SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Ana Milaković

SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO U EU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO U EU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Mikrosustav EU

Mentor: dr. sc. Vinko Kandžija

Student: Ana Milaković

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081121975

Rijeka, rujan, 2014.

SADRŽAJ 1. UVOD ................................................................................................................................... 2

1.1. Problem i predmet istraživanja ...................................................................................... 3

1.2. Ciljevi i svrha istraživanja ............................................................................................. 3

1.3. Radna hipoteza .............................................................................................................. 4

1.4. Metode istraživanja ....................................................................................................... 4

1.5. Struktura rada ................................................................................................................ 4

2. TEORIJSKI, POVIJESNI I ZAKONODAVNI TEMELJI SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA ...................................................................................................................... 6

2.1. Teorijski aspekt socijalnog poduzetništva ..................................................................... 6

2.2. Povijesni razvoj socijalnog poduzetništva .................................................................. 12

2.3. Zakonodavni pregled u pojedinim zemljama članicama ............................................. 15

3. BILANCA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI I HRVATSKOJ20 3.1. Prepoznatljivost pojmova vezanih uz socijalnu ekonomiju u zemljama EU............... 20

3.2. Nezaposlenost u zemljama EU .................................................................................... 22

3.3. Malo i srednje poduzetništvo u EU ............................................................................. 24

3.4. Socijalna poduzeća i organizacije socijalne ekonomije u EU ..................................... 25

3.4.1 Zaposlenost u socijalnoj ekonomiji ..................................................................... 26

3.4.2 Socijalno poduzetništvo u Italiji .......................................................................... 27

3.4.3 Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj ................................................................... 30

3.4.4 Pozitivni primjeri iz prakse ................................................................................. 35

4. DETERMINANTE RAZVOJA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA ............................... 37

5. INSTRUMENTI I MJERE EU ZA POTICANJE SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA .... 39 5.1. Mjere EU za poticanje socijalnog poduzetništva ........................................................ 39

5.2. Mjere i instrumenti poticanja socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj .......................... 43

6. UČINCI SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA NA EKONOMSKU SITUACIJU ............. 46

7. IZAZOVI I PERSPEKTIVE SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U EU .......................... 50 7.1. Problemi i ograničenja s kojima se susreću socijalni poduzetnici .............................. 50

7.2. Namjere, očekivanja i rezultati koji se žele postići .................................................... 52

7.3. Trendovi i izazovi koji će utjecati na poslovanje socijalnih poduzeća ....................... 54

7.4. Budući investitori u socijalno poduzetništvo .............................................................. 56

8. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 57

LITERATURA ............................................................................................................................ 59

POPIS TABLICA, SHEMA I GRAFIKONA ............................................................................. 66

2

1. UVOD

Socijalno poduzetništvo relativno je novi pojam kojem se posvećuje sve više pažnje

kako u istraživanjima znanstvenih krugova tako i u praktičnom smislu. U hrvatskom

jeziku točniji naziv bi bio „društveno poduzetništvo“ no kako se u literaturi može ćešće

naići na izraz „socijalno poduzetništvo“ u radu se oba naziva koriste kao sinonimi. To je

posebna vrsta poduzetništva kojoj glavni razlog djelovanja nije profit, već pružanje

prilike najpotrebitijima u društvu, pa tako i dobrobit čitave zajednice. Postoje različita

teorijska stajališta i objašnjenja samog pojma, a i u praksi se zbog neusklađenih

zakonskih okvira javlja u različitim oblicima. Iako se po glavnim ciljevima razlikuje od

tradicionalnog poduzetništva, te dvije vrste imaju i mnogo dodirnih točaka. Prve

teoretske ideje o socijalnom poduzetništvu javljaju se početkom dvadesetog stoljeća,

dok je prvo pravo socijalno poduzeće osnovano osamdesetih godina. Unatoč dugoj

aktivnosti socijalnih poduzetnika na tržištu Europska je unija tek nakon gospodarske

krize 2008. godine uvidjela njihovu važnost za razvoj gospodarstva i započela sa

aktivnom politikom poticanja socijalnog poduzetništva. U kontekstu strategije Europa

2020 uveden je akcijski plan „Inicijativa za socijalno poduzetništvo“, kojim se želi

podići svijest o socijalnom poduzetništvu i potaknuti europske poduzetnike na

intenzivniju socijalnu angažiranost. No, postavlja se pitanje kako se te mjere provode i

koliko su učinkovite. U Hrvatskoj ne postoji posebni zakonski okvir za socijalna

poduzeća, što uz ostale zapreke dodatno ograničava njihovo djelovanje. Ipak i tu postoje

pozitivni primjeri koji pokazuju da je uspjeh moguć. Još uvijek ne postoji sveobuhvatna

baza podataka o socijalnom poduzetništvu i njegovom društvenom i ekonomskom

utjecaju, ali postoje istraživanja koja dokazuju njegove pozitivne učinke na

zapošljavanje, socijalnu integraciju, razvoj poduzetništva i konačno na čitavo

gospodarstvo. U radu se daje povijesni i teorijski pregled pojma socijalnog

poduzetništva, navode se mjere kojima zemlje članice i Europska unija nastoje

potaknuti njegov razvoj, te kako ono doprinosi pozitivnim kretanjima u ekonomiji.

3

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja je nedovoljno razvijena svijest zemalja članica Europske unije o

razmjerima pozitivnih utjecaja socijalnog poduzetništva na procese socijalne kohezije,

razvoj poduzetništva općenito, te na cjelokupnu gospodarsku situaciju Europske unije.

Predmet istraživanja ovog rada su razlozi i načini poticanja socijalnog poduzetništva na

razini Europske unije, ali i pojedinih zemalja članica.

1.2. Ciljevi i svrha istraživanja

Ciljevi istraživanja su utvrditi sve relevantne čimbenike socijalnog poduzetništva u

funkciji razvoja gospodarstva Europske unije, koliko su socijalna poduzeća zastupljena

u pojedinim zemljama članicama, te jesu li mjere poticanja koje poduzima Europska

unija u okviru strategije Europa 2020 učinkovite. Svrha je utvrditi pozitivne utjecaje

koje socijalna poduzeća ostvaruju na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u

području zapošljavanja, socijalne kohezije, razvoja malih i srednjih poduzeća, te

gospodarstva općenito.

Ključna pitanja na koja se odgovara tijekom istraživanja su:

- Što je socijalno poduzetništvo?

- Koliko je socijalno poduzetništvo razvijeno u Hrvatskoj i ostalim zemljama

članicama unije?

- Što utječe na razvoj socijalnog poduzetništva?

- Kako socijalno poduzetništvo doprinosi razvoju europskog gospodarstva,

prvenstveno u područjima zapošljavanja, socijalne kohezije i razvoja malog i

srednjeg poduzetništva?

- Na koje načine Europska unija potiče socijalno poduzetništvo i koliko

učinkovito?

- Koji su najveći problemi socijalnih poduzetnika?

- Kako će se socijalno poduzetništvo razvijati u budućnosti?

4

1.3. Radna hipoteza

Na temelju analize relevantnih čimbenika socijalnog poduzetništva moguće je dokazati

da socijalno poduzetništvo postaje sve značajniji faktor u realizaciji ekonomskih i

socijalnih ciljeva EU i to prije svega u smanjenju nezaposlenosti, poticanju socijalne

kohezije i razvoja malog i srednjeg poduzetništva kao i razvoja ukupnog gospodarstva

EU.

1.4. Metode istraživanja

Tijekom izrade rada korištena je dostupna knjižničarska literatura i podatci, dokumenti i

najnovije informacije s interneta. Primjenjene su metoda kompilacije, povijesna metoda

kako bi se prikazao povijesni i kronološki razvoj događaja i odluka bitnih za razvoj

socijalnog poduzetništva, metoda deskripcije, te komparativna metoda prilikom

iskazivanja trenutne situacije socijalnog poduzetništva u zemljama Europske unije i

Hrvatskoj.

1.5. Struktura rada

Prvi dio rada čini uvod u kojem se iznose problem i predmet, ciljevi i svrha, metode i

radna hipoteza te se uvodi u samu tematiku rada. U drugom se dijelu sagledava pojam

socijalnog poduzetništva sa teorijskog stajališta, razlike i sličnosti u definiranju samog

pojma, ali i njegovom obuhvatu te odnosu prema drugim povezanim pojmovima, poput

socijalne ekonomije ili trećeg sektora. Nakon toga prikazan je povijesni razvoj i

uređenost zakonodavnih okvira socijalnog poduzetništva u pojedinim europskim

zemljama. U trećem dijelu rada prikazuje se trenutno stanje nezaposlenosti i broja malih

i srednjih poduzeća u zemljama članicama EU, iznose se podaci o zaposlenosti i

organizacijama u sektoru socijalne ekonomije, detaljnije se opisuje stanje socijalnog

poduzetništva i socijalne ekonomije u Italiji, kao jednoj od zemalja začetnica socijalnog

poduzetništva, i Hrvatskoj kao zemlji u kojoj ono još uvijek nije dovoljno prepoznato.

5

Navode se statistički podaci i primjeri iz prakse. Dalje, u četvrtom poglavlju, objašnjene

su determinante razvoja socijalnog poduzetništva. U petom dijelu se se donosi pregled

mjera i instrumenata poduzetih od strane Europske unije s ciljem poticanja socijalnog

poduzetništva. U šestom poglavlju su prikazani učinci socijalnog poduzetništva i

socijalne ekonomije na gospodarski razvoj, s naglaskom na zapošljavanje i razvoj

malog i srednjeg poduzetništva u EU. Zatim se daje uvid u probleme s kojima se

suočavaju socijalni poduzetnici i navode se mogući budući scenariji razvitka socijalnog

poduzetništva, nakon čega se u samom zaključku na temelju prethodne analize donose i

sumiraju zaključci.

6

2. TEORIJSKI, POVIJESNI I ZAKONODAVNI TEMELJI SOCIJALNOG

PODUZETNIŠTVA

Prilikom istraživanja o socijalnom poduzetništvu može se naići na više pojmova koji su

vrlo bliski i međusobno se preklapaju, a u nekim izvorima koriste se i kao sinonimi iako

među njima postoje razlike koje je potrebno uvažavati. Prije definiranja socijalnog

poduzetništva, socijalnog poduzeća i socijalnog poduzetnika, koji su temeljni pojmovi

ovoga rada, objašnjeni su slijedeći pojmovi: treći sektor, socijalna ekonomija,

ekonomija solidarnosti i neprofitni sektor.

2.1. Teorijski aspekt socijalnog poduzetništva

Treći sektor je točka susreta više koncepata, ali prije svega neprofitnog sektora i

socijalne ekonomije, koji ujedno predstavljaju i dva teorijska pristupa trećeg sektora. I

jedan i drugi pristup zahtijevaju da organizacije unutar okvira trećeg sektora budu

privatne, formalno organizirane, da imaju autonomiju odlučivanja i da dopuštaju

slobodu članstva. Međutim u nekoliko kriterija se razlikuju. Pristup neprofitne

organizacije zahtijeva striktnu primjenu nedistribucijskog ograničenja, te da

organizacije trećeg sektora nisu primarno osnovane za ostvarivanje profita ili povrata

financijskih sredstava. U pristupu socijalne ekonomije neprofitni kriterij nije ključan

zahtjev. Pa tako pristup socijalne ekonomije u treći sektor uključuje zadruge i uzajamna

društva, dok ih pristup neprofitne organizacije iz njega isključuje jer većina njih

raspodjeljuje dio dobiti svojem članstvu. Druga razlika je primjena načela

demokratičnosti. Pristup socijalne ekonomije u treći sektor ne ubraja neprofitne

institucije koje prodaju svoje usluge po tržišnoj cijeni, a tu spadaju određene bolnice,

sveučilišta, škole, kulturne i umjetničke ustanove i slične institucije koje ne

udovoljavaju kriteriju demokratičnosti. Treća je razlika vezana za primatelje usluga

organizacija trećeg sektora. Pažnja organizacija prema pristupu socijalne ekonomije

koncentrirana je na pružanje usluga ljudima koji su razlog njezina postojanja i cilj

njezinih aktivnosti. S druge strane neprofitne organizacije mogu za svoj cilj imati

pružanje usluga osobama ali i korporacijama. Pristup neprofitne organizacije treći

7

sektor smješta između države i tržišta, dok ga pristup socijalne ekonomije stavlja

između kapitalističkog i javnog sektora. Koncept ekonomije solidarnosti vrti se oko tri

stupa: tržišta, države i uzajamnosti, te nastojanja da se ta tri stupa povežu. Ekonomija

solidarnosti vrlo je usko vezana uz pojam socijalne ekonomije, pa se često oba izraza

koriste kao sinonimi (Chavez, Campos, 2010.).

Dakle, socijalna ekonomija širi je pojam od socijalnog poduzetništva. Prije definiranja

socijalnog poduzetništva, potrebno je napomenuti da to nije najtočniji naziv za tu vrstu

poduzetništva. Naime, izvorni engleski naziv Social Entrepreneurship u hrvatskom je

jeziku preveden kao socijalno poduzetništvo, dok bi ispravniji prijevod bio društveno

poduzetništvo (Škrtić, Mikić, 2011.). Već je Schumpeter, u svojim djelima između

1910. i 1940. godine, predstavio teoriju o proširenju poduzetništva i na neekonomska

društvena područja što bi odgovaralo današnjem pojmu socijalnog poduzetništva.

Schumpeterova teorija poduzetništva ne obuhvaća samo ekonomsku nego i društvenu

promjenu (Tablica 1). Navodi da je dinamičnost i statičnost elemenata u ekonomskom

aspektu primjenjiva i na neekonomska područja društva. Izraženo njegovom

terminologijom današnji pojam socijalnog poduzetništva mogao bi se objasniti kao

oblik dinamičnog ponašanja u jednom od neekonomskih područja društva (Steyaert,

Hjorth, 2006.).

Tablica 1: Odnos ekonomije i društva po Schumpeteru

EKONOMIJA DRUŠTVO Dinamična ili poduzetnička promjena Razvoj Socijalno/društveno

poduzetništvo Statična ili nepoduzetnička promjena Prilagodba Društvena

evolucija

Izvor: prilagodila studentica prema: Steyaert, Hjorth, 2006.

Trenutno postoji 49 definicija pojma socijalno poduzetništvo. Neke od njih u prvi plan

stavljaju stvaranje društvene vrijednosti, druge rješavanje socijalnih problema, dok neke

ističu stvaranje socijalnih promjena (Vincetić i suradnici, 2013.). Sam pojam definirao

je Bill Drayton, osnivač Zaklade Ashoka, prve organizacije posvećene promicanju

socijalnog poduzetništva. Ashoka je osnovana 1980. godine i okupljala je ljude koji

smatraju da kreativnim i inovativnim razmišljanjem mogu riješiti društvene probleme.

8

Ashoka danas ima gotovo 3000 članova u 70 zemalja svijeta, a po uzoru na nju

osnovane su i druge slične zaklade (Zaklada ASHOKA, 2014.). Njen osnivač socijalno

poduzetništvo smatra etičkim i moralnim poduzetništvom kojemu je glavni cilj

maksimiziranje društvene a ne privatne vrijednosti ili profita (Škrtić, Mikić, 2007.).

Prema Fowleru socijalno poduzetništvo je stvaranje socioekonomskih struktura, veza,

institucija, organizacija i mjera koje rezultiraju održivim društvenim koristima. Hibbert

i Hogg ga definiraju kao korištenje poduzetničkog ponašanja više za društvene nego

profitne ciljeve, tj. generirani profiti se koriste za dobrobit određenih društvenih skupina

u lošijem položaju. Nadalje, Said Business School za socijalno poduzetništvo kaže da je

to profesionalan, inovativan i održiv pristup sustavnim promjenama koje nadilaze

nedostatke tržišta i iskorištavaju dane mogućnosti (Škrtić, Mikić, 2011.). Prema

Bežovanu socijalni poduzetnički sektor proizvodi dobra i usluge na trajnoj osnovi i to u

djelatnostima u kojima nije moguć razvoj gospodarsko-tržišne djelatnosti. Bornstein

pak kaže da je to proces u kojem su građani uključeni u izgradnju ili promjenu

institucija te unaprjeđenje rješenja socijalnih problema (Vincetić, Babić, Baturina,

2013.).

Defourny i Nyssens sagledavaju socijalno poduzetništvo kroz tri škole misli.

„Zarađivanje prihoda“ je prva škola misli i fokusirana je na strategije zarađivanja

prihoda i tržišne aktivnosti neprofitnih organizacija. Druga je škola „Socijalne

inovacije“ u kojoj su glavni čimbenici promjene, odnosno nove kombinacije koje se

razvijaju i agenti koji proizvode te promjene. Treći pristup je EMES1-ov koji služi kako

bi olakšao pozicioniranje i dao referentni okvir za promatranje socijalnih poduzeća

(Baturina, 2013.). Perrini pak navodi da su se oko definicije socijalnog poduzetništva

formirale dvije škole. Prva, koju autor smatra teorijom ograničenih nazora, sagledava

socijalno poduzetništvo u okviru teorija o neprofitnom sektoru. Socijalno se

poduzetništvo sagledava kao strateški odgovor na brojne i turbulentne promjene i nove

izazove koji se javljaju u okruženju neprofitnih organizacija, odnosno kao pokušaj da se

neprofitni sektor učini više tržišnim, bliže korisnicima i samoodrživ. Druga, koju autor

smatra ispravnijom, je proširena i sagledava socijalno poduzetništvo kao potpuno novo,

međusektorsko područje. Njeni zagovornici smatraju da se samo oni inovatori i

1 EMES (European Research Network) je istraživačka mreža sveučilišnih istraživačkih centara i pojedinih

istraživača s ciljem izgradnje europskog korpusa teorijskih i empirijskih znanja oko pitanja trećeg sektora.

9

kreativci koji aktivno sudjeluju u društvenim promjenama mogu nazivati socijalnim

poduzetnicima, bez obzira bile organizacije profitne ili neprofitne prirode (Perrini,

2006.).

U literaturi se može naići i na dva glavna pristupa sa kojih se sagledava socijalno

poduzetništvo: Anglo-američki i kontinentalno-europski. Anglo-američki uključuje više

struja koje različito definiraju pojam, od onih koje smatraju da je socijalno poduzeće

isto što i tržišno orijentirana kompanija privatnog neprofitnog sektora s društvenim

ciljevima, do onih koji socijalno poduzeće smještaju u područje društvenih inovacija i

zadovoljavanja društvenih potreba bez obzira na oblik vlasništva. U tradiciji

kontinentalne Europe glavni pristup je predstavljen u studijama i prijedlozima EMES

mreže. S tog stajališta socijalna poduzeća su rezultat zbirnog poduzetništva socijalne

ekonomije određena s tri skupine indikatora: ekonomski, društveni i upravljački

(Campos, Ávila, 2012.). Ekonomska i poduzetnička dimenzija socijalnih poduzeća

podrazumijeva kontinuirane aktivnosti proizvodnje dobara i/ili prodaje usluga, značajnu

razinu ekonomskog rizika te minimalni iznos plaća. Društvena dimenzija uključuje

doprinos zajednici kao glavni cilj, inicijativu pokrenutu od strane grupe građana ili

organizacija civilnog društva i ograničenu raspodjelu profita. Participativno upravljanje

socijalnim poduzećem rezultira visokim stupnjem autonomije, vlasništvo nad kapitalom

ne određuje snagu u donošenju odluka i svi sudionici su uključeni u procese odlučivanja

(Defourny, Nyssens, 2012.).

Može se reći da socijalna poduzeća djeluju u trodimenzionalnom prostoru u kojem

zauzimaju različite pozicije (Shema 1). Tako jedno poduzeće može biti više orijentirano

na društvene ciljeve i inovativno poslovanje, ali biti nedovoljno tržišno orijentirano, dok

će nekom drugom poduzeću s društvenim ciljevima i dobrom tržišnom orijentacijom

nedostajati inovativnosti, dok će se pozicija nekih poduzeća s vremenom seliti iz jedne

dimenzije u drugu (Nicholls, 2008.).

10

Shema 1: Tri dimenzije socijalnog poduzetništva

Izvor: studentica prilagodila prema: Nicholls, 2008.

Unatoč velikom broju različitih definicija svima im je zajedničko isticanje temeljnog

motiva, a to je stvaranje društvene vrijednosti ispred osobnog bogatstva. Aktivnosti

socijalnih poduzetnika karakterizirane su inovacijom, odnosno stvaranjem nečeg novog,

a ne ponavljanjem i kopiranjem postojećih poduzeća ili praksi (Vincetić i suradnici,

2013.). Muhammad Yunus u svojoj knjizi „Za svijet bez siromaštva“ ističe razliku

između socijalnog poduzetništva i socijalnog poduzeća. Naime, on socijalno

poduzetništvo definira kao pokret, odnosno nastojanje da se pomogne drugima i ta

inicijativa može biti ekonomskog i neekonomskog, profitnog i neprofitnog karaktera. Za

socijalno poduzeće kaže da je to podvrsta socijalnog poduzetništva. Dakle, oni koji

planiraju i vode socijalna poduzeća istovremeno su i socijalni poduzetnici, ali nisu svi

socijalni poduzetnici uključeni u rad socijalnog poduzeća (Yunus, 2009.).

A tko je zapravo socijalni poduzetnik? Prema Schumpeteru socijalni je poduzetnik

agent društvene i ekonomske promjene posebno osjetljiv na društveno okruženje

(Škrtić, Mikić, 2007.). Kao i za socijalno poduzetništvo i za pojam socijalni poduzetnik

javlja se više definicija. Često se oni opisuju idealistički kao pojedinci koji imaju

sposobnost u problemima vidjeti priliku, koji imaju viziju kako postići poboljšanja i u

ostvarenju tih vizija djeluju hrabro bez obzira na ograničenja, otvaraju nova područja i

stvaraju nove modele, imaju sposobnost preuzimanja rizika, samopouzdanje i

neprestano traže više od ljudi i sistema (Baturina, 2013.). Bornstein u svojoj knjizi kaže

da su socijalni poduzetnici građani privatnog sektora koji igraju ključnu ulogu u

mijenjanju javnog sektora i percepcije određenih socijalnih pitanja. Pri rješavanju

društvena dimenzija

tržišna orijentacija inovativnost

11

problema kombiniraju vizionarstvo i kreativnost, imaju snažan osjećaj za etiku i uporni

su u stvaranju promjena (Škrtić, Mikić, 2011.). Institut za socijalne poduzetnike navodi

da je socijalni poduzetnik bilo koja osoba u bilo kojem sektoru koja upravlja socijalnim

poduzećem. Koristi se profitabilnim strategijama za postizanje društvenih ciljeva,

istovremeno tražeći financijske i društvene povrate na investiciju (Institut za socijalno

poduzetništvo, 2014.). Prema Draytonu socijalni poduzetnici razvijaju inovativna

rješenja za društvene probleme i zatim ih implementiraju u zajednicu (Zaklada

ASHOKA, 2014.). Također navodi se da je njihova zadaća prepoznati društveni

problem, pronaći rješenje i promjeniti cijeli sustav i uvjeriti čitavo društvo u

poduzimanje novih koraka, pri čemu ne odustaje sve dok njegova vizija ne postane

društveni obrazac ponašanja (Drayton, 2005.). Pri tipologiji socijalnih poduzetnika

najčešća su tri tipa: socijalni bricoleur, koji je usmjeren na manje lokalne probleme,

zatim socijalni konstruktivisti, koji djeluju na području propusta tržišta i sustava, te

posljednji socijalni inžinjeri, koji teže revolucionarnim promjenama (Smith, Stevens,

2009.).

Socijalna i tradicionalna poduzeća razlikuju se ali dijele i neke zajedničke

karakteristike. Glavna razlika je u tome što se tradicionalno poduzeće zasniva na

principu maksimizacije profita, dok je socijalno temeljeno na principu društvene koristi.

Socijalno poduzeće se po organizacijskoj strukturi ne razlikuje od tradicionalnog. I ono

zapošljava radnike, stvara proizvode i pruža usluge koje prodaje i kojima ostvaruje

prihode, ali razlika je u tome što se ostvareni profit ne raspodjeljuje na ulagače već oni

dobivaju samo onaj iznos koji su prvotno uložili. Socijalno poduzeće se ne oslanja na

dobrotvorne priloge i donacije, ono također mora pokriti sve troškove poslovanja,

ostvariti zaradu, a pri tome i svoj društveni cilj (Yunus, 2009.).

Socijalno poduzetništvo uključuje primjenu poduzetničkih načela: inovativnost,

razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, jasni ciljevi i odgovornost u

društvenom sektoru s ciljem unaprijeđenja kvalitete života. Ono istodobno teži

ostvarenju financijskog i društvenog povrata na investicije (Škrtić, Mikić, 2011.).

Socijalno poduzeće može imati jednog ili više vlasnika, biti u vlasništvu pojedinca,

države, dobrotovorne udruge, organizirano kao partnersko poduzeće, s jednim ili više

ulagača. Međutim, ostvareni profit ne odlazi vlasnicima ili ulagačima, on se ponovno

ulaže u poduzeće i u krajnjoj liniji prenosi se na ciljanu skupinu korisnika bilo u obliku

12

niže cijene, bolje usluge ili veće dostupnosti. Socijalna poduzeća djeluju na istom tržištu

kao i tradicionalna i s njima se natječu. Na tom istom tržištu djeluju i druga socijalna

poduzeća. I ona se međusobno natječu, ali ne u maksimizaciji profita već u

maksimizaciji društvene koristi (Yunus, 2009.).

I tradicionalni i socijalni poduzetnici imaju sposobnost uočavanja problema,

pronalaženja rješenja i upornost u njihovoj provedbi. Njihov temperament je isti, no

socijalni poduzetnici svoje sposobnosti usmjeravaju na rješavanje društvenih problema

(Škrtić, Mikić, 2011.). U praksi je ponekad jako teško razgraničiti tradicionalne i

socijalne poduzetnike.

2.2. Povijesni razvoj socijalnog poduzetništva

Razvoj socijalnog poduzetništva u Europi može se promatrati u kontekstu promjena

koje su se događale u okviru trećeg sektora i pojavom novih društvenih potreba.

Socijalna poduzeća prva su se suočila sa problemima socijalne isključenosti i odigrala

su veliku ulogu u uključivanju marginaliziranih skupina u društvo, osobito promicanjem

radne integracije (Defourney, Nyssens, 2010.). Smanjenje ekonomske aktivnosti i rast

nezaposlenosti početkom sedamdesetih godina koji se nastavio i u devedesetima dovelo

je do toga da su mnoge europske zemlje zapale u krizu. Loša ekonomska situacija

potaknula je rastući broj socijalno-ekonomskih inicijativa u trećem sektoru koje su

uključivale rješenja za stambena pitanja sve većeg broja marginaliziranih skupina, skrb

za djecu i starije osobe, programe zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene, itd. (Kerlin,

2009.).

Prvo pionirsko socijalno poduzeće u Europi osnovano je početkom osamdesetih godina

dvadesetog stoljeća od strane civilnog društva u Italiji. Kasnih osamdesetih pojavila se

nova inicijativa kao odgovor na nezadovoljene potrebe, posebice u području radne

integracije i osobnih usluga. Kako postojeće zakonodavstvo nije dozvoljavalo razvoj

ekonomske aktivnosti novonastalih udruženja, talijanski je parlament 1991. izdao zakon

kojim je uređen novi pravni oblik nazvan socijalno poduzeće. Zakon se pokazao vrlo

povoljnim i prilagođenim tadašnjim pionirskim socijalnim poduzećima. To je potaknulo

i druge europske zemlje na uređenje novog zakonodavnog okvira koji bi bio prilagođen

13

sve brojnijim neprofitnim organizacijama, mada se pojam socijalno poduzeće rijetko

koristilo u zakonodavstvu. U Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Grčkoj takve nove

pravne forme su uglavnom bile zadružnog tipa. Zemlje poput Belgije, Velike Britanije i

Italije birale su otvorenije modele socijalnog poduzetništva i nisu bile ograničene samo

na zadruge (Defourny, Nyssens, 2012.). U nekim zemljama sa razvijenim

poduzetničkim zadrugama socijalna poduzeća osnivaju se i od strane samih radnika, dok

je primjerice u Njemačkoj i Nizozemskoj osnivanje socijalnih poduzeća bilo povezano

sa javnim tijelima što se i kasnije odrazilo na isprepletenost trećeg sektora i javnog

sektora (Kerlin, 2009.). Iako je područje djelovanja socijalnih poduzeća poprilično

široko, sredinom devedesetih najzastupljenija su bila tzv. socijalna poduzeća za radnu

integraciju (work integration social enterprises – WISEs). Njihova glavna zadaća je

pomoći niskokvalificiranim nezaposlenim osobama da izbjegnu rizik trajnog

isključivanja s tržišta rada i da se integriraju u radnu i društvenu zajednicu kroz različite

aktivnosti (Defourny, Nyssens, 2012.).

U Portugalu je 1998. ustanovljen novi pravni oblik društvene solidarne zadruge (social

solidarity cooperative), u Grčkoj 1999. socijalna zadruga s ograničenom odgovornošću

(social cooperative with limited liability), iste godine u Španjolskoj zadruga društvene

inicijative (social initiative cooperative). U Francuskoj je sličan pravni oblik

predstavljen 2002. godine, a u Ujedinjenom Kraljevstvu 2004. pod nazivom kompanije

od društvenog interesa (community interest company). S ciljem istraživanja razvoja

socijalnog poduzetništva u europskim zemljama, 1996. godine osnovan je EMES

europska istraživačka mreža, koja je obuhvaćala svih 15 zemalja tadašnje EU. Godine

2002. mreža je registrirana kao neprofitna organizacija prema belgijskom zakonu i

prvenstveno se sastojala od europskih sveučilišnih istraživačkih centara i pojedinaca

istraživača, a od 2013. godine članstvo je otvoreno za istraživačke centre i pojedince iz

cijelog svijeta (EMES, 2014.).

U istočnoj i središnjoj Europi postoji duga tradicija zaklada, udruga i zadruga koje su

prije II. Svjetskog rata odigrale značajnu ulogu u razvoju trećeg sektora zemalja koje su

se tada nalazile na tom prostoru. Nakon rata organizacije trećeg sektora bile su pod

snažnim utjecajem komunizma pa je tako i vlasništvo nad zadrugama preneseno iz

privatnog u javno poduzetništvo. Tada su njihove aktivnosti bile pod strogom

administrativnom i političkom kontrolom, a komunističke vlasti otežale su rad

14

zakladama, udrugama, volonterskim organizacijama i zadrugama uskraćujući im

temeljne postavke njihova djelovanja – demokratske principe, zadovoljavanje

društvenih potreba i djelovanje nezavisno od vlade. U usporedbi s ostalim zemljama

Srednje i Istočne Europe, zemlje tadašnje Jugoslavije bile su pod puno liberalnijim

komunističkim režimom koji je dozvoljavao samoorganiziranje na lokalnoj razini. U

ovom dijelu Europe nakon 1989. godine raste broj organizacija socijalnog poduzetništva

zahvaljujući demokratizaciji, decentralizaciji i strukturnim promjenama, ali i političkim

preporukama Europske unije usmjerenima na probleme socijalne isključenosti i

nezaposlenosti. Također, pojavi fenomena socijalnog poduzetništva doprinijela je Crkva

i vjerske zajednice, te pomoć iz inozemstva.

Posljednjih dvadeset godina u većini zemalja zabilježen je ogroman porast zaklada,

udruga i vjerskih organizacija koje se mogu uvrstiti u kategoriju socijalnog

poduzetništva, dok broj zadruga u istoj kategoriji ne bilježi ni blizu takve rezultate.

Naprotiv, u Poljskoj je od 1997. do 2005. godine broj zadruga pao sa 19 700 na 19 500,

dok se njihov broj zaposlenih gotovo prepolovio pa je tako sa 642 000 pao na 320 000.

Prema podacima iz 2009. godine promatrano deset godina unatrag broj udruženja u

Slovačkoj je porastao za čak 123 puta, za 81 put se povećao u Češkoj, 14 puta je veći u

Poljskoj, a 3 puta u Mađarskoj (Kerlin, 2009.).

Generalno, na povijesni razvoj socijalnog poduzetništva u Europi utjecala su tri trenda.

Prvo, došlo se do promjene u razmišljanjima vladajućih. Veliki pomak dogodio se

padom komunizma 1989. godine nakon čega je došlo do brojnih reformi u javnom

sektoru koje su dozvoljavale veću autonomiju poduzetnicima. Takva promjena politike

stvorila je novo tržište za socijalna poduzeća osobito u području stambenog

zbrinjavanja, zbrinjavanja otpada i recikliranja. Drugi trend došao je iz samog

poslovnog svijeta. S vremenom su i korisnici/potrošači i zaposlenici postali svjesniji

važnosti etičkog poslovanja. Kao rezultat toga mnoga su se poduzeća, pa tako i

investitori okrenuli ostvarivanju društvenih ciljeva. Treća promjena proizašla je od

dobrotvornih organizacija. S jedne strane društveni su se pokreti zalagali za veću

demokratičnost i uzimanje u obzir potreba i želja korisnika njihovih usluga, dok se s

druge strane dobrotvorne organizacije sve češće bave trgovačkim aktivnostima

(Nicholls, 2008.).

15

2.3. Zakonodavni pregled u pojedinim zemljama članicama

Kako ne postoji jedinstveni zakon o socijalnom poduzetništvu na razini Europske unije

u ovom dijelu rada ukratko je prikazano kako su pojedine europske države zakonski

riješile pitanje njihovog djelovanja (Tablica 2). Odabrane su zemlje različitih

geografskih položaja, gospodarske razvijenosti, te različitih duljina tradicije socijalnog

poduzetništva. Upravo zbog pravne nedorečenosti socijalno se poduzetništvo javlja u

različitim oblicima od udruga, zaduga, dobrotovrnih društava do socijalnih poduzeća,

zaklada i dr.

Tablica 2: Postojanje zakonodavnog okvira socijalne ekonomije ili socijalnog

poduzetništva u nekim zemljama EU

Zemlja Postoji li zakonodavni

okvir

Na što se odnosi

Španjolska DA Socijalna ekonomija (2011.) Grčka DA Socijalna ekonomija i socijalno

poduzetništvo (2011.) Belgija DA Socijalna ekonomija (2008.,

2012.) Finska DA Socijalno poduzetništvo (2003.) Litva DA Socijalno poduzetništvo (2004.) Italija DA Socijalno poduzetništvo (2005.) Slovenija DA Socijalno poduzetništvo (2011.) Portugal Prijedlog Socijalna ekonomija (2012.) Poljska Prijedlog Socijalna ekonomija (2012.) Nizozemska Prijedlog Socijalno poduzetništvo (2012.) Rumunjska Prijedlog Socijalno poduzetništvo (2012.) Francuska Prijedlog Ekonomija solidarnosti

(odbačen)

Izvor: prilagodila studentica prema: Campos, Ávila, 2012.

Italija je prva od zemlja Europe koja je započela sa pravnim reguliranjem socijalnog

poduzetništva. Tako je prvi pravno-regulativni okvir donesen 1991. godine Zakonom o

socijalnim zadrugama. Socijalne se zadruge osnivaju kako bi obavljale aktivnosti od

javnog interesa za cijelu zajednicu i socijalnu integraciju građana. Zakonom su socijalne

16

zadruge podijeljene na dva tipa: tip A koji pruža usluge socijalne pomoći, zdravstvene i

obrazovne usluge, te tip B koji proizvodi dobra i usluge u drugim područjima a potiče

radnu integraciju marginaliziranih skupina. Otprilike 80 posto socijalnih zadruga se

ubraja u tip A i ona su uglavnom komercijalna, dok se u tip B ubrajaju zadruge koje

imaju barem 30 posto zaposlenika koji imaju neke poteškoće (tjelesne, mentalne,

socijalne...) (European Center for Not-for-Profit Law, 2012.).

U skandinavskim zemljama zakoni su određeniji, pa se socijalno poduzetništvo odvija

prvenstveno kroz zadruge. U Finskoj je od 1. siječnja 2004. godine na snazi Akt o

socijalnim poduzećima čiji je cilj poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom i

dugoročno nezaposlenih. Prema Aktu socijalno poduzeće sudjeluje u proizvodnji i

razmjeni dobara i usluga kao i ostala poduzeća na tržištu, teži profitu i plaća svoje

zaposlenike u skladu s kolektivnim ugovorom. Svi zaposlenici imaju jednake

mogućnosti za rad, jednaka prava i obveze. Takva poduzeća dobivaju subvencije kao

kompenzaciju za potencijalno smanjene mogućnosti zaposlenika. Moguće su subvencije

za plaće, za prilagodbu radnih uvjeta i za troškove osnivanja socijalnog poduzeća (Act

on Social Enterprises, 2003.). U svibnju 2010. godine u Finskoj su bila registrirana 154

socijalna poduzeća (Sosiaalinen Yritys, 2014.).

Desetak godina nakon Italije i britanska je vlada donijela zakonodavni okvir kojim se

regulira socijalno poduzetništvo. U njemu se kombinira europski i američki koncept

socijalnog poduzetništva i neki ga smatraju najispravnijim. Ni kod njih ne postoji

pravna definicija socijalnog poduzeća, no ona bi mogla biti sljedeća: socijalna poduzeća

dio su rastuće socijalne ekonomije, koja se nalazi između tradicionalnog privatnog

sektora i javnog sektora i često se naziva i treći sektor, a uključuje volonterske i

društvene organizacije, zaklade i udruge. Socijalno poduzeće posluje primarno radi

ostvarivanja društvenih ciljeva, a profit se reinvestira u te svrhe i ne raspodjeljuje se

dioničarima ili vlasnicima (Defourny, Nyssens, 2008.). Godine 1998. Ministarstvo rada

izdalo je Dogovor o odnosima između Vlade i volonterskog i društvenog sektora

(Compact on Relations between the Government and the Voluntary and Community

Sector), pravno neobvezujući dokument koji teži poticanju boljih odnosa između Vlade

i trećeg sektora. Uz Dogovor izdano je i pet propisa dobre prakse, a izdani su 2000.

godine. Godine 2001. osnovana je Jedinica za socijalna poduzeća (Social Enterprise

Unit) (European Center for Not-for-Profit Law, 2012.). Odredbom o kompanijama od

17

javnog interesa (community interest company) iz 2005. godine omogućen je širi izbor i

veća fleksibilnost institucionalnih formi pogodnih za djelovanje u okviru socijalnog

poduzetništva. Glavne značajke tih kompanija su takozvani test društvenog interesa

(community interest test) i „blokada imovine“ (asset lock), a obvezne su voditi posebne

izvještaje o društvenoj koristi koji daju točnije i detaljnije informacije o njihovim

aktivnostima nego što je to slučaj u drugim europskim zemljama (European Center for

Not-for-Profit Law, 2012.).

Dok talijanski zakoni naglašavaju kooperativnost i demokratičnost u upravljanju

socijalnim poduzećima, britanski zakon više ističe njihovu tržišnu dimenziju (Defourny,

Nyssens, 2008.). Nadalje, britanska vlada potiče socijalno poduzetništvo kroz

financijske institucije i porezne olakšice na investicije, a nedavno je (2012. godine)

osnovala i nezavisnu financijsku instituciju Big Society Capital, kako bi se potaknule

investicije u socijalni sektor i povećala dostupnost kapitala (Big society capital, 2014.).

Vladine odluke utjecale su na brojne pozitivne promjene u političkom, pravnom i

financijskom pogledu u razdoblju od 2001. do 2006. godine. Prema podacima Social

Enterprise Unit-a u 2005. godini u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo je 15 000 socijalnih

poduzeća, s prometom od 22,3 milijardi eura i 775 000 zaposlenih od čega 300 000

volontera (Defourny, Nyssens, 2008.).

U Sloveniji je, usprkos dugoj tradiciji socijalnih aktivnosti, utjecaj trećeg sektora

(nevladinih organizacija) na razvoj socijalnog poduzetništva poprilično skroman,

uglavnom zbog njegove marginalizirane uloge u gospodarstvu. Istraživanje iz 2003.

godine pokazalo je da treći sektor zapošljava samo 0,37 posto ukupnog broja zaposlenih

u zemlji. U 2008. ta je vrijednost porasla na 0,66 posto, dok je udio trećeg sektora u

BDP-u iznosio 1,92 posto. U literaturi se često navodi da je glavni razlog

marginalizacije socijalnog poduzetništva u Sloveniji dobro funkcioniranje sustava

javnih institucija, zbog kojih postoji manja potreba za privatnim pružateljima socijalnih

usluga. Ipak, 2011. godine je donesen Zakon o socijalnom poduzetništvu koji je stupio

na snagu godinu kasnije. Prema zakonu socijalno poduzetništvo podrazumijeva redovito

bavljenje socijalnim poduzetničkim ili drugim aktivnostima koja potiču zapošljavanje,

proizvodnju i prodaju proizvoda i usluga na tržištu gdje profit nije jedini i/ili glavni cilj.

Prema kriterijima nevedenim u zakonu osim udruga, zaklada i privatnih institucija i

komercijalnim kompanijama omogućeno je poslovanje u okviru socijalnog

18

poduzetništva. Zadruge nemaju tu mogućnost jer su njihovi ciljevi kombinacija

maksimizacije profita i ostvarivanja društvene koristi. Dva su tipa socijalnih poduzeća u

Sloveniji. Tip A, koji provodi jednu ili više u zakonu navedenih aktivnosti, ostvaruje

barem 50 posto ukupnog prihoda od tih aktivnosti i zapošljava barem dvije osobe. Drugi

tip je tip B. Može se baviti bilo kojom vrstom poslovanja, ali barem jedna trećina

zaposlenih mora biti iz socijalno osjetljive skupine (dugotrajno nezaposleni, osobe s

invaliditetom, Romi, itd.) (European Center for Not-for-Profit Law, 2012.).

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji zakon kojim je uređeno socijalno poduzetništvo, no na

njega se primjenjuju sljedeći zakoni: Zakon o zadrugama (NN 36/95, NN 67/01, NN

12/02, NN 34/11, NN 125/13), Zakon o udrugama (NN 70/97, NN 106/97, NN 88/01,

NN 11/02), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, NN 64/01), Zakon o

trgovačkim društvima (NN 152/11, NN 111/12), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i

zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, NN 33/05, NN 157/13), Zakon o

javnoj nabavi (NN 90/11, NN 83/13, NN 143/13) i Zakon o poticanju razvoja malog

gospodarstva (NN 29/02, NN 63/07, NN 53/12, NN 56/13) (Ministarstvo rada i

mirovinskoga sustava, 2014.). U nekim dijelovima Zakon o udrugama se u potpunosti

slaže sa načelima socijalnog poduzetništva. U članku 5. se navodi da udruga višak

prihoda ostvaren obavljanjem vlastite djelatnosti može iskoristiti isključivo za

obavljanje i unaprijeđenje djelatnosti udruge. Članak 6. kaže da se unutarnji ustroj treba

temeljiti na demokratskim načelima, što se navodi i u kriterijima za prepoznavanje

socijalnih poduzetnika. U Zakonu o zadrugama je posebno definirana socijalna zadruga

čija je glavna zadaća obavljanje djelatnosti kojima se pruža pomoć prilikom

zadovoljenja osnovnih životnih potreba socijalno ugroženih, nemoćnih i drugih osoba u

teškoj životnoj situaciji, te djelatnosti za uključivanje osoba s umanjenom radnom

sposobnošću i drugih fizičkih socijalno ugroženih osoba u svoje radne i gospodarske

procese. Najnoviji neslužbeni podaci pokazuju rast zadružnog sektora pa je tako krajem

2013. godine bilo registrirano 1 169 zadruga sa 19 485 članova i 2 734 zaposlenika.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom dodjeljuje

posebne statuse ustanovama ili trgovačkim društvima osnovanima s ciljem

zapošljavanja osoba s invaliditetom. Ukoliko ustanova ili trgovačko društvo zapošljava

najmanje 40 posto osoba s invaliditetom dobiva status integrativne radionice, ukoliko je

od ukupnog broja zaposlenih na zaštitinim radnim mjestima barem 51 posto osoba s

19

invaliditetom dobiva status zaštitne radionice. Prema Zakonu poslodavac koji

zapošljava osobe s invaliditetom ili osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ima

pravo na porezne olakšice i razne novčane poticaje. Zakon o javnoj nabavi omogućuje

da naručitelji rezerviraju pravo sudjelovanja u postupcima javne nabave zaštitnim

radionicama ili omoguće da se ugovori izvršavaju u kontekstu zaštićenih programa

zapošljavanja ako veći dio ukupno zaposlenih čine osobe s invaliditetom (Ministarstvo

rada i mirovinskoga sustava, 2014.).

20

3. BILANCA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U EUROPSKOJ UNIJI I HRVATSKOJ

Vrlo je malo dostupnih podataka koji se odnose isključivo na socijalno poduzetništvo i

u većini izvora ono se promatra kroz razmjere socijalne ekonomije. Socijalno

poduzetništvo javlja se kao podsektor socijalne ekonomije, a prema Europskoj komisiji

obuhvaća tvrtke koje nisu zadruge, uzajamna društva, udruge ili zaklade, ali posluju u

skladu s određenim načelima (Campos, Ávila, 2012.).

3.1. Prepoznatljivost pojmova vezanih uz socijalnu ekonomiju u zemljama EU

Istraživanje čiji su rezultati prikazani u izvješću CIRIEC2-a iz 2012. godine a koje je

provedeno u zemljama Europske unije pokazalo je sljedeće. Na pitanje koji pojam

povezan sa socijalnom ekonomijom ima najveću stručnu, političku i društvenu

prepoznatljivost u vašoj zemlji ispitanici su mogli izabrati između: * mala ili nikakva

prepoznatljivost pojma, ** postoji umjerena razina prepoznatljivosti, *** visoka razina

prepoznatljivosti koja označava njenu institucionaliziranost (Tablica 3). Prikupljeni

podaci pokazali su da je pojam socijalno poduzetništvo na visokom nivou

prepoznatljivosti u Finskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Poljskoj, dok je u Hrvatskoj ona

mala ili gotovo nikakva.

2 International Centre of Research and Information on the Collective Economy

21

Tablica 3: Prepoznatljivost pojmova vezanih uz socijalnu ekonomiju po zemljama

Socijalno poduzeće Neprofitni sektor Treći sektor

Austrija ** *** * Belgija ** ** * Bugarska ** ** ** Cipar ** ** ** Češka * *** ** Danska ** *** *** Estonija * ** ** Finska *** ** *** Francuska ** ** ** Njemačka ** ** *** Grčka ** ** * Mađarska * *** * Irska ** *** ** Italija ** *** ** Latvija * *** ** Litva * ** ** Luksemburg * * * Malta ** ** * Nizozemska *** *** * Poljska *** ** *** Portugal ** ** *** Rumunjska * ** * Slovačka ** *** *** Slovenija * ** * Španjolska * * ** Švedska *** ** * Ujedinjeno Kraljevstvo

**

**

***

Zemlje kandidatkinje Hrvatska * *** ** Island ** *** ***

Izvor: prilagodila studentica prema: CIRIEC, 2012.

22

3.2. Nezaposlenost u zemljama EU

Nezaposlenost je jedan od najvećih problema europskog gospodarstva. Prema podacima

Eurostat-a 25 milijuna osoba sa područja zemalja EU-28 je bilo nezaposleno u siječnju

2014. godine. Do svibnja 2014. taj broj se smanjio za 198 000, a u usporedbi s

podacima iz siječnja 2013. godine taj je broj manji za 1 537 000. Izražena u postocima,

nezaposlenost u siječnju 2014. godine iznosila je 10,2 posto, u svibnju 10,3 posto, a u

siječnju 2013. godine 10,9 posto. Među zemljama članicama EU najniže stope

nezaposlenosti 2014. godine zabilježene su u Austriji (5,0%), Njemačkoj (5,1%) i Malti

(5,6%). Dok su najviše stope zabilježene u Grčkoj (27,3%), Španjolskoj (24,5%) te

Hrvatskoj (16,3%) (Grafikon 1).

Grafikon 1: Stopa nezaposlenosti u zemljama EU-28 u siječnju 2014. godine

Izvor: Studentica prilagodila prema: Europska komisija, 2014.

Uspoređujući te podatke sa onima iz 2013. godine može se zaključiti da je najveći pad

nezaposlenosti postignut u Portugalu, Mađarskoj, Irskoj i Španjolskoj, dok je najveći

porast nezaposlenosti zabilježen u Finskoj, Luksemburgu i Austriji (Europska komisija,

2014.). U tablici 4 su prikazane stope nezaposlenosti po pojedinim zemljama članicama

Europske unije. Iz navedenih podataka je vidljivo kako stopa nezaposlenosti mladih

višestruko premašuje stope nezaposlenosti muškaraca, žena i starije radne snage u

gotovo svim zemljama članicama.

0

5

10

15

20

25

30

Aus

trij

a

Nje

mač

ka

Mal

ta

Češ

ka

Luk

sem

burg

Dan

ska

Uje

dinj

eno…

Niz

ozem

ska

Rum

unjs

ka

Est

onij

a

Šve

dska

Mađ

arsk

a

Bel

gija

Fin

ska

Pol

jska

Slo

veni

ja

EU

-28

Fra

ncus

ka

Lit

va

Lat

vija

Bug

arsk

a

Irsk

a

Ital

ija

Slo

vačk

a

Por

tuga

l

Cip

ar

Hrv

atsk

a

Špa

njol

ska

Grč

ka

stopa nezaposlenosti (%)

23

Tablica 4: Stope nezaposlenosti u zemljama EU prema spolu i dobi (%)

Zemlja Muškarci Žene < 25 godina 25-74 godine

2007. 2013. 2007. 2012. 2013. 2013.

EU-28 6,6 10,8 7,9 10,9 23,4 9,5 Belgija 6,7 8,7 8,5 8,2 23,7 7,1 Bugarska 6,5 13,9 7,4 11,8 28,4 11,8 Češka 4,2 5,9 6,7 8,3 18,9 6,1 Danska 3,4 6,7 4,2 7,3 13,0 5,9 Njemačka 8,6 5,6 8,8 5,0 7,9 5,0 Estonija 5,4 9,1 3,8 8,2 18,7 7,6 Irska 5,0 15,0 4,3 10,7 26,8 11,6 Grčka 5,2 24,3 12,8 31,3 58,3 25,3 Španjolska 6,4 25,6 10,7 26,7 55,5 23,8 Francuska 7,6 10,4 8,5 10,2 24,8 8,8 Hrvatska 8,4 17,8 11,2 16,6 49,7 14,1 Italija 4,9 11,5 7,9 13,1 40,0 10,3 Cipar 3,4 16,6 4,6 15,2 38,9 13,6 Latvija 6,5 12,6 5,6 11,1 23,2 10,7 Litva 4,2 13,1 4,3 10,5 21,9 10,9 Luksemburg 3,4 5,4 5,1 6,4 17,4 5,0 Mađarska 7,1 10,2 7,7 10,2 27,2 8,9 Malta 5,9 6,6 7,6 6,4 13,5 5,2 Nizozemska 3,1 7,1 4,1 6,3 11,0 5,9 Austrija 3,9 4,9 5,0 4,9 9,2 4,3 Poljska 9,0 9,7 10,3 11,1 27,3 8,8 Portugal 8,0 16,4 10,0 16,6 37,7 14,8 Rumunjska 7,2 7,9 5,4 6,6 23,6 5,9 Slovenija 4,0 9,5 5,9 10,9 21,6 9,2 Slovačka 10,0 14,0 12,8 14,5 33,7 12,5 Finska 6,5 8,8 7,2 7,5 19,9 6,5 Švedska 5,9 8,2 6,5 7,8 23,4 5,7 Ujedinjeno Kraljevstvo 5,6 8,0 5,0 7,0 20,5 5,4

Izvor: studentica prilagodila prema: Europska komisija, 2014. U siječnju 2014. godine u zemljama EU-28 bilo je ukupno 5,129 milijuna (23,6 posto)

nezaposlenih osoba mlađih od 25 godina. U usporedbi s podacima iz siječnja 2013.

godine nezaposlenost mladih smanjila se za 506 000 u EU-28. U razdoblju od 2008. do

2013. godine stope nezaposlenosti svih kategorija (izuzevši muškarace 2011. godine)

rasle su iz godine u godinu. Najveći porast bilježi se u skupini mlađih od 25 godina za

čak 7,6 postotnih poena (Tablica 5).

24

Tablica 5: Stope nezaposlenosti u zemljama EU-28 u razdoblju od 2008. do 2013.

godine (%)

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Muškarci 6,6 9,0 9,7 9,6 10,4 10,8

Žene 7,5 8,9 9,6 9,7 10,5 10,9

Mlađi od 25 godina 15,8 20,1 21,1 21,4 23,0 23,4

Između 25 i 74 godine 5,9 7,6 8,3 8,3 9,0 9,5

Dugotrajno nezaposleni 2,6 3,0 3,9 4,2 4,7 5,1

Muškarci 2,5 2,9 3,9 4,2 4,7 5,2

Žene 2,8 3,1 3,8 4,1 4,7 5,1

Izvor: Studentica prilagodila prema: Europska komisija, 2014.

3.3. Malo i srednje poduzetništvo u EU

U okvir malog i srednjeg poduzetništva EU ubrajaju se sva poduzeća koja imaju manje

od 250 zaposlenika i ostvareni godišnji promet manji od 50 milijuna eura (Tablica 6).

Tablica 6: EU definicija mikro, malih i srednjih poduzeća

Zaposleni Ostvareni promet ili Bilanca

Mikro poduzeće < 10 < 2 mil eura < 2 mil eura

Malo poduzeće < 50 < 10 mil eura < 10 mil eura

Srednje veliko poduzeće < 250 < 50 mil eura < 43 mil eura

Izvor: Studentica prilagodila prema: Europska komisija, 2013.

Mikro, mala i srednja poduzeća imaju bitnu ulogu u razvoju europske ekonomije jer

čine najveći dio ukupnog broja poduzeća i kao takva pružaju zaposlenje velikom broju

ljudi. Iz tablice 7 je vidljivo da su 2012. godine više od 90 posto ukupnog broja

poduzeća u zemljama EU-27 činila mikro poduzeća, dok su zajedno sa malim i srednje

velikim poduzećima zapošljavala 66,5 posto ukupno zaposlenih u privatnom

nefinancijskom sektoru.

25

Tablica 7: Broj zaposlenih i broj poduzeća prema veličini u EU-27 2012. godine

Broj

poduzeća

(%) Broj

zaposlenih

(%)

Mikro poduzeća 18 783 480 92,1 37 494 458 28,7

Mala poduzeća 1 349 730 6,6 26 704 352 20,5

Srednja poduzeća 222 628 1,1 22 615 906 17,3

= 20 355 839 99,8 86 814 717 66,5

Velika poduzeća 43 454 0,2 43 787 013 33,5

Ukupno 20 399 291 100 130 601 730 100

Izvor: Studentica prilagodila prema: Europska komisija, 2013.

3.4. Socijalna poduzeća i organizacije socijalne ekonomije u EU

U Austriji je 2003. godine bilo oko 6000 poduzeća3 u okviru socijalne ekonomije, a

2006. u Grčkoj je bilo registrirano 130 socijalnih poduzeća. Godine 2008. u Sloveniji je

djelovalo oko 25 000 organizacija socijalne ekonomije, što je činilo gotovo 17 posto

ukupnog broja poduzeća u zemlji, a sektor je činio 6 posto BDP-a. U Bugarskoj je 2008.

godine bilo oko 23 000 organizacija u okviru socijalne ekonomije. Iste godine u

Mađarskoj bilo ih je više od 50 000, od čega petstotinjak onih koji se mogu uvrstiti u

kategoriju socijalnih poduzeća (ISEDE-NET, 2012.). Neprofitni sektor je u Irskoj 2009.

godine ostvario prihod od 6 milijardi eura. Iste je godine bilo 1 420 socijalnih poduzeća

s ostvarenim prihodom od 1,4 milijarde eura (Forfás, 2013.).

Tablica 8 prikazuje područja u kojima su aktivna europska socijalna poduzeća. Najviše

ih je angažirano u području socijalnih usluga, a zatim sa gotovo jednakim udjelima

slijede područja zapošljavanja i usavršavanja, zaštite okoliša, obrazovanja te

ekonomskog, socijalnog i društvenog razvoja.

3 uključene su zadruge, zaklade, kooperacije i dr. oblici organizacija koji se ubrajaju u sektor socijalne

ekonomije

26

Tablica 8: Područja aktivnosti socijalnih poduzeća u Europi

Područje aktivnosti Postotak

Socijalne usluge 16,70% Zapošljavanje i usavršavanje 14,88% Zaštita okoliša 14,52% Obrazovanje 14,52% Ekonomski, socijalni i društveni razvoj 14,34% Kultura, umjetnost i rekreacija 7,08% Zdravstvo 6,90% Stambeno zbrinjavanje 2,72% Poslovno udruživanje 2,00% Pravo i politika 1,63% Drugo 4,72%

100%

Izvor: prilagodila studentica prema: Europska komisija, 2013.

3.4.1 Zaposlenost u socijalnoj ekonomiji

Statistički podaci iz 2009.-2010. godine pokazuju da je u socijalnoj ekonomiji bilo

zaposleno 14,5 milijuna Europljana, odnosno 6,5 posto radne populacije EU-27 i oko

7,4 posto radne populacije EU-15 zemalja. U zemljama poput Švedske, Belgije, Italije,

Francuske i Nizozemske taj je postotak čak i viši, između 9 posto i 11,5 posto.

Prikupljeni podaci također pokazuju da je socijalna ekonomija u novim zemljama

članicama relativno nerazvijena, uz poneku iznimku, ako se usporedi sa starim

zemljama članicama (EU-15). Isto istraživanje provedeno je 2002.-2003. godine i

uspoređujući podatke iz oba razdoblja može se zaključiti da je porast zaposlenosti u

socijalnoj ekonomiji značajan. Naime, 2002.-2003. godine u socijalnoj je ekonomiji bilo

zaposleno 6 posto ukupne radne populacije, odnosno 11 milijuna ljudi.

Činjenica je da udruge, zaklade i sl. čine najveći dio socijalne ekonomije. Zajedno sa

socijalnim poduzećima oni čine 65 posto ukupno zaposlenih u društvenom sektoru, bio

to volonterski ili plaćeni rad (Campos, Ávila, 2012.).

Prema komparativnom izvješću u okviru projekta ISEDE-NET4 u Austriji je 2003.

godine u okviru socijalne ekonomije bilo zaposleno nešto manje od 125 000 osoba i 150

000 volontera. U Grčkoj je 2005. broj zaposlenih u sektoru socijalne ekonomije bio oko

4 Innovative social enterprise development network

27

70 000, a 2006. godine u socijalnim je poduzećima bilo zaposleno 400 osoba. U

Sloveniji je 2008. godine broj zaposlenih u socijalnoj ekonomiji bio nešto viši od 2

posto radne populacije (ISEDE-NET, 2012.). U neprofitnom sektoru u Irskoj je 2009.

godine bilo zaposleno 100 000 ljudi od kojih 25 000 u socijalnim poduzećima (Forfás,

2013.).

Noviji podaci također pokazuju da socijalna ekonomija predstavlja sve značajniju

komponentu europske ekonomije. Naime, na nju otpada 10 posto ukupnog BDP-a i

zapošljava jedanaest milijuna ljudi ili 4,5 posto aktivne populacije Europske unije

(Europska unija, 2014.).

3.4.2 Socijalno poduzetništvo u Italiji

Italija se smatra jednom od zemalja pionira socijalnog poduzetništva u Europi. To je

prva zemlja članica Europske unije koja je potaknula uvođenje socijalnog poduzetništva

u ugovore i norme Unije. Prvi oblici socijalnog poduzetništva u Italiji javili su se

početkom osamdesetih godina XX. stoljeća naglim razvojem socijalnih zadruga, a prvi

pravno-regulativni okvir donesen je na početku devedesetih. Sredinom osamdesetih

godina u Italiji je djelovalo oko 800 socijalnih poduzeća. Socijalnim poduzetništvom

uglavnom su se bavile privatne inicijative, građani, mladi stručnjaci, sindikati i obitelji

osoba s invaliditetom.

Iris Network 5 proveo je istraživanje među poduzećima neprofitnog sektora koja

službeno nemaju status socijalnog poduzeća, ali prema temeljnim karakteristikama ga

zaslužuju. Istraživanje je provedeno kako bi se uvidjeli trendovi zapošljavanja u

ključnim područjima talijanskog gospodarstva, između ostalog i u socijalnom

poduzetništvu (Venturi, Zandonai, 2012.).

Godine 2011. u Italiji je djelovalo više od 13 000 socijalnih poduzeća sa gotovo 400

000 zaposlenih, što čini gotovo 3,3 posto zaposlenih u privatnom nepoljoprivrednom

sektoru. Većina tih poduzeća su socijalne zadruge koje u razdoblju od 5 godina bilježe

rast od 57,7 posto. Tako ih je 2005. bilo 7 489, a u 2011. godini 11 808 (Lunghini,

2011.). Krajem 2010. godine u okvirima socijalne ekonomije bilo je zaposleno 9,74

5 talijanska istraživačka mreža socijalnog poduzetništva

28

posto ukupne radne snage, a u socijalnom poduzetništvu 383 000 osobe što je 5 posto

više u odnosu na 2008. godinu. Najviše je zaposlenih u sektoru usluga, 96 posto od

ukupnog broja, od čega čak 69 posto otpada na pružanje zdravstvenih i usluga socijalne

pomoći. Promatrajući duži vremenski period, dinamika zapošljavanja u socijalnom

poduzetništvu od 2003. do 2010. godine bilježi porast od preko 70 posto, što je puno

više nego u bilo kojem drugom području. Broj procijenjenih radnih mjesta za 2010.

godinu jednak 3,3 posto od ukupnog broja na nacionalnoj razini, isključujući

poljoprivredu i javni sektor. Broj zaposlenih u socijalnim poduzećima različit je u

različitim dijelovima Italije. Do kraja 2010. najviše ih je bilo u regijama Pijemont,

Ligurija, dijelovima Lombardije i Emilie-Romagne, Toskani, Umbriji i Sardiniji.

Istraživanje je također pokazalo da u radu 54,8 posto socijalnih poduzeća sudjeluju

volonteri i to češće u sjevernim regijama.

Pri razmatranju ekonomskih rezultata, 53,4 posto organizacija koje su redovito

obavljale ekonomsku aktivnost tijekom 2010. godine imalo je proizvodnju manju od

250 000 eura, 71,8 posto manje od 500 000 eura, a samo 12,5 posto više od milijun

eura. Većina socijalnih poduzeća završila je poslovnu godinu s pozitivnim poslovnim

rezultatima. Njih 40,3 posto ostvarilo je profit, dok ih je 34,2 posto doživjelo poslovni

slom, najviše u sektoru obrazovanja. Po pozitivnim poslovnim rezultatima najviše se

ističu socijalna poduzeća u industrijskoj grani koja pridonose radnoj integraciji osoba s

invaliditetom. Njih 59,8 posto ostvarilo je profit, a 12,1 posto završilo godinu

bankrotom.

Prevladava model kolektivnih socijalnih poduzeća koja su pokrenuta zajedničkim

snagama nekoliko subjekata (68 posto), no i u Italiji sve više raste broj individualnih

socijalnih poduzetnika (18 posto), koji uglavnom prevladavaju u engleskim govornim

područjima.

Dakle, prema starom zakonu o socijalnom poduzetništvu u Italiji je krajem 2010. godine

bilo 5 milijuna korisnika, 380 000 zaposlenih, 50 000 volontera i 10 milijardi eura

prometa u socijalnom poduzetništvu. Istraživanje je pokazalo da uz mala socijalna

poduzeća sve više raste broj „velikih igrača“, te da nisu nova mlada socijalna poduzeća

ta koja ostvaruju najbolje rezultate, već ona osnovana prije novog zakona (Venturi,

Zandonai, 2012.).

29

U tablici 9 izneseni su brojčani podaci o subjektima i zaposlenima u socijalnim

poduzećima, društvenim zadrugama i drugim oblicima neprofitnih organizacija za

2007., 2008. i 2009. godinu.

Tablica 9: Socijalno poduzetništvo i zaposleni u Italiji

Italija Broj subjekata Broj zaposlenih

Socijalna poduzeća u 2009. (prema zakonu 118/05)

508 -

Društvene zadruge u 2008.

13 938 317 339

Socijalna poduzeća i ostali pravni oblici neprofitnih organizacija u 2007.

41 742 257 579

Izvor: prilagodila studentica prema: ISEDE-NET, 2012.

Prema procjenama koje je 2013. godine iznio glavni tajnik talijanske gospodarske

komore (Unioncamere – Camere di commercio d'Italia) u Italiji je tada djelovalo 15

tisuća socijalnih poduzeća (najbrojnije su društvene kooperacije) sa ukupno 435 000

zaposlenih. Kako zbog pojave novih društvenih poduzeća na tržištu tako i zbog većeg

zapošljavanja u već postojećim poduzećima u razdoblju od 2008. do 2012. godine broj

zaposlenih u neprofitnom sektoru rastao je za gotovo 6 posto godišnje. Ta je brojka

mnogo veća od onih zabilježenih u ostalim talijanskim poduzećima. Teška gospodarska

situacija dovela je do pretpostavki o padu zaposlenosti u socijalnom poduzetništvu

tijekom 2013. godine za 1,2 posto dok je u ostalim sektorima predviđen pad od 2,2

posto. Kako bi se zadovoljile rastuće potrebe korisnika, socijalna poduzeća neprestano

ulažu u dodatno obučavanje i kvalificiranje svojih zaposlenika. Tako su 2013. godine 34

posto zaposlenih činili visokoobrazovani osobito iz znanstvenih i tehničkih područja,

dok je u ostalim poduzećima taj postotak manji i iznosio je 23 posto. Za usporedbu,

2006. godine u socijalnim je poduzećima, od ukupno zaposlenih, njih 27 posto bilo

visokoobrazovano.

Da socijalna poduzeća neprestano nastoje poboljšati tehničke i profesionalne vještine

svojih zaposlenika dokazuje i podatak da je u 2012. godini čak 54 posto društvenih

poduzeća omogućilo dodatnu obuku svojih zaposlenika (Unioncamere, 2013.). Italija je

bila i jedna od prvih zemalja u kojoj se osnovala etička banka. Banca Etica je prva

30

institucija etičkog financiranja u Italiji, a 2014. se godine obilježava petnaesta

godišnjica njenog postojanja. Od kada je banka osnovana 1999. godine odobreni su

zajmovi u iznosu od 774 milijuna eura za više od 7 000 socijalnih poduzeća. Banka ima

17 podružnica, registrirani kapital veći od 46 milijuna eura, te ušteđevina u iznosu od

873 milijuna eura (Lunghini, 2014.).

U Italiji također djeluje i nekoliko udruženja socijalnih zadruga i socijalnih poduzeća

radi zaštite njihovih interesa i promicanja aktivnosti. Najstarija i najveća je mreža

socijalnih zadruga, Consorzio Gino Mattarelli (CGM), osnovana 1987. godine. CGM je

zadruga drugog stupnja jer su njeni članovi lokalni konzorciji čiji su članovi pojedine

zadruge. Članovi su 4 osnivačke zadruge i 81 lokalni konzorcij koji okupljaju 1100

socijalnih zadruga i više od 35 000 ljudi s obrtajem od 1 milijarde eura. Compagnia

delle Opere (CDO) je osnovana 1986. godine. Broji više od 34 000 poduzeća i 1 000

neprofitnih organizacija među svojim članovima. U njihove aktivnosti uključeno je više

od 500 000 ljudi. COSIS (Compagnia Sviluppo Imprese Sociali S.p.a.) osnovana 1995.

godine pomaže osnivanje, rast i razvoj socijalnih poduzeća kroz različite načine

financiranja. Pod vodstvom Katoličke Crkve djeluje Federsolidarieta i uz njih mnogo

manjih lokalnih udruženja poput Sistema Imprese Sociali u Milanu. Njihovo djelovanje

je pod sve većim povećalom Europske unije zbog zabrinutosti da bi svojim

aktivnostima mogle narušiti pravedno tržišno natjecanje (PROMES, 2008.).

3.4.3 Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj

Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj većim dijelom se razvijalo na temeljima aktivnosti

zadruga, koje imaju tradiciju djelovanja staru oko 150 godina, i na temelju rada

organizacija civilnog društva koje su se prve javile kao inicijatori socijalno-

poduzetničkih aktivnosti (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014.). Broj

građanskih organizacija značajnije se povećao završetkom Domovinskog rata, kada je

postojala i najveća potreba za njima, jer je velik broj ljudi ostao bez domova i

zaposlenja i tako dospio na marginu društva. Njihove aktivnosti uglavnom su bile

usmjerene na zaštitu ljudskih prava, osiguravanje slobode izvještavanja i pisanja, razvoj

demokracije te zaštitu životinja i okoliša (Škrtić, Mikić, 2011.). Te su aktivnosti

31

najvećim dijelom bile financirane međunarodnim vladinim programima pomoći (npr.

USAID, SIDA, MANTRA) i različitim donorskim organizacijama (npr. Soros

fundacija).

Danas se ne može reći da je socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj visoko razvijeno.

Institucije ne prepoznaju dovoljno socijalne/društvene poduzetnike i nema adekvatnih

podataka o njihovom doprinosu BDP-u, zapošljavanju, borbi protiv siromaštva i sličnim

pokazateljima (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014.). Prema podacima iz

statističkog ljetopisa 2012. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 65 438 neprofitnih

pravnih osoba, od čega 32,01 posto aktivnih. Prema strukturi pravno-ustrojbenih oblika

95,9 posto (62 761) ukupno registriranih čine udruge, ustanove, udruženja, fondovi i

slične organizacije. Njih 2 426 ili 3,71 posto odnosi se na tijela državne vlasti i tijela

jedinice lokalne i regionalne samouprave, a preostalih 0,39 posto (251) su neusklađeni

subjekti. Struktura prema djelatnostima pokazuje sljedeće: 56,51 posto čine ostale

uslužne djelatnosti, 28,19 posto čine umjetnost, zabava i rekreacija, 5,49 posto su

djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, 4,45 posto javna uprava i obrana,

obvezno socijalno osiguranje, a samo 3,94 posto čini obrazovanje (Državni zavod za

statistiku Republike Hrvatske, 2012.).

Prema podacima Ureda Vlade RH za udruge u Hrvatskoj je u 2012. godini bilo ukupno

registrirano 49 004 udruga koje su zapošljavale 9 757 osoba i ostvarile prihod u iznosu

od 912.503.306,00 kuna. Osim udruga i zadruge se često javljaju kao organizatori

socijalno-poduzetničkih aktivnosti. Zadruge okupljaju manje gospodarske subjekte i na

taj način jačaju njihovu konkurentnost i sposobnost izlaska na tržište (Ministarstvo rada

i mirovinskoga sustava, 2014.).

Hrvatska još uvijek nema Strategiju za razvoj socijalnog poduzetništva, pa tako ni

službenu definiciju socijalnog poduzetništva. Izrađen je tek nacrt Nacionalne strategije

za razvoj socijalnog poduzetništva koji je predstavljen u rujnu 2013. godine (Plenar,

2014.). Strategijom bi trebao biti i određen sam pojam tj. hoće li se upotrebljavati naziv

socijalno, društveno ili neprofitno poduzetništvo. Iako još uvijek nema službene

definicije, socijalnim poduzetništvom u Hrvatskoj smatra se rješavanje društvenih

problema poduzetničkim metodama, pri čemu se vodi računa o održivom razvoju i

primjenjuje se sustav demokratskog donošenja odluka. U Nacionalnoj strategiji

stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2012. do 2016. godine u

32

dijelu o razvoju socijalnog poduzetništva navedeni su sljedeći ciljevi (Vlada Republike

Hrvatske, 2012.):

- osigurati održivost socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnoga društva

- razviti sustav praćenja i kontinuiranog unapređivanja kvalitete socijalnih usluga

koje pružaju organizacije civilnoga društva

- unaprijediti prepoznatost uloge volontiranja u pružanju socijalnih usluga

- povećati vidljivost djelovanja organizacija civilnog društva u području

društveno-ekonomskog razvoja

- podupirati razvoj i značaj socijalnih inovacija za društveno ekonomski razvoj

- stvoriti normativni i institucionalni okvir za razvoj socijalnog poduzetništva

- razviti socijalno poduzetništvo kao polugu društvenog razvoja i smanjenja

siromaštva

- informirati opću javnost o temama u vezi sa socijalnim poduzetništvom

- povećati udio zaposlenih u organizacijama civilnog društva.

U srpnju 2014. godine predstavljena je Strategija razvoja socijalnog/društvenog

poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine. U Strategiji

se navodi kako se socijalno poduzetništvo može promatrati u kontekstu socijalne

politike koja utječe na održivi razvoj i razvoj društva i usko je povezana sa razvojem i

gospodarskim rastom. Kako postojeća gospodarska snaga i financijska sredstva državne

i lokalnih razina nisu dovoljne za zadovoljenje svih društvenih potreba, Nacionalna

strategija bi smjernicama trebala stvoriti pravni, financijski i institucionalni okvir, te

sustav mjera i aktivnosti za razvoj socijalnog poduzetništva koje itekako može

doprinijeti ostvarenju strateških ciljeva, društvenoj koheziji, borbi protiv siromaštva,

povećanom zapošljavanju s naglaskom na integraciji socijalnih ili društvenih,

ekonomskih i okolišnih ciljeva te socijalnim inovacijama.

U Strategiji je kao opći cilj navedena uspostava poticajnog okruženja za promicanje i

razvoj socijalnog/društvenog poduzetništva kako bi se smanjile regionalne razlike i

osiguralo povećanje razine zaposlenosti, te pravednija raspodjela društvenog bogatstva.

Kao posebni ciljevi navedeni su: uspostava i unapređenje zakonodavnog i

institucionalnog okvira za razvoj socijalnog/društvenog poduzetništva, uspostava

financijskog okvira za učinkovit rad socijalnih/društvenih poduzetnika, promicanje

važnosti i uloge socijalnog/društvenog poduzetništva kroz formalne i neformalne oblike

33

obrazovanja, osiguranje vidljivosti uloge i mogućnosti socijalnog/društvenog

poduzetništva u Republici Hrvatskoj i informiranje opće javnosti o temama u vezi sa

socijalnim/društvenim poduzetništvom. Koristi se naziv socijalno/društveno

poduzetništvo, a ono je definirano kao: „Poslovanje temeljeno na načelima društvene,

okolišne i ekonomske održivosti, kod kojih se stvorena dobit/višak prihoda u cijelosti ili

većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice“.

Na temelju kriterija Europske komisije i Europskog socijalnog i gospodarskog odbora

izrađeni su kriteriji prepoznavanja socijalnih/društvenih poduzetnika, a oni su sljedeći:

- socijalni/društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i

ekonomskih ciljeva poslovanja

- obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja

umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, s povoljnim

utjecajem na okoliš i unapređenjem razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini

- stvara novu vrijednost i osigurava financijsku održivost na način da u

trogodišnjem razdoblju poslovanja barem 25 posto prihoda planira ostvariti ili

ostvaruje obavljanjem svoje poduzetničke djelatnosti

- najmanje 75 posto dobiti (viška prihoda) ostvarenih obavljanjem svoje

djelatnosti ulaže u razvoj svoje djelatnosti i ostvarivanje ciljeva svojeg

poslovanja

- odlikuje ga dobrovoljno i otvoreno članstvo i visok stupanj autonomije

poslovanja

- Republika Hrvatska, jedinica lokalne i regionalne samouprave ili tijelo javne

vlasti ne može biti jedini osnivač socijalnog/društvenog poduzeća

- odlikuju ga demokratski način odlučivanja, neovisno o vlasničkim udjelima ili

članskim ulogama, u koji su uključeni radnici, članovi, korisnici ili potrošači te

suradničke orgnizacije

- redovito prati i vrednuje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaje

svojeg poslovanja i rezultate koristi u daljnjem planiranju kako bi ih poboljšao

- kada prestaje obavljati djelatnost svojim općim aktima ima definiranu obvezu da

svoju imovinu prenese u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili

sličnim ciljevima poslovanja ili u vlasništvo lokalne i regionalne samouprave

koja će tu imovinu upotrijebiti za razvoj socijalnog/društvenog poduzetništva.

34

Dakle, socijalni/društveni poduzetnik je svaka pravna ili fizička osoba koja kontinuirano

obavlja registriranu gospodarsku djelatnost i svojim trogodišnjim strateškim poslovnim

planom, godišnjim programom rada ili, ukoliko posluje dulje od tri godine, dosadašnjim

rezultatima može dokazati da djeluje u skladu s kriterijima. Ako ispunjava navedene

kriterije poduzetnik može ući u Evidenciju društvenih poduzetnika koja je pod

vodstvom sektorskog nadležnog tijela, a upis se vrši na razdoblje od tri godine. Za to

vrijeme obvezni su predavati godišnje izvještaje o realizaciji godišnjeg programa rada te

izvještaje o društvenoj reviziji. Nakon tri godine imaju mogućnost ponovnog upisa ili se

brišu s liste. Poduzetnici upisani u Evidenciju imaju se pravo prijavljivati na

specijalizirane natječaje i poticaje namijenjene društvenim poduzetnicima (Ministarstvo

rada i mirovinskoga sustava, 2014.).

Prilikom predstavljanja Strategije istaknuta je važnost socijalnog poduzetništva za

zapošljavanje i njegova otpornost na krizu. Naveden je podatak da je u Europskoj uniji

dva milijuna ljudi zaposleno u sektoru, dok je u Hrvatskoj to manje od 0,5 posto

(Plenar, 2014.).

Što se tiče praćenja provedbe Strategije njime upravlja tijelo sektorski nadležno za

socijalno/društveno poduzetništvo. Predviđeno je uspostavljanje Savjeta za razvoj

socijalnog/društvenog poduzetništva koje će se sastajati dva puta godišnje, na

sjednicama raspravljati i donositi strateške preporuke za razvoj socijalnog/društvenog

poduzetništva, te pratiti provedbu Strategije. U radu Savjeta sudjelovat će predstavnici

relevantnih tijela državne uprave, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i

drugih sudionika. Obvezno je sastavljanje godišnjeg izvješća o provedbi strategije, a

završna evaluacija provedbe u prvom tromjesečju 2020. godine poslužit će za pripremu

i usvajanje nove Strategije razvoja socijalnog poduzetništva (Ministarstvo rada i

mirovinskoga sustava, 2014.).

Hrvatska se suočava sa problemom visoke stope nezaposlenosti i niske stope

sudjelovanja na tržištu rada što je dovelo do povećanja udjela stanovništva ugroženog

siromaštvom i socijalnom isključenošću. U 2012. godini taj je udio iznosio 32,3 posto i

bio daleko iznad prosjeka EU. Najugroženije skupine su osobe s invaliditetom,

pripadnici nacionalnih manjina (osobito Romi i Srbi), žene, slabije obrazovane osobe,

nezaposleni mladi ljudi, dugotrajno nezaposleni i osobe iz slabije razvijenih regija.

Neuravnoteženi regionalni razvoj i ograničeni kapacitet nevladinih organizacija doveli

35

su do nejednake razine razvijenosti organizacija civilnog društva u regijama (Europska

komisija, 2014.). Slična je situacija i sa socijalnim poduzetništvom.

3.4.4 Pozitivni primjeri iz prakse

Socijalna zadruga Humana Nova je društveno poduzeće osnovano uz pomoć

Autonomnog centra – ACT 2011. godine na području Međimurske županije

(Autonomni centar - ACT, 2014.). Trenutno ima 16 zaposlenih od čega 6 osoba s

invaliditetom, 2 pripadnice nacionalnih manjina, 4 dugotrajno nezaposlene starije žene,

1 visokoobrazovanu osobu kojoj je to prvo zaposlenje, 2 dugotrajno nezaposlene mlade

majke i upravitelja. Oni su uključeni u proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih

tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala.

U današnja je vremena tekstilna industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša kako

tijekom proizvodnje tako i kao otpad. U Hrvatskoj se primjerice proizvede 135 000 tona

tekstilnog otpada godišnje. A tu su još i štetne posljedice boja za tkanine koje većinom

sadrže teške metale, uzgajanje pamuka zahtijeva upotrebu pesticida i insekticida koji se

koriste za uzgajanje pamuka, korištenje naftnih derivata za proizvodnju određenih

materijala, što dodatno zagađuje okoliš.

Socijalna zadruga Humana Nova sakuplja rabljenu odjeću i dalje je razvrstava, te

dorađuje, prenamjenjuje i reciklira. Uz to, zadruga u Čakovcu ima trgovinu nošene

odjeće koja je jeftinija i dostupnija onima slabijeg imovinskog stanja, a u Koprivnici

trgovinu redizajnirane odjeće i proizvoda od recikliranih materijala, te webshop. U

dvogodišnjem radu zadruge sakupljeno je 190 000 kg odjeće i obuće čime je smanjeno

ispuštanje CO2 u atmosferu za 684 000 kg, smanjena je upotreba pitke vode za 1 400

000 litara umjetnih gnojiva za 57 000 kg i pesticida za 38 000 kg.

Socijalna zadruga Humana Nova svojim aktivnostima izravno doprinosi povećanju

društvene tolerancije i suradnje, pomaže socijalno isključenim osobama da se integriraju

u zajednicu, smanjuje zagađenje okoliša i aktivno doprinosi razvoju lokalne zajednice

(Humana Nova, 2014.).

Rodin let d.o.o. je socijalno poduzeće u vlasništvu Udruge RODA osnovano 2012.

godine. Udruga RODA je jedna od 5 udruga koje su dobile financijska sredstva za svoj

projekt od organizacije AED (Academy for Educational Development) koja je raspisala

36

natječaj za programe financijske održivosti (Udruga RODA, 2014.). Poduzeće se bavi

proizvodnjom, prodajom i promocijom platnenih pelena koje se izrađuju u Zaštitnoj

radionici pri Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Takve pelene su zdravije za dijete,

jeftinije za roditelje i bolje za okoliš, a njihovom upotrebom moguće je uštedjeti i do pet

tisuća kuna godišnje (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2013.). U rad su

uključene osobe s invaliditetom i majke koje rade kod kuće, a zbog nezaposlenosti ili

porodiljnog dopusta imaju smanjeni izvor prihoda. Ostvarena dobit tvrtke vraća se u

zajednicu, odnosno u provedbu aktivnosti usmjerenih korisnicima. Zbog zapošljavanja i

proizvodnje koja smanjuje onečišćenje okoliša te ostalih pozitivnih učinaka na

zajednicu zadruga je 2012. godine dobila nagradu za najbolje društveno poduzeće u

Hrvatskoj (Udruga RODA, 2014.).

ANST 1700 je humanitarna udruga za pomoć ovisnicima koja od 2003. djeluje u Splitu.

Osim rehabilitacijske, psihološke i savjetodavne pomoći udruga potiče zapošljavanje i

samozapošljavanje teško zapošljivih kategorija stanovništva, potiče razvoj socijalnog

poduzetništva, te pruža edukacije socijalno isključenim osobama. Udruga potiče

resocijalizaciju liječenih ovisnika tako što ih angažira u izradi okvira za slike, ukrasnih

predmeta i suvenira, te izradi slika u različitim tehnikama koje kasnije prodaje. Kako bi

stvorili nova radna mjesta za dugotrajno nezaposlene osobe, bivše ovisnike i druge

socijalno marginalizirane skupine osnovana je i socijalna zadruga VITA-ANST. Od

navedenih djelatnosti udruga ostvaruje 20% do 30% godišnjeg proračuna (ANST 1700,

2014.).

37

4. DETERMINANTE RAZVOJA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA

Istraživanja koja proučavaju stupanj razvoja i prisutnost socijalnog poduzetništva u

nacionalnim ekonomijama kao glavne utjecaje na njegov razvoj ističu sljedeće:

raširenost društvenih i ekoloških problema unutar zemlje, povezanost sustava socijalne

skrbi i trećeg sektora, naklonjenost zakonodavnih i poreznih sustava, stupanj

gospodarskog razvoja zemlje te kulturu poticanja poduzetništva (Hoogendoorn, Hartog,

2011.). Teško je odrediti koji od navedenih faktora imaju veći a koji manji utjecaj, ali je

moguće odrediti njihovu vezu sa stupnjem razvoja socijalnog poduzetništva.

Kako je do pojave socijalnog poduzetništva došlo radi nezadovoljenih društvenih

potreba, socijalne isključenosti i siromaštva, kao prva determinanta razvoja socijalnog

poduzetništva mogu se istaknuti socijalni, odnosno društveni problemi neke zemlje.

Istraživanja pokazuju da postoji pozitivna veza između dohotka po glavi stanovnika i

socijalnog poduzetništva. Dakle, što je viši dohodak po glavi stanovnika viši je i stupanj

razvijenosti socijalnog poduzetništva. Kod tradicionalnog je poduzetništva ta veza

negativna. Takav odnos se može objasniti činjenicom da u zemljama sa nižim stupnjem

siromaštva i većim dohotkom ljudi imaju mogućnost izbora između tradicionalnog i

socijalnog poduzetništva, dok su stanovnici siromašnijih zemalja primorani baviti se

tradicionalnim poduzetništvom kako bi si osigurali osnovna sredstva za život

(Hoogendoorn, Hartog, 2011.).

Razvoju socijalnog poduzetništva doprinosi partnerski, a ne kompetitivni odnos između

vlade i neprofitnog sektora. Naime, socijalno poduzetništvo se u mnogim zemljama

javlja zahvaljujući građanskim inicijativama. Međusobnom suradnjom državnih

institucija i organizacija neprofitnog sektora postižu se bolji rezultati prilikom

rješavanja društvenih problema. Države čiji stanovnici aktivno i slobodno sudjeluju u

njihovu rješavanju imaju veći potencijal za razvoj socijalnog poduzetništva.

Financije su također bitan faktor za razvoj socijalnog poduzetništva. Postoji pozitivna

veza između razvitka socijalnog poduzetništva i državnih ulaganja u sustav socijalne

skrbi. Tako veće ulaganje u nacionalni sustav socijalne skrbi potiče razvoj socijalnog

poduzetništva (Hoogendoorn, Hartog, 2011.). Osim osobnog dohotka stanovništva i

izdvajanja države financijska se sredstva mogu promatrati i kroz razne fondove kojima

se financiraju socijalno-poduzetničke aktivnosti. U tom pogledu Europska unija ima

38

značajnu ulogu, ali je na svakoj zemlji članici da pravilno usmjeri raspoloživa sredstva.

Logično, više dostupnih sredstava i njihovo korištenje na adekvatan način omogućava

brži razvoj socijalnog poduzetništva u zemljama članicama.

Velik utjecaj na razvoj socijalnog poduzetništva ima zakonodavna politika. Zakoni,

regulative i propisi izravno utječu na poslovanje poduzeća. Vladajući svojim odlukama

mogu pozitivno ili negativno utjecati na osnivanje novih ili napredak već postojećih

socijalnih poduzeća. Na taj način utječu i na razvoj socijalnog poduzetništva. Ukoliko

odgovarajuće institucije poduzimaju mjere koje olakšavaju osnivanje i aktivno

djelovanje socijalnih poduzeća, a kojima se ne nanosi šteta ostalim sudionicima na

tržištu, potaknut će se i razvoj socijalnog poduzetništva. Bitnu ulogu ima i porezna

politika te eventualne povlastice za socijalna poduzeća koja uspješno posluju.

I sama svijest potrošača i društva u cjelini o važnosti socijalnog poduzetništva je bitna.

Što su im pozitivni utjecaji socijalno-poduzetničkih aktivnosti vidljiviji to je veća

njihova potpora, ali i vlastita angažiranost u takvim aktivnostima. Provedeno

istraživanje pokazuje da kod pojedinaca koji su stupili u kontakt sa socijalnim

poduzetnikom ili su već sudjelovali u nekoj vrsti socijalno-poduzetničke aktivnosti

postoji veća mogućnost da i sami postanu socijalni poduzetnici i doprinesu razvitku

socijalnog poduzetištva (Ferri, Urbano, 2010.).

Iako je potreba za socijalno-poduzetničkim aktivnostima veća u slabije razvijenim

zemljama gdje postoji viši postotak siromaštva, socijalne isključenosti i gdje je

smanjena ekonomska aktivnost, u praksi je socijalno poduzetništvo prisutnije što je

zemlja gospodarski razvijenija. Naime, razvijene zemlje imaju bolje uređen

zakonodavni i porezni sustav, imaju bolje financijske mogućnosti za ulaganja, građani

imaju viši dohodak i viša je svijest o važnosti socijalnog poduzetništva. Sve to pozitivno

utječe na razvoj socijalnog poduzetništva na već gore objašnjene načine.

39

5. INSTRUMENTI I MJERE EU ZA POTICANJE SOCIJALNOG

PODUZETNIŠTVA

Iako se ispunjavanje određenih socijalnih ciljeva navodi već u prvim sporazumima i

dokumentima Europske unije socijalnoj ekonomiji i socijalnom poduzetništvu se u

političkim i pravnim krugovima pridaje značajnija pažnja tek nedavno. Godine 2009.

Europski je parlament prihvatio izvještaj koji ističe socijalnu ekonomiju kao partnera i

glavnog aktera u ostvarenju ciljeva Lisabonske strategije. Europska je komisija

poduzela dvije inicijative za socijalna poduzeća, skup tvrtki koje čine sastavni dio

socijalne ekonomije: Inicijativa za socijalno poduzetništvo (Social Business Initiative) i

Prijedlog za regulaciju europskog fonda za socijalno poduzetništvo (Proposal for a

Regulation on European Social Entrepreneurship Funds).

5.1. Mjere EU za poticanje socijalnog poduzetništva

Jedna od prvih mjera Europske unije koja se može povezati sa pojmom socijalnog

poduzetništva bilo je osnivanje Europskog socijalnog fonda 1958. godine. Uspostavljen

je s ciljem smanjenja razlika u životnom standardu i blagostanju između zemalja članica

i njihovih regija i promicanja gospodarske i socijalne kohezije. Fondom su obuhvaćeni

sektori zapošljavanja, obrazovanja, socijalnog uključivanja, jačanja organizacija

civilnog društva te promicanje socijalnog dijaloga. Sredstva su namijenjena za ulaganje

u područja privlačenja i zadržavanja ljudi u zaposlenosti te modernizacije sustava

socijalne zaštite, u poboljšanje prilagodljivosti radnika i tvrtki te fleksibilnosti tržišta

rada, povećanje investicija u ljudski kapital kroz bolje obrazovanje i stjecanje vještina,

jačanje administrativnih kapaciteta i pomoć u održavanju zdrave radne snage (Europski

fondovi, 2014.). Samo Hrvatska u razdoblju od sedam godina ima na raspolaganju više

od milijardu eura iz Europskog socijalnog fonda (Ban, 2013.).

Nakon osnivanja Europskoga socijalnog fonda uslijedilo je još odluka Europske

komisije koje su se odnosile na zapošljavanje i socijalna pitanja: Socijalna povelja iz

1989. godine, Bijela knjiga o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju iz 1993. godine,

Europska strategija zapošljavanja iz 1997. godine (Kandžija, Cvečić, 2010.), no bez

naglaska na socijalno poduzetništvo.

40

Ekonomska kriza 2008. godine dovela je do pada BDP-a za 4 posto, nezaposlenost je u

siječnju 2013. godine iznosila 10,8 posto u EU-27, ogromna brojka od 26,2 milijuna

ljudi bilo je bez posla. Rekordan je bio i broj nezaposlenih mlađih od 25 godina, njih

23,6 posto. Povećala se i razlika između zemalja sa najvišom (Grčka 27,0 posto) i

najnižom (Austrija 4,9 posto) stopom nezaposlenosti, a iznosila je čak 22,1 postotnih

poena (Europska komisija, 2013.). Sve je to dovelo do intenzivnijeg promišljanja o

drugačijim modelima gospodarskog razvoja.

Naime, pokazalo se da je socijalna ekonomija otpornija od tradicionalne ekonomije na

posljedice gospodarske krize, što je potaknulo Europsku komisiju da socijalnu

ekonomiju, s naglaskom na socijalno poduzetništvo, uvrsti među glavne razvojne

prioritete.

U veljači 2011. godine usvojen je Akt o malom poduzetništvu (Small Business Act) u

kojem se društvena ekonomija ističe kao jedna od mogućnosti za razvoj malog i

srednjeg poduzetništva u EU, te se ističe potreba za usvajanjem inicijative usmjerene na

tvrtke s primarno društvenim ciljem (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014.).

Inicijativa za socijalno poduzetništvo, najopsežnija mjera za poticanje socijalnog

poduzetništva u Europi, usvojena je u listopadu 2011. godine u okviru strategije Europa

2020. Inicijativa prepoznaje socijalne poduzetnike kao pokretače društvenih promjena i

namjera joj je stvaranje povoljnog okruženja za razvoj socijalnog poduzetništva i

socijalne ekonomije u cjelini. Sadrži i neke mjere kojima Europska komisija podupire

zemlje članice i regije na razvoj odgovarajućih strategija i poduhvata kojima bi se

unaprijedilo socijalno poduzetništvo (Europska komisija, 2013.). Strategijom Europa

2020 je utvrđeno pet glavnih ciljeva koji se odnose na zapošljavanje, obrazovanje,

istraživanje i inovacije, socijalnu uključenost i smanjenje siromaštva te na klimatske

promjene/energiju. Strategija također uključuje i inicijative koje služe kao okvir

djelovanja EU i nacionalnih tijela za podupiranje njenih prioriteta (Europska komisija,

2014.).

Kako se socijalna poduzeća najčešće bave problemom nezaposlenosti i radne

integracije, zaštite okoliša te ostalim područjima koja su u uskoj vezi s ciljevima

strategije, među inicijativama je i već spomenuta Inicijativa za socijalno poduzetništvo.

Inicijativa za socijalno poduzetništvo se zapravo nastavlja na rad Inovacijske unije

(Innovation Union), Platformu protiv siromaštva i socijalne isključenosti (Platform

41

against poverty and social exclusion) i prijedlog Europske komisije za osnivanje

Programa društvene promjene i inovacija (Programme on Social Change and

Innovation). Inicijativa za socijalno poduzetništvo je zapravo kratkoročni akcijski plan

za poticanje osnivanja, rasta i razvoja socijalnih poduzeća. Financijska sredstva za

provedbu mjera izdvajaju se iz Programa za društvene promjene i inovacije od 6.

listopada 2010. godine u iznosu od 90 milijuna eura. Podrška socijalnom poduzetništvu

u okviru državne i regionalne kohezijske politike financira se sredstvima Europskog

socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj (Europska unija, 2011.).

Socijalno poduzetništvo se kao jedna od glavnih poluga za poticanje gospodarskog rasta

spominje i u Aktu o jedinstvenom tržištu (Single Market Act) iz 2011. godine, te u Aktu

o jedinstvenom tržištu II (Single Market Act II) iz 2012. godine (Europska unija, 2014.).

U veljači 2013. godine komisija je iznijela Paket mjera socijalnih/društvenih investicija

(Social Investment Package) kako bi se potaknule zemlje članice na jačanje strategija

socijalne inkluzije i efektivnije korištenje budžeta za društvene potrebe. Naglašava se

važnost javnih investicija za razvoj i pokretanje ljudskog kapitala, ali i pokazuje kako

privatni i treći sektor mogu doprinijeti socio-ekonomskoj uključenosti (Europska

komisija, 2013.).

Na skupu društvenih poduzetnika i njihovih pristaša 16. i 17. siječnja 2014. godine

donesena je Strasburška deklaracija. Njih više od 2000 okupilo se kako bi na

dvodnevnom interaktivnom događaju pod nazivom „Social Entrepreneurs: have your

say!“ zajednički raspravljali o važnosti socijalne ekonomije i budućim planovima.

Okupljanje je organizirano kako bi se sagledala dosadašnja dostignuća i provedba

Inicijative za socijalno poduzetništvo, odredili prioriteti budućih aktivnosti, kako bi se

sudionici uključili u oblikovanje europskog socijalnog poslovnog plana za narednih tri

do pet godina, kako bi se osnažila mreža sudionika potpore osnivanja novih i već

postojećih socijalnih poduzeća, kako bi se probudila svijest o odgovornosti

institucionalnih aktera.

Događaj u Strasbourgu razlikuje se od ostalih događaja na istu temu jer sudionici,

uglavnom socijalni poduzetnici, raspravama i zaključcima sami kreiraju deklaraciju.

Također, imali su priliku predstaviti svoj rad i dobiti korisne informacije o dobrim

primjerima iz prakse od ostalih sudionika. Sudionici su sami predlagali teme i davali

prijedloge za buduće odluke, te sami kreirali tijek događaja. Za obavljanje određenih

42

aktivnosti bilo je angažirano i nekoliko socijalnih poduzeća (Europska unija, 2014.).

Prilikom razmatranja dosadašnjih postignuća Inicijative za socijalno poduzetništvo

prema područjima, postignuto je slijedeće:

Što se tiče poboljšanja pristupa financijskim sredstvima;

- Javna sredstva korištena su za pomoć socijalnom poduzetništvu. Program

zapošljavanja i socijalnih inovacija (Employment and Social Innovation

programme) 2014-20 poticati će socijalne investicije sa 85 milijuna eura. U

istom periodu, promoviranje socijalne ekonomije i socijalnog poduzetništva

stvara im prednost za sredstva iz Europskih strukturalnih fondova, što dodatno

motivira države članice na pružanje financijskih potpora za osnivanje, rast i

razvoj socijalnih poduzeća.

- Za razvoj sektora potrebne su i privatne investicije zbog čega je osnovan

Europski socijalni poduzetnički fond (European Social Entrepreneurship Fund).

Na taj je način od srpnja 2013. godine investitorima olakšano prepoznavanje

investicija u socijalno poduzetništvo.

- Razvijene su i društvene burze (Social Stock Exchange) s daljnjom namjerom da

se dopusti trgovanje udjelima socijalnih poduzeća na reguliranoj burzi

(Financial Services Authority). U listopadu 2013. objavljen je Europski kodeks

ponašanja za pružanje mikrokredita (Code of Good Conduct for Micro-credit

Provision) kako bi se pružila potpora sektoru prilikom rješavanja problema u

vezi s pristupom dugoročnom financiranju, održavanjem/povećanjem kvalitete

usluga i poticanjem transparentnosti u sektoru. Također, sve je značajnije i

grupno financiranje, tzv. Crowdfunding.

O drugom području, povećanju vidljivosti socijalnog poduzetništva;

- Osnovana je online platforma Europska socijalna inovacija (Social Innovation

Europe) koja olakšava komunikaciju i informiranje socijalnih poduzetnika. S

istim ciljem 2010. godine osnovan je i Forum malih i srednjih poduzeća koji

omogućava komunikaciju između malih i srednjih poduzeća, socijalnih

poduzeća i financijskih institucija. Kroz programe Mladi na djelu, Erasmus i

druge programe obrazovanja financiraju se edukacije i stručna osposobljavanja

socijalnih poduzetnika u Europi.

43

- Također, važno je pomoći i državnim tijelima da shvate važnost društvenog

sektora. Objavljen je „Vodič za socijalne inovacije“ kao shema podrške

socijalnom poduzetništvu. U tijeku je i izrada probne karte socijalnih poduzeća

koja bi trebala dati jasniju i transparentniju sliku socijalnog poduzetništva i

stvoriti bazu podataka socijalnih poduzeća, a ujedno poslužiti i kao smjernica za

daljnje akcije.

Kod unaprjeđivanja pravnog okvira;

- Paket reformi javnih nabavki trebao bi potakuti javne vlasti da prilikom kupnje

proizvoda uzimaju u obzir socijalne kriterije vezane za proces proizvodnje.

Godine 2011. predstavljen je paket mjera koji daje veću fleksibilnost tijelima

javne vlasti prilikom pružanja državnih potpora socijalnim poduzećima. Naime

prag obvezne prijave naknada javnih službi socijalnim poduzećima podignut je

na 500 tisuća eura za rok od tri godine.

- Razmatraju se pravni oblici koji se mogu javljati u okviru socijalnog

poduzetništva. Trenutno traju pregovori o prijedlogu za Europsku zakladu

(European Fundation) kojom bi se olakšale prekogranične aktivnosti zaklada od

javnog interesa, dok je drugi pravni oblik, Europska društvena kooperacija

(European Cooperative Society), već dostupan (Europska komisija, 2014.).

U svibnju 2013. godine u suradnji s investitorima iz privatnog sektora pokrenut je

Social Impact Accelerator (SIA), prvo Paneuropsko javno-privatno partnerstvo koje

podržava i potiče socijalno poduzetništvo. SIA je zapravo pilot inicijativa čija je svrha

povećati dostupnost financijskih sredstava socijalnim poduzetnicima. SIA djeluje kao

fond fondova kojima upravlja Europski investicijski fond, a investicije su namijenjene

socijalnim poduzećima diljem Europe. EIB grupi su se kao investitori osnivači

pridružili i Crédit Coopératif i Deutsche Bank (Europski investicijski fond, 2014.).

5.2. Mjere i instrumenti poticanja socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj

Hrvatska je od 2007. godine imala pravo korištenja sredstava Programa IPA unutar čije

su se IV. komponente, razvoj ljudskih potencijala, provodili projekti zapošljavanja i

socijalnog uključivanja. Najznačajniji projekt financiran sredstvima IPA-e je Forum

socijalnog poduzetništva – SEFOR (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014.).

44

Forum socijalnog poduzetništva zamišljen je kao mreža organizacija koje se bave

socijalnim poduzetništvom i koje potiču zapošljavanje marginaliziranih skupina

stanovništva. Cilj je povezati socijalne poduzetnike kako bi se povećali njihovi

kapaciteti i kako bi postali konkurentniji na tržištu rada. Ukupna vrijednost projekta u

iznosu od 120.090,00 eura financirana je 85% (100.000 eura) od strane Europske unije,

a preostali iznos donirale su udruge partneri u projektu. Organizacije članovi SEFOR-a

dobivaju informacije i edukacije putem web-magazina, priručnika i druge aktivnosti

potpore, a predviđene su i edukacije za mentore/savjetnike socijalnog poduzetništva.

Također, u okviru Foruma dodjeljuju se nagrade za socijalnog poduzetnika godine

(Operativna struktura Razvoj ljudskih potencijala, 2014.). Nadalje, osnovana je

nacionalna mreža centara potpore tzv. Klaster za eko društveni razvoj i inovacije –

CEDRA HR, koji obuhvaća pet regionalnih centara potpore. Takvi centri imaju veliku

ulogu u razvoju socijalnog poduzetništva i podizanju razine znanja i vještina

upravljanja, financiranja i promicanja socijalno-poduzetničkih aktivnosti organizacija

civilnog društva. Napretku u tom pogledu pridonio je i British Council programima

obuke za socijalne poduzetnike „Skills for social entrepreneurs“, financiranima iz

sredstava Leonardo da Vinci programa (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava,

2014.).

Nakon stupanja u Europsku uniju 2013. godine Hrvatska je dobila pravo korištenja

sredstava Europskog socijalnog fonda. Za šestomjesečno razdoblje, od srpnja do

prosinca 2013. godine, imala je na raspolaganju 60 milijuna eura (Europska komisija,

2014.).

Tijekom provedbe Operativnog programa „Razvoj ljudskih potencijala“ 2007.- 2013.

godine, međusobno su surađivali Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo

socijalne politike i mladih, Ured za udruge i socijalni/društveni poduzetnici. Kao

pozitivna posljedica suradnje u travnju 2013. godine donesena je Odluka o osnivanju

Radne skupine za izradu strategije socijalnog/društvenog poduzetništva u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Prvi sastanak Radne skupine održan

je u svibnju 2013. godine i tada su se okupili članovi Radne skupine, predstavnici tijela

državne uprave, civilnog društva, socijalnih partnera, strukovnih organizacija,

regionalnih razvojnih agencija i akademske zajednice. Pisani prilozi i usmene rasprave

Radne skupine poslužili su prilikom izrade Nacrta Strategije razvoja

45

socijalnog/društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do

2020. godine (Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014.).

U srpnju 2014. godine predstavljen je nacrt novog Operativnog programa „Učinkoviti

ljudski potencijali“. Njime se detaljno opisuju mjere i aktivnosti za učinkovito

korištenje 1 582 210 217 eura iz europskih fondova (Grafikon 2).

Grafikon 2: Struktura operativnog programa

Izvor: Studentica prilagodila prema: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, 2014.

U sustav upravljanja i provedbe programa i projekata uključeni su Ministarstvo rada i

mirovinskoga sustava, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Ministarstvo

socijalne politike i mladih, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Agencija za

strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Hrvatski zavod za zapošljavanje i

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva (Ministarstvo socijalne politike i

mladih, 2014.).

Kako je Hrvatska jedna od članica s najvećom stopom nezaposlenosti mladih osoba,

ima pravo prijave za potporu iz Inicijative EU-a za zapošljavanje mladih (Europska

komisija, 2014.).

33.68%

20.73%

28.44%

12.09%

5.06% visoka zapošljivost i mobilnostradne snage

socijalno uključivanje

obrazovanje i cjeloživotno učenje

pametna administracija

tehnička pomoć

46

6. UČINCI SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA NA EKONOMSKU SITUACIJU

Socijalna ekonomija, pa tako i socijalno poduzetništvo od velikog su značaja za razvoj

gospodarstva osobito u vremenu kada se mnoge zemlje oporavljaju od gospodarske

krize. Pozitivni utjecaji socijalnog poduzetništva najvidljiviji su i najlakše mjerljivi u

području zapošljavanja. Nadalje, doprinose društvenoj integraciji marginaliziranih

skupina, a svojim radom istovremeno utječu na razvoj poduzetništva malih i srednje

velikih poduzeća.

Socijalno poduzetništvo pripomaže u rješavanju nekih od najčešćih problema s kojima

se suočava društvo. Socijalni poduzetnici pokušavaju pronaći nove načine i nova

rješenja za njihovo uklanjanje. Ti novi pristupi trebali bi se prenijeti u javni sektor kako

bi se stvorili učinkovitiji mehanizmi identifikacije, interpretacije i širenja najbolje

prakse u čitavom sustavu socijalne skrbi. Poticanje i ohrabrivanje inovativnih rješenja

doprinosi društvu u cijelini. Iako postoji i određeni rizik takvog pristupa u trenutnom

stadiju razvitka on je gotovo zanemariv u usporedbi sa koristima koje se mogu ostvariti

za čitavo društvo.

S druge strane djelovanje socijalnih poduzeća je u većini slučajeva isplativije od

djelovanja državnih institucija socijalne skrbi zbog manjeg stupnja birokratizacije, veće

fleksibilnosti i odanosti zaposlenika. Dakle, i financijski bi se više isplatilo kada bi

sustav socijalne skrbi prihvatio rješenja koja primjenjuju socijalni poduzetnici

(Leadbeater, 1997.).

Socijalni poduzetnici stvaraju društvenu imovinu koje ne bi bilo da nema njihovih

aktivnosti. Ona se može javljati u obliku zgrada, novih usluga ili stvaranjem dobre

reputacije, no najvažniji oblik koji nastaje je društveni kapital. Socijalni kapital

predstavlja mrežu odnosa temeljenu na međusobnom povjerenju koja služi kao temelj

za stvaranje partnerstva i suradnje u ekonomskom svijetu. Takvi odnosi omogućavaju

rješavanje problema koji bi bili nepremostivi kada bi se njima zasebno bavili. Njihov je

utjecaj i širi od toga, a odražava se u jačem zajedništvu sa još snažnijim vezama

povjerenja i suradnje (Leadbeater, 1997.).

Socijalna poduzeća internaliziraju eksternalije koje tržište često ignorira i njima

povećava output društvene vrijednosti. Nadalje, stvara se dodana vrijednost tako

proizvedenim proizvodima, pa su potrošači spremni za njih platiti cijenu koja je i viša

47

od tržišne. Tako stvorena vrijednost vodi do veće samoodrživosti i privlači investitore.

Razvoj socijalnog poduzetništva u svakoj se zemlji promatra i odvija zasebno ovisno o

prazninama i položajima koje postojeće institucije ne uspijevaju pokriti i koje ostaju

otvorene za distribuciju dobara i usluga (Volkmann i suradnici, 2012.).

Svaki poduzetnik pokušava svojim radom stvoriti nekakvu vrijednost. U tradicionalnom

poduzetništvu ona je najčešće financijska, dok socijalno poduzetništvo stvara društvene

vrijednosti. U kojem god obliku bila ta vrijednost ona predstavlja nekakvu korist za

osobe čije nužne i razumne potrebe nisu zadovoljene na neki drugi način. U

ekonomskom svijetu postoji mnogo metoda i načina za mjerenje novostvorenih

vrijednosti, no kod socijalnog poduzetništva to je mnogo teže. Pet je vrijednosnih

značajki koje je potrebno naglasiti s aspekta socijalnog poduzetništva. Kao prvo, ta je

vrijednost subjektivna i ovisi o vlastitom iskustvu korisnika dobara ili usluga socijalnog

poduzetništva. Kao drugo, ta vrijednost ovisi i o samim sudionicima koji se razlikuju

prema motivaciji, potrebama, mogućnostima i dr. Treće, društvena vrijednost je kao i

ekonomska podložna ponovnoj procjeni, ali je kod društvene češća pojava asimetrije

između uloženih resursa i outputa. Četvrto, društvena vrijednost sa sobom povlači i

nemjerljive elemente koje je nemoguće metrički izraziti. I na kraju, neke vrijednosti u

društvenom kontekstu je nemoguće odvojiti i promatrati zasebno (Nicholls, 2008.).

Istraživanje unutar trećeg sektora koje je proveo EMES (European Network Research)

pokazalo je da postoji proporcionalna veza između nacionalne ekonomije i društvenog

razvitka i poduzimanja socijalno poduzetničkih pothvata i pojave socijalnih poduzeća.

U zemljama sa relativno niskim stupnjem razvoja niska je i razina percipiranja

društvenih potreba, a njihovo je zadovoljavanje uglavnom delegirano na neformalnu

razinu, dok je socijalno poduzetništvo gotovo ograničeno na područje radne integracije.

Takve organizacije natječu se na tržištu s organizacijama javnog sektora i

tradicionalnog neprofitnog sektora, uglavnom kaskajući za njima. Dakle snaga socijalno

poduzetničkih aktivnosti vezana je za snagu ostalih konkurenata na tržištu. Tako su

primjerice socijalnim poduzećima u Njemačkoj i Belgiji direktni konkurenti

organizacije neprofitnog sektora, a njihova uspješnost recipročna je stupnju razvoja.

Nadalje, stupanj autonomije i relativna lakoća provođenja aktivnosti, koja je povezana

sa pravnim odlukama, u pozitivnoj su vezi s pojavom inovativnih socijalnih poduzeća

(Mair i suradnici, 2006.).

48

Osim nemjerljivih doprinosa društvu socijalno poduzetništvo ostvaruje i neke od ciljeva

koji su mjerljivi u tradicionalnim ekonomskim terminima. Stvaranje novih radnih

mjesta i smanjenje nezaposlenosti svakako je jedan od njih (Leadbeater, 1997.).

Zapošljavanje marginaliziranih skupina najbolji je način borbe protiv njihove socijalne

isključenosti. Ekonomski rast i socijalna kohezija, koja se često ističe kao jedan od

glavnih ciljeva Europske unije, usko su povezani i pozitivne promjene prvog pozitivno

utječu na drugo, i obrnuto. Tako društvo s većim stupnjem socijalne kohezije

predstavlja i efektivnije gospodarstvo (Spear, Bidet, 2003.).

Gospodarska kriza koja je započela 2008. godine imala je manji utjecaj na

nezaposlenost u socijalnoj ekonomiji nego u tradicionalnom gospodarskom sektoru.

Prema prikupljenim nacionalnim izvješćima zaposlenost u socijalnoj ekonomiji gotovo

se nije smanjivala u prvom razdoblju krize, od 2008. do 2010. godine, no nakon toga i u

tom sektoru bilježi se smanjenje radnih mjesta. U Italiji je zaposlenost unutar socijalne

ekonomije nastavila rasti i u 2010. i 2011. godini, što je posebno vidljivo u većim

kompanijama. Najveće talijanske društvene zadruge, njih 106, u 2008. zapošljavalo je

75 828 osoba, 2009. je taj broj porastao na 81 156, a 2010. na 84 243 zaposlenih. U

Španjolskoj, koja ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u EU, između 2008. i

2012. godine zaposlenost u zadrugama se smanjila za 9 posto, dok je u privatnom

sektoru taj postotak dvostruko veći. Slična je situacija i u Francuskoj. Gubitak radnih

mjesta u zadrugama iznosio je 1,7 posto, znatno manje nego u privatnom sektoru, dok

uzajamna društva bilježe porast zaposlenosti i do 3 posto (Campos, Ávila, 2012.).

Socijalno poduzetništvo potiče ekonomsku aktivnost i poduzetništvo u područjima koja

su zapostavljena radi niske profitabilnosti. Takvi se primjeri mogu pronaći u

poljoprivredi kada su neka područja zanemarena radi visokih proizvodnih troškova.

Također socijalno poduzetništvo potiče razvoj poduzetničke aktivnosti u nekim

kulturama i sektorima koji se tradicionalno ne smatraju poduzetničkima, kao što su

socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge (Europska komisija, 2013.).

Najveći dio socijalnih poduzeća čine mikro, mala i srednje velika poduzeća. Radi

brojnosti i društvenog doprinosa svojim aktivnostima, razvojem i poslovanjem utječu na

cjelokupni razvoj malog i srednjeg poduzetništva u EU koji se ističe kao jedna od

najbitnijih komponenti za razvoj europskog gospodarstva. Europske strategije

zapošljavanja se između ostaloga temelje i na poduzetništvu koje djeluje na razvoj

49

aktivnijeg poslovnog okruženja te stvaranje novih i boljih radnih mjesta (Kandžija,

Cvečić, 2010.). Najnoviji podaci pokazuju da je svako četvrto novoosnovano poduzeće

u Europi socijalno, dok se u pojedinim zemljama članicama poput Francuske, Finske i

Belgije situacija mijenja na svako treće (Europska unija, 2014.). Kako raste njihov broj

tako raste i njihova uloga u razvoju malog i srednjeg poduzetništva Europske unije.

Ukratko, tri su glavna oblika doprinosa socijalnog poduzetništva zajednici: kratkoročno,

ono donosi mjerljive koristi za društvo i ekonomiju, poput stvaranja novih radnih

mjesta, proizvodnje outputa i ušteda u javnom sektoru; na srednji rok, predstavljaju

potencijalni model za reforme sustava socijalne skrbi i stvaranje bolje suradnje sa

javnim sektorom; dugoročni doprinos je njihova mogućnost stvaranja i investiranja

društvenog kapitala (Leadbeater, 1997.).

Socijalno poduzetništvo nastavlja se i dalje razvijati, proaktivno doprinoseći društvenim

promjenama i inovacijama unutar nekoliko područja aktivnosti: od socijalnog

uključivanja do kreiranja radnih mjesta i smanjenja siromaštva, kako na lokalnoj tako i

na globalnoj razini (Mair, Robinson, Hockerts, 2006.).

50

7. IZAZOVI I PERSPEKTIVE SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U EU

Za očekivati je da će sve više socijalnih poduzeća biti prisutno na tržištu, ali u kojoj

mjeri i koliko brzo će se te promjene događati teško je reći. Sve ovisi o angažiranosti

nacionalnih tijela, mjerama Europske unije, ali i samim građanima i poduzetnicima.

7.1. Problemi i ograničenja s kojima se susreću socijalni poduzetnici

Bez uspješnog socijalnog poduzetnika nema ni uspješnog socijalnog poduzeća.

Socijalni poduzetnici moraju imati poduzetnički duh i neiskorištene resurse usmjeriti na

zadovoljavanje potreba društva, moraju biti inovativni kako bi stvorili novi proizvod ili

uslugu i pronašli novi način rješavanja društvenih problema, moraju biti transformatori

kako bi organizacije pretvorili u dinamične i kreativne i storili nove mogućnosti za

razvoj zajednice. Uspješni socijalni poduzetnici moraju biti dobri vođe i govornici,

vizionari i stvaratelji partnerskih odnosa (Leadbeater, 1997.).

No, same odlike uspješnog socijalnog poduzetnika ne garantiraju i uspješno socijalno

poduzeće. Kako to već ide u poslovnom svijetu i socijalno će se poduzetništvo kroz

različite stupnjeve rasta suočavati sa različitim izazovima (Tablica 10).

51

Tablica 10: Ciljevi i rizici u razvojnom ciklusu socijalnog poduzeća

Razvojna faza Ciljevi Rizici

I. FAZA

Stjecanje socijalnog kapitala

Određivanje misije Selekcija zaposlenika Stjecanje fizičkog kapitala

Pogrešno postavljena misija Pogrešno odabrani zaposlenici

II. FAZA

Investiranje socijalnog kapitala

Rast Novi projekti, korisnici, partneri

Financijski problem Pogrešan proizvodni miks Preopterećenost menadžmenta

III. FAZA

Raspodjela socijalnog kapitala

Sigurnost za daljnji rast

Stagnacija Problemi u menadžmentu

Izvor: prilagodila studentica prema: Leadbeater, 1997.

Prvi problem koji se javlja u početnoj fazi je financiranje. Čak 80% poduzetnika koristi

vlastita sredstva kako bi financirali osnivanje poduzeća, što je razumljivo vrlo riskantno,

a k tome često i nedovoljno. Opće je poznato da tržišta financijskog kapitala nisu

previše otvorena za socijalne poduzetnike. U zemljama s relativno slabim i nerazvijenim

bankovnim sustavom 87-100 posto sredstava koji dolaze iz vanjskih izvora (koji nisu od

poduzetnika) čine tzv. neformalni izvori. Ta sredstva uglavnom čine donacije i kao

takve su nepouzdane za duži vremenski period i daljnje podupiranje rasta i razvoja

poduzeća (Lyons, 2013.).

Primjerice, istraživanje provedeno u Francuskoj je pokazalo da je za razdoblje od 3 do 5

godina za 62 socijalna poduzeća potrebno 2,5 milijuna eura, dok je 50 ispitanih

investitora u socijalno poduzetništvo spremno izdvojiti 252 000 eura (Convergences

2015, 2012.). Premalo za potrebe socijalnih poduzetnika, a slična ako ne i lošija

situacija je i u ostalim zemljama. Povezanost socijalnog poduzetništva i nove društvene

vrijednosti čine njegovu pojavu vjerojatniju u područjima gdje se napušta tradicionalna

ekonomija. Uspješnija područja uspješnije koriste resurse, stoga socijalni poduzetnici

imaju veću tendenciju razvitka svojih poduzeća tamo gdje resursi nisu dovoljno

52

iskorišteni, gdje postoji visoka stopa nezaposlenosti ili neiskorištenost infrastrukture.

No iako je potencijal socijalnog poduzetništva veći u siromašnijim područjima,

provođenje aktivnosti u praksi najčešće je kompliciranije i teže nego u razvijenijim

područjima (Nicholls, 2008.).

7.2. Namjere, očekivanja i rezultati koji se žele postići

Strategija Europa 2020 se direktno nastavlja na Lisabonsku strategiju iz 2000. godine.

Dok je cilj Lisabonske strategije bio učiniti Europsku uniju najkonkurentnijim i

najdinamičnijim svjetskim gospodarstvom, cilj nove desetogodišnje strategije su rast i

razvoj temeljeni na znanju i inovacijama te jačanje konkurentnosti i poticanje

zapošljivosti europske radne snage (Ured za udruge, 2014.).

Socijalna poduzeća nailaze na pravne, administrativne i financijske prepreke tijekom

poslovanja i nisu u prilici u potpunosti iskoristiti prednosti jedinstvenog tržišta. Namjera

je da se sustav javnih nabavki, državnih potpora i financijskog tržišta dobro sagleda i,

gdje je to potrebno, prilagodi kako bi se povećala konkurentnost socijalnih poduzeća.

Inicijativom za socijalno poduzetništvo Europska komisija predlaže 11 glavnih mjera

podjeljenih u tri grupe. Prvu grupu čine mjere kojima se olakšava pristup financijskim

sredstvima, a to su: formiranje europskog pravnog okvira za socijalni investicijski fond,

stvaranje boljeg pravnog i institucionalnog okruženja za mikrokreditiranje,

uspostavljanje financijskog instrumenta za olakšan pristup financiranju socijalnih

poduzeća u iznosu od 90 milijuna eura, uvođenje prioritetnih prava za socijalna

poduzeća na sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog

fonda. Drugu skupinu čine mjere za povećanje vidljivosti socijalnog poduzetništva:

izgradnja karte socijalnih poduzeća u Europi kako bi se dobri primjeri iz prakse

poslužili kao uzor, stvaranje javne baze podataka oznaka i potvrda primjenjivih na

socijalno poduzetništvo kako bi se povećala njihova vidljivost i omogućila međusobna

usporedba, poticanje suradnje između državnih uprava i regionalnih samouprava za

bolju implementaciju strategije, izgradnja jedinstvene višejezične elektroničke baze

podataka i platforme za socijalne poduzetnike, inkubatore i klastere te socijalne

investitore kako bi se povećala njihova prepoznatljivost i pristup programima EU. Treća

skupina su mjere za poboljšanje zakonodavnog okvira djelovanja socijalnih poduzeća:

53

pojednostavljivanje propisa u Europskom statutu o zadrugama i Europskom statutu o

zakladama, povećanje kvalitete ugovora u kontekstu javnih nabavki (osobito za

socijalne i zdravstvene usluge) i osiguranje radnih uvjeta prema načelima

nediskriminacije, jednakog tretmana i transparentnosti, pojednostavljivanje propisa koja

se odnose na državne potpore kako bi se povećao broj socijalnih poduzeća (Europska

unija, 2011.).

U Strasburškoj deklaraciji iz 2014. godine navodi se deset aktivnosti koje treba

provoditi kako bi se u potpunosti ostvario potencijal socijalnih poduzeća na području

Europske unije. (1) Treba nastaviti poduzimanje mjera iz Inicijative za socijalno

poduzetništvo, ali razviti i njenu drugu fazu kojom će se proširiti njezin opseg, produbiti

njezino partnerstvo s državama članicama, regionalnim i lokalnim vlastima,

organizacijama civilnog društva i ključnim akterima u okolini. (2) Europski gospodarski

i socijalni odbor, sljedeća Europska komisija sa posebnim ustrojem za socijalno

poduzetništvo i sljedeći saziv Europskog parlamenta trebaju preuzeti potpunu

odgovornost i provesti mjere predložene u Strasbourgu. (3) Na europskoj, nacionalnoj,

regionalnoj i lokalnoj razini potrebna je jača interakcija sa socijalnim poduzetnicima

prilikom stvaranja novih mjera za poticanje socijalnog poduzetništva. (4) Predanost

Komisije stvaranju okoline za socijalna poduzeća mora postati sastavni dio njenih

politika. (5) Države članice, regionalne i lokalne vlasti u partnerstvu sa socijalnim

poduzećima, moraju podupirati njihov rast i pomoći im izgraditi dodatne kapacitete,

bilo kroz pravni oblik, pristup financijama, potpore za novoosnovana poduzeća i razvoj,

obuku i obrazovanje ili javnu nabavu. (6) Europske institucije i države članice trebaju

ojačati ulogu socijalnih poduzeća u strukturnim reformama čiji je cilj izlazak iz krize,

osobito u područjima slabije razvijenosti socijalne ekonomije. (7) Komisija, države

članice i regije moraju pojačati prekograničnu suradnju socijalnih poduzeća, zbog

razmjene znanja i praksi. Potrebna je i bolja međusobna suradnja državnih tijela kako bi

se ojačao kapacitet potpore socijalnom poduzetništvu. (8) Javni i privatni akteri moraju

razviti puni opseg prikladnih financijskih instrumenata i posrednika za podupiranje

socijalnih poduzeća tijekom čitavog njihovog životnog ciklusa. (9) Potrebna su dodatna

istraživanja i prikupljanje statističkih podataka na nacionalnoj razini, zbog boljeg

razumijevanja, priznavanja i vidljivosti socijalnog sektora, kako među onima koji

osmišljavaju politike tako i među građanima. (10) Svi akteri moraju promatrati rast i

54

stvaranje vrijednosti iz šire perspektive, uključivanjem socijalnih pokazatelja i

ukazivanjem na pozitivan društveni utjecaj u izvještavanju o socijalnom i ekonomskom

napretku (Europska komisija, 2014.).

Nadalje, osnivanjem SIA-e očekuje se stvaranje održivog investicijskog tržišta za

socijalno poduzetništvo u Europi, a to je tek prvi korak EIB6 grupe prema ostvarenju tog

cilja (Europski investicijski fond, 2014.).

Radi postizanja željenih rezultata za razdoblje od 2014. do 2020. godine iz Europskog

socijalnog fonda će se izdvajati deset milijardi eura svake godine za financiranje

projekata koji omogućavaju ostvarenje socijalnih ciljeva (Europski fondovi, 2014.).

7.3. Trendovi i izazovi koji će utjecati na poslovanje socijalnih poduzeća

Zemlje u razvoju imaju najveći potencijal za razvoj socijalnog poduzetništva. I

organizacije poput Svjetske banke, WTO-a i druge također podupiru dobre i uspješne

poslovne modele u tim regijama. Unatoč niskoj razini bogatstva po stanovniku,

očigledno je da se u nekim zemljama u razvoju razvija ekonomsko okruženje povoljno

za financiranje socijalnog poduzetništva (Lyons, 2013.).

Prema dosadašnjim iskustvima, jedan autor knjige Understanding social enterprise:

theory and practice, Ridley-Duff, smatra da će se broj socijalnih poduzeća idućih 10

godina samo povećavati i da će u praksi biti sve više održivih i uspješnih socijalnih

poduzetnika. Na dugoročniji razvoj sektora utjecati će oni ambicioziniji poduzetnici.

Rast će potražnja za edukacijskom infrastrukturom gdje se mogu razvijati, legitimizirati

i širiti ideje. To je važno kako bi se povećala demokratska kontrola ekonomskog,

socijalnog i ljudskog kapitala u socijalnom poduzetništvu. A očekuje da će se formirati

nezavisna politička stranka koja će zastupati interese socijalnih poduzeća.

Drugi autor knjige, Bull, smatra da će svijest o socijalnom poduzetništvu i interes

javnosti za osnivanje novih socijalnih poduzeća sve više rasti. Očekuje uključivanje

socijalnih poduzeća s njihovim poduzetničkim i alternativnim rješenjima za probleme

koji se javljaju kod krajnjih korisnika. Javni sektor usluga trebao bi objeručke prihvatiti

6 EIB grupu čine Europska investicijska banka i Europski investicijski fond

55

poduzetništvo i transparentno prikazivati aktivnosti, ostvarene društvene/socijalne

rezultate i utjecaje koji se daju izraziti ekonomskim vrijednostima.

Do sredine XXI. stoljeća oni koji su zainteresirani za mjerenje društvenih rezultata

trebali bi imati pozamašno teorijsko znanje do te mjere da se mali lokalni nabavljači i

pružatelji usluga uključe u opskrbni lanac (Ridley-Duff, Bull, 2011.).

Smatra se da će do 2020. godine sve dobrotvorne organizacije biti na pragu socijalnog

poduzetništva ostvarujući dio, ako ne i sav prihod, poduzetničkim aktivnostima.

Pretpostavka je da će se i privatni sektor približavati socijalnom poduzetništvu.

Europa sve više ističe socijalnu komponentu poslovanja i etičko ponašanje, a korisnici

sve veću pažnju pridaju upravo tim stvarima. Tako će se i mala i srednja poduzeća za

lojalnost svojih klijenata morati dokazati na tim područjima. Doći će do preklapanja

područja djelovanja dobrotvornih organizacija, profitnih poduzeća i javnog sektora, a

prostor između njih koji trenutno čine socijalna poduzeća sve će više rasti.

I dok se još uvijek raspravlja o definiranju socijalnog poduzetništva, u skoroj

budućnosti će u centru rasprava biti mjerenje i uspoređivanje socijalnog tj. društvenog

utjecaja. Takvi sustavi mjerenja neće se samo primjenjivati na organizacije socijalne

ekonomije već na sve one koje su prisutne na tržištu. U godišnjim izvješćima

organizacija i poduzeća bit će prikazani podaci društvenog, okolišnog i ekonomskog

utjecaja. Socijalna poduzeća će se na taj način izjednačiti s onima iz privatnog ili javnog

sektora, a pažnja se neće pridavati predznaku poduzeća ili sektoru iz kojeg dolazi već

samo njegovoj poziciji na ljestvici socijalnog utjecaja.

I socijalna poduzeća rast će i razvijati se do velikih internacionalnih kompanija, a s

takvim rastom dolazi i prijetnja udaljavanja od prvotnih ciljeva. Rješenje se možda

nalazi u socijalnom franšiziranju. Na taj način bi se dobre ideje i aktivnosti poduzeća

širile cijelom Europom, ali bez gubitka temeljnih vrijednosti. Unatoč svim promjenama

i međusobnom približavanju sektora, socijalna poduzeća će i dalje djelovati na

granicama društva, ali će se te granice razlikovati od današnjih, bit će pomaknute.

Socijalna poduzeća predstavljat će europski laboratorij za rast i razvoj boljeg društva

(British Council, 2014.).

56

7.4. Budući investitori u socijalno poduzetništvo

Najpouzdaniji izvor kapitala za nova mlada socijalna poduzeća dolaze od strane

investitora rizičnog kapitala (venture capitalists), ali je bitno da socijalni poduzetnici

pronađu pouzdanog i iskusnog investitora koji neće ugroziti njegove ciljeve. Uz to,

bitno je da poduzetnik odabere investitora koji će podupirati poslovne poteze usmjerene

na ostvarenje ciljeva, a ne prvenstveno na povećanje profita. Dakle, poželjno je da

poduzetnik i investitor dijele zajedničku viziju. Ako se investitor brine za uspjeh na

socijalnom planu, poduzetniku je lakše ostvariti financijski povrat koji zahtijeva

investitor. Izbor investitora bitan je za kasniji životni tijek poduzeća (Lyons, 2013.).

Predviđa se da će do 2020. godine tradicionalni modeli investiranja preko zaklada biti

zastarjeli, a zamijenit će ih obveznice socijalnog utjecaja i obveznice socijalnih

investicija koje će povezati investitore, osnivače dobrotvornih organizacija, vlade i

socijalna poduzeća.

Smanjenje razlika između komercijalnog i društvenog financiranja pojačat će pritisak na

investitore da razmotre društveni i okolišni utjecaj prilikom ulaganja sredstava. S

porastom društvenih investicija smanjit će se iznos koji države i vlade izdvajaju za

programe i projekte. Zaklade, europski fondovi i vladini programi uz društvene tražit će

i financijske povrate sredstava, a sredstva će biti dostupnija u obliku zajmova ili

investicija nego subvencija. Također, pretpostavlja se da će takve promjene dovesti do

sve manjeg ulaganja sredstava u nove inovativne ideje, a sve više u već isprobane i

dokazane.

Prema tome, promjene koje se predviđaju donose određene napretke ali predstavljaju i

opasnost prvenstveno za razvoj socijalnih inovacija. No postoje i optimističnija

predviđanja kako će socijalna poduzeća i dalje ostati glavni društveni inovatori. Naime

investitori neće ulagati u svaki projekt zasebno već u čitav portfelj i tako riješiti

problem rizičnih investicija (British Council, 2014).

57

8. ZAKLJUČAK

Socijalno poduzetništvo vrlo je bitno za razvoj europskog gospodarstva. Iako se javlja

već duži niz godina kroz različite oblike organizacija još uvijek nije u potpunosti

definirano, ali ni zakonski određeno. Prvi oblici socijalnih poduzeća javljaju se

osamdesetih godina XX. stoljeća, a zakoni koji se odnose isključivo na socijalno

poduzetništvo javljaju se tek dvadesetak godina kasnije, a u nekim zemljama članicama

ono još uvijek nije zakonski definirano. U Hrvatskoj je primjerice tek 2014. godine

predstavljena Strategija razvoja socijalnog/društvenog poduzetništva za razdoblje od

2014. do 2020. godine, ujedno i prva koja se odnosi na socijalno poduzetništvo. Zbog

donedavne nezainteresiranosti institucija za tu vrstu poduzetništva ne postoje ni

adekvatni podaci o razmjerima pozitivnih utjecaja socijalnih poduzeća na nacionalne i

europsku ekonomiju, što je ujedno predstavljalo i najveći problem tijekom ovog

istraživanja. To je i razlog zbog kojeg se socijalno poduzetništvo uglavnom promatra u

okviru socijalne ekonomije, barem kada se o statističkim podacima radi. Na razvoj

socijalnog poduzetništva utječe više međusobno isprepletenih faktora. Iako bi se moglo

zaključiti da je ono potrebnije, a onda i prisutnije, u slabije razvijenim zemljama gdje je

veći postotak siromašnog i marginaliziranog stanovništva, stvarna situacija je ipak

drugačija. Zbog boljih financijskih mogućnosti, uređenijih zakonodavnih okvira i

razvijene kulture poduzetništva, socijalno poduzetništvo ima povoljnije uvjete razvoja u

zemljama sa boljom gospodarskom situacijom. Europska unija je tek nakon teške

ekonomske krize posvetila više pažnje razvoju socijalnog poduzetništva. Suočavajući se

sa sve većim problemima u gospodarstvu odgovorne institucije tražile su nove načine

koji bi omogućili njihovo rješavanje. Znanstvena istraživanja pokazuju kako je socijalno

poduzetništvo znatno otpornije na negativna kretanja u gospodarstvu od tradicionalnog.

Zapravo je djelotvornije, pogotovo kada se promatra tržište rada i socijalna inkluzija.

Od ukupnog BDP-a Europske unije čak 10 posto otpada na socijalnu ekonomiju, a u

istom sektoru zaposleno je 4,5 posto radne populacije zemalja članica. I dok

tradicionalna ekonomija bilježi značajan rast nezaposlenosti u godinama gospodarske

krize, u socijalnoj ekonomiji takva negativna kretanja su i do nekoliko puta manja ili ih

gotovo i nema, što je vidljivo na primjeru Francuske gdje je zaposlenost u uzajamnim

društvima rasla i do 3 posto. Socijalna poduzeća nastoje povećati zapošljivost

najugroženijih skupina, među kojima su i mladi koji čine najveći dio nezaposlenih i

58

predstavljaju jedan od najvećih problema većini zemalja članica. Djelujući na

zapošljavanje, osobito marginaliziranih skupina, socijalna poduzeća istovremeno

pozitivno djeluju i na socijalnu koheziju što dalje za sobom povlači čitav niz pozitivnih

posljedica. Drugi značajan utjecaj socijalno poduzetništvo ima na razvoj malog i

srednjeg poduzetništva. Čak 99 posto svih poduzeća u Europskoj uniji čine mikro, mala

i srednja poduzeća te predstavljaju značajnu komponentu razvitka europskog

gospodarstva. Socijalna se poduzeća prema veličini uglavnom svrstavaju u kategoriju

mikro i malih poduzeća, a njihov broj iz dana u dan raste. To su najnaglašeniji i

najrašireniji učinci socijalnog poduzetništva, a utječu na brojne druge pozitivne

promjene koje samo poboljšavaju cjelokupnu gospodarsku situaciju. Europska unija u

posljednjih nekoliko godina poduzima značajne korake kako bi socijalno poduzetništvo

dobilo na važnosti i prepoznatljivosti u nacionalnim ekonomijama. Najznačajnija je

Inicijativa za socijalno poduzetništvo i sredstva Europskog socijalnog fonda. Mjere

navedene u Inicijativi trebale bi znatno doprinjeti razvoju socijalnog poduzetništva,

mada bi bilo bolje da su donesene ranije. U Hrvatskoj se socijalno poduzetništvo

uglavnom javlja kroz djelovanje pojedinaca, socijalnih zadruga ili humanitarnih udruga.

Iako zaostaju za europskim trendovima i hrvatske institucije poduzimaju određene

mjere za razvoj socijalnog poduzetništva, poput ranije spomenute Strategije. Predviđa

se da će do 2020. godine većina poduzeća djelovati po socijalno - poduzetničkim

načelima, no takva su očekivanja možda ipak preoptimistična. Socijalno je

poduzetništvo još uvijek relativno mlad i ne previše prepoznat pojam. Za očekivati je

njegovo širenje i razvoj po europskim zemljama, no potrebno je više osoba koji bi

potaknuli društvo na promjene. Potrebno je i vrijeme da bi ljudi i institucije postali

svjesni njegove dobrobiti za gospodarstvo i da bi aktivno podržali socijalne poduzetnike

i njihove aktivnosti. Postoji veliki prostor za napredak, a svakako je dobro da je Europa

prepoznala socijalno poduzetništvo i poduzela korake koji vode prema njegovom rastu i

razvoju.

59

LITERATURA

Knjige

Kandžija, V., Cvečić, I., 2010., Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka Kerlin, J. A., 2009., Social Enterprise: A Global Comparison, Tufts University Press, Medford, Massachusetts Leadbeater, C., 1997., The Rise of Social Entrepreneur, Demos, London Lyons, T. S., 2013., Social Entrepreneurship: How Business can Transform Society, ABC-CLIO, California Mair, J., Robinson, J., Hockerts K., 2006., Social Entrepreneurship, Palgrave Macmillan, GB Nicholls, A., 2008., Social Entrepreneurship: New Models of Sustainable Social

Change, Oxford University Press Inc., New York Perrini, F., 2006., The New Social Entrepreneurship: What Awaits Social

Entrepreneurial Ventures?, Edward Elgar Publishing, UK Ridley-Duff, R., Bull, M., 2011., Understanding Social Enterprise: Theory and

Practice, SAGE, London Steyaert, C., Hjorth, D., 2006., Entrepreneurship As Social Change: A Third New

Movements in Entrepreneurship Book, Edward Elgar Publishing, UK Škrtić, M., Mikić, M., 2011., Poduzetništvo, Sinergija, Zagreb Volkmann, C. K., Tokarski, K. O., Ernst, K., 2012., Social Entrepreneurship and Social

Business: An Introduction and Discussion with Case Studies, Springer Gabler, Wiesbaden Yunus, M., 2009., Za svijet bez siromaštva: Društvena poduzeća i budućnost kapitalizma, V.B.Z., Zagreb Članci

Baturina, D., 2013., „Konceptualiziranje socijalnog poduzetništva i izazovi razvoja

područja“, Ekonomska misao i praksa br.1, str. 123-142 Chavez, R., Campos, J. L. M., 2010., „Socijalna ekonomija u Europskoj uniji“, Revija za socijalnu politiku br. 1, str. 113-138

60

Defourny, J., Nyssens, M., 2010., „Social enterprise in Europe: At the crossroads of

market, public policies and third sector“, Policy and Society 29, Elsevier Ltd., str. 231-242. dostupno: http://socialbiz.eu/wp-content/uploads/2013/03/Defourney-Nyssens-2010-141211.pdf pregledano: 20.5.2014. Smith, B. R., Stevens, C. E., 2009., „Different Types of Social Entrepreneurship: The

Role of Geography and Embeddedness on the Measurement and Scaling of Social

Value“, Entrepreneurship & Regional Development, Vol. 22, No. 6, str. 575-598 dostupno: http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1529209; pregledano: 12.3.2014. Škrtić, M., Mikić, M., 2007., „O socijalnom poduzetništvu u svijetu i u Republici

Hrvatskoj“, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu br.1, str. 153-163 Vincetić, V., Babić, Z., Baturina, D., 2013., „Definiranje područja i potencijal razvoja

socijalnog poduzetništva Hrvatske u komparativnom kontekstu“, Ekonomski pregled br. 3, str. 256-278 Studije i ostali izvori

„Act on Social Enterprises“, No. 1351/2003, 2003., Helsinki dostupno: http://www.finlex.fi/fi/laki/kaannokset/2003/en20031351.pdf pregledano: 19.3.2014.

British Council, 2014., „What will Social Enterprise look like in Europe by 2020?“ dostupno: http://www.britishcouncil.org/sites/britishcouncil.uk2/files/what_will_social_enterprise_look_like_in_europe_by_2020_0.pdf pregledano 20.5.2014. Campos, J. L. M., Ávila, R. C., 2012., „The Social Economy in the European Union“, European Economic and Social Commettee, CIRIEC dostupno: http://www.ciriec.ulg.ac.be/fr/telechargements/RESEARCH_REPORTS/EESC_CIRIECReport2012_EN.pdf pregledano: 17.3.2014. CIRIEC, 2012., „The Social Economy in the European union“, European Economic and Social Committee dostupno: http://socialbiz.eu/wp-content/uploads/2013/03/The-Social-Economy-in-the-European-Union-041212.pdf pregledano: 20.5.2014. Convergences 2015, 2012., „2012 Barometer of Social Entrepreneurship: In France

and worldwide“, 2nd Edition, Paris dostupno: http://www.convergences2015.org/Content/biblio/BES%20C2015_2012_ENG_web.pdf pregledano: 26.5.2014.

61

Defourny, J., Nyssens, M., 2008., „Social Enterprise in Europe: Recent Trends and

Developments“, WP no. 08/01, EMES, The ELEXIES project dostupno: http://community-wealth.org/sites/clone.community wealth.org/files/downloads/paper-defourny-nyssens.pdf pregledano: 17.3.2014. Defourny, J., Nyssens, M., 2012., „The EMES approach of social enterprise in a

comparative perspective“, WP no. 12/03, EMES dostupno: http://www.emes.net/uploads/media/EMES-WP-12-03_Defourny-Nyssens.pdf pregledano: 26.5.2014. Drayton, B., 2005., „Everyone a Changemaker“ dostupno: http://eds.b.ebscohost.com.nukweb.nuk.unilj.si/eds/pdfviewer/pdfviewer?sid=6e7233cb-b299-4dff-b902-c2f2874b3578%40sessionmgr112&vid=1&hid=115; pregledano: 10.3.2014. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2012., „Statistički ljetopis Republike

Hrvatske 2012.“, Zagreb dostupno: http://www.dzs.hr/; pregledano: 27.3.2014. European Center for Not-for-Profit Law, 2012., „Legal Framework for Social Economy

and Social Enterprises: A Comparative Report“ dostupno: http://evpa.eu.com/wp-content/uploads/2013/02/ECNL-on-socent-in-Europe.pdf pregledano: 21.3.2014. Europska komisija, 2013., „Social economy and social entrepreneurship, Social Europe

guide“, Vol. 4 dostupno: http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=7523&type=2&furtherPubs=yes pregledano: 16.3.2014. Europska komisija, 2013., „A recovery on the horizon?, Annual report on European

SME's 2012/2013“, dostupno: http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/facts-figures-analysis/performance-review/files/supporting-documents/2013/annual-report-smes-2013_en.pdf pregledano: 18.8.2014. Europska komisija, 2014., „The Social Business Initiative of the European

Commission“, leaflet dostupno: http://ec.europa.eu/internal_market/publications/docs/sbi-brochure/sbi-brochure-web_en.pdf pregledano: 6.4.2014. Ferri, E., Urbano, D., „Environmental Factors and Social Entrepreneurship“, Barcelona, dostupno: http://www.recercat.net/bitstream/handle/2072/97455/DT10_3.pdf?sequence=1 pregledano: 10.9.2014. Forfás, 2013., „Social Enterprise in Ireland: Sectoral Opportunities and Policy Issues“, Dublin

62

dostupno: http://www.forfas.ie/media/23072013-Social_Enterprise_in_Ireland-Sectoral_Opportunities_and_Policy_Issues-Publication.pdf pregledano: 20.5.2014. Hoogendoorn, B., Hartog, C., 2011., „Prevalence and Determinants of Social

Entrepreneurship at the Macro-level“, dostupno: http://www.entrepreneurship-sme.eu/pdf-ez/H201022.pdf pregledano: 10.9.2014. ISEDE-NET, 2012., „Benchmarking Study on Social Entrepreneurship: Austria –

Bulgaria – Hungary – Greece – Italy – Serbia – Slovenia – Ukraine“, dostupno: http://www.isedenet.com/sites/default/files/social_economy/Benchmarking%20Study_Final%20Version%20on%20line.pdf pregledano: 20.3.2014. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014., „Nacrt Strategije razvoja

socijalnog/društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do

2020. godine“, dostupno: http://rasprava.mrms.hr/bill/prijedlog-strategije-razvoja-socijalnogdrustvenog-/; pregledano: 2.4.2014. PROMES, 2008., „Map of European and national social economy institutions and

organisations“

dostupno: http://www.socialeconomy.eu.org/IMG/pdf/SEMAP_final1.pdf pregledano: 3.6.2014. Spear, R., Bidet, E., 2003., „The Role of Social Enterprise in European Labour

Market“, WP no. 03/10, EMES, The ELEXIES project dostupno: http://www.oscrousse.org/programs/socialno/statii/ELEXIES_WP_03 10_Transversal_ENG-analysis%20in%20Europe.pdf pregledano: 20.3.2014. Unioncamere, 2013., „Imprese sociali: 5 400 dipendenti in meno nel 2013 Gagliardi

(Unioncamere): Porle al centro delle politiche di sviluppo locale“, Comunicato stampa dostupno: http://www.unioncamere.gov.it/P42A2073C160S123/Imprese-sociali--5-400-dipendenti-in-meno-nel-2013-.htm pregledano: 27.5.2014. Venturi, P., Zandonai, F., 2012., „Social enterprise in Italy, Plurality of models and

contribution to growth“, Executive summary of the research, Iris network dostupno: http://www.irisnetwork.it/wp content/uploads/2010/04/exsum_reportiris_socent_1-ENG.pdf pregledano: 20.3.2014. Vlada Republike Hrvatske, 2012., Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2012. do 2016. godine, Zagreb dostupno: http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/Nacionalna%20strategija%20FINAL.pdf pregledano: 12.3.2014. Internet izvori

ANST 1700 – humanitarna udruga za pomoć ovisnicima, dostupno: http://www.anst.hr/socpoduzetnistvo.html pregledano: 12.4.2014.

63

ASHOKA zaklada, dostupno: https://ashoka.org/about; pregledano: 10.3.2014. Autonomni centar ACT, dostupno: http://actnow.hr/socijalno-poduzetnistvo/; pregledano: 21.6.2014. Ban, J., 2013., „Do 2020. iz Europskog socijalnog fonda milijarda eura“, Poslovni dnevnik, dostupno: http://www.poslovni.hr/eu-fondovi/do-2020-iz-europskog-socijalnog-fonda-milijarda-eura-243847; pregledano: 26.6.2014. Big Society Capital, dostupno: http://www.bigsocietycapital.com/about-big-society-capital; pregledano: 25.3.2014. EMES (International Research Network), dostupno: http://www.emes.net/about-us/who-we-are/; pregledano: 9.6.2014. Europska komisija, „Social Enterprises“, dostupno: http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/social-economy/social-enterprises/index_en.htm; pregledano: 25.3.2014. Europska komisija, „Europa 2020 u nekoliko riječi“, dostupno: http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/index_hr.htm; pregledano: 5.4.2014. Europska komisija, 2014., „Strasburška deklaracija“, dostupno: http://ec.europa.eu/internal_market/conferences/2014/0116-social-entrepreneurs/docs/strasbourg-declaration_hr.pdf; pregledano: 6.4.2014. Europska komisija, „European Social Fund – Croatia“, dostupno: http://ec.europa.eu/esf/main.jsp?catId=383&langId=en; pregledano: 12.6.2014. Europska komisija, Eurostat, 2014., „Unemployment rate by gender and age 2007-

2013“, dostupno: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/File:Unemployment_rate_by_gender_and_age,_2007-2013_(%25).png#filehistory; pregledano: 18.8.2014. Europska komisija, Eurostat, 2014., „Unemployment rate, EU-28, 2004-2013“,

dostupno: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/File:Unemployment_rate,_EU-28,_2004-2013_(%25).png; pregledano: 18.8.2014.

Europska unija, 2011., „Social Business Initiative – Frequently Asked Questions“, dostupno: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-11-735_en.htm?locale=en; pregledano: 5.4.2014. Europska unija, 2014., „Social Innovation: Conference on Mobilisinig Innovation for a

More Social Europe“, dostupno: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-14-562_en.htm; pregledano: 2.4.2014.

64

Europska unija, 2014., „Strasbourg event: taking stock of the Social Business Initiative

– Frequently Asked Questions“, dostupno: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-14-11_en.htm?locale=en; pregledano: 6.4.2014. Europska unija, 2014., „Major European event to shape the future for social

businesses“, dostupno: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-14-20_en.htm?locale=en; pregledano: 6.4.2014. Europski fondovi, 2014., „Europska komisija usvojila prvi program Inicijative

zapošljavanje mladih“, dostupno: http://www.europski-fondovi.eu/vijesti/europska-komisija-usvojila-prvi-program-inicijative-zapo-ljavanje-mladih; pregledano: 26.6.2014. Europski investicijski fond, „The Social Impact Accelerator (SIA)“, dostupno: http://www.eif.org/what_we_do/equity/sia/index.htm?lang=-en; pregledano: 12.6.2014. Institut za socijalno poduzetništvo (The Institute for Social Entrepreneurs), Social enterprise terminology, dostupno: http://www.socialent.org/Social_Enterprise_Terminology.htm; pregledano: 12.3.2014. Lunghini, R., 2011., „The economy of the non-profit enterprises“, west (Welfare Society Territory), dostupno: http://www.west-info.eu/the-economy-of-the-non-profit-organizations-social-enterprises-employment/; pregledano: 27.5.2014. Lunghini, R., 2014., „15 years of Italy's Ethical Bank“, west (Welfare Society Territory), dostupno: http://www.west-info.eu/15-years-of-italys-ethical-bank/; pregledano: 27.5.2014. Ministarstvo socijalne politike i mladih, Republika Hrvatska, „Europski socijalni fond“, dostupno: http://www.mspm.hr/djelokrug_aktivnosti/fondovi_eu/europski_socijalni_fond; pregledano: 3.4.2014. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Republika Hrvatska, 2013., „Dodijeljene

nagrade za najbolje socijalno poduzetništvo u 2012. godini“, dostupno: http://www.mrms.hr/dodijeljene-nagrade-za-najbolje-socijalno-poduzetnistvo-u-2012-godini/; pregledano: 21.6.2014. Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, 2014., „Operativni program učinkoviti ljudski

potencijali 2014.-2020.“, dostupno: http://www.mrms.hr/wp-content/uploads/2014/07/Prezentacija-OPULJP_final.pdf; pregledano: 28.8.2014. Operativna struktura Razvoj ljudskih potencijala, dostupno: http://www.ljudskipotencijali.hr/Baza-projekata/Bespovratna-sredstva/Forum-socijalnih-poduzetnika-SEFOR.html; pregledano: 2.4.2014. Plenar, T., 2014., „Predstavljen Nacrt Strategije DP-a uz najavu dodjele nagrade za

društvenog poduzetnika godine“, Pomakonline: Magazin za društveni razvitak,

65

dostupno: http://www.pomakonline.com/content/view/1209/122/ ; pregledano: 15.6.2014. Socijalna zadruga Humana Nova, dostupno: http://www.humananova.org/hr/about/; pregledano: 21.4.2014. Sosiaalinen Yritys, „Social Enterprises in Finland“, dostupno: http://www.sosiaalinenyritys.fi/english ; pregledano: 5.4.2014. Udruga RODA – Roditelji u akciji, ,dostupno: http://www.roda.hr/article/category/samofinanciranje; pregledano: 21.4.2014. Ured za udruge, Vlada Republike Hrvatske, „Europa 2020“ dostupno: http://www.uzuvrh.hr/stranica.aspx?pageID=251; pregledano: 15.6.2014.

66

POPIS TABLICA, SHEMA I GRAFIKONA

Tablica 1: Odnos ekonomije i društva po Schumpeteru....................................................7

Tablica 2: Postojanje zakonodavnog okvira socijalne ekonomije ili socijalnog

poduzetništva u nekim zemljama EU..............................................................................15

Tablica 3: Prepoznatljivost pojmova vezanih uz socijalnu ekonomiju po zemljama......21

Tablica 4: Stope nezaposlenosti u zemljama EU prema spolu i dobi (%).......................23

Tablica 5: Stope nezaposlenosti u zemljama EU-28 u razdoblju od 2008. do 2013.

godine (%).......................................................................................................................24

Tablica 6: EU definicija mikro, malih i srednjih poduzeća.............................................24

Tablica 7: Broj zaposlenih i broj poduzeća prema veličini u EU-27 2012. godine.........25

Tablica 8: Područja aktivnosti socijalnih poduzeća u Europi..........................................26

Tablica 9: Socijalno poduzetništvo i zaposleni u Italiji...................................................29

Tablica 10: Ciljevi i rizici u razvojnom ciklusu socijalnog poduzeća.............................51

Shema 1: Tri dimenzije socijalnog poduzetništva...........................................................10

Grafikon 1: Stopa nezaposlenosti u zemljama EU-28 u siječnju 2014. godine .............22

Grafikon 2: Struktura operativnog programa..................................................................45

67