› 2018 › 10 › ... · SVEUČILITE U ZAGREBU - WordPress.com2018-10-03 · Alpe se pruaju od Genovskog zaljeva na zapadu do Julijskih Alpa na istoku te se dijele na Istočne i

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

GEOGRAFSKI ODSJEK

ZBORNIK TERENSKE NASTAVE

STUDENATA II. GODINE PREDIPLOMSKOG

ISTRAŽIVAČKOG STUDIJA GEOGRAFIJE

AKAD. GOD. 2017./2018.

MILANO – TORINO – GENOVA

2

ZAGREB, 12.9.2018.

SADRŽAJ:

Uvod ............................................................................................................................................ 4

1. FIZIČKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA SJEVERNE ITALIJE (Jagušt, Kranjc, Kuna, Udovičić) .. 8

1.1. Uvod ............................................................................................................................................. 8

1.2. Reljef ............................................................................................................................................ 9

1.3. Klima .......................................................................................................................................... 12

1.4. Vode ........................................................................................................................................... 15

1.5. Vegetacija ................................................................................................................................... 18

2. RAZVOJ DRŽAVNOSTI ITALIJE (Barišić, Budić, Raspudić, Skoko) ....................................... 19

2.1. Uvod ........................................................................................................................................... 19

2.2. Apeninski poluotok do ujedinjenja ............................................................................................. 20

2.3. Ujedinjenje i stvaranje kraljevine (1848. – 1871.) ..................................................................... 22

2.4. Italija od kraljevine do republike (1870. – 1946.) ...................................................................... 28

2.5. Italija od republike do danas (1946.-2018.) ................................................................................ 29

3. DEMOGRAFSKI RAZVOJ I OBILJEŽJA SJEVERNE ITALIJE (Fabijanović, Hunjet, Maras,

Somek)....................................................................................................................................... 31

3.1. Uvod ........................................................................................................................................... 31

3.2. Povijesni aspekt naseljenosti ...................................................................................................... 32

3.3. Broj i razmještaj stanovništva .................................................................................................... 33

3.4. Kretanje stanovništva ................................................................................................................ 35

3.4.1 Ligurija ..................................................................................................................................... 36

3.4.2. Lombardija .............................................................................................................................. 37

3.4.3. Pijemont................................................................................................................................... 38

3.4.4. Veneto ..................................................................................................................................... 39

3.5. Biološki sastav stanovništva ....................................................................................................... 40

3.6. Društveni-gospodarski sastav stanovništva ................................................................................ 42

4. URBANI SISTEM ITALIJE (Faber, Matković, Mišetić, Roland) ............................................... 44

4.1. Uvod ........................................................................................................................................... 44

4.2. Nacionalni urbani sistem Italije .................................................................................................. 45

4.3. Sjeverna Italija ............................................................................................................................ 50

4.4. Središnja Italija ........................................................................................................................... 54

4.5. Južna Italija................................................................................................................................. 56

3

5. PROMETNA OBILJEŽJA ITALIJE (Krošnjak, Makar, Pavlić, Šaškor) ..................................... 64

5.1. Uvod ........................................................................................................................................... 64

5.2. Cestovni promet ......................................................................................................................... 65

5.3. Pomorski promet ........................................................................................................................ 69

5.4. Željeznički promet ...................................................................................................................... 72

5.5. Zračni promet ............................................................................................................................. 76

6. REGIONALNE RAZLIKE U GOSPODARSTVU ITALIJE (Grudenić, Hojski, Radoš, Tomičić) 78

6.1. Uvod ........................................................................................................................................... 78

6.2. Regionalna podjela Italije ........................................................................................................... 80

6.3. Gospodarske razlike ................................................................................................................... 83

7. GOSPODARSKI RAZVOJ MILANA (Bogović, Dubić, Knjaz, Shek Brnardić) .......................... 87

7.1. Uvod ........................................................................................................................................... 87

7.2. Industrija općenito ...................................................................................................................... 88

7.3. Modna industrija ......................................................................................................................... 91

7.4. Automobilska industrija – Alfa Romeo ...................................................................................... 93

7.4.1. Povijest .................................................................................................................................... 93

7.4.2. Financijske i bankarske usluge ................................................................................................ 94

7.4.3. Pokazatelji standarda ............................................................................................................... 94

7.5. Faktori gospodarskog razvoja..................................................................................................... 97

8. GOSPODARSKI RAZVOJ TORINA (Fuštin, Kostelac, Kružljak, Tomorad) .............................. 99

8.1. Uvod ........................................................................................................................................... 99

8.2. Fiat ............................................................................................................................................ 100

8.2.1. Fiat danas ............................................................................................................................... 101

8.3. Rai ............................................................................................................................................ 102

8.4. Lavazza ..................................................................................................................................... 103

8.5. Intesa Sanpaolo ......................................................................................................................... 104

8.6. Juventus .................................................................................................................................... 105

8.7. Pregled gospodarskog razvoja Torina ...................................................................................... 107

9. GOSPODARSKI RAZVOJ GENOVE (Blazinarić, Karmelić, Majstorić, Nikolić) ..................... 108

9.1. Uvod ......................................................................................................................................... 108

9.2. Gospodarstvo Genove .............................................................................................................. 110

9.3. Pomorstvo i trgovina ................................................................................................................ 114

9.3.1. Luka Genova ......................................................................................................................... 114

9.3.2. Povijesni pregled razvoja luke Genova ................................................................................. 118

10. POPIS LITERATURE I IZVORA ........................................................................................ 120

4

Uvod

Ovogodišnja terenska nastava studenata II. godine prediplomskog istraživačkog studija

geografije s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu odvela je na put do talijanskog industrijskog trokuta, odnosno gradova Milana,

Torina i Genove. Terenska nastava trajala je pet dana u kojima su studenti pod vodstvom

svojih nastavnika prof. dr. sc. Zorana Stiperskog, prof. dr. sc Dražena Njegača te dr. sc.

Slavena Gašparovića, poslijedoktoranda, obišli navedene gradove i dobili uvid iz prve ruke

kako izgledaju razvijeni industrijski gradovi. Prije samoga dolaska u Milano obišli smo grad

Sirmione te saznali niz informacija za samo jezero Lago di Garda i njegov utjecaj na klimu

samoga prostora uz njega. Nakon obilaska Sirmionea obišli smo Milano te nakon prospavane

noći na putu do Torina obišli smo i grad Vercelli. Poznat po svojim velikim poljima riže.

Obilaskom Torina, Lavagne, Genove i na samome kraju Bologne završili smo naše

ovogodišnje putovanje.

Od studenata tu su bili studenti druge godine preddiplomskog studija geografije istraživačkog

smjera, a to su: Barišić Krešimir, Blazinarić Marko, Bogović Marija, Budić Marcija, Dubić

Ivana, Faber Marko, Fabijanović Nika, Fuštin Ivan, Grudenić Marko, Hojski Sven, Hunjet

Tihana, Jagušt Ivan, Karmelić Matej, Knjaz Helena, Kostelac Leo, Kranjc Marko, Krošnjak

Natalija, Kružljak Krunoslav, Krošnjak Natalija, Kuna Monika, Majstorić Ivan, Makar

Magdalena, Maras Iva, Mišetić Andrija, Nikolić Mislav, Pavlić Ivana, Rak Mihovil, Radoš

Marin, Raspudić Anamarija, Roland Jan, Shek-Brnardić Helena, Skoko Klara, Somek Klara,

Šaškor Ozana, Tomičić Leo, Tomorad Vid, Udovičić Katarina, Vrtarić Timon, Zarožinski

Stjepan i Žnidarić Leonard.

5

Plan puta:

6

Na ovogodišnje putovanje krenuli smo 14.05.2018. godine u 23:00 sata. Noćnom vožnjom

kroz Sloveniju došli smo do Italije i našeg prvog odredišta Sirmionea. Grad koji leži na obali

jezera Lago di Garda poznat po svojoj povijesti i znamenitostima studentima je tek bio

uvertira u ono veće što ih je čekalo taj dan, a to je bio Milano. Na putu smo stali još u starome

industrijskom gradiću najpoznatijem po svome naselju Crespi d'Adda koji je danas pod

zaštitom UNESCO-a. Po dolasku u Milano uz pratnju profesora obišli smo glavne dijelove

grada i kroz slobodno vrijeme za ručak i samostalno obilaženje grada koje smo imali dobili

smo dovoljno znanja da sami stvorimo svoje mišljenje o samome gradu. Među najistaknutijim

znamenitostima koje smo mogli vidjeti u Milanu bili su tu svakako neizbježna Milanska

katedrala, operna kuća La Scala,palača Sforzesco te neizbježni i širom svijeta poznati San

Siro, dom talijanskih velikana Milana i Intera. Nakon (ne) prospavane noći krenuli smo put k

Torinu, jednom od članova poznatog "talijanskog industrijskog trokuta". Na samome putu

zaustavili smo se u talijasnkoj prijestolnici riže Vercelliu, Svojom pravilnom mrežom ulica

Torino je na studente ostavio utisak visoke uređenosti i većini studenata se svidio svojom

jednostavnošću. Mole Antonelliana, visoka građevina i simbol Torina privlačila je najviše

pažnje među studentima kao i katedrala Svetog Ivana Krstitelja u kojoj se čuva Torinsko

platno ili još nazivano Sveto platno u koje je po vjerovanju bio umotan Isus Krist. Obilaskom

grada uz stručnu pratnju naših domaćina obišli smo glavne lokacije grada te se navečer

zaputili prema Lavagni gdje smo bili smješteni i koja nam je bila polazna lokacija za sutrašnje

putovanje prema Genovi. Genova svojim starim dijelom grada koji je uvršten i pod

UNESCOV-u materijalnu baštinu je svakako bio nezaobilazan dio šetnje gradom. Toga dana

dio studenata je fakultativno obišao gradić Portofino uz pratnju prof. dr. sc. Zorana

Stiperskog. Za sami kraj putovanja obišli smo Bolognu, gdje smo vidjeli: Piazzu Maggiore,

Neptunovu fontanu i isprobali poznate bolonjeze i tako se siti u ponoć 19.05.2018. godine

vratili u Hrvatsku.

7

Studenti na terenu:

8

1. FIZIČKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA

SJEVERNE ITALIJE

1.1. Uvod

Sjeverna je Italija makroregija koja se nalazi na kontaktu planinskog lanca Apenina,

planinskog sustavaAlpa, sjevera Jadranskog mora i Ligurskog mora. Obuhvaća prostor

zapadnih, središnjih i istočnih talijanskih Alpa,Padske nizine i Sjevernih Apenina. Sjeverna

Italija obuhvaća dvije talijanske skupine regija: Sjeverozapad (Nord-Ovest) i Sjeveroistok

(Nord-Est) koje sačinjava ukupno8 regionalnih cjelina: Valled'Aosta, Pijemont, Lombardija,

Ligurija, Friuli-VeneziaGiulia, Veneto, Trentino-AltoAdige i Emilia-Romagna. Granice

sjeverne Italije kao regije stoga na zapadu, sjeveru i istoku čine državne granice Republike

Italije sa Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom dok južna granica na kopnu prati

granice regija Emilia-Romagna i Ligurija.

Sjeverna je Italija prostor raznolikogfizičko-geografskogokoliša. Dominantno geografsko

obilježje te srce regije sjeverne Italije činiPadska nizina koja se pruža u smjeru zapad-istok te

obuhvaća tok rijeke Po. Padsku nizinu sa sjevera, zapada i juga okružuju planine Alpa i

Apenina koji pored svojeggeomorfološkog značaja zajedno sa utjecajem Ligurskog i

Jadranskog mora oblikuju klimu sjeverne Italije. Vodno bogatstvo regije očituje se u brojnim

tekućicama koje se ulijevaju u rijeku Po te u velikom broju ledenjačkih jezera na sjeveru i u

središtu regije.U ovom seminarskom radu biti će navedena i objašnjena fizičko-geografska

obilježja sjeverne Italije, njihova manifestacija u prostoru, geneza te međuovisnost sa ostalim

fizičko-geografskim obilježjima.

9

1.2. Reljef

Italija je pretežito poluotočna zemlja, te se glavnina njezinog teritorija nalazi na Apeninskom

poluotoku. Tri glavne reljefne cjeline Italije su Alpe, Apenini i nizina rijeke Po ili Padska

nizina (Slika 1.). Na području Sjeverne Italije najveću površinu zauzima nizina rijeke Po, a

najznačajniji planinski lanac u tom dijelu zemlje su Alpe koje se na sjeveru pružaju u duljini

od 1500 km. (Hrvatska enciklopedija, Italija, n.d.).

Slika 1. Karta reljefa sjeverne Italije

Izvor: Mapsland, n.d.

Alpe i Apenini su mlade planine nastale alpskom orogenezom u tercijaru. Alpe se pružaju od

Genovskog zaljeva na zapadu do Julijskih Alpa na istoku te se dijele na Istočne i Zapadne, a

granica se nalazi kod talijanskog jezera Como. (Hrvatska enciklopedija, Alpe, n.d.). Zapadne

Alpe građene su od vapnenaca i dolomita i tamo se nalazi najviši vrh Alpa Mont Blanc (4808

m) koji se nalazi na talijansko francuskoj granici. Italiji pripada oko 27% ukupne površine

10

planinskog lanca Alpa. Talijanske Alpe se položajno dijele na Zapadne, Središnje i Južne

(Hrvatska enciklopedija, Italija, n.d.).

Današnji izgled Alpa oblikovan je od strane ledenjaka tijekom zadnje oledbe. Iz tog razloga u

Alpama, pa tako i u reljefu Sjeverne Italije, nalaze se brojne ledenjačke doline i ledenjačka

jezera. Danas se u Alpama nalaze još više od tisuću ledenjaka, ali oni su površinom mali te se

nalaze u procesu povlačenja. Procjenjuje se da je više od stotinu ledenjaka nestalo u proteklih

pola stoljeća (EncyclopædiaBritanica, n.d.). Alpe su izvor brojnih rijeka koje Italiji daju veliki

potencijal iskorištavanja hidroenergije. Za iskorištavanje hidroenergije najprikladniji su

dijelovi riječnih tokova na vanjskom rubu visokoga gorja, koji se naglo spuštaju u doline.

Italija je zbog toga jedna od vodećih zemalja po proizvodnji električne energije iz obnovljivih

izvora. Alpe su također vrlo važne u turističkom smislu, te su od strane Italije dobro

iskorištene izgradnjom brojnih skijališta ili odmorišta u blizini ledenjačkih jezera. Iako je

sjever Italije najgušće naseljeni dio te države područje Alpa je slabije naseljeno zbog

nepristupačnog terena (Nejašmić, 2009).

Apeninski planinski lanac se proteže duž cijelog Apeninskog poluotoka, te se nastavlja i na

Siciliji. Dijeli se na Sjeverne, Srednje i Južne Apenine. Jedna od glavnih karakteristika ovog

planinskog lanca je vulkanska aktivnost koja se više opaža na jugu poluotoka. Sjeverni

Apenini građeni su od pješčenjaka i fliša (Slika 2.). Znatno su niži od Alpa, prosječna visina

im je 1200m, a maksimalna 2165m na vrhu Monte Cimone (Nejašmić, 2009). Apenini su

također izvori mnogih rijeka te dobro turistički iskorišteni.

11

Slika 2. Slojevi na padinama sjevernih Apenina

Izvor: autorska fotografija

Nizina rijeke Po je jedan od najgušće naseljenih i najbolje poljoprivredno i gospodarski

razvijenih dijelova Italije. Nastao je taloženjem naslaga rijeke Po i njezinih pritoka. Na

ušćima rijeke Po i drugih rijeka zbog velikih nanosa nastale su delte. Zbog tih nanosa taj dio

Italije je najplodniji i najbolje poljoprivredno iskorišteni dio Italije (EncyclopædiaBritanica,

n.d.). Rijeka Po utječe u Jadransko more i obala u tom području je niska i močvarna. Javljaju

se brojni pješčani prudovi koji odvajaju plitke zaljeve tako tvoreći lagune. Po nasipava i svoje

vlastito korito pa se zbog toga izdiže iz nizine i dolazi do potrebe za izgradnjom nasipa kako

bi se okolno područje zaštitilo od poplava. Zbog opasnosti od poplava bitni talijanski gradovi

nastali su na malo povišenom zemljištu, podalje od toka. Najrazvijeniji gradovi Italije upravo

se nalaze na području nizine rijeke Po, kao što su Milano, Torino, Bologna i mnogi drugi

(Nejašmić, 2009).

12

1.3. Klima

U Italiji se kao najvažniji modifikatori klime ističu Sredozemno more, zbog poluotočnog

karaktera cijele zemlje, te reljef, zbog dva velika planinska lanca,Alpi i Apenina. Sjevernu

Italiju možemo s obzirom na klimatska obilježja podijeliti na alpski dio, Padsku nizinu te

Ligursko primorje.

Slika 3. Sjeverna Italija prema Köppenovoj klasifikaciji klima

Izvor: Wikipedia, n.d.

Alpski dio Italije ima pretežito snježno-šumsku klimu, dok se u najvišim dijelovima javlja i

klima tundre (Slika 3.). Istočni dio Alpa je hladniji te prima više padalina od zapadnog.

Snježna granica najniža je u Julijanskim Alpama, oko 2500m, dok je u zapadnom dijelu i

preko 3000m. Na nižim visinama snijeg pada samo u zimskim mjesecima, nanosi su u

prosjeku visine od 3 do 10 metara, dok kiša pada uglavnom ljeti. U jesen i kasnu zimu česta je

pojava fena, toplog i suhog vjetra koji puše sa austrijskog i švicarskog dijela Alpi prema

Italiji, a vjetrovima mogu doseći brzine i do 200 km/h. Na lokalnu klimu utjecaj imaju i

13

brojna ledenjačka jezera u Alpama, zbog kojih su temperature zimi blaže. (Climates to Travel,

n.d.; EncyclopædiaBritannica, n.d.) Ovakvi klimatski uvjeti pogodovali su snažnom razvoju

zimskog turizma te je Italija među najposjećenijim skijaškim destinacijama, s brojnim

skijalištima (npr. Bormio, Cortinad'Ampezzo, Val Gardena, Alta Badia, Madonna di

Campiglio). Redovito se održavaju utrke svjetskog skijaškog kupa, a Cortinad'Ampezzo i

Torino su bili domaćini Zimskih olimpijskih igara, 1956. i 2006. godine.

Slika 4. Prosječni godišnji hod temperatura i padalina u Milanu (lijevo) i Torinu (desno)

Izvor: World WeatherInformation Service, 2018.

U Padskoj nizini prevladava umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom, a rubni dijelovi u

podnožju Alpi i Apenina imaju umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom (slika 3.). Ljeta

su vruća, dok su zime vrlo hladne, što je zbog veće udaljenosti od mora izraženije što više

idemo u unutrašnjost. Dolina u prosjeku prima između 650 i 1000 mm padalina, s dva

izražena maksimuma, proljetni i jesenski. Obala pod utjecajem Jadranskog mora ima blaže

zime no česte su pojave naleta bure, dok u ostatku nizine nema zamjetnog utjecaja vjetra, a

temperature rastu od sjevera prema jugu jadranske obale. Snijeg se zimi može pojaviti u

zapadnom dijelu nizine i u podnožju Apenina, dok je na istoku rijetka pojava, a unutrašnjim

dijelovima zimi se često javlja magla. (Climates to Travel, n.d.; EncyclopædiaBritannica,

n.d.) U Milanu je najtopliji mjesec srpanj s najvišom prosječnom temperaturom 29°C, a

najhladniji siječanj, s prosječnom najhladnijom temperaturom -0.9°C, dok godišnje u prosjeku

prima 920 mm, a najkišovitiji mjesec je listopad s 122 mm padalina u prosjeku. (Slika 4.)

Torino je nešto hladniji, najniža temperatura u siječnju spušta se do -2.5°C, a najviša u srpnju

0

20

40

60

80

100

120

140

0

5

10

15

20

25

S V O T S L S K R L S P

mm°C

0

20

40

60

80

100

120

140

160

0

5

10

15

20

25


mm°C

14

je 27.9°C. Također prima i više padalina, godišnje u prosjeku 980 mm, a najkišovitiji mjesec

je svibanj sa 145 mm padalina u prosjeku. (Slika 4.) (World WeatherInformation Service,

2018)

Sredozemni tip klime u Sjevernoj Italiji možemo naći tek uz obalu Ligurskog mora (slika 2).

Zime su blaže, a ljeta toplija i sunčanija nego na Jadranskoj obali. Najviše padalina javlja se u

jesen, a najmanje ljeti. U Genovi najniža prosječna temperatura u siječnju je 5.5°C, a najviša

prosječna u kolovozu 27.7°C. Godišnje u prosjeku primi 1080mm, a najkišovitiji mjesec je

listopad, s u prosjeku 171 mm padalina. (slika 3)

Slika 5. Prosječni godišnji hod temperatura i padalina u Genovi

Izvor: World WeatherInformation Service, 2018 (izradili autori)

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

0

5

10

15

20

25

30


mm°C

15

1.4. Vode

Na sjeveru Italije prisutni su različiti oblici reljefa oblikovanog djelovanjem vode, od morskih

obala, prostranih riječnih nizina do velikih ledenjačkih jezera. Morska obala dijeli se na dva

dijela, obalu Ligurskog mora na zapadu te obalu Jadranskog mora na istoku, između njih u

središnjem dijelu teče rijeka Po, a u alpskom dijelu ističu se jezera nastala povlačenjem

ledenjaka, a najveće je Lago di Garda (Klemenčić, 1997).

Ligursko more sjeverni je ogranak Sredozemnog mora, a pruža se između talijanskih regija

Ligurije i Toskane na sjeveroistoku te francuskog otoka Korzike na jugu. Prosječni salinitet

mora iznosi 38 promila što ga svrstava u slanija mora, a zbog brojnosti morskih vrsta

sisavaca, poput kitova i delfina, 84000 km2 mora je pod zaštitom (Wikipedia, n.d.). Na

sjevernom dijelu Ligurskog mora nalazi se Genovski zaljev gdje su smještene luke Genova

(Sl.1) i Savona, a zajedno čine najveći lučki prostor Italije (Nejašmić). U prošlosti je imao

veliki značaj zbog otvorenosti prema Atlantskom oceanu što je poticalo razvoj trgovine, a

danas iz Genove polaze dva prekoalpska naftovoda, razvilo se jako brodogradilište. Zbog

prave mediteranske klime, ligurska je obala bila pionir talijanskog turizma sa središtima u

Rivieri di Ponente, San Remu i Rivirei di Levante (Nejašmić, 2009).

Slika 6. Pogled na luku Genova i Genovski zaljev


Na istočnom dijelu Sjeverne Italije pruža se sjeverozapadna obala Jadranskog mora. U ovom

dijelu morske struje teku od sjevera prema jugu,a more je plitko te ga dodatno povisuju

16

pješčani nanosi koje donosi rijeka Po. Jadransko more relativno je toplo, velike prozirnosti.

Pješčanim prudovima, koji se još nazivaju lido, odvojene su brojni plitki zaljevi, odnosno

lagune (Nejašmić, 2009). Grad Venecija nastao je na jednom od tih prudova te se razvio u

jednu od glavnih luka u Europi u srednjem vijeku. Tada se isticala kao trgovačka sila, a danas

je jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Italiji, ali i u svijetu

(EncyclopædiaBritannica, n.d.). No pod utjecajem velike industrijalizacije te urbanizacije,

sjeverna talijanska obala Jadrana susreće se s velikim ekološkim problemima poput

onečišćenja mora i plaža koje dodatno ugrožavaju poljoprivredne i industrijske otpadne vode

koje sa sobom donosi rijeka Po (Nejašmić, 2009).

Velika ledenjačka jezera na sjeveru Italija nastala su povlačenjem alpskih ledenjaka tijekom

kvartara (EncyclopædiaBritannica, n.d.). Zbog svoje veličine, jezera su važan klimatski

modifikator, omogućavajući blage zime i uzgoj vrsta poput maslina i citrusa unatoč blizini

Alpa. Na tom prostoru prevladava submediteranska klima jer velike vodene površine

održavaju temperature zraka ujednačenijima tijekom čitave godine.

Najveće je talijansko jezero Garda (Sl.2) površine 370 km2, a na samom jezeru nalazi se 5

većih otoka i mnogo manjih otočića. Glavni pritok čini rijeka Sarca, a odljev Mincio. Na

granici Italije i Švicarske, nalazi se jezero Maggiore površine 212 km2, u koje se ulijevaju

rijeke Maggia, Toce i Tresa koja ga ujedno povezuje s jezerom Lugano. Glavni odljev čini

rijeka Ticino. LagoMaggiore također ima brojne otoke, a na talijanskom dijelu i Boromejsko

otočje. Treće po veličini ledenjačko jezero je Lago di Como površine 146 km2. Jezero se

nalazi u Lombardiji, sjeverno od Milana, a glavni je odljev rijeka Adda. Sva tri jezera poznate

su destinacije za turiste u Italiji te su se na njihovim obalama izgradila brojna stalna i

turistička naselja (EncyclopædiaBritannica, n.d.).

17

Slika 7. Jezero Garda


Kao i u ostatku Italije, rijeke sjeverne Italije su relativno kratke. Svojom duljinom od 645 km

ističe se jedino rijeka Po. Izvire u zapadnim Alpama, a ulijeva se u Jadranskom more pri čemu

sakuplja veliku količinu vode i akumulacijskog materijala iz svojih pritoka. Tvori veliku

Padsku nizinu koja je smještena u središnjem dijelu Sjeverne Italije, a čini okosnicu

poljoprivredne i industrijske proizvodnje. Rijeka je plovna od svog ušća do luke Pavia. Kroz

prošlost predstavljala je veliku opasnost svojim čestim poplavljivanjem zbog toga što rijeka

nasipava vlastito korito i izdiže se iznad riječne nizine radi čega su u svrhu obrane od poplava

izgrađeni sustavi nasipa (Nejašmić, 2009). Važni pritoci rijeke izviru u Alpama, poput Dora

Baltea i Tanaro; ili su odljevi iz velikih ledenjačkih jezera, na primjer Adda, Ticino i Oglio; ili

izviru u Apeninima kao Scrivia i Trebbia. Druga najduža rijeka je Adige, duga 409 km.

Prolazi kroz grad Veronu, a ulijeva se u Jadran sjevernije od ušća rijeke Po

(EncyclopædiaBritannica, n.d.).

18

1.5. Vegetacija

Vegetacija sjeverne Italije proteže se u tri pojasne zone: zona Alpa, dolina rijeke Po i zona

Sredozemlja i Apenina (EncyclopædiaBritannica, n.d.). Zone vegetacije u izravnoj su vezi sa

nadmorskom visinom i klimatskom osnovom prostora. Alpska zona vegetacije obuhvaća

prostor od krajnjeg sjevera regije do ledenjačkih jezera na jugu. U najnižim južnim dijelovima

obuhvaća uglavnom šume zimzelenog hrasta plutnjaka, lovora i različita stabla iz roda

čempresa koje se prema sjeveru na planinskim ravnicama pretvaraju u šume bukve, ariša i

smreke. Sjevernije od planinskih ravnica prevladavaju pašnjaci sa niskim raslinjem dok se

iznad snježne granice vegetacija javlja u obliku mahovina i lišajeva (EncyclopædiaBritannica,

n.d.).

Zona vegetacije doline rijeke Po obuhvaća prostor Padske nizine. Gotovo je sva vegetacija

izvornih šuma uništena ljudskom aktivnošću. U prostorima se bogatim vodom javlja topola te

se u višim glinoviti prostorima javlja bor ali najveće površine vegetacije zbog povoljne

prirodne osnove koja omogućava ekstenzivnu poljoprivredu predstavljaju usjevi pšenice,

kukuruza, riže, krumpira i šećerne trske (EncyclopædiaBritannica, n.d.).

Zona vegetacije Sredozemlja i Apenina obuhvaća južni dio regije sjeverne Italije kao i veći

dio Apeninskog poluotoka. Tipično drvo za ovaj prostor je hrast crnika, dok se u prostorima

uz obalu mogu vidjeti maslina, rogač i alepski bor (EncyclopædiaBritannica, n.d.).

19

2. RAZVOJ DRŽAVNOSTI ITALIJE

2.1. Uvod

»Senat i zastupnički dom su odobrili, mi smo potvrdili i objavljujemo kako slijedi:

Prvi članak: Kralj Vittorio Emanuele II preuzima na sebe i svoje nasljednike naslov kralja

Italije. Naređujemo da se ovaj proglas, na kojem je otisnut državni pečat, uvrsti u zbirku

vladinih akata i da ga svi kojih se tiče poštuju i provode kao državni zakon«

Torino, 17.3.1861. (Possieri, 2011)

Ovim riječima zakon br. 4671 Kraljevine Sardinije službeno potvrđuje proglašenje

kraljevine Italije 17.3.1861. , tj. Zakona o novoj i jedinstvenoj državi.

S obzirom na važnost ujedinjenja i stvaranja kraljevine za povijest Italije, posebno

detaljno razradit ćemo period ujedinjenja kao i sve događaje i osobe koji su sudjelovali u

njemu, jer je to bila prva država koja je uključivala cijeli Apeninski poluotok još od doba

vladavine Rimskog carstva.

Kod razvoja državnosti bilo koje države treba krenuti od pravne definicije same države

koja glasi: „država je politička zajednica ljudi organizirana na nekom teritoriju, pod

suverenom vlašću. Državu dakle čine tri bitna elementa: teritorij, stanovništvo i vlast“

(Visković, 2001.). U ovom seminaru bazirat ćemo se na sva tri faktora, kroz osvrt na povijest

apeninskog poluotoka.

20

2.2. Apeninski poluotok do ujedinjenja

Italija kakvu danas poznajemo kao državu egzistira u odnosu na povijest tog područja

relativno kratko tj. od sredine 19. stoljeća.

Na teritoriju o kojem govorimo oduvijek je bilo vrlo živo. Od prvih poznatih

stanovnika Ligura i Ilira, preko Etrušćana, Feničana, pa do Rimljana bilo je na ovom području

državica, dijelova carstva, dioba istih… Taj teritorij bio je sastavni dio velikih carstava

(Rimsko, Fenički, Bizantsko), mnogi narodi (Grci, Rimljani, Langobardi…) živjeli su na

ovom području, a istima su vladale mnoge vladarske kuće kako poznate (Anžuvinci, Burboni,

Habsburgovci, Medicci, Savoye, Bonaparte). Bilo je tu raznih forma organizacije države:

gradova-država, samostalnih feudalnih posjeda, republika, autonomnih komuna,

vojvodstava…

Takvo nepostojanje središnje vlasti, razjedinjenost, međusobne borbe, te činjenica da

je područje uvijek bilo u sferama interesa velikih sila onemogućavalo je bilokakvo stvaranje

jedinstvene države.

Slika 8. Karta Apeninskog poluotoka u antičko vrijeme

Izvor: https://www.slideshare.net/Valentinaosi/apeninski-poluotok (26.8.2018.)

https://www.slideshare.net/Valentinaosi/apeninski-poluotok

21

Između 15. i 18. stoljeća uglavnom su se odvijale borbe između Francuske i

Španjolske za Italiju. U 18. stoljeću Francuzi su nekoliko puta prekrajali političku kartu Italije

(N. Bonaparte). Napoleon u tom periodu osniva Cispadansku i Transpadansku republiku,

Ligursku Republiku, Rimsku republiku s papinskom državom… Izvan dometa Francuza

ostale su samo Sardinija i Sicilija. Državni poredak po francuskom uzoru, francuski građanski

zakonik, agrarna i mnoge druge reforme potiču ideju osnivanja samostalne nacionalne države.

Napoleonov pad značio je i propast njegovih političkih tvorevina u Italiji. (History of

Italy, n. d.)

22

2.3. Ujedinjenje i stvaranje kraljevine (1848. – 1871.)

Stanje nakon Bečkog kongresa 1815. (skup predstavnika glavnih političkih sila koje

žele urediti nove granice na političkoj karti Europe nakon vojnog poraza Napoleonove

Francuske):

Napulj i Sicilija vraćeni su španjolskim Burboncima (1816. sjedinjeni u Kraljevstvo

Obiju Sicilija), u srednjoj Italiji uspostavljena je Papinska država, Kraljevstvu Sardiniji

pripojena je Genova, Lombardijsko-Venetsko područje pripalo je Austriji, koja je vladala i

vojvodstvima Toskanom, Modenom i Parmom.

Slika 9. Karta Apeninskog poluotoka prije ujedinjenja Italije

Izvor: https://www.slideshare.net/Svijet/europa-i-svijet-od-1815-do-1849-godine(26.8..2018.)

Val revolucionarnih pokreta 1848.-1849. zahvatio je i Italiju. Ustanak u Palermu,

Toskani,Pijemontu i ostali dijelovi austrijske Italije. Revolucija je imala dvostruki karakter:

građansko-revolucionarni (donose se ustavi-Pijemontski je bitan za daljnji tok ujedinjenja) i

borba protiv austrijske vlasti u Italiji.

https://www.slideshare.net/Svijet/europa-i-svijet-od-1815-do-1849-godine

23

Nakon kratkih uspjeha u svim talijanskim državama ukinuti su ustavi i obnovljen je

apsolutizam.

U desetljećima između 1850.-1870. milijuni ljudi od Amerike na zapadu do

Osmanskog carstva bori se za nacionalno jedinstvo.

Politički vođe spretno će koristiti nacionalističke težnje za izgradnju snažnih država,

ali isto tako to će dovoditi do kidanja multinacionalih carstava.

U Italiji također počinje proces stvaranja jedinstvene države na Apeninskom

poluotoku. Italija kakvu poznajemo danas (u smislu granica) nije još postajala. Italija je

nakon 1848.ostala podijeljena (Austrijsko Carstvo ima pod svojom vlašću Lombardiju i

Veneciju, u svim drugim državama osim Pijemontu su na vlasti razni režimi od kojih je

najgori bio u Kraljevstvu obiju Sicilija pod vlašću Burbonaca), ali svijest o pripadnosti jednoj

naciji sve je više jačala među Talijanima. Zbog jakog gospodarskog razvoja u sjevernoj Italiji,

potreba za novim tržištem tj. Za ujedinjenjem talijanskih država se povećavala. Kraljevina

Pijemont-Sardinija (Pijemont) bila je najrazvijenija. Nakon 1848. vodstvo

talijanskognacionalizma i Resorgimenta (naziv nacionalog pokreta-prema listu

»Risorgimento«koji je u Torinu pokrenuo Carour) prešlo je u ruke Kraljevine Pijemont i

Sardinije. Ustav Pijemonta iz 1848. „Statuto Albertino“ i dalje je na snazi, te će kasnije

postati ustav ujedinjene Italije do 1946. (Risorgimento, n. d.). Po navedenom ustavu, ustavni

monarh je Vittore Emanuel II iz savojske dinastije. On se nadao da će priključenjem ostalih

talijanskih pokrajina ojačati svoje kraljevstvo. Prijemontski predsjednik vlade je grof Camillo

Benso di Carour.

24

Slika 10.Camillo Benso di Carour

Izvor: http://www.mole24.it/2014/05/08/il-conte-di-cavour-vino/ (26.8.2018.)

On je jedan od glavnih protagonista ujedinjenja.Rođen u dobrostojećoj plemenitaškoj

obitelji u maloj, ali nezavisnoj državi u sjevernoj Italiji-Pijemontu. 1852. kralj ga postavlja za

premijera. Svoje djelovanje u potpunosti je podredio talijanskom ujedinjenju. Cilj mu je bio

modernizirati Pijemont i gospodarski ga ojačati, te je morao osigurati da Pijemont postane

lokomotiva talijanskog ujedinjenja. Pri tome zagovarao je stvaranje talijanske države kao

ustavne monarhije, na čelu s Pijemontskim kraljem, a ne demokratske republike ili

konfederacije na čelu s papom što su neki željeli.

Carour uporno provodi reforme u samom Pijemontu, te smatra se Italija može

osloboditi strane vlasti i ujediniti se samo pod vodstvom Pijemonta i vojnom podrškom neke

strane stile.

Carour je spretno upotrijebio diplomaciju da bi dobio međunarodnu podršku za borbu

protiv najveće prepreke talijanskom ujedinjenju - Austrije.

http://www.mole24.it/2014/05/08/il-conte-di-cavour-vino/

25

Da bi se približio velikim silama 1855. uvodi Pijemont u Krimski rat (Rat između

Rusije i Osmanskog carstva). Ulazi u rat na strani Velike Britanije i Francuske koje

potpomažu Osmansko carstvo. Pijemont naravno nije imao nikakvog interesa po pitanjima tog

rata, ali se za mirovnih pregovora u Parizu 1856. i njihov predstavnik tamo našao i vješto

stavljao probleme Pijemonta u odnosu na Austriju u prvi plan, te zaokupio pažnju

međunarodne zajednice.

Dvije godine kasnije dolazi do tajnog dogovora između Caroura i francuskog cara

Napoleona III o zajedničkom nastupu protiv Austrije. Plan je bio da se Austriju isprovocira na

objavu rata Pijemontu, a onda na stranu Pijemonta ulazi Francuska. Nakon protjerivanja

Austrije iz Venecije i Lombardije ta bi područja anektirao Pijemont, a zauzvrat bi Francuska

dobila Nicu i Savoyu. Francuska pri tome vidi i dobru priliku utjecaja na Italiju i sprečavanje

mogućeg općeg ujedinjenja cijele Italije. Naime, Napoleon III se nije htio zamjeriti papi Piju

IX, a i velika i snažna Italija mu nije išla u korist.

Plan je i proveden. 1859. Austrija objavljuje rat Pijemontu. Udružene Francusko-

Pijemontne trupe porazile su Austrijance. To izaziva snažne revolucionarne pokrete po

cijelom Apeninskom poluotoku. Poražena Austrija povlači se iz Lombardije. Napoleon III

uviđa da će revolucionarna borba talijanskog naroda dovesti do snažene države i ujedinjena,

te s Austrijskim carom Josipom sklapa mir i izlazi iz rata.

Tako Venecija ostaje u Austrijskim rukama, Francuska dobiva Savoyu i Nicu, a

Pijemont Milano i cijelu Lombardiju. U ostalim državama, nošenima euforijom uspjesima

Pijemonta srušene su vlasti u središnjoj Italiji (Modena, Parma, Toskana), uspostavljene vlade

koje su proglasile pripajanje Pijemontu. U tom dijelu ostaje Papinska država. Sljedeća

stepenica bilo je Napuljsko kraljevstvo (Kraljevstvo Obiju Sicilija) koje je još pod vlašću

Burbonaca (Kralja Francesca II). (Nacionalizam i državotvorstvo, n. d.)

1860. godine izbija ustanak seljaka na Siciliji protiv vladavine Burbonaca. Ustanke

podržava GIUSEPPE GARIBALDI. On se sa 1200 dobrovoljaca (crvenokošuljaša)

pridružioustanicima.

26

Slika 11. Giuseppe Garibaldi

Izvor: https://www.tes.com/lessons/PyHyAQ7CqOTR4Q(26.8.2018.)

Sjedinjeni Garibaldijevci i ustanici ubrzo pobjeđuju kraljevu vojsku i osvajaju cijeli

otok. Vojska se penje na 25000 boraca i prelazi u južnu Italiju (kopno), te 17.9.1860.

oslobađaju Napulj (poznati »pohod tisuće ili spedizione dei mille«). Garibaldijeva popularnost

raste i izaziva strah kod Caroura da bi Garibaldijev napad na Rim (u koji je pod zaštitom pape

pobjegao Francesco II) mogao potaknuti Francusku, pa čak i Austriju da priskoče u pomoć

Papi. Sam kralj V. Emanuelle II krenuo je s vojskom da zaustavi Garibaldija. Međutim,

umjesto neizbježnog sukoba, Garibaldi je predao vlast Pijemontskom kralju. Oraganiziran je

plebiscit i narod južne Italije izjasnio se za ujedinjenje s Pijemontom. (Riall, 2008)

Nakon toga u veljači 1861. u glavnom gradu Pijemonta Torinu sastao se prvi talijanski

parlament koji je 14.3. proglasio kraljevinu Italiju.

V. Emanuel II proglašen je kraljem, ustav Pijemonta poslužio je kao pravni temelj

nove države, dok je crvena, bijela i zelena tricolora Pijemonta postala službena zastava

kraljevine Italije. Za prvi glavni grad izabrana je Firenza. Ova kraljevina bila je prva

talijanska država koja je uključivala cijeli Apeninski poluotok još od pada Rimskog Carstva.

(Proglašenje Kraljevine Italije, n. d.)

https://www.tes.com/lessons/PyHyAQ7CqOTR4Q

27

Slika 12. Zastava Kraljevine Italije (1861.-1946.)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Italy#/media/File:Flag_of_Italy_(1861%E2%80%931946).svg

(26.8.2018.)

U to doba izvan Italije ostaju Rim i Venecija.

Povoljne vanjskopolitičke okolnosti ubrzo omogućuju pripajanje Venecije. 1866.

Italija ulazi u Prusko-Austrijski rat na strani Prusije i nakon Pruske pobijede dobiva Veneciju.

Poslije poraza Francuske u ratu s Pruskom 1870. i svrgavanja Napoleona III s vlasti (koji je

bio i zaštitnik Pape), talijanska vojska ušla je u Rim. Nekad moćnoj papinskoj državi ostala je

mala teritorija u središtu Rima – Vatikan.

Italija je bila ujedinjena , a Rim kraljevska prijestolnica. Na prijestolje dolazi kralj

Umberto I. Papa ne priznaje Talijansku državu, a zategnuti odnosi između Italije i svete

stolice riješit će se tek Lateranskim sporazumima 1929. (Ujedinjenje Italije, n. d.)

Nakon ujedinjenja dolaze do izražaja problemi regionalnih razlika sjevera i juga.

Sjever je bio puno urbaniji, s razvijenom industrijom, jakom kulturom i obrazovanim

stanovništvom. Jug je ruralan, siromašan i neobrazovan. Te i takve razlike, pa i netrpeljivost

postoje i danas.

https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Italy#/media/File:Flag_of_Italy_(1861%E2%80%931946).svg

28

2.4. Italija od kraljevine do republike (1870. – 1946.)

Kraljevina Italija je smatrala svojim teritorijem cijelo područje današnje Italije. Iako su

danas u sastavu Italije, Trst i južni Tirol postaju dio kraljevine 1919. Nakon Versajskog

sporazuma Kraljevini su ustupljeni Gorica, Trst, Istra i manje dijelovi današnje

sjeverozapadne Hrvatske i Dalmacije. Tijekom Drugog svjetskog rata širi teritorij u Sloveniju

i dijelove Dalmacije koje joj je ustupio Pavelić. Osim tog područja Italija je imala i nekoliko

kolonija, protektorata i marionetskih država (Eritreja, Somalija, Libija, Albanija, Grčka,

Kosovo, Crna Gora). Sve do 1946. Italija je formalno ustavna monarhija, iako je u razdoblju

1925. do 1943. bila pod fašističkom diktaturom. 1922. kralj postavlja Benita Mussolinija za

premijera. Mussolini razvija kult ličnosti, a njegova fašistička stranka nakon izbora 1924.

postaje jedina vladajuća stranka u Italiji.

Slika13. Benito Mussolini

Izvor:https://narod.hr/kultura/25-srpnja-1943-rim-uhicen-fasisticki-voda-benito-mussolini(26.8.2018.)

Režim teži integraciji fašizma u sve razine društva te ima za cilj izmijeniti talijansko

društvo i kulturu po uzoru na stari Rim. po fašističkoj koncepciji država je iznad svega. Ona

je totalitarna, autoritativna i suprotna ranijoj individualističkoj državi. U njoj se nacija

određuje politički, a ne po rasi (za razliku od nacizma). Pravo prerasta u sredstvo za provedbu

cilja, koji kao državni razlog stoji iznad svih moralnih i pravnih normi. Kraljevina postaje

saveznik nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu sve do 1943. Tada se pridružuju

Savezničkim snagama, zbacuje Mussolinija s mjesta premijera, zabranjuje fašističku stranku.

(Lovrenčić, 2011)

https://narod.hr/kultura/25-srpnja-1943-rim-uhicen-fasisticki-voda-benito-mussolini(26.8.2018.)

29

2.5. Italija od republike do danas (1946.-2018.)

Nakon abdikacije Viktora Emanuela III 1946., njegov sin Umberto II je pod prijetnjom

građanskog rata prisiljen raspisati referendum o opstanku monarhije. Na referendumu 54%

glasača izjasnilo se za republiku. 18.6.1946. Italija postaje republika, što je i danas.

Umberto II je abdicirao, a u novoj republici zabranjen je ulazak u zemlju svim muškim

članovima savojske dinastije (zabrana je povučena tek 2002.).

Pariškim ugovorom 1947. Italija se odrekla okupiranih područja na istočnoj obali

Jadrana, izgubila je kolonije (Libiju, Eritreju i Somaliju), te manjih dijelova grčkih i

francuskih teritorija. 1949. Italija je među prvim osnivačima NATO-a, 1951. sudjelovala je u

stvaranju Europske zajednice za ugljen i čelik. 1955. postaje članicom Ujedinjenih Naroda.

Ekonomski razvoj od 1952. do 1962. udvostručio je nacionalni dohodak i pokrenuo

seobe siromašnijeg juga na bogatiji sjever. Posebno u tzv. talijanski industrijski trokut Torino

– Milano – Genova kao vodećih gospodarskih središta.

Slika 14. Industrijski trokut Italije

Izvor: ArcGIS Basemap(26.8.2018.)

30

Teritorijalno Italija rješava pitanje južnog Tirola 1969.paketom „mjera za južni Tirol“,

radi ostvarivanja samouprave. Osimskim sporazumima iz 1975. riješena su i sva sporna

granična, imovinska i druga međudržavna pitanja s Jugoslavijom.

Od 1960. područje Italije obilježava politički terorizam. Od 1969. do 1986.

zabilježeno je 14600 terorističkih napada (Italija, n.d.). Izvode ih neofašističke organizacije i

ekstremne ljevičarske skupine „Crvene brigade“ i „Prva linija“. Društvenoj stabilnosti stalna

prijetnja je organizirani kriminal, mafija, koja 1982. ubija perfekta Palerma Carla Alberta

Dalla Chiesa koji je bio zadužen za borbu protiv mafije, raširena je i korupcija u političkim

krugovima. Mijenjaju se vlade i političke krize (nakon otmice i ubojstva Alda Mora od strane

Crvenih brigada).Raspadom SFRJ devedesetih godina osnažene desničarske i neofašističke

stranke zahtijevaju reviziju Osimskih sporazuma s ponovnim pretenzijama na Istru, Rijeku i

Dalmaciju.(Italija, n. d.).

Stranka Sjeverna liga 1996. pokušala je izboriti neovisnost 9 sjevernih regija nazvanih

Pandanija. Nastali problem decentralizacije ublažen je prijenosom nekih državnih ovlasti na

regionalne razine od 2001. Od onda na izborima pobjeđuju uglavnom desne stranke kao što su

Naprijed Italija, Nacionalni savez, Sjeverna liga. Od 2001. do 2011. premijer je Berlusconi iz

stranke Naprijed Italija. Na posljednjim izborima 2018. većinu u parlamentu osvajaju desna

stranka Liga i populistička stranka Pokret Pet zvijezda,koje sastavljaju koalicijsku vladu.

Italija je politički najnestabilnija zemlja Europe s izrazito fragmentiranim parlamentom u

kojem se u posljednjih 70 godina promijenilo više od 60 vlada. (Italy Election Review,

2018).Italija je danas po ustavu iz 1946. republika s parlamentarnim sustavom vlasti,

podijeljena je na 20 regija, od kojih pet regija ima poseban autonomni status, razvijenija je

država Europske unije.

31

3.DEMOGRAFSKI RAZVOJ I OBILJEŽJA

SJEVERNE ITALIJE

3.1. Uvod

Sa 60,5 milijuna stanovnika (ISTAT, 2017), Italija je četvrta zemlja u Europskoj uniji po

broju stanovnika. Prostor današnje Italije bio je podložan raznim povijesnim događajima kao

što su migracije, ratovi, izmjene vlasti i dr. Od samih početaka naseljenosti tog prostora

izmjenjivali su se brojni narodi koji su ostavili utjecaj na razvoj današnjeg talijanskog

identiteta. Prema društvenim i gospodarskim obilježjima dijelimo je na Sjevernu, Srednju i

Južnu Italiju. Nisu svi dijelovi Italije jednako razvijeni te postoje velike razlike u stupnju

gospodarskog razvoja između razvijenog sjevera i slabije razvijenog juga. Osim

gospodarskih, uočljive su kulturne i jezične razlike, a sami sjeverni Talijani ističu i mentalne

razlike sjevera i juga. (Vuk i dr., 2007)

Sjeverna Italija je geografski i politički podijeljena prema regijama NUTS-1 na

sjeverozapadnu i sjeveroistočnu. Sjeverozapadnu regiju čine administrativne regije Dolina

Aoste, Pijemont, Lombardija i Ligurija, dok sjeveroistočnu čine regije Friuli-Venezia Giulia,

Veneto, Trentino-Južni Tirol te Emilia-Romagna. Struktura stanovništva sjeverne italije

direktan je odraz povijesnih procesa i suvremenih problema koji su se događali na ovom

prostoru. Vidljivi su u kretanju broja stanovnika, gustoći naseljenosti, heterogenom etničkom

sastavu, jezičnom sastavu stanovništva te gospodarskoj strukturi stanovništva.

Sl.15. Regije sjeverne Italije

Izvor: URL1

32

3.2. Povijesni aspekt naseljenosti

U predantičkim stoljećima, sjevernu Italiju naseljavali su mnogobrojni narodi među kojima su

Liguri, Veneti i Etruščani. U kasnijem razdoblju prostor sjeverne Italije bio je napadnut od

strane keltsko-galskih plemena. U narednim stoljećima rimska kultura i jezik nadjačavaju

utjecaj prijašnjih civilizacija te sjeverna Italija postaje jedno od najrazvijenijih i najbogatijih

područja zapadne polovice Carstva. Nakon pada Zapadnog Carstva, Sjeverna Italija je je teško

stradala od razaranja uzrokovanih migracijom germanskih naroda iz gotskog rata. U 6.stoljeću

je germanski narod Langobardi ušao na prostor sjeverne Italije i utemeljio dugotrajnu

vladavinu s prijestolnicom u Paviji. Lombardski jezik i kultura asimiliraju se s latinskom

kulturom, ostavljajući dokaze u mnogim imenima, pravnim kodeksima i zakonima.

U 10. stoljeću Sjeverna Italija je formalno bila pod vladavinom Svetog Rimskog Carstva, ali

je zapravo bila podijeljena u mnoštvu malih, autonomnih gradskih država, srednjovjekovnih

komuna i pomorske republike. 11. stoljeće obilježilo je značajan napredak u gospodarstvu

Sjeverne Italije, zbog poboljšanih trgovinskih i poljoprivrednih inovacija, a kultura je također

procvjetala mnogim osnovanim sveučilištima, među njima i Sveučilište u Bologni. U 15.

stoljeću sjeverna je Italija postala jedno od središta renesanse čija su kultura i umjetnička

djela vrlo cijenjena. Nakon rata između Španjolske, Francuske i austrijske kuće Habsburga

sjeverna je Italija postala pod izravnom ili neizravnom kontrolom Španjolske. Kuga i općenito

opadajući uvjeti talijanske ekonomije u 17. i 18. stoljeću zaustavili su daljnji razvoj sjeverne

Italije. Nakon Francuske revolucije krajem 18. Stoljeća, Sjevernu Italiju osvojila je francuska

vojska, a 1805. godine osnovano je novo kraljevstvo Italije, sastavljeno od cijele Sjeverne

Italije, ali i države Piemont, koje je pripojeno Francuskoj s Milanom kao glavnim gradom i

Napoleonom kao šefom države. Nakon talijanskog ujedinjenja kapital je prebačen iz Torina u

Rim i administrativno i institucionalno značenje sjeverne Italije duboko je smanjeno.

Međutim, od kasnog 19. stoljeća, Sjeverna Italija, a posebno Torino, Genova i Milano bili su

najvažnija regija u talijanskoj industrijalizaciji i pojačavala svoj status najbogatijeg i

najindividualnijeg dijela Italije. Gradovi sjeverne Italije 1945. započeli su pobunu protiv

fašističkih i nacističkih snaga koje su dovele do oslobađanja Sjeverne Italije. Ekonomske

razlike između Sjeverne Italije i ostatka zemlje, kao i kratka povijest sjeverne Italije kao

jedinstvene nacije, doveo je devedesetih godina do pojave separistikog pokreta i stranke Lega

Nord, koja se zauzima za nezavisnu Padaniju. (Wikipedia, 2018)

33

3.3. Broj i razmještaj stanovništva

Sjeverna Italija je prema trendu rasta broja stanovnika na prvom mjestu uspoređujući sa

središnjom te južnom Italijom. (Sl.2.) Prema popisu stanovništva 2011.godine brojila je 27

213 372 stanovnika, a 2017.godine već 27 736 158 stanovnika. U posljednjih 15 godina broj

stanovnika godišnje raste za oko 0,5-1%, ali zadnje tri godine zabilježen je blagi pad broja

stanovnika za 0,2%. U budućnosti se očekuje rast broja stanovnika do 2045., kada počinje

progresivan pad broja stanovnika. Procjenjuje se da će 2065.godine sjeverna Italija imati 26

mil. stanovnika. (Statistiche report, 2018)

Sl.16. Popis stanovništva od 1861. do 2011. po geografskom području Italije

Izvor: URL3

Prema broju i gustoći stanovništva, na prvom mjestu je zasigurno regija Lombardija.(sl.3. i

4.) Na 24 tis.km2 živi 10 milijuna stanovnika, i time je najgušće naseljenija regija Italije i

jedna od najgušćih regija Europe. Glavni grad Lombardije, Milano, sa svojim

metropolitanskim područjem prema procjeni OECD-a sadrži 7,4 milijuna stanovnika.Radi

migracije u prigradska područja (urban sprawl) kao posljedica deindustrijalizacije, tijekom

posljednja tri desetljeća, gradskom područje Milana je izgubila oko skoro trećinu stanovnika.

Na drugom mjestu po broju stanovnika je sjeveroistočna regija Veneto sa glavnim gradom

Venecijom koji je ujedno i najgušće naseljen dio Veneta. Pijemont i Emilia-Romagna imaju

približno isti broj stanovnika te gustoću. Kao i većina gradova sjeverne Italije, Torino i

Bologna bilježe stagnaciju ili pad broja stanovnika gradskog područja, dok je proces

suburbanizacije uzeo zamah. Najmanje naseljena regija, Dolina Aoste (Valle d'Aosta). Valle

d'Aosta ima oko 128.000 stanovnika. S obzirom na planinsku prirodu teritorija, čini se da nije

samo manje naseljena regija Italije nego i ona s najmanje gustoće naseljenosti (39 st/km2).

34

Distribucija stanovnika vrlo je nepravilna, više od jedne trećine je koncentrirano u ravnici

Aoste.

Sl.17. Broj stanovnika po regijama sjeverne Italije 2017.godine

Izvor:URL3

Sl.18. Gustoća stanovništva (st/km²) po regijama sjeverne Italije 2016.godine

Izvor: URL4

0

2000000

4000000

6000000

8000000

10000000

Broj stanovnika po regijama sjeverne Italije 2017.godine

https://www.tuttitalia.it/statistiche/nord-centro-mezzogiorno-italia/

35

3.4. Kretanje stanovništva

Na kraju 2013. godine Italija je imala 60 782 668 stanovnika, a gustoća naseljenosti iznosila

je 202 st/km² što je više nego u većine zapadnoeuropskih zemalja. No prostorna raspodjela

stanovništva izrazito je neujednačena gdje je najgušće naseljen Sjever i to najviše područje

doline rijeke Po. U prošlosti od kraja 19. stoljeća do 1960-ih zemlja doživljava masovna

iseljavanja, i to najviše u prekooceanske zemlje poput Argentine, Brazila, Urugvaja… Zbog

izrazitog ekonomskog rasta i razvoja 1950 – 1960-ih stanovništvo se udvostručuje tijekom 20.

stoljeća, a najviše u industrijskim gradovima na sjeveru. Od kraja 1970-ih vrijednosti

fertiliteta i broja rođene djece izrazito pada i stanovništvo ubrzano stari. Tek se unazad

nekoliko godina bilježi porast vrijednosti fertiliteta od niskih 1.18 do 1.41, a predviđa se

porast na 1.6 – 1.8 do 2030. godine.

Regija „Sjever“ ima najveći broj stanovnika, od ukupno 3 regije koje se nazivaju „Centar“ i

„Mezzogiorno“. Isto tako regija Sjever kontinuirano bilježi i najveće poraste broja stanovnika

od 1861. godine. Neki od najnaseljenijih gradova se nalaze upravo u toj regiji. Također i velik

broj industrijskih gradova od kojih su najvažnija 3 koja čine industrijski trokut, a to su

Milano, Torino, Genova. Zbog mnogih prednosti kao što su ubrzani ekonomski rast i vrlo

visok standard života ta regija privlači najviše imigranata. Prirodna kretanja unazad nekoliko

godina u blagom su porastu nakon nekoliko desetljeća stagnacije, pa čak i pada, koji su

ponajviše razlog izrazito visokom i brzom ekonomskom razvoju.

Sl.19. Popis stanovništva 1861 – 2011 po regijama Sjever, Centar, Mezzogiorno

Izvor: URL5

36

3.4.1 Ligurija

Glavni grad pokrajine Ligurije jest Genova. Pokrajina ima 1 565 307 stanovnika (2017.) i

gustoća naseljenosti veća je od državnog prosjeka i iznosi oko 300 st/km², a u provinciji

Genova doseže skoro 500 st/km². Prostorna raspodjela stanovništva jest takva da 80%

stanovništva regije živi u obalnom području. Prirodno kretanje stanovništva u razdoblju 1977

– 2001 je negativno, a blagi porast se počinje bilježiti od kraja 1990-ih i početka 2000-ih

nakon uspješnog ekonomskog oporavka. Prostorno kretanje u velikom porastu nakon

ekonomskog razvoja i regija ima velik broj stranih imigranata koji čine 5.8% stanovništva

regije.

Dobno-spolna piramida ima oblik „gljive“ tj. konstriktivni tip kojeg obilježava uska baza i

proširenje prvi vrhu što označava da stanovništvo stari. U prikazanoj dobno-spolnoj piramidi

za 2017. godinu to je izrazito vidljivo. Mladog stanovništva vrlo je malo, a stanovništva

srednje dobi i starije stanovništvo čini većinu, gdje je najviše stanovnika u dobi 50-54 godine.

Isto tako naveden je i bračni status: neoženjen/neudata, oženjen/udana, udovac/ica,

rastavljen/a.

Sl. 20. Stanovništvo pokrajine Ligurija prema dobi, spolu i bračnom statusu

Izvor: URL6

37

3.4.2. Lombardija

Glavni grad pokrajine Lombardija jest Milano. Pokrajina ima 10 019 169 stanovnika (2017.),

a 2. je po gustoći naseljenosti u Italiji gdje u metropolitanskom području Milana doseže

najveću gustoću od 1 200 st/km². Sve godine imala pozitivno kretanje osim razdoblja 1981 –

1991 zbog kraće krize, a nakon toga slijedi ponovni porast. Regija privlači mnoge imigrante

upravo zbog svoje razvijenosti i visokog standarda života te tako strani imigranti čine 11.4%

stanovništva regije.

Dobno-spolna piramida također je konstriktivnog tipa. Baza je uska što upućuje na mali broj

mladog stanovništva, a širi se prema vrhu i ukazuje na velik broj stanovništva srednje i starije

dobi. A najveći broj stanovnika je u dobi 45-49 godina.

Sl.21. Stanovništvo pokrajine Lombardija prema dobi, spolu i bračnom statusu

Izvor: URL7

38

3.4.3. Pijemont

Glavni grad pokrajine Pijemont jest Torino. Pokrajina ima 4 392 526 stanovnika (2017.), a

gustoća naseljenosti niža od državnog prosjeka i iznosi 174 st/km². Gustoća naseljenosti diže

se malo iznad državnog prosjeka samo oko metropolitanskog područja Torina i tamo iznosi

335 st/km². U razdoblju 1981 – 2001 bilježe se negativni trendovi tj. pad, a 1990-ih kreće

stabilizacija i ostaje na stagnaciji, a tome su razlog negativno prirodno kretanje, a pozitivna

neto migracija. Pokrajina, kao i većina u regiji Sjever, privlači doseljenike i u njoj je od

ukupnog broja stanovnika regije 7% stranih imigranata.

Dobno-spolna piramida je konstriktivnog tipa, kao i prethodne, s uskom bazom i prema vrhu

se širi. Najviše je stanovnika srednje i starije dobi, a najviše stanovnika je u dobnoj kategoriji

45-49 godina.

Sl. 22. Stanovništvo pokrajine Pijemont prema dobi, spolu i bračnom statusu

Izvor: URL8

39

3.4.4. Veneto

Glavni grad pokrajine Veneto jest Venecija. Pokrajina ima 4 907 529 stanovnika (2017.) i 5.

je najnaseljenija regija u Italiji, a gustoća naseljenosti iznosi 265 st/km². Pokrajina se u

prošlosti suočavala s velikim problemima i siromaštvom što je rezultiralo velikom

emigracijom. Oko 3 milijuna stanovnika bilo je prisiljeno napustiti zemlju i emigrirati, u

prvom valu najviše se stanovnika odseljava u prekooceanske zemlje kao što su Brazil i

Argentina. A nakon 2. svjetskog rata i u neke zemlje Europe, najviše u Švicarsku. Krajem

1980-ih došlo je do blagog rasta, a tome je razlog prethodne godine ekonomskog rasta i

razvoja pokrajine koje su ponajprije doprinijele rastu imigracije koje su u svakodnevnom

porastu sve do danas. Problem fertiliteta i dalje je prisutan, ali nadomještava ga visoka stopa

imigracije. A od ukupnog stanovništva regije 8% su strani imigranti.

Dobno-spolna piramida, kao i sve prethodne, ima konstriktivni tip s uskom bazom. Najviše je

stanovnika srednje i starije dobi, a najveći broj stanovnika je u dobnoj skupini 45-49 godina.

Sl. 23. Stanovništvo pokrajine Veneto prema dobi, spolu i bračnom statusu

Izvor: URL9

40

3.5. Biološki sastav stanovništva

Zbog svoje važnosti, biološki sastav stanovništva često nazivamo i demografskim sastavom

stanovništva. Njegova važnost proizlazi iz činjenice da se svi ostali sastavi stanovništva

analiziraju na temelju biološkog sastava stanovništva, odnosno na temelju spola i dobi

stanovništva. Spolni sastav stanovništva nam ukazuje na brojčani omjer muškog i ženskog

stanovništva, dok dobni sastav svrstava stanovništvo prema dobnim skupinama. Oba ova

sastava stanovništva proizlaze iz zajedničkog i dugoročnog djelovanja raznih čimbenika.

Razlike u biološkom sastavu stanovništva između pojedinih zemalja i regija uglavnom

vežemo uz socioekonomska i kulturološka obilježja pojedinih naroda.

3.5.1. Spolni sastav stanovništva

Sl.24. Spolni sastav stanovništva talijanskog Sjevera 2017. godine

Izvor: URL10

Na grafikonu br.1. može se uočiti trend većeg postotka ženskog stanovništva nego muškog u

sve tri provincije koje čine regiju Sjevera Italije. U Liguriji je postotak ženskog stanovništva

najveći, dok je udio muškog stanovništva najmanji. Općenito, spolni sastav stanovništva

Sjevera Italije prati trend koji možemo opaziti i u cijeloj Italiji- veći postotak ženskog

stanovništva od muškog, što je vidljivo na grafikonu br.2.

0,45

0,46

0,47

0,48

0,49

0,5

0,51

0,52

0,53

Liguria Lombardia Piemont

%

M

Ž

41

Sl.25. Spolni sastav stanovništva talijanskog Sjevera i Italije 2017. godine

Izvor: URL11

Talijanski Sjever i cijela Italija imaju nešto veći postotak ženskog od muškog stanovništva.

Jedan od uzroka tome je to što je u razvijenim zemljama kao što je Italija, smrtnost muškaraca

veća od smrtnosti žena. Osim u Italiji, takav trend prevladava i u cijeloj Europi.

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

Sjever Italija

%

Ž

M

42

3.6. Društveni-gospodarski sastav stanovništva

Talijansko gospodarstvo vrlo se brzo razvijalo nakon II. svj. rata promijenivši Italiju od

siromašne, pretežno agrarne, zemlje u jednu od gospodarski najsnažnijih zemalja svijeta.

Od početka 1980-ih cijela Italija pa tako i svjeverna, ostvaruje privredni rast (među najvećima

unutar EU-a) s prosječnom godišnjom stopom povećanja BDP-a od 3% i uz udvostručenje

udjela vanjske trgovine u BDP-u. Od 1986. pokrenuta je intenzivna privatizacija više od

polovice državne imovine, a u 1990-ima i široka decentralizacija (regije su dobile većinu

ovlasti u upravljanju poljoprivrednim, industrijskim, turističkim i dr. razvojem). Od sredine

1990-ih izrazitije se suzbijaju ilegalno (mafijaško) poslovanje i siva ekonomija. Danas, prema

indeksu društvenog razvoja, zemlja uživa vrlo visok životni standard i ima 8. najvišu kvalitetu

života na svijetu prema časopisu: The Economist. Zemlja je također poznata po svom

utjecajnom i inovativnom poslovnom gospodarskom sektoru, industrijskom (Italija je drugi po

veličini proizvođač u Europi iza Njemačke) i konkurentnom poljoprivrednom sektoru (Italija

je najveći svjetski proizvođač vina). Unatoč tim važnim postignućima, gospodarstvo zemlje

danas pati od strukturnih i neracionalnih problema.

Sjeverna Italija je najrazvijenija i najproduktivniji dio zemlje, s jednim od najviših BDP-a po

glavi stanovnika u Europi. Prvo je dio Italije bio industrijaliziran u posljednjoj polovici 19.

stoljeća, tzv. industrijski trokut Milano, Torino i luka Genove. Otada se industrijska jezgra

ovog područja pomakla prema istoku; sadašnji industrijski trokut sastoji se od Lombardije,

Veneto i Emilia-Romagne. Sjeverna Italija čini 54,8% talijanskog gospodarstva, iako ima

samo 45,8% stanovništva. Od 500 najvećih svjetskih trgovačkih društava koja kotiraju na

burzi mjerene po prihodima 2016. godine (Fortune Global 500), devet je sa sjedištem u Italiji,

njih čak 5 je smješteno u sjevernoj Italiji (Fiat, Unicredit, Telecomitalia, Intes Sanpaolo,

Unipol).

Poljoprivreda je, iako razmjerno manje važna (vrlo snažna i dobro razvijena. Glavno

poljoprivredno područje je Padska nizina gdje se uzgajaju žitarice (pšenica, kukuruz – 8. u

svijetu, 2. u Europi, riža – 1. u Europi), i industr. bilje (šećerna repa – 8. u svijetu, soja,

suncokret, duhan – 8. u svijetu, 2. u Europi).

Najveći se poljoprivredno-prehrambeni potencijali nalaze u Pijemontu, a najkvalitetnija

prehrambena industrija u Lombardiji, gdje su i ostali vodeći industrijski potencijali.

Najvažnije industr. područje je na sjeveru, između Milana, Torina i Genove. Osim velikih

43

industr. poduzeća, ovdje su mnogobrojna srednja i mala poduzeća koja proizvode robu široke

potrošnje. Većinu industrijske ponude daju tradicionalni sektori (konfekcija, obuća, namještaj,

automobili, hrana, pića, cigarete, petrokemija, keramika, nakit, film), kojima se od sredine

1990-ih intenzivnije priključuju novije proizvodnje (računala, telekomunikacijska oprema,

vojna elektronika i dr.). U gospodarskoj ponudi značajna je i roba tzv. visoke mode; talijanska

industrija visoke mode vrijedi na burzi 30 mlrd. eura, što je 14% svjetskog sektora modne

industrije. Vodeća su imena talijanske industrije FIAT (u automobilskoj), Montedison (u

kemijskoj), ENI (u naftnoj) i Olivetti (u informatičkoj). U međunarodnim razmjerima glavna

je kompanija ENI s tržišnom kapitalizacijom od 44 mlrd. USD, a glavna luka Genova s

prometom od 50 milijuna tona bila je 27. u svijetu.

Sl.26. Udio po sektorima djeatnosti u sjevernoj Italiji

Izvor: URL12

Poljoprivreda

Industrija

Uslužnedjelatnosti

44

4. URBANI SISTEM ITALIJE

4.1. Uvod

Republika Italija jedna je od najutjecajnijih europskih država, a kao članica skupine G-7

bitna je i u svjetskim razmjerima. Kao 9. zemlja na svijetu po bruto društvenom proizvodu

2017. godine (MMF, 2017) i 11. po industrijskoj proizvodnji (GDP composition, 2017), Italija

uvijek zavrijeđuje pozornost i istraživanje. Urbani sistem Italije predstavlja važnu kariku u

tom istraživanju. U modernom svijetu gradovi su centri ekonomije, u njima ili u njihovoj

bližoj okolici smještene su najbitnije industrije, financijski i uslužni sektor; u gradovima se

obavlja trgovina i u njima su smještene bitne državne i javne institucije. Na kraju, možda i

najbitnije, suvremeni gradovi su mjesta velike koncentracije stanovništva – oko 70%

talijanskog stanovništva danas živi u urbanim područjima (World factbook: Italy, 2018), s

tendencijom daljnjeg polaganog rasta. Međuodnosi tih gradova unutar nacionalnog urbanog

sistema nerazdvojivi su dio gospodarskog, političkog i društvenog života Italije i vrijedi im

posvetiti posebnu pažnju.

Unutar ovog seminara odlučili smo podijeliti zadatak na četiri dijela. U prvom dijelu

opisat ćemo povijest, današnji izgled i funkcioniranje urbanog sistema Italije na nacionalnoj

razini, odrediti moguće polove razvoja i zaostajanja (ukoliko takvi postoje), kao i

hijerarhijsku strukturu sistema. Preostala tri dijela seminara bavit će se urbanim sistemima

talijanskih regija. U regionalizaciji smo se odlučili voditi za NUTS 1 regijama, te se tako

drugi dio seminara bavi sjeveroistočnom (ITD) i sjeverozapadnom (ITC) Italijom, treći dio

središnjom Italijom (ITE), a četvrti dio južnom (ITF) i otočnom (ITG) Italijom. Ovi će

dijelovi seminara dublje proučiti specifičnosti urbanih sistema svake od ovih regija, što je

osim zbog detaljnosti potrebno učiniti i zbog velikih regionalnih razlika unutar Italije.

45

4.2. Nacionalni urbani sistem Italije

Povijest urbanog sistema Italije

Italija ima vrlo dugu povijest urbanog razvoja, koja seže još u antičko doba. Jak se

razvoj gradova počeo odvijati s rastom Rimske republike/carstva, premda su već ranije

postojali etrurski i grčki gradovi nezanemarive veličine na srednjem i južnom dijelu

Apeninskog poluotoka (Bosker et al., 2007). Sam je grad Rim na svojem vrhuncu imao oko

milijun stanovnika – broj koji u Europi nije ponovno dostignut do 19. stoljeća – a prostor

današnje Italije imao je stopu urbanizacije od 15-20%, na populaciju od oko 8 milijuna

(Malanima, 2005). Međutim, većina je gradova na Apeninskom poluotoku u rimsko doba bila

relativno malena, dok su centri urbanog razvoja generalno bili smješteni u drugim dijelovima

Carstva – primarno u Africi i Maloj Aziji. Sljedeći je grad po veličini na prostoru Italije u to

vrijeme bila Capua (smještena u blizini današnjeg Napulja), no u okviru cijeloga Carstva bila

je tek na desetom mjestu po broju stanovnika (Russel, 1958). Usprkos iznimno izraženoj

primarnosti Rima na prostoru Apeninskog poluotoka, urbani su centri tog doba uglavnom bili

međusobno dobro povezani poznatom mrežom rimskih cesta, a najveći su se gradovi razvijali

na morskim obalama ili blizu njih, što je bilo karakteristično i za antičke gradove u cjelini.

Bitno je naglasiti i da je mreža gradova u tadašnjoj Italiji bila najgušća u čitavom Rimskom

Carstvu (i sve gušća što se bliže prilazilo samom Rimu), iako su sami gradovi koji su ju činili

bili relativno maleni. Također je zanimljivo napomenuti i različit proces nastanka rimskih

gradova na Apeninskom poluotoku u odnosu na ostatak Carstva – dok su se u kolonijama

gradovi razvijali unutar i oko (nekadašnjih) vojnih utvrda, u Italiji su nastajali „prirodno“,

gdje god su to prirodni i ekonomski uvjeti dopuštali (Vresk, 2002a).

Druga etapa razvoja talijanskih gradova uslijedila je tijekom srednjeg vijeka. U prvoj

podetapi, koja je trajala otprilike od pada Zapadnog Rimskog Carstva do 1000. godine,

odvijao se pad broja i udjela urbanog stanovništva, što je tendencija koja se u ranom srednjem

vijeku samo nastavila na započete procese iz kasnoantičkog razdoblja. Oko 1000. godine u

Italiji stopa urbanizacije tako iznosi nešto manje od 10%, s jedva 10 gradova s više od 20.000

stanovnika (Malanima, 2005). Već u ovom periodu možemo primijetiti veću gustoću urbane

mreže na sjeveru Italije, iako su južni gradovi poput Napulja i Palerma i dalje bili brojčano

najveći. Rim je, s druge strane, upao u višestoljetnu stagnaciju i opadanje utjecaja. Ovaj se

46

proces „deurbanizacije“ obrnuo u kasnom srednjem vijeku i tijekom renesanse, kada dolazi do

jačanja gradova sjeverne Italije: u Toskani, primjerice, krajem 13. stoljeća stopa urbanizacije

iznosila je oko 26%. Do ovog je porasta došlo zbog jačanja merkantilizma i razvoja trgovine

na sjeveru, dok je nedostatak tih aktivnosti na jugu doveo do njegovog zaostajanja, koje se u

određenom obliku osjeća i danas (Malanima, 2005).

Period od 15. do 17. stoljeća donio je brojne krize koje su ekonomski i društveno

oslabile Italiju te dovele do pada broja gradova i gradskog stanovništva. Ratovi među

gradovima-državama, nekoliko epidemija kuge (simptomatično za trgovačke gradove) i

preseljenje glavnih trgovačkih tokova izvan Sredozemlja zaustavili su daljnji napredak Italije i

njenih gradova, no nisu doveli do kolapsa urbanog sustava, već se on u oslabljenom obliku

uspio održati – i dalje s naglašenim primatom sjevera nad jugom (Bosker et al., 2007).

Sl. 27. Mreža gradova Italije 1000. godine.

Izvor: Malanima, 2005.

47

Sl. 28. Mreža gradova Italije 1800. godine.

Izvor: Malanima, 2005.

Posljednja se etapa urbanog razvoja Italije odvija od njenog ujedinjenja 1861. do

danas. Industrijalizacija je dovela do naglog rasta sjevernih gradova uz daljnje zaostajanje

juga, o čemu će biti riječi kasnije. Rim se, kao nova prijestolnica ujedinjene Italije,

revitalizirao i postao daleko najveći talijanski grad, no njegova je osnovna uloga ostala

politička, a ne ekonomska. Od sredine 20. stoljeća pokušava se preko izabranih gradova

planski razviti jug Italije (Vresk, 2002a), u svrhu smanjenja ekonomskih razlika unutar države

koje posljednjih desetljeća dovode i do političkih kriza.

48

Urbani sistem današnje Italije

Današnji je nacionalni urbani sistem Italije relativno uravnotežen, premda još uvijek

postoje mogućnosti za daljnji razvoj. Najveći talijanski grad je Rim, s otprilike 2.8 milijuna

stanovnika (demo.istat, 2018). Rim svoj status najvećeg grada duguje činjenici da se u njemu

nalaze centralne institucije talijanske države, dok je njegova ekonomska važnost donekle

sekundarna. Nakon Rima slijedi Milano na sjeveru Italije (u provinciji Lombardiji), s 1.37

milijuna stanovnika (demo.istat, 2018). Milano je, za razliku od Rima, svoj rast temeljio na

financijskom sektoru i trgovini. Indeks urbane primarnosti Rima prema procijenjenim

podacima iz 2018. godine iznosi 2.09, što je lagani pad u odnosu na 2011. godinu. Treći je

grad po veličini Napulj u južnoj provinciji Kampaniji, s 964.000 stanovnika (demo.istat,

2018), što je također u skladu sa zamišljenim modelom pravila reda veličine gradova (Vresk,

2002b).

Specifičnost je talijanskog urbanog sistema upravo ravnomjernost rasporeda najvećih

gradova – od 10 najvećih gradova, 4 se nalaze u sjevernim regijama, 2 u središnjim te 4 u

južnim regijama Italije – uz istovremenu neravnotežu u rasporedu gradova srednje veličine.

Naime, dok na sjeveru Italije postoji dobro razvijena mreža gradova od 100 do 300 tisuća

stanovnika, ona je na jugu zemlje puno slabija. Ovo je posljedica različitog povijesnog

razvoja sjeverne i južne Italije, pri čemu su na sjeveru kroz povijest prevladavali trgovački

gradovi-države, koji su se razvijali manje-više samostalno, dok su na jugu vladale veće

političke jedinice temeljene na agrarnoj proizvodnji, što je uzrokovalo centralizaciju

administrativnog aparata, trgovine i obrazovanja u nekolicini velikih gradova, nauštrb okolice

koja je ostala ruralna.

Kada pričamo o nacionalnom urbanom sistemu neke države potrebno je obratiti

pozornost i na prometnu mrežu koja povezuje urbane centre. Talijanska je prometna mreža

dobro razvijena, ali i dalje s očitom razlikom između sjevera i juga zemlje. Od cestovnog

prometa bitno je izdvojiti mrežu modernih autocesta – autostrade – koje povezuju najbitnije

urbane centre Italije. Autostrada trenutno ima 37, no ipak je potrebno uputiti na slabiju

razvijenost ovog sustava na jugu Italije, nasuprot vrlo gustoj mreži na sjeveru (autostrade.it,

2018).

49

Sl. 29. Mreža autocesta (autostrada) u Italiji.

Izvor: URL 1

Drugi je bitan oblik prometa u Italiji željeznica koja je doživjela značajan razvoj od

sredine 1970-ih godina, kada nastaje prva superbrza linija (Rim-Firenca). Današnja mreža

superbrze željeznice sastoji se od 8 linija i još nekoliko planiranih u bliskoj budućnosti. I

željeznički promet pati od istog problema regionalne neujednačenosti, koja je dodatno

potencirana reljefnom nepogodnošću južne Italije za izgradnju pruga, posebice u odnosu na

ravničarske predjele sjevera (Padska dolina). Prometni sustav Italije morat će se početi

ujednačeno razvijati ako se želi stvoriti i uravnoteženi urbani sustav te države.

50

4.3. Sjeverna Italija

Kada govorimo o urbanom sustavu sjeverne Italije, u obzir moramo uzeti nekoliko

ključnih faktora koji su uvjetovali njegov razvoj kroz povijest i koji u suvremeno doba i dalje

utječu na njegovo funkcioniranje. Prije svega treba istaknuti sveprisutni utjecaj povijesne

rascjepkanosti talijanskog prostora na više manjih država koje su relativno kasno – tek u

drugoj polovici 19. stoljeća – ujedinjene u sklopu talijanske nacionalne države (Beales i

Biagini, 2002). Sukladno s time, urbani sustav cijele Italije relativno je decentraliziran za

europske pojmove, s obzirom da su se mnogi veći gradovi razvijali kao prijestolnice manjih

republika ili drugih političkih entiteta. Drugi bitan faktor u razvoju urbanog sustava u

Sjevernoj Italiji veže se uz određenu specifičnost demografske slike ovoga prostora u odnosu

na ostatak Italije. Naime, s obzirom da je sjever države kao pogranično područje naseljen

mnogim nacionalnim manjinama, od kojih su neke relativno brojne (Austrijanci, Francuzi,

Slovenci), administrativna podjela države nakon 2. svjetskog rata dopušta autonomni status

određenim dijelovima sjeverne Italije (van der Jeught, 2016), pri čemu određena manja

gradska naselja dobivaju nove administrativne funkcije. Konačno, treba napomenuti i utjecaj

prirodne osnove na razmještaj i raspored gradova u ovoj regiji – većina velikih gradova nalazi

se u Padskoj nizini, dok je prostor Alpa na sjeveru znatno rijeđe naseljen.

Najveći grad sjeverne Italije je Milano, prijestolnica lombardske regije, koji prema

posljednjim podatcima ima 1 366 180 stanovnika (istat.it, 30.8.2018.), što ga čini i drugim

najvećim gradom u Italiji. Milano ima iznimno važnu ulogu u urbanom sustave cijele Italije s

obzirom da predstavlja jednu od glavnih okosnica tzv. „Plave banane“, najurbaniziranije i

ekonomski najdinamičnije regije europskog kontinenta (Hospers, 2002). Ovakva važnost

Milana može se u nezanemarivoj mjeri pripisati njegovom strateškom položaju na području

nekoć najvažnijih europskih trgovačkih pravaca koji su pratili okosnicu od doline Rajne preko

Alpa do Sredozemnog mora (Hospers, 2002). U suvremeno doba Milano je ključno

financijsko središte cijele Italije – naime, unutar upravnog područja grada Milana generira se

čak 10% ukupnog talijanskog BDP-a (europa.eu, 30.8.2018.). Uzevši u obzir ekonomsku

važnost ovoga grada, kao i njegov geografski položaj na pragu srednje Europe, postaje jasno

da kao najveći i najvažniji grad sjeverne Italije Milano ne predstavlja samo bitan element

cjelokupnog urbanog sustava čitave države, već igra i vrlo važnu ulogu u urbanoj mreži čitave

EU.

Torino je sa svojom populacijom od 883 281 stanovnika četvrti najveći grad cijele Italije,

a ujedno i drugi najveći grad na sjeveru države (istat.it, 30.8.2018.). Njegova administrativna

51

uloga glavnoga grada regije Pijemont tek je odraz njegove turbulentne prošlosti tokom koje je

(u početnim fazama ujedinjavanja talijanske države) obnašao ulogu prijestolnice čitave Italije

(Beales i Biagini, 2002). Iako u suvremeno doba uživa donekle skromniji status, Torino i dalje

ostaje vrlo bitan element urbanog sustava Italije, posebice kada se promatra sjeverna Italija.

Za razliku od Milana, koji svoju moć i važnost temelji na djelatnostima uslužnog sektora,

Torino je svoj rast od početka 20. stoljeća do danas temeljio na industriji. Upravo je u Torinu

1900. godine otvorena prva talijanska tvornica automobila koja je ubrzo pod akronimom

FIAT postala jedan od ključnih svjetskih proizvođača osobnih vozila (fcagroup.com,

30.8.2018.). Ovisnost o autoindustriji kao ključnom pokretaču razvoja grada uzrokovala je

dramatičan pad populacije u periodu deindustrijalizacije u drugoj polovici 20. stoljeća koji se

javio kao posljedica iseljavanja, no od 2001. godine grad ponovno ulazi u fazu kontinuiranog

rasta populacije (istat.it, 30.8.2018.) zahvaljući doseljavanju. S obzirom na njegovu veličinu i

(povijesnu, ali i sadašnju) važnost u talijanskoj industriji, Torino kao drugi najveći grad

Sjeverne Italije zasada predstavlja stabilnu protutežu Milanu. Ipak, s obzirom na rapidni rast

ekonomije i važnosti Milana, bitan faktor za budućnost grada Torina unutar urbanog sustava

ove regije je uspješna politike reindustrijalizacije i modernizacije industrijskog sektora.

Ukoliko se takve politike provedu, Torino bi mogao održati te čak i ubrzati svoj rast i razvoj,

što bi održalo ravnotežu između Milana i Torina kao dva najveća grada Sjeverne Italije.

Za razliku od Torina, grad Genova suočava se s demografskim problemima koji bi

mogli umanjiti važnost ove velike luke u urbanom sustavu sjeverne Italije. Naime, Genova je

po veličini šesti najveći talijanski grad s 580 097 stanovnika, što ju ujedno čini i trećim

najvećim gradom u sjevernoj Italiji. Ekonomija Genove i cijele ligurijske regije prošla je kroz

značajne promjene u fazi deindustrijalizacije te se danas većinom zasniva na

visokokvalitetnim proizvodima primarnoga sektora (cvijeće, vino, maslinovo ulje) i

modernim industrijama visoke tehnologije (europa.eu, 30.8.2018.). Nezanemariva je i

tranzitna uloga Genove kao jedne od najvećih talijanskih luka (europa.eu, 30.8.2018.). No,

usprkos relativno stabilnoj ekonomskoj situaciji, Genova je jedan od rijetkih velikih gradova u

Italiji koji se suočava s padom broja stanovnika (istat.it, 30.8.2018.) koji se pretežito može

pripisati procesu senilizacije stanovništva. S obzirom na geografski položaj Genove kao

daleko najveće luke na Ligurskom moru, kao i na relativno uspješnu prilagodbu ekonomije

ligurske regije na procese deindustrijalizacije, Genova je svakako i dalje jedan od ključnih

faktora u urbanom sustavu sjevernog dijela Italije. Ipak, s obzirom na tendenciju negativnih

demografskih procesa koji mogu imati dugotrajne posljedice na razvoj grada i okolne regije,

52

za razvoj Genove potrebna je opsežna i dobro razrađena demografska politika koja bi

pomogla u održavanju razvoja ove sjeverne talijanske luke.

Poznati sveučilišni grad Bologna četvrti je najveći grad sjeverne Italije s 390 198

stanovnika (istat.it, 30.8.2018.) i predstavlja brzorastuće urbano žarište ove regije. Ekonomija

Bologne jedna je od najbrže rastućih u Italiji ali i u čitavoj EU, a zasniva se primarno na

teškoj i prehrambenoj industriji (internations.org, 30.8.2018.). U uslužnom sektoru

prevladavaju osiguravačka društva, no u posljednje vrijeme razvija se i turizam

(internations.org, 30.8.2018.). Kao još jedan privlačni faktor ovoga grada valja napomenuti i

slavno Sveučilište u Bologni koje se smatra najstarijom institucijom svoje vrste u Europi, i

koje je i u suvremeno doba najpopularnije sveučilište u cijeloj Italiji po broju upisanih

studenata (unibo.it, 30.8.2018.). Uzevši u obzir i stabilan rast stanovništva grada (istat.it,

30.8.2018.), može se zaključiti da je Bologna uz Milano među najbrže rastućim gradovima u

Italiji u smislu ekonomije i važnosti unutar urbanog sustava države. Treba napomenuti i da

geografski položaj Bologne karakterizira relativna blizina središnje Italije (u usporedbi s

drugim velikim urbanim područjima sjeverne Italije), što dodatno učvršćuje položaj Bologne

kao jednog od najbitnijih gradskih središta u urbanom sustavu cijele države.

Još jedno urbano središte sjeverne Italije koje je poznato po svojoj bogatoj i slavnoj

povijesti je Venecija, koja je danas peti najveći grad sjevernih regija države s populacijom od

264 557 stanovnika (istat.it, 30.8.2018.). Glavno obilježje ovoga grada je činjenica da je

podignut na kanalima usred velike lagune, što ga čini jedinstvenim simbolom Italije (pa čak i

cijele Europe) u očima svjetske javnosti. Ovaj gotovo mitski status (i sama laguna iz koje je

on figurativno „isplivao“) za suvremenu Veneciju predstavlja i svojevrsnu razvojnu prijetnju.

Zbog svoje svjetske popularnosti ovaj grad se sve više okreće turizmu kao glavnoj okosnici

ekonomskog rasta (wttc.org, 30.8.2018.), a ta bi strategija dugoročno mogla uzrokovati

probleme s demografskom slikom Venecije. Pad populacije ovoga grada u 21. stoljeću mogao

bi se pripisati utjecaju masovnog turizma kao pokretača gentrifikacije (Minoia, 2017) koja bi

mogla trajno naštetiti razvoju Venecije svojim poticanjem iseljavanja stanovništva iz grada.

Kada se u obzir uzme i prijetnja od rastućih razina mora (koja bi mogla imati katastrofalne

posljedice za grad koji svoje temelje ima na dnu lagune), lako je uvidjeti problem s kojim se

Venecija suočava – najveće prijetnje za njezin opstanak vežu se uz procese koji su tek u

suvremeno doba dobili pozornost javnosti, ali i stručnih krugova. Politika održavanja

Venecije i njezinog restrukturiranja (u pogledu ekonomije, demografije i infrastrukture) koja

bi uspjela u svojim ciljevima postavila bi standard za mnoge gradove diljem svijeta kojima

prijete isti procesi.

53

Među primorskim gradovima sjeverne Italije treba spomenuti i Trst, lučki grad čiji

terminali predstavljaju jedno od najvažnijih čvorišta u transportu fosilnih goriva u Europi (tal-

oil.com, 30.8.2018.), a od gradova u alpskoj regiji po veličini i važnosti izdvajaju se Trident i

Bozen. Zajednička karakteristika koja ove gradove izdvaja u urbanoj mreži Italije je njihova

relativno visoka stopa autonomije od središnje vlade. Ovakav jedinstveni status koji ove

gradove čini aministrativno važnim središtima proizlazi iz određene količine samouprave na

koju pripadnici manjinskih naroda na sjeveru Italije imaju pravo po talijanskom zakonu (van

der Jeught, 2016). Trst svoj status duguje prisutosti slovenske nacionalne manjine u regiji

Friuli – Venezia Giulia (Furlanija – Julijska krajina), dok Trident i Bozen isti pripisuju

značajnoj zajednici Austrijanaca unutar svoje regije, posebice na području Južnog Tirola koji

gravitira Bozenu (van der Jeught, 2016).

54

4.4. Središnja Italija

Središnja Italija jedna je od 5 službenih statističkih skupina regija Italije. Sastoji se od 4

pokrajine: Marke, Toskana, Umbrija i Lacij s glavnim gradom, Rimom. Iako pokrajina

Abruzzo geografski pripada središnjoj Italiji, zbog njene kulturno-povijesne pozadine se

najčešće grupira pod makroregiju Južne Italije. Središnja Italija površine je 58 052 km² te u

njoj živi 12 067 524 stanovnika. Geomorfološki se mogu odijeliti 3 cjeline: Jadransko

primorje na istoku, Sjeverni i Središnji Apenini koji se pružaju u smjeru sjeverozapad –

jugoistok preko Toskane i Umbrije te Ligursko i Tirensko primorje na zapadu. U

gospodarskom smislu, većina Središnje Italije naziva se Trećom Italijom. Pojam potiče iz 70-

ih godina 20. stoljeća kad su talijanski ekonomisti tako opisali talijanske pokrajine koje nakon

završetka drugog svjetskog rata postižu značajan gospodarski rast. Za razliku od Sjeverne

(Prve) Italije i Južne (Druge) Italije, Središnja Italija fokusirala je industrijsku proizvodnju na

tradicionalne visokokvalitetne proizvode poput cipela, odjeće, namještaja i keramike.

Najvažniji prirodni element koji je uvjetovao naseljavanje područja Toskane rijeka je

Arno. Na njenim obalama smjestio se glavni grad regije, Firenca, kao i veći gradovi poput

Empolija i Pise. Firenca, zajedno s Pratom i Pistoiom čini kontinuiranu metropolitansku regiju

s više od 1,5 milijuna stanovnika. Tokom srednjeg vijeka Firenca je bila iznimno

industrijalizirana zahvaljujući vrlo razvijenoj tekstilnoj industriji. Uz to, Firenca je zbog svog

povoljnog geografskog položaja i ranog usvajanja bankarskih praksi ubrzo postala jedan od

najbogatijih europskih gradova tog doba. Danas je Firenca jedno od najpopularnijih turističkih

odredišta Italije, posebice zbog svog statusa kao rodnog mjesta renesanse i obilja umjetničkih

spomenika.

Ancona je jedna od najvećih talijanskih luka na Jadranskom moru. Kao glavni grad

pokrajine Marche, njeno je glavno ekonomsko središte. Nalazi se uz autocestu A14, glavni

prometni pravac talijanskog Jadrana.

Umbrija je jedina talijanska regija koja nema niti izlaz na more niti granicu s drugom

državom. Regiju karakteriziraju velik broj brda, planina i udolina zbog svog položaja nasred

apeninskog planinskog lanca. Velik udio umbrijskog BDP-a čini tvornica čelika u Terniju

koja i zapošljava velik dio stanovništva. Perugia se nalazi na pola puta između dva vrlo bitna

talijanska grada, Rima i Firence. Poznat je po tome što je dom mnogim studentima koji

studiraju na velikom gradskom sveučilištu. Iz ekonomskog kuta gledanja, najveći izvoz u

Perugii ostvaruje Nestleova tvornica čokolade u kojoj se proizvode popularni Baci.

Posljednja pokrajina Središnje Italije je Lacij. Sa svojih 5,9 milijuna stanovnika, regija

55

je druga najmnogoljudnija u državi, nakon Lombardije. Poljoprivreda je najvažnija

gospodarska grana regije s proizvodnjom orijentiranom na vinovu lozu, voće i povrće. Od

gradova se veličinom i značenjem izdvaja Rim, najveći i glavni grad Italije. Rim je oduvijek

imao središnju ulogu u razvoju urbanog sistema Italije, ali i ostatka Europe. Još od antičkog

doba Rim je bio središte Rimskog Carstva. U to se doba mogao klasificirati kao tiranopolis i

parazitopolis jer je svoje bogatstvo temeljio na iskorištavanju drugih naroda (Vresk, 2002b).

Rim je nakon drugog svjetskog rata počeo ubrzano rasti i do 1980-ih godina općina Rim

brojala je preko 2,8 milijuna stanovnika. Nakon toga uslijedila je stagnacija, ponajviše zbog

procesa suburbanizacije u okolna naselja. Danas je grad središte mnogih talijanskih, ali i

međunarodnih organizacija. Tako se, primjerice, sjedište Organizacije za prehranu i

poljoprivredu Ujedinjenih naroda nalazi u Rimu. Gledajući geografski položaj Rima, može se

primijetiti da se nalazi u samom središtu Italije. Odlično je cestovno povezan sa svim

dijelovima države. Iako sam grad nema izlaz na more, jako je povezan s obalnom lukom

Civitavecchia s kojom je od 1859. godine povezan i željeznicom, najstarijom u Italiji.

Gospodarstvo Rima se temelji na tercijarnom sektoru i može se primijetiti da rimska

ekonomija raste stopom od 4,4% godišnje što je puno veće od talijanskog prosjeka.

Sl. 30. Forum Romanum

Izvor: URL 2

56

4.5. Južna Italija

Južna Italija povijesno i geografski obuhvaća južni dio Apeninskog poluotoka i najveće

talijanske otoke te se njezin prostorni obuhvat prostire po čak 8 regija Italije: Abruzzo,Molise,

Campania, Puglia, Basilicata, Calabria, Sicilia i Sardinia (Nejašmić, 2009).

Sl. 31. Regije južne Italije

Izvor: URL 3

Talijanski jug je već dugi niz godina sinonim za gospodarsku stagnaciju i opću

nerazvijenost. Takva gospodarska situacija uzrokovana prirodno-geografskim čimbenicima i

naslijeđima prošlosti se odrazila i na urbanu strukturu tog područja, posebice preko masovne

imigracije stanovništva koja je kroz povijest bila prisutna do te mjere da je gotovo postala dio

kulture (Nejašmić, 2009). Tijekom razvoja ovog prostora bilo je više pokušaja revitalizacije i

osnaživanja, pogotovo u nedavnoj prošlosti, ali je svaki od tih pokušaja ipak bio neuspješan ili

nije pružio dovoljno snažan efekt.

57

Abruzzo

Sl. 32. Pokrajina Abruzzo

Izvor: URL 4

Unutar pokrajine Abruzzo važno je izdvojiti dva naselja od najvećeg značaja, a riječ je

o gradovima L’Aquila i Pescara (Wikipedia, 2018).

L’Aquila

Glavni grad Abruzza koji na sebe preuzima upravne funkcije i sveučilišno je središte. Osim

toga, jedna od najvažnijih značajki je blizina glavnom gradu Italije, Rimu, od kojeg je

L’Aquila udaljena samo 100 km (Binder, 2018). Najveći problem ovoga grada u zadnjih

godina je bio tragičan potres 2009. godine koji je srušio staru gradsku jezgru i od koga se ovaj

talijanski grad još nije oporavio.

Pescara

Pescara je pomorski grad koji se razvio kao ekonomsko i prometno središte pokrajine

Abruzzo te ujedno i najveće naselje koje broji malo više od 120000 stanovnika. Iako njezin

povijesni značaj nije velik, danas je Pescara među top 10 ekonomski najznačajnijih gradova

Jadranskog mora i uz to je sjecište različitih prometnih pravaca: 2 autoceste (A14 i A25),

Zračna luka Abruzzo, morska luka Pescara i 4 željeznička kolodvora što pokazuje iznimnu

prometnu povezanost ovog naselja (Wikipedia, 2018).

58

Molise

Sl. 33. Pokrajina Molise

Izvor: URL 5

Campobasso

Campobasso je najznačajniji grad ove pokrajine te ujedno i njezin glavni grad. S malo iznad

50 000 stanovnika ne uspijeva se nametnuti kao jedan od talijanskih najznačajnijih gradova ni

prometno, a ni industrijski. Većinom ima funkciju upravnog i sveučilišnog središta, a

prometno nije dovoljno razvijen što se može zaključiti iz ovisnosti isključivo o cestovnom i

željezničkom prometu (Wikipedia 2018).

59

Campania

Campania se u urbanom smislu vrlo jasno ističe u kontekstu južne Italije svojim najvećim i

ujedno glavnim gradom Napuljom koji je jedini milijunski grad u cijeloj južnoj Italiji i

najveće urbano središte. Također ovu pokrajinu karakterizira najveća gustoća naseljenosti u

Italiji (demo.istat 2014).

Sl. 34. Pokrajina Campania

Izvor: URL 6

Napoli

Napulj i njegova okolica predstavljaju najnaseljeniji dio talijanskog juga s oko 3 milijuna

stanovnika, od kojih otprilike milijun žive u samom gradu. Ekonomski gledano Napulj je

slabiji od talijanskog prosjeka i nema velik značaj u ekonomiji Italije, iako je iznad prosjeka

južne Italije. Najveći problem kod prikupljanja takvih podataka su siva i crna ekonomija koja

već godinama muči ovaj proctor i koči njegov napredak (Matthews, 2012). Naime, tek je

relativno nedavno počeo trend prelaska stanovništva iz primarnih djelatnosti i poljoprivrede u

uslužne djelatnosti koje sada čine okosnicu napuljske ekonomije (Wikipedia, 2018).

Prometni sustav Napulja je kompleksan i razvijen. Cestovno je Napulj na povoljnom

položaju te se nalazi na autocesti A1, najvećoj talijanskoj autocesti koja počinje u Milanu,

također se nalazi u blizini A3 i A16, što mu omogućuje veliku cesstovnu povezanost s

ostatkom zemlje. Također je povezan željeznicom te ima nekoliko većih kolodvora od kojih je

najvažniji “Napoli Centrale” te posjeduje i internacionalnu zrakoplovnu luku, najveću u

južnoj Italiji i bitnu pomorsku luku koja prevozi 6 milijuna putnika godišnje (Wikipedia,

2018).

60

Puglia

Sl. 35. Pokrajina Puglia

Izvor: URL 7

Bari

Glavni grad i najveći grad Puglie, povijesno tranzitni grad, a u zadnje vrijeme se sve više

okreće turizmu i uslužnim djelatnostima (Wikitravel, 2018). Premda je Bari drugi najveći grad

u južnoj Italiji, ekonomski i industrijski se ne ističe.

Foggia

Posebnost Foggie je u njenom industrijskom i komunikacijskom značaju kao i izrazitom

poljoprivrednom važnošću kao mjesto s najvećim tržištem žita u južnoj Italiji, njezina

industrija je većinski prehrambena te je pravo poljoprivredno središte (Wikipedia, 2018.).

61

Basilicata

Sl. 36. Pokrajina Basilicata

Izvor: URL 8

Potenza i Matera

Dva najveća grada u regiji broje više od 60000 stanovnika svaki, premda je Potenza nešto

veća te ima ulogu glavnog grada i sveučilišnog središta ove pokrajine. Potenza je industrijski

slabo razvijena te najveći dio kapitala u nju dolazi kroz poljoprivredu i prehrambenu

industriju, kao i kroz tranzit robe na relaciji Salerno-Taranto i trgovinu, dok je Matera

industrijsko središte Basilicate s jakom industrijom namještaja i teškom industrijom, no to je

slabo mjerljivo s industrijskim pogonima talijanskog sjevera (Wikipedia, 2018).

62

Calabria

Calabria je najjužnija kopnena pokrajina Italije koju karakterizira brdovit teren, nepristupačno

more i sveopće neplodni prirodni uvjeti koji su rezultirali današnjom nepovoljnom

ekonomskom situacijom i marginaliziranošću (maps of italy, 2018).

Sl. 37. Pokrajina Calabria

Izvor: URL 9

Catanzaro

Catanzaro je upravno sjedište i glavni grad regije Calabria te mu je to najvažnija funkcija.

Prometno nije direktno povezan na autocestu, a jedini druga druga prometna mreža je

željeznička koja je poprilično razvijena uzevši u obzir da postoje dva željeznička kolodvora i

da se godišnje vlakom preveze preko 1,600,000 putnika. Ekonomski je Catanzaro fokusiran

na uslužne djelatnosti i turizam te je industrijski slabo razvijen (Wikipedia, 2018)

Reggio Calabria

Kao najveći i najznačajniji grad u pokrajini, Reggio Calabria se ističe po mnogočemu.

Industrija mu se bazira primarno na poljoprivredi i izvozu, a jedna od najistaknutijih je

njegovo snažno ribarstvo koje je uz turizam i već navedenu industriju najveći izvor kapitala.

U prometnom smislu je Reggio Calabria čvorište raznih prometnih mreža, od pomorske, do

zračne i željezničke, u kojoj se ističe najveći kolodvor u Calabriji te cestovne u kojoj je

povezan sa Salernom autocestom A2 i Taranto i Napuljem državnim cestama (Wikipedia,

2018).

63

Sicilija i Sardinija

Palermo

Glavni grad Sicilije i njezino administrativno središte, ujedno i bankarski, turistički i

trgovački centar. Njegova ekonomija se većinom oslanja na turizam i usluge, premda postoje

druge bitne djelatnosti u vidu brodogradnje i poljoprivrede. Transportno gledajući, Palermu je

najvažniji pomorski prijevoz, iako postoje čak dva aerodrome. Prekomorskim prijevozom se u

ovoj luci preveze više od 2 milijuna putnika godišnje i prenese gotovo 5 milijuna tona robe.

Ono što ovom gradu čini najveći problem je organizirani criminal koji već dugi niz desetljeća

muči cijeli ovaj prostor (Wikipedia, 2018.).

Cagliari

Glavni grad Sardinije i jedan od rijetkih naselja koja spadaju pod južnu Italiju a da ima

iznadprosječni BDP po stanovniku. Takav uspjeh duguje činjenici da je Cagliari važno

bankarsko središte, razvijenoj industriji s nekoliko tvornica velikih multinacionalnih

kompanija, rafineriji nafte i razvijenom turizmu. S drugim gradovima Italije je povezan

pomorskim pravcima, a postoji i aerodrome na njegovom području. Uz sve to je ujedno i

sveučilišno središte s oko 35,000 studenata (Wikipedia, 2018.).

64

5.PROMETNA OBILJEŽJA ITALIJE

5.1. Uvod

Italija ima izrazito razvijen prometni sustav koji, između ostaloga, omogućuje izrazito

povoljan prometni položaj duboko u Sredozemnom moru i visoko u europskom kopnu.Značaj

prometnog sustava Italije ističe se u povezivanjuod juga Francuske do Slovenije i dalje prema

Istočnoj Europi ili Srednje i Sjeverne Europe s Južnom.Italija je, odnosno njezin sjeverni dio,

dio Heartlanda, europske razvojne jezgre.Otkad je središte pomorstva premješteno na

Atlantski ocean, a time i žarište razvoja u Europi u njezine sjevernije dijelove, isti je trend

zahvatio i Italiju. Tako je težište razvoja postala Padska nizina. Razlog tome je što je rijeka Po

je dobro prometno položena, a osim toga, uz nju se nalazi oko 46 tisuća četvornih kilometara

plodnoga zemljišta. Na tom je području velika koncentracija stanovništva i visoka razina

urbanizacije. Značajna je i mobilnost ljudi i roba te visoki BDP PC koji je iznosio 28 400 €

2017. godine (Eurostat, 2018).Sjeverni dio razvija se, dakle, u okviru Padske nizine pogotovo

u trokutu Milano – Torino – Genova i dalje prema Veneciji, a u Alpskom dijelu je manje

razvijen što je logično zbog reljefa. Svi su oblici prometa razvijeni, kanalski u manjoj mjeri,

dok ostali imaju veće značenje. U novije vrijeme povećana je važnost južnih dijelova koji

djeluju kao spona između zapadnog i istočnog Sredozemlja.

Što se tiče gradskoga prometa, Milano ima najrazvijeniju mrežu javnog prijevoza koji je

reguliran uglavnom semaforima zbog ispreplitanja više vrsta prometa (tramvajskog,

autobusnog, pješačkog i automobilskog) kao i u Torinu. U Sirmioneu, gradu na poluotoku,

gužve su riješene gradnjom brojnih rotora i biciklističkih staza te su parkirališta smještena uz

obalu, van jezgre grada kao i u Bologni gdje u samoj jezgri u uskim ulicama postoje

parkirališta samo za vespe (najčešća motorna vozila u gradu) i bicikle. U Genovi i Torinu

ulice su uglavnom popločene. U nastavku rada detaljnije će se analizirati pojedini oblici

prometa u Italiji s naglaskom na Sjevernu Italiju.

65

5.2. Cestovni promet

Do otkrića Amerike, težište prometa u Sredozemlju bio je upravo prostor današnje Italije, no

otočni i poluotočni dio bio je značajniji od sjevernog dijela. Situacija se mijenja pomakom

središta pomorstva na Atlantski ocean kada se žarište razvoja premješta na sjever Europe te se

i u Italiji težište razvoja premješta na sjever, točnije u Padskunizinu, pa se razvijaju značajne

prometnice koje su od obale preko alpskih prijevoja vodile u zapadnu Europu (Nejašmić,

2009).

Cjelokupni prometni sustav Italije razvijen je te je najgušća prometna mreža upravo uz

Padsku nizinu te uz industrijski trokut Italije, a posebice je gusta cestovna prometna mreža, no

jedino je alpski dio zbog reljefnih prepreka po tom pitanju slabije razvijen. Osim Milana i

Torina, i drugi veći gradovi smješteni su na rubovima Padske nizine, uz glavne prometnice u

podnožju Alpa (Bergamo, Verona) ili Apenina (Parma, Modena) (Nejašmić, 2009). Italija ima

487 000 kilometara asfaltiranih cesta, a od najvećeg značaja su autoceste koje se prostiru duž

6943 km (Eurostat, n.d.), no usporedimo li to s Hrvatskom koja ima oko 1200 kilometara

autocesta, vidimo da je cestovni promet u Italiji na izrazito razvijenoj razini. Za Italiju se

može reći da je automobilska nacija jer se po broju automobila na 1000 stanovnika postavlja

na visoko četvrto mjesto u Europi sa 679 automobila na 1000 stanovnika, a time i na 10.

mjesto u svijetu. Ukupan se broj automobila u Italiji procjenjuje na 37 350 000 automobila.

Međutim, Sjeverna Italija je, zbog snažno razvijene (cestovne) prometne mreže te guste

urbane i industrijske naseljenosti, područje jake zagađenosti. To je područje pogođeno

učestalim epizodama zagađenja koje se događaju prvenstveno antropološkim i meteorološkim

utjecajima te je ta nizina karakteristična po nepovoljnim meteorološkim stanjima kao što su

slaba cirkulacija, to jest slabi vjetrovi te razdoblja stagnacije koja dovode do nakupljanja

polutanata (Balanzino i dr. 2008).

Prometni sustav Italije razvija se još za vrijeme Rimskog carstva te se za to vrijeme smatra

poprilično razvijenim. Prevladavao je cestovni promet konjima, a sustav cestovnih putova

protezao se u duljini od 80 000 km. Najpoznatija prometnica bila je Via Apija duga 560 km

koja je izgrađena 312.g.pr.Kr., a spajala je Rim i Brindisi, a prva dvosmjerna cesta za promet

kočijama bila je ViaPortuensis koja je povezivala Rim s lukom Ostiom (Jakovčić, 2016). Tu

je izgrađena i prva autocesta u svijetu koja je povezivala Milano i Varese te se prostirala na

potezu između jezera Como i Maggiore. Njezin konstruktor bio je PieroPuricelli te je 1921.

godine izgrađeno prvih 42 kilometra, a danas je ta dionica dio autoceste Autostrada

deiLaghi(Sl.1.) (Independent, n.d.). Autoceste se, uz standardne oznake, još i nazivaju prema

66

nekim prirodno – geografskim obilježjima, kao što je Autocesta A1 od Milana prema Napulju

nazvana Autostrada del Sole ili autocesta od Genove do Nice (Francuska) Autostrada deiFiori

(A10), a od Trsta preko Milana do Torina Serenissima (A4) – čiji naziv potječe od riječi

suverenitet, odnosno označava suverenost Italije. Autocestu Autostrada del Sole iz Milana u

Reggio di Calabria koriste milijuni turista koji, u potrazi za suncem, dolaze iz Njemačke i

drugih zemalja Sjeverne Europe (Meštrov, 2017).

Sl.38. Autostrada del Laghi

Izvor: Independent, n.d.

Većina autocesta je u sustavu naplate te oko 50% ih je pod koncesijom Atlantia Group te je to

niz nekoliko različitih firmi, odnosno koncesionara koji drže druge dionice (Tab.1.), a sve to

nadgleda državna firma koja se zove ANAS.

Autostrade perl'Italia je europski lider među koncesionarima za izgradnju i upravljanje

naplatnim autocestama te je najveći privatni investitor u tom sektoru. Upravlja s 3020

kilometara autocesta s naplatom cestarine te ima preko pet milijuna korisnika svakodnevno,

no usprkos velikom broju korisnika, zahvaljujući instalaciji fotonaponskih postrojenja i

postroženja mjera energetske učinkovitosti, izbjegnuto je ispuštanje preko 6600 tona CO2 u

2017. godini (Autostrade perl’Italia, n.d.).

Osnovana je početkom pedesetih godina 20. stoljeća te zajedno s ostalim pomoćnim

talijanskim koncesionarima predstavlja jednu od najopsežnijih europskih mreža autocesta sa

sustavom naplate. S 217 uslužnih podružnica služi 15 talijanskih regija i 60 pokrajina te

67

približava Italiju europskom socioekonomskom čvorištu, a osigurava i učinkovitu povezanost

diljem zemlje te neophodnu infrastukturnu mrežu. Autostrade perl'Italia glavni je privatni

investitor u Italiji s investicijskim planom do 27 milijardi eura za razvoj i poboljšanje 1066

km autocesta od kojih je već nadograđeno 480 kilometara. Njihova stručnost i tehnološka

dostignuća kao što je ”Tutor“ sustav kontrole brzine čine ga jednim od vodećih svjetskih

koncesionara(Autostrade perl’Italia, n.d.).

Tab.1. Koncesionari talijanskih autocesta

Izvor: Atlantia, n.d.

Od nekih važnijih pokazatelja razvijenosti prometa, ističe se prosječni godišnji promet za

autocestu, za dionicu Milano – Brescia je 107 896 vozila dnevno, a od Padove do Brescie 92

000, a te nam ogromne cifre ukazuju na veliko značenje autocesta u talijanskom prometnom

sustavu te stupanj akcidencije, odnosno broj poginulih u prometnim nesrećama, kojih je u

Italiji prema Eurostatu 2015. godine bilo 3428 te je to vrlo visok broj u odnosu na ostale

zemlje Europe i potvrđuje činjenicu da je cestovni promet najnesigurniji od svih vrsta prometa

(Jakovčić, 2016).

Talijanska cestovna mreža učinkovito je povezana sa širim europskim sistemom, no problem

predstavlja prekomjeran broj kamiona (Sl.2.) koji se javljaju na pristupu Brennerovom

prolazu i ostalim rutama kroz Alpe (Meštrov, 2017). Tuneli sa sobom nose i druge probleme

kao što su dovod svježeg zraka, nesreće, požari (Mont Blanc 1996.g.) ili zagađenje ispred

samog tunela – 1998. godine je kroz Mont Blanc prošlo 2 milijuna vozila te 800 000 kamiona

(Jakovčić, 2016). Među najdužim tunelima na svijetu, pronađe se i nekoliko talijanskih: na 12.

mjestu je Frejus izgrađen 1980.g. koji povezuje Italiju i Francusku u duljini od 12 898 m, a na

14. mjestu je Mont Blanc (Monte Bianco) na istoj granici, no nešto kraći i stariji (1965.g.)

(Lotsberg, n.d.).

Koncesionari Interes grupe (%) Upravljanje (km) Istek koncesije Prihod 2017. (mil.€)

Autostrade per l'Italia 100 2,855 2038 3,621

Società Italiana per il Traforo del Monte Bianco 51 6 2050 62

Raccordo Autostradale Valle d'Aosta 47,97 32 2032 20

Società Autostrada Tirrenica 99,99 55 2038 40

Tangenziale di Napoli 100 20 2037 70

Autostrade Meridionali 58,98 52 2012 92

Italija 3020

68

Sl.39. Kamioni na talijanskim autocestama

Izvor: Autorska fotografija

Milano, kao vodeće industrijsko, urbano i prometno središte Italije, ima izrazito dobro

razvijen javni prijevoz koji se počinje razvijati još 1801. godine u obliku konjskog javnog

prijevoza, a pojavili su se i prvi omnibusevi te je kasnije uvedena i željeznica. U gradu isto

tako postoji i autobusni javni prijevoz sa 67 linija i trolejbus koji na 4 linije funkcionira u

širem središtu grada i njegovu samom centru. Isto tako, ishodište je Strade del Sole, a u

njegovom zaleđu je najvažniji alpski prijelaz St. Gothard i Simplonski pravac.

Što se povijesnog razvoja automobilske industrije tiče, prva kuća koja je započela s

proizvodnjom automobila 1896. godine u Padovi zvala se Miari&Giusti, a 1899. u Torinu

osnovana je nadaleko poznata kompanija Fiat, odnosno FabricaItaliana Automobili Torino,

koja je za vrijeme rata, osim automobila, proizvodila i vojnu opremu. Njezin vlasnik bio je

GiovanniAgnelli koji je Europi prenio osnove fordizma i model forda. Nakon Prvog svjetskog

rata, Fiat proizvodi oko 50 000 automobila te prekriva oko 90% automobilskog tržišta Italije.

Nadalje, od važnijih ističe se i Lancia osnovana 1906. godine te Alfa Romeo čija je tvornica

bila u predgrađu Milana, a sada je proizvodnja premještena na jug u okviru razvoja

talijanskog juga. Od svjetski poznatih prestižnih marki, u Italiji su ”rođene“ Ferrari 1929.

godine, Lamborghini koji je svoj uspon započeo najprije s proizvodnjom traktora te Maserati

osnovan u Bologni.

69

5.3. Pomorski promet

Italija je izrazito pomorska zemlja budući da je s tri strane okružena morem i ispružena je

duboko u Sredozemno more. Takav je položaj kroz povijest pridonio državi izrazitu važnost u

pomorskoj trgovini kao i tranzitnu ulogu važne Sredozemne zemlje prema Atlantskom

oceanu. Upravo zbog toga Italija posjeduje veliki broj strateški važnih luka na Sredozemnom,

Jonskom, Tirenskom i Ligurskom moru, čak njih 18 (Nejašmić, 2009).

Neke od najvažnijih teretnih luka su Taranto, Savona, Genova, Trieste te GioiaTauro na

jugozapadu zemljekoja je jedna od najvećih kontejnerskih luka u Europi pa čak i u svijetu. Što

se tiče važnijih i većinski putničkih luka, ističe se Messina. Odmah iza nje je Reggio di

Calabria na samom jugu Italije, Capri, Napoli te ostale luke koje povezuju ne samo Siciliju i

Sardiniju s kopnom, nego ostvaruju veze i sa Korzikom, Španjolskom, Tunisom, Egiptom pa

čak i s Turskomi Izraelom.Genovska i Tršćanska luka najvažnije su tranzitne i trgovačke luke

jer se preko njih ostvaruje kontejnerski i tankerski promet s unutrašnjošću

kontinenta.Talijanske luke ostvaruju ukupno najveći teretni promet na Zapadnom Mediteranu

(Janjatović i Matijević, 2008).

Gospodarstvo Italije je među najrazvijenijima u Europi, a luke u njoj imaju velik udio u

ukupnom prometu europskih luka, te se ubrajaju među vrlo opremljene i tehnološki jako

napredne luke iako je lučki sustav rascjepkan te se sastoji od mnogo malih luka koje

karakterizira razmjerna neučinkovitost i ograničena tržišna snaga u odnosu na globalne

operatore terminala. Iako raspolažu suvremenom infrastrukturom, te luke se, također,

suočavaju s problemima u poslovanju. To se prvenstveno odnosi na potrebu za stalnim

investiranjem u proširenje lučkih kapaciteta kao i na obnavljanje i širenje kopnenih

prometnica koje ih povezuju sa zaleđem te ulaganja u projekte pomorskog prometa od strane

EU-a (Tab.2.).Važan učinak na količinu prometa ima činjenica da lukama upravlja državno

tijelo, ali koncesije nad pojedinim terminalima imaju privatni operateri (Europski revizorski

tim, 2016).

70

Budući da je terenska nastava bila tematski povezana sa sjevernim dijelom Italije i dolinom

rijeke Po, kao glavna luka u tom području ističe se Genova koja je uz Marseille najvažnija

luka u Sredozemlju.

Sl.40. Genovska luka


Iako je dolina rijeke Po otvorena prema Jadranskom moru, Genova je najveća luka sjeverne, a

i cijele Italije. Dobro je položena u odnosu na Atlantik,a iz nje proizlaze i dva prekoalpska

naftovoda te ima vrlo jako brodogradilište (Nejašmić, 2009). Putnička prometna pristaništa

protežu se na površini od oko 250 tisuća četvornih metara i opremljeni su s ukupno 18

Država € Udio

1. Španjolska 2610322428 38,51 %

2. Italija 837719751 12,36 %

3. Grčka 588742943 8,69 %

4. Poljska 564232876 8,33 %

5. Francuska 341726711 5,04 %

6. Portugal 314324344 4,64 %

7. Latvija 173729139 2,56 %

8. Njemačka 143786488 2,12 %

9. Nizozemska 91333779 1,35 %

10. Rumunjska 83148025 1,23 %

Izvor: Europski revizorski tim, 2016

Tab.2. Ulaganje financijskih sredstava EU-a u projekte pomorskog prometa (razdoblje 2000. –

2013.)

71

vezova: 5 za krstarenje i 13 za trajekte. Kao rezultat toga, mogu nositi ukupno 4 milijuna

putnika s trajekta, 1,5 milijuna automobila i 250 tisuća kamiona (Janjatović i Matijević,

2008).

To je luka koja se širila naglo, u prostornom kontinuitetu u odnosu na staru lučku jezgru zbog

pojave specijaliziranih brodova velike nosivosti nakon Drugog svjetskog rata. Utjecaj uspjeha

luke Genova nije ograničen samo na gospodarstvo grada i zaleđa nego se proširio i na čitavu

regiju. Genovska luka se obično definira kao ligurska glavna industrijska lokacija i kao

prirodna vrata na sjeveru Italije zahvaljujući povlaštenom zemljopisnom položaju i značajnoj

lučkoj tradiciji.

No ipak, većina institucija priznaje poteškoće u pronalaženju prostora u unutrašnjosti koji bi

se koristili za rukovanje i upravljanje teretom. Među glavnim razlozima su, s jedne strane,

planinski lanci koji se vežu za grad i koji ometaju razvoj luke, dok s druge strane, postoji

povijesni trend razvoja urbanih područja u susjedstvu luke, što u osnovi smanjuje prostor za

lučke aktivnosti(Basta i Morchio, 2008). Iako se Genovu smatra pretežito važnom teretnom

lukom s prometom od otprilike 50 milijuna tona tereta, ni putnički promet nije u zaostajanju.

To se najbolje vidi na slici 4. gdje je udio putničkih brodova kroz protekli mjesec pokrivao

15% dok su teretni brodovi vodeći u ukupnom broju brodova u luci s 23%.

Sl.41. Vrste brodova u luci Genova (stanje: 4. mjesec 2018.)

Izvor: Marine Traffic, 2018

72

Sl. 42. Paralelno pružanje četverotračne autoceste i elektirficirane željeznice


5.4.Željeznički promet

Željeznički je promet, uz cestovni, drugi glavni oblik prometa u Europi pa tako i Italiji.

Putnicima nudi učinkovitu uslugu s jednim od najnižih cijena u Europi, a problem stvaraju

gužve u ljetnim mjesecima. Talijanske državne željeznice posjeduju većinu mreže (Meštrov,

2017). U suvremenom razdoblju izgradnje željeznica u Italiji je izgrađena Direttisima na

relaciji Napulj – Rim – Firenza – Bologna – Milano (Jakovčić, 2016). Puno je sredstava

uloženo na razvoj željezničkog sustava u Italiji, no više od strane privatnika, nego vlade

(Meštrov, 2017). Ukupno je 16788 km željezničkih pruga 2016.godine dok je 2010. godine

bilo 16704 km. Od toga je 12023 km elektrificirfano dok je 2010. elektrificirano bilo 11906

km(Eurostat, 2018).Primjer takve željeznice nalazi se na slici 5. Održavanje i izgradnja mreže

pod nadležnošću je državne tvrtke RFI (ReteFerroviariaItaliana). Postoje 3 vrste linija u Italiji:

fundamentali- najvažniji dijelovi mreže koji povezuju velika i važna čvorišta, komplementari-

povezuju manje važna naselja i dinodo-povezuju prve dvije vrste pruga. U putničkom

prometu postoji nekoliko koncesionara za razliku od Republike Hrvatske koja ima samo

jedan, Hrvatske željeznice. Najvažniji je Trenitalia koji obuhvaća najveći dio putovanja na

talijanskim prugama, zatim NuovoTrasportoViaggiatori i Trenord. Za internacionalni

prijevoz, posebice prema Švicarskoj značajan je Tilo.

Prva pruga sagrađena je 1839. godine, nedugo nakon izgradnje prve pruge u Ujedinjenom

Kraljevstvu. Izgrađena je na relaciji Napulj – Portici u duljini od 7,6 km (Jakovčić, 2016).

Željeznička mreža značajno se razvila od tada posebice u sjevernom dijelu, Padskoj nizini.

Veliku važnost u cjelokupnoj željezničkoj mreži ima brza željeznica. Postoji 974 km brzih

pruga koje su velikim dijelom prilagođene za putovanja od 300 km/h (Istat, 2018).

73

Sl. 43. Ukupan broj putnika na talijanskim željeznicama 2007. – 2015. godine

Izvor: Eurostat, 2018

Konstruirane su u dva pravca kao što možemo vidjeti na slici 4., jedan vodi od Torina , preko

Milana, Bologne, Firenze, Rima i Napulja do Salerna, a drugi od Torina do Milana, Venecije

i Trsta. Brzim željeznicama godišnje se prosječno preveze oko 64 milijuna putnika (Istat,

2018). Prva linija brze željeznice izgrađena je između Milana i Firenze kao dio željezničke

pruge od Milana prema Rimu, tzv. Diretissima (Meštrov, 2017). Uvođenje brzih željezničkih

pruga utjecalo je na skraćivanje vremena putovanja i veću mobilnost ljudi. Tako je dionicu

Milano –Rim u duljini od oko 550 km moguće prijeći za 2h i 40 min., a Torino – Milano za

sat vremena (Trenitalia, 2018). To je istovremeno utjecalo na zračni prijevoz jer se željeznički

prezentira kao puno jednostavniji i brži (Meštrov, 2017).

Trenitalijom se godišnje preveze oko 55 milijuna putnika. Ukupan broj putnika se u Italiji iz

godine u godinu povećava. Na slici 6. se može uočiti povećanje broja putnika za više od 5

milijuna u posljednjih nekoliko godina.

Na talijanskim prugama postoje tri modela brzih vlakova. Jedan je Frecciarossa (crvena

strijela), najbrži talijanski vlak, razvija brzine do 300 km/h (testiran je do 360 km/h). Za sada

postoje samo dvije linije, prva koja povezuje Torino – Milano – Bolognu – Firenzu – Rim –

Napulj, a druga sa nastavkom iz Bologne prema Jadranskom moru, Bologna – Rimini –

Ancona. Postoji 87 dnevnih veza. Sljedeći modle, Frecciargento (srebrna strijela), razvija

brzine do 250 km/h. Linije povezuju gotovo cijelu Italiju, od sjevera do juga, od Trsta do

ReggioCalabrie s 58 dnevnih veza. Posljednji je Frecciabianca (bijela strijela) koji povezuje

sve veće i važnije gradove u Italiji. Razvija brzinu do 200 km/h i postoji 86 dnevnih linija

(Tripologia, 2015).

74

Sl. 44. Željeznička mreža u Italiji

Izvor: Autorski rad

Internacionalna povezanost željeznicom od velike je važnosti za Italiju, a za to su posebno

značajni tuneli preko Alpa, Frejus prema Francuskoj, Simplon prema Švicarskoj, Gothard i

Brenner. Željeznica je vrlo razgranata i značajna, dakle, u povezivanju posebice Sjeverne

Italije s okolnim država (Jakovčić, 2016) što se također može uočiti na slici7. Linije su

redovite i česte, svakih 20 minuta u trokutu Milano, Torino i Genova voze vlakovi što brzi,

što putnički, koji prometuju do 200 km/h. Regionalni, putnički vlakovi dijele se na RGV i

REG. RGV putuju direktno između dva odredišta, dok REG staju na pojedinim stanicama.

Također i tu postoji više koncesionara, samim time i veći izbor kupnje karata, odnosno

jeftinije karte.

75

Sl.45. Karta milanskog metroa


U Italiji, također, dosta gradova ima i podzemne željeznice. Najznačajniji metro je onaj u

Milanu sa 100 km pruga i jedan je od rijetkih u kojem se linije ne pružaju paralelno, a preveze

1,165 milijuna putnika dnevno (Istat, 2018) čija mreža je prikazana na slici 8. Prva linija

sagrađena je 1964. godine, a zadnje je proširenje bilo 2015. godine do stadiona San Siro.

Povezan je s prigradskom željeznicom u okviru integriranog prijevoza putnika.

Također, u Milanu postoji i prigradska željeznica koja ima 12 linija na duljini oko 400 km,

415 vlakova dnevno vozi na tim linijama i preveze oko 165 tisuća putnika. Prijevozne karte su

integrirane s metroom. Milano ima više željezničkih stanica koje su disperzno smještene u

gradu. Najveća je Milano Centrale, a druge značajne su Milano Porta Garibaldi i Porta

Cadorna. Zajedno povezuju Milano s brojnim europskim gradovima, osim samo s

talijanskima, Bernom, Zurichom, Genevom, Bečom, Parizom itd. Torino i Genova imaju po

jednu metro liniju. Prigradska željeznica integrirana je u sustav javnog prijevoza u kojem se

naglasak stavlja na autobusni prijevoz. Genova ima dvije prigradske linije.

Cijene karata nisu visoke upravo zbog postojanja konkurencije. Najznačajniji operater,

Trenitalia, ujedno nudi i najniže cijene. Primjerice relacija Trst – Firenza–Rim – Pisa –

Milano – Venecija – Trst iznosila bi 54 eura. Postoji nekoliko vrsta karata za prijevoz

željeznicom pri istome operateru, a to su base, osnovna vrsta karte za koju su moguće sve

promjene i najskuplja je. Economy je srednja opcija. Promjenu karte možete napraviti samo

jednom i morate doplatiti razliku do Base cijene. Super Economy je najjeftinija opcija. Nakon

kupovine bilo kakva promjena ili povrat novca više nije moguć te Ordinaria, obična karta za

regionalne vlakove (Tripologia, 2015).

76

5.5. Zračni promet

Zračni promet Italije važan je pokretač gospodarskog razvoja i pruža značajan doprinos

povezivanja s čitavom Europom. Italija je peta u Europi po prometu putnika. Prema nedavnoj

procjeni, 2013. godine u Italiji je industrija zračnog prometa ostvarila prihod oko 4,79

milijardi eura. Prema tim podacima naznačeno je i da se 2014. godine promet povećao za

6,2% u odnosu na 2013. godinu. 2016. godine je prevezeno 148 milijuna putnika (otprilike

10% prevezenih u Europi). Većina otpada na međunarodni prijevoz, dok se domaći prijevoz

uglavnom svodi na povezivanje Milana i Rima te povezivanje Sicilije i Sardinije s kopnom.

Najveća zračna luka je Fiumicino koja se nalazi u Rimu i godišnje prevozi oko 41 milijun

putnika, a nakon nje slijedi Malpense koja se nalazi u Milanu, Bergamo, Venecija- Marco

Polo i Linate koji je također u blizini Milana. Od 5 najvećih zračnik luka, tri se nalaze u

okolici Milana pokazujući zapravo cjelokupni značaj Milana u gospodarstvu.

Zračna luka Malpensa godišnje prevozi oko 22 milijuna putnika i nalazi se 48 km

sjeverozapadno od Milana. Zajedno sa zračnom lukom Rim- Fiumicino čini najvažnije zračno

čvorište i druga je luka po broju putnika u Italiji. Zračna luka potpuno je renovirana u travnju

2015. pa je Milano Malpensa sada puno pristupačnija i učinkovitija. Širok opseg

renovacijskog projekta unaprijedio je praktičnost i izgled svih pultova za check-in, kao i

područja za odlaske te područja za sigurnosne provjere. Također je izrađena nova

komercijalna platforma, koja je najveća u Europi,23.000 m² prostora s više od 100 trgovina.

Zračna luka se sastoji od dva odvojena terminala. Na terminalu 1 nalaze se letovi

interkontinentalne i međunarodne važnosti dok je terminal 2 isključivo posvećen charter i

low-cost letovima. Na terminalu 1 nalazi se željeznički kolodvor koji je izravno povezan sa

stanicom Milano Cadorna, a sa terminalom 2 povezan je sa shuttlebusevima.

Zračna luka Bergamo je druga po broju putnika i nalazi se 55 km od Milana. Zračna luka je

osnovana 1937. isključivo za vojne potrebe, ali od 1970. služi i za prijevoz putnika. Danas se

zračna luka uglavnom koristi za teret, low-cost i charter letove. Naziva se još i Ryanairovim

aerodromom sa svakodnevnim letovima Ryanaira i ostalih low-cost kompanijama koji lete u

sve dijelove Europe. Bergamo je poprilično dobro povezan s autobusnom i željezničkom

mrežom s Milanom što dokazuje i 12 milijuna putnika godišnje i također je poznat po tome

što je tamo smješten logistički centar DHL-a. U sektoru Cargo zauzeo je treću poziciju za

količinu robe koja se prevozi u Italiji. Zračna luka Bergamo razvila se zahvaljujući povoljnom

prometno-geografskom prometu; nalazi se u blizini velikih alpskih skijališta, jezera i

poslovnih gradova kao što su Milano, Bergamo i Brescia.

77

Treća po redu zračna luka je Linate, nazvana je po EnricuForlaniniju, i nalazi se 7 km od

središta Milana. Zračna luka ima samo jedan terminal i dvije piste, a koristi se samo za

domaće low-cost aviokompanije. U listopadu 2001. u maglovitoj zračnoj luci dogodila se

nesreća prilikom sudara aviona zrakoplovne tvrtke Scandinavian Airlines System i malog

zrakoplova pri čemu je stradalo 118 ljudi.

Zračne luke u Genovi i Torinu nemaju veliki utjecaj na zračni promet sjeverne Italije. Zračna

luka u Genovi nalazi se kompletno uz more i odmah pored aerodrom nalazi se luka za kruzere

tako da putnici koji dolaze avionom samo ušeću u kruzer i dalje nastave svoje putovanje (slika

10). Zračna luka Torino-Caselle, nazvana po bivšem predsjedniku Italije Sandru Pertiniju,

nalazi se 16 km sjeverno od Torina. 2007. i 2008. godine dobio je nagradu od Internacionalne

komisije zračnih luka za najbolji aerodrom u Europi u kategoriji 1-5 milijuna prevezenih

putnika godišnje, a razlog tome je što je uTorinu 2006. godine održane Zimske olimpijske

igre.

Sl.46. Zračna luka u Genovi odmah pored luke kruzera

Izvor:LIMJ GenoaAirportItaly, 2014

78

6.REGIONALNE RAZLIKE U GOSPODARSTVU

ITALIJE

6.1.Uvod

Italija je država u južnoj Europi koja obuhvaća površinu od 301.230 km², a u njoj živi 60 589

445 stanovnika prema popisu iz 2016. Gustoća stanovništva je 197 st/km², a razlikuje se od

sjevera prema jugu. Bitan je podatak i da nominalni BDP iznosi oko 1850 mlrd. USD (2016.

god.), iz čega možemo izračunati da BDP per capita iznosi oko 30 000 USD. HDI (pokazatelj

UN-a koji mjeri kvalitetu života u svim državama članicama) iznosi 0.887 (2016.) po čemu je

Italija 26. u svijetu (Wikipedia, 2018).Italija se sastoji od velikog Apeninskog poluotoka te

Sicilije i Sardinije. Na sjeveru ima kopnenu granicu i graniči s Francuskom, Švicarskom,

Austrijom i Slovenijom. Nadalje, ima morsku granicu s Hrvatskom. Izlazi na Jadransko more

na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more

na sjeverozapadu što rezultira povoljnim geostrateškim položajem. Na državnom području

nalaze se dvije enklave: Vatikan i San Marino. Glavni grad je Rim kojem gravitira velik broj

stanovnika, a sam grad sadrži bitne političke i gospodarske funkcije. Poluotokom se protežu

Apenini koji se na sjeveru spajaju s Alpama od kojih je dio također talijanski. Sjeverom

dominira rijeka Po i njezine pritoke koje su uvjetovale ubrzanu razvojnu dinamiku sjevernog

dijela Italije na štetu talijanskog juga. (Curić, Z. i dr, 2013.)

Sl. 47. Rijeka Po kod Torina (Radoš, 2018.)

79

Blizina prometnih tokova, kao i same Europe te kontinentalna klima, ubrzali su razvoj

sjevera Italije na kojem prevladava industrija i privatne tvrtke, a udaljenost i sredozemna

klima usporile su razvoj poljoprivrednog juga na kojemu je mnogo nezaposlenih. Regionalne

razlike izražene su i u standardu i načinu života sjevera i juga. Jug Italije vrlo je povoljan za

razvoj poljoprivrede zbog kvalitetne obradive zemlje na aluvijalnim i vulkanskim nanosima,

povoljne klime i velike potražnje. Nerazvijenost, izoliranost i zaostalost talijanskog juga

rezultiralo je iseljavanjem mladih te zapuštanje idiličnih krajolika mediteranske, južne

Italije.Naravno, u svakoj državi postoje gospodarski razvijeniji ili manje razvijeni krajevi

(regije), no u Italiji je taj problem posebno izražen, i to puno više nego u bilo kojoj drugoj

razvijenoj članici Europske unije. Zbog toga, država se dijeli na puno razvijeniji sjever i

manje razvijeni jug kojeg Talijani zovu Mezzogiorno (Wikipedia, 2018). Ovaj seminar bavi

se upravo tim regionalnim razlikama. Opisat ćemo uzroke zbog kojih uopće razlike postoje te

kojim bi se rješenjima mogle smanjiti ili potpuno ukloniti.

Sl.48. Prometna infrastruktura u Genovi (Radoš, 2018.)

80

Sl. 49 Regije Italije

Izvor: Wikipedia, 2018.

6.2.Regionalna podjela Italije

Administrativno se Italija dijeli na 20 regija koje se dalje dijele na provincije (a one se dalje

dijele na općine). Regije su utemeljene Ustavom iz 1948., a za njihovo izdvajanje korišteni su

geografski, povijesni i ekonomski kriteriji. Svaka regija ima svoj parlament i vladu koja ima

mogućnost odlučivanja o pojedinim pitanjima. Ipak, pet regija ima Ustavom zagarantiran

poseban status koji im jamči još veću financijsku samostalnost od ostalih regija. To su otočne

regije Sicilija i Sardinija te regije na krajnjem alpskom sjeveru koje su taj status izborile

ponajprije zbog zaštite prava manjina (frankofonska i germanska) (Klarić, 2015).Kako bi

prikaz svih 20 regija bio previše opširan, Italiju smo u ovom dijelu podijelili na geografske

regije (Sjeverna, Srednja i Južna).

Sjeverna Italija najrazvijenija je

regija, koja ostvaruje najveći udio u

nacionalnom BDP-u te ima najveću

razvijenost, ali i gustoću naseljenosti.

Na površini od 120 000 km2 živi oko

28 milijuna stanovnika (Wikipedia,

2018).Možemo reći da je dio

europskog Heartlanda.

Od svih dijelova Italije, Sjever je prvi

doživio industrijalizaciju (druga

polovica 19. St.) i to je upravo jedan

od razloga veće gospodarske

razvijenosti od ostatka Italije. Već

tada je stvorena razvojna osovina

industrije Torino-Milano, koji

zajedno sa najvažnijom lukom Genovom čine talijanski industrijski trokut, najvažnije

industrijsko područje u Italiji. Torino ima razvijenu tekstilnu, elektroničku, i osobito

automobilsku industriju (Fiat). Milano (najveći grad regije sa 1 400 00 st.) se pak ističe

snažnom metalnom industrijom, ali i kao financijsko-trgovački te modni centar države (Gall,

Matas, 2015).

Što se tiče sjevera, značajan je i prihod od turizma jer se upravo tu nalaze vrlo atraktivna

turistička mjesta i gradovi (Gardaland na Lago Di Gardi, Venecija, Milano,Bolognai

81

dr.)(Meštrov, 2017).Kad govorimo o poljoprivredi, Sjever ima manje zaposlenih od Juga, ali

zbog bolje primjene mehanizacije, krupnijih posjeda i primjene modernih agrarnih metoda,

proizvodi više poljoprivrednih proizvoda (Nejašmić, 2009.).

Srednja Italija obuhvaća regije Lazio,

Toskana, Marche i Umbriju. Izlazi na

jadransko i Tirensko primorje koji su

najnaseljeniji dio regije, za razliku od

brdskog područja u Apeninima. Ukupno

obuhvaća 58051 km2 na kojima živi oko

12 milijuna stanovnika.

Zapadno od Apenina tlo je zasađeno

žitaricama, povrćem i voćem, dok se na

njihovom obroncima nalaze vinogradi

(Klemenčić, 1997).

Srednja Italija prometno povezuje sjever i

jug zemlje pa njome prolaze važne

prometnice, željeznica i autoceste, koje su

smještene uz veće gradove.

U Laciju, koji je inače druga talijanska

regija po udjelu u BDP-u sa oko 11%

nalazi se glavni grad Rim. Najveći je

talijanski grad, a iako u njemu nema previše industrije, važan je zbog velikog broja turističkih

posjeta. 2017. godine grad je posjetilo više od 10 milijuna stranih turista. Bitan je također i jer

je političko, umjetničko i crkveno središte. Uz Rim, važni drugi gradovi su lučki grad Ancona

(Marche), zatim Firenca, Siena i Livorno (Toskana) te Perugia (Umbrija).Kada govorimo o

ukupnoj gospodarskoj razvijenosti, Srednja Italija sudjeluje u BDP-u manje od Sjeverne, ali

više od Južne Italije.

Južna Italija obuhvaća prostor južnije od Rima te otoke Siciliju i Sardiniju. Na 123 036 km2

živi 20 milijuna stanovnika (Wikipedia, 2018.). To je najnerazvijeniji dio Italije u svakom

pogledu, a Talijani često za njega koriste naziv Mezzogiorno. To je područje talijanske

gospodarske periferije. 8 talijanskih regija dio je Juga (Kalabrija, Kampanja, Molise, Sicilija,

Sardinija, Apulija, Abruzzo, Basilicata). Siromaštvo, kriminal i lijenost stereotipi su kojima se

često karakterizira ovaj prostor, iako oni nikako nisu posve netočni.Također problem

predstavlja i sklonost korupciji.Napulj (Napoli) vodeći je gospodarski centar Juga. To je

Sl. 50 Važnije gospodarske regije Italije


82

druga luka Italije i važan industrijski centar (metalurgija, brodogradnja, prehrambena

industrija i dr.). Unatoč tomu, regija u kojoj se nalazi (Kampanja) tek je sedma po udjelu u

nacionalnom BDP-u sa otprilike 6.1 % (Eurostat, 2018.).

Sicilija je najvažniji talijanski otok, a od Apeninskog poluotoka razdvaja ju Mesinski tjesnac,

koji je na najužem dijelu širok tek 3 kilometra (u budućnosti je planirana izgradnja visećeg

mosta radi bolje prometne povezanosti) (Gall, Matas, 2015). Ima plodna tla i ugodnu klimu, a

zahvaljujući natapanju, stvoreni su uvjeti za jači razvoj poljoprivrede koji nisu u potpunosti

iskorišteni. Ipak, uz već spomenutu Kampanju, druga je regija po važnosti na Jugu. Uzgajaju

se agrumi (limuni, naranče), banane, šećerna trska i vinova loza (Nejašmić).Sardinija druga

otočna regija, ali mnogo dalja od samog Apeninskog poluotoka od Sicilije, te joj se stoga i

gospodarska važnost znatno manja, gotovo svedena na minimum. Važno je stočarstvo (ovce i

koze), osobito oko glavnog grada Cagliarija.

83

6.3. Gospodarske razlike

Kada se spominje različita razvijenost područja unutar jedne države uvijek se spominje Italija.

Ova sredozemna država postala je sinonim za neravnomjeran razvoj i napredak svojih

dijelova. Sjeverni dio Italije gospodarski je napredan i pripada europskoj tzv. „Plavoj banani“

te slabije razvijeni jug koji zaostaje za sjevernim predjelima(Nejašmić).

Industrijski rast Italije započeo je kasnije nego u njoj susjednim državama srednje i zapadne

Europe zbog nedostatka sirovina, prvenstveno ugljena i željezne rude, no Italija je taj

nedostatak donekle rješavala uspješnim lociranjem proizvodnih kapaciteta, posebno

metalurških na obale mora (litoralizacija). Industrijalizacija se temeljila na jeftinoj radnoj

snazi i hidroenergiji predalpskog područja, te eksploataciji metana iz Padske nizine. Prema

statističkim podacima Italija uvozom podmiruje oko 75% energetskih potreba te većinu

sirovina (Eurostat, 2018).

Do jačanja industrijalizacije dolazi nakon Drugog svjetskog rata, kada je rast brži nego u

drugim razvijenim državama. Uspoređujući nekoliko vodećih zapadnih industrija, može se

uočiti da je talijanska industrija imala najviše stope produktivnosti od 1960. do 1994. godine.

Porast proizvodnje zahtijevao je povećanje uvoza sirovina, a to su izjednačavali izvozom

automobila i bijele tehnike. Za Italiju su karakteristična velika poduzeća koja drže 75%

ukupnog industrijskog kapitala. Takvi veliki sustavi uglavnom su u vlasništvu države ili

banaka. Talijanska gospodarska struktura temelji se na brojnim malim, usitnjenim tvrtkama,

te je problem što su jako ovisne o trenutnom stanju na tržištu. Industrija je koncentrirana u

sjevernom dijelu Italije, sa glavnim industrijskim trokutom Milano-Torino-Genova. Sve je to

Italiju postepeno, ali snažno razdijelilo na razvijeni sjever te Mezzogiorno, slabo razvijeni jug.

Rješenje problema se, kako kažu stručnjaci, nalazi u tome da je potreban snažniji rast srednje

velikih poduzeća jer se optimalni rezultati postižu u tvrtkama sa 200 do 300 zaposlenih.

Unatoč visokom stupnju industrijalizacije Italija je još uvijek zemlja snažne poljoprivrede, a

tome su pogodovale velike površine kvalitetnog obradivog zemljišta na aluvijalnim nanosima

i vulkanskim izljevima. Premda se udio aktivnog poljoprivrednog stanovništva u ukupnom

aktivnom stanovništvu smanjio na 4%, poljoprivreda je i dalje vrlo značajan gospodarski

sektor. No sjever Italije uzima prevlast i u primarnim djelatnostima kao što je poljoprivreda,

jer je Padska nizina najpogodnija za proizvodnju kukuruza, šećerne repe i riže (po čijoj je

proizvodnji Italija prva u Europi) i zbog mehanizacije i agrarnih metoda proizvodi više

poljoprivrednih proizvoda od juga. Druga područja su zbog slabijeg tla manje pogodna za

84

poljodjelstvo, ali s intenzivnom obradom, melioracijom, gnojenjem i drugim aktivnostima i ta

područja su dosegla visoke prinose (Nejašmić,I., Geografija Europe,2009.).

Pored nedostatka kvalitetnog zemljišta, vode, kvalitetne poljoprivredne radne snage, velike

teškoće čini i nepovoljna posjedovna struktura i razdrobljenost zemljišta. Prosječna veličina

posjeda je 8 hektara, a najmanja je u Padskoj nizini, na obalama i u Toskani. Iako je

poslijeratna agrarna reforma veleposjednicima (latifundistima) oduzela dosta zemlje, još je

uvijek četvrtina poljoprivrednog zemljišta u rukama veleposjednika s posjedima preko 500

hektara (Wikipedia, 2018.)

Sl. 11 Regionalni GDP per capita u Italiji 90-ih

Izvor: Nejašmić, I.

Regionalni BDP per capita početkom 90-ih pokazuje jasnu sliku odnosa snaga sjevernog,

srednjeg i južnog dijela Italije. Cijeli sjever Italije može se pohvaliti iznadprosječnim

državnim BDP-om. U prosjek Italije spadaju pokrajine središnjeg dijela Italije, a to su:

Toskana, Marche, Umbria i Abruzzi, no u tom dijelu zemlje ističe se jedino pokrajina Lazio

85

Sl. 52. Regionalni GDP percapita u Italiji 2015. godine


sa glavnim gradom Rimom koja pozitivno odskače od državnog prosjeka. Što se spuštamo

južnije tako i opada BDP per capita, prema pokrajinama Calabria i Sicilija koje dosežu

najmanji BDP per capita u Italiji.

Usporedbe radi 2015. godine ostala

je podjednaka razlika u BDP-u per

capita u Italiji. Nerazvijeni

Mezzogiorno, središnja tzv. Treća

Italija se drži prosjeka uz izuzetak

pokrajine Lazio, te najrazvijeniji

sjeverni dio Italije gdje se ističe

najrazvijenija pokrajina Alto Adige

sa preko 40 000 eura per capita.

Jedna od demografskih konstanti je

iseljavanje s juga na sjever Italije,

ali i u europske zemlje (Švicarska,

Njemačka, Francuska). Danas je

najveći demografski problem

prirodna depopulacija i starenje

stanovništva. Prirodno kretanje

(prosjek 2000-2005. u ‰): n = 9,2;

m =10,0; pp = -0,8; TFR = 1,28. U stopi rodnosti još uvijek postoje razlike između juga i

sjevera, ali rodnost slabi i na jugu što zbog općih razloga smanjenja fertiliteta, toliko zbog

iseljavanja mladih i demografskog starenja (Eurostat, 2018.).

Italija spada među gusto naseljene zemlje, ali je zbog prirodnogeografskih i gospodarskih

razlika gustoća vrlo različita. Najmanja je u Valle d'Aosti (36 st./km2), a najveća u

Kampaniji, (prije svega u provinciji Napulj), Lombardiji i Liguriji.

Problem nejednakog razvoja Italije nije samo talijanska briga nego se i Europska unija

uključila u rješavanje tog problema, te su korišteni i fondovi za regionalni razvoj EU i

Svjetske banke. Regionalne razlike postoje i unutar samog Juga, zbog različitih prirodnih

uvjeta. Industrijski pogoni podizani su uglavnom na obalnim ravnicama s razmjerno

razvijenom poljoprivredom, a izvan njih u gradovima, lukama i uz autoceste, oko Napulja,

86

Palerma i u području industrijskog trokuta Juga Bari-Taranto-Brindisi. Smatralo se da će kada

je uspostavljen Fond za razvoj Juga 1950., uz reforme mirovinskog i socijalnog osiguranja, da

će riješiti probleme za deset godina, što se nije ostvarilo. Stvoreni su polovi razvoja i stvoren

odgovarajući polazni temelj za trajan i samostalan razvoj Juga. Počeli su s otkupom

veleposjedničke zemlje i podijelili je seljacima. (Nejašmić,I., Geografija Europe,2009.). No

trenutno u južnom dijelu Italije nezaposlenost je na visokih 20%.

U sjevernoj Italiji sve veću popularnost dobiva politička stranka “Lega Nord” (Sjeverna liga),

koja se zalaže za podjelu Italije na sjeverni i južni dio koji bi se prema rijeci Po zvao Padanija.

Cilj im je osloboditi građane sjeverne Italije od prevelikih izdvajanja za pomoć Jugu te da bi

se s tim još više ojačao sjever zemlje. Ovo je primjer kako se Talijani razlikuju i po

mentalitetu, te su se pokazali i nekolegijalnima prema južnim Talijanima te kako su se u

anketi izjasnili smatraju da se na jugu premalo radi i trudi da se Mezzogirno podigne iz

konstantnog zaostajanja za sjeverom.

Nadalje, nedostatak ekonomskog rasta uzrokovao je porast kriminala u Južnoj Italiji što koči

danji ekonomski razvoj , kulturni napredak i modernizaciju južnih regija. Stvorena je kulturna

i etnička dilema kada, primjerice, uzmemo u obzir da se neki od najstarijih talijanskih gradova

suprotstavljaju modernizirati i preferiraju staromodni i tradicionalni način funkcioniranja.

Jug ima veliki nedostatak ekonomskih sredstava i potreba, međutim potencijala za razvoj ne

nedostaje. Na raspolaganju su neiskorišteni resursi i nove poduzetničke mogućnosti.

Svjetlija budućnost juga na leđima je mladih ljudi. 2011. godine stanovništva iznad 65 godina

bilo je manje nego mlađih od 15,dok je na Sjeveru situacija obratna. Mlado stanovništvo ima

šanse kroz obrazovanje Jugu prenijeti prijedloge i investicije koje su ondje više nego

potrebne. 8% stanovništva između 25-64 godina imaju sveučilišnu diplomu što se ne razlikuje

uvelike od Sjevera. Stoga ulaganje u obrazovanje i sigurnost opstanka mladima na području

Mezzogiorna obavezan je čin.

Jug je prepoznatljiv po svojoj bogatoj kulturi i iznimnom krajoliku. U njemu se osim ljepote

kulture i baštine krije i profit kojeg Jug ne zna u potpunosti iskoristiti. Potrebne su promotivne

kampanje, posebno u inozemstvu, koje bi širile granice turističke ponude i usluga te učinile

Jug Italije poželjnom turističkom destinacijom. Popularnost narušavaju razni socijalni

problemi nerazvijenost ruralnog kraja, nepristupačnost i slaba prometna povezanost te snažan

utjecaj mafije na živote tamošnjeg stanovništva.

Mogućnosti Juga ukazane su na plasiranju kvalitetnih prehrambenih proizvoda. Visoka

kvaliteta, raznolikost i prepoznatljivost talijanskih prehrambenih proizvoda proizvođaču daje

veliku prednost u plasiranju te iste hrane(Nejašmić, 2009.).

87

7. GOSPODARSKI RAZVOJ MILANA

7.1. Uvod

Milano je grad koji se nalazi u razvijenom sjevernom dijelu Italije, na vrlo dobro

geostrateškoj poziciji lombardijske regije. Danas je on drugi po veličini grad u Italiji, a šire

područje gradabroji više od 8 milijuna stanovnika. On je najbogatiji talijanski grad i jedan od

najbogatijih u Europi (Introducing Milan, 2018). Glavni je pokretač talijanskog rasta

zahvaljujući prisutnosti vrlo dobrog obrazovanog i relativno mladog tržišta rada uključujući

razvijen poduzetnički bazen i mrežu dinamičnih malih poduzeća(OECD, 2018). Jedan je od

vodećih europskih i međunarodnih gradova u visini bruto domaćeg proizvoda (BDP). Godine

2016. gradsko područje Milana imalo je BDP od 153 milijarde eura (ostvaruje veći BDP od

11 drugih zemalja Europske unije i 12% BDP-a Italije), dok je regionalno područje Milana

(Lombardija) imalo BDP od 359 milijardi eura (otprilike četvrtina ukupnog BDP-a Italije i

više od 17 drugih zemalja Europske unije). Mogućnosti za zapošljavanje i karijeru su velike,

posebno za kvalificirane međunarodne radnike.Ovaj grad je jedan od glavnih financijskih i

poslovnih centara svijeta te je također vodeći po mnogim industrijama. Među njima su;

financijske i bankarske usluge, moda i dizajn, inženjerstvo, komunikacije, multimedija, itd.

(Ema Milano, n.d.). Grad također ima razvijenu mrežu cestovnih i željezničkih komunikacija,

dajući mu ekonomsku prednost nad ostalim manje razvijenim talijanskim gradovima (New

WorldEncyclopedia, 2018).

88

7.2. Industrija općenito

Tijekom prošlosti, ponajviše 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, tisuće Talijana

(najviše iz Južne Italije) preselilo su se u Milano kako bi našli posao, zbog vrlo brzog širenja

gospodarstva tog grada. Od 1980-ih, Milano je čak privukao i brojne strane imigrante. Velik

se dio stanovništva Milana tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća

preselio u pojas novih predgrađa ili manjih gradova u okolici. Iako se tada činilo da se

stanovništvo stabiliziralo, od 2001. bilježi se daljnji porast gospodarstva razvojem industrije i

blagim porastom stanovništva. Danas su „PiazzaAffari" i njeno zaleđe glavno industrijsko

područje (New WorldEncyclopedia, 2018).

Tab.3. Deset najpoznatijih tvrtki sa sjedištem u Milanu

Deset najpoznatijih tvrtki sa sjedištem u Milanu

Broj: Ime: Djelatnost:

1. Dolce&Gabanna moda i dizajn

2. Alfa Romeo proizvodnja automobila i auto

dijelova

3. Versace moda i dizajn

4. Prada moda i dizajn

5. Armani moda i dizajn

6. Moschino moda i dizajn

7. Vodafone Italy telekomunikacije

8. Unicredit financijske i bankarske usluge

9. Luxottica proizvodnja naočala i prodaja

10. BorsaItaliana burza

(izradila: Helena ShekBrnardić, 2018, izvor: Wikipedia, 2018

Razvoj milanske industrije, u kojoj uz domaći sudjeluje i švicarski, njemački i

francuski kapital, datira od druge polovice 19. stoljeća. Godine 1882.izgađrena je željeznička

mreža i probijen tunel St. Gothard, čime je znatno olakšana doprema sirovina i ugljena iz

Njemačke za milansku metalurgiju. Podizanje termoelektrane kraj Milana (1883.), prve u

Europi, i kasnije iskorištavanje lombardijskih energetskih izvora (hidroenergija, ležišta

metana i dr.), pridonijeli su intenzivnom razvoju industrije i grada. Nakon stradanja u

Drugom svjetskom ratu, naglim razvojem obnovljene industrije Milano je izbio na čelo

najjače industrijske koncentracije u Italiji (tzv. industrijski trokut Milano–Torino–Genova).

89

Uz metalnu industriju (tvornice automobila Alfa Romeo i drugih motornih vozila,

željezničkoga materijala i sl.) snažno se razvija elektrotehnička i elektronička, kemijska,

farmaceutska, tekstilna i prehrambena industrija te proizvodnja pneumatika, keramike, obuće i

dr. (Eniciklopedia, 2018).

U 19. stoljeću Milano se postavio kao kao glavni grad inovativnosti, proizvodnje i

učinkovitosti jer se smatralo da Rim nema te vrijednosti izražene u tolikoj mjeri. Njegova

važnost je došla do još većeg izražaja u 20. stoljeću kada je postao talijanski centar industrije i

financija, kao i motor iza izvanrednog gospodarskog razvoja zemlje.

U prvoj polovini 20. stoljeća, mehanička industrija dominira milanskim gospodarstvom.

Proizvodnja automobila (već spomenuti Alfa Romeo), motocikala i skutera, zrakoplova,

velikih električnih aparata, željezničkih materijala i drugih obrada metala, koristila je gotovo

polovicu radne snage. Druga značajna proizvodnja je bila proizvodnja guma pogona tvrtke

Pirelli, koja je i danas važna.

Kemijska proizvodnja imala je značajnu važnost u jednom trenutku, ali se sada

uglavnom odmaknula od grada. Tekstilna industrija (pamuk, konoplja, svila i umjetna vlakna)

i dalje je prisutnau regiji. Od kraja Drugog svjetskog rata praktički je cijeli industrijski rast

koncentriran u periferijskim područjima grada. U samom gradu dominiraju gotovi proizvodi

odjeće. Od ranih 80-ih godina prošlog stoljeća, milanska modna industrija postigla je veliku

komercijalnu vrijednost, a grad sadrži salone nekih svjetski najpoznatijih modnih dizajnera:

Armani, Versace, Ferré, Prada, Dolce &Gabbana i Missoni (Britannica, 2018).

Milano je glavni grad privatne televizije u Italiji. Medijska grupa Silvija Berlusconija

je potakla niz specijaliziranih industrija povezanih s privatnom televizijom, kao što su

oglašavanje, presnimavanje, fotografiranje i snimanje filma. Pozicija Milana kao

elektroničkog medijskog središta Italije povećana je brzim rastom visokotehnoloških

industrija, uključujući telekomunikacije, obradu podataka, proizvodnju softvera i dizajn

interneta (Britannica, 2018). Također, ističe se kao vodeći grad za izdavaštvo u svijetu i to s

međunarodnim medijskim grupama kao Mondadori, Rizzoli, Feltrinelli, Mediaset i SKY sa

sjedištem u gradu.

Što se tiče ICT sektora, ovaj je grad najfunkcionalniji grad u Europi zahvaljujući

prisutnosti 11 709 specijaliziranih komunikacijskih tvrtki (10% ukupnih talijanskih ICT

tvrtki) i blizine glavnih tehnoloških parkova (KilometroRosso i ComoNext). Gotovo 70%

multinacionalnih ICT tvrtki koje posluju u Italiji ima sjedište u Milanu.

Od stranih ulagača i proizvođača ističu se multinacionalne tvrtke kojih je gotovo 3600.

30% inozemnih korporacija koje djeluju u Italiji izabrale su Milano kao svoju bazu i one

90

zapošljavajući preko 280.000 ljudi i ostvarujući promet od 170 milijardi eura. Nestlé, Lactalis,

Rekitt Benckiser, Almirall, Shindler Group, Basf, Astrazeneca i Unilever samo su neki od

primjera velikih korporacija sa sjedištem u gradu. Isto tako 400 od 600 najvećih inozemnih

tvrtki u Italiji ima sjedište u Milanu što je vrlo upečatljivo. Milansko područje nalazi se među

vrhunskim proizvođačima tradicionalnih prehrambenih proizvoda s kvalitetnim certifikatima

kao što su PDO (zaštićena oznaka izvornosti) i PGI (ProtectedGeographicalIndication). Neke

od najpoznatijih svjetskih tvrtki s ovog područja su Campari, Plasmon, FernetBranca i Poretti

(emamilano.eu, 2018).

Industrijski razvoj u 20. stoljeću dodatno potiče komercijalnu aktivnost u gradu. Od

velike je važnosti izvoz. Milanski izvoz uključuje umjetna vlakna, pamučnu i vunu robu,

kemijske proizvode i strojeve. Međutim, krajem 20. stoljeća industrijska proizvodnja

zamijenio je uslužni sektor. Od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su većina

tradicionalnih industrija potpuno zatvorena ili preseljena izvan grada, Milano je postao prvi i

najuspješniji grad "postindustrijske" Italije, s koncentracijom unosnih uslužnih djelatnosti kao

što su oglašavanje i trgovina na veliko i malo, osobito onih vezanih za modnu industriju.

(Britannica, 2018).

Sl.53. i Sl.54. Velike poslovne zgrade u širem centru Milana

(uslikala: Ivana Dubić, 2018)

91

7.3. Modna industrija

Uz dizajn odjeće, Milano je svjetski centar dizajna uopće. Niz malih, kvalitetnih tvrtki

specijaliziralo se za dizajn namještaja, grafički dizajn i druga područja. Dizajnerska industrija

postaje vrlo bitna za područje Besana u Brianzau, sjeverno od grada. Glamurozni dizajnerski

saloni koncentrirani su oko elegantnog "Zlatnog bloka" ulica u središtu grada. Na ovome

području nalaze se 542 tvrtke i proizvode 61% prometa Italije u dizajnerskoj industriji, dok

samo modni sektor broji više od 12 000 tvrtki, 800 prodajnih salona i 6000 prodajnih mjesta.

Tu su također 17 specijaliziranih institucija i 13 velikih međunarodnih sajmova

posvećenih modi i dizajnu, poput Salone Internazionale del Mobile i svjetski poznatog

Milanskog tjedna mode (Britannica, Ema Milan, 2018).

Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, Milano je postao glavni centar modne

industrije u Italiji. Od početka 19. stoljeća pa sve do početka Prvog svjetskog rata, Italija je

postupno modernizirala tekstilnu industriju i distribuciju. Prva modna kuća osnovana je i

otvorena 1865. na glavnim ulicama Milana, a njezini vlasnici bili su braća Ferdinando i

LuigiBocconi. Ekonomski problemi dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća aktivirali su

kreativnu energiju nekoliko talijanskih proizvođača između kojih se posebno ističu

SalvatoreFerragamo i GuccioGucci (Merlo, Polese 2010:251). Šezdesetih godina Milano je

bio vodeća sila na ekonomskom planu Italije. Kozmopolitski grad bio je otvoren za nove ideje

i eksperimente, upravo zbog prisutnosti industrije i mnogih profesionalaca na polju umjetnosti

i kulture. Važnost Milana u povijesti moderne mode povezana je s uspjehom određenog

modela proizvodnje i potrošnje – prêt-à-portera. On je izražavao mogućnost proizvodnje

odjeće u industrijskim količinama, stvorene u suradnji s modnim dizajnerima. Za sam grad to

je bilo idealno jer je smješten u srcu industrijske zone, a zbog prisutnosti i koncentracije

komercijalne televizije, modnih časopisa, reklamnih agencija i studija javnih odnosa grad je

postao žarišno mjesto proizvodnje i usluge. Milano je osamdesetih postao obilan i dinamičan

grad, bogat događanjima i obilježen modom. Giorgio Armani i GianniVersace obilježili su

milanski prêt-à-porter, a kasnije su im se pridružile nove snage poput Dolce Gabbane,

RomeaGiglija i Miuccie Prada (Šivo, 2014). Većina velikih talijanskih modnih kuća i etiketa

nalazi se u Milanu, iako su mnogi od njih osnovani u drugim gradovima. To su: Armani,

Dolce i Gabbana, Missoni, MiuMiu, Moschino, , Prada, Fausto, Valentino, Versace,

Luxottica, itd. (Wikipedia, 2018).

92

Dakle, možemo zaključiti da je modna industrija veliki pokretač gospodarskog razvoja

u ovome gradu. Sama dominacija ove visoko razvijene industrije osjeti se i u samome centru

grada. Prolazeći kroz centar grada na svakome uglu se moglo naići na trgovine modnih marki

visoke mode. Primjere možemo vidjeti na Sl.3. i Sl.4.

Sl.55. i Sl.56. Trgovina modne marke „Gucci“ i Prada u centru Milana

(uslikala: Ivana Dubić, 2018)

93

7.4. Automobilska industrija – Alfa Romeo

Alfa Romeo SpA ime je tvrtke koja danas proizvodi sportske aute visokih cijena i neke

ostale vrste vozila. Sjedište joj je u Milanu, gdje je i osnovana (Britannica, n.d.). Od 1986.

godine spada u talijansku Fiat SpA grupu proizvođača automobila, u kojoj se također nalaze

poznata imena poput Ferrarija, Maseratija, itd. (ŠemetinŠegvić, 2010).

90% njegovog tržišta nalazi se u Europi, a u današnje vrijeme Alfa Romeo ovisi o domaćem

tržištu Italije koje obuhvaća polovicu svoje europske prodaje(Car Sales Base, 2015). Iako je

zbog toga prodaja u problemima, kvaliteta njihovih skupocjenih sportskih automobila je i

dalje prepoznata u svijetu.

7.4.1. Povijest

Tvrtka je osnovana 1910. godine pod nazivom AnonimaLombardaFabbrica

Automobila (ALFA), kada je skupina talijanskih poduzetnika kupila propalu francusku

tvornicu automobila u mjestu Portello, sjeverno od Milana (FundingUniverse, 2011). Zaposlili

su poznatog dizajnera auta GiuseppeaMerosija i započeli proizvodnju trkaćih i sportskih

automobila (Britannica, n.d.).

Osim proizvodnje luksuznih automobila, u strategije tvrtke je također ulazilo i

sudjelovanje u automobilskim utrkama. Početkom Prvog svjetskog rata, proizvodnja i tržište

su bili u krizi pa je i poslovanje firme očekivano palo. No, 1915. godine Alfu je preuzeo

industrijalac Nicola Romeo u čije je vrijeme tvrtka tijekom Prvoga svjetskog rata proizvodila

uglavnom streljiva, kompresore, motore i zrakoplovnih dijelove te je tako proizvodnja

nastavljena te, ostvarujući profit, Alfa nije propala (ŠemetinŠegvić, 2010).

Nakon rata, Romeo je preimenovao tvrtku u današnji naziv Alfa Romeo. Tvrtka je

zadržala svoj nadmoćni položaj u svijetu utrka do 30-ih godina prošlog stoljeća. Tada ju je

nacionalizirala talijanska vlada koja joj nije pružila financijsku potporu potrebnu za nastavak

proizvodnje kvalitetnih automobila. Nakon Drugog svjetskog rata, Alfa Romeo je preusmjerio

proizvodnju s automobila po narudžbi na širu distribuciju, iako je nastavio sa stvaranjem

skupih sportskih automobila.

Također se kasnije uključila u zajedničke pothvate s ostalim tvrtkama za proizvodnju

automobila za proizvodnju motora i dijelova motora te industrijskih vozila (Britannica, n.d.)

Također je važno spomenuti kako su radnici u tvornicama Milana (posebno Alfe) imali jednu

94

od najviših radničkih plaća u cijeloj Italiji te su uz to bili i prvi koji su si mogli dopustiti

štrajkove i zahtjeve za povišicama.

7.4.2. Financijske i bankarske usluge

Uslužni sektor Milana imao je puno koristi od učinkovitosti gradskih banaka i

burze (Britannica, n.d.). BorsaItaliana, čije je središte u samom centru Milana, jedno je

od najvećih europskih financijskih tržišta. Ona čini gotovo 10% talijanskog

financijskog sektora i zapošljava više od 10 000 stručnjaka. Gotovo 200 banaka nalaze

se u Milanu, a preko 40 stranih banaka ima podružnice u gradu, što čini 84,2% stranih

banaka koje se nalaze u zemlji (Ema Milano, n.d.). Među bankama koje imaju sjedište

u Milanu su:Banca PopolareDi Milano, Mediobanca, Monte Dei Paschi DiSiena, San

Paolo Imi, itd. (TradeCommissioner, 2018).

7.4.3. Pokazatelji standarda

Pokazatelji standarda su pokazatelji koji daju ocjenu kvalitete života. Najbitniji

pokazatelji koji se razmatraju su: bruto domaći proizvod (BDP), paritet kupovne moći

(PKM, eng. Purchsing Power Parity), Indeks ljudskog razvoja (HDI, eng. Human

Development Index), indeks rodnog razvoja (GDI, eng. Gender – related Development

Indeks). Bruto domaći proizvod je ukupna vrijednost dobara i usluga proizvedenih u

nekoj zemlji. Izražava se najčešće u USD ili €, u apsolutnom iznosu po glavi

stanovnika, za određenu godinu. Bruto domaći proizvod po stanovniku ili percapita se

izračunava na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini podijeli s

brojem stanovnika određene države u toj godini. Primjerice, u hipotetičnom slučaju,

ako dvije države imaju jednak ukupni bruto domaći proizvod, veći bruto domaći

proizvod imat će država s manjim brojem stanovnika iz čega je lako izvući zaključak

da je riječ o razvijenijoj državi.

Paritet kupovne moći – devizni tečaj trebao bi izjednačiti trošak kupnje

razmjenjivih proizvoda u zemlji s troškom kupnje istih proizvoda u inozemstvu.

Primijenjeno na dvije zemlje, vrijednost valute jedne zemlje prema valuti druge zemlje

je tečaj, koje se određuje temeljem odnosa unutarnjih kupovnih moći dvaju valuta.

Indeks ljudskog razvoja je najrašireniji danas korišteni složeni pokazatelj. Njegova

http://www.bpmbanking.it/

http://www.mediobanca.it/

http://www.mps.it/

http://www.intesasanpaolo.com/

http://www.intesasanpaolo.com/

95

vrijednost izračunava se u rasponu od 0 do 1, uzimajući u obzir najvažnija mjerenja:

BDP po glavi stanovnika, stopu pismenosti odraslih, stopu školskog upisivanja i

očekivanu dob. Indeks rodnog razvoja mjeri rodnu jednakost u zemljama u

kategorijama: očekivanog trajanja života, stopama pismenosti, pohađanju škole i

dohotku. (Škreblin, 2017)

Milano je kroz povijest bio predvoditelj talijanskog gospodarstva, to je možemo

vidjeti usporedimo li BDP cijele Italije i Milana (Graf 1.). Isto tako je vidljivo da

globalna ekonomija jako utječe na gospodarstvo Milano što je vidljivo iz podataka za

BDP 2009. godine.

Sl.57. BDP Milana i Italije od 2000. do 2012.g. u milijunima dolara

Izvor: OECD.Stat (17.8.2018.) (https://stats.oecd.org/)

96

Prema godišnjem izvješću „Milano Produttiva“ Milano i 2016. godine nastavlja

biti pokretač talijanskog gospodarstva. U usporedbi s nacionalnim vrijednostima tvrtke

su dvostruko porasle odnosno za Milano iznose +1,5%. Jedan od bitnijih pokazatelja

razvoja gospodarstva je zaposlenost mladih.

Trend zapošljavanja mladih ljudi između 15 i 29 godina u protekle 4 godine

kao i 2016. godine pozitivan je. Stopa nezaposlenosti mladih pada na 18,6% (22%),

gotovo deset posto manje od talijanske stope (28%) (Varese News, 2017).

Milano rast svoje gospodarske moći nastavlja i 2017. godine. Rast tvrtki i dalje

je pozitivan za Milano iznosi +1,5% što je dvostruko više od nacionalnih stopa (0,8%).

Trend zapošljavanja mladih i dalje je pozitivan. Stopa nezaposlenosti mladih iznosi

16,8% što je gotovo deset posto razlike između Italije (26,7%) (Radio Lombardia,

2018).

Prema prognozama za razdoblje od 2016. do 2019.g. oporavak se nastavlja te

su očekivanja za vanjsku trgovinu +4,2% izvoza i +7,4% uvoza, na tržištu rada

očekuje se stopa nezaposlenosti do 2019. godine 6,9%. Porast dohotka očekuje se za

+2,2% te dohodak kućanstava će dosegnuti 35 900€. (Varese News, 2017)

97

7.5. Faktori gospodarskog razvoja

Gospodarski razvoj (engl. economic development, njem. Wirtschaftsentwicklung) je

proces unapređivanja životnog standarda i dobrobiti stanovništva jedne zemlje povećanjem

dohotka po stanovniku. To se postiže povećanjem stupnja industrijalizacije u zemlji, kao i

unapređivanjem ostalih sektora gospodarstva. (poslovni.hr) Gospodarski razvoj treba

promatrati kao funkciju ljudskih i materijalnih uvjeta proizvodnje te međuovisnosti

djelovanja prirodnih i društvenih čimbenika razvoja. (Škreblin, 2017)

Jedan od najvažnijih prirodnih čimbenika razvoja Milana je geografski položaj i

postojanje prirodnih resursa. (Lecco i Foot, n.d.) Prirodni resursi predstavljaju izrazito važne

pokretače proizvodnje i robne razmjene. Prirodna bogatstva pojedine države u mnogočemu

utječu na njezin položaj u svjetskom gospodarstvu i određuju domet njezinog političkog

utjecaja.

Za razliku od zemalja nižeg stupnja razvijenosti, u zemljama višeg stupnja razvoja,

kao što je npr. Italija, prirodna bogatstva nemaju tako veliku ulogu, ali u velikoj mjeri

sudjeluju u određivanju osnovne orijentacije i koncepcije razvoja materijalne proizvodnje,

razmještaja prometa i ostalih gospodarskih djelatnosti. (Škreblin, 2017) Jedna od važnijih

prirodnih bogatstava je voda, odnosno rijeka Po koja je značajna za navodnjavanje rižinih

polja (Sl.58.) (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, n.d.) Iako se direktno ne smatra

prirodnim resursima, prometno geografski položaj ima važnu ulogu u razvoju nekog područja.

(Škreblin, 2017)

Sl.58. Rižina polja u Padskoj nizini

Izvor: Marija Bogović, 2018

98

Milano činjenicu da je najvažnije gospodarsko središte Italije uvelike duguje upravo

svom povoljnom prometno geografskom položaju. (Lecco i Foot, n.d.) Smještaj u Padskoj

nizini (122 m), kojom lako komunicira sa Sredozemljem te alpskim prijevojem sa zemljama

srednje i zapadne Europe, uvjetovao je već u prošlosti prometnu i trgovačku ulogu Milana.

Srednjovjekovni Milano bio je poznato središte proizvodnje oružja, a nakon toga središte

svilarstva i trgovine. (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, n.d.) Industrijski razvoj u 20.

stoljeću dodatno je stimulirao poslovnu aktivnost u gradu. Od velike je važnosti izvoz

proizvoda.

Milanski izvoz uključivao je umjetna vlakna, pamučnu i vunu robu, kemijske

proizvode i strojeve. Krajem 20. stoljeća industrijska proizvodnja zamijenila je uslužni sektor.

(Lecco i Foot, n.d.) Milano nema izlaz na more, a najbliža pomorska luka je Genova koja se

nalazi 145 km južno. Od glavnog grada Rima, grad je udaljen 585 km sjeverno, a od Torina,

130 km istočno. (Sabić, 2010) Milano je izuzetno važan cestovni i autocestovni čvor, mjesto

spajanja padske magistrale istok-zapad (A4, Torino - Trst) i pravca sjever-jug (A1, za

Bolognu, Rim i Napulj). Druge važne autoceste koje dotiču Milano su A7, za Genovu, i

autoceste za jezera, A8 i A9. Milano je povezan mnogim državnim cestama, koje često u

odjeljcima na ulasku u gradsko područje, poprimaju oblik brze ceste (superstrada). Među

najbitinijima su NuovaValassina (SS 36), Milano - Meda (SS 35), NuovaPaullese (SS 415) i

NuovaVigevanese (SS 494). Druge su državne ceste viaEmilia (SS 9), Padana Superiore (SS

11), Strada del Sempione (SS 33), Varesina (SS 233) i Valtidone (SS 412). (HowlingPixel,

n.d.) Milano je drugo željezničko čvorište Italije. (New World Encyclopedia, 2014) Od pet

glavnih željezničkih stanica u Milanu, najprometnija je golema Centralna stanica (Stazione

centrale), s dnevnim prometom 320 000 putnika, što ju čini drugom najprometnijom u Italiji

nakon Stazione Termini u Rimu. (HowlingPixel, n.d.) Grad opslužuje i sistem prigradskih

željeznica ("linee S"), koji jamči frekventne veze u krugu od oko 40 km; oslonac mreže je

obilazna podzemna pruga passanteferroviario, koja prolazi kroz 9 kilometarski tunel ispod

grada u smjeru sjeverozapad-jugoistok, sa tri povezne stanice s metroom. (HowlingPixel, n.d.)

Osim toga, temeljni faktori gospodarskog razvoja su kapital i tehnologija.

(poslovni.hr) Nacionalno tržište je važna determinanta lociranja investicija. Što je veće

nacionalno tržište, veća je i mogućnost da strani investitori plasiraju svoj kapital na neku

lokaciju. (Škreblin, 2017) OECD-ov teritorijalni pregled Milana prepoznaje da Milanski

povijesni kapacitet vještina i njegov povoljan zemljopisni položaj mogu poduprijeti njenu

ambiciju da postane južnoeuropski i mediteranski glavni grad. (OECD, 2006)

99

8. GOSPODARSKI RAZVOJ TORINA

8.1. Uvod

Torino, grad od 2,2 milijuna stanovnika, četvrti je najveći grad u Italiji i glavni grad

pokrajine Pijemont. Čini industrijski trokut Italije zajedno s Milanom i Genovom. Od 1861.

do 1865. godine bio je glavni grad Italije. Smjestio se podno Alpa na obali rijeke Po. Zbog

svog izrazito povoljnog položaja, područje Torina naseljeno je više od 2000 godina, te je dugi

niz godina jedan od kulturnih, financijskih i industrijskih centara sjeverne Italije, a i Italije

općenito. Torino je treći najveći ekonomski centar Italije nakon Rima i Milana. Sam grad

svojim aktivnostima sudjeluje u 2.2% ukupnog BDP-a, dok Torino s okolicom čini 3,8%

talijanskog BDP-a. Torino se na valu druge industrijske revolucije prometnuo u vodeće

industrijsko područje u Italiji. Najpoznatiji je po svojoj automobilskoj industriji (Fiat, Alfa

Romeo, Maserati, Lancia, Iveco) te prehrambenoj industriji (Ferrero, Lavazza, Martini

&Rossi). Također je prisutna modna industrija (Invicta, Kappa, Superga) a ističu

setelekomunikacije kao veoma bitan element gospodarstva (Rai). Izrazito je bitno napomenuti

kako je u Torinu sjedište grupe Intesa Sanpaolo. Zbog svoje industrijske moći Torino je 2008.

uvršten kao 78. najbogatiji grad po kupovnoj moći u svijetu, te 16. u Europi.

Zadatak ovog seminara je analizirati gospodarski razvoj grada Torina. Gospodarski razvoj

ćemo prikazati kroz pet najbitnijihgospodarskih faktora Torina. To su Fiat, RAI, Lavazza,

Intesa Sanpaolo, Juventus te turizam. Kroz tih pet faktora prikazat ćemo Torino kao jednu od

perjanica i pokretača talijanskog gospodarstva.

100

8.2. Fiat

Fiat (FabbricaItaliana Automobili Torino) je najveći proizvođač automobila u Italiji,

drugi najveći proizvođač u Europi te sedmi u svijetu. Osnovan je 1899., a prve automobile je

proizveo 1900. godine. FIAT je osnovala grupa investitora, a najvažniji od njih bio je

GiovanniAgnelli koji će kasnije postati presudan faktor u jačanju te tvornice. Nasvojem

početku FIAT je djelovao u malenom plusu, a već do 1910. godine postao je najveći

proizvođač automobila u Italiji. Fiat je 1908. počeo izvoziti svoje proizvode na američko

tržište. Tokom Prvog svjetskog rata Fiat je pod pritiskom Sila Antante proizvodio vojnu

mašineriju, što će i proizvoditi tokom Drugog svjetskog rata, ali za Sile Osovine. Svoj

značajan rast Fiat je okrunio 1923. kada je otvorio tvornicu automobila Lingotto (najveća u

Europi, poznata po testnoj stazi na vrhu krova). Tokom Drugog svjetskog rata Fiat proizvodi

vojnu mašineriju za vojsku Italije, a kasnije za Njemačku (proizvodi čak i avione). Tvornicu

sve do 1945. godine u svojim rukama drži GiovanniAgnelli. Zbog povezanosti s Benitom

Mussolinijem, Oslobodilačka vojska Italije uklanjaAgnellija sa čela Fiata. Agnelli će se u Fiat

vratiti tek 1963. kada će tvrku preuzeti njegov unukGianni. Nakon Drugog svjetskog rata,

cijelu Europu zahvatio je ekonomski „boom“, a pobjednik tog ekonomskog „booma“ bio je

upravo Fiat. Pod vodstvom GiannijaAgnellijaFiat kreće u kupnju svoje automobilske

konkurencije u Italiji. Tako redom kupuje Autobianchi, Lanciu, Alfa Romeo i druge. Od

1970. godine Fiat zapošljava preko 100 000 radnika u cijeloj Italiji te proizvodi najviše

automobila (1,4 milijuna goidšnje). Kompanija se širi Europom (pogotovo u Jugoslaviji i

Istočnom Bloku) te gradi proizvodne centre u Jugoslaviji, Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj.

Fiat nije ostao imun na svjetske probleme s naftom te nakon preživljavanja prve naftne krize

1973. godine Fiat ne preživljava onu drugu krizu 1981. nakon koje prestaje izvoziti u SAD i

Australiju. (FIAT, n. d.)

Sl. 59: Tvornica „Lingotto“ 1928. godine

Izvor: bbc.com

101

8.2.1. Fiat danas

Nakon krize koja je potresla Fiat u devedesetim godinama 20. stoljeća kada je Fiat

kontrolirao 41% dionica u Italiji (1984. godine je držao 64%), Fiat ulazi u suradnju s

američkim Chryslerom kako bi pojačali konkurentnost na svjetskom tržištu. Od tada snaga

Fiata jača i on 2014. godine kupuje dionice Chryslera. (FCA, n.d.)

Sl. 60: Logo „Fiata“

Izvor: fiat.com

Sl.61: 10 najvećih tržišta FIAT-a za 2017. godinu

Izvor: https://fiatgroupworld.com/2018/02/05/2017-results-suvs-dont-drive-fca-global-sales-growth/ (6.9.2018.)

https://fiatgroupworld.com/2018/02/05/2017-results-suvs-dont-drive-fca-global-sales-growth/

102

8.3. Rai

Rai-radiotelevisioneitaliana je nacionalna radijska i televizijska kuća koja je svoje

djelovanje započela 1924. u Torinu. Centri Rai-a u Italiji su u Rimu, Milanu, Napulju i

Torinu. Rai je svoje djelovanje započela u Torinu zato što je upravo Torino bio najrazvijenije

središte Italije sredinom dvadesetog stoljeća. Osnovan je pod imenom EIAR (Ente Italiano

perleAudizioniRadiofoniche) i tada je bio jedino radijsko državno glasilo koje je prvenstveno

služilo kao glasilo Fašističke Italije. Između 1929.-1939. godine EIARje uspješno testirao

televizijske signale. Padom Fašističke Italije gubi na značaju, a centar Rai-a seli se u Rim.

Danas je zgrada Rai-a u Torinu najvišau gradu i u njoj se nalazi muzej. (RAI, n. d.)

Sl.62. Zgrada Rai-a u Torinu

Izvor: Leo Kostelac, 2018

103

8.4. Lavazza

Prehrambena industrija najvažnija je grana industrije u Torinu nakon automobilske

industrije. Glavni proizvođači su Lavazza (kava) te Ferrero (hrana).

Lavazza je osnovana u Torinu 1895. godine. Osnovana kao obiteljska tvrtka. Danas je

Lavazzaprvi proizvođač kave u Italiji i 7. proizvođač u svijetu. Zapošljava 2700 ljudi, a

prihod joj je 2015. godine iznosio 1,47 milijardi eura. Lavazza uvozi kavu iz devet država, a

svoje proizvode distribuira u 90 država. Čak 46% svojih proizvoda izvozi. Lavazza danas ima

urede u 16 država diljem svijeta. (Lavazza, n. d.)

Sl.63. Logo „Lavazza“

Izvor: lavazza.it

104

8.5. Intesa Sanpaolo

Intesa Sanpaolo je bankarska grupa koja je 2014. godine bila druga u Italiji po svim

parametrima (nakon Unicredita). Osnovana je 2007. godine spajanjem Bance Intese i

Sanpaolo IMI. Sjedište se nalazi u Torinu, dok je prijašnje središte Intese bilo naPiazzi San

Carlo, jednom od najvažnijih gradskih trgova. Danas je zgrada banke jedan od simbola Torina

što itekako utječe na turizam Torina koji svake godine sve više i više raste. (Intessa Sanpaolo,

n. d.)

Sl.64. Prijašnje sjedište Intese Sanpaolo

Izvor: Vid Tomorad, 2018

105

8.6. Juventus

Juventus F.C. je najveći, najtrofejniji i najpopularniji nogometni klub u Italiji. Zajedno

s gradskim rivalom Torinom F.C. predstavlja torinske momčadi u talijanskoj ligi Serie A.

Njihovi gradski derbiji poznati su pod nazivom Derby della Mole. Juventus svoje utakmice

odigrava na novom Allianz Stadiumu koji je izgrađen 2011. godine i nalazi se na sjevernom

rubu grada. Značaj Juventusa vidljiv je u tome da u Italiji ima preko 10 milijuna navijača, što

je uvjerljivo najviše. O tome da je Juventus globalno poznat klub govori podatak da u cijelom

svijetu postoji preko 200 milijuna njihovih navijača. Juventus ima bogatu povijest u kojoj su

osvojili praktički sve bitne trofeje (dvostruki prvak Europe, čak 36 puta prvak Italije, 12 puta

osvajač talijanskog kupa…) Kroz taj svjetski poznati klub prošlo je mnogo igračkih velikana i

legendi kluba (Alessandro Del Piero, GianluigiBuffon, Zinedine Zidane, David Trezeguet,

PavelNedved…), a mnogo njegovih igrača sudjelovalo je u uspjesima talijanske

reprezentaciječiji su bili važni članovi. Juventusovi navijači kroz povijest su sagradili velika

rivalstva s ostalim velikim talijanskom klubovima (FC Inter, AC Milan, SSC Napoli, AC

Fiorentina, AS Roma), što je vidljivo u direktnim susretima tih klubova sa Juventusom jer se

svi okršaji smatraju velikim talijanskim derbijima.Trenutačna vrijednost Juventusa dodatno je

povećana dovođenjem jednog od najboljih nogometaša svijeta Cristiana Ronalda u klub. Taj

se transfer pokazao kao iznimno dobar marketinški potez, što je samo doprinijelo rastu

popularnosti kluba u svijetu. Uprava torinskog Juventusa, aktualnog talijanskog nogometnog

prvaka, može se pohvaliti dobrim poslovanjem. U prošloj sezoni Juventus je ostvario 4,1

milijun eura dobitka, što je za 1,8 milijuna više nego godinu ranije. Kako je nedavno

priopćeno iz kluba, ostvaren je promet oko 387,9 milijuna eura, što je rekord na Apeninskom

polutoku. Promet u sezoni 2015./16. povećan je za oko 39,7 milijuna eura ili 11,4 posto.

(Juventus, n. d.)

Sl.65. Novi i stari logo Juventusa

Izvor: Joem Design

106

Sl. 66: Prihodi i rashodi Juventusa za 2014. Godinu

Izvor: http://swissramble.blogspot.com/2015/08/juventus-from-whisper-to-scream.html (6.9.2018.)

http://swissramble.blogspot.com/2015/08/juventus-from-whisper-to-scream.html

107

8.7. Pregled gospodarskog razvoja Torina

Uzlet Torina počeo je početkom 19. stoljeća dolaskom Napoleona. I nakon pada

Napoleona Kraljevstvo Pijemont održalo je brojne veze s Francuskom te su u tom periodu

nastale brojne građevine koju su danas simbol Torina (Mole Antonelliana, Egipatski muzej…)

Već 1826. godine u Torinu se osniva Caffarel, najstarija tvornica čokolade na svijetu. Torino

kao financijsko središte, te na povoljnom geografskom položaju u čijoj okolini se nalaze

rudna bogatstva, prati trendove europske trendove te se u gradu 1899. osniva Fiat, a 1906.

Lancia. Pod valom autoindustrije Torino se razvija u najveći industrijski centar Italije sve do

Drugog svjetskog rata kada grad biva uništen u bombardiranju. Na tim ruševinama, Torino je

1950-ih godina glavni pogon talijanskog ekonomskog „booma“ koji je trajao do 1980-ih

godina kada se industrija seli u zemlje s jeftinijom radnom snagom. 1980-ih godina pa nadalje

tercijarni sektor postaje najvažnija grana Torina. ZOI 2006 uvrstile su Torino na svjetsku

turističku kartu te 2008. godine grad bilježi dolazak 5,3 milijuna turista. Danas Torino znatne

prihode ostvaruje od turizma (sportski i kulturni), industrije i tercijarnog sektora (bankarstvo).

108

9. GOSPODARSKI RAZVOJ GENOVE

9.1. Uvod

Genova se nalazi na obali Ligurskog mora u Genovskom zaljevu. Upravno je središte

istoimene administrativne jedinice (tal. Città metropolitana di Genova) te pokrajine Ligurije.

Broji oko 590 tisuća stanovnika čime je 6. po veličini grad u Italiji. Šire metropolitansko

područje obuhvaća 1,5 milijuna stanovnika. Genova je lučki grad, inače najveća i

najznačajnija talijanska luka, druga po veličini na Sredozemnom moru poslije Marseillea.

Zajedno sa Milanom i Torinom čini „industrijski trokut“ – gospodarsku jezgru Italije.

Sl. 67. Karta Ligurije

Izvor: https://i1.wp.com/www.halotours.rs/core/media/mapa-ligurije.jpg?resize=600%2C316 (6.9.2018.)

Izniman geografski položaj, time i povoljna prometno-geografska povezanost, u okruženju

Sredozemnog i Ligursko mora te Alpa i Apenina pridonosi razvoju grada i regije (što se

odražava u različitim ekonomsko-geografskim pokazateljima – o kojima će biti govora u

nastavku) čime se Genova u sklopu „industrijskog trokuta“ Italije svrstava i u nadnacionalni

političko-geografski pojam „plave banane“ koja okuplja gospodarski najrazvijeniji i

najprosperitetniji prostor Europe.Grad se razvio amfiteatralno (kao i čitava pokrajina) oko

luke na obroncima Ligurskih Apenina i na ušću rijeka Polcevere i Bisagna (Sl. 1). Usporedbe

https://i1.wp.com/www.halotours.rs/core/media/mapa-ligurije.jpg?resize=600%2C316

109

radi, Genova je udaljena 119 km od Milana, 124 km od Torina, 164 km od francuske granice

(granični prijelaz Ventimiglia) te 760 km od Zagreba.

Sl. 68. Grb Genove

Izvor:https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f7/Stemma_di_Genova.svg/514px-

Stemma_di_Genova.svg.png (6.9.2018.)

Povijesno gledajući, najrecentnije razdoblje od završetka Drugoga svjetskog rata obilježeno

blokovskom podjelom Europe, u političko-geografskom kontekstu je učvrstilo Italiju u

svjetsku gospodarsku velesilu. Iako unutarnja politička situacija nije bila niti je sukladna tom

statusu. Unatoč tome, jedna od osnivačica kasnije nazvane Europske unije, danas čini skupinu

G-8.

U istom razdoblju, Italija je temeljila svoj gospodarski uspon na razvoju sjevera Italije koji je

obilježio čitav prostor doline Po i formirao ga kao u gospodarsko težište Italije. Genova i

Ligurija kao sastavni dio sjevera Italije također su profitirali iskoristivši na održiv način sve

prirodno-geografske i društveno-geografske resurse uz snažnu potporu izvršne i lokalne vlasti

te Europske unije.

Tako je grad danas važno prometno, trgovačko i turističko središte ligurske obale Italije, što

uz činjenicu da je Milano poslovno i financijsko središte, a Torino industrijsko središte,

predstavlja sjajan primjer specijalizacije između susjednih gradova te jamči daljnji nastavak

prosperiteta tog dijela Italije.

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f7/Stemma_di_Genova.svg/514px-Stemma_di_Genova.svg.png

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f7/Stemma_di_Genova.svg/514px-Stemma_di_Genova.svg.png

110

9.2. Gospodarstvo Genove

9.2.1. Turizam

Genova je bila jedna od najbitnijih srednjevjekovnih maritimnih republika, zbog čega se

razvija u vrlo bogat i raznolik grad. Marina u Genovi donosi turizam i trgovinu, zajedno s

umjetnošću i arhitekturom.

Od ljeta 2017. godine, je Genova ponovno prerasla u jaku turističku destinaciju, što je

prikazano velikom broju dolazaka, gotovo 7,6 milijuna, u ljetnoj sezoni (Regione Liguria,

2017). Prema najnovijim podacima vidi se porast u godišnjem porastu turističkih dolazaka od

11,5% u Genovi te 3,5% u cijeloj provinciji, također, rastu i okolna mjesta u godišnjem rastu

turističkih dolazaka: Imperia (+ 2,1 %), La Spezia (+ 2,7%), no mali pad u Savoni (-3,3 %)

(Regione Liguria, 2017).

Genova je najčešće ljetna destinacija za talijanske i strane turiste, mlade ljude visokih

profila, studente koji putuju u parovima, privučeni prvenstveno povijesnim i umjetničkim

atrakcijama pokrajine; motivirani od želje da podsjete mjesto koje nikad nisu vidjeli,

generiraju veći gospodarski utjecaj u samom gradu (Regione Liguria, 2018). Prosječni dnevni

troškovi u destinacijama u provinciji iznose 47 eura u odnosu na talijanski prosjek od 44 eura.

Odnos talijanskih i stranih turista je 53% naspram 47%. Od ostalih bitnijih statistika u vezi

dolazaka bi naglasio odnos po zanimanju, standard postavljaju zaposleni (71,3%) pa slijede

studenti (10,6%) i umirovljenici (9,9%) (Regione Liguria, 2018). Boravak u Genovi prosječno

traje 9,7 noći ljeti, 52% se odluči noćiti u privatnim kućama, 30,1% u hotelima (Regione

Liguria, 2018).Veliki utjecaj razvoju turizma je pridonijela izgradnja Đenovskog akvarija,

razvoj okolnih priobalnih mjesta te najveći srednjevjekovni povijesni centar u Europi,

okarakteriziran uskim i strmim uličicama zvanim “Caruggi di Genova” (Sl.3 i Sl.4.),

prekrasnim trgovinama i drevnim povijesnim trgovinama. Iako sami centar nije najveći u

Italiji, u Napulju i Rimu su veći, sadrži najveću gustoću starih građevina (samo ¼ građevina

je sagrađeno poslije Drugog svjetskog rata). Cijeli taj dio se nalazi unutar gradskih zidina iz 9.

stoljeća, poznati kao “La cinta muraria Carolignia”. Ukupno, Genova broji sedam prstena

zidina koji su izgrađenih kroz godine te svaki odgovara različitom valu širenja grada.

111

Sl. 69. i 70.Ulice zvane„Caruggi di Genova”

Izvor: Ivan Majstorić (2018.)

Osim starog dijela grada, atrakcije su katedrala „San Lorenzo“ (Sl. 5.), koja je izgrađena na

malom, strmom trgu, “Porto Antico” (Stara luka), koja sadrži akvarij “Acquario” te sportski

stadion “Luigi Ferraris”. San Lorenzo katedrala je građevina sa raznim stilovima, od gotike do

renesanse. Vanjština je prugasta i ukrašena obojenim mramorom, a na ulazu je freska iz

bizantskog stila. U luci je najveća atrakcija grada, Acquario, sagrađena 1992. godine za 500.

obljetnicu Kolumbovog putovanja. To je biosfera u obliku globusa sagrađena od čelika i

stakla gdje turisti mogu vidjeti morske pse i dupine uživo. U predgrađu Genove se nalazi

turistička atrakcija za sve ljubitelje nogometa, prelijepi stadion Luigi Ferraris, dom Sampdorie

i Genove. Iako nije popularna kupališna destinacija i nema pravu plažu, Genova je na odličnoj

lokaciji na Mediteranu između dvije kupališne regije talijanske rivijere. Boccadasse, staro

pitoreskno ribarsko mjesto, je sada kvart u Genovi koji sadrži malu plažu, u blizini su mjesta

Portofino, Santa Margherita Ligure te poznate Cinque Terre koje privlače mnoge turiste zbog

jedinstvenih, raznobojnih krajolika.

112

Sl. 71. Katedrala „San Lorenzo“ u Genovi

Izvor: Matej Karmelić (2018.)

113

Tab. 4. Dolasci turista po odabranim regijama sjeverne Italije u 2014./15. godini

Izvor: Ente Nazionale Italiano per il Turismo, http://www.enit.it/en/studies-and-research.html(6.9.2018.)

Iz prikazane tablice jasno se vidi da regija Veneto prednjači sa najviše dolazaka u 2015.

godini, 5.8% više nego u 2014 godini. Druga po broju dolazaka je regija Trentino Alto Adige

koja u 2015. ima čak 832 231 dolazaka više nego 2014. godine.

Tab. 5. BDP po odabranim regijama sjeverne Italije u 2014./15. godini (u milijunima eura)

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Italian_regions_by_GDP, izradili autori (6.9.2018.)

Najveći BDP ima Lombardija od 357 200 milijuna eura, dok je najveći rast u odnosu na

prijašnju godinu postigla regija Emilia-Romagna od 1,84%. Valle d'Aosta jedina od

navedenih regija bilježi pad, odnosno negativnu promjenu od -0,25% dok se Ligurija smjestila

u donji dio tablice. Regije sjeverne Italije karakterizira stabilan rast BDP-a u 2015. godini od

1,47%.

http://www.enit.it/en/studies-and-research.html(6.9.2018.)

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Italian_regions_by_GDP

114

9.3. Pomorstvo i trgovina

9.3.1. Luka Genova

Luke Genova (akronim GOA) je najveća talijanska luka po površini (700 hm² s podzemnim

prostorima i 500 hm² područja mora). Genova se neprekidno proteže 22 km uz obalu, ukupne

površine 6 milijuna četvornih metara i 14,5 milijuna „vodenih zrcala“ (tal. specchi acquei), a

s25 terminala opremljenih za smještaj svake vrste brodova za svaku vrstu robe. Prva luka u

Italiji po broju brodskih linija i spremnika za rukovanje s krajnjeg odredišta (i općenito za

opći volumena tereta). Najznačajnija u smislu zapošljavanja (više od deset tisuća izravnih

zaposlenih, oko trideset tisuća neizravno), a prva u količinama do 2013. godine, kada ju je

luka Trstprešla (uglavnom zbogznačajnog povećanjau prometuteretom

naSIOTnaftovodu).Godine 2016. obilježila je povijesni rekord prometa s 2.297.917

TEU(Porto di Genova - Wikipedia, n. d.).Luka Genova je više-uslužna luka koja ima širok

izbor specijaliziranih terminala kojima upravljaju vrhunske privatne terminalne tvrtke,

opremljene za smještaj svih vrsta brodova za sve ključne sektore roba: kontejner, opći teret,

pokvarljiva roba, čelika, šumskih proizvoda, krutih i tekućih sirovina, naftnih derivata te

putnika za krstarenje i trajektima. Osim toga, luku podupire grupa posvećenih tvrtki, luka

jamči čitav niz vitalnih komplementarnih usluga od održavanja i popravka brodova do

prilagođenih telekomunikacija i obrade podataka.Postoje dva glavna svjetionika: povijesna

„Lanterna“, visoka 76 metara i mali svjetionik „Punta Vagna“, na istočnom ulazu luke (Porto

di Genova, n. d.).

Postoje 4 glavna ulaza u luku:

1. istočni ulaz, pružajući pristup staroj luci, brodogradilištima i terminalima Sampierdarene

2. zapadni (Cornigliano) ulaz, koji se uglavnom koristi brodovima koji rade na ILVA rivi

3. ulaz u Multedo, za brodove koji rade na naftnim terminalima i brodogradilištima

Fincantieri

4. ulaz Pra, na zapadnom kraju luke, za brodove koji rade na kontejnerskom terminalu

Molovi putničkih terminala protežu se na površini od 250 tisuća četvornih metara, s 5

opremljenih vezova za krstarenja i 13 za trajekte, godišnjeg kapaciteta 4 milijuna putnika

trajekta, 1,5 milijuna automobila i 250,000 kamiona. Povijesna pomorska stanica „Ponte dei

115

Mille“ danas je tehnološki napredni kružni terminal s objektima dizajniranim po

najsuvremenijim lukama na svijetu, kako bi se osigurao brzi ukrcaj i iskrcavanje najnovijih

generacija brodova s tisuću putnika. Treći terminal za krstarenje trenutno je u izgradnji u

redizajniranom području „Ponte Parodi“, jednom pristaništu za promet žita. Osim kontejnera i

putničkih terminala, brodogradilišta i ostalih industrijskih i teretnih objekata, na lučkom se

području nalazi i nekoliko marina, gdje su mnoge jedrilice i jahte vezane (Port of Genoa –

Wikipedia, n.d.).

Tab. 6. Najvećih 20 luka EU po volumenu, sortirano po 2016. (total loaded and empty in TEU)

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat(6.9.2018.)

REP_MAR/TIME2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016

EU ports 83.195 81.942 69.790 77.679 83.107 85.244 86.560 92.402 91.843 96.531

Top 20 ports 64.483 64.363 54.306 63.093 67.267 69.569 70.181 75.483 74.247 77.710

Rotterdam 10.773 10.631 9.579 11.017 11.340 11.418 11.021 11.634 11.577 11.675

Antwerpen 7.879 8.379 7.014 8.144 8.317 8.174 8.256 8.812 9.370 9.891

Hamburg 9.914 9.767 7.031 7.906 9.035 8.891 9.302 9.775 8.848 8.929

Bremerhaven 4.884 5.451 4.552 4.858 5.911 6.111 5.822 5.731 5.467 5.510

Algeciras 3.413 3.291 2.947 2.773 3.593 4.113 3.988 4.555 4.516 4.762

Valencia 3.049 3.606 3.654 4.211 4.332 4.471 4.328 4.407 4.609 4.693

Felixstowe 3.342 3.131 3.021 3.415 3.249 3.368 3.434 4.072 4.043 4.016

Gioia Tauro 3.464 3.165 2.725 3.897 3.307 3.725 3.652 3.708 3.030 3.796

Peiraias 1.384 437 667 850 1.681 2.815 3.199 3.493 3.360 3.736

Ambarli : : : 2.464 2.625 3.024 3.318 3.445 3.062 2.781

Le Havre 2.685 2.512 2.257 2.369 2.222 1.997 2.186 2.433 2.560 2.480

Genova 1.230 1.462 1.311 1.020 1.277 1.578 1.546 2.014 2.079 2.356

Barcelona 2.606 2.567 1.846 1.928 2.006 1.745 1.717 2.056 1.950 2.225

Southampton 1.905 1.617 1.385 1.567 1.591 1.489 1.489 1.894 1.956 2.040

La Spezia 1.130 1.186 840 1.181 1.205 1.181 1.207 1.262 1.579 1.605

Gdansk 95 183 233 510 685 933 1.189 1.232 1.041 1.559

Sines 150 220 253 382 447 553 931 1.228 1.332 1.513

London 858 983 646 733 737 687 944 1.059 1.185 1.492

Mersin : : : 1.016 1.127 1.251 1.367 1.484 1.428 1.406

Marseille 1.058 901 943 1.031 1.095 1.147 1.197 1.190 1.256 1.244

Las Palmas 1.317 1.311 1.006 1.118 1.284 1.208 1.017 977 901 917

Göteborg 841 864 824 891 914 922 868 829 810 795

Liverpool 676 674 589 662 664 635 627 666 682 729

Constanta 1.445 1.370 584 546 653 675 659 663 689 706

Bilbao 956 557 443 532 573 610 606 630 628 598

Zeebrugge 1.191 1.401 1.467 1.437 1.157 930 880 880 393 185

Medway 515 768 423 440 402 294 240 183 192 110

https://ec.europa.eu/eurostat

116

Sl. 72.Pogled na Genova bazen sa prostorom za kružna putovanja

Izvor: https://www.portsofgenoa.com/images/2017/08/08/genova__cartelli_02.jpg(6.9.2018.)

Sl. 73.Pogled na Sampierdarena bazen s terminalnim operatorima


https://www.portsofgenoa.com/images/2017/08/08/genova__cartelli_02.jpg(6.9.2018.)

https://www.portsofgenoa.com/images/2017/08/08/genova__cartelli_03.jpg

117

Sl. 74.Pogled na naftni terminali aerodrom „Cristoforo Columbo“


Sl. 75.Planluke Genova i dijela grada

Izvor: http://cruiseportwiki.com/pics/map_of_genoa.jpg(6.9.2018.)

https://www.portsofgenoa.com/images/2017/08/08/genova__cartelli_04.jpg

http://cruiseportwiki.com/pics/map_of_genoa.jpg

118

9.3.2. Povijesni pregled razvoja luke Genova

Kretanje u luci Genova je vrlo raznoliko i ravnomjerno je podijeljeno na promet putnika koji

koriste pomorske stanice terminala za krstarenja i trajektnog terminala s modernim linijama

do glavnih gradova Mediterana. U prošlosti je ovo područje luke služilo i kao baza za ukrcaj

na transatlantske brodove talijanskih tvrtki i drugih brodara. Nakon što je doživjela dugo

razdoblje krize koja se odvija nakon gospodarske stagnacije sedamdesetih i osamdesetih

godina, ali i zbog intenziviranja sukoba za uvjete rada i naknade lučkih radnika - poznati

„Camalli“ - zračna luka je uživala novu snagu u devedesetima. U razdoblju prije Drugog

svjetskog rata (u prva četiri desetljeća dvadesetog stoljeća) volumen tereta u Genovi narastao

od oko pet do osam milijuna tona. U istim godinama je luka počela rasti osobito u smjeru

zapada, ili izvan područja svjetionika, s izgradnjom nove luke Sampierdarena i zgrade - u

stvari otimajući područje uz more, modernog kontejnerskog terminala „Pra“, koji djeluje od

devedesetih godina. Luka je jako oštećena u bombardiranju 1942. i 1943.tijekom Drugog

svjetskog rata.Luka je nakon rata uspjela povratiti udio od osam milijuna tona robe,

izjednačavajući povijesni prijeratni rekord. Sredinom sedamdesetih, teretni promet porastao je

više od sedam puta, prelazeći šezdeset dva milijuna tona. Tijekom osamdesetih godina je nova

stagnacija.Stopa aktivnosti bila je na skromnim razinama (oko četrdeset milijuna tona tereta),

ali uz oporavak krajem devedesetih.Volumen robe se povećaoi prelazi 50 milijuna tona

godišnje. Isti trend je slijedio kretanje putnika, trajektima i krstarenja koji je 2003. godine

iznosio rekordan godišnjipromet od 3,35 milijuna putnika (Porto di Genova - Wikipedia, n.

d.).

Sl. 76. Robe naplaćene i istovarene od godine 1900. do 2006.

Izvor:https://it.wikipedia.org/wiki/Porto_di_Genova#Il_porto_di_Genova_in_cifre(6.9.2018.)

119

Sl. 77. Karta luke Genova iz 18. stoljeća

Izvor:https://it.wikipedia.org/wiki/Porto_di_Genova#/media/File:Genova_-_Mappa_antica.jpg(6.9.2018.)

https://it.wikipedia.org/wiki/Porto_di_Genova#/media/File:Genova_-_Mappa_antica.jpg

120

10. POPIS LITERATURE I IZVORA

FIZIČKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA SJEVERNE ITALIJE

Literatura:

1. Climates to Travel, n.d.: Italy, https://www.climatestotravel.com/climate/italy (23.8.2018.)

2. EncyclopædiaBritannica, n.d.: Italy,https://www.britannica.com/place/Italy/Climate

(22.8.2018.)

3. EncyclopædiaBritannica, n.d.: Italy,

https://www.britannica.com/place/Italy/Drainage(24.8.2018.)

4. EncyclopædiaBritannica, n.d.: Italy, https://www.britannica.com/place/Italy/Plant-

life#ref26969 (20.8.2018.)

5. Hrvatska enciklopedija, Alpe, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1960

(22.8.2018.)

6. Hrvatska enciklopedija, Italija, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030

(10.8.2018.)

7. Klemenčić, M. (ur.), 1997: Atlas Europe, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

(pregled po državama)

8. Nejašmić, I., 2009: Kompendij za pripremanje ispita iz kolegija Geografija Europe, interni

materijal (2. dio) (CD-ROM) (117-118)

9. World WeatherInformation Service, 2018: Genova,

https://worldweather.wmo.int/en/city.html?cityId=1948 (23.8.2018.)

10. World WeatherInformation Service, 2018: Milano,


11. World WeatherInformation Service, 2018: Torino,


12.Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Ligurian_Sea (25.8.2018.)

Izvori:

1. Mapsland, https://www.mapsland.com/europe/italy/large-physical-map-of-italy

(16.8.2018.)

2.Wikipedia, n.d.: ClimateofItaly, https://en.wikipedia.org/wiki/Climate_of_Italy

(22.8.2018.)

3. World WeatherInformation Service, 2018: Genova,


https://www.climatestotravel.com/climate/italy

https://www.britannica.com/place/Italy/Climate

https://www.britannica.com/place/Italy/Drainage

https://www.britannica.com/place/Italy/Plant-life#ref26969

https://www.britannica.com/place/Italy/Plant-life#ref26969

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1960

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030

https://worldweather.wmo.int/en/city.html?cityId=1948



https://en.wikipedia.org/wiki/Ligurian_Sea

https://www.mapsland.com/europe/italy/large-physical-map-of-italy

https://en.wikipedia.org/wiki/Climate_of_Italy


121

4.World WeatherInformation Service, 2018: Milano,


5.World WeatherInformation Service, 2018: Torino,


RAZVOJ DRŽAVNOSTI ITALIJE

Literatura:

1. Lovrenčić, R., 2011: Nemirni mir – svijet 1918.-1939.

2. Possieri, A., 2011: Povijest i mit o ujedinjenju Italije. Političko priznavanje i

osporavanje Risorgimenta. Historijski zbornik, 64 (2), 551-567. Preuzeto s

https://hrcak.srce.hr/176762

3. Riall, L., 2008: Garibaldi: Invention of a hero

4. Visković, N., 2006: Teorija države i prava

Izvori:

1. History of Italy, n. d.,

https://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Italy:_Primary_Documents

(26.8.2018.)

2. Italija, n. d., http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030(26.8.2018.)

3. Italy Election Review, 2018, http://nove.eu/wp-content/uploads/2018/03/NOVE-Note-

on-Italian-Elections.pdf(26.8.2018.)

4. Nacionalizam i državotvorstvo 1850. – 1870., n. d.,

http://www.prva.hr/images/pdf/LEKCIJA%2016%20(A)%20-

%20NACIONALIZAM%20I%20DRZAVOTVORSTVO%20-

%20ITALIJA%20I%20NJEMACKA.pdf(26.8.2018.)

5. Proglašenje Kraljevine Italije, n. d., http://povijest.hr/nadanasnjidan/proglasenje-

kraljevine-italije-1861/(26.8.2018.)

6. Risorgimento, n. d.,http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52981(26.8.2018.)

7. Ujedinjenje Italije, n. d., http://www.wikiwand.com/sh/Ujedinjenje_Italije(26.8.2018.)



https://hrcak.srce.hr/176762

https://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Italy:_Primary_Documents


http://nove.eu/wp-content/uploads/2018/03/NOVE-Note-on-Italian-Elections.pdf

http://nove.eu/wp-content/uploads/2018/03/NOVE-Note-on-Italian-Elections.pdf

http://www.prva.hr/images/pdf/LEKCIJA%2016%20(A)%20-%20NACIONALIZAM%20I%20DRZAVOTVORSTVO%20-%20ITALIJA%20I%20NJEMACKA.pdf



http://povijest.hr/nadanasnjidan/proglasenje-kraljevine-italije-1861/

http://povijest.hr/nadanasnjidan/proglasenje-kraljevine-italije-1861/

http://www.wikiwand.com/sh/Ujedinjenje_Italije

122

DEMOGRAFSKI RAZVOJ I OBILJEŽJA SJEVERNE ITALIJE

Literatura:

1. Enciklopedija.hr- http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28030 (kolovoz 2018.)

2. ISTAT.it- https://www.istat.it/en/ (kolovoz 2018.)

3.Tuttaitalia.it- https://www.tuttitalia.it/ (kolovoz 2018.)

4. Vuk, R. i dr. (2007): Regionalni razvoj svijeta, udžbenik iz geografije za treći razred

gimanzije, ZNANJE d.d., Zagreb

5. Wikipedia,Liguria- https://en.wikipedia.org/wiki/Liguria (kolovoz 2018.)

Lombardija-https://en.wikipedia.org/wiki/Lombardy#Demographics (kolovoz 2018.)

Pijemnot-https://en.wikipedia.org/wiki/Piedmont#Demographics (kolovoz 2018.)

Veneto-https://en.wikipedia.org/wiki/Veneto#Demographics (kolovoz 2018.)

Izvori:

Slike

1. Sl. 1. Regije sjeverne Italije

URL1- http://www.api-pneumatic.com/en

2. Sl.2. Popis stanovništva od 1861. do 2011. po geografskom području Italije

URL2-https://www.tuttitalia.it/statistiche/nord-centro-mezzogiorno-italia/

3. Sl.3. Broj stanovnika po regijama sjeverne Italije 2017.godine

URL3- https://www.tuttitalia.it/statistiche/nord-centro-mezzogiorno-italia/

4. Sl.4. Gustoća stanovništva (st/km²) po regijama sjeverne Italije 2016.godine

URL4- http://www.tizianagilardi.it/

5.Sl. 5. Popis stanovništva 1861 – 2011 po regijama Sjever, Centar, Mezzogiorno

URL5- https://www.tuttitalia.it/statistiche/nord-centro-mezzogiorno-italia/

6. Sl. 6. Stanovništvo pokrajine Ligurija prema dobi, spolu i bračnom statusu

URL6- https://www.tuttitalia.it/liguria/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

7. Sl.7. Stanovništvo pokrajine Lombardija prema dobi, spolu i bračnom statusu

URL7- https://www.tuttitalia.it/lombardia/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

8. Sl. 8. Stanovništvo pokrajine Pijemont prema dobi, spolu i bračnom statusu

URL8-https://www.tuttitalia.it/piemonte/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

9. Sl. 9. Stanovništvo pokrajine Veneto prema dobi, spolu i bračnom statusu

URL9- https://www.tuttitalia.it/veneto/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

10. Sl.10. Spolni sastav stanovništva talijanskog Sjevera 2017. godine

URL10- http://demo.istat.it/bil2017/index04.html


https://www.istat.it/en/

https://www.tuttitalia.it/

https://en.wikipedia.org/wiki/Liguria

https://en.wikipedia.org/wiki/Lombardy#Demographics

https://en.wikipedia.org/wiki/Piedmont#Demographics

https://en.wikipedia.org/wiki/Veneto#Demographics

http://www.api-pneumatic.com/en



http://www.tizianagilardi.it/


https://www.tuttitalia.it/liguria/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

https://www.tuttitalia.it/lombardia/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

https://www.tuttitalia.it/piemonte/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

https://www.tuttitalia.it/veneto/statistiche/popolazione-eta-sesso-stato-civile-2017/

http://demo.istat.it/bil2017/index04.html

123

11. Sl.11. Spolni sastav stanovništva talijanskog Sjevera i Italije 2017. godine

URL11- http://demo.istat.it/bil2017/index.html

12. Sl.12. Udio po sektorima djeatnosti u sjevernoj Italiji

Izvor: URL12

URBANI SISTEM ITALIJE

Literatura:

1.Beales, D., Biagini, E. F., 2002: The Risorgimento and the Unification of Italy, Routledge,

London.

2.Bosker, M., Brakman, S., Garretsen, H., de Jong, H., Schramm, M.: The Development of

Cities in Italy 1300-1861, CESifo Working Paper 1893.

3.Hospers, G. J., 2002: Beyond the Blue Banana? Structural change in Europe's Geo –

Economy, University of Twente – Department of Economics.

4. van der Jeught, S., 2016: The Protection of Linguistic Minorities in Italy: A Clean Break

with the Past, Vrije Universiteit Brussel.

5. Malanima, P., 2005: Urbanisation and the Italian economy during the last millennium,

European Review of Economic History 9, 97-122.

6.Minoia, P., 2016: Venice reshaped? Tourist gentrification and sense of place, u: Tourism in

the City: Towards an integrative agenda on urban tourism (ur. Bellini, N.), Springer, New

York, 261-274.

7. Nejašmić, I., 2009.: Kompendij za pripremanje ispita iz kolegija Geografija Europe, interni

materijal.

8. Russel, J. C., 1958: Late Ancient and Medieval Population, Transactions of the American

Philosophical Society 48 (3), 1-152.

9. Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb.

10. Vresk, M., 2002: Razvoj urbanih sistema u svijetu, Školska knjiga, Zagreb.

Izvori:

1. AC support Europe,https://web.archive.org/web/20120729131753/http://ac-

support.europe.umuc.edu/~jmatthew/naples/demographics.htm (28.8.2018.)

2. Autostrade.it, http://www.autostrade.it/en/la-nostra-rete (31.8.2018)

http://demo.istat.it/bil2017/index.html

https://web.archive.org/web/20120729131753/http:/ac-support.europe.umuc.edu/~jmatthew/naples/demographics.htm

https://web.archive.org/web/20120729131753/http:/ac-support.europe.umuc.edu/~jmatthew/naples/demographics.htm

http://www.autostrade.it/en/la-nostra-rete

124

3. Binder, T., L’aquila:http://diffusion.uni-leipzig.de/pages/laquila.html (28.8.2018.)

4. Demo.istat, http://www.demo.istat.it/bilmens2018gen/ (31.8.2018.)

5. Europa.eu, https://europa.eu/european-union/index_hr(30.8.2018.)

6. Eurostat,

https://web.archive.org/web/20100531085537/http://ec.europa.eu/eurostat/ramon/nuts/pngma

ps/eu1.png (28.8.2018.)

7. Fcagroup.com, https://www.fcagroup.com/en-US/Pages/home.aspx (30.8.2018.)

8. GDP composition, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-

factbook/fields/2012.html (31.8.2018.)

9. MMF, https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2017/01/weodata/index.aspx (31.8.2018.)

10. Internations.org, https://www.internations.org (30.8.2018.)

11. Istat.it, https://www.istat.it (30.8.2018.)

12. Tal-oil.com, https://tal-oil.com/en/tal-group/the-company-in-figures.html (30.8.2018.)

13. Unibo.it, https://www.unibo.it/en (30.8.2018.)

14. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Abruzzo (28.8.2018.)

15. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Pescara (28.8.2018.)

16. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Campobasso (28.8.2018.)

17. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Naples (28.8.2018.)

18.Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Foggia (28.8.2018.)

19. Wikipedia, https://it.wikipedia.org/wiki/Matera (28.8.2018.)

20.Wikipedia, https://it.wikipedia.org/wiki/Potenza_(Italia) (28.8.2018.)

21. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Catanzaro (28.8.2018.)

22. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Reggio_Calabria (28.8.2018.)

23. Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Palermo (28.8.2018.)

24.Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Cagliari (28.8.2018.)

25. Wikitravel, https://wikitravel.org/en/Bari (28.8.2018.)

26. World factbook: Italy, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-

factbook/geos/it.html (31.8.2018.)

27. Wttc.org, https://www.wttc.org (30.8.2018.)

28. URL 1: https://www.wanderingitaly.com/graphics/italy-autostrada-map.jpg (31.8.2018.)

29. URL 2:https://www.getyourguide.com/roman-forum-l2618/(31.8.2018.)

30. URL 3:https://hr.wikipedia.org/wiki/Ju%C5%BEna_Italija (29.8.2018.)

31. URL 4:http://mybellavita.com/2011/04/abruzzo-travel/abruzzo-travel-map/ (29.8.2018.)

32. URL 5:http://mybellavita.com/2011/03/southern-italy-travel-molise/ (29.8.2018.)

http://diffusion.uni-leipzig.de/pages/laquila.html

http://www.demo.istat.it/bilmens2018gen/

https://europa.eu/european-union/index_hr

https://web.archive.org/web/20100531085537/http:/ec.europa.eu/eurostat/ramon/nuts/pngmaps/eu1.png

https://web.archive.org/web/20100531085537/http:/ec.europa.eu/eurostat/ramon/nuts/pngmaps/eu1.png

https://www.fcagroup.com/en-US/Pages/home.aspx

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2012.html

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2012.html

https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2017/01/weodata/index.aspx

https://www.internations.org/

https://www.istat.it/

https://tal-oil.com/en/tal-group/the-company-in-figures.html

https://www.unibo.it/en

https://en.wikipedia.org/wiki/Abruzzo

https://en.wikipedia.org/wiki/Pescara

https://en.wikipedia.org/wiki/Campobasso

https://en.wikipedia.org/wiki/Naples

https://en.wikipedia.org/wiki/Foggia

https://it.wikipedia.org/wiki/Matera

https://it.wikipedia.org/wiki/Potenza_(Italia)

https://en.wikipedia.org/wiki/Catanzaro

https://en.wikipedia.org/wiki/Reggio_Calabria

https://en.wikipedia.org/wiki/Palermo

https://en.wikipedia.org/wiki/Cagliari

https://wikitravel.org/en/Bari

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html

https://www.wttc.org/

https://www.wanderingitaly.com/graphics/italy-autostrada-map.jpg

https://www.getyourguide.com/roman-forum-l2618/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ju%C5%BEna_Italija

http://mybellavita.com/2011/04/abruzzo-travel/abruzzo-travel-map/

http://mybellavita.com/2011/03/southern-italy-travel-molise/

125

33. URL 6:https://www.pinterest.com/pin/20336635788007411/ (29.8.2018.)

34. URL 7:https://www.kosherdelight.com/ItalyApulia.htm (29.8.2018.)

35. URL 8:https://selectitaly.com/newsletters/cappuccino/article/500 (29.8.2018.)

36. URL 9:http://maps-of-italy.blogspot.com/2011/07/calabria-map-political-regions.html

(29.8.2018.)

PROMETNA OBILJEŽJA ITALIJE

Literatura:

1. Balanzino, A., Pirovano, G., Riva, M.G., Ferrero, E., Causa, M.,2008: PM10 Transport

andDiffusionin Northern Italy, Hrvatski meteorološki časopis, 43(43/2), 454-458.

2. Basta, M., Morchio, E., 2008: Competitiveness, growthandlogisticsimplications:

ThecaseoftheportofGenoa, Pomorstvo, br.1,115-134.

3. Europski revizorski tim, 2016: Pomorski promet u EU-u suočen je s problemima – mnoga

ulaganja nedjelotvorna su i neodrživa, tematsko izvješće, br.23.

4. Jakovčić, M., 2016: Nastavni materijali za predmet Prometna geografija, Prirodoslovno-

matematički fakultet, Zagreb.

5. Janjatović, S.,Matijević, M., 2008: Europske regije i luke, Pomorski zbornik 45 (1), 137-

152.

6. Meštrov, F., 2017: Turizam Sjeverne Italije, Završni rad, Ekonomski fakultet, Sveučilište u

Splitu, Split.

7. Nejašmić, I., 2009: Kompendij za pripremanje ispita iz kolegija Geografija Europe, interni

materijal, 67-91, Zagreb.

Izvori:

1. Aeroporti di Italia:http://www.aeroporto.net/aeroporti-italia.asp(26.5.2018.)

2. Atlantia, n.d.: ItalianMotorways, http://www.atlantia.it/en/operations/italian-

motorway-operations(5.6.2018.)

https://www.pinterest.com/pin/20336635788007411/

https://www.kosherdelight.com/ItalyApulia.htm

https://selectitaly.com/newsletters/cappuccino/article/500

http://maps-of-italy.blogspot.com/2011/07/calabria-map-political-regions.html

126

3. Autostrade perl'Italia, n.d.: Profile, http://www.autostrade.it/en/home(5.6.2018.)

4. Eurostat, n.d.http://ec.europa.eu/eurostat (26.5.2018.)

5. Frommers, n.d.: GettingAroundin Northern Italy,

https://www.frommers.com/destinations/northern-italy/planning-a-trip/getting-

around(5.6.2018.)

6. GoOpti:https://www.goopti.com/hr/transferi/italija-milano-zracna-luka-malpensa-t1-

mxp(26.5.2018.)

7. Independent, n.d.: The Motorway ThatBuiltItaly:

PieroPuricelli'sMasterpieceistheFocusofUnlikelyPilgrimage,https://www.independent.co.uk/tr

avel/europe/the-worlds-first-motorway-piero-puricellis-masterpiece-is-the-focus-of-an-

unlikely-pilgrimage-a6840816.html(5.6.2018.)

8. IstitutoNazionale di Statistica, n.d.:https://www.istat.it/en/(25.5.2018.)

9. LIMJ GenoaAirportItaly:https://forums.x-plane.org/index.php?/files/file/25120-limj-

genoa-airport-italy/(26.5.2018.)

10. Lotsbeg, n.d.:TheWorld'sLongestRoadTunnels,

http://www.lotsberg.net/data/tun10.html(5.6.2018.)

11. Telegram https://www.telegram.hr/politika-kriminal/najgore-zrakoplovne-nesrece-u-

europi-svi-se-sjecaju-pada-concordea-u-parizu/(26.5.2018.)

12. Trenitalia, 2018:http://www.trenitalia.com/tcom-en(26.5.2018.)

13. Tripologija, 2015:http://tripologia.com/europa/trenitalia-za-pocetnike-kako-online-

kupiti-karte-za-talijanske-vlakove/(25.5.2018.)

REGIONALNE RAZLIKE U GOSPODARSTVU ITALIJE

1.Curić, Z., Glamuzina, N., Opačić, V. T.: Geografija turizma- regionalni pregled, Ljevak,

Zagreb, 2013.

2. Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat, (pristupljeno 4.9.2018.)

3. Gall, H., Matas, M.: Geografija 3, Školska knjiga, Zagreb, 2015.

4. Klarić, M: Lokalna samouprava u Italiji- prema novom modelu?, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu, Vol. 42, Split, 2005.

5. Klemenčić, M.: Atlas Europe, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1997.

https://ec.europa.eu/eurostat

127

6. Meštrov, F.: Turizam sjeverne Italije (završni rad), Split, 2017.

7. Nejašmić, I.: Kompendij za pripremanje ispita iz kolegija Geografija Europe, interni

materijal, Zagreb

8. Regions of Italy, Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Regions_of_Italy, (pristupljeno

4.9.2018.)

Izvori

1. Sl. 3.: Regije Italije, https://en.wikipedia.org/wiki/Regions_of_Italy, (pristupljeno4.9.2018.)

2.Sl.4.Važnije gospodarskeregijeItalije,https://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_Italy,

(pristupljeno 4.9.2018)

3. Sl.5.: Nejašmić, I.: Kompendij za pripremanje ispita iz kolegija Geografija Europe, interni

materijal, Zagreb

4.Sl.6.: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Italian_regions_by_GDP(pristupljeno 4.9.2018)

GOSPODARSKI RAZVOJ MILANA

1. Britannica, Alfa Romeo, 2018, https://www.britannica.com/topic/Alfa-Romeo-SpA

(31.8.2018.)

2. Britannica, Milano, 2018, https://www.britannica.com/place/Milan-Italy (31.8.2018.)

3. Car Sales, Base, 2018, http://carsalesbase.com/european-car-sales-data/alfa-romeo/

(31.8.2018.)

4. Ema Milano, n.d., http://www.emamilano.eu/esperienza/1-business/ (31.8.2018.)

5. Eniciklopedija, n.d., http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=40816

(30.8.2018.)

6. HowlingPixel, n.d.: Milano, https://howlingpixel.com/i-sh/Milano#cite_note-79

(30.8.2018.)

7. Introducing Milan, n.d., https://www.introducingmilan.com/history (31.8.2018.)

8. Lecco, A., Foot, J., n.d.: Milan, Italy, https://www.britannica.com/place/Milan-Italy

(23.8.2018.)

9. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, n.d.: Milano,

10. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, n.d.: Padska nizina,

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46097 (30.8.2018.)

https://en.wikipedia.org/wiki/Regions_of_Italy

https://en.wikipedia.org/wiki/Regions_of_Italy

https://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_Italy



https://www.introducingmilan.com/history

128

11. Merlo E, Polese F., 2010: Italy, BergEncyclopediaof World Dressand Fashion,

Volume 8 – West Europe, Part5: ItalyandtheIberianPeninsula, Berg, str.: 251–258

12. New World Encyclopedia, 2014,

http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Milan#Economy (31.8.2018.)

13. OECD, Italija, n.d., http://www.oecd.org/italy/oecdterritorialreviewsmilanitaly.htm

(29.8.2018.)

14. OECD.Stat, n.d., https://stats.oecd.org/ (17.8.2018.)

15. Organisation for Economic Co-operationand Development, 2006: TerritorialReviews:

Milan, Italy (29.8.2018.)

16. Poslovni, n.d., poslovni.hr/leksikon/ (14.8. 2018.)

17. Radio Lombardia, 2018, http://www.radiolombardia.it/2018/07/17/milano-motore-

delleconomia-italiana-in-crescita-tutti-gli-indicatori/ (30.8.2018.)

18. Wikipedia, Moda u Milanu, 2018, https://en.wikipedia.org/wiki/Fashion_in_Milan

(31.8.2018.)

19. Sabić, D., 2010.: Milano, Univerzitet u Beogradu (30.8.2018.)

20. ŠimetinŠegvić, F., 2010: AUTO-ITALIA: Iz razvoja torinske automobilske industrije

1920-ih godina, Zavod za hrvatsku povijest Vol. 42, Zagreb

21. Šivo M., 2014: file:///C:/Users/Ivana/Downloads/11_TEDI_SIVO_Corr_IR_final.pdf

(31.8.2018.)

22. Škreblin, S., 2017: Utjecaj elemenata gospodarskog razvoja na određivanje

gravitacijskih zona i mikrolokacija robno transportnog centra, Sveučilište u Zagrebu

23. TradeCommissioner, 2018, http://tradecommissioner.gc.ca/italy-italie/visit-info-

visiteur/6842.aspx?lang=eng (31.8.2018.)

24.

Varese News, 2017, http://www.varesenews.it/2017/07/milano-riprende-e-traina-

leconomia-italiana/639930/ (30.8.2018.)

25. Wikipedia, Tvrtke koje se nalaze u Milanu, 2018,

https://en.wikipedia.org/wiki/Category:Companies_based_in_Milan(31.8.2018.)

http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Milan#Economy

http://www.oecd.org/italy/oecdterritorialreviewsmilanitaly.htm

https://en.wikipedia.org/wiki/Fashion_in_Milan

http://tradecommissioner.gc.ca/italy-italie/visit-info-visiteur/6842.aspx?lang=eng

http://tradecommissioner.gc.ca/italy-italie/visit-info-visiteur/6842.aspx?lang=eng

http://www.varesenews.it/2017/07/milano-riprende-e-traina-leconomia-italiana/639930/

http://www.varesenews.it/2017/07/milano-riprende-e-traina-leconomia-italiana/639930/

https://en.wikipedia.org/wiki/Category:Companies_based_in_Milan

129

GOSPODARSKI RAZVOJ TORINA

1. FCA, n. d., https://www.fcagroup.com/en-US/Pages/home.aspx (6.9.2018.)

2. FIAT, n. d., https://www.fiat.com/(6.9.2018.)

3. Intessa San Paolo, n. d., https://www.intesasanpaolo.com/ (6.9.2018.)

4. Juventus, n. d., http://www.juventus.com/it/ (6.9.2018.)

5. Lavazza, n. d., www.lavazza.it (6.9.2018.)

6. La Stampa www.archivio.lastampa.it/ „E’ il boom del turismo “Battuto l’anno

olimpico” Nel 2008 gli arrivi e le presenze in forte ripresa“, Alessandro Mondo,

1.4.2009. (6.9.2018.)

7. RAI, n. d., http://www.rai.it/(6.9.2018.)

GOSPODARSKI RAZVOJ GENOVE

1. About the city of Genoa – Versilia:

http://www.aboutversilia.com/Genova.html#economy(6.9.2018.)

2. Genova – Wikipedia: https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Genova(6.9.2018.)

3. Genova | Hrvatska

enciklopedija:http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21640 (6.9.2018.)

4. Liguria – Wikipedia:https://it.m.wikipedia.org/wiki/Liguria (6.9.2018.)

5. List of Italian regions by GDP – Wikipedia:

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Italian_regions_by_GDP (6.9.2018.)

6. Porto di Genova: https://www.portsofgenoa.com/en/who-we-are/port-basins/item/500-

genoa.html (6.9.2018.)

7. Porto di Genova:https://www.portsofgenoa.com/it/chi-siamo/i-porti.html (6.9.2018.)

8. Studi e ricerche - ENIT - Agenzia Nazionale del Turismo:

http://www.enit.it/en/studies-and-research.html(6.9.2018.)

9. Turismo - le nostre analisi - Regione Liguria:

https://www.regione.liguria.it/homepage/turismo/osservatorio-turistico-regionale/le-

nostre-analisi.html(6.9.2018.)

https://www.fcagroup.com/en-US/Pages/home.aspx

https://www.fiat.com/

https://www.intesasanpaolo.com/

http://www.juventus.com/it/

http://www.lavazza.it/

http://www.archivio.lastampa.it/

http://www.rai.it/(6.9.2018.)

http://www.aboutversilia.com/Genova.html#economy

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Genova

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21640

https://it.m.wikipedia.org/wiki/Liguria


https://www.portsofgenoa.com/en/who-we-are/port-basins/item/500-genoa.html

https://www.portsofgenoa.com/en/who-we-are/port-basins/item/500-genoa.html

https://www.portsofgenoa.com/it/chi-siamo/i-porti.html

http://www.enit.it/en/studies-and-research.html

https://www.regione.liguria.it/homepage/turismo/osservatorio-turistico-regionale/le-nostre-analisi.html

https://www.regione.liguria.it/homepage/turismo/osservatorio-turistico-regionale/le-nostre-analisi.html