confusion regarding mediation process. The confusion is especially evident in relation with other professional procedures and when the aims of family mediation questions are raised. Furthermore, the results show that t the conflict reduction, better communication, gaining insight and reaching agreements are positive mediation outcomes.

Based on the past experiences, the research shows that in addition to the divorce mediation experts also use mediation in post- divorce and parent- child conflicts. Furthermore, the research describes the barriers which are technical or organisational by nature but also the ones that are users and experts specific. The insights gained during the research are commented on in the conclusion. Subsequently, to conclude one aims to illuminate the weak points within the current mediation procedures and to treat the advancement of the same as the prerequisite for achieving coherent family mediation concepts and better future legislative and organisational solutions.

Key words: family mediation, divorce mediation, helping profession experts perspectives.

Documents

7_Sladovic