2. AMFIKTIONIJA

Izrael je u poetku predstavljao udruenje od dvanaest plemena koja su se ujedinila na temelju saveza s Jahvom. Nije bilo sredinje vlade i pojedina su plemena imala pot- punu nezavisnost. Plemensko drutvo temeljilo se na sistemu patrijarha. Sabiralite udruenih plemena bilo je svetilite u kojem se uvao Koveg saveza. U najstarije vreme ono je uglavnom bilo u Silohu. Taj sistem slian je religijskom savezu kakav je neto kasnije vladao u Grkoj. Taj savez nazvan je u strunoj literaturi amfiktionija. Tako je npr. delfijski savez imao dvanaest lanova. Ti su lanovi vjeojatno morali po jedan mjesec biti zadueni za sredinje svetite i odatle znaenje njihova broja.Skuptina okupljena u Sekemu radi sklapanja saveza (J 24) pokazuje da je amfiktionija u to vreme ve postojala. Cini se da je savez rodova postojao i pre osvojenja, jer je za osvajanje bilo nuno sporazumno djelovanje svih. Sistem amfiktionije mogao je nastati na Sinaju, ali se uststalio i dooblikovao tek nakon useljenja. Amfiktionija je konkretni izraz saveza Jahvea s njegovim narodom. Sator u kojem se uvao Savez bio je ator susretanja - mjesto plemenskog skupljanja kojemu je predsjedao Jahve. Kasnije je u Palestini svetite s kovegom i dalje ostalo mjesto susretanja i srce konfederacije. Siloh je brzo postao sredite okupljanja (J 18, l; Suci 18, 31).

3. RAZDOBLJE SUDIJA

Sudije (Jofetim) su bili poput sufeta u Tiru i Kartagi koji su kao tirani vodili narod u ratu i spaavali ga u sluaju opasnosti. Sudija je bio ovek kojega je odabirao Bog da oslobodi njegov ugnjeteni narod. Njegovo je poslanje stoga bilo karizmatino. On nije bio svetac, nego junak koji je sluio zajednici. Imao je moralnu i fiziku snagu za upravljanje nad sugraanima i za odstranjivanje svojih protivnika. Poslanje sudije zavisilo je od prilika. Sudija je uglavnom nastupao u ime pojedinog plemena. Ne moemo govoriti o vladanju sudija niti je mogue ustanoviti njihov kronoloki red, jer su neki od njih mogli biti suvremenici Prema kronologiji Knjige sudija izlazi da je razdoblje sudija trajalo 410 godina. Oito da ovaj broj nije toan. Do njega je dolo ponavljanjem tipinih biblijskih brojeva: 40 godina (to oznauje jednu generaciju) i 80 i 20. Ukupan broj je zbroj godina pojedinih sudija, ali su neki mogli bitivile puta zbrojeni. Iz izvanbiblijskih podataka znamo da se osvajanje dogodilo koncem XIII stoljea i da je David poeo kraljevati pre god. 1000. pr. Hr. Stoga je razdoblje su daca moglo trajati stoljee ili stoljee i pol. Na sredini tog razdobljistie se pobjeda u Tanaku, koju su izvojevali De vora i Varak oko god. 1125. pr. Hr. Ta se pobjeda dogodila pre midijanske invazije (Gideon) i filistejskih prodora (Samson).

POLITICKO STANJE POCETKOM RAZDOBLJA SUDIJA

l. Izraelci. O Jouinoj smrti Obeana zemlja nije ni poto bila sasvim osvojena. Starjeine koji su naslijedili Jouu nisu mogli odrati jedinstvo i bilo je oito da nedostaje sredinja vlast: U to vreme u Izraelu nije bilo kralja, i svako je radio po miloj volji (Sudije 17, 6). Hanaanci su jo uvek imali u svojim rukama vana uporita a stalni dodir Izraelaca s tim narodom kodio je potovanju Jahvea. Izraelci su imali u svojim rukama samo brdsko podruje. Hanaancii Filistejci sa svojim brojnim kolima imali su vlast nad ravnicama. Juda i Simun zauzeli su uz pomo Kalebovaca podruje Hebrona iNegeba. :.Josifova kua (Efraim iManae) zavladala je sredinjim pochujem sjeverno od Jeruzalema. Koveg saveza uvao se u Silohu na podruju Efraima. Nije dno pleme nije zavladalo cijelim teritorijem koji im je do dijelio Joua. Stoga je postojalo suparnitvo meu plemenima i selenje nezadovoljnih rodova. Efraim je dobio proirenje svoga podruja na raun Manae, a ovo se pleme proirilo sjeverno na raun Jisakara i Aera, dok je Dan iselio na izvore Jordana pod pritiskom Amorejaca, koji su zauzeli Ajalon i Bet-Semes. Jedino su Juda i Simun postigli izvjesnu stabilnost, ali su se brzo odvojili od severnih plemena. To je klica budueg politikog raskola. Znaajno je npr. da se oni ne spominju u Devorinoj pjesmi (Sudije 5).2. Hanaanci su bili u Aku, Haroetu, Megidu, Tanaku i Bet-Sanu i tako su dijelili Efraima od sjevernih plemena. Juna plemena Judu i Simuna dijelio je Jeruzalem i Gezer od Benjamina i kue Josifove. Izmeu junih plemena i Benjamina lealo je podruje gradova gibeonske konfedera cije: Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. Plemena Trans jordanije bila su odsjeena od ostalih dolinom Jordana i trebala su sluiti kao obrana od Amonaca i Moavaca.3. Filistejci su bili narod s mora, podrijetlom s egej sko-kritskog podruja, koji su provalili u Palestinu i nastanili se na obalnom podruju juno od Karmela. Njihova provala donijela je veoma vanu promjenu. Ustalili su se u Sefeli, zapadno od Jude, i oblinjem obalnom podruju juno od Jafe. Saveznici su im bili gusari zvani Tsikal, koji su sc ustalili sjeverno oko Dora i zavladali Saronskom dolinom. Filistejci su u Afeku imali koloniju koja je kontrolirala put prema Esdralonu. Politiki su sainjavali pet toparhija s glavnim gradovima Gazom, Akelonom, Adodom, Ekranom i Gatam. Svakom toparhijom upravljao je seren, a pet je toparhija sainjavalo Vrhovni narodni savjet. Imali su dobro opremljenu vojsku i jake jedinice bojnih kola. Filistejci su svojim jedinstvom i vojnom snagom bili Izraelcima velika opasnost za vreme sudija, a i kasnije. Na poetku su najvie nevolja zadavali neosvojeni gradovi koji su se nalazili meu plemenima.4. Transjordanija. Sredinja i Juna Transjordanija ostala je bez stalnih stanovnika otprilike od XX do XIII stoljea pr. Hr. U XIII stoljeu tu su se nastanili novi semitski narodi: Edomci i Moavci. Edomci su se naselili u brdovitom podruju istono od Arabe (u produetku jordanske doline), izmeu junog zavretka Mrtvog mora i Akapskog zaljeva. Moavci su se nastanili sjeverno od Edoma i istono od Mrtvog mora. Prvi podaci o njima potjeu iz vremena kad su ve bili ureeni u kraljevstva (Post 36, 31-39; Br 20, 14; 22, 4). Sjeveroistono od Moava naselili su se Amonci. Jo sjevernije bile su amorejske drave Nebon i Baan koje suIzraelci osvojili.

SUDIJE - l. Otniel. Edomiti su svojim navalama ugroa vali Judu i Simuna (mjesto Aram u Sudijama 3, 8.10 treba biti Edom, jer je Aram Mesopotamija). Jahve je podigao Otniela iz Kalebova roda, koji je potukao Edomce. On je bio jedini sudija iz Judina plemena.2. Aod. Moavci su pokorili Rubenovo pleme, prodrli preko Jordana i uvrstili se u jerihonskoj ravnici. Prisilili su Venijaminove da im plaaju danak. Aod je odnio danak moavskom kralju Eglonu u njegov grad na drugoj strani Jordana ubio ga. Zatim je poveo sveti rat i odbacio Moavce preko rijeke 3. Reakcija Hanaanaca. Hanaanci su imali utvrde od Aka do Bet-Sana i vladali dolinmn Jizreel. Oni su poeli napadati sjeverna plemena. Proroica Devora obilazei plemena poticala ih je na otpor. Kad je smatrala da su dovoljno spremni, najavila je sveti rat te postavila Neftalimovog Varaka za vou. Jefrem, Isahar, Venijamin, Zevulon i Naftalim odgovorili su na poziv. Varak je odrao savjetovanje sa ZeVu1onom i Neftalimom u Kedeu u Galileji te je 10.000 ljudi poveo na Tabor, koji je Devora oznaila kao mjesto sakupljanja vojske. Hanaanci su bili takoer sakupili jaku vojsku s devet stotina bojnih kola. Oni su se pod vodstvom Sisere, koji je iveo u Haroetu, utaborili izmeu Megida i Tanaka. Pala je jaka kia, potok Kion se izlio i kola nisu mogla biti isko ritena. Varak je Hanaance napao s ela, dok su drugi dolazili s juga od strane Tanaka i udarili s boka. Hanaanci su pobjegla a Siseru je ubila ena ifnenom Jaela. U DeVorinoj pesmi vidimo da je proroica optuivala Rubena, Gada, Dana i Aera to se nisu pridruili Varaku. Pobjeda u Tanaku, kod megidskih voda, imala je trajni uinak. Hanaanci se, nisu nikada oporavili, kad su im jednom bila unitena bojnakola. Oni su i dalje imali u svojim rukama gradove, ali megjdske iskopine pokazuju slabljenje koje je poelo u to doba.4. Midjanci. Poslije pobjede kod Tanaka Izraelci su za posjeli plodnu jizreelsku ravnicu i bavili se poljoprivredom. Tada su nastale dvije sasvim oprene opasnosti: napast uvo enja kulta plodnosti i mogunost nomadskih navala. Mid janci su doli s juga uz rub podruja Moava I Amona, zatimjordanskom dolinom do jizreelske ravnice i zaustavili se u Bet-Sanu. U to vreme poele su se i koritavati domae deve. One su omoguavale Midjancima da prave brze pro vale. Konano se i protiv Midjanaca naao spasilac, jer je Jahve podigao Gideona, mladia iz Ofre. On je sruio Baalov rtvenik kod Ofre i sagradio mjesto njega rtvenik Jahveu. Stoga je bio nazvan >Jerubaal - neka Baal s njim obra una to mu je sruio rtvenik (Sudije 6, 32). Njegov je rat protiv Midjanaca verojatno imao vie faa, ali ih je teko razlikovati.Okupio je Manasijino i susjedna plemena. S izabranom etom od 300 ratnika iznenadio je Midjance kod brda Mora i natjerao ih u bijeg. Gideon ih je progonio do iza Bet-Sana i preko Jordana, jer ga je zakon krvne osvete silio da osveti svoja dva brata koje su umorili midjanski voe Zebah i Sal muna. Kod mjesta zvanog Karkor, duboko u Transjordaniji, dostigao je Midjance i njihove voe te ih kasnije pogublo. Midjanci su, meutim, ponovo provalili slijedee godine. Gi deon je ovaj put postavio strau na jordanske prijelaze. Kad su provalnici poeli bjeati preko Jordana kao i pre, Efraimovci su im presjekli put. Uhvatili su i ubili njihove voe Oreba i Zeeba. Efraimovci su sebi prisvajati izvjesno vodstvo meu ostalim plemenima istoga su pokuali zametnuti kavgu s Gideoncm. On je postupio diplomatski i uspio ih umiriti. Zahvalni narod ponudio je Gideonu nasljedno kne evstvo. On je odbio naslov, ali prihvatio vlast.Gideona je naslijedio njegov sin Avimelek, ija je majka bila jedna ena iz Sekema. Njega su podravali Hanaanci iz Sekema i stoga je dao pobiti svoju brau te se proglasio kra ljem. Vladao je tri godine, ali nije uivao mira. telei uguiti jednu pobunu, sruio je Sekem. Konano ga je ubila neka ena prilikom opsade Tebesa bacivi mu na glavu mlinski kamen s tvrave.5. Transjordanija. U Transjordaniji su Gad, Ruben i pola Manasijina plemena doivljavali tegobe. Amonci su se bili smjestili u gornjim tokovima Jaboka te su htjeli prodrijeti u plodno nizinska podruje sve do Jordana. Palestinska ple mena uslijed pritiska iz same Palestine nisu mogla pritei u pomo. To je bilo pod konac razdoblja sudija (oko god. 1050. pr. Hr.) Voe Gileada okupili su se u Mispi, ali se nitko nije naao tko bi poveo vojsku u vojni pohod. Konano su se obratili Jiftahu, kojega je njegov rod odbacio. On je bio sposo- ban i postao je voa drumskih razbojnika na podruju Tona (sjeverna Transjordanija). Jiftah je pristao da vodi Izraelce pod uvjetom da mu priznaju naslov kneza (ro). Da bi dobio na vremenu, stupio je u pregovore s Amoncima, ali u isto je vreme pripravljao vojsku. Konano se upustio u borbu s Amoncima i porazio ih. Zrtvovao je svoju kerku jedinicu da bi ispunio zavet koji je nepromiljeno uinio (Sudije ll,31-39). Efraimovci koji su se okrenuli protiv Jiftaha bili su potisnuti natrag na drugu stranu rijeke.6. Opasnost od Filistejaca. Filistejci su se dobro uvrstiliu Sefeli te se polagano i susljedno irili. Iz Ekrona i Gata irili su se po podruju Dana i Jude, dok im je slabljenje hanaanske sile omoguilo irenje na obalno podruje. Cini se da ovo irenje u poetku nije uznemirivalo Judu, Simuna i Dana. Bilo je samo nekoliko nepovezanih sluajeva otpora. Samgar je bio jedan od onih koji su se suprotstavili Filistejcima. Drugi je bio Samson, posljednji od velikih sudija raji je tip pukog junaka. Filistejci su iz Afeka poeli napadati Efraimovce i Venjaminovce. Svetenik Eli obavljao je neku vrstu sudake slube u Silu. Filistejci su htjeli zauzeti Silo i Vetel kao religijska i politika sredita. Zametnuli su bitku s Izraelcima kod Eben Haezera i potukli ih. Sada su imali vlast nad cijelim brdskim podrujem. Samuilo je poveo otpor cijelog naroda ali nije imao velikog uspjeha.