Agatha Christie Ubojstvo u Mesopotamiji Predgovor Nagrisao dr C~iles ReilZy Dogadaji ispriani u ovoj prii zbili su se otprilike prije etiri godine. Okolnosti pod kojim su se zbivali, po mom miljenju, zahtijevaju da se otvoreno iznesu pred javnost. Kruile su kojekakve fantastine i smijene glasine da su najvaniji dokazi zatajeni. Takvo izvrtanje injenica, osobito je uzelo maha u amerikoj tampi. Zbog oitih razloga bilo je poeljno da ta kronika ne bude iz pera nekog lana ekspedicije u koga bi se opravdano moglo posumnja~ti da je pristran. Predloio sam, stoga, Amy Leatheran da ona preuzme na sebe tu dunost. Oito je da je ona kao stvorena za taj posao. To je osoba koja savreno poznaje svoje zvanje i nema nikakva razloga da bude neobjektivna, jer nikad prije nije imala veze sa Sveuilitem u Pittstownu koje je bilo uputilo ekspediciju u Irak. Osim toga, otroumna je i razborita svjedokinja. Nije bilo lako nagovoriti gospodicu Leatheran da se prihvati tog zadatka - zapravo je to nagovaranje bilo najtei posao u mojoj karijeri pa ak i onda kad ga je privela kraju, vrlo mi je, nerado predala rukopis. Ustanovio sam da su djelomian razlog tome neke kritike napomene 7 koje je iznijela u vezi s mojom kerkom Sheilom. Ubrzo sam i to uredio, uvjerivi je da je, zbog toga to danas djeca slobodno kritiziraju svoje roditelje u tampi, i roditeljima samo drago kad njihovi potomci zaslue dio tih prijekora! Drugi je razlog njenu skanjivanju bila pretjerana skromnost u pogiedu njena stiia. Bila je uvjerena da u ispraviti gramatike greke i ostalo

- Ma, doktore, vi se sigurno alite. - Govorim vam najozbaljnije. Dakle, to ste odluili? Jedna me je druga stvar zabrinjavala. Nakon izvjesnog oklijevanja, rekla sam: - Znate, doktore, bojim se da bih moda ponekad bila odvie intimna. - Zaboga, enska glavo, pa to se i trai! to budete intimniji, to bolje! To je prda o ljudskim biima, a ne o mumijama! Budite intimni - budite pristrani - budite zlobni - budite kakvi god hoete! Napiite priu na woi nain. Kasnije moemo izbaciti neke stvari, ako ui moda zvuale kao kleveta! Samo ponite. Razborita ste ena i dat ete razborit, trezven prikaz cijele stvari. 12 I, ta mogu, obeala sam da u uraditi kako najbolje znam, pa zato i zapoinjem; samo teko je, kako ve rekoh doktoru, zapoeti. Mislim da bih morala rei nekoliko rijei o sebi. Imam trideset dvije godine a zovem se Amy Leatheran. Na praksi sam bila u Bolnicu St. Christopher, a poslije toga sam dvije godine radila kao primalja. Jedno sam vrijeme radila privatno i bila zaposlena etiri godine u djejem vrtiu gospoctice Bendix u Devonshire Placeu. Dola sam u Irak s izvjesnom gospotlom Kelsey. Njegovala sam je kad je rodila dijete. Spremala se u Bagdad sa svojim muem i ve je bila naruila dadilju koja je godinama bila ondje s nekim svojim prijateljima. Njena su djeca dolazila kui i odlazila u kolu, a dadilja je pristala da radi kod gospode Kelsey dok djeca budu odsutna. Gospoda Kelsey je bila slabana i nervozna zbog putovanja s tako malim djetetom, pa je major Kelsey uredio da ja podem s njom i da se brinem i za nju i za dijete. Dogovoreno je da mi plate put do kue dok ne nademo nekog tko treba dadilju na povratnom putovanju. Nije potrebno da vam opisujem Kelseyeve djetece je bilo draesno stvorenjce, a gospoda prilino pristala, iako previe razdraljiva. Uivala sam u putovanju, jer jo nikad prije ndsam bila na duem putu preko mora. Doktor Reilly je bio na brodu. Bijae to crnokos ovjek duguljasta lica koji je zbilja svata govorio onim svojim polaganim, nujnim glasom. Mislim da je uivao u tome da sa mnom zbija alu, pa je davao najneobinije izjave, samo da vidi kako u na njih reagirati. Bio je civilni kirurg u mjestu Hassanieh koje se nalazi na dan i pol putovanja od Bagdada. 13 U Bagdadu sam bila oko tjedan dana kad sam naletjela na njega i on me upitao kad u otii od Kelseyevih. R,ekla sam da je udno to me to pita, jer se Wrightovi (druga obitelj koju sam spomenula) vraaju kui ranije nego to su namjeravali, pa njihova dadilja moe odmah doa. Rekao je da je uo za Wrightove i da me je zbog toga ba i pitao. - Zapravo, sestro, moda imam posla za vas. - Tei sluaj? Iskrivio je lice kao da razmilja. - hTe bih rekao da je tei sluaj. Radi se o jednoj gospodi koja, recimo, fantazira. - O! - uskliknuh. (U veini sluajeva odmah je jasno o emu je rije - o piu ili drogama! ). Doktor Reilly nije nita dalje objanjavao. Bio je vrlo diskretan. - Da - rekao je. - Radi se o izvjesnoj gospoQi Leidner. Mu joj je Amenikanac - da budem toniji, ameriki vecianin. Vocia je jedne vee skupine istraivaa koji vre iskopavanja. I onda je objasnio kako je ta ekspedicija iskopala jedan veliki asirski grad kao to je bio Niniva. Sjedite ekspedicije nije, zapravo, bilo daleko od Hassanieha, ali je bilo na samotnu mjestu pa se doktor Leidner ve due vremena brinuo za zdravlje svoje ene. - O tome nije nita odrecfenije rekao, ali ini se da te napadaje dobiva kad je ivano rastrojena. - Zar je cio dan sama medu domorocima? upitah. - Ma, nije, ima ona prilino drutvance njih sedmoro ili osmoro. Mislim da nije nikad sama u kui. Ali, svejedno, nema sumnje da se 14 nala u udnu stanju. Sav posao je na Leidnerovim ledima, ali je on lud za enom i tjeskobno mu je pri dui to zna da ju je to zadesilo. Vjeruje da bi bio smireniji kad bi znao da neka pouzdana, kompetentna osoba pazi na nju. - A to gospoda Leidner misli o tome? Doktor Reilly odgovori ozbiljno: - Gospoda Leidner je vrlo ljupka ena. Malokad ima isto miljenje o bilo emu dva uzastopna dana. Pa ipak, uglavnom je sklona takvoj ndeji. - Doda: - Neobina je to ena. Prava uspijua i, rekao bih, paralaljivica - ali ini se da Leidner doista vjeruje da joj od neeg prijeti opasnost. - A to vam je ona sama kazala, doktore? - Ah, nije se sa mnom ni posavjetovala! Ne voli me zbog nekoliko razloga. Leidner je doao k meni i predloio mi taj plan. Dakle, sestro, to mislite o tome? Prije nego to se vratite kui, prilino ete dobro upoznati ovu zemlju - kopat e jo dva mjeseca. A iskopavanje je zanimljiv posao. ' Nakon kratkog prem2ljanja odgovorih: - Dobro, mislim da bih mogla pokuati. - Krasno - ree doktor Reilly ustajui. Leidner je sada u Bagdadu. Rei u mu da navrati ne bi li se s vama dogovorio. Doktor Leidner je doao u hotel po podne. Bio je to ovjek srednjih godina, prilino nervozan i neodluan. Bilo je u njemu neeg njenog, ljubaznog i prilino nemonog. inilo se da je vrlo odan svojoj eni, ali je bio dosta neodreden kad sam ga upitala od ega boluje. - Znate - govorio je upkajui bradu nekako smeteno, za to sam kasnije saznala da je 15 karakteristino za njega - moja je ena veoma nervozna. Jako sam zabrinut zbog toga. , - Je li tjelesno zdrava? - upitah. - Jest, ah, da, bar mi se tako ini. Mislim da ' je u fizikom pogledu potpuno zdrava, ali u mentalnom, znate, uobraava sebi razne stvari. - Koje? - upitah. Skrenuo je s tog pitanja i samo zbunjeno promrmljao: - Uzbuciuje se ni zbog ega. Ne vidim nikakav razlog za to njeno stra.hovanje. - Kakvo strahovanje, doktore Leidneru? , Odgovori neodredeno: - To vam je neka vrsta neurastenije, znate. Kladim se na deset prema jedan da se radi o , drogama. A on to ne zna! Kao ni mnogi drugi mukarci. A ude se to su im ene rastrojene i to esto mijenjaju raspoloenje. Upitala sam ga hoe li gospoCia Leidner pristati da doQem. Lice mu se razvedri. - Hoe. - To me je ugodno iznena,dilo. Kazao je da je to dobra zamisao i da e se osjeati mnogo sigurnijom. udno me se dojmila ta rije osigurnijom. Upotrijebio je vrlo neobian izraz. Poela sam sumnjati da je gospoda Leidner moda mentalno bolesna. On nastavi mladenaki oduevljeno: - Uvjeren sam da ete se dobro slagati s njom. Ona je doista divna ena. - Nasmijei se privlano. - Vjeruje da e je vaa prisutnost uvelike obodriti. im sam vas ugledao, i s~m ' sam doao do istog zakljuka. Nadam se da se neete ljutiti ako vam kaem da djelujete kao savreno zdravo i razumno eljade. Uvjeren sam da ste kao stvoreni za Louisu. i6 - Pa, mogu pokuati, doktore Leidneru - rekoh ivahno. - Nadam se da u pomoi vaoj supruzi. Moda je domoroci i obojeni ljudi uzrujavaju?

- Ni govora! - Zavrti glavom i nasmijei se . zbog takve pretpostavke. - Moja ena jako voli Arape. Cijeni njihovu jednostavnost i smisao za alu. Ovo joj je tek drugi boravak u ovoj zemlji, ali se ve prilino dobro snalazi u arapskom. utjela sam nekoliko trenutaka, a onda sam se dala na nov pokuaj. - Zar mi ba nita ne moete rei o tome ega se vaa supruga plai, doktore Leidneru? upitah. Oklijevao je. Zatim ree polako: - Nadam se . . . vjerujem . . . da e vam ona sama to rei. To je bilo sve to sam mogla izvui iz njega. Z Ubojstvo u Mesopotamiji 17 Tree poglavlje NAKLAPANJA Dogovoreno je da u Tel Yarimjah otputujem idui tjedan. Gospoda Kelsey se useljavala u svoju kuu u Alwiyahu i bilo mi je drago to u joj moi unekoliko olakati posao. U to vrijeme ula sam nekoliko aluzija upuenih na raun Leidnerove ekspedicije. Jedan prijatelj gospoQe Kelsey, ne,ki mladi komandant konjikog eskadrona, nakubio je usne od iznenadenja i uzviknuo: - Draesna Louise! Jo jedan njezin kapric! Okrenuo se meni: - Takav smo joj nadimak priili, sestro. Svi je zovemo udraesna Louise. - Znai li to da je veoma l~jepa? - upitah. - Ona si bar utvara da jest. - Ne budite tak0 zlobni, Johne - ree gospoda Kelsey. - Dobro znate da nije jedina koja tako misli. Mnogim je mukarcima zavrtjela glavom. - Moda imate pravo. Zube, dodue, ima malo prevelike, ali mora se priznati da posjeduje izvjesne drai. - Zamalo to i sami niste stradali od tih drai - ree gospoda Kelsey smijui se. Komandant eskadrona pocrveni i prilino stidljivo prizna: 19 - Bome, strunjak je u tome. to se tie Leidnera, on oboava i zemlju po kojoj ona hoda pa je zato i svi ostali u ekspeddciji moraju oboavati. To se od njih i oekuje! - Koliko ih ima ukupno? - upitah. - Ima dh svih rasa i naradnosti, sestro - odgovori veselo komandant eskadrona. - Jedan Englez, arhitekt, jedan Francuz, sveenik iz Kartage koji tumai stare natpise. Tu je i gospodica. Johnson, Engleskinja, koja pere boce. Onda jedan mali debeljko koji fotografira - on je Amerikanac. I SVIercadovi. Samo neka dragi bog zna koje su narodnosti. Gospoda Mercado je vrlo mlada - i zmijolika - a mrzi odra,esnu Louise

- Svejedno - ree major Pennyman zamiljeno. - ak i da sve te nesmiljene pretpostavke gospofte Kelsey uzmem za istinu, ipak mislim da one ne mogu dovoljno objasn;iti onu zategnutu atmosferu . . . Stekao sam dojam da oluja samo to nije izbila. - iVlolim vas, ne plaite sestru - ree go; spocia Kelsey. - Odlazi tamo za tri dana i samo .ete joj ubiti volju za odlazak. - O, uope me niste zaplaili - rekoh smijui se. Ipak sam mnogo razmiljala o onom to je bilo reeno. Pala mi je na um udnovata rije sigurnija koju je upotrijebio doktor Leidner. Nije li potajni strah njegove ene, koji nije priznala ili izrazila, djelovao na ostale lanove eks , pedicije? Ili je moda ona misteriozna napetost ; (ili nepoznat uzrok koji je doveo do nje> utjecao na njezine ivce? : Potraila sam u rjeniku rije allumeuse koju je upotrijebila gospocia Kelsey, ali mi nita nije ` pomogla. Pa, dobro, pomislih u sebi, morat u ~riekati da vidim to e dalje biti. 23 etvrto poglavlje MUJ DOLAZAK U HASSANIEH Tri dana kasnije napustila sam Bagdad. Bilo mi je ao to moram ostaviti gospodu Kelsey i njezino umiljato djetece koje je sjajno napredovalo i svaki tjedan dobivalo na vagi odre8eni broj dekagrama. Ma,jor Kelsey me je odvezao do stanice i ondje se sa mnom oprostio. Trebalo je da sutradan ujutro stignem u Kirkuk gdje e me netko doekati. Spavala sam vrlo loe. U vlaku nikad ne spavam dobro a, osim toga, bunili su me runi snovi. Medutim, sutradan ujutro, dok sam gledala kroz prozor, bio je krasan dan i iznenada osjetih kako se u meni budi radoznalost prema ljudima koje u upoznati. ekajui neodluno na peronu, osvrtala sam se na sve strane dok ne primijetih kako mi se pribliava neki mladi. Imao je okruglo ruiasto lice i priznajem da u ivotu nikad nisam vidjela nekog tko bi vie nalikovao mladiu iz kojeg humoristikog romana P. G. Wodelhousea. - Hej, hej, hej! - povie. - Jeste li vi sestra Leatheran? Bogami, izgleda da jeste - to je bar jasno. Ha - ha! Zovem se Coleman. alje me doktor Leidner. Kako se osjeate? Odurno putovanje, je 1~ da? Znam ja dobro kako je u tim vla 25 kovima! Ali, glavno je da ste s~tigli. Jeste li dorukovali? Je li to sva vaa prtljaga? Bome, nema je mnogo. Gospoda Leidner ima etiri runa kovega i veliki koveg - a da i ne spominjem kutiju za eire i koni jastui, i ovo i ono, i tko zna to jo ne. Priam li mnogo? Hajdemo u onu krntijtr. Vani nas je ekalo vozilo za koje sam kasnije ula da ga zovu okaravan. Pomalo je nalikovalo na koiju, pomalo na kamioni a pomalo na limuzinu. Coleman mi je pomogao da udem i ponudio mi da sjednem odmah do ofera kako bih to manje osjetila drmusanje. Drmusanje! Jo mi ni sad nije jasno kako se to udo od tehnike nije raspalo na sastavne dijelove! A o cesti ni govora - bila je to obina staza puna koloteina i rupaga. Blaeni Istok! Kad god bih pomislila na nae velianstvene prometne arterije u Engleskoj, odmah bi me obuzela silna nostalgija za domovinom. Gospodin Coleman se nagnuo naprijed, na svom sjeditu iza mene, i viknuo mi u uho: Put je prilino dobar - ba u trenutku kad smo svi poletjeli sa svojih sjedala i glavama malne udarili u krov. A nema sumnje da je govorio najozbiljnije. - Ovo treskanje dobro dode jetrima - ree. - To biste morali znati, sestro. - to vrijedi to koristi jetrima ako mi lubanja pukne - uzvratim jetko. - Treba da dodete ovamo poslije kie! Klizanje u tri ina. Stalno vas baca u stranu. Nisam mu nita odgovorila. Malo kasnije morali smo prijei rijeku na najrasklimani j o j skeli ko j a val j da posto j i na ovom svijetu. Mislila sam da je prava srea to smo 26 uope stigli na drugu obalu, ali ostali su to primili kao neto sasvnm obino. Trebalo nam je etiri sata da stignemo u Hassanieh, koje je, na moje iznenadenje, bilo prilino veliko mjesto. Prije nego to smo bili stigli u nj, s druge strane obale inilo se da je i lijepo - onako posve bijelo i arobno, s brojnim minaretima. Medutim, im ovjek prijede preko mosta i stupi ravno u njega, dobije posve drugaiju sliku. Posvud trone i napol sruene nastambe, neopisiv smrad, blato i nered. Gospodin Coleman me odvede do kue doktora Reillyja i ree da me doktor oekuje na ruak. Susretljiv kao i obino, doktor Reilly me uvede u svoj lijepi stan u kojem je imao i kupaonicu, gdje se sve sjajilo od istoe. Dobro sam se okupala, i kad sam opet obukla svoju bolniku odoru i sila dolje, osjeala sam se sjajno. Ruak je bio gotov i uli smo u blagovaonicu. Doktor je uz put ispriao svoju kerku koja je po obiaju, kasnila. Upravo smo blagovali dobro jelo pripremljeno od jaja i umaka kadli ona ude, pa doktor Reilly ree: - Sestro, ovo je moja ki Sheila. Pruila mi je ruku, upitala me kako sam putovala, odbacila svoj eir, hladno klimnula glavom Colemanu i sjela za stol. - Onda, Bille, kako je? - upita oca. Paljivo sam je promatrala dok joj je on priao o nekoj zabavi koja se imala odrati u klubu. Ne bih mogla rei da mi se ba svidjela. Za kljuila sam da je za moj ukus odve drska, iako zgodna. Imala je crnu kosu i plave oi, bljedoliko lice i obavezno crvenilo na usnama. Jedio 27 me je njen hladan i sarkastian nain govora. Podsjeala me je na jednu moju staistkinju koja je, dodue, dobro obavljala svoj posao, ali rne je svojim vladanjem uvijek uzrujavala. Nekako mi se inilo da je gospodin Coleman zaljubljen u nju. Zamuckivao je i trabunjao gore budalatine nego prije, ako je to uope bilo mogue! Nalikovao je na velikog glupog psa koji pokuava da se umili mahanjem repa. Poslije ruka doktor Reilly je ot~iao u bolnicu, Coleman je morao u grad u kupovinu, a gospoCTica Reilly me je upitala bi li eljela razgleda;ti grad ili ostati kod kue. Rekla je da e se Coleman vratiti po mene za oko jedan sat. - Ima li to da se vida u gradu? - upitah je. - Ima nekoliko zanimljivih kutaka - odgovori gospoClica Reilly - ali nisam sigurna hoe li vam se svidjeti, jer je sve strano prljavo. Nain na koj~i je to kazala prilino me je razljutio. Nikako nisam mogla shvatiti kako zanimljivost moe opravdati prljavtinu. Napokon me je povela u klub koji je bio prilino ugodan i iz kojeg se pruao lijep vidik na rijeku. Tu sam nala kojekakve engleske novine i revije. Kad smo se vratile kui, Coleman jo nije bio doao, pa smo sje~e i malo popriale. Ali razgovor je nekako zapinjao. Upitala me je jesam 1i se ve upoznala s gospodom Leidner. - Nisam - odgovorih. - Samo s njenim suprugom. - A, tako - ree. - Zanima me kako e vam se svidjeti. - Budui da nisam nita rekla, ona nastavi: - Doktora Leadnera neobino volim., Svima je drag. 28 To je isto kao da je rekla da njegovu enu ne podnosi - pomislim u sebi. Kako sam jo utjela, naglo me upita: - to je, zapravo, s njom? Je li vam doktor Leidner to rekao? Nije mi bilo ni na kraj pameti da ogovaram bolesnicu koju jo uope nisam bila vidjela. Odgovorila sam neodredeno:

- Prema onom to sam ula, zakljuujem da je iscrpljena i da joj je potrebna dobra njega. Ona se nasmije. Bio je to neugodan i isprekidan smijeh. , - Gospode Boe! Zar joj nije dosta to se devetoro ljudi brine o njoj? - Valjda svi oni imaju to radit~i. - Hvala Bogu da imaju, samo to je Louise uvijek prva . . . Za to se ona ve pobrine. Ne, draga moja, rekoh u sebi, ti je ne ~odnosi. - Ipak, ne shvaam zato trai profesionalnu bolniarku. Prije bih rekla da joj treba kakva prijateljica negoli sestra koja e joj rivati toplomjer u usta, opipavati bilo d konano je suoit s neoborivim injenicama. Priznajem da mi je ovoga puta pobudila radoznalost. - Mislite da joj nije nita? - upitah. - Pa, naravno da joj nije nita! Ta je ena jaka kao kobila. Sirota Louise nije noas oka sklopila. Ima crne podonjakec

- Fajerunt - ree Coleman. - Gotovo je za danas. Posao prekidamo sat prije suneva zalaska. 3 Ubojstvo u Mesopotamiji 33 T Zgrada ekspedicije nalazila se nedaleko od rijeke. Voza je zaobiao ugao zgrade i potjerao kola kroz neobino tijesan nadsvoden ulaz . . i najzad smo stigli. Kompleks zgrada zatvarao je etvrtasto dvorite. Prvotno je kua zauzimala samo junu stranu tog dvorita, s nekoliko nadogra~enih manjih zgrada na istoku. Ekspedicija je nastavila zidati na osta,lim dvjema stranama. Kako e u daljnjem razvoju dogacfaja raspored zgrade biti neobino vaan, prilaem ovaj nacrt u grubim crtama. ~HADSVOOEN ULAZ ~ f'ILDIO RI 'LABOMTORUI . C71TAONICA REITER BMMOT! /"/ I Gk6Y y pV

Gospoda Leidner jednom uzdahne i uputi umoran pogled prema njemu, ali to uope nije djelovalo na nj, kao ni injenica to je gospoc~a Mercado, kojoj se najvie obraao, bila isuvie zauzeta promatranjem moje linosti da bi sabrano odgovarala na njegova pitanja. Upravo kad smo dogotavljali jelo, stigoe doktor Leidner i Mercado s radilita. Doktor Leidner me, po obiaju, pozdravd vrlo pristojno i ljubazno. Opazila sam kako je upuiio brz i tjeskoban pogled spram svoje ene, i kako mu je, kanda, odmah bilo lake zbog onog to je vidio. Potom je sjeo za drugi kraj stola, a Mercado je sjeo na slobodno mjesto pored gospoc~e Leidner. Bio je to visok, mrav d nujan ovjek, boleljive vanjtine, neobine, meke, neuredne brade, mnogo stariji od svoje ene. ,Bilo mi je drago to je doao, jer je njegova ena prestala piljiti u mene i usmjerila svoju panju na njega, promatrajui ga s nekim grozniavim nemirom, 40 to mi se uinilo vrlo neobinim. On je mijeao svoj aj sa sanjarskim izrazom na licu i uope nita nije rekao. Komad torte ostao je netaknut na njegovu tanjuru. Ostalo je jo jedno prazno mjesto, ali se ubrzo otvorie vrata i ude jedan ovjek. im sam ugledala Richarda Careya, bila sam uvjerena da je on jedan od najljepih mukaraca kakva ve dugo vremena nisam imala prilike vidjeti - a, opet, sumnjam da sam uope bila u pravu. Rei za jednog mukarca da je lijep a u isto vrijeme ustvrditi da nalikuje na mrtvaku glavu - oito je protuslovlje, a ipak, tako je bilo. ovjek je dobivao dojam da mu je koa prejako nategnuta na kostima, iako su to bile lijepe kosti. Mravi obrisi njegovih vilica, sljepooica i ela toliko su se otro ocrtavali da me je podsjeao na bronanu figuru. Na njegovu tamnoputom mravom licu blistala su dva najsjajnija i najplavlja oka koja sam ikad vidjela. Bio je visok oko metar i osamdeset, a moglo mu je biti nepunih etrdeset godina. Doktor Leidner ree: - Sestro, ovo je na arhitekt, gospodin Carey. Promrmljao je neto ugodnim neujnim engleskim glasom i sjeo pored gospode Mercado. Gospoda Leidner ree: - Bojim se da se aj malko ohladio, gospodine Carey. - Ne smeta ni najmanje, gospodo Leidner ree. - Sam sam kriv to sam zakasnio. Htio sam svakako dovriti nacrt plana onih zidina. Gospoda Mercado ga upita: - elite li dema, gospodine Carey? Reiter prui svoj prepeenac. 41 ~Sjetih se kako je major Pennyman rekao: To u najbolje objasniti ako vam kaem da su jedan drugome dodavali maslac isuvie pristojno. Da, bilo je zaista neeg neobinog u tome. U toj pretjeranoj formalnosti. ovjek bi prije rekao da je rije o drutvu neznanaca nego o ljudima koji se poznavaju ve vie godina, bar nekolicina njih. ' 42 esto poglavlje IPRVA VEER Poslije aja gospocia Leidner me odvede da mi pokae moju sobu. Moda je najbolje da sad ukratko opdem raspored soba. On je vrlo jednostavan i u to se svatko znoe lako uvjeriti samo ako pogleda priloeni plan. S obje strane velikog otvorenog trijema bila su po jedna vrata na koja se ulazilo u dvije glavne sobe. Na ona s desne strane ulazilo se u blagovaonicu, u kojoj smo maloprije pili aj, dok su druga, preko puta, vodila u vrlo slinu sobu ( nazvala sam j e dnevnom sobom ) ko ju su upotrebljavali kao prostoriju za zajedniki boravak i radnu sobu - u njoj su ponekad crtali (i druge stvari osim onih slubenih, arhitektonskih), a i sastavljali krhotriine starih zemljanih lonaca. Iz ~te dnevne sobe prelazilo se u odaju za starine, u kojoj su se na policama i u pretincima, na velikim klupama i stolovima, nalazili brojni predmeti pronac~eni prilikom iskopavanja. Ta soba nije imala drugog izlaza osam onog kroz prostoriju za zajedniki boravak. Odmah do te odaje nalazila se spavaa soba gospoHe Leidner, ali u nju se ulazilo na vrata koja su gledala na dvorite. Ka.o i sve druge odaje na junoj strani, ta je soba imala dva prozora sa eljeznim reet 43 w kama, budui da su ti prozori bili s vanjske strane i gledali na obraciena polja. Iza ugla, odmah do te sobe, nalazila se soba doktora Leidnera u koju se, mettutim, nije moglo ui kroz sobu njegove ene. Bila je to prva soba od cijelog niza soba na istonoj strani zgrade. Odmah do nje bila je soba koju su meni dodijelili, zatim soba gospodice Johnson, a do nje soba gospode i gospodina Mercada. Na kraju su jo bile dvije takozvane kupaonice. (Kad sam jednom upotrijebila ovaj posljednji izraz pred doktorom R,eillyjem, nasmijao se i rekao da je kupaonica doista kupaonica ili to uope nije! Unato tome, kad se ovjek navikne na slavine i odgovarajue cijevi, neobino mu je kad uje da netko dva smrdljiva kokoinjca sa dvije limene kade za sjedenje i blatnu vodu, koju su donosili u benzinskim kantama, naziva kuiOaonica!~. itav taj dio zgrade dao je dozidati doktor Leidner uz prvobitnu arapsku kuu. Spavaonice su bale potpuno jednake, svaka s jednim prozorom i jednim vratima, koji su gledali na dvorite. Na sjevernoj strani nalazile su se crtaonica, laboratorij i prostorije za izradu fotografija. Ali vratimo se na verandu. Tu je raspored prostorija bio gotovo isti kao i na drugoj strani. Iz blagovaonice se ulazilo u ured u kojem se uvao arhiv, obavljalo katalogiziranje i tipkalo na pisaem stroju. Soba oca La,vignyja bila je poput sobe gospotie Leidner. Njemu su dodijelili najveu spavaonicu koju je upotrebljavao i za deifriranje - ili zvali to kako hoete - natpisa na ploicama. U jugozapadnom kutu nalazilo se stubi~te koje je vodalo na terasu. Na zapadnoj strani prvo je 44 dolazila kuhinja, a onda etiri male spavaonice koje su zauzimali mladii: Carey, Emmott, R,eiter i Coleman. U sjeverozapadnom kutu nalazio se fotografski studio s tamnom komorom u koju se ulazilo iz njega. Odmah do nje nalazio se laboratorij. Zatim je dolazio jedini ulaz - veliki nadsvodeni prolaz na koji smo i mi bili uli. Vani su bile nastambe za domorodaku sluinad, vojnike straarnice, staje i tako dalje. Crtaonica se nalazila s desne strane ulaza i zauzimala je vei dio sjeverne strane. Opisala sam raspored prostorija malo opirnije jer se ne elim kasnije opet na to vraati. Kao to rekoh, gospoda Leidner mi je osobno pokazala sve prostorije i na kraju me odvela u moju spavau sobu napominjui da tu imam sve to elim i da u se udobno osjeati. Soba je bila ukusno namjetena, ~iako nije bilo mnogo namjetaja - krevet, ormar za rublje, umivaonik i stolica. - Momci e vam donositi toplu vodu prije ruka i veere . . . a, naravno, i svakog jutra. Ako j e budete el j eli u bilo ko j e drugo vri j eme, iDidite napolje, pljesnite dlanovima i kad se pojavi sluga, viknite mu: Jib mai' har. Hoete li moi to zapamtiti? Odgovorih potvrdno i ponovih tu reenicu pomalo nesigurno. - Dobro je, dobro, samo ne zaboravite vikati. Arapi nita ne razumiju kad im se govori onormalnim engleskim glasom

- Zaista se nadam da e vam ovdje biti lijepo - ree. - I da se neete previe dosadivati. - Ne dosadujem se ba tako esto - uvjerih je. - ivot je odvie kratak za to. Nije nita odgovorula. Nastavila se igrati s umivaonikom kao da je odsutna duhom. Iznenada uperi svoje tamnoljubiaste oi u moje lice. - to vam je, zapravo, rekao moj suprug, sestro? E pa, u ovakvim prilikama ovjek obino daje isti odgovor. - Koliko sam shvatila, malo ste premoreni, gospodo Leidner - odgovorih brzo - i potreban vam je netko tko e se brinuti za vas i osloboditi vas briga. Sagne glavu polako i zamiljeno. - Da - ree. - Mnogo ete mi pomoi. Ovo je zvualo pomalo zagonetno, ali nisam htjela ulaziti u to, ve sam jednostavno rekla: - Nadam se da ete mi dopustiti da vam pomognem oko poslova u kui. Ne smijete dopustiti da ljenarim. Ona se blago osmjehne. - Hvala vam, sestro. Zatim je sjela na krevet i, na moje veliko iznenadenje, poela me unakrsno ispitivati. Kaem na moje veliko iznenadenje jer, Cim sam je prvi put vidjela, bila sam uvjerena da je ~to prava 46 gospoda. A, koliko mi je poznato, odgojene gospoHe vrlo rijetko zadaju pitanja o privatnom ivotu drugih osoba. inilo se da je gospoda Leidner eljna saznati to vie o meni. Gdje sam bila na stau, i kada? to me dovodi na Istak? Kako to da me je doktor Leidner preporuio? ak me je upitala i jesam ikad bila u Americi, i imam li ondje kakvih rodaka. Zadala mi je jo nekoliko pitanja koja su mi se tada uinila potpuno besmislenim, ali sam njihovu vanost otkrila tek kasnije. I onda, odjednom, promijeni dranje. Lice joj obasja srdaan, vedar osmijeh i ree umiljatim glasom da joj je drago to sam dola, te da je uvjerena kako e joj moj dolazak znaiti veliko olakanje. Ustane s kreveta i ree: - Biste id htjeli da se popnete na terasu da vidite zalazak sunca? Taj je prizor obino udesan ba nekako u ovo doba. R,ado sam prihvatila taj poziv. Dok smo izlazile iz sobe, ona me upita: - Je li bilo mnogo ljudi u bagdadskom vlaku? Mukaraca? Odgovorila sam da nisam ba nikog primijetila, osim to sam, veer prije, vidjela dvojicu Francuza u vagonu za ruanje i tri ovjeka koji su, prema onom to su priali, imali veze s naftovodom Ona klimne glavom i ispusti jedva ujan glas. Zvuao je kao kratak uzdah olakanja. Zajedno se popesmo na terasu. Ondje su se ve nalazili gospocia Mercado, koja je sjedila na ogradi, i doktor Leidner, koji se nagnuo nad hrpu kamenja i razbijene komadie lonaca to bijahu poslagani u redove. Bilo je tu i velikih predmeta za koje je rekao da su runi 47 mlinovi, tukovi od muara, prethistorijska dlijeta, kamene sjekire i jo mnogo komadia od vaza s neobinim arama koje dotad, u takvom obilju, jo nisam vidjela. - Dodite ovamo - zovne me gospocta Mercado. - Nije 1i ovo zaista velianstveno? Doista, zalaz sunca bio je predivan. Hassanieh, iza kojeg je u daljini zalazilo sunce, priinjao se kao neto nestvarno, a Tigris, tekui izmedu irokih obala, doimao se kao rijeka iz snova. - to kae, Eric, nije li lijepo? - upita gospocia Leidner. Doktor rastreseno digne pogled i promumlja mehaniki: - Lijepo je, lijepo - i nastavi razvrstavati krhotine. Gospoda Lc~idner se nasmijei i ree: - Arheolozi gledaju samo ono to im je pod nogama. Nebo i svemir za njih ne postoje. Gospoda Mercado se poe cerekati. - E, to su vam veliki udaci. U to ete se i sami uskoro uvjeriti, sestro - ree. Nakon kratke stanke doda: - Svi smo vrlo radosni to ste xriedu nama. Mnogo smo se brinule za nau dragu gospodu Leidner, zar ne, Louise? - Ma nije mogue! - odvrati ona glasom koji nije ba ohrabrivao. - O, da. Bilo joj je uistinu loe, sestro; vie puta nas je uplaila svojim ispadima. Znate, kad god mi netko za nekog kae: To su samo ivcicc, ja uvijek upitam: oA ima li to gore od toga?

ve ocijenila kao veliku zlobnicu) naprosto je umirala od elje da govori. Istini za volju, i s ljudskog i sa strunog stanovita, eljela sam uti to mi ima rei. Nazoviie to, ako hoete, najobinijom enskom znataeljom. R,ekoh: - Ako sam vas dobro shvatila, gospoda Leidner nije posve normalna u posljednje vrijeme? Gospocia Mercado se neugodno nasmije. 50 - Normalna? Ni najmanje. Nasmrt nas je prepala. Jedne noi vidjela je kako neiji prsti bubnjaju po njenu prozoru, zatim je to bila aka odvojena od ruke, a kad je na koncu ispalo da se neije uto lice prislonilo na njen prozor i da je iezlo kad je pojurila prema prozoru . . . onda smo se zaista svi ukoili od straha. - Moda je to netko s njom zbijao alu? natuknem. - Ma, nije, sve je to ona izmislila. Prije tri dana, ba dok smo ruali, netko je u selu, udaljenom kilometar i pol odavde, ispalio nekoliko hitaca, a ona je skoila i poela tako mahnito vritati da umalo to nismo umrli od straha. A doktor Leidner joj je priskoio i poeo se neobino smijeno ponaati. Nije to nita, draga, uope nije nita - neprestano joj je govorio. Znate, sestro, ja mislim da mukarci katkad ohrabruju ene u njihovim histerikim halucinacijama. Ne ine dobro jer privfenja takve vrste ne valja podravati. - Da, ako se zaista radi o priviQenjima - rekoh sarkastino. - O emu bi se inae moglo raditi? Nisam odgovorila jer nisam znala to da kaem. Sve je to bilo tako udno. C~no o hicama i vritanju zvui sasvim normalno - ako se uzme u obzir da je netko ivano rastrojen - ali ona jezovita pria o sablasnom licu i aci, to je neto drugo. inilo mi se da se moda radd~ o dvije stvari: ili je gospoda Leidner izmislila cijelu priu ba kao malo dijete koje izmiija lai o neem to se nikad nije dogodilo da bi privuklo panju na sebe, ili je netko, bez mate, poput mladog veseljaka Colemana, to sam ve i na 4' 51 tuknula, izveo kakvu neslanu alu. Odluila sam da pazim na svaki njegov korak, jer takve glupe ale mogu rastrojene ljude dovesti gotovo do ludila. Gospoda Mercado me iskosa pogleda i ree: - Ne ini li vam se, sestro, da je ona romantini ~ip ene? Takvim enama se svata dogacia. - Je li joj se to ve dogodilo? - upitah. - Pa, prvi mu joj je poginuo u ratu kad joj je bilo svega dvadeset godina. Dovoljno patetino i romantino za poetak, zar ne? - Samo nemojmo pretjerivati! - rekoh suho. - O, sestro, kakva izvanredna primjedba! A1i bila je na mjestu. Koliko je ena reklo: Da je samo moj Donald ili Arthur ili, to mu ga ja znam tko, danas iv. A da i jesu ivi, po svoj prilici bi danas bili debeli muevi srednjih godina, vrlo prozaini i nakratko nasadeni. Kako se poelo smrkavati, predloila sam da sidemo. Gospoda Mercado je prustala i upitala me bih li htjela razgledati laboratorij. - Moj mu tamo radi. Odgovorila sam da bih, nato smo se uputile onamo. U prostoriji je gorjela lampa, ali u njoj nije bilo nikoga. Gospoda Mercado mi je pokazala neke uredaje i bakrene ukrase koji su bili podvrgnuti ispitivanju, a takocier neke kosti premazane voskom. - Gdje li je samo Joseph? - ree gospoda Mercado. Pogledala je u crtaonicu gdje je Carey radio. Jedva da nas je i pogledao kad smo ule, ali me je zaudio njegov izraz lica koji je odavao kra,jnju napetost. Iznenada mi sine misao: Ovaj ovjek je nci izmaku snaga. U nczjskorije vrijeme 52 neto e mu se dogoditi. Sjetila sam se da je jo netko primijetio taj izraz napetosti na njegovu licu. Ka,d smo izlazile, okrenuh glavu da ga jo jednom pogledam. Sagnut nad svojim papirom, vrsto stisnutih usana i istaknutih kostiju lica, doista je liio na omrtvaku glavu

Neto je moralo biti posrijedi - neto to nisam mogla proniknuti, ali sam osjeala da lebdi u zraku. Krevet mi je bio udoban, ali nisam dobro spavala. Previe su me muili snovi. Stihovi jedne Keatsove pjesme, koje sam u djetinjstvu morala nauiti, neprestano su mi se motali po glavi. Pogreno sam ih se sjeala i to me je zabrinjavalo. Bila je to pjesma koju sam oduvijek mrzila, vjerojatno zbog toga to sam je morala uiti protiv svoje volje. Ali, kad sam se probudila, ana,ko u tami, prvi put sam osjetila da krije neku ljepotu. 55 O, kakva te boZ titi, vitee, to osamljen i kako ono dalje ide? - blijed luta . . . Prvi put sam u mislima ugledala vitezovo lice - smrknuto, napeto, bronano lice koje me je podsjealo na one bezbrojne mladie to sam ih kao djevojica bila vidjela u toku rata. I bilo mi ga je ao. Zatim sam opet zaspala i ustanovila da je BeZZe Dame sans Merci bila gospoda Leidner. Jahala je konja nagnuta u stranu, u ruci je drala vezivo sa cvjetiima, a kad se konj spotakao, na zemlju se prosue kosti premazane voskom te se probudih sva najeena cvokoui zubima. Indijski umak uv~ijek mi teko padne uveer

Nakon kraeg vremena doktor Leidner ree da e otii kui na prijepodnevnu alicu aja, pa zato on i ja zajedno krenemo. Uz put mi je priao o raznim stvarima i, dok sam sluala njegova objanjenja, sve mi se inilo jasnijim pa sam mogla zamisliti kako je to neko moralo izgledati - ulice i kue, a jo mi je pokazao i krune pei, napomenuvi da tu istu vrstu pei Arapi jo i dandanas upotrebljavaju. Kad smo stigli kui, zatekln smo gospodu Leidner na nogama. inilo se da joj je mnogo bolje. Vie nije ostavljala dojam krhke i iscrpljene osobe. aj je posluen gotovo istog trenutka i doktor Leidner ju je obavijestio to su sve tog jutra iskopali. Zatim se vratio na posao, a gospoda Leidner me upitala bih li eljela pogledati nekoliko novootkrivenih predmeta. Poziv sam, dakako, prihvatila i ona me je odvela u odaju za starine. Svuda oko nas leali su kojekakvi predmeti - veinom ra~zbijeni upovi, kako mi se inilo - kao i upovi koji su bili sastavljeni i zalijepljeni. Pomislih u sebi da sva ta gomila nije ni za to drugo nego da se baci na smetlite. - Boe - uskliknuh - kakva teta to je sve to razbijeno! Vrijedd li to uope uvati? Gospocia Leidner se ovla nasmijei i ree: - Pazite da vas Eric ne uje. Zemljani lonci ga zanimaju vie od ieg na svijetu, a neki od ovih ovdje najstar~iji su predmeti koje smo dosad otkrili - moda su stari i sedam tisua godina. Objasnila mi je da su neki od njih nac~eni vrlo duboko u zemlji i da su prije mnogo tisua godina bili polomljeni i zalijepljeni bitumenom, to samo dokazuje da su ih i ljudi u ona davna fil vremena cijenili isto toliko koliko i mi u dananje doba. - A sada u vam pokazati neto veoma zanimljivo - ree. Skinula je kutiju s police i pokazala mi divan zlatan bode iji drak bijae ukraen tamnoplavim dragim kamenjem. Uskliknuh od udivljenja. GospoQa Leidner se nasmije. - Da, svi vole zlato! Osim mog mua. - Zato ga doktor Leidner ne voli? - U prvom redu, zato to skupo docie jer radnicima koji su ga pronali treba platiti koliinom zlata koliko iei iskopani zlatni predmet. - Boe sveti! - uskliknuh. - A zato? - Zato to je takav obiaj. Osim toga, na ovaj se nain spreavaju krade. Znate, da ga netko i ukrade, ne bi to uinio zbog arheoloke vrijednosti ve zbog njegove stvarne vrijednosti. Pretopili bi ga. Tako im, zahvaljujui nama, nije teko da budu poteni. Potom je sl~inula pladanj i pokazala mi neopisivo lijep pehar od zlata na kojem bijahu naslikane ovnujske glave. Iznova sam uskliknula. - Krasna je, zar ne? Pronaena je u grobu jednog princa. Pronali smo i neke kraljevske grobnice, ali veina ih je ve bila opZjakana. Ovaj je pehar na najvredniji nalaz. Jedan je od najljepih koja su ikad otkriveni. Poijee iz ranog babilonskog perioda. Jedinstven primjerak. Odjednom, nabravi elo, gospoda Leidner primakne pehar oima i pone oprezno grepsti noktom po njemu. - to je ovo? Tu je kap voska. Mora da je netko dolazio ovamo sa svijeom. 62 Ona sastrue votanu mrlju i vrati pehar na svoje mjesto. Zatim m~i je pokazala nekoliko neobinih figurica od peene gline - ali veina njih bila je nepristojna izgleda. Ti starodrevn;i ljudi imali su bolesnu matu, rekoh u sebi. Kad smo se vratile u trijem, gospotia Mercado je sjedila i dotjerivala nokte. Drala je prste ispruene pred oima i divila se laku. Mislim da nita ne moe biti odvratnije od naranastocrvenog laka. Gospoda Leidner ponijela je bila iz odaje za starine veom~, fin tanjuri, razlomljen na vie komada, i poela ga sastavljati. Nekoliko trenutaka sam je promatrala, a zatim je upitala mogu li joj pomoa. - O, kako ne! Ima ih jo mnogo koje treba sastaviti. Otila je i ubrzo se vratila s velikim brojem razbijene lonarije te se dadosmo na posao. Brzo sam se uvela u posao i ona me je zbog toga pohvalila. Drim da veina bolniarki ima spretne prste. - Kako su svi ovdje zaposleni - ree gospoQa Mercado. - Imam dojam da jedino ja uvelike ljenarim. Naravno, ja i jesam lijena. - Zato i ne biste bili ako vam se to sviQa? - ree gospoda Leidner ravnoduno. U dvanaest smo ruali. Poslije objeda doktor Leidner i Mercado oistili su nekoliko upova rastvorom solne kiseline. Na jednom upu pokazala se plava boja zrele ljive, a na drugom crte koji je prikazivao bikovu glavu. Bilo je to zaista arobno. Osueno blato, koje se nikakvim ispi ranjern nije dalo ukloniti, zap jenilo se i isparilo. s3 Carey i Coleman vratili su se na radilite, a Reiter je otiao u fotografski studio. - to e raditi, Louise? - upita doktor Leidner svoju enu. - Vjerojatno e se malo odmoriti? Zakljuila sam da gospoda Leidner ima obiaj da poslije ruka malo pxrilegne. - Odmarat u se jedan sat, a onda moda odem u malu etnju. - Dobro. Sestra e ti praviti drutvo. Hoete li? - Kako da ne - odgovorih brzo. - Hvala, ne treba - ree gospoa Leidner. Volim se etati sama. Niogla bi jo sestra pomisliti da joj je dunost da me ne isputa iz vida. - Ald zaista bih voljela izii s vama - rekoh. - Ne, nemojte, vie bih voljela da ne idete odvrati odlunim glasom koji nije doputao prigovora. - S vremena na vrijeme moram biti sama. Osjeam to kao potrebu. Naravno, nisam navaljivala, ali, dok sam se spremala na kratak poinak, uinalo mi se udnim to gospoda Leidner, inae nasmrt preplaena od prividenja, najednom eli da se eta posve sama, bez ikakve zatite. Kad sam oko pola etiri izila iz svoje sobe, u dvoritu nije bilo nikog osim djeaka koji je prao zemljane lonce u bakrenoj kadi, i Emmotta koji ih je odabirao i svrstavao. Dok sam im prilazila, gospoQa Leidner se pojavi na glavnom ulazu vedrija nego ikad prije. Oi su joj se sjajale i izgledala je kao preporoena, gotovo vesela. Doktor Leidner izide iz laboratorija i pridrui joj se. Pokazivao joj je veliku posudu ukraenu bikovskim rogovima. 64 - Prethistorijski slojev~i kriju neobino velike nalaze - ree. - Dosad je sezona bila dobra. Otkriti grobnicu ve na poetku iskopavanja doista je sretan sluaj. Jedino se otac Lavigny moe potuiti, jer dosad nismo pronali mnogo ploica. - ~ini se da nije mnogo uinio ni s onima to je ve dobio - ree gospotia Leidner hladno. Moda je dobar strunjak za itanje starih natpisa, ali je isto toliko i lijen. Spava po cijelo popodne. - Nedostaje nam Byrd - ree doktor Leidner. - ini mi se da otac Lavigny ndje dobro potkovan za ovaj posao, iako, naravno, nisam mjerodavan da to prosudim. Medutim, ono nekoliko njegovih prijevoda neugodno me iznenadilo, da ne kaem jo neto gore. Na primjer, teko bih se mogao sloitd s njegovim prijevodom teksta koji je urezan na onoj cigli, a opet, kad ovjek promisli, valjda zna svoj posao. Poslije aja gospoda Leidner me je upitala bih li htjela poi s njom na etnju do rijeke. Pomislila sam da se vjerojatno boji da me njeno odbijanje da je pratim u etnju nije uvrijedilo. eljela sam joj pokazati da nisam previe osjetljiva pa sam odmah pristala.

Veer je bila divna. Staza je vodila izmeQu njiva zasijanah jemom i rascvjetanih voaka. Napokon smo stigle na obalu Tigrisa. Odmah s lijeve strane nalazio se Tell Yarimjah gdje su radnici pjevali svoju neobinu tualjku. Malo dalje desno okretalo se veliko vodeniko kolo koje je udno kripalo, kao da netko stenje. Isprva mi je to ~ilo na ivce, ali na kraju sam se toliko svi kla na nj da sam ak usta,iibvila da m~ nsebi~n0 5 Uaojstno u Mesopotamtis 65 umiruje. S onu stranu vodeninog kola nalazilo se selo iz kojeg je bila veina naih radnika. - Prilino lijepo, zar ne? - ree gospoda Leidner. - Da, veoma je tiho - odgovorih. - Neobaan je to osjeaj kad se ovjek nalazi tako daleko od svega. - Daleko od svega - ponovi gospocta Leidner. - Da, ovdje bar ovjek moe oekivati da je siguran. Brzo sam je pogledala, ali mislim da je vie govorila samoj sebi nego meni, pa nije ni slutila da su je te rijei odale. Krenusmo natrag kui. Odjednom me gospoda Leidner zgrabi za ruku toliko jako da umalo ne kriknuh od bola. - Tko je ono, sestro? ~to tamo radi? Nedaleko ispred nas neki je ovjek stajao na mjestu gdje je puteljak vodio prema zgradi ekspedicije. Nosio je evropsku odjeu i inilo se da se propinje na prste i gleda kroz jedan prozor. Dok smo ga promatrale, osvrnuo se oko sebe, ugledao nas i odmah krenuo puteljkom prema nama. Osjetila sam kako me prsti gospoe Leidner sve jae steu. - Sestro - proape. - Sestro . . . - Ne bojte se, draga gospodo, sve je u redu - rekoh joj ne bih li je ohrabrila. ovjek produi svojim putem i proQe pored nas. Bio je to neki Iraanin. im ga je vidjela izbliza, gospoda Leidner odahne. - To je jedan obian Iraanin - ree. Nastavismo put. Uz put bacih pogled na prozore. Ne samo to su bili osigurani eljeznim reetkama, ve su bili toliko visoki da nitko nije mogao sa zemlje vidjeti unutra kroz njih, jer je 66 razina tla na tom mjestu bila nia nego u dvoritu. - Mora da je zavirio iz puke radoznalosti rekoh. Gospoda Leidner klimne glavom. - Bit e da je tako . . . Iako mi se u jednom trenutku uinilo . . . Odjednom uuti. Pomislila sam u sebi: ~to li joj se to uinilo?~ To bih zaista rado znala. Kako bilo da bilo, sada sam bila posve sigurna da se gospoda Leidner boji jedne odrectene osobe od krvi i mesa. 5` s' Osmo poglavije NO~NA UZBUNA Nije ba lako srediti sve dogaaje koji su se odigrali u toku mog prvog tjedna u Tell Yarimjahu. Ocjenjujui stvari po onome to danas znam, opaam mnotvo znakova i simptoma za koje sam tada bila potpuno slijepa. Da bih svoju priu ispriala to vjernije, smatram da moram pokuati opet se uivjeti u onu istu atmosferu sumnji, nespokojstva i slut~ji koje su mi sve vie davale na zna~je da neto nije u redu. Jedna je stvar izvjesna: ona neobina atmosfera napetosti i ope zbunjenosbi ni je bila plod mate. Bila je realna. ak je i Bill Coleman, koji je inae neosjetljiv za mnoge stvari, jednom rekao: - Svi ovi ljudi idu mi na ivce. Zar su uvijek tako mrzovoljxni? Obraao se Davidu Emmottu, drugom pomoniku, ija mualjivost, bila sam uvjerena; nije bila zlonamjerna. Bilo je neeg u njegovu dranju to je djelovalo odluno i umirivalo u onoj atmosferi gdje niiko nije bio siguran to tko osjea i misli. ~9 - Nisu - odgovori on Colemanu. - Lani nije bilo tako. Ali nije se podrobnije izjasnio o tome - nije nita vie rekao. - Nije mi jasno to se tu doga8a - ree Coleman rastueno. Emmott slegne ramenima, ali nita ne odgovori. Razgovorala sam s gospociicom Johnson koja mi je dosta toga objasnila. Veoma mi se svidjela. Bila je sposobna, praktina i inteligentna. Bilo je posve oigledno da doktora Leidnera smatra za pravog heroja. Tom prilikom priala mi je o ivotu tog ovjeka od njegova djetinjstva. Poznavala je sva mjesta na kojima je obavljao iskopavanja, pa i rezultate tog rada. Zaklela bih se da je znala napamet sva predavan,ja koja je odrao na raznim naunim skupovima. Smatrala ga je najveim arheologom naeg doba. - A kako je jednostavan i daleko od ovog svijeta! Njemu je posve nepoznata rije tatinatt. Samo uistinu velik ovjek moe biti tako skroman. - Imate pravo - rekoh. - Ljudi koji neto znae nemaju potrebe da istiu svoju linost. - A uz to je tako vedre prirode! Ne mogu vam rei koliko smo se zabavljali, on, Richard Carey i ja u toku prvih godina naeg boravka ovdje. Bili smo zbilja veselo drutvo. Richard Carey je, naravno, radio s njim u Palestini. Vezuje ih prijateljstvo staro desetak godina. Ja ga lino poznajem sedam godina. - Ba je zgodan ovjek taj gospodin Carey rekoh. - Da, prilino. 70 v R,ekla je to prilino otrito. - Samo to je malo previe povuen, zar ne? - Prije nije bio takav - ree gospodica Johnson brzo. - Promijenio se poslije . . . Tu je naglo stala. - Poslije ega? - potaknuh je. - O, mnogo toga se izmijenilo - ree i slegne ramenima na svoj osobit nain. Nisam nita rekla nadajui se da e sama nas', taviti. I doista, produi, popraajui svoje prim; jedbe iihim smijehom, kao da time eli umanjiti ' njihovo znaenje. - Bojim se da sam malo staromodna. Poi neka,d mislim da je uputnije da ena jednog arheologa, koja se ne zanima za njegov rad, ne ide s njim u ekspediciju, jer onda dolazi do trvenja medu njima. - GospoQa Mercado? - nataknuh. - Ah, ona! - Gospodica Johnson je odbacila takvu mogunost. - Mislila sam, u stvari, na gospodu Leidner. Ona je vrlo draesna ena i potpuno je shvatljivo to je doktor Leidner toliko ozacopan u njuc

I tako se gospociica Johnson sloila s gospoeom Kelsey da je gospoHa Leidner kriva za zategnutu atmosferu koja je vladala megu lanovima ekspedicije. Ali, kako onda objasniti neurotian strah gospocie Le~idner? - Njega sve to uznemiruje - ree ivo gospodica Johnson. - U stvari, ja sam vam . . . ja sam vam kao star vjeran ali ljubomoran pas. Teko mi je to vidim da je tako umoran i zabrinut. On bi morao sve svoje misli usredotoiti 71 na rad, a ne na svoju enu i njeno glupo strahovanje! Ako je nervozna zbog toga to ivi u tako zabaenim mjestima, trebalo je da ostane u Americi. Ne podnosim ljude koji, kad se naQu u tudini, samo kukaju i prigovaraju! A zatim, bojei se da je rekla vie no to je mislila, bre produi: - Naravno, veoma je cijenim. To je ljupka ena i, kad hoe, zna biti neobino ugodna. I tu je na razgovor prestao. Pomislila sam da je to pria koja se uvijek ponavlja: kad god su ene primorane da ive zajedno u tijesnom prostoru, pone ih opsjedati ljubomora. B2lo je oito da gospociica Johnson ne trpi enu svog efa (to je moda i razumljivo ) a, ukoliko se ne varam, gospoQa Mercado ju je otvoreno mrzila. Sheila Reilly je bila jo jedna osoba koja nije podnosila gospoctu Leidner. Ona je u nekoliko navrata dolazila na mjesto iskopavanja: jedan put u automobilu, a dva puta na konju s nekim mladiem - razumljivo, svako na svom konju. Nasluivala sam da joj je utljivi mladi Amerikanac Emmott slaba strana. Kad je bio na dunosti, ostajala bi s njim i priala, a po svoj prilici je i on gajio slane osjeaje. Jednog dana, za ruak, gospocia Leidner je, po mom miljenju prilino nesmotreno, nabacila jednu primjedbu u vezi s tim. - Ona Reillyjeva neprekidno progoni Davida - rekla je i nasmijala se. - Jadni David, ne da mu mira ak ni na radilitu! to su te dananje djevojke budalaste! Emmott nije nita odgovorio, ali su mu se preplanuli obrazi dobrano zacrvenjeli. Podigao je oi i pogledao je upitno, gotovo izazovno. 72 Ona se rezignirano nasmijeila i skrenula pogled u stranu. Otac Lavigny je progundao nekoliko nerazumljivih rijei, ali, kad sam ga zamolila da ponovi to je rekao, samo je klimnuo glavom i zautio. Tog popodneva Coleman mi je rekao: - Iskreno govorei, gospoda Leidner mi se u poetku nije nimalo svidala. Kad god bih zaustio da neto kaem, uvijek bi me prekidala. Sada je mnogo bolje shvaam. To je najljubaznije stvorenje koje sam ikad sreo. Pred takvom enom ovjek pone priati o svojim mladenakim ludorijama a da ni sam nije toga svjestan. Znam da Sheilu R,eilly ne moe ni uti ni vidjeti, ali za to ima razlog, jer se Sheila u vie navrata prema njoj neshvatljivo osorno ponijela. To je ono najgore kod Sheile - ona nema nikakvih manira. A naprasita je dozlaboga! U to sam odmah povjerovala. Doktor Reilly ju je bio pretjerano razmazio. - Dakako da je puna sebe, jer zna da je jedina djevojka megu nama. MeQutim, to nije razlog da s gospodom Leidner postupa kao sa svojom strinom. Dodue, naje ni gospoda Leidner juer rodena, ali je vraki zgodna ena. Poput onih vila to izlaze iz movara sa svjetlom i mame ljude da skrenu s puta. - I doda zlobno: - Sheila to ne moe. Ona zna samo zadirkivati. Sjeam se jo dva dogac~aja koji mogu biti donekle vani. Jedan se zbio kad sam otila u laboratorij da uzmem malo acetona kako bih skinula s prstiju ljepilo koje sam upotrebljavala pri lijepljer~ju razbijenih upova. Mercado je sjedio u jednom 73 kutu naslonivi glavu na ruke; mislila sam da spava. Uzela sam eljenu bocu i ponijela je sa sobom. Te veeri, na moje veliko udo, gospoQa Mercado se okomi na mene: - Jeste li vi uzeli bocu acetona iz laboratotija? - Jesam - odgovorih. - Uzela sam je. - Dobro vam je poznato da jedna boica uvijek stoji u odaji za starine. Govorila je sasvim ljutito. - Ne, nisam znala. - Rekla bih da jeste! Htjeli ste jednostavno malo uhoditi. Znam ja dobro kakve su bolniarke! Gledala sam je zabezeknuto. - Nemam pojma na to smjerate, gospodo Mercado - rekoh dostojanstveno. - Nikad nikog nisam uhodila. - Ma, nemojte! Zar mislite da ne znam zato ste ovdje? Na asnu rije, za trenutak sam pomislila da je pijana. Udaljila sam se bez rijei, ali tu neobinu scenu nikako nisam mogla izbiti sebi iz glave. Ni drugi dogadaj nije bio nita vaniji. Pokuavala sam da komadiem kruha namamim jednog psia, meQutim, on je, poput svih arapskih pasa, bio vrlo nepovjerljiv te se pokunjeno izgubio. Pola sam za njim na glavni ulaz i potom oko ugla kue, ali toliko naglo da sam naletjela na oca Lavignyja i jo jednog ovjeka s kojim je razgovarao. Odmah sam ga prepoznala: bio je to ovjek koga smo gospoQa Leidner i ja bile zatekle kako gleda kroz prozor. 74 Ispriala sam se, a otac La.vigny se nasmijeio i, poto se oprostio s onim ovjekom, krenuo sa mnom kui. - Znate, veoma me je stid - ree. - Studira,o sam orijentalske jezike a nijedan me na radnik ne razumije. alosno, zar ne? Iskuao sam svoj arapski na onom ovjeku koga ste malo prije vidjeli, On je iz grada i htio sam vidjeti jesam li to napredovao, ali, na alost, rezultat je isti. Leidner kae da govorim previe knjiki. To je bilo sve. Pa ipak mi je bilo sumnjivo to se taj ovjek vrzma oko kue. Te noi smo se dobrano prepali. Moglo je biti oko dva sata izjutra. Imam lak san, kao, uostalom, i sve bolniarke. Sjedila sam budna na krevetu kadli se vrata otvorie. - Sestro, sestro! Kresnem ibicom f upalim svijeu. Gospoa Leidner, odjevena u dugaku plavu kunu haljinu, stajala je na vratima skamenjena od straha. - Netko je . . . netko je u susjednoj sobi do mene. ula sam kako grebe po zidu. Skoim s kreveta i priQem joj. - Ne bojte se, draga gospoHo, ja sam s vama. Smirite se. - Poctite po Erica - proaputa. Klimnuvd glavom otrala sam i pokucala na njegova vrata. Zaas se stvorio vani. Gospotfa Leidner je sjedi.la na mom krevetu diui isprekidano. - ula sam ga - ree. - ula sam ga . . . kako grebe po zidu. - U odaji za starine? - uzvikne doktor Leidner. 75 urno je iziao iz sobe. Poput munje mi je sinula pomisao kako je ovo dvoje razliito reagiralo: strah gospocie Leidner bio je posve osobnog karaktera, dok je doktor, ponajprije, mislio na svoje dragocjeno blago - starine. - U odaji za starune! - soptala je gospoda Leidner. - Pa, naravno! Kako sam glupa. Ustavi i obavivi se kunom haljinom, zamoli me da podem s njom. Svaki trag njena paninog straha bijae iezao.

Otile smo u odaje za starine da potraimo doktora Leidnera i oca Lavignyja. Ovaj potonji takoder je uo buku pa je ustao da vidi to se dogada, jer mu se uinilo da je primijetio svjetlo u odaji za starine. Trebalo mu je neto vremena da obue papue i naQe depnu svjetiljku, ali, kad je doao, nije nikog vidio. Osim boga, vrata te odaje bila su dobro zakljuana, kao i uvijek nou. Dok se uvjeravao da nije nita ukradeno, stigao je i doktor Leidner. I to je bilo sve to smo mogli saznati. Glavna vrata bila su takoder zakljuana. uvar se za,klinjao da nitko izvana nije mogao ui, ali, kako je vjerojatno spavao kao zaklan, ta izjava nije bila ni od kakva znaaja. Nisu otkrili nikakav otisak prstiju ni stopala, a nije bilo nita ni odneseno. Postojala je mogunost da se gospoda Leidner uplaila buke koju je podigao otac Lavigny dok je skidao kutije s polica da se uvjeri da je sve na svom mjestu. S druge strane, otac Lavigny je odluno tvrdio da je, prvo, uo neije korake pod svojim prozorom i, drugo, da je vidio odbljesak svjetla, vje 76 rojatno svjetlosi depne svjetiljke u odaji za starine. Nitko drugi nije nita ni vidio ni uo. Ovaj dogadaj je vaan za daljnji tok moje prie, jer je naveo gospou Leidner da mi se ve sutradan povjeri. ' T Deveto poglavlje IKAZIVANJE GOSPOE LEIDNER Odmah poslije ruka gospoda Leidner je otila u svoju sobu na uobiajni poinak. Pokrila, sam je i dala joj vie jastuka i jednu knjigu. Ve sam se spremala da odem iz sobe kadli me pozove: - Nemojte ii, sestro! Htjela bih vam neto rei. Vratim se. - Zatvorite vrata. Posluah. Ustala je i ushodala se po sobi: bilo mi je jasno da se na neto odluuje i nisam je htjela prekidati. Meciutim, vidjela sam da je u velikoj nedoumici. Napokon je, ini se, prikupila hrabrost, okrenula se meni i iznenada mi rekla: - Sjedite! Sjela sam mirno za stol. Otpoe nervozno: - Vjerojatno ste se ve pitali to se tu, u stvari, dogada? Klimnuh utke glavom. - Odluila sam da vam sve kaem! Moram to nekome rei, inae u poludjeti. - Dobro - rekoh. - Mislim da je tako i po tene. Nlje lako ovjeku pronaCi najbolji nain 79 da nekome pomogne ako ga ovaj neprestano puta da tapka u mraku. Prekide svoje uznemireno hodanje i pogleda me ravno u oi. - Znate li ega se bojim? - Nekog ovjeka - rekoh. - Da . . . ali nisam rekla koga, ve ega se bojim. Poekah a ona nastavi: - Bojim se da me ne ubiju! Dakle, sad i to znam. Pazila sam da ne pokaem koliko sam uznemirena. Ve je ionako bila na rubu ivanog sloma. - Da? - rekoh. - Znai, u tome je stvar? Zatim se nadui smijati . . . i smijati . . . dok joj suze ne potekoe niz obraze. - I vi samo toliko! - uzdahne. - Kako ste to samo rekli . . . - No, no! To vam nee pomoi - rekoh otrim glasom. Gurnula sam je u naslonja, uputila se do umivaonika, umoila spuvu u hladnu vodu i rashladila joj elo a rune zglobove. - Dosta gluposti - rekoh. - R,ecite mi staloeno i razborito o emu se radi. To ju je umirilo. Uspravila se i rekla prirodnim glasom: - Zlatni ste, sestro - ree. - Zahvaljujui vama, osjeam se kao da mi je opet est godina. Sad u vam sve ispriati. - Tako i treba - rekoh. - Vremena imamo ne urite se! Poela je lagano i promiljeno: - Kad mi je bilo dvadeset godina, udala sam se za, mladia koji je radio u naem Ministarstw vanjskih poslova. Bilo je to 1918. godine. 80 - Znam. Ispriala mi je to gospoda Mercado. Poginuo je u ratu. Ali gospoda Leidner zavrti glavom. - Tako ona misli. Tako svi masle. Istina je, meQutim, posve drugaija. U to vrijeme bila sam zanesena djevojka, sestro, vatreni rodoljub pun ideala. Nekoliko mjeseci nakon udaje, poslije jednog posve nepredviClenog dogadaja, otkrila sam da mi je mu njemaki pijun. Saznala sam da je na temelju njegovih obavjetenja potopljen jedan ameriki transportni brod i da je tom prilikom dolo do gubitka stotina ljudskih ivota. Ne znam kako bi drugi postupili da su bili na mom mjestu, ali rei u vam to sam ja uradila. Odmah sam otila ocu, koji je radio u Ministarstvu rata, i kazala mu cijelu istinu. Moj mu Frederick doista je poginuo u ratu . . . ali u Americi, gdje je streljan kao pijun. - O, boe! - uzvdknuh. - Pa to je grozno! - Da - ree. - Strano. A bio je vrlo ljubazan i njean prema meni. Tko bi rekao da je cijelo vrijeme . . . Medutim, nisam se ni asa dvoumila. Moda nisam bila u pravu. - Teko je to rei - rekoh. - ~Ne znam kako bi mnoge druge postupile na vaem mjestu. - Za ovo to vam sada govorim nnkad nitko izvan Ministarstva nije saznao. Slubeno, moj je mu otiao na frontu i tamo poginuo. Ka.o ratnoj udovici, mnogi su mi slali izraze suuti i ohrabrenja... U glasu j o j se os j etala gorina i j a klimnuh glavom. - Salijetali su me enidbenim ponudama, ali sam ih uvijek sve odbijala, Bila sam isuvie potresena i poslije onog dogactaja vie nikom nisam mogla vjerovati. 6 Ubojstvo u Mesopotamiji 81 - Mogu misliti kako vam je bilo. - A onda sam se zaljubila u jednog mladia. Ali, oklijevala sam. Dogodilo se neto neoekivano! Dobila sam anonimno pismo . . . od Fredericka . . . u kojem mi je prijetdo da e me ubiti ako se ponovo udam! - Od Fredericka? Od vaeg mrtvog mua? - Da. Naravno, isprva sam mislila da sam poludjela ili da sanjam. Na koncu sam otila k ocu. Kazao mi je istinu. Moj mu ipak nije bio strijeljan. Pobjegao je, ali mu to nije mnogo pomoglo. Nekoliko tjedana kasnije stradao je u eljeznikoj nesrei. MeHu ostalima, naden je i njegov le. Otac je krio od mene istinu o njegovu bijegu, ali, kako je Frederick bio ionako mrtav, nije bilo razloga da mi ne otkrije sve injenice. Mec~utim, pismo to sam ga primila upuivalo je na nove mogunosti. Moda je moj mu ipak bio iv? Otac je uzeo cijelu stvar u ruke i ustanovio da je le koji je bio sahranjen kao Frederickov doista bio njegov. Lice nastradalog bilo je, dodue, iznakaeno tako da u to

nije mogao biti sto posto siguran, ali me je sveano uvjeravao da je Frederick mrtav i da je ono pismo neija okrutna i zlonamjerna ala. Ali ista stvar se ponovila nekoliko puta. Kad god bih se sprijateljila s nekim ovjekom, ubrzo bih primila prijetee pismo. - Pisano rukom vaeg supruga? Odgovori polako: - To je teko rei. Nisam imala nijedno njegovo pismo. Mogla sam se osloniti jedino na svoje pamenje. - Zar niste mogli u tim pismima uoiti kakvu aluziju ili neki karakteristian izraz koji bi vas u to uvjerao? 82 - Nisam. U meQusobnim razgovorima upotrebljavali smo izvjesne izraze, kao na primjer nadimke. Da su u tim pismima oni bili upottribljeni ali navedeni, bila bih posve sigurna. - Da - rekoh zamiljeno. - To je zaista udno. Ispada da to ipak nije bio va mu. Sumnjate li na koga? - Postoji jedna mogunost. Frederick je imao mladeg brata Williama. U doba naeg vjenanja bio je to djeak od svojih deset ili dva,naest go ' dina. Oboavao je Fredericka, jer mu je Frederick posveivao mnogo panje. ~to se dogodilo s tim djeakom, nikad nisam saznala. Moda je, zaslijepljen fanatinom ljubavlju prema bratu, doao do zakljuka da sam ja azravni krivac njegove smrti. Uvijek je bio ljubomoran na mene i moda me je tako htio kazniti. - Moda - rekoh. - Upravo je nevjerojatno kako se djeca sjeaju udarca koji su doivjeli. - Znam. Moda se taj djeak zarekao da e osvetiti brata. - Molim vas, nastavite! - Vie vam nemam bogzna to rei. Erica sam upoznala prije tri godine. Nisam kanila da se udam, ali su Ericova nastojanja uinila svoje i predomislila sam se. Sve do dana naeg vjenanja oekivala sam da u opet dobiti prijetee pismo, ali nikakvo pismo nije stiglo. Zakljuila sam da je osoba koja ih je pisala ili mrtva ili da mu je dosadila ta okrutna igra. Dva dana nakon naeg vjenanja primila sam ovo. Uzela je malu aktovku sa stola, otvorila je kljuiem, izvadila iz nje pismo i pruila mi ga. Tinta je bila malo izblijedjela. Slova su b~ila iskoena i inilo se da je pismo pisala enska , ruka. 83 Niste me posluali. Sada ne moete izbjei svojoj sudbini. Ostat ete samo ena Fredericka Bosnera! Morate umrijeti. - Iz poetka sam se uplaila, ali sam se uz Erica osjeala sigurna. Mjesec dana kasnije stiglo je i drugo pismo. Nisam vas zaboravio. Kujem svoje planove. eka vas smrt. Zato me niste posluali? - Zna li va mu za ovo? GospoQica Leidner odgovori polako: - Zna da mi prijeti opasnost. Kad sam primila drugo pismo, pokazala sam mu oba u isti mah. On je bio sklon miljenju da se radi o neijoj psini. Doao je i na pomisao da me moda neki ucjenjiva eli preplaiti uvjeravajui me da mi je mu iv. - Malo zastade, a onda nastavi: - Nekoliko dana poslije ovog prvog pisma, jedva smo izbjegli smrti od trovanja plinom. Netko se uuljao u na stan dok smo spavali i otvorio plin. Sreom, probudila sam se i na vrijeme osjetila miris plina. Tad me ostavila sranost. Ispriala sam Ericu kako me ta osoba ve godinama progoni, i kako sam dola do zakljuka da je potpuno lud, i kako, bez obzira tko on bio, zaista ima namjeru da me ubije. Tada sam prvi put pomislila da je to uistinu Frederick, jer se ispod njegove njenosti oduvijek krila nekakva okrutnost. Usprkos svemu, mislim da Eric jo nije bio toliko uznemiren koliko ja. Htio je otii na policiju, ali sam se ja tome najodlunije usprotivila. Napokon smo zakljuili da je bolje da poHem s njim ovamo i da preko ljeta uope ne idem u Ameriku, ve da boravim u Londonu i Parizu. Postupili smo po tom planu i sve je dobro krenulo. Bila sam uvjerena da e biti sve u redu. Na kraju krajeva sad je mene od 84 mog neprijatelja dijelilo pola zemaljske kugle. Ali svejedno, prije tri tjedna primila sam pismo na kojem je bila nalijepljena iraka pota,nska marka. Pruila mi je i tree pismo. MisZiZi ste da ete mi pobjei. Prevarili ste se. Neete jo dugo ivjeti u nevjeri. Smrt vam se primie brzim koracima. - A prije tjedan dana dobila sam ovo! Lealo je ovdje na stolu, ak mi nije urueno preko pote. Uzela sam joj pismo iz ruke. Na njemu je bila nadrljana, samo ova kratka reenica: Stigao sam. Zapiljila se u mene. - Zar ne vidite? Zar ne shvaate? Ubit e me. Moda je to Frederick . . . Moda mali William . . . Ali jedno je sigurno, ubit e me. Glas joj je podrhtavao. Uhvatih je za ruku. - No, no - rekoh opominjui je. - Ne smijete sada klonuti. Pazit emo na vas. Imate li pri ruci miriljive soli? Pokae mi glavom na umivaonik te joj dadem veliku dozu. - Sad je bolje - rekoh kad joj se vratila boja u lice. - Da, sad se bolje osjeam. Ali, sestro, shvaate li sada zato sam u ovakvom stan ju? Kad sam vidjela onog ovjeka kako gleda kroz moj prozor, pomislila sam: Stigao je! ak sam i na vas posumnjala kad ste stigli ovamo. Mislila sam da ste mukarac preruen u ensko . . . - Kakva pomisao! - O, znam da zvui glupo, ali mogli ste biti njegov ortak, a ne prava bolniarka. - Ali, ~to je svejedno glupost! 85 - Moe biti, ali ve sam izgubila glavu. Iznenada mi pade na um jedna misao te je upitah: - Vi biste zacijelo prepoznali svog mua, zar ne? Odgovori polako: - Nisam ak ni u to sigurna. Prolo je odonda vie od petnaest godina. Moda ga ne bih ni prepoznala. - Uzdrhta. - Vidjela sam mu lice jedne noi . . . ali je to bilo lice mrtvaca. ula sam kucanje na prozoru, a zatim sam ugledala mrtvako lice kako se sablasno kesi iza okna. Poela sam vriskati iz sveg glasa. A poslije su mi rekli da tamo nieg nije bilo! Odmah sam se sjetila rijei gospode Mercado. - Da niste sluajno sve to sanjali? - rekoh neodluno. - Nisam! U to sam sigurna. Ali ja nisam bila sigurna. Uzevi u obzir sve okolnosti, nona mora moe ponekad djelovati kao stvaran dogadaj. Medutim, nikad ne protuslovim bolesniku. Poela sam tjeiti gospodu Leidner kako sam najbolje znala i umjela, i istakla sam da e se ve saznati ako neki neznanac stigne u susjedstvo. Poto sam je malo umirila, otila sam do doktora Leidnera i obavijestila ga o naem razgovoru. - Drago mi je to vam je sve ispriala - ree jednostavno. - To me je uasno muilo. Uvjeren sam da su sva ta lica, na, prozoru i kucanje na prozorsko okno puki proizvodi njene mate. Nisam znao to da poduzmem. to vi mislite o svemu tome? 86 Ton njegova glasa uinio mi se neshvatljiv, ali mu odgovorim bez oklijevanja: - Mogue je - rekoh - da su sva ta pisma neija okrutna i zlonamjerna ala. - Da, to je posve vjerojatno. Ali to da poduzmemo? Ona e u meduvremenu izgubiti razum. Vie ne znam to da mislim. Bome, ni ja nisam znala. Pomislila sam da je moda u sve to umijeana neka ena. Ona pisma upuivala su na enski rukopis. U podsvijesti sam poela sumnjati na gospoc~u Mercado. Pretpostavimo li da je sluajno saznala za prvi , brak gospode Leidner, mogla bi takvim zastraivanjem iskaliti svoju pizmu. ' Bilo mi je mrsko da o tome bilo ta kaem doktoru Leidneru, jer je teko predvidjeti kako e pojedini ljudi reagirati na takve stvari.

- Pa, dobro - rekoh veselo - nadajmo se ' najboljem. Uvjerena sam da se gospoHa Leidner ve osjea bolje poslije naeg razgovora. Znate, to uvijek pomae. Ako ovjek svoje brige previe zatomljuje, mogu mu lako upropastiti ivce. - Vrlo mi je drago to vam je sve ispriala ponovi on. - To je dobar znak. To samo pokazuje da vas voli i da vam vjeruje. Priznajem da ve naprosto nisam znao ni to u ni kako u. Bilo mi je ve navrh jezika da ga upitam je li pomiljao da na diskretan nain obavijesti poli', ciju, ali poslije mi je bilo drago to to nisam ui' nila. Sutradan je trebalo da Coleman ode u Hassanieh i podigne novac za isplatu radnika. Uz put e ponijeti naa pisma i predati ih za avionsku potu. Poto smo napisali pisma, ubacili smo ih u , drven sandui na prozorskom nadboju u blago 87 vaonici. Naveer, ba prije nego to e poi na poinak, Coleman ih izvadi, sloi u nekoliko svenjeva i povee gumenom vrpcom. Odjednom usklikne. - to je? - upitah ga. Prui mi jedno pismo kreveljei se. - Ovo je od nae draesne Louise . . . stvarno je poizila. alje pismo nekom u 42. ulici, Pariz, Francuska. Rekao bih da to ne valja. Odnesite joj ga, molim vas, i upitajte je to ona misli o tome. Upravo je otila na spavanje. Uzela sam omotnicu i otrala~do gospoe Leidner. Ona ispravi adresu. Tad sam prvi put vidjela rukopis gospoc~e Leidner i uzalud sam se pokuavala prisjetiti gdje sam ga ve bila vidjela. Tek oko ponoi sinulo mi je: neobino je Ziio na rukopis anonimnih pisama, jedino to je bio krupniji i razvueniji. Nove pretpostavke zarodie mi se u glavi. Nije li gospoc~a Leidner pisala sama sebi ta pisma? Nije li njen mu bar malo u to posumnjao? 88 Deseto poglavije SUBOTA POPODNE Gospoda Leidner mi je ispriala priu o sebi u petak. U subotu ujutro se osjetilo da u kui poputa atmosfera napetosti. Gospoda Leidner se pomalo neuljudno vladala prema meni i namjerno izbjegavala mogunost razgovora nasamo. E pa, to me nije uope iznenadilo! To mi se dogodilo vie puta. U iznenadnom nastupu iskrenosti, ene iz viih krugova povjeravaju se svojim bolniarkama, a onda se osjeaju neugodno i ale to su to uinile! Takva je ljudska priroda. Pazila sam dobro da je kakvom sluajnom primjedbom ne podsjetim na ono to mi je ispriala. Namjerno sam ila za tim da budem to slubenija. Ujutro je Coleman krenuo u Hassanieh kamionom. Potu je spravio u naprtnjau. Osim toga, morao je obaviti nekoliko poslova za lanove ekspedicije, a kako je bio dan isplate radnika, trebalo je da ode u banku i odatle donese novac manjih apoena. Kako je to bio posao koji zahtijeva due vremena, predvidao je da e se vratiti negdje popodne. Bila sam sklona povjerovati da namjerava ruati sa .Sheilom R,eilly. 89 Kad se vrila isplata radnicima, popodne oko pola etiri, nikom se nije mnogo radilo. Mali Abdullah, iji je posao bio da pere upove, smjestio se, kao i obino, nasred dvorita i, opet po obiaju, pjevuio na nos svoju neobinu tualjku. Doktor Leidner i Emmott nakanili su bili da malo rade oko sredivanja zemljanih lonaca dok se Coleman ne vrati, a Carey je otiao na radilite. Gospoda Leidner se povukla u svoju sobu na odmor. Kao i obino, pokrila sam je, a zatim otila u svoju sobu s knjigom jer mi se nije spavalo. Moglo je biti oko etvrt do jedan i idua dva sata provela sam vrlo ugodno. itala sam Smrt u bolnici, neobino uzbudljiv roman, iako, po svemu sudei, pisac nije mnogo znao o bolnicama. U svakom sluaju, nikad jo nisam vidjela bolnicu kakvu on opisuje. Dolo mi je da piem autoru i upozorim ga na greke koje je poinio. Kad sam konano odloila knjigu (zloinka je bila sobarica, a na nju nisam ni u jednom asu posumnjala! ) i pogledala na svoj sat, u udu sam ustanovila da je dvadeset do tri! Ustala sam, popravila odjeu na sebi i izila u dvorite. Abdulah je jo strugao etkom lonce i pjevuio svoju alostivu pjesmu. David Emmott je stajao pored njega i razvrstavao oiene lonce, a one razbijene, koje je trebalo lijepiti, stavljao u jedan sanduk. Prila sam im upravo kad se doktor Leidner spustio stepenicama s terase. - Nije lo dan - ree veselo. - Napravio sam malo reda gore na terasi. Louise e biti zadovoljna. U posljednje vrijeme alila se da vie nema mjesta za etanje. Idem joj javiti dobru vijest. 90 Dode do vrata svoje ene, pokuca i ude. MeQutim, nakon nepune dvije minute opet izide. Sluajno sam tada gledala u ta vrata. Bijae to kao nona mora. Bio je uao veseo i ustar, a sad je, teturajui omamljeno, izlazio kao pijan ovjek. - Sestro! - vikao je smueno, promuklim glasom. - Sestro! . . . Odmah sam shvatila da neto nije u redu i potrala mu u susret. Uasno je izgledao - lice mu je bilo pepeljasto sivo i grevito se trzalo tako da sam oekivala da e se svaki as sruiti. - Moja ena . . . - ree. - Moja ena . . . O, boe! Jurnem mimo njega u sobu. Od prizora koji sam ugledala ostadoh bez daha. Gospoda Leidner leala je sklupana pored kreveta. Nagnula sam se nad nju. Bila je mrtva. Smrt je vjerojatno bila nastupila prije jedan sat. Uzrok smrti bio je oit - strahovit udarac u elo, iznad same desne sljepooioe. Mora da je bila ustala iz kreveta i zadobila udarac na mjestu gdje je pala. Oprezno sam je dodirnula. Bacila sam letimian pogled po sobi ne bih li otkrila kakav trag. Prozori su bili dobro zatvoreni i ubojica se nigdje nije mogao sakriti. Nametao se zakljuak da je odavno otiao. Izila sam i zatvorila vrata za sobom. Doktor Leidner je bio u dubokoj nesvijesti. David Emmott, koji je stajao uza nj, okrenuo se meni blijed kao krpa i upitno me pogledao. U nekoliko kratkih reenica obavijestila sam ga, o onom to se dogodilo. 91 Kao to sam uvijek predosjeala, bio je to pouzdan ovjek na koga se moglo raunati u sluaju iznenadne nevolje. Bio je posve miran i hladnokrvan, jedino to je zaudeno gledao svojim plavim oima. Trenutak je razmiljao a onda mi ree: - Mislim da je najbolje da to prije obavijestimo policiju. Billy samo to nije stigao. to emo s Leidnerom? - Pomozite mi da ga odnesemo u njegovu sobu. Klimne spremno glavom. - Ali prije zakljuajte ova vrata - rekoh. Okrenuo je klju u bravi i potom mi ga pruio. - Bit e najbolje da ga vi, sestro, uvate. Zajedno podignemo doktora Leidnera i odne

semo ga u njegov krevet. Emmott je otiao po malo konjaka. Vratio se s gospodicom Johnson. Bila je blijeda i zabrinuta, ali je djelovala smireno i potpuno je vladala sobom. Njoj sam prepustila doktora Leidnera. Pourila sam se u dvorite. Ba u tom trenutku prolazio je kamion kroz glavni ulaz. ~vi smo osjetili ogorenje kad smo ugledali Billovo ruiasto i veselo lice. Iskoio je iz kola i pozdravio nas svojim uobiajenim pozdravom: - Hej, hej, hej! Evo me s lovom! Ni traga drumskim razbojnicima . . . Naglo uuti. - Da se nije to dogodilo? to vam je svima? Izgledate kao da vam je maka pojela kanarinca. Emmott kratko ree: - Gospoda Leidner je mrtva . . . ubijena. - to? Billov veseo izraz lica zaas se promijeni. Buljio je raskolaenih oiju. 92 - Mama T~eidner da je mrtva! Zezate se! - Mrtva? - netko otro krikne iza mene. Okrenem se i ugledam gospotlu Mercado. - Velite da je gospocia Leidner ubijena? - Da - rekoh. - Umorena. - Nije mogue - uzvikne. Ne mogu vjerovati. Moda je izvrila samoubojstvo? - ,Samoubojice ne udaraju sami sebe po glavi - odgovorih hladno. - Radi se o zloinu, gospo8o Mercado. Naglo sjedne na prevrnutu krinju. - Boe, to je grozno . . . grozno. Dakako da je bilo grozno. Nije na,m ona trebala da nam to kae! Pitala sam se ne osjea li grinju savjesti zbog pizme koju je gajila prema pokojnici i svih onih runih rijei to ih je na njen raun izrekla. Naskoro ree gotovo bez daha: - to ete sad? Uvijek hladnokrvni Emmott preuzme stvar u svoje ruke. , - Bille, morat e opet u Hassanieh, ali to bre moe! Ne razumijem se mnogo u ovakve sluajeve, ali bit e najbolje da potrai kapetana Maitlanda, efa policije. Najprije potrai doktora Reillyja. On e znati to treba uraditi. Coleman kimne glavom. Prola ga je volja za alom te se uozbiljio kao preplaeni djearac. Bez rijei skoi u kamion i ode. Emmott ree prilino nesigurno: - Trebali bismo malo pogledati naokolo Potom digne glas i pozove: - Ibrahime! - Evo me. Potrkalo dotri. Emmott mu se obrati na arapskom i medu njima se rasprede iv razgovor. 93 inilo mi se da sluga neto najodlunije nijee. Najzad Emmontt ree smeteno: - ~rdi da po podne nitko iv nije dolazio ovamo. Pogotovu nikakav neznanac. Ubojica se vjerojatno neopaeno uunjao. - Svakako - ree gospoa Mercado. - Iskoristio je trenutak kad nisu pazili. - Da - potvrdi Emmott. Izvjesna neodlunost u njegovu glasu natjera me da ga upitno pogledam. Okrene se malom Abdullahu i postavi mu jo jedno pitanje na koje mu je pera upova dugo odgovarao estoko gestikulirajui. Emmott se jo vie smrkne. - Ne shvaam - promrsi kroz zube. - Jednostavno ne shvaam. Nije mi rekao to to ne shvaa. 94 T Jedanaesto poglavlje VRAKI ZAPLETEN SLUAJ Gledat u, koliko je god mogue, da se drim samo svoje uloge u ovoj drami, pa zato preska,em dogadaje koji su se odigrali slijedea dva sata, a to je dolazak kapetana Maitlanda, policije i doktora R,eillyja. Pretpostavljam da je dolo do , velikog uzbuc~enja kad se pristupilo sasluavanju r i svim ostalim formalnostima uobiajenim u takvoj situaciji. Mislim da se do pet sati ve bilo dolo do nekih ! rezultata i tada me doktor R,eilly zamoli da poHem s njim u ured. i Zatvorio je vrata, sjeo u naslonja doktora Leidnera, pokazao mi stolicu koja se nalazila nasuprot njemu i rekao ivo: - Dakle, sestro, prijeimo na stvar. Ovdje se dogada neto neshvatljivo. Popravih svoje manete i pogledah ga upitno. On izvue notes iz depa. - Ovo vas pitam da zadovoljim svoju vlastitu znatielju: u koliko je tono sati doktor Leidner pronaao le svoje ene? - Negdje oko etvrt do tri. - Kako znate? - Pa, pogledala sam na sat kad sam ustala. ' Bilo je dvadest do tri. 95 - Da pogledamo taj va sat. Skinem ga s ruke i pruim mu ga. - Toan je na minutu. Svaka vam ast. Dobro, bar smo to rijeili. Jeste li doli do kakvog zakljuka o tome kad je nastupila smrt? - Oh, doktore, na to pitanje ne bih htjela odgovoriti. - Nema razloga da budete toliko suzdrljivi. Samo bih volio provjeriti poklapa li se vae miljenje s mojim. - Pa, rekla bih da je bila mrtva najmanje jedan sat. - Slaem se. Leinu sam pregledao u pola pet i spreman sam potpisati da je smrt nastupila izmeQu jedan i petnaest i jedan i etrdeset pet. Ili da kaemo priblino: u pola dva. To je otpriIike tono. Zamisli se i stade bubnjati prstima po stolu. - Vraki zapleten sluaj - ree. - Moete li mi to rei o tome . . . kaete da ste se odmarali? Jeste li uli to sumnjivo? - U pola dva? Nisam, doktore. Nita nisam ula u pola dva, niti u bilo koje drugo doba. Leala sam u svom krevetu od etvrt do jedan do dvadeset do tri i za to vrijeme nisann ula nita drugo osim jednolinog pjevanja arapskog djeaka i povremeno Emmotta kako dovikuje doktoru Leidneru koji je bio na terasi. - Mladi Arapin . . . da. Namrti se. U taj as otvore se vrata i uQu doktor Leidner i kapetan Maitland. Ovaj posljednji bio je ustar ovjeuljak. Lukavo je zirkao svoj3m sivim oima. Doktor R,eilly ustane i gurne doktora Leidnera u naslonja. 96 - Sjednite, ovjee! Drago mi je to ste doli. ' Trebamo vas. Neto se ne slae u cijelom ovom sluaju. Doktor Leidner obori pogled. - Znam - ree asak kasnije gledajui u mene. - Moja se supruga bila povjerila sestri ; Leatheran. Pri ovakvom razvoju stvari ne smije!, mo nita zatajiti, sestro, pa vas molim da kapeta' nu Maitlandu i doktoru Reillyju ispriate sve ' to se odigralo juer izmeciu moje ene i vas. ! to sam mo la toni e , g j , ponovila sam cijeli na , r~govor. Kapetan Maitland je davao oduka iznenacienju povremenim usklicima. Kad sam zavrila, okrenuo se doktoru Leidneru. - I to je sve istina, Leidnere, a?

- Sve to je sestra Lea,theran, ispriala iva je ' istina. - Neobine li prie! - ree doktor Reilly. , - Moete li nam pokazati ta pisma? - Uvjeren sam da ete ih nai meciu stvarima mo j e ene. - Izvadila ih je bila iz aktovke na stolu ' rekoh. - Onda su vjerojatno jo tamo. ! Doktor Reilly se okrenu kapetanu Maitlandu i njegovo obino blago lice poprimi tvrd i mrk ! izraz. - Ni u kojem sluaju ne treba nita zatakavati, kapetane Maitlande. Vano je pronai krivca i kazniti ga. - Znai da vjerujete da se radi o prvom muu ', gospocie Leidner? - upitah. ! - Ne mislite li i vi tako, sestro? - upadne kape~tan Maitland. 7 Ubojatvo u Mesopotamiji 97 `~" - Pa, mislim da ima mjesta sumnji - odgovorih neodluno. - U svakom sluaju - ree doktor Leidner u pitanju je obian zloinac, da ne kaem opasan umobolnik. Morate ga pronai, kapetane Maitlande. Morate. To vam ne bi smjelo biti teko. Doktor R,eilly ree polako: - Moglo bi biti tee nego to mislite, zar ne, Maitlande? Kapetan Maitland zasue brkove i ne odgovori ni rijei. Odjednom se trgnem. - Oprostite - rekoh - ali ima jo neto to bih moda morala spomenuti. Ispriah im sluaj s Iraaninom koga smo vidjele kako gleda kroz prozor i koga sam dva dana prije toga bila primijetila kako se vrzma oko kue nastojei da neto sazna od oca Lavignyja. - Dobro - ree kapetan Maitland - zabiljeit emo i to. To je ve dobar trag za policiju. Moda taj sumnjivac ima kakve veze sa zloinom, - Vjerojatno ga je zloinac potplatio da uhodi za njegov raun - pripomenem. - Da izvidi je li zrak ist. Doktor Reilly nervozno poesa nos. - U tome i jest stvar - ree. - A to ako zrak nije bio ist, a? Pogledah ga zabezeknuto. Kapetan Maitland se okrene doktoru Leidneru. - Paljivo me sluajte, Leidneru! Evo, kratkog pregleda onoga to smo dosad saznali. Poslije ruka, koji je bio posluen u dvanaest sati a zavren u dvadeset do jedan, vaa je ena otila u svoju sobu sa sestrom Leatheran koja ju je 98 udobno smjestila u krevet. Vi ste se popeli na terasu gdje ste proveli dva slijedea sata, je li tako? - Tako je. - Jeste li koji put silazili s terase za to vrijeme? - Nisam. - Je li se tko popeo gore do vas? - Jest, Emmott, vie put~. Iao je amo-tamo, od mene do djeaka koji je prao upove dolje, u dvoritu. - Jeste li koji put pogledali dolje u dvorite? - Jednom ili dvaput . . . obino kad sam neto trebao Emmo~tta. - Svaki put kad ste pogledali, djeak je sjedio nasred dvorita i prao upove? - Jest. - Koliko se najdue zadrao Emmott s vama na terasi? Doktor Leidner je razmiljao. - Teko je to odrediti . . . Moda desetak minuta . . . A moda i samo dvije-tri minute, jer iz iskustva znam da gubim pojam o vremenu kad se zanesem poslom. Kapetan lVlaitland pogleda doktora Reillyja. Ovaj klimne glavom i ree: - Izvedimo to odmah naistac. Kapetan Maitland izvadi notes i otvori ga. - ,Sluajte, Leidneru, proitat u vam to je iadio svaki pojedini lan vae ekspedicije danas po podne izmedu jedan i dva sata. - Ali... - ekajte! Odmah ete vidjeti na to ciljam. Najprije Mercado i njegova ena. Mercado kae da je radio u laboratoriju. Gospoda Mercado kae da je prala kosu u svojoj sobi. Gospodica 99 w.. Johnson kae da je uzimala otiske u dnevnoj sobi. R,eiter kae da je razvijao fotografske ploe u tamnoj komori. Otac La.vigny kae da je radio u svojoj sobi. to se tie posljednje dvojice, Careya i Colemana, prvi je bio na mjestu iskopavanja, a Coleman u Hassaniehu. Toliko o lanovima ekspeclicije. Sada dolaze na red sluge. Kuhar, va Indijanac, sjedio je pred glavnim ulazom, avrljao sa straom i erupao dvije kokoi. Ibrahim i Mansur, kueni pomonici, pridruili su im se oko jedan i petnaest. Obojica su ostala tamo do dva i trideset, alei se i smijui se ali tada je vaa ena ve bikz mrtva. Doktor Leidner se nagne naprijed. - Nita ne shvaam. Na to ciljate? - Postoji li mogunost da se jo kako uQe u sobu vae ene, osim onih vrata na koja se ulazi iz dvorita? - Ne. Njena soba ima dva prozora, ali su oni osigurani debelim eljeznim reetkama . . , a, osim toga, mislim da su prozori bili za.tvoreni. Dobaci mi upitan pogled. - Da, bili su zatvoreni - rekoh urno. - U svakom sluaju - ree kapetan Maitland - sve da su bili i otvoreni, nitko ne bi mogao ni ui ni izii kroz njih. U to smo se moje kolege i ja uvjerili. Isto je tako i sa svim ostalim prozorima koji gledaju napolje. Svi su osigurani eljeznim reetkama koje su u ispravnom stanju. Da bi uao u sobu vae ene, stranac bi svakako morao proi kroz glavni nadsvoHen ulaz i kroz dvorite. A straar, kuhar i kuni pomonici jednoglasno tvrde da nitko nije ulazio. Doktor Leidner skoi na noge. - to mislite time rei? Pitam vas to mislite time rei? 100 - Polako, ovjee - ree doktor Reilly tiho. - Znam da vas to pogada, ali injenicama, valja pogledati u oi: ubojica nije doao izvana. Prema tome, bio je unutra. Po svemu sudei, gospo~u Leidner je ubio netko od lanova vae eks~edicije. 101 Dvanaesto poglavije NISAM VJEROVAO

Doktor Reilly nekako udno nakubi usne. Pri sadanjem stanju stvari, bilo mu je teko da neto vie kae, ali, ako je istina da utnja mnogo kazuje, onda je to sada bio sluaj. - Sasvim nemogue - ponovi doktor Leidner. - Svi su je voljeli. Nitko nije mogao odoljeti njenim draima. Doktor Reilly se nakalja. - Bez uvrede, Leidneru, ali to je vae osobno miljenje. Ako je netko iz vae ekspedicije mrzio vau suprugu, sigurno vam to nije sam rekao. inilo se da je to Leidnera ojadilo. - Da . . . Slaem se. Ali svejedno, Reilly, mislim da ste u zabludi. Uvjeren sam da je Louise bila svima draga - Trenutak je utio a onda ljutito prasne: - Vae sumnjienje je uvredljivo i ja u to, iskreno govorei, nikako ne mogu pov j erovati. - Ne moete pobjei od injenica - ree kapetan Maitland. 103 - injenica? injenica? Lai koje su vam ispriali onaj indijski kuhar i dvojica sluga, Arapa! Svi mi dobro poznajemo tu eljad. Za njih istina kao takva ne postoji. Oni e iz pristojnosti rei ono to od njih slite uti. - U ovom sluaju - ree doktor Reilly hladno - govore ba ono to ne elimo uti. Osim toga, prilino dobro poznajem obiaje vaih ukuana. Pred glavnim ulazom neprekidno zasjeda debatni klub. Kad god sam po podne dolazio ovamo, uvijek sam naao veinu vaih ljudi okupljenih ondje. To im je mjesto najpogodnije za sastanak. - ~ini mi se da brzopleto stvarate zakljuke. Zato se taj ovjek, taj zloduh, nije mogao uvui ranije pa se negdje sakriti? - Priznajem da je i to mogue - ree doktor Reilly hladno. - Pretpostavimo da je neki neznanac uspio neopaeno ui. Tada bi se morao skrivati sve do najpovoljnije prilike za izvrenje zloina (a to svakako nije mogao uiniti u sobi gospocle Leidner jer u njoj nema pogodnog zaklona), i izloiti se opasnosti da bude otkriven u trenutku kada bude ulazio u sobu svoje rtve ili odande izlazio, a nemojmo zaboraviti da su Emmott i djeak gotovo cijelo vrijeme bili u dvoritu. - Djeak! Na njega sam posve zaboravio usklikne doktor Leidner. - To je momak bistra oka. Maitlande, on je morao vidjeti ubojicu kad je ulazio u sobu moje ene. - Ovu stvar smo ve razjasnili. Djeak je prao lonce cijelo popodne, osim jedne iznimke. Neto prije pola dva Emmott se popeo k vama na terasu - nije mogao tonije odrediti vrijeme - i tamo ostao desetak minuta, je li tako? 104 - Jest. Ni sam ne bih mogao rei neto odredenije. Mora da je bilo nekako u to vrijeme. - Vrlo dobro. Djeak je iskoristio tih desetak ~ninuta i pridruio se ostalima pred glavnixn ulazom da s njima popria. Kad je Emmott siao dolje, vidio je da djeaka nema pa ga je ljutito pozvao i upitao zato je napustio posao. Prema tome, sva je prilika da je vaa ena ubijena ba u toku tih desetak minuta. Prostenjavi, doktor sjedne i pokrije lice rukama. Doktor R,eilly produi mirno i promiljeno: - To vrijeme podudara se s mojim pretpostavkama. Gospoda Leidner bila je mrtva ve tri sata kad sam je pregledao. Ostaje jo jedino pitanje na koje valja odgovoriti, a to je: tko ju je ubio? Zavlada tiina. Doktor Leidner se uspravi u svom naslonjau i prijede rukom po elu. - Priznajem da su vai argumenti uvjerljivi, Reilly - ree tiho. - Zaista ispada da je to uinio netko iznutra. Ipak, ostajem pri svome da u neem grijeite. Ponajprije, smatrate da je dolo do neobine podudarnosti. - Neobino je to vi upotrebljavate tu rije - ree doktor Reilly. ` Ne obraajui panju na ovu primjedbu, doktor Leidner nastavi: - Moja ena prima prijetea pisma. Ima razloga da se boji jedne odredene osobe. Potom je ubijena . . . A vi sada hoete da povjerujem kako . njen ubojica nije taj ovjek, nego netko posve drugi! Pa to je smijeno! - Da, tako nekako - ree doktor Reilly za milje~o, - Pogleda l~apeta~a N~aitlanda, Po 105 dudarnost . . . a? to vi na to kaete, Maitlande? Slaete li se s tim miljenjem? Da kaemo Leidneru? Kapetan Maitland klimne glavom. - Kaite mu - ree kratko. - Leidnere, jeste li ikad uli za nekog Hercula Poirota? - Doktor Leidner se zaudeno zagleda u njega. - ini mi se da mi je to ime odnekud poznato - odgovori neodrec~eno. - Jednom sam uo kako moj prijatelj van Aldin veoma pohvalno 0 njemu govori. To je privatni detektiv, zar ne? - Tako je. - Ali on vjerojatno ivi u Londonu. Kako bi nam onda mogao pomoi? - Dakako da ivi u Londonu - ree doktor Reilly - ali igrom sluaja Poirot ovog trenutka nije u Londonu, nego u Siriji a sutra e proi kroz Hassanieh na lOUtu za Bagdad! - Tko vam je to rekao? - Jean Berat, francuski konzul. Sino je veerao s nama i priao nam o njemu. ini se da je u Siriji uspjeno razmrsio konce nekog vojnog skandala. Ovuda samo prolazi jer ide u Bagdad, a zatim e se preko Sirije vratiti u London. ~to kaete na ovu sretnu okolnost? Doktor Leidner je trenutak oklijevao a onda, kao da se ispriava, pogleda kapetana Maitlanda. - to vi o tome mislite, kapetane Maitlande? - Rado u prihvatiti njegovu suradnju - ree kapetan Maitland urno. - Moji momci su odlini za rad na terenu u sluajevima krvne osvete medu Arapima, ali, iskreno govorei, Leidnere, ova afera s vaom enom ne spada u moj djelokrug rada. Cijela stvar je ~tako davolski zaple 106 ~r tena da e mi biti i ie kako drago ako taj detektiv preuzme sluaj u svoje ruke. - Predlaete mi, dakle, da se obratim Poirotu ! za pomo? - ree Leidner. - A to ako odbije? - Nee odbiti - ree doktor Reilly. - Kako znate? - Zato to sam i sam profesionalac, a kada bi ' me netko zamolio da pomognem u nekom teem sluaju, recimo upali mozga, ne bih mogao odbiti. Ovdje se ne radi o obinom zloinu, Leidnere. - Znam - ree doktor Leidner trzajui bolno , usnama. - Reilly, hoete li se onda u moje ime obratiii tom Herculeu Poirotu? - Hou. Doktor Leidner mu zahvali pokretom ruke. - Jo ne mogu vjerovati da je Lowise uistinu mrtva - ree polako. Nisam mogla, vie izdrati. - Ah, doktore - uzviknuh potresena - ne mogu vam rei kako mi je teko pri dui zbog svega ovoga. Uinila sam velik propust. Dunost mi je bila da pazim na gospou Leidner . . . da joj se ne dogodi kakvo zlo. Doktor Leidner ozbiljno odmahne glavom. - Ne, ne, sestro, nemate to sebi zamjeriti. Neka mi Bog oprosti, ali ja sam taj koga treba okriviti, jer cijelo vrijeme nisam vjerovao . . . ak ni sanjao . . . da joj prijeti stvarna opasnost.

; Ustane izobliena lica. - G~edao sam mirno kako odlazi u smrt. Da, gledao sam mirno kako odlazi u smrt . . . Jer nisam htio vjerovati . . . I izide teturajui. I Doktor Reilly me pogleda. ' - I ja se osjeam krivim - ree. - Drao sam da se nesretnica igra njegovim ivcima. 107 - Ni ja je nisam shvatila dovoljno ozbiljno priznala sam. - Sve troje smo se prevarili - ree doktor Reilly smrknuto. - Tako bar izgleda - ree kapetan Maitland. 108 T Trinaesto poglavlje DOLAZAK HERCULEA POIR,OTA Nikad neu zaboraviti dojam koji je na mene proizveo Hercule Poirot kad sam ga prvi put vidjela. Naravno, kasnije sam se privikla na njega, ali tada me je grozno razoarao i uvjerena sam da su i svi ostali dijelili moje miljenje! Ni sama ne znam kako sam ga zapravo zamiljala - moda kao ovjeka nalik na Sherlocka Holmesa - visoka i mrava, profinjena inteligentna lica. Dakako, ula sam da je stranac, ali ga nisam zamiljala toliko stranim, ako razumijete to hou da kaem. Kad ga pogledate, spopadne vas elja da se nasmijeite! Kao da je doao s kazalinih dasaka ili filma. Taj neobini, tusti malia, visok jedva neto vie od metar i pol, izgledao je dosta vremean, sa svojim golemim brkovima i jajolikom glavom. Ba kao brico iz kakve komedije! I to je ovjek koji e otkriti ubojicu gospoQe Leidner! Pretpostavljam da se na mom licu jasno vidje! lo to zgraanje, jer mi je gotovo odmah rekao, smijeno mirkajui oima: - Nisam vam go volji, ma soueur?1 Ali ne zaboravite da puding govori o sebi dok ga jedete. 1 Sestro. 109 Vjerojatno je htio rei: O pudingu moete govoriti tek kad ga pojedete. Dakle, to se tie uzreice, imao je pravo, ali ne bih mogla rei da mi je time ulio vie povjerenja! Doktor Reilly ga je dovezao svojim automo bilom u nedjelju, odmah poslije ruka, i prvo to je zatraio im je doao bilo je da se svi okupimo u blagovaonici. To smo i uradili i smjestili se ako stola. Poirot je sjedio na elu stola, izmedu doktora Leidnera i doktora Reillyja. Poto smo se okupili, doktor Leidner se nakalje i poe nesigurno svojim blagim glasom: - Jamano ste vi ve uli za gospodina Herculea Poirota. Prolazio je kroz Hassanieh i bio toliko ljubazan da prekine svoje putovanje kako bi nam pomogao. Iraka policija i kapetan Maitland rade sve to mogu, uvjeren sam, ali . . . u ovom sluaju dolo je do nepredvidenih okolnosti . . . - Zapleo se i umolno uputao pogled doktoru Reillyju. - ini se da su nastupile izvjesne komplikacije. - Nije sve jasno i glasno, je 1' da? - ree ovjeuljak na elu stola. - Nebesa, pa on ak ne zna dobro ni engleski! - O, morate ga uhvatiti! - povie gospoda Mercado. - Bilo bi neoprostivo da umakne! Primijetih kako je straneve oice upitno gledaju. - Uhvatiti? A koga to, madame? - upita. - Zaboga! Pa ubojicu. - A, ubojicu! - ree Hercule Poirot kao da ubojica uope nije vaan! Svi smo se zabuljili u njega, a on je, zauzvrat, gledao od lica do lica. 110 i - Rekao bih - ree - da nitko od vas dosad ' nije bio u dodiru s nekim ubojstvom? Nastane opi amor povladivanja. Hercule PoI irot se nasmijei. - Vidi se da ne poznajete dobro abecedu ovog poloaja. Ima tu kojekavih neugodnosti! Dapae, more neugodnosti. Za poetak, postoji sumnja! - Sumn j a? Javila se gospodica Johnson. Poiro