Naučno-istraživački rad

ALIJA NAMETAK KAO KULTURNI RADNIK

Radile učenice III razreda Gimnazije Mostar:

Madžida Tabaković

Edna Voloder Mostar, decembar 2013. godine

2

SADRŽAJ

I UVOD........................................................................................................................ 3

II GLAVNI DIO

2.1. Rani život i školovanje........................................................................................ 4

2.2. Počeci stvaralaštva............................................................................................. 4

2.2. Alija Nametak u književnom životu Bosne i Hercegovine.................................. 5

2.3. Pripovjedač Alija Nametak................................................................................. 6

2.4. Drama Alije Nametka......................................................................................... 7

2.5. Alija Nametak kao komediograf........................................................................ 7

2.6.Nametkov rad u oblasti folkloristike.................................................................. 8

III ZAKLJUČAK............................................................................................................... 9

IV LITERATURA.............................................................................................................. 10

3

1. UVOD

Rukopis pod naslovom „Alija Nametak kao književni radnik“ razvijao se kao naučno-istraživački rad unutar kojeg se analitičkim postupkom pokušava obraditi ukupan književni opus ovog pisca u težnji da se ostvare određene sinteze, da se utvrdi značaj njegovog kulturnog djelovanja, a navedena problematika obrađena je na osnovu dostupne relevantne literature i izvora.

Što se, pak, tiče samog cilja istraživanja, nakana je predstaviti i interpretirati njegovo pregalaštvo na polju kulture, publicistički rad, Nametkove drame s akcentom na komedije, prikupljenu građu narodnog stvaralaštva te najvažnije, čitaocu približiti pripovijedanje Alije Nametka. O Aliji Nametku govorili su nakon njega brojni književnici i slavili ogromnu želju za unapređenjem kulturnog života na ovim prostorima. Kritičari navode kako je Nametak bio značajan pripovjedač, koji izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ograničenja tradicionalističkih književnih i životnih nazora.

Svrha ovog pisanog teksta jeste da se književni portret Alije Nametka izvadi iz potonuća zaborava, a zadatak je da se u istraživanju kulturnog djelovanja Nametka osmotri opis ukupne građe s književno-historijskog aspekta kako bi se pratio razvoj i preobražaj njegovog pripovjedačkog postupka, Nametkov odnos spram tradicije, te sličnosti i razlike njegovog djela s piscima i djelima bošnjačke, bosansko-hercegovačke i južnoslavenske proze uopće.

Duhovni prostori Bosne i Hercegovine imali su i imaju mnoge ličnosti i pojave koje su na mnogim područjima svog stvaralačkog života dali maksimum iz kojeg se mogla prepoznati sva ljepota bosanskog prostranstva, šarenilo i savršenstvo reda i poretka, te su ispričali svoju priču kojom su ušli u svijet neobičnih i vrijednih stvaralaca, a kao jedan od najboljih primjera može se uzeti upravo književnik i javni radnik Alija Nametak.

Slikovni prikaz br.1 : Alija Nametak

4

2. GLAVNI DIO

2.1. RANI ŽIVOT I ŠKOLOVANJE

Alija Nametak je rođen u Mostaru 6. marta 1906. godine. U rodnom gradu završio je mekteb, osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Od 1925. do 1929. godine studira srpskohrvatski jezik i jugoslavensku književnost, zatim francuski i ruski jezik te nacionalnu historiju kao sporedne predmete na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je u oktobru 1929. godine1. Po završetku studija živi i radi u Sarajevu najprije kao urednik, a sve vrijeme saradnik ”Novog behara” (od 1930. do 1945. godine). Kad je primljen u državnu službu radi kao profesor u Srednjoj tehničkoj školi, zatim u učiteljskoj školi, pa u gimnaziji. Školsku godinu 1934/35. proveo je u Podgorici, također kao srednjoškolski profesor. Nekoliko godina je honorarno predavao srpskohrvatski jezik i u Gazi Husrev-begovoj medresi. Jedno vrijeme bio je lektor i intendant u Narodnom pozorištu u Sarajevu2.

2.2. POČECI STVARALAŠTVA

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 08.04.1945. godine, partizani, tačnije „partizanski osloboditelji“ su ga osudili na petnaest godina teške robije samo zato što se tokom rata uopće nije zanimao za politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Konkretno, radi se o pripovijetki „Za obraz“ iz istoimene zbirke priča. Kazna mu je kasnije snižena na dvanaest godina, te je 06.05.1954. godine otpušten sa izdržavanja kazne, nakon punih devet godina3. Po izlasku iz zatvora zapošljava se prvo u Institutu za proučavanje folklora, a kasnije je prešao na mjesto knjižničara ili bibliotekara u Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Na tom radnom mjestu je dočekao penziju 1973. godine4.

Svoj bogati i vrijedni književni, kulturni, društveni i javni rad, Nametak je počeo još kao dvanaestogodišnji dječak, zapisavši nekoliko narodnih pjesama od svoje majke Fatime, rođene Čatrnja. Kao student počinje pisati novele i pripovijetke i objavljivati ih u književnim časopisima u Zagrebu. Po dolasku u Sarajevo piše u ”Novom Beharu”, ”Kalendaru Narodne uzdanice”, ”Glasniku Islamske vjerske zajednice”, te u brojnim drugim časopisima i novinama toga vremena5. Sabiranjem i objavljivanjem narodnih umotvorina Nametak se bavio, može se slobodno reći, cijeli svoj život.

1 Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Novija književnost-drama“, Alef, Sarajevo, 1998. godine, str. 244.2 Most“, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 212-213, Mostar, juli-august 2007. godine3 Alija Nametak- biografija, http://www.cazin.net/cazin/3249-alija-nametak-%E2%80%93-biografija.html4 Most“, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 212-213, Mostar, juli-august 2007. godine5 Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Novija književnost-drama“, Alef, Sarajevo, 1998. godine, str. 245.

5

2.2. ALIJA NAMETAK U KNJIŽEVNOM ŽIVOTU BOSNE I HERCEGOVINE

Alija Nametak je u književni život stupio još za vrijeme svojih studentskih dana u Zagrebu objavljujući prikaze, osvrte, književnu kritiku i publicistiku na stranicama hrvatskih časopisa kao što su: „Književnik“, „Omladina“, „Savremenik“, „Vijenac“, „Hrvatsko kolo“, a kasnije i muslimanskim listovima (novinama, časopisima, godišnjacima) i kalendarima i u njima je objavio veliki broj članaka i drugih napisa. Tako je primjera radi, objavio u „Novom beharu“ preko 100 priloga, u „Glasniku islamske vjerske zajednice“ preko 50, u kalendaru „Narodne uzdanice“ također preko 50 priloga. Među tim radovima ima mnogo nekrologa i kraćih životopisa muslimanskih književnika, kulturnih i društvenih radnika kao i „običnih“ ljudi6. Zahvaljujući tom njegovom radu sačivana su od zaborava mnoga imena iz bliže i dalje prošlosti muslimana Bosne i Hercegovine.

Iz područja historijskog i kulturnog života bosanskohercegovačkih muslimana, Nametak je objavio više radova. U petom godištu „Novog behara“ objavljen mu je rad „Tristagodišnjica prvog tursko-hrvatskog riječnika“, a trideset i pet godina kasnije Nametak će naučno i kritički obraditi i štampati ga. Prateći svakodnevni život muslimana Bosne i Hercegovine, a i sam sudjelujući u njemu, Nametak je napisao niz članaka, osvrćući se na aktualnost pojedinih pitanja i događaja. Najznačajniji su: „Život muslimanskog književnika“, „Vrijeđanje vjerskih osjećaja“, „Problem vakufskih sirotišta“, „Uz rođenje Muhammeda a.s.“, „Za spas naše djece“i mnogi drugi7.

U memoarskim člancima, a povodom smrti istaknutih javnih i kulturnih radnika iz redova muslimana Bosne i Hercegovine, Nametak je donio toliko podataka iz života tih ljudi, da se iz njih saznaju detalji o nastanku njihovih pojedinih djela, njihovom držanju u datim momentima i sl. Tako je napisao: „Dr. Safvet-beg Bašagić“, „Karađoz-beg i njegova doba“, „Hamdija Kreševljaković- učenjak i čovjek“, „Džemaludin Čaušević“, „Mehmed Spaho“ itd.

Pored sakupljanja i objavljivanja narodnih pjesama i pripovjedaka, Nametak je priredio za štampu knjižicu „Nasrudin-hodža- Njegove šale i dosjetke“. U kalendaru „Narodna uzdanica“ uz kraći predgovor donio je Gaušićev prijevod Sulejman Čelebijina „Mevluda“. U zajednici s Rešadom Kadićem priredio je za štampu i izdao „Pobožne pjesme bosanskohercegovačkih muslimana“. U „Glasniku IVZ“ objavio je članak „Nekoliko najčešćih arabizama u našem svagdašnjem govoru i pismu“ što je doprinijelo izučavanju jezika na našim prostorima8.

Surađujući u zagrebačkom „Obzoru“ i drugim tamošnjim novinama, Nametak je upoznavao tamošnju čitalačku publiku s kretanjima u književnom, kulturnom i društvenom životu bosanskohercegovačkih muslimana. Time je uveliko doprinio boljem razumijevanju muslimana Bosne i Hercegovine, njihova života i rada9.

2.3. PRIPOVJEDAČ ALIJA NAMETAK6 Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Novija književnost-drama“, Alef, Sarajevo, 1998. godine, str. 248.7 isto, str. 247.8 isto, str.249.9 isto, str. 248.

6

U širokom vremenskom rasponu od gotovo pola stoljeća koliko je trajao njegov stvaralački put, Alija Nametak je ostvario bogato književno djelo kojim se uvrstio u red značajnih stvaralaca novije bošnjačke književnosti. Na literarnu je scenu stupio tridesetih godina XX stoljeća.

Podaleko od ekspresionističkog kovitlaca značajnog za dvadesete godine XX stoljeća i snažne matice socijalne literature, značajne baš za tridesete godine, Alija Nametak je na osoben način nastavljao ono pripovjedačko tkanje što su ga otpočeli bošnjački preporodno-romantičarski pisci s početka stoljeća. U sve četiri Nametkove novelističke zbirke, „Bajram žrtava“ (1931), „Dobri Bošnjani“ (1937), „Ramazanske priče“ (1941), „Za obraz“ (1942), evidentna je ta preobrazba umjetničke tradicije, daleko na autentičan pripovjedački način, životno dublje i literarno zrelije u odnosu na prethodni period10.

Osnovna tema i inspiracija Nametkovog književnog opusa bio je njegov uži zavičaj Mostar, a potom i Sarajevo i upravo po tematici on pripada onoj vrsti regionalnih pisaca koji su stvarali u doba realizma, ali po opsesivnoj temi novog vremena, on nastavlja rad bošnjačkih pisaca iz austro-ugarskog perioda, što su književno markirali Edhem Mulabdić, Osman Aziz, i dalje nastavili H. Bjelevac, H. Humo, A. Muradbegović. Mada je književna kritika s pravom konstatirala da Nametkove novele pripadaju tipu tzv. regionalno-folklorističke proze11, u estetski uspjelijim rukopisima po pripovjedačkom postupku i stilu, on je pisac modernijeg proznog izraza u odnosu na bošnjačke pisce iz prethodnog perioda.

U većini svojih pripovjedaka i novela on je dao sliku plemenitaškog muslimanskog svijeta na raskršću vremena, pa je njegova tematika i socijalno određena, ali je akcenat prevashodno na etičkoj, moralnoj gesti njegovih junaka, npr. pripovijetka „Kmet“12. Nametkovo djelo je prožeto postojanim moralom u doživljavanju života i istočnjačkom filozofijom u njegovu osjećanju, sve zavisno od prirode junaka koji se s njime nosi, da li je on u ravnoteži otpora prema životu ili u pomirenju sa životom u Božijem određenju. Ono što se u Nametkovoj prozi može uočiti jeste put kojim su prošli mnogi Nametkovi junaci, u prijelomnim i burnim vremenima, od materijalnog propadanja i moralnih klonuća do preobražaja. Bavio se 1878. godinom, prijelomnom za bošnjački narod i kazivao nam u svojim novelama kako se taj događaj reflektirao u psihi pojedinca i kakav je trag ostavio u etici cijelog jednog naroda. U Nametkovoj novelistici, on je prvenstveno narativac, pripovjedač događaja. Nema tzv. statičkih motiva, svi su dinamički, kretanje priče u radnji, u vremenu. Taj stil teče tako da se ima utisak da to pripovjedač neposredno priča.

„Neka je mir u njima, s vama i u meni!“13- to je stvaralačka poruka Nametkova njegovim junacima, čitaocima i samom sebi, što magično rezonira nakon čitanja ovih novela i zari kao tiha svjetlost iz daljine u nama. Utisku o Nametku kao narodnom pripovjedaču, doprinose uveliko narodne umotvorine, bajke, legende, praznovjerice, narodne pjesme, izreke. One su tu spontane kao i život, koji je duhovno, estetski i psihološki autentičan.

2.4. DRAMA ALIJE NAMETKA10 Hasanbegović, Fatma. „Sunce i suton: književno djelo Alije Nametka“, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2005. godine, str. 40.11 Most“, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 212-213, Mostar, juli- august 2007. godine12 Nametak, Alija. „Trava zaboravka“, Znanje, Zagreb, 1966. godine, str. 5.13 Poruka Alije Nametka, predgovor knjizi „Trava zaboravka“, str. 21.

7

Prevashodno pripovjedač, Alija Nametak se spisateljski dokazao i u drami. Njegov dramski opus nije impozantan, napisao je jednu historijsku dramu, jednočinku ”Narodna vlada” i dvije komedije: ”Omer za naćvama” i ”Abdullah-paša u kasabi”. U suštini Nametak je pripovjedač kratke epske pripovjedne forme u kojoj slijedi narativne modele prethodnog preporodnog perioda, ali umjetnički zrelije. Prisutan u književnom životu prve Jugoslavije, zaigravši na literarnoj, a posebice pozorišnoj sceni u vremenu NDH kad su njegove komedije plijenile publiku i zasmijavale, njegovo literarno djelo je u drugoj Jugoslaviji iz društveno-političkih razloga a ne književnih gurnuto sa književne scene u pretinac zaborava i sasvim potonulo u vremenu koje mu nije bilo naklonjeno14.

Dok je Nametak u oblasti proze imao pred sobom bogatu višestoljetnu književnu baštinu i različite pripovjedne modele od tzv. istinitih priča, šaljivih anegdota u svrhu pouke i zabave, preko baladesknog narativa i obrasca istočnjačke priče, u oblasti drame je za njega, kao, uostalom, za svakog bošnjačkog pisca ta tradicija bila istom višedecenijska, škrta i oskudna. Primjedbe da je Nametak sentimentalno vezan za muslimanski svijet i njegovu prošlost, da je njegova novelistika žal i uzdah za vremenima koih više nema, za vrlinama koje su obilježje tih vremena, treba shvatati kao konstatacije književne osobenosti ovog pisca.15

Dramski opus Nametka nije impozantan, ali je veoma značajan. Njegove tri drame : „Narodna vlada“, „Omer za naćvama“ i „Abdullah-paša u kasabi“ objavljene su prvo u „Novom Beharu“ i igrane u Sarajevu, a potom u Banja Luci i Tuzli. Naročito je bio popularan njegov pučki igrokaz iz seoskog života u Bosni s pjevanjem u tri čina „Omer za naćvama“. Njegov dramski prvijenac „Narodna vlada“ se podnaslovom „Događaj iz godine 1878 u jednom činu“ za koga ne znamo da li je na sceni izvođen i koji je napisan u doba njegovih skrušenih dobrih Bošnjana kao dio poetike 'podnošenja sudbine' predstavlja i borbeni poklič o nacionalnoj sudbini. Drama je publikovana u „Novom Beharu“ 1938. godine. Djelo otkriva Nametka zabrinutog za narodnu sudbinu, za kolektiv, romantične dikcije i patosa, ali u dramaturškom smislu, otkriva dramskog pisca koji i u kolektivnim scenama zna individualizirati lik, načiniti polarizaciju likova te osigurati jedinstvo radnja i razvijati dramski agon.

2.5. ALIJA NAMETAK - KOMEDIOGRAF

Dramski rad Alije Nametka dobra je ilustracija književne evolucije bošnjačke komedije koja se stidno od skečeva, jednočinki, šala, komada sa igranjem i pucanjem, od folklornog i zabavljačkog, preobražava u zrelu dramsku vrstu.

14 Most“, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 212-213, Mostar, juli/august 2007. godine15 Rizvić, Muhsin. "Trava zaboravka", predgovor, Svjetlost, Sarajevo, 1991. god., str. 15 i 16.

8

Za djelo „Omer za naćvama“ , pučki igrokaz iz seoskog života u Bosni s pjevanjem u 3 čina, Nametak je našao predložak u usmenom fokloru, odnosno u šaljivoj priči – „Kome je teže:ženi u kući ili čovjeku na njivi?“16. Priču je Nametak uspješno pretočio u scenski govor, proširio je likovima, obiluje brojnim komičnim mogućnostima o nespretnostima u zamijenjenim ulogama, neočekivanim obrtima, obiljem folklornih sočnih idioma, ponovljenim rečenicama.

Komedija „Abdullah-paša u kasabi“ je najzrelije scensko djelo A.Nametka. Kad se 70- tih godina prošog stoljeća govorilo o remek djelu Ive Brešana „Predstava 'Hamleta' u selu Mrduša Donja“ , ni sami nismo znali da je Nametkova komedija, pisana 30 godina prije Brešanove, obrađivala isti problem, situirala ga u bošnjačku kiraethanu-čitaonicu, u kasabu, u probe i izvođenje dramskog djela Safvet-bega Bašagića Abdullah- paša na godišnjim zabavama naših kulutrnih i prosvjetnih društava.17

2.6. NAMETKOV RAD U OBLASTI FOLKLORISTIKE

Alija Nametak je pokazao živo zanimanje za bošnjačko narodno stvaralaštvo, o čemu svjedoče njegovi izbori iz usmene poezije i proze Bošnjaka zabilježenih na putu od BiH do Turske. To interesiranje rezultiralo je zbirkama „Od bešike do motike“, publikovane u vlastitoj nakladi u Sarajevu 1970. godine, kao i znatno ranije nastaloj knjižici pod naslovom „Muslimanske pripovijesti iz Bosne“, objavljene u knjižari Ahmeda Kujundžića u Sarajevu, 1944.godine.

Nametak u ovom predgovoru zbirci „Od bešike do motike“ kaže da je 1000 stihova zabilježio od Pašane Begović i Hatidže Zagorčić u Mostaru. U Brčkom se 1956. godine zadivio narodnom pjesmom, te je tu zabilježio dosta balada. U Turskoj je zabilježio niz pjesama među Bošnjacima iseljenicima od 1965. do 1970. godine koji su pjevali na bosanskom jeziku, čuvajući ga kao najveću svetinju i to uz gusle. “Naša narodna pjesma je tu u oduzimanju ali sam ipak našao i dobrih i cijelih pjesama ili bar stihova“, kaže Nametak.

Hrvatski kritičar, posmatrajući Nametka u sklopu hrvatske književnosti zamjera mu zbog folklorizma, kojim on označava sve ono orijentalno-islamsko i bošnjačko, zatim prigovara mu zbog regionalnog prikazivanja samo života Bošnjaka, zbog nostalgične okrenutosti prema prošlom, zbog idilizma i idealizacije nekadašnjeg bošnjačkog svijeta, njegovog patrijarhalnog mentaliteta, što je hrvatskom kritičaru i čitaocu daleko i tudje, što on ne razumije i emocionalno ne prihvata, jer nije u duhovnom skladu sa njegovim bićem, iako želi da Nametka posmatra u sklopu hrvatske književnosti.

16 Frndić Nasko. „ Narodni humor i mudrost muslimana“, Zagreb, 1972.godine, str. 45. i 46.17 Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Starija književnost“ I knjiga, Alef, Sarajevo, 1998. godine, str. 193 i 194.

9

3. ZAKLJUČAK

10

4. LITERATURA

a) knjige i časopisi:1. Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Novija

književnost-drama“, V knjiga, Alef, Sarajevo, 1998. godine2. Hasanbegović, Fatma. „Sunce i suton: književno djelo Alije Nametka“, Centar

za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2005. godine3. Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Novija

književnost-proza“ IV knjiga, Alef, Sarajevo, 1998. godine4. Duraković, Enes. „Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Starija

književnost“ I knjiga, Alef, Sarajevo, 1998. godine5. Kisić Kolanović, Nada. „Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941- 1945.“,

Hrvatski institut za povijest-Školska knjiga, Zagreb, 2009. godine6. Nametak, Alija. „Bajram žrtava“, Matica hrvatska, Zagreb, 1932. godine7. Nametak, Alija. „Dobri Bošnjani“, Matica hrvatska, Zagreb, 1937. godine8. Nametak, Alija. „Ramazanske priče“, Izdanje knjižare H. Ahmed Kujundžić,

Sarajevo, 1941. godine9. Nametak, Alija. „Trava zaboravka“, Znanje, Zagreb, 1966. godine10. Nametak, Alija. „Sarajevske uspomene“, Hrvatska sveučilišna naknada,

Zagreb, 1997. godine11. Nametak, Alija. „Tuturuza i šeh Meco“, Nakladni zavod Matice hrvatske,

Zagreb, 1978. godine12. Nametak, Alija. „Za obraz i druge pripovijetke“, Svjetlost, Sarajevo, 1998.

godine13. Nametak, Alija. „Mladić u prirodi“, Izdanje knjižare H. Ahmed Kujundžić,

Sarajevo, 1943. godine14. „Most“, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 212-213, Mostar, juli-

august, 2007. godine15. „Most“, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 174, Mostar, maj 2004.

godine

b) izvori:16. Arhiv Hercegovine u Mostaru

c) elektronski izvori: 17. Istaknuti Bošnjaci: Alija Nametak, http://buziminfo.ba/live/retrovizor/142-

ljudi-i-licnosti/397-istaknuti-bosnjaci-alija-nametak18. Alija Nametak- biografija, http://www.cazin.net/cazin/3249-alija-nametak-

%E2%80%93-biografija.html