Gospoa McGinty je mrtva

PETERU SAUNDERSUu znak zahvalnosti za dobroinstva prema piscimaosobe, mjesta ili dogaaje. POPIS OSOBA U DJELU

HEBCULE POIROT - extraordinaire kriminolog koji posveuje osobitu panju samo dvjema stvarima u ivotu: prouavanju zloina i svojem elucu.......9VII POLICIJSKI INOVNIK SPENCE - krupan i portvovan ovjek koji nije bio zadovoljan rezultatima istrage, elio je doznati pravu istinu........12GOSPOA McGINTY - rtva vlastite znatielje ..............14JAMES BENTLEY - nesimpatian slabi koji je ekao da bude objeen .... 15MAUBEEN SUMMERHAYES - nevjesta upraviteljica i kuharica u najloije organiziranom svratitu u Engleskoj ... 35JOHNNIE SUMMERHAYES - ovjek nagle naravi i promjenljive udi, ali i istanana osjeaja za noblesse oblige.....38BESSIE BURCH - je vie alila to je poremeen njezin miran ivot negoli za tetkom koja je umrla.......44MAUDE WILLIAMS - napadna, pomalo neuglaena plavua........55

LAURA UPWARD - ena koja je gurala nos u tue stvari...........67

DrRENDELL - laskavac.......85

GOSPOA. WETHERBY - umiljeni bolesnik koji se dii svojom osjetljivou . . 91ROBIN UFWARD - razmaeni pisac kazalinih komada koji je dobro znao tko je njegova koka sa zlatnim jajima .... 87

SHEILAGH RENDELL - blijeda, mrava ena nervoznih i nemirnih rukuDEIRDRE HENDERSON - jadna, runa i nespretna djevojka........91ROGER WETHERBY - Deirdrein pooim koji nije oklijevao da pokae svoje prave osjeaje prema njoj. Krajnje neprijatan ovjek.............97

ARIADNE OLIVER - spisateljica kriminalistikih romana koja oboava anonimnost i jabuke..........99

EVE CARPENTER - ljepotica divnih, tunih oiju i neuglaenih manira. Ljubitelj skupocjenih stvari.........107

GUY CARPENTER - ambiciozni politiar koji nije mogao dopustiti da njegove greke ugledaju svjetlo dana.....107

Prvo poglavlje Hercule Poirot napusti restoran "La Vieille Grand"mere" u Sohou. No nije bila hladna, ali on ipak podigne ovratnik kaputa. Uinio je to iz opreznosti. "U mojim godinama ovjek mora bitioprezan", esto je govorio. Bio je omamljen od dobra jela. Oblizao je usne poput psa koji se dobro najeo i maramicom obrisao elegantne brkove. Escargots de la Vieille Grand"mere zaista mu je prijao. Imao je sreuto je naiao na taj mali, neugledni"restoran! Slasno se najeo, to je istina... to sad da radi? Taksi, koji je prolazio kraj njega uspori vonju, ali Poirot odoli iskuenju. Zato bi uzeo taksi? Ima jo mnogo vremena do spavanja, ako krene kui i pjeice. - Zato ovjek moe jesti samo triput na dan? - mrmljao je sebi u brkove Poirot koji nikad nije pio aj u pet sati kako to rade Englezi."Ako jedete u pet sati poslije podne, eludac nespreman doeka veeru", objanjavao je Poirot."Ne zaboravite da najbolje prija veera!" Poirot nikad nije jeo ni prije podne, a za doruak nije pio kakao ni jeo croissants. Ruao je najkasnije u jedan sat. Vrhunac uivanja za nj je bila veera: Le

Dinner! Dnevni obroci bili su najvee zadovoljstvo Herculea Poirota. Jo kao mladi uivao je u jelu. Sada mu jelo ne prua samo tjelesno zadovoljstvo, ono je za njega i intelektualniuitak. Kad nije jeo, Poirot je obilazio razliitamjesta u potrazi za restoranima u kojima bi otkrio nove radosti za svoje profinjeno nepce. Tako je i naiao na "La Vieille Grand"mere" u ijim je specijalitetima uivao. Poirot nije znaoto bi sa slobodnim vremenom. - Kad bi barem e cher Hastings bio ovdje - uzdahne on. S radou je razmiljao o svom starom prijatelju. "Moj prvi i najbolji prijatelj u ovoj zemlji. Ponekad bi me razbjesnio, morampriznati. Zar je to sad vano? Kad se samo sjetim kako mi se detinjasto divio. Kako sam ga mogao bez muke navesti na krivi trag a da ne kaem nijednu la. Kako je ponekad bio zbunjen!Zato je bio presretan kad bi otkrio istinu koja jemeni odavno bila poznata. Ce cher, cher ami! Volim se i uvijek sam se volio praviti vaan. Hastings to nikad nije mogao shvatiti. ovjek mojih kvaliteta mora se diviti sam sebi, a za to muje potreban jo netko. Ne moe se cijeli dan diviti sam sebi. Poirot uzdahne i krene Avenijom Shaftesburv.Dvoumio se bi li skrenuo na Trg Leicester i proveo vee u kinu ili bi krenuo kui. Cesto je bijesan izlazio iz kina. Radnja filma redovito je bila nepovezana, sadraj nelogian. Slika je mnoge oaravala, ali je njega uglavnom ostavljala hladnim. inilo mu se da nema veze sa stvarnou.Reiseri su previe zaokupljeni umjetnikom stranom filma. Mnogi su zanemarivali temeljitost i ljubav prema redu, koje je Hercule Poirot toliko cijenio. U modi su nasilje i okrutnost. Poirot,koji je nekad radio u policiji, nije uivao u okrutnosti i nasilju. Nagledao se toga u mladim danima. Nasilje ga je umaralo. "Izgubio sam korak s vremenom", priznao je sebi Poirot. Krenuo je kui. "Poput ostalih ljudi postao sam rob svog posla. Naviknuti na rad, ljudi ne znaju kako bi utroili vrijeme kad dou u mirovinu. Umirovljeni poslovni ovjek igra golf, umorni trgovi eprka po vrtu, a ja? Ja jedem. Eto, ponovo sam poeo misliti o jelu. Na alostjede se samo tri puta na dan. Ostatak vremena ovjek mora neim ispuniti."

Poirot proe kraj prodavaa novina. "Najnovije vijesti... Epilog sluaja McGinty.Ubojica osuen." Sluaj ga nije zanimao. Nejasno se sjeao da je o tom ubojstvu neto proitao u novinama. Bilo je to sasvim obino umorstvo. Stradala starica zbog malo novca. Zloin se lijepo uklapao utaj na svijet nasilja. Poirot ue u dvorite velike moderne stambene zgrade. Srce mu je bre zakucalo od ponosa.Cijenio je te pravilne simetrine zgrade. Dizalom se popeo na trei kat gdje je stanovao. Imao je divan stan. Moderno pokustvo ravnih linija. U cijelom stanu nije bilo ni jedne neravnine. Otkljuao je vrata i uao u malo etvrtasto predsoblje. Istog trenutka njegov George neujno se pojavio na vratima da ga pozdravi. - Dobar veer, gospodine! Neki vas ... ovaj... gospodin eka. - On spretno prihvati Poirotov kaput. - Zaista? - Poirot je primijetio stanku koju je George uinio prije nego to je izrekao rije gospodin. George je bio pravi snob. Znao je ocijeniti ljude i njihov poloaj u drutvu. - Kako se zove? - Neki gospodin Spence. - Spence? Na trenutak se nije mogao sjetiti zna li to ime ili ne zna. Bio je uvjeren da bi ga morao znati. Prije nego to je uao u dnevnu sobu, Poirot zastade pred zrcalom i uredi brkove. Nakon toga otvori vrata i ue u sobu. ovjek koji je do tada sjedio u jednom od velikih etvrtastih naslonjaanaglo ustade. - Dobar veer, gospodine Poirot! Nadam se da me se sjeate. Bilo je to davno ... vii policijski slubenik Spence. - Sjeam se, kako da ne - ree Poirot i srdano mu prui ruku. - Je ste li za grenadine? - ponudi gosta piem. - Creme de menthe? Benedictine? Creme de cacao? Tog trenutka ue George s pladnjem na kojem su stajale boce s viskijem i soda-vodom. -Da li bi gospodin vie volio pivo? - tiho je pitao gosta.

- Da, volio bih pivo - ozario se Spence. Poirot se, po ne zna koji put, udio, kako je George pogodio da Spence voli pivo. Nije znao ni da ga ima u kui. Osim toga nije mogao vjerovati da netko moe vie voljeti pivo od ukusnog,slatkog likera. Spence je dobio punu au pjenuavog piva, a Poirot natoi sebi aicu zelenog likera "creme de menthe". - Zaista je ljubazno od vas to ste me posjetili - zapoe Poirot razgovor. - Odakle ste stigli? - Iz Kilchestera. Za est mjeseci idem u mirovinu. Zapravo, ve sam se prije est mjeseci morao povui, ali su me zamolili da jo neko vrijeme ostanem. - Pametno ste odluili - sjetno e Poirot.- Zaista mudro ... - Mislite? Nisam siguran. Ponekad sumnjam u to. - Neka vas ne mui sumnja - bio je uporan Poirot. - Ponekad su dani tako dugi... - To me ne zabrinjava. Imat u mnogo posla kad prestanem raditi. Znate, prole smo se godine preselili u novu kuicu. Imamo zaputen vrt, i moram ga urediti. Dosad nisam imao vremena za to. - Mnogi ljudi sate i sate provode u vrtu pod stare dane. Meni to nije uspjelo. Nastanio sam se na selu i poeo uzgajati povre. Nije mi to nikako polazilo za rukom. ovjek za to mora imati smisla. - Da ste samo vidjeli povre koje sam ja uzgojio prole godine - oduevio se Spence. - Ali rue su, moja prava ljubav. Ove u godine ....- naglo je zastao. - Nisam doao ovdje da vampriam o ruama. - Lijepo je od vas to ste doli posjetiti starog znanca. Hvala vam. Na alost nije to samo prijateljski posjet. Bit u iskren, gospodine Poirot. Potrebna mi je vaa pomo. - Potreban vam je novac? Koliko elite -tiho mu ponudi Poirot. - Blagi boe, ne radi se o novcu! - zaprepateno odgovori Spence. Poirot ga zbunjeno zamoli da mu oprosti greku. - Odmah u vam rei zato sam doao.Zaista se ne bih udio da me otjerate kad ujete o emu se radi.

- To se nee dogoditi - uvjeravao ga je Poirot. - Nastavite, molim vas. - Radi se o sluaju McGintv. Zacijelo ste itali o tome. - Nisam tome posvetio posebnu panju odmahne glavom, Poirot: Gospoa McGinty... -pokuao se sjetiti Poirot - kako je umrla? Spence se zagleda u njega. - Zaboga, tako smo se kao djeca igrali. Zaista udno to se toga dosad nisam sjetio. - Ne razumijem vas. - To je djeja igra. Kao djeca nekad smo se tako igrali. Podijelili bismo se u dvije grupe.Prva bi grupa pitala: "Gospoa McGinty je mrtva. Kako je umrla?", a druga bi odgovarala: "kleala je poput nas, tako je umrla". Ponovo bismo pitali: "Kako je umrla?", a neko bi dijeteodgovorilo: "Drala je ruke kao ja, tako je umrla." Svi bismo tada klekli nepomino ispruenih ruku. Netko bi zatim rekao: "Gospoa McGinty je mrtva. Kako je umrla?" Slijedio je odgovor: "OVAKO SE SRUILA!" Tad bismo se svi redom sruili poput unjeva! - Spencea je sjeanje na tu djeju igru oito zabavljalo. Nasmijao se od srca: - sjeanje me vratilo u djetinjstvo. Davno je to bilo!Iz pristojnosti Poirot ga saslua do kraja. Nikad nee dokraja shvatiti te Engleze, iako ve godinama ivi meu njima, ime se to Spence toliko oduevio? I on se kao dijete igrao skrivaa i lovice, ali mu nije padalo na um da nekom pria o tome, a kamoli da se time oduevljava! Kad se Spence vratio u stvarnost, Poirot ga, pomalo umorno, zapita: - Kako je umrla gospoa McGinty? Sa Spenceova lica nestade smijeak. - Netko ju je udario po glavi tekim i otrim predmetom. Njena je soba bila raskopana. Sva njezina uteevina, oko trideset funti, nestala je. ivjela je u toj kuici sama s podstanarom koji se zove Bentley, James Bentley.- Sad se sjeam. Da, zvao se Bentley.- Vrata nisu bila provaljena. Na prozorima nije bilo tragova nasilnog otvaranja. Bentley je oskudijevao u novcu. Dugovao joj je stanarinu za dva mjeseca. Nedavno je otputen s posla. Na rukavu

njegova kaputa nali smo tragove krvi i vlas kose - njezine kose. Tvrdio je da se nije pribliavao tijelu, te moemo odbaciti da se tosluajno nalo na njegovu kaputu. - Tko ju je naao mrtvu? - Toga dana je prodava kruha sakupljao novac. Vrata mu je otvorio James Bentlev i rekao da je kucao na vrata gospoine sobe, ali mu ona nije odgovorila. Pretpostavljali su da je gospoi McGinty pozlilo. Otili su po susjedu, koja je otvorila sobu. Bila je prazna. Netko je preturao po njoj. Dvije daske s poda bile su odvaljane. Stvari razbacane unaokolo. Krevet je, meutim, bio nedirnut. Krenuli su zatim u dnevnu sobu. Tamo, na podu, leala je mrtva gospoa McGintv. Susjeda je poela histerino vikati. Jedva su je primirili. Odmah su, naravno, pozvali policiju. - Bentley je, dakako, bio uhapen? - Da. Juer je bila rasprava. Proglaen je krivim. Porota je vijeala samo dvadeset minuta.Osudili su ga na smrt. Poirot kimne glavom. - Nakon rasprave, sjeli ste na vlak za London. Zato ste doli k meni? Spence se zamiljeno zagledao u au s pivom. Prstom je polako prelazio po rubu ae, jedanput, dvaput... - Doao sam k vama - ree on nakon kratke stanke - jer mislim da Bentle nije kriv ...

Drugo poglavlje as, dva obojica zanijemie. Zavlada tiina. - Doli ste k meni... Poirot nije zavrio reenicu. Ugledao je crveno Spenceovo lice. Bilo je to lice koje se niim nije isticalo, lice seljaka, povuena u sebe, utljiva i potena. Nije to bio ovjek koji sumnja u sebe, u svoje postupke. On se pokoravao zakonima drutva. - Ve sam dugo u policiji - poeo je Spence. - Dobro sam upoznao ljude. Rjeavao sam mnoge sluajeve umorstva. Neki su bilizamreni, neki nisu. Sjeate se, gospodine Poirote, sluaja koji smo rjeavali zajedno? Poirot kimne glavom.

- Bilo je zamreno. Da nije bilo vas, teko bismo ga rijeili. Pomogli ste nam, iako smo i mi bili na pravom tragu. Bilo je jo mnogo istraga za koje i ne znate. Sjeam se Whistlera dobio je ono to je zavrijedio. Kanjeni su i momci koji su ubili starog Gutermana. Sjeam se Veralla. Posluio se arsenom. Gospoa Courtlandje imala sreu to joj je mu bio stari razvratnik, Pa ju je porota oslobodila. Bili su popustljivi, a ne pravedni. Posluali su osjeaje, a ne razum.I sami znate da se to ponekad dogaa. Ponekadsu za to zasluni branioci, a ponekad pogrekatuioca. Da, sve to znam. Ovaj sluaj, meutim- Spence je zabrinuto zakimao glavom. - Nikad nisam doivio da osude nevina ovjeka, a ine selim da se to sad dogodi. U ovoj zemlji da sedogodi tako neto! Poirot ga je znatieljno promatrao. - Mislite li da bi se to sad moglo dogoditi? - Sigurno se udite. Znam to biste eljeliznati i to u vam odmah rei. Da, sakupljao samdokazni materijal o ovom sluaju, dokazni materijal koji tereti Bentleva, a tvrdim da nije kriv!Sve sam paljivo ispitao. Sakupio sam sve dokaze do kojih se moglo doi. Svi su svjedoili ojednom krivcu, o jednoj osobi. Na alost, oBentlevu. Dokazni sam materijal predao pretpostavljenima, koji su obavijestili javnog tui-oca. On je odluio da povede postupak. Ne udim.se, drugo nije mogao ni odluiti. Tako je osuenBentlev. Porota mora suditi prema dokazima.Uope se nisu dvoumili. Bili su uvjereni da jekriv. - Ali vi, niste? - Nisam. - Zato? Spence uzdahne. Kako da vam to objasnim?Vjerujem da je on u oima porotnika praviubojica, ali ja tako ne mislim. Bolje od njih poznajem ubojice.

- Da. Rekao bih da ste u tome strunjak. - Bentley nije umiljen. Sve su ubojice umiljene. Misle da nas mogu nadmudriti. Zaljubljeni su u sebe. ak kad ih i uhvatimo, oni su zadovoljni. Zadovoljni su to su se nali u sreditu panje. Misle da su vane osobe. Doivjeli suslavu barem jedanput u ivotu. Jednom rijei - umiljeni su! - Shvaate li to elim rei? - Taj Bentlev, znai, nije umiljen. - Nimalo. Plaljiv je. Ljudi su zato i uvjereni da je on ubojica, ali ja nisam. - Slaem se s vama. Opiite mi tog Jamesa Bentleva, molim vas. - Bentlev ima trideset i tri godine, srednjeg je rasta. Boleljiv je. Nosi naoale .... - Ne zanima me njegov izgled, nego psihike osobine - prekine ga Poirot. - Na to mislite... - Spence se zamislio. -Nesimpatian je, ivan. Nikad vas ne gleda ravno u oi, pogleda vas samo ponekad, i to kradomice. Nije ni udo to ga je porota osudila. as, je krotak, a odmah zatim bijesan. - Spence jezastao. Sjetio se nekog roaka. - Imao sam roaka koji me podsjea na njega. Kad bi se naao u neugodnoj situaciji, izmislio bi nekuglupost i nitko mu, dakako, ne bi vjerovao. - Ne bih rekao da je privlaan, taj va Bentley. - Tako je. Ljudi ga ne vole. Ali zbog toga ipak nije zasluio smrtnu osudu! - Uvjereni ste da e ga objesiti? - Nita ih ne spreava. Njegov e branilac uloiti albu, ali ne vjerujem da e ita uspjeti uiniti. - Je li imao dobrog branioca? - Dodijelili su mu mladog Graybrooka. Mislim da je uinio to je mogao. - Nije bilo nikakvih nepravilnosti. Sudilo mu se i porota ga je proglasila krivim. - lanovi porote odabrani su pravilno.Mukarci i ene bili su u podjednakom omjeru.Sve su to bili razumni ljudi. Sudio je stariStanisdale. Poten i nepodmitljiv ovjek. - Sve je, dakle, bilo po zakonu. Bentley se nema na to potuiti?

- Ako je neduan, ima se na to potuiti! - Tako je. - Ja sam prikupljao dokazni materijal, na temelju kojeg su ga osudili. To mi se nikako ne svia, gospodine Poirot. Zaista mi se ne svia. Hercule Poirot je dugo promatrao njegovo uzbueno lice. - Eh "bien - ree najzad - to da radimo? - Vjerujem da znate to elim - nelagodnose meskoljio na stolcu. - Sluaj Bentley je zavren. Ve radim na drugom zloinu. Veeras moram otputovati u kotsku. Kako vidite, prezauzet sam. - A ja nisam! Imam mnogo slobodna vremena, zar ne? Spence potvrdno kimne. Bilo mu je neugodno. - Vidim da ste me razumjeli. Moda mislite da sam drzak. Uinio sam sve to sam mogao.Nita nije pomoglo. Sve su injenice bile protiv njega. Tko zna, moda e vama neto uspjeti.Vi ponekad, oprostite to vam to govorim, gledate na stvari nekako drukije od nas. Moda ete vi, svojini udnim nainom, doi do prave istine. Ako je Bentlev nije ubio, tko je to onda uinio? Nije se sama kvrcnula po glavi! Moda ete nai neku injenicu koju sam ja previdio.Priznajem da sam drzak. Zato biste se vi prihvatili tog posla! Eto, ipak sam doao k vama.To mi se uinilo jedinim rjeenjem. Ne elim dataj ovjek strada nevin. Ako se ne elite tog prihvatiti ... Zato biste i eljeli...? - Zato se ne bih tog prihvatio? - Prekine ga Poirot, - Imam vremena koliko mi srce eli! Moram priznati da ste rne zainteresirali.To je izazov za siune, sive stanice mog uma.Uinit u to i zbog vas. Ne elim da radite u svom vrtu nesretni, pognute glave, jer vas pee savjest to je stradao nevin ovjek. Osim toga, to je stvar principa. - Poirot se uspravi i zauzme vaan stav - Ne smije biti osuen ovjek ako nije poinio taj uasan in. Poirot naglo zastade. - A to, ako ju je on ubio?

- U tom sluaju imat u mirnu savjest. - Dvije glave bolje misle, zar ne? Voild,, dogovoreno je. Preuzimam taj sluaj. Nemamo ba mnogo vremena. Trag se ve zatire. Gospoa McGinty je umrla... Kad je ubijena? - Dvadeset drugoga studenoga. U toku istrage pisao sam biljeke. Mogu vam ih predati, ako elite. - Da, bit e mi potrebne. Ako Bentlev nije ubojica, tko je onda? Spence nije znao to da odgovori. Napokonree: - Zaista ne znam na koga bih mogaosumnjati. Za svaki zloin, kako znamo, ubojica moraimati motiv. Koji bi motiv mogao biti u ovomsluaju? Zavist, osveta, ljubomora, strah ili no-vac? Razmislimo o ovome posljednjem. Tko senovano okoristio njezinom smru? - Ne bih rekao da se netko obogatio, nasli-jedivi njezin imetak. Imala je samo dvije sto-tine funti na tednoj knjiici. To je pripalo njezi-noj neakinji. - To zaista nije mnogo, ali ponekad ljudistradaju i zbog sitnih para. Volio bih znati netoo neakinji gospoe McGintv. Oprostite, prija-telju, to slijedim vae stope. Siguran sam da stei vi sumnjali na nju. - Da, sumnjali smo i na nju - kinineSpence. - Raspitali smo se opirno o njoj. Tri-deset osam joj je godina, udana je. Mu joj radiu graevinarskom poduzeu kao liilac. Poten ipametan clovjek. Ima stalno zaposlenje. Ona jeprijazna mlada ena, voli priati. Ne bih mogaorei da nije voljela svoju tetku, ali je nije ni obo-avala. Bilo im je drago kad su dobili novac,iako im nije bio prijeko potreban. - to je s njezinom kuicom? Jesu li i njunaslijedili? - Nisu. TJ toj kui gospoa McGintv bila je

samo stanar. Po zakonu, vlasnik je nije mogaoizbaciti, ali poslije njezine smrti neakinja se nemoe useliti u nju. Ona to i ne eli. ivi u malojdravnoj kui i vrlo je zadovoljna. - Spence22uzdahne. - Zaista sam mnogo eprkao da bihneto otkrio. Nisam naao nita ta bi bacilosumnju na nekoga drugog. - Bien. Recite mi sad neto o gospoiMcGinty. Ne zanima me njezin izgled, ve .... - Ne elite uobiajeni opis? Nasmije se,Spence: rtva ima ezdeset etiri godine. Branostanje - udovica... Mu joj je nekad radio utrgovini tekstila u Kilchesteru. Umro je prijesedam godina od upale plua. Gospoa McGintyotad pomae u razliitim domainstvima. Radikao kuna pomonica. Broadhinny je malo mje-sto. Posljednjih godina u nj se doselilo nekolikoobitelji, uglavnom starijih ljudi, nekoliko penzi-onera, jedan lijenik ... Ima dobre prometneveze s Kilchesterom i Cullengquayom. Sigurnopoznajete ta turistika mjesta. Broadhinny je,meutim, mjestace koje je jo zadralo tradici-onalna svojstva sela. Oko etvrt milje udaljeno jeod glavne ceste za Drvmouth i Kilchester. Poirot je samo kimao glavom. - Kuica gospoe McGinty je u sreditusela. Tu se nalaze jo: prodavaonica mjeoviterobe s potom i nekoliko kua u kojima iveseljaci. - Dok joj je mu bio iv, ljeti su sobe iznaj-mljivali turistima. Poslije muevljeve smrti, od-luila je da dri samo jednog podstanara, JamesaBentleva. Stanovao je kod nje samo nekolikomjeseci. - Tako smo se opet vratili na Jamesa Ben-tleya.

23 - To se dogaalo i za vrijeme istrage. Kadse dogodio zloin, Bentlev je radio kod trgovcanekretninama u Kilchesteru. Prije toga je ivios majkom u Cullenquayu. Majka mu je bila in-valid i on se brinuo o njoj. Bio joj je veomaprivren. Nikamo nije izlazio. Kad je majkaumrla, ostao je bez njezine penzije. Prodao jekuu i namjestio se. Nije lako naao posao, iakoje bio dobro obrazovan. Nema nikakve strunekvalifikacije. Ipak su ga primili u tvrtke "Bre-ather i Scuttles". Ne vjerujem da je to nekougledno poduzee, ali ni on nije ovjek za kojegbi se netko otimao. Otpustili su ga im su zapaliu novane tekoe, a novi posao nikako nije mo-gao dobiti. Naposljetku je potroio ono malo toje dobio od prodaje majine kue. Vie nije mo-gao redovito plaati stanarinu gospoi McGintv.Traila je tri funte na tjedan za sobu i doruak.Nije mnogo. Sve je danas tako skupo. Dugovaojoj je stanarinu za dva mjeseca, a prilika danae posao nije mu se pruala. GospoaMcGintv bila je ve pomalo nestrpljiva. - On je znao da ona dri novac u kui?Zato ga je uvala u kui kad je imala tednuknjiicu? Nije vjerovala dravi. Nije eljela da joj savnovac propadne. Na tednoj knjiici je drala sa-mo dvjesta funti. Osim toga eljela je da jojnovac bude pri ruci kad joj zatreba. Mjesto gdjeje drala novac nije bilo tajna. Nalazio se ispodpodne daske u spavaoj sobi. Svaki bi kradlji-vac najprije tamo potraio novac. Bentlev jepriznao da je znao za njezino "krovite.24 - Vrlo lijepo od njega to je to priznao. Dali su za to znali neakinja i njezin mu?

- Naravno da jesu. - Ve sam vam jedanput postavio pitanje:Kako je umrla gospoa McGintv? - Umrla je 22. studenoga. Sudski lijenikmisli da je umrla izmeu 19 i 22 sata. Veeralaje suene ribe i kruh s margarinom. Susjedi suizjavili da je obino veerala oko 18,30 sati. Vje-rojatno se i toga dana drala svoje navike. Toznai da je umrla prije 21 sat. James Bentlev seu to vrijeme etao. Rekao nam je da to obiavaraditi od 19 do 21 sat. Te se noi vratio u 21 sat.Poto je imao vlastiti klju, nije morao uznemi-ravati svoju stanodavku. Uspeo se ravno u svojusobu. Nije primijetio nita neobino. Slijedeegse jutra zaudio to ga doruak nije ekao nastolu kao obino. Pokucao je na vrata spavaesobe gospoe McGintv, ali mu nitko nije odgo-vorio. Pomislio je da spava dulje nego obino jerje umorna od naporna posla, pa nije dugo kucao.Nedugo zatim doao je pekar. Bentlev je ponovozakucao, ali ni tada mu se nitko nije odazvao.Kao to sam ve rekao, pekar je otiao po prvususjedu gospoe McGintv, gospou Elliot koja jeotkrila tijelo na podu dnevne sobe. Ubojica jertvu udario nekim tekim i otrim predmetompo glavi. Smrt je nastupila trenutno. Sve je bilou neredu. Daska na podu spavae sobe bila jeodvaljena, a novac je nestao. Svi su prozori bilizatvoreni iznutra, a na njima nije bilo tragovanasilnog otvaranja. 25 - Ubojica je nesmetano uao u kuu. Bio jeto Bentlev ili netko koga je gospoa McGintvpustila da ue za vrijeme Bentleyeve etnje. - Tako je. Razbojstvo ili provala ne dolazeu obzir. Koga je mogla pustiti u kuu u to doba?To bi mogao biti samo netko iz susjedstva, nea-

kinja ili njezin mu. Nitko drugi ne dolazi uobzir. Na susjede ne moramo sumnjati. Neaki-nja i njezin mu te su veeri bili u kinu. Da li sejedno od njih dvoje iskrao iz kina, proao bici-klom tri kilometra do kue gospoe McGintv,ubio je, uzeo novac, te ga sakrio u vrtu, vratio seu kino, a da ga nitko nije primijetio? Uzeli smou obzir i tu mogunost, ali nita nismo uspjelidokazati. Zato bi netko od njih novac sakrio ta-ko blizu kue? Teko bi ga poslije mogao nepri-mijeeno uzeti. Nije li ga lake bilo zakopatinegdje na putu do Kilchestera? Zato je novacsakriven na tako glupom mjestu? - James Bentlev ga je stavio tamo. Nije gaelio sakriti u svojoj sobi - zakljuio je Poirot. - Tako je. - Na njegovu je rukavu pronaena krv, - Kako je on to opravdao? - Sluajno se zaprljao u mesnici. Glupa la!Nije to bila ivotinjska krv. - Je li poslije izmijenio tu priu? - Naravno. Nali su i nekoliko vlasi kosegospoe McGintv na rukavu njegova kaputa. Tonije mogao pokupiti u mesnici. Priznao je da jetijelo gospoe McGinty naao poslije veernjeetnje. Uao je u dnevnu sobu i vidio je kakolei na podu. Kleknuo je kraj nje i dotakao je da26bi se uvjerio da je mrtva. Kad je shvatio da jest,uhvatila ga je panika. Nije znao to da radi.Nikad nije mogao podnijeti krv. Nekako se do-mogao svoje sobe. Mora da je izgubio svijest, jerse dalje nieg ne sjea. Sutra ujutro sam sebinije htio priznati da zna to se dogodilo. - Zvui vrlo neuvjerljivo - primijeti Poirot. - Zaista neuvjerljivo. Usprkos tome - za-miljeno nastavi Spence - to bi mogla biti

istina. Porota ili normalan ovjek teko bi u topovjerovao, ali ja sam zaista poznavao ljude po-put Bentleya. Kad se suoe s nekim problemom ikad moraju reagirati u nekoj tekoj situaciji,povlae se u sebe, slabii su. Recimo da je zaistabilo kao to nam je Bentlev rekao: uao je usobu i vidio je kako mrtva lei na podu. Bio jesvjestan da mora neto poduzeti: pozvati policijuih" susjede, ali on to jednostavno nije mogaouiniti. Uvjerio je sebe da moe izbjei tu ne-ugodnu dunost. "Pravit u se da nita ne znam,nita nisam vidio. Zaista sam mogao sa etnjeotii ravno u svoju sobu", vjerojatno je razmi-ljao jadnik. Zato je tako postupio? Bojao se.Bojao se da bi ga mogli optuiti za ubojstvo, e-lio je to izbjei, ali je time navukao sumnju nasebe. Spence je zastao. - Moda je, zaista, tako i bilo. - Moda - zamiljeno e na to Poirot. - A mogla bi to biti i vrlo lukava obrana!Zaista ne znam. Sigurno znam da je taj momakvrlo plaljiv. Konobarica restorana u Kilchesterurekla mi je da je uvijek sjedao za stol leima 27okrenut ljudima. udan je to ovjek, malo jeaknut. Nije toliko nastran da bi bio ubojica.Nije on taj tip. Nije on tip ubojice. Spence s nadom pogleda Poirota. elio je dase s njim sloi, ali mu ovaj ne ree nita. Poirotse zamisli. Obojica su utjeli neko vrijeme. Tree poglavlje Poirot se prvi tre iz razmiljanja. - Eh bien - ree on. - ini se da gospoaMcGintv nije ubijena zbog novca. Razmotrimosluaj s druge strane. Je li imala neprijatelja?Koga se mogla bojati?

- Istraga nije otkrila nita. - to su rekli njezini susjedi? - Gotovo nita. Moda nisu bili razgovor-ljivi pred policijom, iako ne vjerujem u to. Mi-slim da nisu nita sakrili od nas. Gospoa Mc-Gintv nije bila prisna sa susjedima kao to je toobiaj u selima. Ljudi na selu, gospodine Poirote,nisu prijateljski raspoloeni prema strancima.Ratne izbjeglice uvjerile su se u to za vrijemeevakuacije. Gospoa McGintv je voljela poavr-jljati sa susjedima, ali nije bila intimna s njima. - Koliko je dugo ivjela tamo? - Dvadesetak godina. - Gdje je proivjela ostatak ivota? - Nema nieg neobinog u njezinu ivotu.Roena je u sjevernom Devonu. Otac joj je bioseljak. Neko je vrijeme s muem ivjela blizuIlfracombea, a zatim su se doselili u Kilchester. 29Tamonja kuica bila je vlana, pa su je napu-stili i doselili se u Broadhinny. Mu joj je biodobar ovjek, miran i povuen. Nije zalazio ugostionicu, kao veina mukaraca. Kao to vi-dite, sve je sasvim obino. - Usprkos tome ivot je zavrila na neobi-an nain. - Da. Umorena je. - Zna li neakinja nekoga tko je mogaoimati neto protiv starice? - Rekla je da ne zna. Poirot zamiljeno protrlja bradu. - Bilo bi nam mnogo lake da gospoaMcGintv nije gospoa McGintv. Razumijete lime, prijatelju? Zamislite da je bila tajanstvenaena, neiste prolosti". - Ali ona to nije bila. Bila je jednostavnaena. Takvih ima na tisue u Engleskoj.

- Njih nitko nee ubiti. - To je sigurno. - Zato je ta jednostavna skromna ena mo-rala biti ubijena? Iskljuimo Bentleya. Tko namostaje? Neakinja na koju je zaista teko sum-njati? Ili neki stranac? Na njega jo manje, toznamo? Drimo se injenica. Ubijena je posta-rija kuna pomonica i uhapen je plah, osam-ljen momak. Na temelju ega su ga osudili? Spence se zagleda u Poirota. - Teretio ga je dokazni materijal. Ta, rekaosam vam ... - Da. Dokazni materijal. Jesu li to nekistvarni dokazi ili moda namjetaljke? - Namjetaljke?30 - Da. Pretpostavimo da je Bentlev nevin.Ako je on nevin, onda je netko namjerno ostaviotragove koji terete Bentleva, da bi bacio sumnjuna nj. A moda je sve to ipak igra sluaja. - Vidim na to ciljate zamisli se Spence. - Nemamo dokaza za to, ali nemamo ni pro-tudokaza. Novac je namjerno sakriven tako daga policija lako nae. Da je bio sakriven u Bent-levevoj sobi, bilo bi preupadljivo. Policija bi vje-rojatno posumnjala da je bio podmetnut. Ubo-jica je i vrijeme dobro izabrao. Bentley je biosam na etnji. U to se lako moe posumnjati.Kako se mrlja krvi nala na njegovu rukavu?Da li se to dogodilo kad se on nadvio nad staricuili je i to podmetnuto? - Malo ste pretjerali, gospodine Poirot. - Nisam siguran. Moda. Tako emo lakesaznati istinu. U tom sluaju neto mora bitineobino. Ako to nije gospoa McGinty, onda jeto ubojica. Moramo se, dakle, pozabaviti uboji-com, a ne rtvom. To se rijetko dogaa. Obino

klju tajne lei u rtvinu karakteru. Ponekadistinu doznamo od mrtvih. Iako ne mogu govo-riti, otkriju mi tajnu. Moram znati koga je rtvavoljela, koga mrzila. Kad dobro upoznate rtvu- ubojica je otkriven. Spence se vrpoljio na stolici. "Ti stranci!",pomislio je. - U tom sluaju moramo otkriti tajnovituosobu koja se jo skriva u tami naeg neznanja.Kako je gospoa McGinty umrla? Zato je ubi-jena? Klju tajne neemo nai ako prouavamo 31njezin ivot, ve ako pogodimo motiv i lik ubo-jice. Slaete li se sa mnom? - Moda imate pravo - oprezno mu odgo-vori Spence. - Je li ubojica elio unititi gospouMcGinty ili moda Jamesa Bentleya? - Da. Moramo biti sigurni tko je stvarnartva zloina. Koga se ubojica elio rijeiti? - Mislite li rei da je netko ubio staricu dabi njegov neprijatelj bio objeen zbog toga? -zaprepastio se Spence. - Da, kao kad ahist rtvuje figuru da bi nakraju pobijedio. Recite mi, molim vas, to joznate o Jamesu Bentlevu? - Ne znam ba mnogo. Otac mu je bio lije-nik. Umro je kad je Bentlevu bilo devet godina.Zavrio je privatnu kolu, a vojni rok nije odslu-io zbog bolesti, ivio je s majkom koja je bilajaka linost. - To je zanimljivije od ivota gospoeMcGintv... - Zar zaista vjerujete u ono to govorite? - Jo nisam siguran. Samo sam istakao damoemo slijediti dva pravca. Moramo izabrationaj pravi.

- Kako ete organizirati istragu? Mogu livam pomoi, gospodine Poirot? - Volio bih. razgovarati s Jamesom Bentle-yem. - Ugovorit u vam sastanak. Razgovarat us njegovim braniocem. - Ne vjerujem da u saznati neto novo, alivrijedi pokuati. Zatim moram ii u Broadhinnv.32Kad stignem tamo, krenut u vaim stopama,dragi kolega. - Moda sam neto propustio prilikomistrage. - Ne bih rekao. Moda ja doivim te ljudena drugi nain. Moda me netko od njih usmjerina pravog ubojicu. Moda u imati vie sree odTas. Gdje bih mogao odsjesti? Ima li u Broad-hinnvju neko pristojno svratiste? - U svratitu "Kod tri patke" ne moete no-iti. "Janje" je tri milje udaljeno od Broadhin-nyja. Moete se smjestiti u jednoj privatnojkui, u kojoj neki mladi brani par iznajmljujesobe. Ne vjerujem da ete biti ba zadovoljni. - Ako je to jedino rjeenje, onda ga moramprihvatiti pomiri se Poirot. - Hoete li se ovaj put predstaviti kao oper-ni pjeva koji se eli odmoriti? U to ne bi nitkoposumnjao. - Rei u im - ponosno ree Poirot - daimaju ast biti u drutvu Hercule Poirota. - Mislite li da je to uputno? - sumnjiavoje zavrtio glavom Spence. - Ne samo da je uputno, ve je bitno daznaju da je meu njima veliki detektiv HerculePoirot. Vrijeme je protiv nas, prijatelju, vrijeme.to mi znamo o ubojici? Nita ne znamo. Nita.,Pretvarat u se da znam mnogo. Priat u da

nisam zadovoljan presudom porote i da sam natragu pravom ubojici. - A zatim? - Vidjet emo tko e zagristi mamac. Sigu-ran sam da e se netko uloviti na nau udicu.

3 McGtnty je mrtva 33 Spence ga je zabrinuto pogledao. Nemojte se nepotrebno izlagati opasnosti -posavjetovao ga je. - Ne bih elio da nastradate. - To bi znailo da ste imali pravo. - Ne pristajem na tako visoku cijenu. 34 etvrto poglavlje Hercule Poirot jednim pogledom obuhvatisobu u kojoj se naao. Na njegovu se licu ukazaoaj. Soba je, dodue, bila prostrana, ali to jejedino ime je mogao biti zadovoljan. Poirotprstom prijee po polici za knjige. Praina! Nijese iznenadio. Oprezno sjedne na naslonja, kojise alosno udubio pod njim. Imao je ispucaneopruge. Poirot je znao da ni stalci nisu bolji.Na jednom je od njih sjedilo pseto. Poirot je biosiguran da je ugavo. Presvlake su bile poderane.Ni prostira na podu nije bio u boljem stanju.Imao je neukusan uzorak. Na zidu su visile slike.Dvije uljane nisu bile loe, ali bakrorezi su biliuasni. Poirot je odmah zapazio da vise ukoso.Stolovi su se njihali. Jedan je prozor bio otvoren.Vjerojatno se nije dao ni zatvoriti. Vrata su togtrenutka bila zatvorena, ali e se ubrzo otvoritijer je kvaka bila prilino iskrivljena. S propu-hom je u sobu ulazila hladnoa. - Ba sam nesretan! - jadao se sam sebiPoirot. Vrata se otvorite i u sobu nahrupi vjetarzajedno s gospoom Summerhayes. Osvrnula se

35po sobi kao da neto trai. - to si rekao -zapita nekog u drugoj prostoriji te nestade izsobe. Gospoa Summerhayes, privlana crveno-kosa ena, pjegava lica, neprestano je neto tra-ila i spremala. Hercule Poirot odmah zalupi za njom vrata.Ali se ubrzo vratila. Nosila je veliku zdjelu i no.Ponovo se zauo muki glas iz druge prostorije:- Maureen, maki je pozlilo. to da radim? - Dolazim, dragi, priekaj - odazvala segospoa Summerhayes. Zdjelu s noem ostavilaje u naslonjau. Poirot ponovo ustade te zatvorivrata. - Zaista mi nije lako - sam se sebi alioPoirot. Automobil projuri cestom, a pas skoi s na-slonjaa i bijesno zalaje. Poletio je na stol izruio ga. - Enfin - ree Hercule Poirot. - C"estinsupportable! Vrata se irom otvore i pseto lajui izjuri izsobe. I uz lave jasno se uo Maureenin glas: -Johnnie, zato si, do vraga, ostavio otvorenastranja vrata? Kokoi su ule u smonicu. - Za ovo ja dajem sedam funti tjedno! -ogoreno ree Poirot. Netko zalupi vratima, ulo se uzbueno ko-kodakanje. Vrata se ponovo otvorie i u sobu ue gospo-a Summerhayes. Usklikne od veselja kad ugledazdjelu s noem koje je ostavila u naslonjau.36 - Svuda sam ih traila. Da li bi vam sme-talo ... ovaj... da li bih mogla ovdje istiti ma-

hune? Ne volim miris kuhinje. - Oaran sam, gospoo. Rekao je to malo presveano. Poirot je zaistabio zadovoljan to mu se pruila prilika da snekim porazgovora. U toku jueranjeg dananije razgovarao s ljudima dulje od pet minuta. Gospoa Summerhaves zavali se u naslonjate poe brzo ali nespretno istiti mahune. - Nadam se da vam nije previe neudobnoovdje. Ako neto elite, samo mi recite. -kazala je. Poirot je ve razmiljao o tome. Zakljuio jeda moe podnositi jedino gospodaricu LongMeadowsa gospou Summerhaves. - Zaista ste ljubazni, gospoo - odgovorioje Poirot. - Volio bih kad bih vam mogao naidjevojku da vam pomogne u domainstvu. - Djevojku da mi pomae u domainstvu?- jadala se gospoa Summerhaves. - Tekonalazim i enu koja bi poistila sobe. To zaistane mogu sama. S jednom sam enom bila ne-obino zadovoljna, ali, eto, srea me nije dugosluila. Ubijena je, zamislite! - To je sigurno bila gospoa McGintv -jedva doe do rijei Poirot. - Da, bila je to gospoa McGintv. Zaista minedostaje. Njezina je smrt mnoge uzbudila. Toje jedino ubojstvo koje se dogodilo u ovomseocetu. Zaista nemam sree. Bez njezine pomo-i ne znam ega bih se prije prihvatila. - Bila vam je privrena? 37 - Bila je pouzdana. Tona kao sat. Dolazilaje ponedjeljkom poslijepodne i etvrtkomujutro. Nikad nije zakasnila. Sad mi dolazi go-spoa Burp koja ima petoro djece, mua i boles-nu majku. Djeca pobolijevaju, a ako su ona

zdrava, onda majci ili muu nije dobro. Reklabih da je vie nema nego to dolazi. GospoaMcGinty je ivjela sama i gotovo nikad nije izo-stala. - Imali ste u nju povjerenje? Je li bilapotena? - Vjerujte, nikad nita nije nestalo iz kuedok je radila kod nas, ak, ni namirnice. Pone-kad bi zavirila u nau potu, ali to me nije sme-talo. Bila je vrlo osamljena. - Zaista? - Svaki joj je dan bio nalik jedan drugome.Jednolian i dosadan ivot. Cijele je dane provo-dila na koljenima i istila tue podove, pralatue prljavo rublje. Kad bih ja tako ivjela, bilabih sretna da me netko ubije. Lice majora Summerhavesa pojavi se na pro-zoru. Njegova ena skoi na noge da otvori pro-zor - i prospe ostatke od mahuna. - To prokleto pseto opet je pojelo hranuza kokoi! - Sad e njemu biti zlo! - Je li ovo dovoljno pinata, Maureen? -John Summerhaves isprui sveanj zelenilaprema prozoru. - Naravno da nije. - Meni se ini da ga ima previe.38 - Ali, dragi, kad se skuha bit e to samoaica. Zar jo to ne zna? - Do avola! - Je li stigla riba? - Nije. - Morat u opet otvoriti neku konzervu.Johnnie, to bi ti mogao uiniti. Uzmi onu to senalazi u uglu police, zna onu to je malo nabu-brila.

- A pinat? - Ja u ga nabrati. Gospoa Summerhaves skoi kroz prozor, tezajedno nekamo odoe. - Nom d"un nom d"un nom! - uzviknu oi-rot i poe da zatvori prozor. Tada je zauo glasmajora Summerhavesa: - to misli o naem novom gostu, Mau-reen? ini mi se nekako udnim. Kako se onozove? - I ja sam mu bila zaboravila ime. Sreom,ponovio ga je. Zove se Poirot. Francuz je. - Maureen, ini mi se da sam ve uo to ime. - Moda u nekoj reklami za trajnu. Slii mina frizera. Poirot se trgne. - Nisam siguran. Moda je to bila reklamaza kiselo zelje. Ne, ne znam gdje sam uo to ime.Bilo bi bolje da uzme tih sedam funti kolikonam duguje za sobu. Glasovi su se izgubili u daljini. Hercule Poirot pokupi mahune koje su palena pod. Upravo kad je bio gotov s tim poslom, u 39sobu ue gospoa Summerhayes. Poirot joj pre-da skupljeno povre: - Voici, Madame. - Hvala vam. Ove mahune udno izgledaju.Pocrnile su. Znate, spremamo ih za zimnicu uslanoj vodi. Kad ih skuham, nee biti ukusne kaosvjee. - Sigurno nee biti kao svjee! Dopustite mida zatvorim vrata. Propuh je. Samo zatvorite. Da, da ponekad zaboravim za-tvoriti vrata. - Primijetio sam to. - Da ih i zatvorim, sama bi se otvorila. Tae se kuerina sruiti jednoga dana. U njoj su

ivjeli Johnyjevi roditelji. Bili su siromani, panikad nita nisu popravljali na kui. Ni mi je nemoemo urediti. Vratili smo se iz Indije, te sadmoramo kolovati djecu. Oni uivaju kad douovamo za vrijeme kolskih praznika. Kua je ve-lika, imaju vrt i divnu prirodu u kojoj uivaju.Jedva spajamo kraj s krajem novcem koji dobi-jemo od gostiju. Nije to lak posao, znate. Imalismo nekoliko neugodnih gostiju. - Imate li jo gostiju, osim mene? - U sobi iznad vas je jedna postarija dama.Razboljela se tek to je dola. Ne znam to joj je.Ali nije izgubila apetit. etiri puta na dan nosimgore hranu. Mislim da sutra odlazi svojoj neaki-nji ili nekom od rodbine. Gospoa Summerhaves zauti, kao da se za-mislila, te nastavi pomalo namjetenim glasom:- Uskoro e stii prodava ribe. Pitam se ... dali biste mi moda mogli platiti za ovaj tjedan?40Ovaj, ba nemamo gotovine u kui. Ostajete tje-dan dana, zar ne? - Moda ostanem i due. - Oprostite to traim novac unaprijed. Zna-te kakvi su ljudi... Prodava ribe ne eli ekatinovac. - Nemojte se ispriavati, gospoo. Poirot izvadi sedam funti. Gospoa Summer-hayes lakomo ih pokupi. - Hvala vam. - Moram vam, gospoo, otkriti tko sam ja.Ja sam Hercule Poirot. Gospoa Summerhavesnije ni okom trepnula. - Imate lijepo ime - ree ljubazno. - Je lito grko ime? - Ja sam detektiv, vjerojatno to znate - po-nosno ree Poirot. - Moda najslavniji detektiv

na svijetu. Gospoa Summerhaves prasne u smijeh. - Ba ste aljivina, gospodine Poirote. toispitujete? Otiske prstiju ili ostatke pepela od ci-gareta? - Vodim istragu o smrti gospoe McGintvozbiljno nastavi Poirot. - Ne alim se. - Jao! - uzvikne gospoa Summerhaves. -Porezala sam se. Ona se zagleda as u prst, as u Poirota. -Recite mi - nastavi - mislite li to ozbiljno? Zaristraga nije zavrena? Pritvorili su tog jadnika ive su ga osudili? Sigurno su ga ve i objesili. - Nemate pravo - usprotivio se Poirot. -Jo ga nisu objesili. Istraga nije potpuno zavre-na. Podsjetit u vas na stih jednog naeg slavnog 41pjesnika: "Rjeenje je pravilno samo ako je pra-vedno". - Jao! - uzvikne gospoa Summerhaves. -Zakrvavila sam mahune. A moram ih pripremitiza ruak. Nita ne smeta. Skuhat e se! Ako sehrana prokuha, ne prijeti opasnost zaraze, zarne? Isto vrijedi i za hranu iz konzerve. - Mislim da u ruati vani - tiho ree Poi-rot.42 Peto poglavlje - Ne znam. Zaista ne znam - ree gospoaBurch po trei put. Vidjelo se da ne vjerujestrancima. Naroito je bila sumniava prema go-spodinu sa crnim briima u kaputu podstavlje-nim krznom. - Doivjeli smo mnogo neugodnosti - na-stavila je gospoa Burch. - Mislila sam da tonee nikad prestati. Policija se neprestano mota-la po kui. Postavljali su nam kojekakva pitanja.

Moete zamisliti kako su susjedi sve znatieljnopratili, to sve nisam ula od svekrve na rauntetkine smrti! "Tako neto se nije dogodilo unjezinoj porodici" - neprekidno je ponavljala.Brinula se za sina. "Jadni Joe", jaukala je. Za me-ne je nije bilo briga. Moju je tetku netko ubio,zar ne? Laknulo mi je kad je sve prolo. Mislilasam da je sve zavreno. - A ako je James Bentlev nevin? to onda? - Kakva li glupa pretpostavka! - odbrusilaje gospoa Burch. - Naravno da nije nevin. Krivje. Otprve mi se nije svidio. Rekla sam tetki: "Nebi smjela drati tog momka u kui. Sulud je."Ali je ona bila zadovoljna s njim. Svialo joj se 43 KE.

^ris Pe^"^da muw pnre* *** m i nerical N" ali tru^predrasuda, ali "J* elie

"-

s^u,gn3e^"r;ne namjere. PO tu.. rsff^&sssi^--^^SZS - , mm Gospoa Summerhayes 3 se pred POI u crkvu,aktivnostima. Ponekad je ila u kino. Drala sestarih vrijednosti. Prestala je raditi za jednogumjetnika kad je otkrila da ivi u nevjenanombraku. Knjige nije itala, samo "Sunday compa-nion". Voljela je prelistavati stare asopise kojeje dobivala od ljudi za koje je radila. Zanimale suje filmske zvijezde i njihov privatni ivot. Za po-

litiku nije marila. Glasala je za konzervativce, jerje tako nekad glasao njezin mu. Nije troila no-vac na odjeu. Prekrojila bi haljine koje je dobi-vala od ena kod kojih je radila. Bila je tedljiva. Poirota nije iznenadilo ono to je doznao ogospoi McGinty. Bio je to lik kakva je zami-ljao. I neakinji je zaista pristajao opis koji jedobio od Spencea. Gospodin Burch je doao na ruak prije negoto je Poirot otiao. Njega nije bilo lako procije-niti kao njegovu enu. Omalen rastom i pomalonervozan. Nije bio nepovjerljiv prema Poirotu.Vidjelo se da eli pomoi policiji. Je li to bilo za-to to je Poirot imao uza se Spenceovo pismo? Gospodin je elio ugoditi policiji. Zato? Nijese usudio aliti na policiju poput njegove ene.Moda nije to mogao priutiti sebi? Moda mu savjest nije ista? I to ne zbogsmrti gospode McGinty. Ima mnogo razloga zbogkojih se ovjek neugodno osjea pred policijom.A moda njihov alibi ipak nije istinit? Moda suotili zajedno u kino, ali se gospodin iskrao, od-jurio do tetke, prekopao ladice i sve pobacao posobi da bi izgledalo kao da je to razbojstvo?Moda je lukavo sakrio novac ida sumnja padnena Jamesa Bentleya? eljeli su se domoi novca46sa tedne knjiice u banci. Moda im je ipak no-vac bio potreban? Tko zna? Poirot se sjeti dasredstvo kojim je ubijena gospoa McGintv nijenikad pronaeno. Zato ga ubojica nije ostaviona mjestu zloina? Ta svaka budala zna da ruka-vice ne ostavljaju tragove! Starica je udarena poglavi nekim tekim predmetom. Gdje se krije tajpredmet? Zato nije ostavljen u kui? Moda li-jepo oien i ulaten stoji na neijoj polici. Po-licijski je lijenik rekao da to mora biti sjekirica

za meso ili neto vrlo slino. Policija je trailaslian predmet, ali ga nikad nije pronala. Nitanije nestalo iz kuhinje gospoe McGintv. Nitkood osumnjienih nije kupio nikakav opasan pred-met. I to je provjeravano, ali je sve bilo uzalud.Nije bilo, meutim, dokazano da je James Bent-ley imao neto takvo. Bio je to jedan jedini poenu njegovu korist. Tuilac se nije na to obazirao,ali Poirot to nije mogao zaboraviti. ime se ubojica posluio? Krije li se taj pred-met u ovoj pretrpanoj sobi u kojoj sjedi Poirot?Poirot to nije vjerovao. Ipak, nikad se ne zna.ovjek nikad ne moe biti potpuno siguran .... esto poglavlje Herculea Poirota primio je sam gospodinScuttle iz tvrtke "Breather i Scuttle". Bio je toivahan i prijatan ovjek. - Dobro jutro, to mogu uiniti za vas? -Gospodin Scuttle odmjerio je Poirota i pokuaoga svrstati u odreenu grupu ljudi. Shvatio je daje stranac. "Vjerojatno je bogat. Ima skupo odi-jelo. Mogao bi biti vlasnik hotela, ili direktor. Re-iser?", nagaao je. - Nadam se da vas neu dugo zadrati, eliobih s vama razgovarati o vaem bivem slubeni-ku Jamesu Bentlevu. ivahno lice gospodina Scuttlea pokae izne-naenje. - James Bentlev. Zanima vas James Bentley?Piete li za novine? - umjesto odgovora upitaPoirota. - Ne. - Niste, valjda, iz policije? - I jesam i nisam. - O emu se zapravo radi? Poirota nikad nisu smetale male lai.

4 McGinty je mrtva 49 - Otvaram istragu o sluaju gospoeMcGinty na zahtjev daljeg roaka Jamesa Bent-leya. - Nisam znao da ima roaka. Zar ga nisu o-sudili? Proglaen je krivim, zar ne? - Proglaen je krivim, ali nije i objeen. - Dok je ivota ima i nade, ha? Sumnjam daete neto uspjeti. Dokazi protiv njega neobinosu vrsti. Tko je taj njegov roak? - Mogu vam samo rei da je neobino mo-an i bogat. Vrlo bogat. - Zaista ste me iznenadili - zaudio se go-spodin Scuttle. Bogatstvo izmiljenog roaka jeudotvorno djelovalo na njega. - Bentleveva majka, gospoa Bentley preki-nula je sve veze sa svojima kad se udala - obja-snio je Poirot iznenaenom ovjeku. - Porodine netrpeljivosti. Dogaa se to.Tko bi to pomislo! A jadni Bentley bio je siro-maan poput crkvenog mia. teta to mu prijenisu pomogli. - Nisu znali da je u nevolji - opet je lagaoPoirot. - im su saznali za njegovu sudbinu, za-molili su me da uinim sve da saznam istinu. Gospodin Scuttle se nagne prema Poirotu: -Ne znam to biste mogli uiniti. Pokuajte doka-zati da je umno poremeen. Moda ste i s timmalo zakasnili. Mogli biste uspjeti jedino kad bito potvrdio neki lijenik svjetskog glasa. Ali toja to priam? Ja se u to ne razumijem.50 - Gospodin James Bentley je radio za vas,zar ne? Recite mi to znate o njemu. - Vrlo malo, vrlo malo. Bio je jedan od na-ih pripravnika. Vrijedan je i uredan, ali nema

pojma o trgovini. Nije za ovaj posao. Moramoprodati kuu ako to netko od nas trai, ili uvje-riti kupca da kupi ono to mu nudimo. Ako jekua na osami, onda se to ne spominje. Govo-rimo o prednostima. Istiemo njezine vrijedno-sti. Ima mnogo naina da se kupca nagovori nakupnju. Trik sa lanom parlamenta uvijek uspi-je. Sam ne znam zato. Obino kaem da se zakuu zanima lan parlamenta i ovjek odmahodlui da kupi tu kuu - nasmije se gospodinScuttle, a Poirot ugleda njegovo umjetno zubalou svom sjaju. - To je psihologija kupca. - Psihologija. Imate pravo. Vidim da pozna-jete ljude. - Pomalo. - Sad me zaista zanima to mislte o JamesuBentlevu. Je li on ubio gospou McGintv? Recitemi to vi mislite? Pitam vas to u povjerenju. - Naravno. - Scuttle ga je zaueno pro-matrao. - Mislite da je on to mogao uiniti? Ne ob-raajte panju na dokaze, pouzdajte se u svojuintuiciju. - Pa... ako bolje promislim... on je nijemogao ubiti. Ne vjerujem da bi smogao hrabro-sti. Plaljiv je. Brige su ga morile, naroito kadje izgubio posao. - Zbog ega ste ga otpustili?

51 - Nismo imali dovoljno posla. Morali smonekog otpustiti. Bio je to Bentlejr, najnesposob-niji meu njima. Dali smo mu dobre preporuke,ali mu to nije pomoglo da dobije drugi posao.Loe se doimao ljudi pri upoznavanju. "Bentley ostavlja lo dojam na ljude", raz-miljao je Poirot, no brzo se umirio. Poznavao

je on mnoge ubojice koji su bili vrlo privlaniljudi. - Oprostite to vam smetam. Smijem li po-razgovarati s vama? Poirot iznenaeno digne pogled s jelovnika.Bilo je polumrano u restoranu "Plava maka".Uz oskudnu rasvjetu prostorija se inila jo ta-mnijom zbog tamnog drva kojim su bili obloenizidovi. Poirot ugleda svijetli lik mlae ene kojise jasno ocrtavao na tamnoj pozadini prostorije.Lice joj je uokvirivala zlatna kosa. Obukla jemaju jarkoplave boje. Poirotu se uini da ju jenedavno ve negdje vidio. - ula sam o emu ste razgovarali s gospo-dinom Scuttleom - nastavi ona - iako nisamprislukivala. Poirot kimne glavom. Pregradni su zidovi uuredu gospodina Scuttlea tanki, napravljeni vje-rojatno na brzinu da bi njegov ured odijelili odostalih slubenika. Nije ga smetalo to se saznalozbog ega je doao, elio je da to vie ljudidozna za njegov boravak i istragu u njihovumjestu.52 - Pisali ste neto na pisaem stroju, zar ne?_dosjeti se Poirot. - Sjedili ste uz desni prozor. Ona kinine i nasmijei se. Imala je lijepezube. Poirotu se svidjela. Tijelo joj je bilo vitko,grudi pune. - Radi se o gospodinu Bentlevu. Hoe li sealiti? Ima li nade da ga oslobode optube? Ni-sam mogla vjerovati da je on to uinio. Poirot je pogleda upitno. - Ne moete vjerovati da je on to uinio -polako ponovi njezine rijei. - U poetku nisam mogla povjerovati. Misli-la sam da je posrijedi zabuna, ali poto sam ula

dokaze ... - ona zastade. - Da. Dokazi - ponovi Poirot. - Svi su pokazivali da je Bentlev ubojica.Tada sam pomislila da mu je poremeen um. - Da li vam se ikad uinio ... kako bih vamto objasnio ... pomalo udnim? - Moda. Bio je plaljiv. Nije vjerovao usebe. Patio je od kompleksa inferiornosti, ali nevjerujem da je ubojica. Poirot je pogleda. "Ona nije plaljiva. Za dvo-jicu bi mogla nositi breme ivota", razmiljao je. - Svia li vam se Bentlev? - upita je Poirot. - Rumen joj obli lice. - Da. Amy, moja prijateljica koja radi samnom, smijala mi se kad je otkrila da mi sesvia Bentley. Zaista mi se svia. Njean je ipristojan. Vrlo mnogo zna. Naitan je. - ivot poznaje iz knjiga. 53 - Nedostajala mu je majka. Godinama je po-bolijevala. Bila je slaba i krhka ena. On joj jebio neizmjerno odan. Poirot je poznavao takve majke. - Zauzvrat ona se brinula o njemu. Kuhalamu i pazila da se ne prehladi. Poirot kimne glavom. - Bili ste prijatelji? - Ne znam. Ponekad smo razgovarali. Ni-smo se esto viali. Jedanput sam mu poslalaprijateljsko pismo, ali mi nikad nije odgovorio. - Sviao vam se? - njeno je upita Poirot. - Jest - priznala je. - Divno. - Poirot je bio sretan. Poirot se sjetio svog razgovora s JamesomBentlevem... osuenikom na smrt... Pred oi-ma mu se ukaza njegov lik. Vidio je Bentieyevusivu kosu, mravo tijelo, kotunjave ruke s veli-

kim zglobovima i Adamovu jabuicu na dugom,mravom vratu. Vidio je njegov preplaen pogledusmjeren nekamo u daljinu. Nije to bio ovjekkojem se vjeruje. Govorio je nerazgovijetno,mrmljao. Da takav je dojam Bentley ostavljao naljude. Svatko bi povjerovao da je kadar ukrasti,slagati i neku staricu tresnuti po glavi... To bi,meutim, pomislio ovjek koji povrno promatraljude. Narednik Spence nije bio takav ovjek. Po-znavao je ljude. Na njega Bentley nije ostavio lodojam. Hercule Poirot se sloio s njim. Sad imse pridruila i ova djevojka. - Kako se zovete, gospoice? - upita jePoirot.54 - Maud Williams. Mogu li vam pomoi? - Mislim da moete. Znate, jo neki ljudivjeruju da je James Bentlev nevin. Oni to ele idokazati. Vodim istragu za njih. Mogu rei dasam ve tota otkrio ... da zaista mnogo. Poirot izree tu la i ne trepnuvi okom. Znaoje da je to korisna la. Negdje e se netko uzne-miriti kad to uje. Poirot je znao kako se irevijesti u malom mjestu. Glasine se ire poputvalova. Dovoljno je baciti kameni i izazvatimale valove, a oni e se dalje iriti sami od sebe. - Rekli ste da ste ponekad razgovarali sBentlevem. Priao vam je o svojoj majci i ivotus njom. Je li ikad spomenuo da se s nekim nisuslagali? Da su se s nekim zavadili? Maud Williams se zamisli. - Ne, ne sjeam se. Njegova majka nije ma-rila za mlade djevojke. - Majke koje imaju odane sinove nikad nevole mlade djevojke. Ali, nisam to mislio. Zani-malo me je li bilo svaa u obitelji, ili neto

slino. - O tome nismo razgovarali. - Mlada enaodmahne glavom. - Je li vam ikad priao o svojoj stanodavki,gospoi McGintv? - Ona se neprimjetno trgne. - Nije joj spominjao ime. Samo se alio daesto jede suenu ribu. Jednom je rekao da jegazdarica uznemirena, jer joj je odlutala maka. - Da li vam je ikad spomenuo da zna gdjestarica dri novac. Molim vas, iskreno mi odgo-vorite na to pitanje. 55 - Djevojka je malo problijedila, ali je od-luno odgovorila: - Jest. Razgovarali smo kakoljudi nemaju povjerenja u banke. Tada mi je re-kao da ona dri novac ispod jedne daske u podu.Sjeam se da mi je rekao: "Mogao bih uzetinovac kad god to zaelim. Samo bih morao pri-ekati da ona ode na posao." Nije to bila ala.On se nije umio aliti. Mislim da ga je brinulanjezina nepanja. - Nije to loa vijest. Naravno, ovisi kako segleda. Da joj je elio ukrasti novac i napasti jeon bi rekao: "Jednoga bi dana mogla stradatizbog toga." - Da je to i rekao, uvjerena sam da to ne bimogao i provesti u djelo. - Imate pravo. Ljudi se, meutim, esto oda-ju govorei o nevanim stvarima. Tako otkriva-ju svoju linost. Mudar zloinac uti, ali krimi-nalci su rijetko mudri. Obino su pohlepni i sa-mouvjereni. Previe priaju zato veina njihbudu uhvaeni. Da. Slaem se s vama - naglo ga prekineMaud Williams. - Netko je ipak ubio tu staricu.

- Tko je to uinio? Znate li vi to? Nasluu-jete li tko bi to mogao biti? - Znam - slae Poirot. Moram to sad i do-kazati. Djevojka pogleda na sat. - Moram natrag u ured. Jutarnji odmor tra-je samo pola sata. Uasno mjesto. Dosad sam ra-dila u Londonu. Javit ete mi ako me zatrebate,56zar ne? Voljela bih vam pomoi. Voljela bih ui-niti neto za vas. Poirot izvadi svoju posjetnicu i na njoj na-pie ime kue gdje je odsjeo i telefonski broj damu telefonira ako ga zatreba. - Ovdje sam odsjeo. Njegovo ime nije ostavilo dubok dojam nanju, primijetio je alosno, to ta mlada genera-cija zna o slavnim osobama? Nita. Na povratku u Broadhinnv Hercule Poirot bioje bolje raspoloen. Bio je sretan jer je naaoosobu koja ne vjeruje da je Bentlev krivac. Ben-tlev je ipak imao prijatelja, iako to nije znao.Ponovo se Poirot sjeti svojeg posjeta zatvore-niku. Razgovor ga nije ohrabrio. Bentlev nije vje-rovao da mu netko moe pomoi. Tvrdio je danema neprijatelja. - Je li vau majku netko mrzio? - Zato bi je netko mrzio? Svi su je cijenili- pomalo se ljutio Bentley. - Recite mi neto o svojim prijateljima? - Nemam ja prijatelja - promrmlja Ben-tley. To nije bila istina. Maude Williams mu je bilaprijatelj. "Priroda je divna - ak i najbeznaajnijemovjeku nae par", razmiljao je Poirot. "Uspr-kos izazovnu izgledu, Maude Williams se majin-

ski odnosi prema mukarcima." 57 Maude Williams je imala upravo one osobinekoje nije imao jadni Bentley: energiju, ustraj-nost, vrstinu i vjeru u uspjeh. Poirot uzdahne. Mnogo je toga danas slagao!Nita zato. Morao je to uiniti. "Negdje u plastu sijena nai u iglu. Usnulilav e se probuditi. Netko e pasti u jamu kojuje sam iskopao", razmiljao je Poirot, sjetivi seposlovica to su mu se izmijeale u glavi.58 Sedmo poglavlje Kuica u kojoj je ivjela gospoa McGintvnalazila se nedaleko od autobusne stanice. Predkuom se igralo dvoje djece. Derala su se i ui-vala. Jedno je od njih jelo polutrulu jabuku, adrugo je nekom limenkom lupalo po vratima. Poirot se pridrui veselom drutvu i zalupa,na vrata. Neka ena, neuredna izgleda pojavi sena stranjim vratima. - Ernie, smiri se - zapovijedi ona djetetu. - Neu - odbrusi joj Ernie i nastavi lupatipo vratima. Poirot se uputi prema eni. - Ne mogu izii na kraj s djecom - reeona. Poirot je znao kako bi postupio s njima, aline ree nita, ena ga uvede u kuu. - Prednja vrata drim zakljuana - ispri-ala mu se. - Izvolite naprijed. - Uvede ga uprljavu kuhinju. - Pokojnica nije ubijena ovdje - proitalaje Poirotove misli - ve u dnevnoj sobi. Poirot se trgnuo. 59 - Zbog toga ste doli, zar ne? Vi ste stranac.

Odsjeli ste kod Summerhayesovih. - Pa vi sve znate o meni - obradovao sePoirot - Imate pravo, gospoo ...? - Kiddle. Mu mi je graevinski radnik. Pri-je smo ivjeli s njegovom majkom. Ovamo smose doselili prije etiri mjeseca. Ljudi nisu vjero-vali da elimo ivjeti u kui u kojoj se dogodiloubojstvo, ali kua kao kua, glavno je da imamokrov nad glavom. Teko je dobiti stan. Kako vi-dite, nita nam se nije dogodilo. Ne posjeujenas nikakav duh. Straili su nas priama, da sedue ubijenih nikad ne smire. Nas pokojnica nijenikad uznemiravala. elite li vidjeti gdje su jenali? Poirot prihvati ponudu. Osjeao se kao turist.Gospoa Kiddle ga odvede u dnevnu sobu koja jebila pretrpana pokustvom, ali i jedina ured-na prostorija u kui. inilo se kao da u njojnitko ne boravi. - Leala je na podu smrskane glave. Gospo-a Elliot, ena koja ju je nala, doivjela je iv-ani slom kad ju je ugledala. Dola je s Larki-nom koji dostavlja kruh. Ali novac, novac, nijebio ovdje sakriven, ve na gornjem katu. Do-ite, pokazat u vam gdje je to bilo. - Gospoa Kiddle odvede Poirota u spavausobu koja je bila puna djejeg rublja, suhog imokrog. U sobi se nalazio veliki krevet od mjedii ormari s ladicama. Ovdje je leao novac - ponosno pokaza mje-sto na podu gospoa Kiddle.60 Poirotu je bilo teko vjerovati da je ta sobabila neko uredni kutak u kojem je spavalagospoa McGinty. - Ovo je va namjetaj? - Da. Pokustvo gospoe McGinty uzela je

njezina neakinja. Nijedan predmet u kui nije odavao da je tunekad ivjela gospoa McGinty. Porodica Kiddlesve je zauzela, ivot je jai od smrti. Zauo se djeji pla. - Malena se probudila - objasni gospoaKiddle i odjuri dolje. Poirot polako krene zanjom. Ovdje ga nije vie nita zanimalo. Otiaoje u susjedstvo. 2 - Da, gospodine, ja sam je nala. Gospoa Elliot je voljela dramatizirati stvari.Ta visoka mrava ena ivjela je u maloj, ured-noj kui, jednolinim ivotom domaice. Nije u-do to je toliko uivala, priajui jedini uzbudljivdogaaj u svom ivotu. - Petar Larkin zakuca jedno jutro na mojavrata. "Doite! Pomozite! Izgleda da je pozlilogospoi McGintv", pozvao me zabrinuto. Nisamse zaudila. Bila je ve u godinama. Tuila mise ponekad da joj b"ilo ubrzano kuca. Mislilasam da ju je udarila kap. Pourila sam da jojpomognem. Nije bilo zgodno da ta dva mukarcauu u spavau sobu jedne ene. Poirot joj s mrmljanjem odobri. 61 - Hitro sam se uspela stepenicama, urilasam to sam vie mogla. On je stajao na vrhustepenica blijed kao krpa. Naravno, tog trenutkanisam znala zato je blijed. Nisam znala to sedogodilo, zar ne? Pokucala sam, ali se nitko neodazva. Kad mi nakon drugog kucanja nije nitkoodgovorio, otvorila sam vrata i ula u sobu. Cjelasoba bila je u neredu, a s poda je odvaljena das-ka! "Pljaka", rekoh im. "Gdje je jadnica?" Palonam je na pamet da pogledamo u dnevnu sobui.. Ondje smo je nali... Leala je na podu

razmrskane glave. Ubojstvo! Odmah sam pomi-slila da je to ubojstvo! Nije moglo biti nita dru-go! Pljaka i ubojstvo! Zamislite da se tako netodogodi ovdje u Broadhinnyju! Nisam vjerovalavlastitim oima. Bilo je to previe za moje snage.Izgubih svijest. Imali su muke sa mnom. Moralisu otii po rakiju kod "Tri patke". Kad sam seosvijestila, jo sam satima drhtala. "Smirite semajice," hrabrio me narednik koji je doao izpolicije. "Popijte aj i osjeat ete se bolje."Tako sam i uradila. Tada je Elliot doao kui."to se dogodilo", gledao me zaueno. Jo samdrhturila. Uvijek sam bila osjetljiva. - To se odmah vidi. - Poirot je spretno pre-kinuo njezin uzbudljivi monolog. - Kad ste po-slednji put vidjeli jadnu gospou McGintv? - Dan prije ubojstva. U vrtu je brala celer.Ja sam hranila kokice. - O emu ste razgovarale? - Samo smo se pozdravile. Pitala me nesu limoje koke jaja. - Vie je niste vidjeli?62 - Nisam. Ali njega sam vidjela - ree onatiim glasom. - Bilo je oko jedanaest sati ujutro. Iao je cestom i vukao noge kao i uvijek. Poirot je udno ekao da uje neto zanimlji-vo, ali nije doekao nita vrijedno panje. - Jeste li se iznenadili kad su ga osudili? -upitao je. - Jesam i nisam. Uvijek sam ga smatralaudakom, a udaci ponekad izgube razum. Ujakje imao priglupog sina koji je znao ponekad bitivrlo neugodan i nasilan. Nije bio svjestan svojesnage. Da, rekla bih da je Bentlev bio pomalo lud.Ne bih se zaudila da zavri u ludnici umjesto navjealima. Kako je samo glupo sakrio novac!

Nitko pametan ne bi tamo sakrio novac. Uiniobi to jedino ako bi elio da se novac nae. Glupoga je sakrio. Bentley je glup momak. - Jedino ako bi netko elio da se novacnae - mrmljao je Poirot. - Niste li sluajno,zametnuli sjekiricu za meso? - Ne, gospodine, nisam. Oni iz policije sume pitali to isto pitanje. Nisu to pitali samo me-ne, ve sve susjede. Jo se ne zna ime ju jeubio, zar ne? Hercule Poirot krene prema poti. Razmi-ljao je. Ubojica je elio da se novac pronae, aline i predmet kojim ju je ubio. Novac navodisumnju na Bentleya, a na koga bi navodila sje-kirica? 63 Poirot je posjetio jo dvije kuice u susjed-stvu gospoe McGintv. Ostale susjede nisu biletako razgovorljive kao gospoa Elliot. Taj ih do-gaaj nije toliko uzbudio. Rekle su mu da je gos-poa McGintv bila povuena ena, nije mnogobrbljala sa susjedama. Imala je neakinju u Cul-lavonu, koja bi s vremena na vrijeme posjetilasvoju tetku. Nitko nije imao nita protiv nje.Pitale su ga je li istina da se mjetani mole dapotpiu peticiju za pomilovanje Jamesa Ben-tleva. "Ne napredujem. Nita nisam doznao", go-vorio je sam sebi Poirot. "Nema ni malo nade.Sad tek razumijem Spencea. Nije udo to je bioobeshrabren. Ja to ne bih smio biti. Ja sam Her-cule Poirot. Meni bi morala sinuti kakva ideja!" Poirot zagazi nogom u blato i namrti se. Da,veliki je detektiv Hercule Poirot ostario. Titalesu ga cipele. Poirot ue u potu. Zapravo nadesno je bilapota, a nalijevo prodavaonica mjeovite robe:

slatkia, povra, namirnica, igraaka, biljenicai pribora za pisanje. Poirot je elio kupiti marke.Usluila ga je ena srednjih godina i bistrih oiju."Pametna je to ena. Mjetani sigurno dolaze knjoj po savjet", pomisli Poirot. Zvala se Sweeti-man. - Dvanaest penija - ree ona i spretno iz-vadi marke iz knjige. Sve zajedno etiri ilingai dva penija. elite jo neto, gospodine? -ljubazno je upitala. Iza nje kroz odkrinuta vrataprislukivala je djevojka neuredne kose. - Ovdje sam stranac - ree Poirot ozbiljno.64 - To se vidi, gospodine - ree gospoa Swe-etiman. - Doli ste iz Londona, zar ne? - Sigurno znate i zato sam doao - nasmi-jeio se Poirot. - Kojeta gospodine. Nemam pojma zatoste ovdje. - Zbog gospoe McGintv. - alostan dogaaj, uasan. - Sigurno ste je dobro poznavali. - Jesam. Poznajem sve stanovnike Broad-hinnvja. Obino bi porazgovarala sa mnom kadbi dola ovamo, alosno je zavrila. Kako ujerc,sluaj nije rijeen dokraja? - Nije sigurno da je James Bentlev ubojica. - Ne bi to bilo prvi put da policija uhvatinevina ovjeka. Sigurna sam da ovaj put nisupogrijeili, iako sam se iznenadila kad sam sa-znala da je on ubojica. Nikad nisam pomislila dabi mogao biti opasan. udak da, ali ne i ubojica.ovjek nikad ne moe biti siguran, zar ne? Poirot se sjeti da treba i papir za pisanje, e-lio je produiti razgovor. - Odmah u donijeti. To je na drugom kraju. Gospoa Sweetiman krene po papir. - Ako

to nije uinio Bentlev, tko bi mogao biti praviubojica? - primijeti ona dok se penjala do po-lice s pisaim papirom i omotnicama. - Modaje neka skitnica ugledala otvoren prozor i uvuk-la se da neto ukrade. Ali skitnica ne bi ostavilanovac ovdje, zar ne? Zato bi ostavio novac kojinije obiljeen, i to poto je ubio jadnicu. Izvolite,gospodine. Ovo je papir dobre kvalitete. I omot-nice su iste boje.

5 McGtaty je mrtva gr Poirot plati raun. - Nije li vam spomenula da se nekog boji? - Nikad. Nije bila plaljiva. Ponekad se kas-no vraala kui. Kod Carpenterovih bi se dugozadrala. esto su pozivali goste na veeru. Tadabi gospoa McGinty pomagala u kuhinji i pralasue poslije veere. Sama bi se vraala kasnokroz umicu. Nije se bojala. Ja bih se bojala nanjezinu mjestu. - Poznajete li njezinu neakinju, gospouBurch? - Poznajem je po vienju. Ponekad je mu-em dolazila ovamo. - Naslijedili su neto novca od gospoeMcGintv. - Zar to nije normalno? Mrtvi ne nose novacsa sobom. Prirodno je da ga naslijedi rodbina.- Dva tamna oka gledala su ga prodorno. - Potpuno se slaem s vama. Da li je gospo-a McGintv voljela svoju neakinju? - Voljela ju je, na svoj nain. - A njezinog mua? - Koliko znam .. nije ga mrzila. - GospoaSweetiman ga je udno pogledala. - Kad ste posljednji put vidjeli gospouMcGinty?

Gospoa Sweetiman se zamisli. - Moram razmisliti. Edna, sjea li se ti? -Edna slegnu ramenima. - Je li to bilo danprije nego to je umrla? Ne. Bilo je to dva danaprije - u ponedjeljak. Tako je. Dola je kupitiboicu tinte. Ubijena je u srijedu. - Trebala je tintu?66 - Vjerojatno je eljela nekome napisati pis-mo - objasni gospoa Sweetiman. - Vrlo vjerojatno. Sigurni ste da niste nanjoj primijetili nita udno? - Nisam. Edna, koja je do tada samo sluala, pridruiim se. - Bila je neim zadovoljna - upade ona urazgovor. - Rekla bih da je bila zbog neeg uz-buena. Da, sigurna sam da je bila uzbuena. - Ima pravo. Sad se sjeam. Tada to nisamprimijetila, ali kad bolje promislim... da, bilaje uzbuena. - Jeste li naslutili zbog ega je uzbuena? - Obino se ne sjeam o emu razgovarams kupcima. Ali ovo je neto drugo. Ne, nije spo-minjala Jamesa Bentleva. U tom sam sigurna. Priala je neto o Carpenterovim, gospoiUpward ... kod njih je radila. - Htio sam vas ve prije zamoliti da mi ka-ete gdje je sve radila gospoa McGintv. Gospoa Sweetiman ispali kao iz topa: -Radila je kod gospoe Summerhaves u LongMeadowsu ponedjeljkom i etvrtkom. Tamo steodsjeli, zar ne? Da- uzdahne Poirot. - Nemam drugog iz-bora, zar ne? - Ne, nemate drugog izbora u Broadhinnvju.Znam da vam tamo nije ba ugodno. Gosp~.ua

Summerhayes je prijatna dama, ali nema pojmao voenju kuanstva. Takve su sve dame koje suivjele u tuini. Gospoa McGinty mi je estopriala koliko se kod njih namui da sve dovede

67u red. Da, ponedjeljkom poslije podne i etvrt-kom u jutro je radila kod Summerhayesovih,utorkom u jutro je radila kod doktora Eendella,a poslije podne kod gospoe Upward. Srijedomje odlazila kod gospoe Wetherby, a petkom kodgospoe Selkirk, sadanje gospoe Carpenter.Gospoa Upward je postarija dama koja ivi sasinom. Imaju djevojku, ali je i gospoa McGintvjedan put u tjednu radila kod njih. Kod Wether-bvjevih se ni jedna djevojka nije dugo zadrala.Gospoa je bolesna. Gospodin i gospoa Carpen-ter imaju divnu kuu i esto pozivaju goste. Vrlosu prijatni ljudi. Kad je zavrila, Poirot zahvali i opet se naena istom zraku. Polako je krenuo uz brdo pre-ma Long Meadowsu. Nadao se da su pojeli svuhranu iz one polupokvarene limenke. Muila gaje pomisao da u smonici ima jo pokvarenihkonzervi. ivot u Long Meadowsu nije bio bezo-pasan. Jo je jedan dan proao bez ikakve nade uuspjeh, to je saznao? Saznao je da James Ben-tley ipak ima prijatelja u Broadhinvju, ni on, nitigospoa McGinty nisu imali neprijatelja. Doznaoje da je dan-dva prije svoje smrti gospoaMcGinty bila zbog neeg uzbuena ... Kupila jeboicu tinte ... Poirot naglo zastade ... Nije li toono za im je udio? Traak nade? Pitao se za-to je gospoa McGinty trebala tintu? GospoaSweetiman mu je sasvim ozbiljno rekla da je si-gurno eljela napisati pismo. Da, eljela je napi-

sati pismo...68 To je vano - zamalo je previdio taj naokonevaan detalj. Nije mu odmah upao u oi, jerje za nj pisanje pisama bio svakodnevni posao.Ali ne i za gospou McGintv! Ona u kui nijeimala tinte. Morala ju je kupiti ako je eljelanapisati pismo. Gospoa Sweetiman je znala dapokojnica nikad nije pisala pisma. Ipak je dvadana prije svoje smrti napisala jedno pismo.Kome je pisala i zato? "Moda se nepotrebno uzbuujem", razmi-ljao je Poirot. "Moda je pisala svojoj neakinjiili nekom prijatelju." Glupo je polagati tolikonade u boicu tinte. Bio je to jedan novi trag i Poirot odlui da gaslijedi. Boica tinte... Osmo poglavlje - Pismo? - Bessie Burch odmahne glavom.- Nikakvo pismo nisam primila od tetke. - Za-to bi mi ona pisala? Nikad to nije radila. - Moda vam je neto eljela rei - Poirotje bio uporan. - Tetka nije voljela pisati. Bila je stara, anije se ni kolovala. Pisanje joj je zadavalomuke. - Znala je pisati i itati? - Naravno. Ali nije itala ozbiljne knjige.Najee je itala "Sundav Companion". Ali pi-sala nije nikad. Uvijek bi zamolila susjeda danam telefonski javi kad je eljela odgoditi ne-djeljni ruak. Imala je dobre susjede. To je nijemnogo stajalo, jer se razgovor s nama ne raunakao da je meugradski. Poirot kimne. Znao je da je gospoa McGintvveoma cijenila utedu od pola penija. Bila je

tedljiva. Voljela je novac. - Sigurno vam je ponekad i pisala - nasta-vi on tvrdoglavo. - Poslala bi nam estitku za Novu godinu. 71 - Moda je imala prijateljicu u nekom dru-gom dijelu Engleske? - Nikad mi to nije spomenula, ena njezinabrata umrla je prije dvije godine. Imala je i pri-jateljicu, gospou Birdlip, ali je i ona umrla. - Moda je nekome odgovorila na pismo? Bessie Burch nije to vjerovala. "Ne znam tko bi joj pisao. Zaista ne znam ....Kako se nisam prije sjetila! Moda je dobila ne-ko slubeno pismo. Poirot je morao priznati da je to logina pret-postavka. Birokracija je danas vrlo aktivna. - To je gnjavaa. Obino su to obrasci zapopunjavanje, ili bezbrojna neugodna pitanja. - Mislite li da je primila neki formular? - Ako ga je primila, ne vjerujem da ga jesama ispunila. Nije bila tome vina i to joj jeuvijek radio Joe. - Da li ste meu njezinim stvarima nali ne-ko pismo? - Ne znam. Ne sjeam se. Policija je prvasve pregledala. - to ste uinili s njezinim stvarima? - Ovaj je ormar njezin. Dobro je to drvo -mahagonij. Zadrala sam i kuhinjsko pokustvo.Ostalo smo prodali, jer ga nismo imali gdjesmjestiti. - Mislio sam na njezine osobne stvari. Gdjesu njezine etke, fotografije, odjea .... - Sve sam sloila u jednu kutiju. Nisam zna-la to da uradim. Mislila sam to odnijeti na no-vogodinju tombolu, ali sam zaboravila.

- Mogu li pregledati te stvari?72 - Samo izvolite, iako ne vjerujem da etenai neto zanimljivo. Policija je ve sve pregle-dala prije vas. - Znam, ali bih ipak pokuao ... Gospoa Burch ga odvede u malu spavau so-bu. "Ona tu prekraja haljine", pomisli Poirot.Gospoa Burch se sagnula i ispod kreveta izvuk-la kutiju. - Evo, ovdje su stvari. Oprostite, ostavit uvas nasamu, jer moram prigledati objed. Poirot je bio vrlo zadovoljan to e ostatisam. Privue kutiju i otvori je. Stvari koje je va-dio svjedoile su o pokojniinoj tedljivosti. Bilesu to zakrpane haljine, dvije vunene veste, dvapara cipela uredno omotana u novinski papir.Nije bilo donjeg rublja. Sigurno ga je uzela Bes-sie Burch. Naao je i etku, staru, ali istu, ealji zrcalo. Jedna je fotografija prikazivala mladipar - sigurno gospou i gospodina McGintvja.Na dnu je bio i recept za pravljenje dema. Meustvarima nije bilo rukavica, ni torbice. BessieBurch ih je uzela ili nekom poklonila. Haljine sujoj sigurno bile premale, jer je gospoa McGintvbila njene grae. Poirot odmota smotuljak u ko-jem su se nalazile cipele. Nisu bile iznoene. Naalost, bile su premale za Bessie Burch. Upravokad je htio da ih ponovo umota, pogled mu padena novinski papir. Bio je to "Sundav Compani-on" od 19. studenoga. To je bio zadnji primjerakkji je pokojnica kupila. Bessie Burch ih je upo-trijebila da zamota cipele. Nedjelja, 19. studenoga... u ponedjeljak jegospoa McGinty otila u potu i kupila tintu... 73

SS;==^-"K

" " .."^.""""""""l""" n"."""*"-"1- "* - "-"?sirr"" -"

^rsrsss **koliko dana se vratio i susjedima ispriao sve opogrebu. Craig je bio prostoduan. Pogrijeio je kad jespomenuo ime mjesta gdje je, navodno, umrlanjegova ena. Bilo je to jedno od poznatijih mje-sta na francuskoj Rivijeri. Netko je tamo imaoprijatelja ili roaka, pa je provjerio tu priu isaznao da je sve la. Nitko pod tim imenom nijebio tamo pokopan. Glasine su se irile i stigle dopolicije. - to je dalje slijedilo, moe se ispriati unekoliko rijei. Otkrilo se da gospoa Craig ni-kad nije otputovala na Rivijeru. Raskomadana jei spaljena u podrumu kue u kojoj je ivjela. Au-topsija ostataka potvrdila je da je bila otrovana.Otrovana je sredstvom za unitavanje nametnikana povru. Craiga su zatvorili i osudili. Eva Kaneje takoer bila osumnjiena da je sudjelovala uzloinu, ali je osloboena. Dokazano je da nijenita znala. Craig je na kraju sve priznao. Osu-dili su ga na smrt. Eva Kane je tada bila trudna. Poirot nastaviitati novine: Krenula je u Novi svijet, gdje jojje po rijeima pisca lanka "milosrdna rodbina

pruila utoite". Promijenila je ime. Jadna dje-vojka pokuala je zaboraviti svoju tunu sudbi-nu. Bila je obljubljena od jednog ubojice! Napu-stila je domovinu, zauvijek, eljela je poeti novivot sa svojom djevojicom. Nikad joj nije oda-la tajnu, ime njezina oca. U srcu ju je zakljuala."Moja e kerka rasti sretna. Nee je moriti isti-na o ocu. Kunem se da nikad nee saznati okrut-76nu istinu. Istina e -muiti samo mene," izjavilaje Eva Kane na odlasku. Jadna, lakomislena Eva Kane. Zar je takomlada morala otkriti zlou i besramnost muka-raca? Gdje li se krije? Moda u nekom gradiuivi postarija ena tunih oiju... njoj prilazi ve-selo djevoje i zove je: "Majko!" i pria joj osvojim djejim brigama, a ne zna to krije maj-ino srce. - O, la la! - uzvikne Poirot i poe itatito je pisalo o drugoj rtvi. Janice Courtland, jadnica zaista nije imalasree kad je odabrala mua. U osam je godinamnogo pretrpjela. Iz novina se dalo samo naslu-titi to je to moglo biti, tek toliko da zagolicamatu itaoca. "Osam godina muenja", napisaoje novinar. Tada je srela prijatelja, mladia kojise uzasnuo nenamjerno vidjevi to se jedne no-i odigralo izmeu mua i ene. Napao je mua,sruio ga i on je na nesreu udario glavom omramorni kamen kamina. Porota je bila uvjere-na da on to nije namjerno uinio. Bio je izazvan,taj jadni neiskusni mladi. Osuen je samo napet godina zatvora. Jadna Janice otputovala je u inozemstvo dasve "zaboravi". - "Je li sve zaboravljeno?", pisalo je u novi-nama. "Nadamo se da je vie ne progoni pro-

lost. Moda se sretno udala, a prolost je samoza nju jo samo ruan san. - Kojeta - promrmlja Poirot i nastavi i-tati lanak o Lily Gamboll koju su jo kao dje- 77vojicu dali na uvanje tetki, jer je u kui biloprevie djece, ivjela je s tetkom koja se stara-la o njoj. Jednoga je dana Lily zaeljela da ode ukino. Tetka joj to nije dopustila. Lily je zgrabilasjekiricu za meso koja je leala na stolu i zadalatetki smrtonosan udarac. Stroga tetka bila je nje-no graena. Lily je bila prilino jaka za svojegodine. Smjestili su je u popravni dom i otad senikad nije ulo za nju. Sada je to mlada ena. Sigurno negdje sivinormalnim ivotom. U domu se drala primjer-no. Je li bilo krivo dijete ili drutvo? Koga moe-mo kriviti? Zar to dijete nije bilo rtva svojeokoline? Nadamo se da je danas sretan i cijenjen landrutva, dobra ena i majka. Jadna Lily Gambolljesi li uspjela zaboraviti onaj tragini dogaaj? Poirot se mrtio, alio je tetku, a ne dijetekoje je smoglo snage da zamahne sjekiricomtakvom estinom i zada smrtonosni udarac svo-joj dobrotvorki. Nastavio je itati o Veri Blake. Vera Blake, nije imala sree. Prvo se zaljubi-la u momka za kojeg nije znala da je gangsterkoji je ubio uvara banke, zatim se udala za pre-prodavaa ukradene robe. Nije imala sree ni sdjecom. Krala su po trgovinama. Ali je, jednogadana srela potena ovjeka i oni su zajedo s dje-com napustili Englesku da potrae sreu negdjeu svijetu. Zla sudbina nee vie moriti Veru. Njezina jeobitelj poela nov ivot bez nedaa.

78 "Ne vjerujem", sumnjao je Poirot. "Sigurnoje naila na varalicu bogatih putnika na preko-oceanskim brodovima!" Poirot se nagne nad slike da ih pogleda po-blie. Eva Kane je uz uho drala struak cvijea,poput telefonske slualice, dok joj je kovravakosa padala na ramena. Na glavi je imala velikeir. Janice Courtland je smijeni eir bio na-bijen do uiju, a haljina je imala struk na boko-vima. Lily Gamboll se priglupo zagledala nekamou daljinu otvorenih usta. Nosila naoale s debe-lim staklima. Vera Blake je bila u crnini i njezi-no se blijedo lice jedva naziralo na slici. Zato je gospoa McGintv izrezala taj lanakzajedno sa slikama? eljela ga je sauvati i po-novo itati? Bio joj je zanimljiv? Poirot je sum-njao u to. Nije ona bila osoba koja bi uvala bez-vrijedne stvari. U nedjelju izrezuje taj lanak, uponedjeljak kupuje boicu tinte. Ona, koja goto-vo nikad nije pisala pismo. Je li eljela napisatiposlovno pismo? Nije, jer bi inae zamolila Joeada to uradi umjesto nje. Nije to bilo poslovnopismo. Kome je pisala? Zato? Poirot ponovo pogleda slike. "Gdje se sad nalaze te ene?", pitao je novi-nar. Prologa studenog jedna je od njih moralabiti u Broadhinnvju. Hercule Poirot nije vie*sumnjao u to. 79 3 amo raag0" . v uti"!"1 n*"*0 ^n & i tada poirot je t* ^TTOnelomBorseteU- * ,.-raa *SS^^-^SSSU* ^KS5?fl*5KS.5rS

-r^jS^--^--rSSst==S-.T;"-H1^^^11-^"

lanku. - __ upitaO je. ^a;uvremena imena.

80

.num ** f

" .^9eu sido^ru e? -P ^s ^peoift9^s BP?OW **** oti^koje im vie ne trebaju, ali ih podsjeaju na ne-to to su voljeli... esto i zaborave gdje se testvari nalaze ... Mospoa McGinty je vidjela jednu staru foto-grafiju i nije joj pridavala veliku vanost. Ali kadje tu istu fotografiju ugledala u novinama, povje-rovala je da e iz toga izvui novanu korist... Poirot odluno ustade. Jeste li sve istinito na-pisali? Primijetio sam da ste, na primjer navelikrivu godinu kad je Craig izvrio ubojstvo. MuJanice Courtland nije se zvao Hurbert ve Her-bert. Lily Gamboll nije ivjela s tetkom u Berk-shiru ve u Buckinghamshireu. Gospoica Horsefall mahne rukom.

- Nai itaoci ne mare za tonost. Oni eleromantiku. - Znai li to da te ene nisu opisane vjero-dostojno? - Naravno da nisu - nasmijala se Pamela.- Zar ste povjerovali da Eva Kane nije bila umi-jeana u zloin? Zato je Janice Courtland trpje-la mua osam godina? Imao je novca, eto zato!Romantini mladi, meutim, nije imao ni prebi-jene pare. - A Lily Gamboll? - Ne bih voljela da se kraj mene nae sasjekiricom za meso. - Sve su one napustile Englesku, ali se po-uzdano ne zna jesu li se vratile? - Imate pravo. Ali sad moram uriti. Avionne eka. Neto kasnije Poirot nazove Spencea.82 - Pitao sam se to radite Poirot. Jeste lineto otkrili? - Istraujem ... istraujem - Ijutito odgo-vori Poirot. - I to ste otkrili? - Otkrio sam da su svi stanovnici Broadhin-nyja vrlo dragi ljudi. - to time hoete rei, gospodine Poirot? - Pa razmislite, prijatelju, "vrlo dragi lju-di". To je i prije znao biti motiv za ubojstvo. 83 Deveto poglavlje - Svi su oni dragi i poteni - mrmljao jePoirot. Prolazio je mimo eljeznike stanice u i-joj je blizini ivio doktor Rendell. Na ulaznim sevratima sjajila mjedena ploica. Dr Rendell jebio krupan, veseo ovjek etrdesetih godina.

- Nae je mjestance poaeno vaim posje-tom - ree on. - Meu nama se nalazi slavniHercule Poirot. - Vi ste uli za mene? - Poirot je bio odu-evljen. - Svakako. Postoji li netko tko nije uo zavas? Poirot radije ne odgovori na to pitanje. -Sretan sam to sam vas naao kui - kazao jeljubazno. To nije bila istina. Poirot je dobro prorau-nao vrijeme posjeta. Dr Rendell srdano nastavirazgovor: - Zaista ste imali sreu to ste menali kui, jer sam zauzet cijelog dana. Ve zaetvrt sata hitam u bolnicu. Moram operiratijednog pacijenta, to mogu uiniti za vas? Voliobih pogoditi zato ste ovdje. Zbog odmora? Po-sla? Ili se dogodio neki zloin? 85 - Zar se ne sjeate da je ubijena gospoaMcGinty. - Zaista? Ne sjeam se ... - Gospoa McGinty. - Naravno, kako sam mogao zaboraviti! Aline vjerujem da vas taj sluaj posebno zanima?Zar nije zastario? - Rei u vam u povjerenju zastupam obra-nu. Traim nove dokaze radi obnove procesa. - Kakve biste nove dokaze mogli nai? -znatieljno upita dr Rendell. - Ne mogu vam to rei... - Razumijem. Oprostite na znatielji. - Mogu samo rei da sam otkrio udne slu-ajnosti. Doao sam k vama zato to sam uo daje pokojnica povremeno radila kod vas. - Jest. elite li popiti togod? Seri? Viski?Vie volite seri? Ja takoer. - Kad je donio dvi-

je ae sjede kraj Poirota i nastavi: - Dolazilaje k nama dva puta u tjednu. Imamo kunu po-monicu. Gospoa McGintv je imala posebna za-duenja, istila je pribor za jelo, kvake, ribalapodove. Znate, gospoa Scott nije tako pokretnai snana kao to je bila gospoa McGinty. Ona jebila odlian radnik. - Da li ste imali povjerenja u nju? - Povjerenja? udno pitanje! Koliko znam,svi smo imali povjerenja u nju. - Nikad nije lagala? - Ne bih vam mogao rei. - Dr Rendell sejedva primjetno uznemirio. - Nisam je dobropoznavao. To bolje zna gospoa Scott. elite lida je pozovem?86 - Nije potrebno. - Zaista ste me iznenadili. to je to moglagospoa McGinty priati? Ogovarala je? irilaneistine? - U interesu istrage ne smijem vam nita re-i. Tek smo na poetku - tajanstveno se nasmi-jeio Poirot. - Mogli biste se malo pouriti, zar ne? -zlobno primijeti dr Rendell. - Tako je. Imamo malo vremena. - Zaista me iznenaujete ... Svi smo biliuvjereni da je to uinio Bentlev. Nitko u to nijesumnjao. - eljeli ste rei da je to bio jasan, jednosta-van zloin? - Upravo to. - Poznavali ste Jamesa Bentleva? - Posjetio me dva puta. Bio je zabrinut zasvoje zdravlje. Nervozan je. Majka ga je razma-zila. Nije to jedini sluaj. Ima toga u naem mje-stu.

- Zaista? - Da. Gospoa Upward, na primjer. LauraUpwell oboava svoga sina. Previe ga je vezalauza se, Robin je sposoban i pametan momak, aline toliko koliko sam uobraava. Talentiran je tajna dramatiar Robin. Jednoga e dana postatislavan. - Koliko dugo ive ovdje? - Tri, etiri godine. Svi mi ovdje ivimo teknekoliko godina, osim nekoliko mjetana u LongMeadowsu. Vi ste tamo odsjeli, ini mi se? 87 - Jesam - bez oduevljenja odgovori Poirot. Izgledalo je da se Dr Rendell zabavlja. - Sigurno niste zadovoljni smjetajem -nastavi dr Rendell. - Ta ena, koja je tolike go-dine ivjela u Indiji okruena sluinadi, ne znavoditi konaite u Engleskoj. Gosti se brzo raz-bjee iz njihove kue. Summerhavesovi nisu loiljudi, ali se teko prilagoavaju dananjem nai-nu ivota. Danas je vana poslovnost, zarada.Jadni stari Summerhaves pokuava neto zara-diti uzgojem povra za trite. Nita mu ne ideod ruke. Pojma nema o trgovini. Mislite li da seja bavim lijeenjem? Ne, ja potpisujem doku-mente, ispunjavam formulare i piem potvrde.Nemam ja nita protiv Summerhavesovih. Go-spoa je vrlo armantna, a i Summerhaves nijelo, samo ima naglu narav. Da ste mu tek oca po-znavali! Starog pukovnika Summerhavesa! Bioje to silno ponosan ovjek. - Govorite o Majorovu ocu? - Da. Nije im ostavio nita osim one troneobiteljske kue. Major je ne eli prodati. Obitelj-ski ponos! ovjek ne zna bi li im se divio ili ihsmatrao budalama. Dr Rendell pogleda na sat.

- Ne bih vas vie elio zadravati - reePoirot. - Imam jo malo vremena, elio bih da upo-znate moju enu. udim se to nam se ve nijepridruila. Obradovao ju je va dolazak. Obojevolimo itati o zloinima. - Zanima vas kriminologija? itate li roma-ne ili tjednike? - sa smijekom je upitao Poirot.88 - Zar se sputate na tako niske grane kaoto je "Sunday Companion"? - I to itam uz ostalo. - Zar bi ljudi itali "Sunday Companion" dau njemu nema senzacija? - nasmijao se Rendell. - Prije nekoliko mjeseci izalo je nekolikozanimljivih napisa o enama upletenim u umor-stva. - Sjeam se tih lanaka namijenjenih doma-icama. - Zaista to mislite? - O sluaju Craig ne bih mogao nita vierei nego to je pisalo u novinama. Sluaj Court-land poznajem bolje. Ta ena nije bila nevinacekao to je pisalo u "Sundav Companionu". Sigu-ran sam u to. Moj je ujak lijeio njezina mua.Nije bio ljepotan. Uostalom, ni ona nije bila mno-go ljepa. Spetljala se s tim utokljuncem i pod-govorila ga na ubojstvo. Mladi je zavrio uzatvoru. A ona je postala bogata udovica, odlinaprilika za udaju. - Znate li moda, za koga se udala? - Ne znam. Netko mi je rekao da se sretnoudomila - odmahne glavom Rendell. - Tko zna gdje danas ive te ene? - pitaose Poirot. - Moda smo neku od njih sreli na zabavi,a da pojma nismo imali. One vjeto prikrivaju

svoju prolost. Nitko ih ne bi prepoznao po onimfotografijama. Sat poe otkucavati ure. Poirot ustade: - Za-ista ste bili ljubazni. Ne bih vas vie elio zadr-avati. 89 - Nisatn vam mnogo pomogao. Priekajtetrenutak. elim da upoznate moju enu. Nikadmi ne bi oprostila kad vam je ne bih predstavio! Dr Rendell otprati Poirota u predsoblje. - Shelagh ... Shelagh! - glasno pozove e-nu. Ona se odazove. - Sii, molim te. Imam iznenaenje za tebe. Njena ena, svijetle kose graciozno sie ste-penicama. - Predstavljam ti gospodina Herculea Poiro-ta, draga, to kae na to? - Oh! - iznenadila se Shelagh. Gledala ga jebojaljivo svojim velikim plavim oima. - Drago mi je to smo se upoznali - Poirotse nakloni mladoj gospoi. - uli smo da ste ovdje... ree ShelaghRendell - ali nismo znali... zastala je i brzopogledala mua. "Mu vodi glavnu rije u ovoj obitelji", zak-ljuio je Poirot i oprostio se s nekoliko uljudnihreenica. Znai to su ti Rendellovi kod kojih jegospoa McGinty odlazila utorkom. Gospodin jeprijazan i ljubazan, a gospoa utljiva i plaha. Hunter"s Close bila je velika kua iz viktori-janskog doba do koje je vodio put obrastao u ko-rov. Nekad se ta kua nije smatrala tako veli-kom, ali za dananje je prilike to velika kuakoju je teko istiti i odravati.90 Poirot je elio razgovarati s gospoom Wet-

herby. Vrata mu otvori djevojka. Vidjelo se da jestrankinja. Zagleda se u njega te ree: - Neznam. Molim vas ui. Moda eliti gospoicaHenderson? Djevojka ostavi Poirota da eka u predsobljuu kojem se nalazilo mnogo predmeta donesnihiz zemalja irom svijeta. Praina s njih ve odav-no nije bila oiena. Djevojka se vrati i ree: - Molim vas doi. -Uvela ga je u prohladnu malu sobu. Nedugo za-tim u sobu ue mlada ena. - Majka lei - ree ona. - Mogu li vam japomoi? - Vi ste gospoica Wetherby? - Henderson. Gospodin Wetherby je moj po-oim. Bila je runa, krupna i nespretna djevojkatridesetih godina. Pogled joj je bio oprezan i za-brinut. - elio sam razgovarati o gospoi McGintykoja je neko radila kod vas. Djevojka se iznenaeno zagleda u Poirota. - O gospoi McGinty? Pa ona je mrtva. - Znam - strpljivo e Poirot. - Vi ste iz osiguranja? - Ne. Istraujem radi novih dokaza. - Novih dokaza? Mislite o z