139

9. Stanje poslije Drugog svjetskog rata

9.1. Uvod

Vojnom pobjedom zapadnih saveznika i SSSR stvoreni su uvjeti da se geopoliti~ka kartana ovim prostorima kroji dogovorom ratnih pobjednika. Dogovorom u Jalti 1945. stvorenaje nova Jugoslavija s komunisti~kim re‘imom. To su ujedno i po~eci tzv. “hladnog rata”, jerse doju~era{nji saveznici, zbog ideolo{kih opreka, nisu mogli dogovoriti o svim otvorenimpitanjima. Iako je u nazivu druge Jugoslavije bilo istaknuto njezino federativno ustrojstvo(FNRJ) sva se vlast nalazila u Beogradu, u partijskom i dr‘avnom vrhu. Prema uzoru nasovjetski model vlasti i dru{tvenog ure|enja, druga Jugoslavija postala je centralisti~ka dr‘avakomunisti~kog tipa. Privreda prelazi u dr‘avno vlasni{tvo, a njezini biv{i vlasnici istu gubebez ikakve naknade, a ~esto su osu|eni i na kazne zatvora zbog “suradnje s okupatorom”.

To je vrijeme i “tr{}anske krize” koja traje sve do 1953. godine, kojom su jo{ uvijekotvorene zapadne jugoslaven-ske granice. Velik broj na{ihmladi}a nalazi se zbog te krizemobiliziran u Istri i okoliciTrsta.

Bijeda i neima{tina vladajuzemljom. Privreda je uni{tena,nedostaje osnovnih ‘ivotnihnamirnica. Nakon rata ‘ivot seu Stajnici vrlo te{ko vra}a u nor-malu. Preko stotinu i ~etrdeset,uglavnom mladih ljudi, izgubiloje svoje ‘ivote, a ve}i broj ostaoje invalidima. O tridesetakudovica s dosta siro~adi brinulase uglavnom rodbina i ljudidobra srca. Uni{tene domove igospodarske objekte trebalo jeobnoviti, kako bi se stekli uvjetiza puko pre‘ivljavanje. Staj-ni~ka solidarnost dolazi opet doizra‘aja.

Ali to je i vrijeme kadaznatan broj ljudi nestaje podmisterioznim okolnostima. Izvje{}e OZNE o stanju u Brinju iz 1945. godine

140

Znalo se da zavr{avaju u Gospi}u a poslije toga gubi im se svaki trag. Tek u novije vrijemeotkriva se pod kojim su okolnostima nestajali, o ~emu }e kasnije biti rije~i. Na masovna inehumana ubijanja uhi}enih Hrvata upozoravali su tada{nji hrvatski komunisti~ki prvaci,poput Vicka Krstulovi}a i Andrije Hebranga, dok je Ivan Kraja~i}-Stevo, kao jedan odtada{njih visokih funkcionara UDB-e na jednom savjetovanju doslovce rekao:

«Drugovi, prestanite kona~no s likvidacijama. Ne zato {to ja mo‘da ‘alim neprijatelja, jane ‘alim ni moga oca, nego zato {to se u narodu kuje i ruje. Ubijanjem se stvaraju samo novineprijatelji.» Na‘alost, ti }e ljudi zbog tih svojih stavova biti likvidirani (Hebrang) ili postatipoliti~ki marginalci, bez ikakvog ve}eg utjecaja na kasnija zbivanja. (Radeli})

Pokazat }e se da dio nositelja tada{nje vlasti nije bio sposoban kontrolirati svoje osvetnike,koji su davali povoda mnogim Hrvatima da prihvate usta{ke tvrdnje da je partizanski pokretzapravo velikosrpski pokret. U nehumanom odnosu prema pora‘enima isprepletali su seposlijeratni komunisti~ki radikalizam, poznat i u ostalim komunisti~kim zemljama i srpski{ovinizam. Ovaj posljednji bio je odu{evljen slomom NDH i tra‘io je osvetu za po~injenazlodjela usta{a prema Srbima u ratu. Naravno da ovakvi postupci nisu mogli biti prihvatljivi zahrvatsko pu~anstvo, zbog ~ega ono ne prihva}a tu ideologiju i ne ulazi masovnije uKomunisti~ku partiju. To je posebno zabrinulo komunisti~ke ~elnike. Prema jednom biltenuiz 1947. posebno ih je zabrinjavao podatak o vrlo malenom udjelu Hrvata u KP. Srbi su umnogim mjestima ~ak vi{estruko prevladavali u odnosu na njihovo brojno stanje. U tom sematerijalu navodi se da su «upravo katastrofalni i nepovoljni omjeri za Hrvate bili u Brinju,Donjem Miholjcu, Ogulinu i Petrinji» (Radeli}).

Pojedini na{i sugra|ani gube pravo izbornog glasa zbog neprijateljske djelatnosti.

9.2. Blajbur{ka tragedija

Iz logora i kri‘nih putova vra}aju se zarobljenici, psihi~ki i fizi~ki iscrpljeni. Na‘alost,te{ko je to~no rekonstruirati sva zbivanja, jer je ve}ina sudionika umrla. Ipak, preostalasje}anja ostati }e zapisana u ovoj knjizi kao spomen na najve}u tragediju koju je ovaj kraj usvojoj povijesti pre‘ivio.

Ka‘e se da je osveta po-bjednika nad pobije|enim sa-stavni dio pobjede. Blajbur{katragedija jedna je od najve}ihtragedija hrvatskog naroda.Dogodila se nakon prestankavojnih operacija i potpisivanjaprimirja. Dakle, radi se o rat-nom zlo~inu definiranom od-redbama me|unarodnog rat-nog prava. O tome su napisanebrojne knjige i ~lanci. Da li seradilo o “~i{}enju palube” kakosu to naveli Englezi ili je naj-bli‘a istini izjava visokog parti-zanskog funkcionara Milovana Bleibur{ko polje 1945. godine

141

\ilasa, koji je jednom prilikom rekao: “Oni su jednostavno morali umrijeti da bi Jugoslavijamogla ‘ivjeti i opstati”. Pobjednik u ratu mogao je diktirati vojna i politi~ka rje{enja, a da zanehumane zlo~ine nije morao nitko odgovarati. Na‘alost, i ovaj segment na{e povijesti nijedo kraja istra‘en i rasvijetljen.

Na Bleiburgu se zateklo dvadesetak na{ih sugra|ana. O tom stradanju, ali i o te{komposlijeratnom ‘ivotu, ispri~ali su nam je svoje do‘ivljaje dva u~esnika: Jure Tominac - Filipov,ro|en 1927. i Marko Vukovi}-Pernar ro|en 1922. Juru je kraj rata zatekao kao pripadnikaLi~kog zdruga na podru~ju ju‘ne Like. Nakon partizanskih operacija i stvaranju vojne premo}iJurina se postrojba izvla~i pravcem Karlobag - Senj - Rijeka - Trst. Dolaskom u Trst dobivajunaredbu da se vrate natrag u podru~je Generalskog Stola. Me|utim, tijekom no}i najve}ibroj vojnika napu{ta postrojbu i jednostavno nestaje, vjeruju}i da vi{e nema nikakvihmogu}nosti za obranu. Zapovjednici su jednostavno ostali bez glavnine vojske. Jurina skupinanakon toga kre}e prema Austriji, s ciljem predaje engleskoj vojsci, vjeruju}i u njihovo humanopostupanje. Jedan dio vojnika i ~asnika odmetnuo se u {umu, shvativ{i tragi~no i vrloneizvjesno stanje, osobito nakon saznanja o postupanju sa zarobljenicima tijekom povla~enja.

Dolaskom na Blajbur{ko polje stupili su usta{ki ~asnici u kontakt s Englezima, tra‘e}iprolaz dalje prema Austriji. Dobivaju ultimatum da se odmah moraju bezuvjetno predati irazoru‘ati. Izlaza nije bilo; prihvatili su razoru‘anje, vjeruju}i da }e se prema njima postupitiu skladu s me|unarodnim ratnim pravom. Me|utim, od toga nije bilo ni{ta. Predani supartizanima koji su odmah po~eli s vrlo nehumanim postupcima. Na Blajbur{kom poljuustrojena je jedna pove}a skupina vojnika, koja je upu}ena prema Dravogradu. Tamo su 15.svibnja 1945. pritvoreni na ‘eljezni~koj stanici i okolnim ve}im zgradama. Grupirali su ihprema kotarevima iz kojih su rodom. Ljudi iz kotara Brinje na{li su se na za~elju stroja.Nakon toga nagurani su u okolne zgrade. Zbog stalnih izdvajanja pojedinih skupina shvatilisu {to im se sprema. Neki od njih plakali su od straha. Nare|eno im je da se skinu do ga}a,nakon ~ega su po ~etvorica vezani i odvo|eni na poru{eni ‘eljezni~ki dravski most nastrijeljanje. Rijeka Drava postala je velika grobnica. Dosta je vojnika bilo samo ranjeno, alisu ih ubijeni povla~ili u vodu gdje su se udavili. ^itav dan ~ula se pucnjava iz pje{a~kognaoru‘anja. Ta masovna ubijanja trajala su ~itav dan i no}. Ujutro je iz nepoznatog razlogato prestalo. Stajni~ani - njih dvanaest, koji su se igrom slu~aja zatekli na za~elju koloneuspjeli su pre‘ivjeti.

U Dravogradu je formirana nepregledna kolona koja je krenula prema Hrvatskoj.Partizanski pratitelji na konjima tjerali su zarobljenike brzim korakom. Taj brzi tempo nijemogla pratiti ve}ina izmorenih i izranjavanih ljudi. Svi koji su pali ubijeni su na licu mjesta.

Dolaskom u Hrvatsku situacija se malo pobolj{ala. Pratili su ih drugi pratitelji i nije bilou po~etku maltretiranja kao u Sloveniji. Neki su uspjeli izi}i iz kolone i oti}i ku}i. Me|utim,putem je ve}ina tih ljudi stradala, nai{av{i na razne ekstremne skupine i neprijateljskiraspolo‘ena pravoslavna sela. Dakle, bilo je vrlo rizi~no izi}i iz kolone.

Me|utim, dolaskom u Sisak situacija se mijenja nagore. U srpskim selima napadaju ihcivili kolcima i drugim predmetima. Dosta je ljudi stradalo u tim napadima. U hrvatskimselima narod im je davao jelo i vodu, iako su partizanski pratitelji i osiguranje to sprje~avali.Kolona je dalje krenula prema Popova~i, Banovoj Jaruzi i Daruvaru. Na sto~nom sajmu uDaruvaru izbila je sva|a izme|u partizana i hrvatskih civila koji su htjeli pomo}i stradalnicima.Iako je bilo opasno, tamo{nje su ‘ene bacale preko partizanskog osiguranja hranuzarobljenicima. Te hrabre ‘ene govorile su partizanima: “Vas smo hranili ~etiri godine a njih}emo ~etrdeset, to su na{i sinovi, bra}a i mu‘evi”.

142

Nakon kra}eg oporavka krenuli su dalje prema Pakracu. Tu su odvojena mla|a godi{ta,koja su pu{tena ku}ama. Jure je i dalje ostao u logoru. Iz Pakraca je upu}en u logor u Novskoj(vjerojatno u Jasenovac) i na kraju u Po‘egu, gdje je ve}inu zarobljenika zbog izgladnjelostii umora izdala snaga. Nakon presude vojnog suda uspio je ishoditi osloba|aju}u presudu idobiti propusnicu za odlazak ku}i, rije{iv{i se daljnjih patnji.

Treba napomenuti da ve}ina oslobo|enih nije uspjela nikada do}i svojim ku}ama, ve} sustradali tijekom puta. Oni koji su imali rodbinu u Zagrebu zadr‘ali su se neko vrijeme kodnje, a oni koji nisu, krenuli su u Liku i zauvijek nestali negdje na putu pod nepoznatimokolnostima. Jure je putem ~uo o tim stradanjima, poglavito o stradanju civila u Josipdolu.Tamo je, naime, postojala nekakva rampa gdje su nedefinirani ekstremisti “kontrolirali”povratak ljudi u brinjski kraj. Jo{ i danas je tajna tko je to, i u ~ije ime organizirao. Veliki jebroj ljudi zavr{io svoj ‘ivot na tim “cestama smrti”. Bacani su u razne jame ili su jednostavnonetragom nestali. Da li je to bila osveta za po~injene pojedine usta{ke zlo~ine tijekom rataili nekakva ~etni~ka aktivnost, te{ko je bez detaljnijeg istra‘ivanja re}i.

Jure je znao za stanje u Josipdolu, te je odlu~io prona}i prijevoz iz Karlovca prema Lici,smatraju}i to sigurnijim rje{enjem. Nakon nekog vremena doznao je da uskoro kre}e vojnikamion preko Kapele za Brinje. Zamolio je partizane da ga prime, i njegovoj je molbiudovoljeno. Uspio je na ovaj na~in prije}i famozan Josipdol i sti}i u Stajnicu. Nakon nekogvremena pojavio se u selu a da ga putem do ku}e nitko nije prepoznao, od iscrpljenosti ipatnji kroz koje je pro{ao. Kada se oporavio upu}en je na doslu‘enje vojnog roka u JNA.Danas ‘ivi u Kanadi.

Pre‘ivjeli su nakon povratka ku}ama ispri~ali pojedinim partizanskim du‘nosnicima,koji su se nalazili na vi{im razinama tada{nje vlasti, {to se sve doga|a u Josipdolu. Ubrzo jefamozna rampa “ukinuta” i osiguran kakav - takav siguran promet prema brinjskom kraju.

Marka Vukovi}a-Pernara rat je zatekao na gradnji tunela u Austriji. Tamo je radio 13mjeseci. Pla}a je bila jako lo{a, a uvjeti vrlo te{ki, zbog ~ega je obolio. Zbog toga vra}a se uHrvatsku. Tijekom 1943. mobiliziran u 19. usta{ku bojnu u Brinju kojom je zapovijedaosatnik Mile Mesi}. U sastavu njegove satnije bilo je dosta muslimana, koji su se pokazali kaoodli~ni borci.

Krajem rata, u travnju 1945, bojna se uslijed sna‘nog partizanskog djelovanja povla~i izBrinja prema Karlovcu, pa nadalje prema Zagrebu i Sloveniji. Kod Dravograda ga je zateklaista sudbina kao i Juru. Nalazio se u koloni gdje je velik broj zarobljenika likvidiran. Markoje do Maribora nosio domobransku kapu na kojoj je bila usta{ka oznaka. Igrom slu~aja uspioje na cesti na}i domobransku oznaku koju je stavio na kapu. Odmah su na po~etku partizaniodvojili domobrane od usta{a. U{ao je zbog novih oznaka na kapi u domobransku skupinu.Usta{e su najve}im dijelom odmah ubijene na licu mjesta.

Pro{av{i Sloveniju, kolona je do{la u Zagreb. Tu su se kratko zadr‘ali nakon ~ega kre}uprema Bjelovaru, Osijeku, Beogradu, da bi na kraju su zavr{ili u Pan~evu. Tijekom putovanjabile su ~este likvidacije zarobljenika. Odvojili bi dio kolone, uglavnom sa za~elja, te bi ihpoubijali. Kad su stigli u Beograd od skupine zarobljenika ustrojen je radni bataljun, koji jeradio na podru~ju Beograda na izgradnji vi{ekatnih zgrada. U logoru je opet te{ko obolio.Na tra‘enje istra‘nog suda iz Beograda preba~en je u Gospi} na su|enje. Presudom od 28.prosinca 1945. osu|en je na 18 godina zatvora i 10 godina gubitka gra|anskih prava.

Nakon pravomo}nosti presude preba~en je u Sisak, gdje je bio sabirni logor za osu|enike.Na ~elu tog logora bio je Hrvat Ivan Tomljenovi}, vrlo strog i surov ~ovjek. Iz Siska je preba~enu zatvor Lepoglavu, gdje su tako|er uvjeti bili vrlo te{ki. ^uvari su uglavnom bili li~ki i

143

korduna{ki Srbi, koji su se i‘ivljavali na zarobljenicima. Nakon kra}eg vremena uputili su ihna prisilni rad u Beograd, gdje su izvodili te{ke gra|evinske radove, uglavnom ru~no i bezpomo}i mehanizacije. Kaziva~ se sje}a no{enja svje‘eg betona i ostalog materijala na vi{ekatove, {to je zahtijevalo izuzetnu fizi~ku spremu. Upravnik radnog logora bio je nekiCrnogorac, koji je bio human prema zatvorenicima. Prebacivali su radne norme i za preba~ajdobivali nov~ana sredstva kojima su u kantini kupovali razne potrep{tine, ~ime su pobolj{aliionako te{ke ‘ivotne uvjete. U zatvoru je proveo 5 godina, jer su navodno intervenirali pojedinistajni~ki komunisti koji su ga uspjeli osloboditi daljnje kazne.

Osim fizi~kog maltretiranja pojavljivale su se zarazne bolesti od kojih su logora{i masovnoobolijevali. Logora{ Mato Radin~i} - Ban iz Stajnice umro je od tifusa u Beogradu. Te{kobolesnog, u koloni do Beograda nosio ga je Marko Vukovi}. Da je ostao na putu zasigurno bibio odmah ubijen.

Nakon isteka zatvorske kazne Marko se zaposlio kao miner u beogradskoj “Mostogradnji”,rade}i na temeljenju mostova i to u kesonima, poslu vrlo napornom i opasnom. Pla}a je opetbila mala. S pojedinim Brinjanima prelazi na gradnju tunela na Zlatibor. Tamo mu kao dobromsvira~u povjeravaju osnivanje kulturno umjetni~kog dru{tva. Poduze}e im je kupilo nekolikotambura i na{i Brinjani po~inju svirati. Kao dobri muzi~ari nastupali su po zabavama ipriredbama, olak{av{i tako svoj te`ak `ivot.

Zbog nedostatka novca radovi su na tunelu prekinuti. Marko se nakon toga nastanio uLjigu u Srbiji gdje je upoznao suprugu Zoru. O‘enio se u 33. godini ‘ivota, jer su ga ratnastradanja i zatvori omeli da ranije zasnuje obitelj. Danas ‘ivi u Zagrebu.

9.3. Poslijeratni “Kri`ari” i ~etnici

Zavr{etkom Drugog svjetskog rata nova vlast po~inje zavoditi red i stvarati uvjete zanormalizaciju ‘ivota. U {umama se nalaze odbjegle skupine usta{a, ~etnika i domobranakoje se ne ‘ele predati, uglavnom od straha od likvidacija, ali i “nastavka borbe protivkomunista”. Osvetni~ko raspolo‘enje dijela srpskog stanovni{tva prema zarobljenimpripadnicima NDH najbolje oslikava reakcija lista «Vjesnik» od 20. srpnja 1945, koji je kaoglasilo Narodne fronte Hrvatske, osudio {ovinisti~ke ispade pojedinih Srba koji su tvrdili “dase poremetio broj~ani odnos izme|u Hrvata i Srba zbog usta{kih pokolja nad srpskim pu~anstvomtijekom rata, pa je potrebno taj broj svesti na prija{nji odnos istrebljenjem domobrana” (Radeli}).Vjesnik upozorava da se takva paklena teorija mogla roditi samo u zlo~ina~kim glavama. Ugodi{njem izvje{}u CK KPH dat je veliki prostor velikosrpskom {ovinizmu “koji je uzeo prili~nojak zamah”. (Radeli}) Bilo je i pojedina~nih slu~ajeva da su ~lanovi komunisti~ke partijepodr‘avali veze s odmetnutim skupinama. Na ra~un tih skupina razni kriminalci vr{e plja~kui razbojstva po selima. Nisu bili rijetki slu~ajevi da su mnogi namje{tenici u tada{njimzadrugama pod firmom «kri‘ara» oplja~kali svoje zadruge.

Pojava “kri`ara” posebno je bila masovna na podru~ju Like koja je svojim prirodnim izemljopisnim pogodnostima stvorena za vo|enje gerilske borbe. Na`alost, o ovom vrloslo`enom problemu do sada se vrlo malo pisalo. Uvidom u dostupne arhivske materijale,iskazima pojedinaca i najnovijih stru~nih istra`ivanja uspio sam sakupiti dosta kvalitetnogmaterijala, kojim se mo`e donekle realno prikazati poslijeratno stanje na brinjskom podru~ju.

To je vrijeme vrlo velike aktivnosti usta{ke emigracije. Koji su im bili politi~ki i vojniciljevi? Prvenstveno da se ubacivanjem izbjeglih usta{a iz inozemstva i u suradnji s kri‘arskim

144

skupinama i simpatizerima poku{a nametnuti organizirano vojno, politi~ko i upravno vodstvo,te omogu}iti povratak ~lanova biv{e usta{ke vlasti koji bi u pogodnom trenutku, nakono~ekivanog (?) sukoba zapadnog svijeta sa SSSR-om, organizirali ustanak na ru{enju Jugoslavijei obnove NDH. Treba napomenuti da je jedan od po~etnih usta{kih ciljeva bilo oslobo|enje{ireg podru~ja Oto~ca i Brinja i Po‘e{ke kotline, ~ime bi se stvorile osnove za daljnje {irenjeustanka u Hrvatskoj. Te su operacije nazvane «10. travanj» i «Gvardijan». Me|utim, nikomunisti~ke vlasti ne stoje skr{tenih ruku. Zbog uspje{nog i pravovremenog ubacivanja agenataali i usta{ke izdaje, osujetili su usta{ke namjere i uspjeli uhititi najve}i broj uba~enih skupina.

Tko su zapravo bili kri‘ari? Treba napomenuti da su to isklju~ivo bili pripadnici oru‘anihsnaga NDH, koji su se borili protiv jugoslavenske komunisti~ke vlasti. Vjera im je bila samotemeljno obilje‘je kojom su se ‘eljeli razlikovati od “bezbo‘nih” komunista. U njihovompojednostavljenom shva}anju vjerskih i nacionalnih kategorija, vjera je imala i va‘nu ulogunacionalne identifikacije. Naime, vodstvo usta{kog pokreta odmah je na po~etku rata smatraloda je partizanski pokret zapravo velikosrpski pokret predvo|en komunistima - nevjernicima iSrbima protivnicima bilo kakve hrvatske dr‘avnosti i samostalnosti. Ipak je u stvarnosti zna~ajanbroj Hrvata bio u partizanskom pokretu, osobito u Dalmaciji i Istri gdje u narodu nijeprihva}ena talijanska okupacija, {to je u stvarnosti nai{lo na povoljno tlo za razvoj partizanskogpokreta. Danas se mo‘e re}i da su Hrvati u po~etku ~inili glavninu u komunisti~kom pokretu,iako }e kasnijom promjenom odnosa snaga i radikalizacijom komunisti~kog pokreta to krenutisasvim drugim pravcima.

Pozivanje na Krista, dakako, ne zna~i da su kri‘arske skupine bile vjerski pokret. Isto tako,oni nisu imali - osim imena - nikakve veze s prijeratnim pokretom kri‘ara, jedne od struja uHrvatskom katoli~kom pokretu - hrvatske lai~ke katoli~ke organizacije Veliko kri‘arsko bratstvo.U kampanji protiv Katoli~ke crkve komunisti~ke su vlasti taj izraz rabile kako bi Katoli~kucrkvu proglasile odgovornom za podupiranje vojne pobune protiv re‘ima (“kri‘arska zavjera”).

Usta{e su vjerovali u neizbje‘an sukob dotada{njih saveznika - Zapada i SSSR i mogu}nostraspada novostvorene jugoslavenske dr‘ave. Njihovoj politici je pogodovao teror vojnih icivilnih vlasti, kolektivizacija sela, stvaranja velikih obaveza seljaka u davanju poljoprivrednihi drugih obveza. Pretpostavka o sukobu s Rusima pokazati }e se neto~nom, iz prostog razloga{to su se tijekom proteklog rata do kraja iscrpili tehni~ki i ljudski resursi Istoka i Zapada.Svakom zna~ajnijem vojnom analiti~aru bilo je jasno da do {ireg ratnog sukoba u skorojbudu}nosti ne mo‘e do}i, osim ograni~enih ratova i kriza poput Berlina, Koreje, arapskogpodru~ja i sli~no. Toliko za uvod...

Treba napomenuti da su aktivnosti na pripremi kri‘ara po~ele prije sloma NDH. Kadase uvidjelo da }e uslijed ja~anja partizanskog pokreta i stvaranja novih me|unarodnihpoliti~kih i vojnih odnosa Njema~ka izgubiti rat, kod tada{njih vojnih i politi~kih subjekataNDH po~inje se stvarati zamisao da se velebitsko podru~je treba pretvoriti u gerilsko podru~je.Tamo{nje pe}ine i zaklone trebalo je pretvoriti u logisti~ke baze i zaklone koji }e omogu}itiefikasnu borbu i opskrbu. Koliko su u tome sudjelovali tamo{nji usta{ki vojni i civilnidu‘nosnici te{ko je bez detaljnijeg istra‘ivanja dati ocjenu. Kolika je u tome bila uloga JoleBujanovi}a, velikog ‘upana Like i Gacke, pukovnika Delka Bogdani}, zapovjednika obraneLike i ni‘ih zapovjednika poput Franje Sudara i Bonaventure Baljka-Venture, te{ko je re}i.Dio politi~kih i vojnih zapovjednika NDH bio je protiv ovakvih akcija, svjestan svih rizika alii me|unarodne podr{ke partizanskom pokretu i obnovi Jugoslavije na novim osnovama.Posebno su se pla{ili odnosa partizana prema civilnom stanovni{tvu, jer bez pomo}i narodaovaj je pokret osu|en je na propast.

145

Neistra‘ena je uloga njema~ke strane koja je imala u planu “ostaviti nakon povla~enjadomoroda~ke skupine otpora koje bi stupile u akciju kada Nijemci po~nu novu ofenzivu protivoslobo|enog jugoistoka”. Navodno su Nijemci organizirali “Jagdkomande” - skupine, ~iji jecentar za podru~je Like bio u Gospi}u. Koliko je to istina a koliko legenda, te{ko je re}i beztemeljitog znanstvenog istra‘ivanja dokazati.

Stanje na brinjskom podru~ju

Sna‘nim prodorom partizanskih snaga u travnju 1945. razbijena je njema~ko-usta{kaobrana Like, {to je dovelo do velikog pokreta stanovni{tva i vojske. U ~itavoj Lici ostalo je porazli~itim procjenama oko tri tisu}e vojnika pora‘enih vojski, u ve}im i manjim skupinama.Neke druge procjene govore o 1000 usta{a i oko 350 ~etnika. Na {irem podru~ju Oto~capredalo se u tim zavr{nim partizanskim operacijama oko 980 usta{a i domobrana. U kotaruBrinje predalo se 90, ali se oko 200 usta{a nastavilo boriti. OZNA je 2. svibnja 1945. izvijestilavi{e zapovjedni{tvo “da je 150 usta{a u {umama brinjskog kotara podijeljeno u tri skupine”, o~emu }e vi{e rije~i biti u kasnijem izlaganju.

Rat kri‘ara i partizana na ovom podru~ju po~eo je odmah nakon prolaza glavnihpartizanskih snaga prema Istri i Trstu. Ta je borba bila krajnje surova sa zna~ajnim obostranimgubicima. Ve} u svibnju 1945. jedna je skupina kri‘ara u Kapeli “digla jedan partizanskikamion i ubila tri vojnika”. To je navelo tada{nje vlasti na pokretanje {ire vojno - policijskeoperacije ali i “masovna hap{enja ve}im dijelom usta{kih lica”. U tim akcijama stradavajubrojni civili koji su se u zna~ajnom dijelu solidarizirali s kri‘arima (Radeli}).

Na {irem brinjskom podru~ju djelovale su tri skupine kri‘ara:Skupina Stipe Javora, usta{kog logornika i satnika iz Brinja osnovana je 1945. Imala je

oko 30 pripadnika. Kretali su se na podru~ju Brinja i obli‘njeg Letinca. Tijekom 1947. ubilisu dva partizanska vojnika koji su vodili zarobljene usta{e iz Brinja u Oto~ac. U stalnimsukobima s UDB-om najve}i je dio pripadnika ubijen tijekom 1945. i 1946., da bi skupinabila kona~no uni{tena u jesen 1947.

Skupina Mate Pavlovi}a I‘eka, usta{e iz Kri‘polja imala je 24 pripadnika. Djelovali su napodru~ju Kri‘polja i Lipica i ne{to rje|e na podru~ju Oto~ca. Skupina je uni{tena 1946. godine.

Skupina Marka Gerovca iz Jezerana, osnovana je 1945. godine nakon pada Brinja. Onaje okupljala pripadnike s podru~ja Brinja, Jezerana i Stajnice. Imala je u po~etku oko 20pripadnika. Podijeljeni u manje skupine djelovali su na {irem podru~ju sjeverne Like, poglavitoBrinja, Ogulina i Senja. Najvi{e su se zadr‘avali oko Oto~ca, Dabra, Jezerana i Stajnice.Godine 1946. ubili su Milu Gerovca, predsjednika mjesnog odbora Jezerane i jednog mladi}a.Napadali su posebno aktiviste lokalne vlasti. Nekoliko su puta provaljivali u zadru‘na skladi{tau Jezeranama i Stajnici. UDB-a Ogulin u svom izvje{}u tvrdi da je skupina u cijelosti likvidiranapo~etkom 1948. Me|utim, u jednom se dokumentu iz tog vremena, u kojem se opisuje situacijaiz 1948, ka‘e se “da je skupina jo{ uvijek aktivna i da je ustrojena posebna ekipa UDBE zanjezino uni{tenje”. Tada je dobila novo ime, jer je imala samo dva pre‘ivjela ~lana. Nazvali suje Skupina Gerovac-Tominac, iz razloga {to je drugi ~lan bio Stajni~an Luka Tominac.

Posebno je interesantan ratni put Luke Tominca. Iz njegovog primjera vide se uzrocibje‘anja biv{ih vojnika u kri‘are. Zna~ajan broj Stajni~ana bio je u oru‘anim formacijamaNDH. Nakon sloma najve}i ih se dio predao, vjeruju}i da nisu po~inili nikakav zlo~in i da ne}ebiti zbog toga osu|eni. I u po~etku je bilo tako. Najve}i je dio vojnika odmah pu{ten ku}i, doksu neki odmah mobilizirani u partizanske vojne formacije i upu}eni u Istru i prema Trstu.

146

Me|utim, do~asnici i ~asnici zadr‘ani su u pritvoru u Brinju, da bi se utvrdila njihova eventualnazapovjedna odgovornost. Za koje se utvrdilo da nisu po~inili nikakva nedjela pu{teni su ku}ama.Kako su u me|uvremenu oja~ali radikalni i ekstremni elementi, o kojima je na po~etku ovogpoglavlja bilo rije~i, po~ela su se bez su|enja doga|ati masovna uhi}enja i ubojstva, prvenstvenou Gospi}u. Uvidjev{i novonastalu situaciju skupina pritvorenika u brinjskom zatvoru, me|ukojima je bio i Luka, odlu~ila je pobje}i, prethodno i{~upav{i zatvorske re{etke. Ku}i se nisumogli vratiti, jedino im je preostala {uma. Partizani su odmah pokrenuli potjeru. UDBA iOZNA provode nevi|eni teror nad civilima. Posebno se to odrazilo na zaselak Tomin~evuDragu ~iji su stanovnici te{ko stradali zbog Luke. Veliki broj je osu|en na dugogodi{nje zatvorskekazne i te{ka mu~enja tijekom istra‘nih postupaka. Osobito je stradala rodbina i prijatelji.

Dana 10. o‘ujka 1948. u Tominac Dragi je UDBA organizirala privremeni pritvor ujednoj napu{tenoj ku}i. U pritvoru se nalazilo oko tridesetak stanovnika iz Stajnice, Lipica,Glibodola, ali i {ireg podru~ja.

Istra‘ni centar bio je u jednoj obli‘njoj ku}i, kamo su pritvorenici vo|eni na saslu{anja.Tijekom ispitivanja primijenjena je najgrublja sila istra‘itelja. Kaziva~i se sje}aju da su ljudibili zaplakani, modri, psihi~ki i fizi~ki u vrlo te{kom stanju. Najte‘e je bio kada bi pritvorenikapolo‘ili na drvenu klupu, stavili mu dr{ku od drvene ‘lice u usta i na lijevak mu nalijevalivodu. Uslijed velikih koli~ina vode pojavljivali su se te{ki bolovi u trbuhu.

Aktivnosti pripadnika UDBE svodile su se i na ~este pretrese sela i okolnih {uma. ZaselakTominac Draga bio je mjesec dana pod potpunom blokadom. Stanovni{tvo je dobilo nare|enjeda se isprazne svi {tagljevi, odnosno da se na snijeg izbaci sijeno, kako bi se provjerilo da li seu njemu skrivaju kri‘ari. U jednom takvom pretresu pogiba u sije~nju 1948. u svojoj ku}iNikola Perkovi}-Pe{i}, ~ovjek koji je prije rata radio u Belgiji i Francuskoj i bio ~lan tamo{njesocijalisti~ke stranke. Vjerojatno je kao lijevo orijentirana osoba prigovarao partizanimazbog ovako brutalnog odnosa prema civilima. Nakon {to nije «htio odati» gdje se nalazi njegov{ogor Luka Tominac, biva prethodno brutalno pretu~en i ubijen u ku}i u kojoj je stanovao.Nakon toga je mrtav izba~en iz ku}e, da bi se prikazalo kao da je bje‘ao. Njegov brat Ivica i{ogorica Marija Perkovi} dobili su naredbu da ga odmah sahrane ispred prozora ku}e,zamotav{i ga u jednu plahtu. Poslije desetak godina rodbina njegove posmrtne ostatkepremje{ta na mjesno groblje i dostojno ga sahranjuje.

Kada se situacija u dr‘avi donekle normalizirala, Luka Tominac se predao 1955. godine umjestu Razvala tada{njim vlastima. Me|utim, postoje indicije da je bio izdan. Nakon provedbesudskog procesa osu|en je na dugogodi{nju zatvorsku kaznu u Staroj Gradi{ki, koju je ve}imdijelom odslu‘io. Da je bio ranije uhi}en zasigurno bi nestao poput brojnih ljudi koji su vjerovaliu svoju nevinost i pravi~nost sudskog sustava. Na‘alost to se nije dogodilo…

O drasti~nom i nehumanom postupku iz toga vremena svjedo~i i primjer Mate Serti}a-Aralice. Na dan vjen~anja do{li su pripadnici UDBE i odveli ga na saslu{anje u Jezerane. Svatovii rodbina po~eli su negodovati, i uz sva uvjeravanja o njegovoj nevinosti, nisu mogli ni{ta pomo}i.Protiv Mate pokrenut je sudski postupak i osu|en je na kra}u zatvorsku kaznu. Njegovamladenka Kata do~ekala je njegov povratak i na kraju su se vjen~ali i zasnovali sretan brak.

Zna~ajan je broj Stajni~ana osu|en na zatvorske kazne zbog sudjelovanja u oru‘anim for-macijama NDH. Zbog toga su te{ko trpjele njihove obitelji. Zatvorske kazne izdr‘avali su uGospi}u, a one vi{egodi{nje u Po‘egi, Staroj Gradi{ci i drugdje. Rodbina i prijatelji pomagala jezatvorenike i njihove obitelji. Nosili su im hranu i hrabrili ih da izdr‘e te{ke zatvorske uvjete.Iako su u to vrijeme stanovnici bili vrlo siroma{ni do{la je do punog izra‘aja ljudska solidarnosti humanost.

147

^etni~ke snage

U okolici Stajnice nalazese pravoslavna sela u kojimaje za vrijeme rata bio razvijen~etni~ki pokret. Nakon ratazna~ajan broj ~etnika odmet-nuo se u {ume, ~ekaju}i poputusta{a svoju {ansu za povratakna vlast. Svojim djelovanjemterorizirali su hrvatska sela.Zabilje‘eni su brojni njihoviupadi i plja~ke na stajni~kompodru~ju, osobito iz Pla{kog iGlibodola. Pla{ki je posebno

bio jako ~etni~ko upori{te. S tog je podru~ja velik broj ljudi bio u ~etnicima. Me|utim, kada suuvidjeli da je rat za njih izgubljen, u partizane se vratilo 66 ~etnika, i to ponajvi{e onih koji suranije prebjegli iz partizana (Radeli}).

Tu je bila najpoznatija skupina \u|e [umonje, pravim imenom \uro [u{njar iz Pla{kog,koja je imala vrlo jak utjecaj me|u Srbima na {irem podru~ju Korduna, Banovine i Like. Djelovalisu na {irem brinjskom podru~ju i u Pla{}anskoj dolini. Po~inili su nekoliko ubojstava i velikibroj plja~ki i prepada. Iako su se 1941. godine partizani i ~etnici ideolo{ki razi{li, u Lici su bili~esti prijelazi iz jedne strane u drugu. Objegli ~etnici su osobito bili nemilosrdni premanositeljima lokalne vlasti. U Glibodolu su zvjerski ubili Stevu Serti}a i Ostoju Lju{tinu.

Kao partizanski kapetan i zapovjednik partizanskog Pla{}anskog odreda, \u|a je usvibnju 1944. sa ve}om skupinom partizana i vi{ih partizanskih ~asnika dezertirao u ~etnike.Zbog toga je imao velik ugled me|u reakcionarnim Srbima. Komunisti~kim je vlastimaosobito stalo da ga {to prije likvidiraju ali bez zna~ajnijeg uspjeha. Zbog toga su vlasti njihovesimpatizere preseljavali u druge krajeve tada{nje Jugoslavije.

Krajem 1947. godine \u|a je ubijen je u selu Vera kod Pla{kog.

9.4. Gospodarsko i socijalno stanje

Po~eci gospodarske i politi~ke emigracije

U to vrijeme mla|i ljudi svjesni nemogu}nosti rje{enja vlastite egzistencije masovnobje‘e u inozemstvo - “preko granjice”, uglavnom u zapadne zemlje, koje u to vrijeme do‘ivlja-vaju jak gospodarski razvoj i imaju velike potrebe za radnom snagom. U po~etku bi sezapo{ljavali u Sloveniji, bli‘e talijanskoj granici, da bi nakon toga u vrlo opasnim uvjetimaprelazili granicu. Jedan od na{ih kaziva~a, a tada{nji emigrant Josip Mesi}-[mit (1930) krenuoje najprije iz Stajnice za Senj, te dalje u Rijeku. Iz Rijeke je vlakom krenuo za Diva~u iKozinu, pograni~na naselja prema Italiji. Tijekom no}i sa skupinom mladih ljudi krenuo jeuz telefonski vod kao orijentir, pre{av{i granicu stigav{i do Trsta. Tamo ih hvataju karabinjeriali ih ubrzo pu{taju. Da bi pre‘ivjeli i stekli bilo kakva sredstva za ‘ivot zapo{ljavaju se “nacrno” u pr‘ionici ri‘e, u sklopu koje je bilo partizansko skladi{te! Da bi se {to prije izvukli iz

Obitelj Pave [prajca 1956. godine

148

opasnog Trsta krenuli su u prihvatni kampu Napulju. Iz Napulja su krenuli u fran-cuska mjesta Cannes, Nizzu i kasnije i uParis. U to je vrijeme u Francuskoj zbograta u Al‘iru, bilo vrlo opasno ‘ivjeti. Dabi izbjegao odlazak u Legiju stranaca ilipovrat u Jugoslaviju, Josip se zapo{ljavana poljoprivredi. Tu radi bez ikakve doku-mentacije 2,5 godine, nakon ~ega legali-zira svoj status.

Iz ovog je primjera vidljivo koliko suljudi tada patili u borbi za boljim ‘ivotom.

Zbog razorenog gospodarstva u dr-‘avi vlada bijeda i neima{tina. Hrana je

strogo racionirana i dijeli se na “to~kice”. U gra-dovima je situacija jo{ te‘a. Da bi prehranili |akena {kolovanju, roditelji im {alju kruh i ne{to hra-ne. Jedini izlaz za pre‘ivljavanjem bilo je bavljenjepoljoprivredom, sto~arstvom i ne{to malo obr-tom. Me|utim, zbog krize vlast je oduzela ve}inukrupne i sitne stoke, ali i sijena za njezinu ishranu.Ako se netko suprotstavljao oduzimanju, bio jeprogla{en da je usta{a ili antidr‘avni element.Nakon toga slijedile su rigorozne kazne.

U sklopu programirane kolektivizacije selanove vlasti zapo~ele su raspodjelu Murkovi}evenacionalizirane imovine, posebno zemlji{ta.Zbog toga izbile su brojne sva|e me|u potenci-jalnim korisnicima. ̂ elnicima Mjesnog narodno- oslobodila~kog odbora (NOO) Stajnica, MiliSerti}u -Zorjanu i Juri Perkovi}u - Bizi}u, kao iostalim suradnicima, bilo je vrlo te{ko zadovoljiti

sve potrebe.Sa sada{nje vremenske

distance mo‘e se na raznena~ine cijeniti njihov rad, ali semora priznati da su radili uvrlo slo‘enim uvjetima.

Obra|ivalo se sve raspo-lo‘ivo zemlji{te. Glavno po-gonsko sredstvo za poljo-privredu bile su volovske ine{to rje|e konjske zaprege.Tada{nji alati bili su primitivni.Motika i plug bili su temeljnialati. Plug je bio drven s vrloKo{nja trave

Vr{enje `ita na tre{

Skupina mladih Stajni~ana pedesetih godinapro{log stolje}a

149

malim u~inkom, {to je zahti-jevalo veliko u~e{}e fizi~kograda. Najvi{e su se sijali krum-pir, p{enica, je~am, zob i ne{tora‘i.

U to se vrijeme osnivajuradne zajednice, koje nisu bileprihva}ene od strane Stajni-~ana. Zbog toga je ljudima za-prije}eno zatvorom, ali zaje-dnica u Stajnici nikada nije os-novala. Godine 1946. javlja seopet pritisak na seljake zbogpredaje vi{kova poljoprivred-nih proizvoda, otkupa ‘ita, me-sa i drugih potrep{tina. Zbog neizvr{enja obaveza dolazila je milicija s izvr{iteljima koji su~istili {krinje sa ‘itom, odvozili stoku iz {tala i sli~no. Ako vlasnik imanja nije imao odre|enekoli~ine proizvoda iste je morao “kupiti”. Novaca nije bilo, tako da je zna~ajan broj doma}inazavr{io na vi{egodi{njim zatvorskim kaznama.

Da bi nadomjestili nedostatak industrijskih proizvoda za koje nisu imali novaca, ‘ene suse intenzivno bavile doma}om radinosti. Izra|ivale su razne predmete od vune, poput ~arapa,vesti (maje), zidnica, biljaca pa ~ak i suknenih hla~a. U no}nim satima bavile su se {ljinganjem,tkanjem, pletenjem, ~ijanjem perja i necanjem. Necanje je tehnika izrade zavjesa od koncadobivenog od konoplje. Od konoplje se tkalo platno za izradu plahti, slamnica, ru~nika pado torbi za {kolarce. Prodajom vi{kova poljoprivrednih proizvoda i radom mu{karaca nakirijanju i kasnije na gra|evini zara|ivao se prijeko potreban novac za nabavku industrijskihproizvoda i pla}anje raznih izdataka poput poreza i drugih obaveza.

Kaziva~i se sje}aju da su ‘ene za vrijeme i neposredno poslije rata na le|ima nosile hranuu Senj i otok Pag. Tamo bi je mijenjale uglavnom za sol i druge potrep{tine. Onda bi pje{a~ileu Karlovac, gdje bi za sol dobivale ‘ito. Omjer je bio 1:5 u korist soli. Na razne na~ine bi ‘itodopremale u Stajnicu, time osiguravaju}i puko pre‘ivljavanje svojih obitelji. Takav na~in ‘ivotai velika optere}enost, prehlade i iznemoglost bile su pogubne za krhki ‘enski organizam. Danimabi nakon povratka iz Senja ili Karlovca iscrpljene le‘ale u krevetima. Zbog ogromnog opte-re}enja i lo{e prehrane ve}inaih je rano umirala. To je bilanjihova ‘rtva za obitelji i nji-hovo pre‘ivljavanje. Neka ovobude spomen na te hrabre iskromne na{e bake i majke.

Mu{karci mla|e dobi od-lazili su tijekom ljeta na poljo-privredne radove u Slavonijugdje bi zaradu dobivali u po-ljoprivrednim proizvodima po-trebnim za njihova doma-}instva. Osim zarade donosili

Spremanje sijena

@etva

150

bi obilje pjesama i obi~aja iz krajeva u kojima bi radili. [ezdesetih godina pro{log stolje}a udr‘avi se stvaraju veliki poljoprivredni kombinati. Trebalo je iskr~iti velike {umske povr{inekako bi se osigurale poljoprivredne povr{ine. Evo opet posla za na{e drvosje~e i kirija{e.Ve}a skupina Tominaca odlazi u [a{nu Gredu kod Siska na kopanje panjeva. Taj posao bio jedobro pla}en tako da su na{i vrijedni drvosje~e zaradili dobre novce. Na{i kirija{i jo{ sukirijali na Li~koj Jasenici, Gomirju, [opa~i, Ravnoj Gori i Jasenku.

U to vrijeme Slovenija otvara brojna radili{ta na izgradnji cesta, tunela ali i {umska radili{ta.Organiziraju se radne brigade stajni~kih minera i graditelja na ovim poslovima. Posebno su seistakli prilikom kopanja tunela kod Tr‘i}a i izgradnji {umskih cesta kod Ko~evja i Maribora.

Iz inozemstva dolazi putem humanitarne udruge UNRA-e zna~ajna pomo} u odje}i iprehrambenim proizvodima. Tako je u tom vremenu nastala jedna {aljiva pjesma koju jeispjevao Tomo Perkovi}, poznatiji kao }a}e [tenta, lokalni veseljak i ~ovjek koji je imao dostasmisla za humor i poeziju:

“UNRA {alje Tito prima,odbor dili sebi i svojima,{to je do{lo preko oceana,dijelilo se preko socijala,dijelilo se sedam-osam puta,ja ne dobi ni starog kaputa.”Ova pjesma ispjevana je u nekoliko ina~ica, od kojih je postojala i ova:“UNRA {alje Tito prima,Tito dijeli odborima,Odbor dijeli, al ne svima,Samo svojim kumovima”(Zabilje‘io @eljko Holjevac po pri~anju starijih kaziva~a)

Radne akcije

Za potrebe razvoja poru{ene zemlje osnivaju se radne brigade. Njihova je temeljna zada}ana brinjskom podru~ju ru{enje potrebne drvene gra|e i njezina obrada za brojna gradili{ta.

Omladina odlazi na omladinske radne akcije {irom Jugoslavije. Najvi{e ih radi u NovomBeogradu na gradnji zgrada i infrastrukture, a neki odlaze i na prugu [amac - Sarajevo i

druga gradili{ta. Najvi{e sebune protiv odlazaka djevo-jaka njihove majke, osobitokada su saznale da }e njihovek}eri na gradili{tima biti odje-vene u - hla~e. “Samo se kurveobla~idu u pantalone a nepo{tene cure.”. Njihov patri-jarhalni odnos nije pomogaok}erima da ne oti|u na akcije.Dodu{e, neke su se tamo za-ljubile i udale za svoje prveljubavi, me|utim taj je brojbio sasvim malen.Nova {kolska zgrada otvorena 1963., a zatvorena 1991. godine

151

Zapo~eta je izgradnja zadru‘nog doma u Stajnici, koji je poslije prenamijenjen za {kolu.Gradi se nova {kolska zgrada na Brigu, koja }e biti nazvana Osnovna {kola Tominac Draga.Sva su stajni~ka doma}instva dobila obveze u radu i osiguranju gra|evinskog materijalatijekom gradnje ovog objekta. Najvi{e je ljudi anga‘irano na dopremi melte (pijeska) izOsre~i}a, kamena, paljenju kre~a, izradi i prijevozu gra|e i sli~no. Zidari su bili iz Primorja,jer na podru~ju Stajnice nije bilo dovoljno ove struke.

Murkovi}eva pilana i njezin poslijeratni rad

U Stajnici je obnovljena i Murkovi}eva pilana, dakako, ne vi{e u vlasni{tvu obitelji Mur-kovi}. U po~etku radi s vrlo malim kapacitetima, te dva mlina koji prvenstveno melju za potrebelokalnog pu~anstva. Me|utim, nakon pu{tanja pilane u pogon nastao je veliki i slo‘en kvar, {toje postrojenje izbacilo iz funkcije sve do 1949. godine. Tada za upravitelja dolazi po nalogukotarske vlasti mladi Stajni~anIvan Vukovi} - Juri{i}. Pod nje-govim rukovodstvom pilana jeubrzo osposobljena i stavljena upuni pogon. Imala je jedan gater«Esterer» promjera 70 cm, svepomo}ne strojeve za doradupiljenica i brusionu pila. Parnistroj bio je srednjega kapaciteta,ali dovoljan za jednosmjernu li-niju za prorez trupaca i primarnuobradu. Postojala su i dva parakamena za mljevenje ‘ita, koja suzadovoljavala potrebe sela, ali i{ire okolice.

Djelatnici Stajni~ke pilane 1950. godine. Ive Vlahini}, MileTrtanj, Ivan Vukovi} - Juri{i}, Nikola Serti} i Frane [prajc

Omladinske radne akcije

152

Godinu dana kasnije pilana je imala dovoljno drvne mase za rad u dvije smjene. i toisklju~ivo za privatni rez s prorezom. Njome su se slu‘ili stanovnici na{eg mjesta, Lipica,Glibodola, Dabra, Dre‘nice pa i {ire. Godi{nji kapacitet pilane bio je oko 20.000 m3 gra|e.

Po~etkom 1951. godine pilana ulazi u sastav Drvnog kombinata Brinje kao zaseban pogons odvojenim ra~unovodstvom. U to je vrijeme pozitivno poslovala, pa je za 1952. godinupokrila gubitak kombinata u iznosu od 7.000.000 dinara. Ispla}ivale su se redovito pla}e i svitro{kovi poslovanja. U to vrijeme prikupljana su zasebna sredstva za izgradnju ribnjaka kakobi se pove}ao broj zaposlenih Stajni~ana, {to je nai{lo na nerazumijevanje kotarskih vlasti uBrinju To je pomrsilo njihove ra~unice, jer je trebalo pokrivati zaradom stajni~ke pilanegubitke kombinata, ali i osigurati sredstva za gradnju nove ciglane i tvornice no‘eva u Brinju.Da bi to sprije~ili, ka‘njavaju upravitelja pilane smjenom, jer se vjen~ao u crkvi, {to je za onovrijeme bilo veliki grijeh. Njega je naslijedio Luka Pernar. Me|utim zbog nestru~nosti uradu i krivih planova razvoja, cijeli brinjski kombinat do‘ivljava gospodarski krah. Kada supoliti~ki centri mo}i uvidjeli da se zbog nedostatka stru~nog osoblja ne mo‘e dalje raditi i da}e nastupiti nezadovoljstvo radnika, pozvali su opet Ivana Vukovi}a na ~elo pilane. Uz pomo}Mile Trtnja i Nikole Krznari}a poku{ava opet postaviti pogon na zdrave noge. Pilana radipunim kapacitetom, ali ovaj puta u tri smjene. Pro{irena je djelatnost eksploatacije {ume,izradu pilanskih trupaca i ostalog drvnog asortimana Imali su u prosjeku tri do ~etiri radili{takoje su vodili manipulanti Zdravko Movri}, ujedno i glavni poslovo|a i zamjenik upravitelja,Mijo Rajkovi}-Sokol, Pave Perkovi}, Marko Vukovi} i Ivan Tominac. Financije je vodio Frane[prajc a skladi{tar je bio Tomo [prajc.

Ovime je Stajnica imala vrlo veliku zaposlenost ali i prosperitet za daljnji razvoj. Otvarajuse tijekom 1953. godine sve ve}a {umska radili{ta, {to je dovelo do pove}anja zaposlenosti,osobito kirija{a sa volovskim i konjskim zaprekama. Prijevoz oblovine i drveta za ogrjev vr{iose dijelom kamionima do ‘eljezni~ke postaje Pla{ki, ali i do rije~ke i senjske luke. Na pilanise provodila u~eni~ka praksa za budu}e drvne stru~njake, a posje}uju je razne dr‘avnedelegacije i strani investitori kao uspje{no poduze}e.

Ali ova perspektivnost nije dugo potrajala. Godine 1957. za vrijeme odsutnosti upraviteljaVukovi}a dolazi skupina zatvorenika iz Stare Gradi{ke i u pratnji milicije zapo~inju demonta‘ustrojeva i opreme koji su odvezeni u zatvor Stara Gradi{ka, i tamo montirani. Doma}estanovni{tvo, svjesno svoje gospodarske propasti, odr‘ava protestne zborove, ali bez uspjeha.Pilana postaje samo maleni pogon bez daljnje perspektive.

Od tog vremena Stajnica je osu|ena na gospodarsku propast, {to }e ubrzati daljnjaiseljavanja stanovni{tva sve do dana{njih dana.

9.5. Kulturne aktivnosti

Sredstvima i materijalnom pomo}i pilane razvija se dru{tveni rad u Stajnici. Osniva seVatrogasno i kulturno-umjetni~ko dru{tvo s vrlo kvalitetnim instrumentima, koji su kupljenidobrovoljnim prilozima radnika. Poznati su brojni vrsni tambura{i u Lipicama i Stajnici. Uvremenu od 1950. pa do 1960. poznati muzi~ari bili su mladi}i iz Lipica: Zvonko, Veka iKre{o Smol~i} i Marinko Vidakovi}. U Stajnici su bili Nikola i Jure Perkovi}-Svitina, Matei Branko Perkovi}-Palament, Petar Serti}-Zorjan, Pave Radin~i}-Ban, Marko Movri} i MileSerti}-Aralica. Za vrijeme slu‘bovanja u~itelja Jure Dubrav~i}a razvija se tambura{ka sekcija,koja je bila najpoznatija u ovom dijelu brinjskog kraja. Dolaskom u~itelja Drage Gra~anina

153

razvija se uz tambura{e i folklorna sekcija. U to vrijeme osvojene su brojne nagrade. Gostujuu okolnim mjestima pa i {ire. Razvijaju i njeguju poznatu li~ku narodnu pjesmu i plesove.Propa{}u pilane 1958. prestaju s radom sve sekcije. Svi naknadni poku{aji ostaju bez uspjeha.

Nakon tih nemilih doga|aja dru{tveni ‘ivot mladih sveo se na odr‘avanje poznatih prelai ~ija~a.

Svake nedjelje nakon mise u Murkovi}evom dvoru sakupljali bi se ljudi i uz pi}e zabavljali.Tu bi se na{li mladi}i koji bi zasvirali, tako da bi se ~esto orila i pjesma. Svira~i su bili JosoPerkovi}-@u}o, Frane Perkovi}-@rdonja, Joso Murkovi}-Brko, Mate Serti}-Jurum, Cveto

Mesi}-Mate{in, Ivan Mesi}-Ivan~i}, Marko Perkovi}-@rdonja, Marko Mesi}-Dako,Mile Vukovi}-Kuta i MilePerkovi}-Ujak.

Stajnica je 1953. godinedobila sektorsku ambulantu,koja se nalazila u Murko-vi}evom dvoru. Ovo je olak-{alo doma}em stanovni{tvuzdravstvenu za{titu. Velikibroj starijih mu{karaca bolo-vao je u to vrijeme od “kame-na na plu}ima”, odnosno sili-koze od dugotrajnog rada potunelima i cestogradnji.

[kolski folklor iz 1959. godine. Stoje slijeva: Pave Radin~i}, Petar Serti} - Zorjan, Pave Vlahini},Marko Mesi},Nikola Perkovi} - Svitina, Marija Serti} - Mijatova, Nevenka Mesi} - [mitova, KaticaVu~eti}, Katica Serti} - Mijatova, \ur|a Serti} - [mitova, Jure Perkovi} - Svitina, Mate Vu~eti} -Antonov, Marko Serti}, Ivan Jeli}, Nikola Perkovi} - Palament; sjede: Mile Serti} - Aralica, VeraSerti} - Porkulica, Drago Gra~anin - voditelj i upravitelj {kole, Anka Serti} - Bo`i}kova, Ivan Vukovi} -Baraka{ i Mile Perkovi} - [tenta

Skupina mladi}a sa `i~anim instrumentima: Tomo Serti}, JosoVukovi}, Petar Perkovi} i Marko Vidakovi}

154

Elektrifikacija Stajniceprovedena je 1967. godine,kada su u povijest oti{le petro-lejke i stakleni cilindar kojegaje trebalo ~esto ~istiti da bi sestvorila kvalitetna rasvjeta.Najvi{e zasluga za elektrifi-kaciju imao je Branko Krz-nari}, predsjednik Mjesnezajednice Stajnica. Usposta-vom samostalne hrvatske dr`a-ve 1990. godine provedena jetelefonizacija naselja, a zavr{e-na su i asfaltiranja putova.Zapo~eto je sa izgradnjom vodovoda koji je obuhvatio ve}inu naselja. Osnovano je i lova~kodru{tvo «Kapela» s oko trideset ~lanova. Organiziraju se doma}inski te~ajevi za ‘ene. Za vrijemedr‘avnih i vjerskih praznika organiziraju se proslave i zabave.

Danas se dru{tveni ‘ivot sveo na godi{nja dru‘enja za Mandalenu i ne{to rje|e za Petrovui Katarinu u Tomin~evoj Dragi i razne druge prigode. Skupina Stajni~ana uklju~ena je u Zagrebuu KUD “Sinac”, koje njeguje li~ke tradicionalne pjesme i ostale obi~aje. Za svaku godi{njuskup{tinu Zavi~ajnog kluba “Stajnica” organizira se prigodan kulturni program koji odi{e li~kimmelosom. Tambure su i nadalje popularne kao i harmonika. U tim su aktivnostima danasnajaktivniji Mirko i Zdravko Perkovi}-Gego, Ana-Marija Vukovi}, Marica Bedross, ro|.Perkovi}, te Zdravko Perkovi}-Antuli} i nastavnik u mirovini Jure Perkovi}-Svitina.

Na‘alost, ove aktivnosti pomalo zamiru.

9.6. Vatrogasno dru{tvo pripremio Zvonko Dumen~i}

Organizirano vatrogastvo na podru~ju Stajnice pojavljuje se tek nakon Drugog svjetskograta. U okviru protupo‘arne za{tite pilane, osnovano je 1950. godine DVD “Pilana” ~iji jeinicijator bio tada{nji upravitelj pilane Ivan Vukovi}-Juri{i}. On je ujedno bio i prvi tajnikdru{tva. Predsjednik dru{tva bio je Mate Serti}-Aralica, zapovjednik Nikola Serti} iz Jezeranaa spremi{tar Tomica [tefani}. Zbog organizacijskih promjena ali i potreba za {irim djelovanjemprotupo‘arne za{tite osniva se 1953. godine novo dru{tvo; Dobrovoljno vatrogasno dru{tvoStajnica. Osniva~i su bili Mate Serti}-Jurum, zapovjednik, Joso Murkovi}-Brko, predsjednik,Slavko [prajc-^abran, tajnik, Zdenko Movri}, blagajnik, Marko Mesi}-Dako, spremni{tar,Zvonko Dumen~i}, strojar. ^lanovi dru{tva bili su Mate Serti} - Jurum mla|i, Joso Mesi},Franjo Brbot - Jure{kov, Pepo Perkovi} - Fran~ev, Joso Perkovi} - @u}o, Marko Mesi} - Te~e,Tomica [tefani}, Slavko [prajc-Lugar, Joso Perkovi}-Antuli}, Tomo Dumen~i}-Lugar, Ivan[prajc - Mi{kac, Marko Mesi} - Dako II, Franjo Murkovi} - Frani} i Mirko Mesi} - Mate{in.

Dru{tvo je imalo oko 20 ~lanova. Od opreme je imalo ru~nu pumpu, motorni agregat,30 metara crijeva, desetak lopata i krampova, 10 sve~anih i 20 radnih odijela. Opremu jedjelomi~no osigurao Vatrogasni podsavez Brinje. Na vatrogasnom natjecanju u Brinju,odr‘anom 1954 godine, od osam vatrogasnih ekipa Stajni~ani su zauzeli drugo mjesto. DVD

KUD Sinac

155

je imalo i tambura{ko dru{tvo u kojem su nastupali Petar Serti} - Zorjan, Pave Radin~i} -Ban, Marko Movri} - Mlinari~in i Mike Perkovi} - Svitina, dok je voditelj i u~itelj bio JurePerkovi} - Svitina. Godi{nje su se odr‘avale 3 - 4 vatrogasne zabave na Dvoru. Zabave suodr‘avane prigodom tada{njih dr‘avnih praznika, poput Praznika rada - Prvog svibnja, Danarepublike - 29. studenog, Dana ustanka i drugih. Kulturni je ‘ivot u to vrijeme bio dostarazvijen. Na vatrogasne zabave dolazila je cijela Stajnica, kao i mje{tani okolnih naselja,poput Jezerana, Lipica, Kri‘polja. Organizirana su natjecanja na kuglani, kao i bacanjekamena s ramena. Za nagrade se dijelila janjetina i rakija. @ene su pomagale u organizacijizabava, peku}i kola~e i kruh. Na{i su Stajni~ani u to vrijeme bili vrlo slo‘ni i radi{ni, tako dasu rezultati na svim poljima bili vrlo zna~ajni.

Od ve}ih po‘ara na ~ijem je ga{enju sudjelovalo na{e dru{tvo bilo je ga{enje {tale Milei Marka Murkovi}a - Jivanova. Tu je stigla pomo} i od susjednih dru{tava iz Jezerana iBrinja. Pomagalo je i lokalno stanovni{tvo. Po‘ar je uspje{no uga{en. Dru{tvo je sudjelovalou ga{enju po‘ara na stambenoj zgradi u Lipicama, zaselak Pernari, koji je tako|er uspje{nouga{en. Godine 1956. izgorjela je {tala Luke Serti}a-Mi{a, na‘alost, nije se mogla spasiti.Zbog dobre obuke i visoke stru~nosti vatrogasaca nije bilo povreda ljudi i ve}ih {teta.

Postojala je dobra suradnja DVD-a s tamo{njom osnovnom {kolom, a od u~itelja su seistakli u radu i aktivno-stima Milan Bani}, Dra-go Gra~anin, Milo{ Ra-bljenovi}, Ljerka Mesi},ali i ostali u skladu s svo-jim mogu}nostima.

Autor se ovom prili-kom ispri~ava svima oni-ma koji su eventualno izo-stavljeni u ovom prilogu,jer je od vremena u kojemje djelovalo DVD prote-klo preko pedeset godina.

156

Literatura:

Zdenko Radeli}, Kri‘ari-gerila u Hrvatskoj 1945. -1950., Zagreb 2002,

A. Vuki}, Velebitski vukovi,

J. Jur~evi}, Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine,

Josip Grbelja, Velebitska sudbina pri~uvnog pukovnika Delka Bogdani}a zemunica

neidentificiranih, Senjski zbornik 29/2002,

Mi}o Medi}, Obavje{tajna slu‘ba na podru~ju Like, Dokumentacija Hrvatskog dr‘avnog arhiva

(Izvje{taji o oru‘anim bandama u Hrvatskoj, 25. 10.1945., Banditizam-Ogulin, Banditizam-

Gospi}, Neprijateljski rad popova, Pregled neprijateljske aktivnosti 1948. Izvje{taji MUP-a

NRH od 10. 8. 1946., Banditizam od 1945.-48., 17.7. 1948., Savjetovanja OZN-e za Hrvatsku

i dr.)

Kaziva~i:

Ivan Vukovi}-Juri{i},

Nikola Mesi}-Perkovi},

Zvonko Dumen~i},

Jure Perkovi}-Svitina,

Jure Tominac-Filipov,

Marija Mice Movri},

Frane Tominac-Belac,

Stjepan Tominac-Ton~in,

Dragica Tominac, ro|. Perkovi},

Marko Vukovi}-Pernar,

Josip Mesi}-[mit