1.Pojam i definisanje investiranjaINVESTIRANJE predstavlja proces permanentnog investiranja štednje tokom određenog vremenskog perioda. Odustajanje od trenutne potrošnje u korist veće buduće potrošnje je razlog zašto štedimo.Investicije predstavljaju sadašnje odlaganje finansijskih obaveza u korist budućih aktivnosti koje predstavljaju kompenzaciju ili korist za investitore u pogledu vremena izvršavanja finansijskih obaveza fondova, očekivanog iznosa inflacije i neočekivanih promjena vezanih za plaćanja u budućnosti.ULAGAČI ili INVESTITORI su pojedinci, vlada, penzioni fondovi i kompanije.Pod investiranjem podrazumjevamo sve vrste investicija,ukljucujuci investicije kompanija u nove pogone i opremu,odredjene investicije u akcije,obveznice,robu i drugu realnu imovinu.

2.Filozofija investiranjaFILOZOFIJA INVESTIRANJA predstavlja proces uvođenja određene strategije i njeno mijenjanje sve dok se ne ostvari uočpliv pomak, odnosno uspjeh.Tri negativne posljedice za portfolio investitora:

1. nedostatak strategije je predispozicija za zloupotrebu šarlatana i pretendenata

2. promjenom strategije može se promijeniti portfolio investitora

3. primjenom više strategija dolazi do negativnih uticaja glede objektivnih informacija, rizik, personalne karakteristike

4.3.Predmet investiranjaInvestiranje se sastoji iz 3 koraka:

1. razumijevanje klijenata2. portfolio oblikovanje3. evaluacija portfolio performansi

Proces razumijevanja klijenata počinje kada menadžer pokušava da shvati njegove potrebe i performanse.Portfolio oblikovanje je podijeljen u 3 podfaze:

- donosi se odluka kako izvršiti alokaciju portfolia kroz klase aktive –imovine

- donosi se odluka o selekciji imovine, gdje svaka klasa čini portfolio

- donosi se zajednički portfolioEvaluacija portfolio performansi predstavlja zadnji korak u investiranju.Investiranje se fokusira na stvaranje profita vodeci racuna o performansama rizika. Feedback evaluacije performansi utiče na odnos investitora prema investiranju u budućnosti.

3.Portfolio i diverzifikacijaPORTFOLIO predstavlja kombinaciju različito uložene imovine u cilju ostvarenja ciljeva investitora (realna imovina, umjetničke vrijednosti, nekretnine, kapitalna imovina, instrumenti fiksnog dohotka, gotovina i ekvivalenti).Osnovne vrste portfolia:

- agresivne strategije investiranja -su najpodesnije za investitore koji imaju za cilj potencijalno visoku stopu prinosa, visok rizik tolerancije i dug vremenski period-najveća investiranja u kapitalnu aktivu ili imovinu

- konzervativne strategije investiranja -najpodesnije su za investitore koji imaju averzije prema riziku i kratak vremenski period-formiraju se od gotovine i gotovinskih ekvivalenata ili instrumenata visokokvalitetnog fiksnog dohotka. Stavljaju akcenat na sigurnost kao visoki prioritet. One su zaštita vrijednosti portfolia u odnosu na inflaciju.

Glavni cilj strategije konzervativnog portfolia je zadržavanje realne vrijednosti portfolija ili zaštita vrijednosti portfolija u odnosu na inflaciju.Umjereno-agresivni portfolio se odnosi na pojedinca sa dugim vremenskim periodom i prosječnim rizikom tolerancije.investitori koji pronadju ove vrste portofolija uspjesno pronalaze ravnotezu izmedju iznosa rizika i stope prinosa sadrzane unutar fonda.

3.Kategorizacija filozofija investiranja

Tržišno podešavanje versus (nasuprot) selekcija imovine.Kategorizacija prve grupe filozofija investiranja se vrši kao filozofije tržišnog podešavanja, dok druga grupa se svrstava u filozofije u vrijedonosne papire.Dimenzija tržišnog podešavanja za investitora obuhvata mnogo širi nivo tržišta-devizno tržište, tržište obveznica i realnu imovinu. Nivo izbora u okviru filozofije selekcije vrijednosnih papira je mnogo širi i obuhvata prikazivanje određenih tehničkih indikatora, fundamentalnih izvještaja i drugih informacija.Aktivno versus (nasuprot) pasivno investiranje dijelimo na aktivne i pasivne kategorije.U pasivnoj strategiji investiramo u akcije ili kompanije i očekujemo da se naše investiranje isplati.U aktivnoj strategiji investiramo u kompaniju i zatim pokušavamo da promjenimo putanju kompanije kako bi ostvarila veću vrijednost.Postoje dva osnovna stila portfolio upravljanja: pasivni i aktivni.Cilj aktivnog upravljanja je odabir vrijednosnih papira koji se preferiraju više u odnosu na cijelo tržište.Pasivni investitor nema želju da pokuša nadmašiti tržišteFaktor koji determiniše vremenski period filozofije investiranja je priroda prilagođavanja koja se javlja kao ostvarena nagrada uspješne strategije.

1

3.Pojam imovineKod investiranja se vrsi podjela imovine na realnu i finansijsku.Realna imovina predstavlja sve ono što je rezultat ljudske aktivnosti, odnosno, sva materijalna i nematerijalna dobra proizvedena u određenoj zemlji-ova imovina određuje ekonomsku snagu jednog društva ili zemlje.Finansijska imovina predstavlja određene vrjednosne papire, kao što su akcije i obveznice-to su potraživanja dohotka stvorenog realnom imovinom.Vrijednosni papiri su običan papir koji ne daju direktan efekat privrednom razvoju kao realna imovina-vrjednosnim papirima ostvarujemo imovinsko pravo nad realnom imovinom.Finansijska imovina može biti podijeljena u 5 kategorija:

1. zahtjevi za kapitalnom imovinom-direktni - opšte akcije- varanti- opcije2. zahtjevi za kapitalnom imovinom-indirektni - investicioni fondovi- penzioni fondovi- životno osiguranje3. kreditni zahtjevi - štedni računi- novčana sredstva tržišta novca- komercijalni papiri- trezorski papiri- opštinski zapisi, obveznice- korporativne obveznice4. prioritetne akcije 5. robni futuresi

Direktan kapitalni zahtjev predstavlja vlasnički interes i uključuje opšte ili obične akcije kao što su varanti i opcije.Varanti se uglavnom konvertuju za jednu akciju i dugoročni su, mada opcije su u principu bazirane na 100 akcija po jedinici i kratkoročne su.Indirektna kapitalna imovina može biti stečena putem plasiranja novčanih sredstava u investicione kompanije.Kreditni zahtjevi predstavljaju dužnički instrument kojeg nude finansijske institucije, industrijske korporacije i sl.Robni fituresi predstavljaju ugovore koji kupuju ili prodaju proizvode u budućnosti po utvrđenoj cijeni.U okviru finansijske imovine razlikujemo 3 vrste imovine:1. vrjednosni papiri sa fiksnim dohotkom; 2. akcije; 3. izvedenice ili derivatiVrijednosni papiri sa fiksnim dohotkom obećavaju fiksne iznose dohotka ili prinosa koji je određen ugovorenom formulom. Vrijednosni papiri mogu biti :

- kratkoročni vrjednosni papiri sa fiksnim dohotkom (trezorski zapisi ili bankovne potvrde o depozitima)

- dugoročni vrjednosni papiri sa fiksnim dohotkomAkcije ili akcijski kapital preuzeća predstavlja vlasnički udio u kompaniji.Vlasnik akcije pored dividende ostvaruje kamatni kupon i kapitalni prihod.Akcije su više nestabilne.U finansijske derivate svrstavamo opcije, futurese i forwarde, varante i dr.Derivati označavaju finansijsku imovinu čija je vrijednost izvedena iz druge imovine.Opcije i forwardi su ugovori koji omogućuju isplate koje su određene cijenama druge imovine, kao što su cijene obveznica ili akcija.OBVEZNICE se svrstavaju u okviru grupe koja se u principu zove vrjednosni papiri sa fiksnim dohotkom-to je bilo koji vrjednosni papir koji je zasnovan na zaduženju ili dugu, tj. dužnički papir.Obveznice obezbjeđuju stabilan prihod dohotka.INVESTICIONI FONDOVI-obuhvataju akcije i obveznice; počivaju na specifičnoj strategiji i njihov fokus interesovanja može biti skoro sve: velike akcije,vladine obveznice, koorporativne obveznice, akcije i obveznice...ALTERNATIVNA INVESTIRANJA. opcije, futuresi, varanti, zlato, nekretnine

DVA OSNOVNA VRJEDNOSNA PAPIRA:1. kapitalna imovina2. dug

poznatije kao:1. akcije; 2. obveznice2.

4.Određivanje ciljeva investiranja1. rizik i princip sigurnosti2. tekući dohodak versus kapitalno povećanje3. rast kapitala4. likvidnost5. kratkoročna versus dugoročna orjentacija6. porezi7. menadžment ili upravljanje8. koncept složenog interesa ili kamata na kamatu9. rani početak

NAJSIGURNIJA INVESTIRANJA se uglavnom odnose na tržištu kapitala i uključuju sljedeće vrjednosne papire: trezorski zapisi, depozitni certifikati, komercijalni papiri ili tržište fiksnog dohotka u obliku opštinskih, vladinih obveznica i korporativnih obveznica.ZNAČAJAN NIVO RIZIKA se odnosi na tržište obveznica.TEKUĆI DOHODAK VERSUS KAPITALNO POVEĆANJE-investitor ima potrebu da razumije razmjenu između rasta i dohotka; najsigurnija su ona investiranja koja vjerovatno imaju najnižu stopu prinosa ili prihod; investitori moraju žrtvovati stepen sigurnosti ako žele povećati svoje prihode.RAST KAPITALA-investitori traže kapitalni prihod koji nije fiksan, sa mogućnošću dugoročnog rasta; rast kapitala se dovodi u vezu sa kupovinom običnih akcija, naročito rastućih vrjedonosnih papira koji nude niske prihode, ali značajnu mogućnost povećanja vrijednosti.LIKVIDNOST-sposobnost investitora da pokrije investiciju gotovinom u okviru relativno kratkog vremena po fer tržišnoj vrijednosti ili sa minimumom kapitalnog gubitka po transakciji.KRATKOROČNA VERSUS DUGOROČNA ORJENTACIJA-ciljevi investiranja i tržišna strategija mogu biti kratkoročnog i dugoročnog oblika.POREZI-investitori koji su opterećeni sa visokim porezom imaju manje ciljeve investiranja nego oni sa nižim poreskim opterećenjem ili dobrotvorne organizacije koje su oslobođene poreza, fondacije ili slične organizacije.MENADŽMENT ili UPRAVLJANJE-pri određivanju programa investiranja u obzir se uzima jednostavno upravljanje.KONCEPT SLOŽENOG INTERESA ILI KAMATA NA KAMATU-transformiše naš zarađeni novac kroz stanje razvoja određene grane i predstavlja alat visoke moći koji generiše dohodak. Složeni interes je proces generisanja zarade na imovinu reinvestirane zarade-ovo zahtijeva dvije stvari:reinvestiranje zarade i vrijeme.5.Poznavati samog sebe:

1. ciljevi investiranja2. ličnost3. tolerancija prema riziku

2

6. Tržište vrjednosnih papira i proces trgovanjaPrimarno tržište:

1. investiciono bankarstvo2. prva javna ponuda3. registracija na polici

PRIMARNO TRŽIŠTE karakterišu tokovi novca između tržišnih učesnika; ovo tržište dozvoljava kompanijama, vladama i drugima da povećaju potrebu za kapitalom za ekspanziju njihove kapitalne baze; DVA SU NAČINA PRIMARNOG EMITOVANJA NA TRŽIŠTU OBIČNIH AKCIJA:

1. prva javna ponuda2. privatna ponuda

INVESTICIONO BANKARSTVO-njihova uloga se svodi na plasiranje prve javne ponude akcija i obveznica na tržištu; investicioni bankari nazivaju se garanti ili potpisnici emisije.Investicioni bankari sastavljaju nacrt zahtjeva za registraciju koji mora potvrditi Komisija za vrjedonosne papire; u nacrtu je predstavljeno izdanje i perspektiva kompanije; ovaj nacrt se zove prvi prospekt ili "crvena haringa"; kada izjava bude u završnom obliku i odobrena od strane Komisije zove se prospekt ili informator; nakon toga se objavljuje cijena po kojoj će se vrijedonosni papiri prodavati. Poslije ovog procesa investicioni bankari kupuju vrijedonosne papire od emitenata i prodaju ih u javnosti.PROCES "ČVRSTA VEZA"-investicioni bankari (potpisnici) preuzimaju rizik i garantuju emitentu u slučaju da akcije ne budu prodate javnosti po ugovorenoj cijeni.SPORAZUM "NAJBOLJIH NAMJERA"-investicioni bankar ne kupuje vrijedonosne papire, već se nudi da pomogne preduzeću kod prodaje emitovanih akcija.PRVA JAVNA PONUDA-nakon procesa dobijanja dozvole za nacrt zahtjeva investicioni bankari organizuju promociju izdanja ili roads shows; promocija ima dvije svrhe: stvara interes među potencijalnim investitorima i pruža informacije vezane uz izdanje i donosi informacije emitentu i njegovim potpisnicima po kojoj cijeni će moći prodavati vrijedonosne papire.KNJIGA-interes velikih investitora za kupovinu akcija prve javne ponudePRIKUPLJANJE PONUDA-postupak izbora potencijalnih investitoraREGISTRACIJA NA POLICI-vrijedonosni papiri spremni za izdavanje

7.Sekundarno tržište(ukljucuje):1. OTC-tržište ili šatersko tržište2. nasdaq3. dužnički vrijedonosni papiri trgovani preko OTC

tržišta4. treća i četvrta tržišta

SEKUNDARNO TRŽIŠTE-proces trgovine vrijedonosnim papirima se odvija na sekundarnom tržištu; ono uključuje: nacionalne i lokalne berze, OTC tržište i direktnu trgovinu između dvije straneOTC TRŽIŠTE ILI ŠALTERSKO TRŽIŠTE-funkciju ovog tržišta vrši mreža dilera i brokera povezanih komunikacionim linijamaNASDAQ-predstavlja Nacionalno udruženje sistema automatske kotacije dilera vrijedonosnih papira; ovaj sistem je povezan kompjuterskom mrežom.Ono je podjeljeno na dva sektora:Nasdaq nacionalni trzisni sistem i Nasdaq trziste male privatizacije.Nasdaq ima tri nivoa pretplatnika.DUŽNIČKI VRIJEDONOSNI PAPIRI TRGOVANI PREKO OTC TRŽIŠTA-dužnički vrijedonosni papiri su takođe trgovani preko OTC tržišta; trenutno vladini vrijednosni papiri SAD trezora obezbjeđuju najveće dolarske iznose transakcija na OTC tržištu.TREĆA I ČETVRTA TRŽIŠTA-treće tržište se odnosi na trgovanje preko OTC tržišta vrijednosnim papirima uvrštenim na berzu; četvrto tržište predstavlja direktno trgovanje između investitora, a zahvaljujući razvoju elektronskih komunikacionih mreža ili ECN.

8.Trgovanje na berziLica koja trguju na berzi, članovi berze ili berzanski posrednici, moraju ispunjavati utvrđene uslove u pogledu organizacije, imovinskog statusa, obaveza prema berzi.Ove uslove propisuju državni organi, berzanska komisija ili sama berza.Na berzi je prisutno nekoliko vrsta brokera i dilera.OVLAŠTENI BROKER-postupa u skladu sa nalogom investitora da kupi ili proda vrijedonosne papire.BROKER NA PARKETU-nezavisni članovi na berzi; zaračunavaju male provizije i rade u svoje ime i za svoj računREGISTROVANI TREJDERI-dileri koji na parketu rade u svoje ime i za svoj račun i nisu članovi određene firme; cilj im je profit i ne plaćaju proviziju na određene trgovine.ODD-LOTS DILERI-odd lots znači manje od 100 akcija; ne trguju na glavnom parketu berzeSPECIJALISTI-brokeri koji izvršavaju ograničene naloge ovlaštenih brokera ili dilera, odd-lot dilera, koji trguju određenim vrijednosnim papirima tačno definisane vrste; specijalist se bavi isključivo trgovanjem akcija.BROKERSKI TERMINAL-pokazuje sve trenutne ponude zainteresovanih za kupovinu ili prodaju akcija po različitim cijenama, kao i broj akcija čije kotacije odgovaraju; uveden je 1975.god.LISTING ZAHTJEVAN OD FIRMI-vrijednosni papiri mogu biti trgovani na berzi ako budu primljeni na berzu-prijem se zove listing; kompanije koje odluče da budu izlistane na berzama odlučile su da stave na raspolaganje akcije na berzi.DELISTING-berza ima pravo da oduzme dozvolu vrijednosnim papirima da se ne mogu trgovati kada v.papiri dožive pad ispod dozvoljenih kriterijuma.BERZANSKI NALOZI-predstavljaju dokument kojim se nalaže kupovina i prodaja određenih finansijskih instrumenata; mogu biti: po količini, po vrsti, po vremenskom periodu.OGRANIČENI NALOG- limit offer- daje pravo brokeru da kupi i proda vrijednosne papire po cijeni koja je niže ili jednaka određenoj tržišnoj cijeni koju utvrđuje investitor, ako je riječ o kupovini i obratno ako je riječ o prodaji.STOP LOSS NALOZI daju mogućnost da trgovina ne mora biti izvršena, osim ukoliko akcija ne dostigne ograničenu cijenu.

9.Tržišni indeksi Dow Jones prosjek- obuhvata oko 30 najvećih ind kompanija i uzima u obzir blue-chip indeks –akcije veoma visokog kvaliteta.Dow jones takodje objavljuje index za 20 akcija saobracajnih kompanija i 15 akcija komunalnog sektora.Dow jones industrijski prosjek je prosjecno ponderisana cijena koja oznacava svaku akciju u prosjeku da je ponderisana cijenom.Standard & Poor indeksi – Standard & Poor 500 indeks je zastupljen kod profesionalnih menadzera trzista kapitala i istrazivaca trzistakoji mjere najvece trzisne vrijednosti.God 1991 uveden je MidCap indeks. Standard & Poor's 400 MipCap indeks je sastavljen od 400 firmi srednje veličine koje imaju ukupnu tržišnu vrijednost između 1,2 i 9 milijardi dolara.Value Line prosjek- predstavlja 1700 komapnija iz NY i američkih berzi i NASDAQ tržišta.To je prosjek jednako ponderisanih indeksa.

10.Drugi tržišni indeksiKombinovani Nasdaq indeks- zatim Wilshire 500 indeks imovine- Indeksi Rusell.Postoje i vazni globalni indeksi kao sto je Morgan Stanley-imovinski medjunarodni indeks,Solomon Russell-svjetski indeks aktive.

3

Ponašanje u finansijama11.Psihologija investiranjaTRI GRANE PSIHOLOGIJE kojima se koristimo prilikom objašnjavanja kako se ljudi stvarno ponašaju:

1. kognitivna psihologija - kako dolazimo do informacija- kako se sjećamo informacija- kako obrađujemo informacije- kako ocjenjujemo i donosimo odluke2. društvena socijologija 3. društveno-kognitivna psihologija

KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA-ima implikacije na investitore i istraživače; odnosi se na upravljanje procesom investiranja, na klijente i konsultante.Kognitivna psihologija:

- funkcija vrijednosti- (ljudi imaju averziju prema riziku);

- implikacije investiranja (akcijski kapital je rizičan- a premija koju može donijeti je rezultat izbora solucije datog akcijskog rizika).

- problem vjerovatnoće odlučivanja (ovo je težak čin odlučivanja i očekivana vrijednost je linerana funkcija vjerovatnoće)

- mogućnosti i ishodi (investitori određuju ili predviđaju ispravno moguće varijante ishoda ili rezultata koristeći heurističke metode)

- reprezentativnost (stepen vjerovatnoće da x pripada y- procijeniti veličinu uzorka, ocijeniti vrijednosne odnose, razraditi regresionu analizu)

- raspoloživost (ljudi često procjenjuju učestalost rezultata na osnovu raspoloživosti)

- prilagođavanje i usidrenje (često ocjenjivanje se donosi na osnovu početne vrijednosti i nakon toga se vrši prilagođavanje).

SOCIJALNA PSIHOLOGIJA-izučava individualna ponašanja u socijalnom kontekstu.DRUŠTVENO-KOGNITIVNA PSIHOLOGIJA stavlja kognitivnu psihologiju u društveni kontekst. U pogledu društvene psihologije akcenat se stavlja na mentalno zdravlje.Društveno-kognitivna psihologija:

- prekomjerno samopouzdanje- aplikacija investiranja- nasumice raditi je neumjerenost- aplikacije investiranja

PSIHOLOGIJA DRUŠTVA-jedna od očiglednih karakteristika društvenog života je koliko se možemo brzo prilagoditi; razlikujemo dvije vrste konformizma: informativno-društveni uticaj, normativno-društveni uticaj.

12.Kalendarski efekti i izvori investicionih informacijaIstraživači analiziraju stope prinosa u odnosu na vikende, praznike, na kraju mjeseca, u dijelu mjeseca, januaru i decembru, kao i u toku dana. Ova vrsta istraživanja uglavnom se opisuje kao interesovanje za sezonske efekte, ali termin "kalendarski efekat" u potpunosti odgovara opisu.Kalendarski efekat:

1. januarski efekat2. vikend efekat3. praznični efekat4. efekat unutar mjeseca5. efekat na kraju mjeseca6. decembarski efekat7. dnevni efekat8. drugi efekti9.

13.NISKA CIJENA AKCIJA-veoma niske cijene izgledaju atraktivne za određene privatne investitore,zbog toga sto oni mogu kupiti odredjeni broj akcija za odredjeni iznos novca ili mozda misle da nize cijene imaju veci obim rasta nago vece cijene.Zašto niže cijene akcija imaju veću vrijednost:

1. to su akcije sa malim prinosom, niska cijena akcija2. niža cijena akcija je vjerovatno likvidnija nego akcije

sa malim prinosom3. niže cijene akcija imaće zapostavljene akcije4. investitori koji koriste marginu shvataju da su ove

akcije manje atraktivne ako ne nude veću stopu prinosa

14.ZAPOSTAVLJENE AKCIJE-za većinu institucionalnih investitora berzanski posrednici glavni su izvor informacija, ali oni ne prate sve akcije na tržištu. Investitorovo znanje o zapostavljenosti akcija je ograničeno-procjena stopa prinosa, standardna devijacija i korelacija stopa prinosa sa drugim akcijama mora biti predmet velike neizvjesnosti. Beard i Sias su pronašli da firme koje su bile visoko zapostavljene donosile suštinski veće stope prinosa.

15.BITNE PREPORUKE-određeni investitori kupuju akcije na bazi preporuka drugih ljudi.TRI VRSTE PREPORUKA:

1. brokeri-ucestvuju u velikom obimu istrazivanja koja se odnose na kapitalnu aktivu i trziste obveznica.Oni daju svoja misljenja investitorima,a zauzvrat dobijaju proviziju.

2. štampa-postoji nekoliko finansijski biltena kao npr.Valu Line koji pokriva 1700 akcija koje se rangiraju nedeljno prema pravovremenosti i sigurnosti.

3. komercijalni servisi

4

Analiza i procjena kapitalnih vrjedonosnih papira16.EKONOMSKE AKTIVNOSTI I POSLOVNI CIKLUSI-fundamentalna analiza olakšava determinisanje vrijednosti firme; investitor započinje proces procjene sa ekonomskom analizom; analitičari trebaju informacije o sadašnjoj i očekivanoj kamatnoj stopi, monetarnoj i fiskalnoj politici, vladinom i potrošačkom modelu potrošnje i dr.ekonomskim podacima.FISKALNA POLITIKA-upravlja javnim prihodima i rashodima; putem fiskalne politike vrši se direktno stimulisanje ili usporavanje privrednog razvoja, tj. upravlja se potražnjom.Fiskalna politika može biti objašnjena putem politike vladinih poreza i potrošnje. Ako je deficit finansiran iz državnog trezora, prodajom vrijednosnih papira iz državnih rezervi, to će biti jako skupo. Ponuda novca će se povećati bez značajnijeg efekta na kamatne stope. Ako je deficit finansiran prodajom vrijednosnih papira bankama i pojedincima nećemo imati istu ekspanziju u monetarnoj ponudi i u kratkoročnom roku kamatne stope će rasti samo ako državne rezerve intervenišu trgovanje na otvorenom tržištu.MONETARNA POLITIKA-nastoji putem promjene ponude novca uticati na privredu; ona putem kamatnih stopa, odnosno, novčane mase utiče na makroekonomsku stabilnost.Monetarna politika može biti : ekspanzivna – povećanje novčane mase u opticaju i restriktivna – smanjenje novčane mase u opticaju. Mjere monetarne politike su direktne. U njih ubrajamo operacije na otvorenom tržištu, obavezne rezerve, diskontna stopa itd.OBAVEZNE REZERVE-predstavljaju procenat od ukupnog depozita kojeg banka treba da drži kao gotovinu u valuti ili kao depozit u centralnoj banci. Rezerve CB mijenjaju diskontnu stopu periodično što ima veliki uticaj na ekonomiju. DISKONTNA STOPA je kamatna stopa centralne banke koju zaračunavaju komercijalne banke na kratkoročne kredite.REZERVE CENTRALNE BANKE-kada centralna banka prodaje vrjednosne papire na otvorenom tržištu, zahtjevani depoziti padaju i prouzrokovaće koncentraciju u ponudi novca, ako banka kupuje vrjednosne papire imaćemo suprotnu situaciju-ponuda novca se povećava i kamatne stope padaju-ovaj trend podstiče ekonomsku expanziju.17.POSLOVNI CIKLUSI I CIKLIČNI INDIKATORI- ekonomija se širi i smanjuje kroz proces poslovnog ciklusa; mjerenjem GDP-a i drugih ekonomskih indikatora možemo razviti statističku sliku modela ekonomskog rasta; predviđanje poslovnog ciklusa je lakše reći nego uraditi; svaki poslovni ciklus je za sebe jedinstven.Fiskalna i monetarna politika zajedno obezbjeđuju važne indikacije kretanja i veličine ekonomske ekspanzije i kontrakcije. Mjere za procjenu kretanja poslovnog ciklusa se zovu ekonomski indikatori i podijeljeni su na: vodeće, zaostajuće i koincidentne indikatore.EKONOMSKI INDIKATORI- Fiskalna i monetarna politika zajedno obezbjeđuju važne indikacije kretanja i veličine ekonomske ekspanzije i kontrakcije. Mjere za procjenu kretanja poslovnog ciklusa se zovu ekonomski indikatori i podijeljeni su na: vodeće, zaostajuće i koincidentne indikatore.

18.PONUDA NOVCA I CIJENA AKCIJA-jedna varijabla koja je istorijski popularna kao indikator tržišta akcija je ponuda novca; ponuda novca pretpostavlja uticaj cijene akcija na nekoliko načina. KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA-ponuda novca povećava relativnu tražnju za novcem, tako da ljudi nastoje da izvrše prilagođavanje u njihovim portfolijima imovine ili aktive.DIREKTAN EFEKAT NOVCA NA CIJENE AKCIJA (likvidonosni efekat)-ako ljudi imaju dovoljno novca, prvo će kupiti obveznice, akcije i na kraju nekretnine ili realnu imovinu.INDIREKTNI EFEKAT NOVCA NA CIJENE AKCIJA-nastavlja se kroz GDP uticaj na korporativne profite.

19.POSLOVNI CIKLUSI I INDUSTRIJSKI ODNOSI-svaka industrija može biti različito pogođena poslovnim ciklusom (manje, više ili nikako). Industrije u kojima postoji manja tražnja za proizvodima su potrošački orijentisane i bit će osjetljivije u kratkoročnom periodu na promjene u poslovnom ciklusu. (u periodu recesije neke ind dožive procvat zbog promjena cijena i potreba potrošača).

5

20.EKONOMIJA INDUSTRIJE:1. SWOT matrica (strengths-prednosti, weakness-

slabosti, opportunities-mogućnosti i threats-opasnosti)-razvoj strategije

2. teorija bazirana na resursima firme (mjerenje profita, rasta ili bilo čega što ima uticaja na komparativne prednosti i na mogućnosti i prijetnje na tržištu)

POTEROVIH PET FAKTORA (stepen konkurencije unutar industrije):

1. intra-industrijsko rivalstvo (između firmi unutar industrije može biti intenzivno ili umjereno rivalstvo)

2. opasnost od ulaska novih firmi (postojanje samo nekoliko firmi sa velikim tržišnim udjelom)

3. opasnost od supstitucije proizvoda i usluga4. pregovaračka snaga dobavljača5. pregovaračka snaga kupca

FAKTORI KOJI UTIČU NA INTENZIVNO RIVALSTVO:6. - intra –industrijsko rivalstvo (između firmi unutar

industrije može biti intenzivno ili umjereno rivalstvo)- stepen koncentracije- (postojanje samo nekoliko firmi sa velikim tržišnim udjelom)- spor industrijski rast (širenje tržišnog udjela dolazi

kao posljedica povećanja troškova drugih firmi)- visoki fiksni troškovi (su najveći sa najvećim

stepenom iskorištenosti kapaciteta)- veličina povećanja kapaciteta (se ostvaruje samo

putem povećanja obima proizvodnje)- stepen proizvodne diferencijacije (odsutnost

diferencijacije proizvoda se odnosi na robe i usluge gdje je konkurencija zasnovana na cijeni i servisu)

- diverzifikacija konkurencije (firme koje su diverzificirane imaju različite ciljeve strategije i vremensku dimenziju)

- izlazne barijere (su barijere sa kojima firme žive u industriji. One utiču na konkurenciju između firmi unutar industrije )

- ulazne barijere (u konkurentskom sistemu abnormalno visok profit u industriji će uticati na firme izvan industrije da pokušaju da uđu u nju).

- zahtjevna kapitalna investiranja- ekonomija obima (min efikasnost ekonomije obima

se dovodi u vezu sa velikim procentom proizvodnje ind output-a.)

- prednost u apsolutnim troškovima- diferencijacija proizvoda –promocija, reklama,

goodwill utiču na nju- distribucioni kanali- - politika vlade-- osveta- mobilnost barijera- pregovaračka moć dobavljača- pregovaračka moć kupaca- konkurencija supstitucije

RESURSI - predstavljaju bilo šta što utiče na prednosti ili slabosti u ostvarenju ciljeva firme; mogu označavati konvencionalnu imovinu u vlasništvu firme ili mogu biti neopipljivi kao što je rutina, učenje kroz rad, ime brenda i korporativna reputacija; resurcima se može, ali i ne može trgovati.KARAKTERISTIKE RESURSA:

1. relevantna tražnja2. oskudnost i limitiranost3. izdržljivost ili istrajnost

21.PROMJENA OBIMA-obim aktivnosti se može mijenjati kao posljedica širenja ili smanjenja. Postoje opcije unutrašnjeg rasta i spoljašnji rast (akvizicija)PREDNOSTI AKVIZICIJE:

1. brzina2. menadžment3. konkurentnost

NEDOSTATCI AKVIZICIJE: 1. savršeno odgovarajuća 2. integracioni problemi

1. pogrešne cijene2.

EFEKTI MERDŽERA:1. reakcije tržišta vrjednosnih papira2. efekat profitabilnosti3. postakvizaciono dezinvestiranje4. karakteristike preuzimača

KARAKTERISTIKE DOBROG I LOŠEG MERDŽERA:1. prijateljsko preuzimanje nagrađeno je neprijateljskim

preuzimanjem2. preuzimanje sa isplatom u akcijama, a dug

nadoknađen transakcijom u gotovini3. preuzimanje visokopovezanih poslova nadoknađuje

nepovezane poslovea)PREDNOST PRVIH PREDVODNIKA ILI LIDERA-u posljednje vrijeme analitičari i finansijski stručnjaci stavljaju akcent na važnosti prvih lidera; izvor određene prednosti može doći kao rezultat faktora ponude i tražnje.NA STRANI TRAŽNJE SUSREĆEMO SE SA:

1. dodatnim troškovima2. mrežnim efektima3. kvalitet koncerna4. iformacije o navikama

NA STRANI PONUDE PREDNOSTI ZA LIDERA UKLJUČUJU:

1. ekonomiju obima i učenje2. doći do oskudnih resursa

PREDNOSTI KOJE DOLAZE OD KASNIJIH UČESNIKA ILI PRATIOCA:

1. mogućnost da se ostvare koristi na osnovu grešaka lidera

2. mogućnost da koriste posljednje tehnologije3. superiorni resursi

6

22.Industrijska analizaINDUSTRIJSKI ŽIVOTNI CIKLUSI-formirani su zbog ekonomskog rasta, konkurencije, raspoloživosti resursa i rezultat su tržišne saturacije određenih proizvoda ili pruženih usluga.FAZE U ŽIVOTNOM CIKLUSU INDUSTRIJE ILI KOMPANIJE determinišu rast prinosa, dividende, troškovi kapitala i tržišna potražnja za proizvodima.PET NIVOA INDUSTRIJSKOG ŽIVOTNOG CIKLUSA:

1. nivo I – Razvoj - uključuje kompanije koje su započele biznis sa novom idejom, proizvodom ili proizvodnom tehnikom koja ih čini jedinstvenim; firme su uglavnom privatno vlasništvo, finansirane su uglavnom iz sopstvenih izvora2. nivo II – Rast - predstavlja industriju ili kompaniju koja je ostvarila određeni stepen tržišnog učešća za proizvode; prihodi će biti zadržani za reinvestiranje; prodaja i stope prinosa na aktivu ili imovinu će rasti.3. nivo III – Ekspanzija - ekspanzija prodaje i nastavak rasta prihoda; smanjenje stope prinosa.4. nivo IV – Zrelost - javlja se kada je industrijska stopa rasta prodaje jednaka ekonomskom rastu koji je mjeren dugoročnim trendom u GDP-u.5. nivo V – Opadanje - u nesretnim slučajevima industrije trpe smanjenje u prodaji ako se baza inovativnih proizvoda ne poveća tokom pet godina; opadanje industrije može biti specifičnost jedne zemlje, npr. željeznički prevoz putnika.

POLITIKA DIVIDENDI I ŽIVOTNI CIKLUS KRIVE-politiku dividendi sprovodi menadžment, često obezbjeđujući analitičara sa menadžerskim pogledom na kompanijsku sposobnost rasta i određenim indikatorima koji ukazuju gdje se nalazi kompanija na krivoj životnog ciklusa.

23.RAST U NERASTUĆIM INDUSTRIJAMA-rastuće kompanije mogu postojati u zreloj industriji, ali nisu sve kompanije unutar industrijskog iskustva istog obima rasta u prodaji, prihodu i dividendama; vrijeme slave može proći; drugi investitori neumjesno ignorišu kompanije koje su u procesu revitalizacije zbog toga što i dalje nisu nosioci rasta akcija.

24.INDUSTRIJSKA STRUKTURA-to je drugo područje po važnosti za analitičara; ona određuje koje su kompanije u industriji profitabilne, razmatra se vladina regulativa koja pozitivno ili negativno utiče na industriju, prednost troškova i kvalitet proizvoda koji stvara dominantna kompanija unutar industrije.

25.EKONOMSKA STRUKTURA – ekonomsku strukturu industrije posmatramo da bi smo determinisali kako kompanije konkurišu unutar industrije; u slučaju monopola vlada ima pravo da reguliše stope prinosa na kapitalnu aktivu ili imovinu i odobrava potrošačke poreze; monopolisti su skoro uvijek u zreloj industriji; oligopoli imaju nekoliko konkurenata i odnose se na velike zrele industrije.VLADINA REGULACIJA-veliki broj industrija je pogođen vladinom regulacijom (automobilska ind.....)KONKURETSKE STRATEGIJE-konkurencija je važna za analitičara koji se bavi investiranjem iz prostog razloga jer treba da upozna atraktivnost industrije zbog mogućnosti dugoročne profitabilnosti i faktora koji determinišu industrijsku dugoročnu perspektivu.

KONKURENTSKA STRUKTURA PREMA POTERU (svi utiču na cijenu i profitabilnost):

1. prijetnja od ulaska novih konkurenata2. prijetnja supstitutivnim proizvodima3. pregovaračka moć kupca4. pregovaračka snag dobavljača5. rivali između postojećih konkurenata

INDUSTRIJSKE GRUPE I RACIONALNO INVESTIRANJE – racionalno investiranje se odnosi na praktično kretanje unutar i izvan različitih industrija tokom poslovnog ciklusa; poslovni ciklus kreće od minimuma do maksimuma; različite industrije imaju korist od ekonomskih promjena koje prate cikluse.

Testiranje efikasnosti tržišta-strategija investiranja26.POJAM EFIKASNOSTI TRŽIŠTA-Kendall je došao do zaključka da se ne može predvidjeti ponašanje cijena akcija tj. cijene akcija se kreću nasumice i potvrđuju iracionalnost tržišta; duga grupa ekonomista zaključuje da slučajno kretanje cijena označava dobro funkcionisanje tržišta, efikasno a ne iracionalno tržište.

27.EFIKASNO TRŽIŠTE I FILOZOFIJE INVESTIRANJA – ako su tržišta efikasna, tržišne cijene vrše najbolju ocjenu vrijednosti tržišta, ako tržišta nisu efikasna uzrok tome mogu biti pogrešne ili nepouzdane cijene ; koju filozofiju investiranja ćemo odabrati zavisi od našeg uvjerenja da li tržišta prave greške i kako ih možemo ispraviti.

7

28.DEFINISANJE EFIKASNOG TRŽIŠTA – efikasno tržište je ono tržište gdje je tržišna cijena nepristrasno procijenjena na bazi prave vrijednosti investiranja.Definisanje efikasnog tržišta koristi nekoliko ključnih načela:

1. efikasno tržište ne zahtijeva da tržišna cijena bude jednaka realnoj vrijednosti u svakoj tački u određenom vremenu

2. odstupanje od realne vrijednosti predstavlja slučajnu grešku

3. ako su odstupanja tržišne cijene od realne vrijednosti slučajna slijedi da ni jedna grupa investitora neće biti sposobna da pronađe potcjenjene ili precijenjene akcije upotrebom bilo koje strategije

TRŽIŠNA EFIKASNOST; INVESTITORI I INFORMACIJE – prihvatanje svih informacija kako javnih tako i privatnih, koje se odražavaju na tržišnu cijenu, što može uticati čak i na investitore sa tačnom insajder informacijom da ne budu dio tržišta.OBLIK SLABE EFIKASNOSTI – tekuće cijene akcija reflektuju sve prošle informacije sadržane u svim cijenama iz prošlosti koji sami po sebi ne mogu biti korisni u otkrivanju potcjenjenih akcija.OBLIK POLUJAKE EFIKASNOSTI – tekuće cijene akcija odražavaju informacije koje nisu sadržane samo u cijenama iz prošlosti već i sve javne informacije o preduzeću.OBLIK JAKE EFIKASNOSTI – tekućih cijena akcija odražava sve informacije , kako javne, tako i privatne, pa ni jedan investitor neće biti sposoban da dosljedno otkrije potcjenjene akcije.IMPLIKACIJE TRŽIŠNE EFIKASNOSTI – trenutna i direktna implikacija tržišta je da ni jedna grupa investitora neće biti sposobna da se nadmeće na tržištu upotrebom identične strategije.

NEGATIVNE IMPLIKACIJE ZA VEĆINU STRATEGIJA INVESTIRANJA:

1. istraživanje i evaluacija mogu iziskivati velike troškove

2. strategija slučajnog didiverzifikovanja donosi minimalne troškove informisanja

3. strategija minimiziranja trgovine može biti superiornija u odnosu na strategiju koja zahtijeva frekventno trgovanje

EFIKASNOST TRŽIŠTA NE PODRAZUMIJEVA:1. cijena akcija ne može odstupati od realne vrijednosti2. ni jedan investitor neće učestvovati na tržištu u bilo

kom vremenskom periodu3. ni jedna grupa investitora neće učestvovati na tržištu

u dugom rokuNEOPHODNI USLOVI ZA ELIMINACIJU TRŽIŠNE NEEFIKASNOSTI:

1. tržišna efikasnost treba da obezbjedi osnovu za plan trgovine za učešće na tržištu i zaradu prekomjerne stope prinosa

- imovina koja je izvor neefikasnosti mora biti predmet trgovanja

- transakcioni troškovi postojećeg plana treba da budu manji od očekivanog profita određenog plana

2. maximiziranje profita treba da ostvaruju investitori koji:

- prepoznaju mogućnost za prekomjernom stopom prinosa

- mogu da zarade prekomjernu stopu prinosa- posjeduju izvore za trgovanje imovinom, sve dok

neefikasnost ne nestaneRAZMIŠLJATI O TRŽIŠNOJ EFIKASNOSTI – u tržišnom smislu, je kao razmišljati o samokorektivnom mehanizmu gdje se neefikasnost pojavljuje u pravilnim vremenskim intervalima, ali i nestaje skoro momentalno ako investitori pronađu akcije i trguju sa njima.

PRETPOSTAVKE U VEZI SA TRŽIŠNOM EFIKASNOŠĆU:Prva pretpostavka: vjerovatnoća pronalaženja neefikasnosti u tržišnoj aktivi ili imovini opada kao i spokojstvo trgovine sa povećanjem imovine.Druga pretpostavka: vjerovatnoća pronalaženja pogrešnog načina formiranja cijene tržišne aktive povećava se kao i transakcioni i informacioni troškovi u povećanom iskorištavanju neefikasnosti.Treća pretpostavka: brzina sa kojom se neefikasnost rješava može biti dovedena u vezu sa tim kako se jednostavan plan neefikasnosti koristi, što može biti odgovor na druge investitore.TESTIRANJE EFIKANOSTI TRŽIŠTA – nastoji se saznati da li se određene strategije investiranja ili portfoliji menadžera nadmeću na tržištu.BENCHMARKS – (alternativni portfolij) radi se o nemogućoj mjeri za mjerenje uspješnosti strategije investiranja bez uzimanja u obzir mišljenja kako bi rizik trebao biti mjeren.U ODABIRU ODGOVARAJUĆEG BENCHMARKS-a KORISTIMO:1. komparacija indeksa2. rizik i modeli stope prinosaKOMPARACIJA INDEKSA – kada želimo da izvršimo izbor određene strategije, prema ostvarenoj stopi prinosa, jednostavno izvršimo komparaciju sa stopom prinosa investiranja u index (S&P 500).RIZIK I MODELI STOPE PRINOSA – svi ovi modeli pokušavaju da izmjere rizik investiranja, mada se oni razlikuju po tome koji je bolji u mjerenju rizika, odnosno koji bolje mjeri tačan iznos stope prinosa investiranja.

8

29.MJERENJE VARIJACIJA SREDNJE VRIJEDNOSTI – dovodi se u vezu sa standardnom devijacijom mjerenja investiranja, tj. rizika i stope prinosa kao ostvarene nagrade.MJERENJE VARIJACIJA SREDNJE VRIJEDNOSTI:

1. sharpov koeficijent2. informacioni koeficijent3. kvadrat M4. prekomjerna stopa prinosa5. treynor indeks6. arbitražna procjena i multifaktorski modeli7. zastupnički pokazatelj i mješoviti modeli

SHARPOV KOEFICIJENT – radi se o plaćanju na svaku jedinicu za rizik koji je preuzet i podjeljen na ostvarenu stopu prinosa upotrebom strategije standardne devijacije.sharpov koeficijent = prosječna stopa prinosa od strategije (ukupna portfolio stopa – nerizična stopa / standardna devijacija stope prinosa od strategije)

INFORMACIONI KOEFICIJENT – sličan je Sharpovom koeficijentu, ukazuje na prekomjerni obim stope prinosa fonda u odnosu na druge indexe; manje je precizan u odnosu na druge indexe.informacioni koeficijent = (stopa prinosa strategije – stopa prinosa indexa) / praćenje greške (tracking error) versus indeksKVADRAT M – umjesto da dijelimo ukupan iznos stope prinosa strategije ili fonda standardnom devijacijom, možemo izračunati očekivanu stopu prinosa koju bi željeli imati u fondu.MODEL PROCJENE KAPITALNE IMOVINE – odnosi se na srednje odstupanje od osnovne vrijednosti i predstavlja prvi model za mjerenje rizika i stope prinosa u finansijama.očekivana stopa prinosa = nerizična stopa + beta (očekivana stopa na tržištu – nerizična stopa)PREKOMJERNA STOPA PRINOSA (Alpha ili Jensens Alpha) – ova stopa predstavlja najjednostavniji način koji koristi model procjene kapitalne imovine da odredi performanse i da uporedi trenutnu stopu sa stopom prinosa koju bi ostvarila strategija investiranja tokom predviđenog perioda.TREYNOR INDEKS – ovaj ineks ukazuje da treba izvršiti korekciju konverzijom prekomjerne stope prinosa u određeni iznos koji je relevantan beta riziku.treynor index = (stopa prinosa na strategiju – nerizična stopa) / betaARBITRAŽNA PROCJENA I MULTIFAKTORSKI MODELI – model arbitražne procjene omogućava multiplikovanje faktora tržišnog rizika koji su nedefinisani ili predstavljaju multifaktorske modele koji se odnose na očekivanu stopu prinosa i predstavljaju određeni broj makroekonomskih faktora kao što su:kamatna stopa, inflacija i ekonomski rast.ZASTUPNIČKI POKAZATELJ I MJEŠOVITI MODELI – alternativa konvencionalnom riziku i stopi prinosa je korištenje zajedničkog pokazatelja gdje je stopa prinosa na akcije u korelaciji sa finansijskim karakteristikama firme.STRATEGIJA ZA TESTIRANJE TRŽIŠNE EFIKASNOSTI:

1. studija slučaja2. portfolio studija3. regresija

STUDIJA SLUČAJA – kreirana je kao istraživanje tržišne reakcije prekomjerne stope prinosa u određenim specifičnim slučajevima.PORTFOLIO STUDIJA – strategije mogu biti testirane kreiranjem portfolia firmi koje posjeduju date karakteristike od početka vremenskog perioda i provjere stope prinosa tokom vremenskog perioda.REGRESIJA – jedna od bitnih stvari koja limitira portfolio studiju je ta da se one izrazito uvećavaju sa porastom broja varijabli koje koristimo u našoj strategiji povećanja.U PROCESU TESTIRANJA STRATEGIJA TREBA IZBJEĆI:

1. koristiti odgovarajuću anegdotu kao potvrdu/odvraćanje od strategije

2. testiranje strategije investiranja koje počiva na istim podacima i istom vremenskom periodu trajanja je dobijen isti proizvod ili ekstrakt

3. predrasude uzorka4. nedostatak kontrole tržišnih performansi

5. nedostatak kontrole rizika6. korelacija prouzrokuje greške

ZNACI KOJI MOGU BITI PROBLEM U INVESTIRANJU:1. značenje ili tumačenje podataka2. varka predrasude3. ne dozvoliti transakcione troškove4. ne dozvoliti poteškoće u izvođenju ili ocjenjivanju

9

Tehnička analiza i tržišna efikasnost30.TEHNIČKA ANALIZA – predstavlja pokušaj iskorištavanja ponavljajućih i predvidljivih obrazaca kretanja cijena akcija kako bi se ostvarili natprosječni profiti na tržištu.Tehnička analiza je u suprotnosti sa teorijom efikasnosti tržišta – teorija efikasnosti tržišta navodi da se promjene fundamentalnim faktorima trebaju odmah odraziti u cijenama, dok tehnička analiza ukazuje da se te promjene mogu prepoznati kao trend.KORIŠTENJE GRAFIKONA – grafikoni su povezani ssa Dow teorijom koju je razvio krajem 80-tih Charls Dow; sljedbenici ove teorije sebe zovu čartistima.OSNOVNI ELEMENTI DOW TEORIJE – osnovni zadatak ove teorije je identifikovanje dugoročnih trendova tržišnih cijena akcija; teorija koristi dva pokazatelja: DIJA (pokazatelj kretanja trendova) i DJTA (provjera potvrde ili odbacivanje signala)NIVOI PODRŠKE I SUPROSTAVLJANJA ILI OTPORI – grafikoni nastoje da definišu trgovane nivoe pojedinih vrijednosnih papira, gdje je vjerovatnoća da će kretanje cijena biti promjenjivo; podrška se može razviti u svako vrijeme kada akcije opadaju na niži nivo trgovine.OBIM – iznos obima podrške daje tržištu kretanje koje je također značajno.VRSTE DIJAGRAMA:

1. stupčasti dijagram -ovaj dijagram se koristi za sumiranje podataka o cijeni i pomaže kod otkrivanja trendova2. tačkasti i linijski dijagram- ovaj dijagram ističe značajne promjene u cijeni i preokrete u promjeni cijene

SERIJE KLJUČNIH-TEHNIČKIH INDIKATORA RASTA I PADA CIJENA:

1. suprotna pravila ponašanja - odd-lot teorija- kratkoročna prodajna pozicija- preporuke izvještaja o investiranju- odnos put-call2. pravila pametnog novca - barronov index povjerenja- kratkoročna prodaja specijalista

ODD-LOT TEORIJA – odnosi se na jednu manje od sto akcija i samo mali investitori mogu učestvovati u odd-lot transakcijama.KRATKOROČNA PRODAJNA POZICIJA – kratkoročna prodaja predstavlja prodaju vrjednosnih papira kojih nismo vlasnici sa anticipativnim kupovnim vrjednosnim papirima.PREPORUKE IZVJEŠTAJA O INVESTIRANJU – treba uzeti u obzir predviđanja servisnih izvještaja o investiranju i postupati suprotno.ODNOS PUT-CALL – call opcije daju pravo investitoru na kupovinu akcija po fiksnoj cijeni "izvršenja", predstavljaju metodu klađenja na rast cijene; put opcije daju pravo prodaje akcije po fiksnoj cijeni i predstavljaju metodu klađenja na pad cijene; odnos neizvršenih put opcija prema neizvšenim call opcijama zove se odnos put-call.

Pravila pametnog novca (smart money rules)BARRONOV INDEX POVJERENJA – koristi se da objasni trgovački obrazac investitora na tržištu obveznica.KRATKOROČNA PRODAJA SPECIJALISTA – zbog jedinstvenog položaja specijalista na poslovima na Wall Street-u, tržišnim tehničarima pripisuje se neobičan značaj pri donošenju odluka.OPŠTI TRŽIŠNI INDIKATORI:

1. širina tržišnih serija indikatora2. gotovinska pozicija investicionih fondova

ŠIRINA TRŽIŠTA – tržišni indikatori širine ukazuju na mjerenje tržišnog indeksa, odnosno kretanje cijena svih akcija na tržištu.GOTOVINSKI POLOŽAJ INVESTICIONOG FONDA – ova mjera ukazuje na kupovinu potencijalnih investicionih fondova i u osnovi reprezentuje kupovni potencijal drugih velikih institucionalnih investitora.HIPOTEZA TRŽIŠNE EFIKASNOSTI – primjenjuje se direktno u velikim firmama koje trguju vrjedonosnim papirima na berzama; formulisana je i testirana u tri različita oblika: slaba, polusnažna i snažna forma.

SLABA FORMA EFIKASNE TRŽIŠNE HIPOTEZE – ukazuje da ne postoji odnos između prošlih i budućih cijena vrjednosnih papira; testira se testovima nezavisnosti i testovima pravila trgovanja.POLUSNAŽNA FORMA EFIKASNE TRŽIŠNE HIPOTEZE – stoji na stajalištu da su sve javne informacije skoro zatvorene po pitanju procjene vrjedonosnih papira.SNAŽNA FORMA HIPOTEZE EFIKASNOSTI TRŽIŠTA – stoji na stajalištu da akcije reflektuju ne samo sve javne informacije već sve informacije.

10

Investicioni fondovi31.ZAŠTO SE FONDOVI OSNIVAJU – većina fondova se osniva na bazi tržišnog imperativa; osnivač fonda želi osnovati onu vrstu fonda koja je dovoljno perspektivna da skupi značajan iznos sredstava kako bi obezbjedio profitabilnu stopu prinosa; novi oblici fondova zavise od investitorovog stava.PREDNOSTI INVESTICIONIH FONDOVA:

1. nude efikasan način da diverzifikujemo naše investicije

2. sa investicionim fondom možemo kupovati ekspertizu menadžmenta fonda

3. mogu biti iskorišteni ne samo za kupovinu akcija, već i vladinih oveznica, korporativnih obveznica.....

4. reprezentuju efikasan način investiranja u strane vrjednosne papire

NEDOSTATCI INVESTICIONIH FONDOVA:1. ne nadmašuju tržište2. mogu biti skupi za kupovinu3. investitor mora biti osjetljiv na prekomjerne zahtjeve

osoblja investicionog fonda4. potencijalne stope prinosa se ističu bez detaljnog

neutralizovanja rizikaOTVORENI VERSUS ZATVORENI FONDOVI – zatvoreni fondovi imaju fiksan broj akcija i kupci i prodavci akcija moraju trgovati jedni sa drugima; otvoreni fondovi su potpuno spremni da svo vrijeme prodaju naše akcije ili kupuju ponovo naše stare akcije.INVESTIRANJE U OPEN-END FONDOVE – to su fondovi koji su spremni svo vrijeme da prodaju nove akcije ili da kupuju stare akcije od investitora po neto vrijednosti imovine.FONDOVI KOJI ZARAČUNAVAJU PROVIZUJU –load versus- određeni fondovi uspostavljaju sporazume o prodaji sa akcijskim brokerima, finansijskim planerima.....; određeni agenti prodaje primaju proviziju za prodaju akcija fondova; provizija se može kretati od 7,25% pa nagore.FONDOVI KOJI NE ZARAČUNAVAJU PROVIZIJU – no-load funds- ne zaračunavaju troškove provizije i prodaju direktno investicionu kompaniju putem oglasa, brošura i preko 800 telefonskih brojeva preko kojih se vrši kupovina.RAZLIČITI CILJEVI I DIVERZIFIKACIJA INVESTICIONIH FONDOVA:

1. fondovi tržišta novca ili novčani fondovi- money market funds

- ulažu u kratkoročne vrjedonosne papire; ostvaruju snažan rast u posljedne dvije dekade; ne zaračunavaju proviziju

2. rastući fondovi- growth funds- glavni im je predmet traženje kapitalnog povećanja;

zastupljeni su u običnim akcijama3. agresivni fondovi- koncentrisani su na špekulativnoj emisiji, pojavi

malih kompanija, "vrelom" sektoru ekonomije i frekventnom korištenju leveridža da bi preuveličali stope prinosa

4. regularni rastući fondovi- ulažu u obične akcije veoma stabilnih firmi, rijetko

koriste agresivne tehnike5. dohodovni fondovi- isplaćuju stabilne dividende, manje su varijabilni i

rizični6. uravnoteženi fondovi- balanced funds- predstavljaju kombinaciju investiranja u obične

akcije, obveznice i često su to preferirane akcije7. indeksni fondovi- zamjenjuju tržišni indeks skoro u potpunosti8. korporativni fondovi obveznica- stope prinosa su im niže nego one od akcija; ovi

fondovi su nepredvidivi; mogu biti podjeljeni na: korporativne, vladine i opštinske fondove

9. specijalni fondovi- oslobođeni su od poreza, 10. sektorski fondovi- formirani su da investiraju u specijalne sektore

ekonomije; odnose se na energetiku, medicinu....; nude investitorima manji diverzifikovani potencijal

11. strani fondovi

- prekogranična investiranja12. specijalni fondovi- jasno određena specijalnost13. hedžing fondovi (Hedge Funds)- proizvod su 90-tih; javljaju se u kupovini,

kratkoročnoj prodaji i transakcijama u kupovini i prodaji

Investicioni ciljevi su komplementarni sa vrstom fonda.Investitori moraju da uzmu u obzir toleranciju koliko stopa prinosa može varirati ili odstupati. Likvidnost je osnovni cilj sa kojim se suočavaju svi investicioni fondovi. Ako investitor treba dohodak, fondovi obveznica obezbjeđuju najveći godišnji tekući prinos, dok agresivni rastući fondovi obezbjeđuju na kraju. Dohodovni i uravnoteženi fondovi najviše odgovaraju investitorima koji žele rast glavnice sa umjerenim tekućim dohotkom.Pregled investicionih fondovaInvesticioni Akt kompanija iz 1940.god., kojim je donesena standardna praksa za sve investicione kompanije, zahtjeva da kupac akcija fonda bude obezbjeđen sa aktuelnim prospektom.PROSPEKT SADRŽI SLJEDEĆE INFORMACIJE:

- kako akcije mogu biti kupljene i otkupljene, prodate- zaračunati troškovi otkupa- usluge vlasnicima obveznica- investicioni ciljevi i politike- portfolio- troškovi i porezi upravljanja- stopa prometa

DISTRIBUCIJA I OPOREZIVANJE:Prodaja vrijednosnih papira od strane menadžera investicionog fonda rezultira u obliku kapitalnog gubitka ili prihoda fonda. Nakon gubitka u odnosu na prihod investicioni fond distribuira godišnji neto kapitalni prihod vlasnicima akcija. Na kraju svake kalendarske godine vlasnici akcionog fonda primaju dokument u obliku 1099-DIV. Ovaj dokumenat obavještava vlasnike akcija u vezi iznosa i poreskim statusom njegove distribucije.Kada investitor trenutno prodaje ili otkupljuje akcije u inv fondu javljaju se drugi oblici oporezivanja. Investitor mora da uzme u obzir osnovne troškove, prodajnu cijenu i bilo koji prihod ili gubitak i odgovarajući izvještaj o posljedicama poreza nanjegov oblik poreza. SERVISIRANJE VLASNIKA AKCIJA:

1. automatsko reinvestiranje2. čuvanje privilegija3. ovlastiti provjeru plana4. sistemsko povlačenje ili mijenjanje plana5. provjeravanje privilegija

TRI POTENCIJALNA IZVORA STOPE PRINOSA:1. promjena u neto vrijednosti imovine2. distribucija dividendi3. distribucija kapitalnog prihoda

IZRAČUNAVANJE STOPE PRINOSA NA INVESTICIJE:stopa prinosa na investicije = ukupna stopa prinosa / početna neto vrijednost imovine

11

32.Investiranje u realnu imovinuREALNA IMOVINA – odnosi se na nekretnine, plemenite metale i druge fizičke predmete; kupovinom realne imovine pruža nam se mogućnost zaštite od inflacije; takođe pruža mogućnost kao efektivno sredstvo za diverzifikaciju portfoliaNEDOSTATCI ULAGANJA U REALNU IMOVINU:

1. udaljenost od velikih, likvidnih i relativno efikasnih tržišta

2. dilerska razlika ili posrednička provizija3. nema tekućeg dohotka, ali ima troškove osiguranja i

čuvanjaINVESTIRANJE U NEKRETNINE – mogu uključiti takve šeme ili obrasce kao što su privatne kuće, dupleksi i stambene zgrade, poslovne kancelarije, šoping centri, industrijske zgrade, hoteli....PROCJENA REALNE IMOVINE:

1. troškovni prilaz –postavlja se pitanje koje je mjesto bolje za početno ulaganje od onog gdje su troškovi na imovinu zamijenjeni tekućom cijenom;

2. komparativna procjena prodaje- postavlja se pitanje zašto je bolji način da odredimo vrijednost imovine posmatrajući ne tako davno određenu prodajnu cijenu komparativne imovine u susjedstvu;

3. dohodovni prilaz-se odnosi na imovinu koja ostvaruje dohodak. Vrijednost _ godišnji neto ostvareni dohodak/kapitalizovana stopa

4. kombinacija tri pristupa

Sveobuhvatne analizeDETERMINISANJE VARIJABLI GOTOVINSKOG TOKA:

1. determinisati kupovnu cijenu, iznos hipoteke i godišnju isplatu hipoteke

2. izračunati neto operativni dohodak za svaku godinu prinosa u periodu investiranja

3. prevesti to na godišnji gotovinski tok za vrijeme perioda investiranja

4. projektovati prodajnu cijenu imovine nakon perioda investiranja

5. diskontovati godišnji gotovinski tok i prodajnu cijenu6. uporediti unaprijed komponente gotovinskog toka sa

sadašnjom vrijednošću budućih determinisanih koristiFINANSIRANJE REALNE IMOVINE:

1. vrste hipoteka(Zajmoprimac mora biti spreman da uzme u obzir takvu alternativu kao sto su sporazumi o pozajmljivanju:prilagodjavajuca stopa hipoteke,proporcionalna isplata hipoteke i urucena uvecana hipoteka)

2. prilagođavajuća stopa hipoteke(ovdje je rijec o hipoteci gdje se kamatna stopa pravilno prilagodjava.Ako kamatna stopa raste zajmoprimac moze povecati prosjecnu isplatu i obrnuto)

3. proporcionalna isplata hipoteke(isplata zapocinje na relativno niskoj osnovi i povecava se tokom zivotnog vijeka kredita)

4. uručena-uvećana hipoteka(ona obezbjedjuje zajmoprimca od visoke inflacije zbog toga sto direktno ucestvuje u bilo kojem povecanju u vrijednosti koje se dovodi u vezu sa hipotekom na imovinu)

5. drugi oblici hipoteke(koncept participacije-zajmoprimac ne samo da obezbjedjuje pozajmljeni kapital vec dio imovine ili vlasnistvo u fondu.Vodece osiguravajuce kompanije stede i pozajmljuju zato sto mogu steci kamatu na imovinu od 10 do 25%.Koncept druge hipoteke-je za kraci vremenski period u odnosu na pocetnu hipoteku:primarni sndbjevaci druge hipoteke u ranijem periodu su

6. poslodavci imovine.)

OBLICI VLASNIŠTVA REALNE IMOVINE:1. pojedinačno partnerstvo(investiranje pojedinca sa dva

ili tri druga partnera daje jednostavan nacin da dodjemo do realne imovine kroz legalan pristup.U malim i manje komplikovanim poslovnim sporazumima je definisan centar odgovornosti koji vodi korektivnoj akciji.nedostatak je sto moze postojati problem na nesposobnost partnerstva da obezbjedi iznos kapitala potreban za sire investiranje,a prisutno je odsustvo ekspertize razvoja za siri obim investiranja)

2. limitirano partnerstvo(osnovni partner ovdje prodaje svoje ucesce u savezu limitiranim partnerima cija mogucnost je limitirana u pogledu njihovog pocetnog investiranja.Osnovni partner je odgovoran za upravljanje imovinom,dok limitirani partneri su samo investitori.)

3. realna imovina investicionog trusta(slican je investicionim fondovima koje trguju na berzama.Investicioni pul fondovi zajedno sa kreditnim fondovima ulazu direktno u realnu imovinu li koriste realnu imovinu da stvore konstrukciju ili hipotekarne kredite za investitore.trust fondovi su u principu osnovani da savjetuju filijale komercijalnih banaka,osiguravajucih kuca idr.finansijske institucije)

ZLATO – na rast cijene zlata utiču strah od rata, politička nestabilnost i inflacija.Umjerenost u tenzijama i niza inflacija uzrok su smanjnja cijene zlata.OBLICI SVOJINE ZLATA:

- zlatne poluge(moze donijeti problem u skladistenju i manje zlatne poluge zadrzavaju nadzor banke kji ih na pocetku prodaje.One moraju biti ponovo isplacene prije nego sto budu prodate)

- zlatni kovani novci( zbog problema u skladistenju zlatnih poluga ulaze se direktno u zlatni kovani novac:juznoafricki kuggerandi,meksicki 50 pezosa,britanski suveren,francuski napoleon)

- zlatne akcije(investitor moze dobiti poziciju u zlatu kupujuci obicne akcije koje imaju znacajnu zlatnu poziciju)

- zlatni futures ugovori-njima se trguje na pet americkih berza i na odredjenim stranim berzama.

SREBRO – ima slične investicione karakteristike kao zlato u uslovima visoke inflacije i potencijalno je sigurno za investiranje.Srebro ima vecu industrijsku i komercijalnu primjenu,pa se koristi u podrucju fotografije,elektronike i sl.OBLICI SVOJINE SREBRA:

1. srebrne poluge2. srebrni kovani novac3. srebrni futures ugovori4. srebrne akcije

DRAGO KAMENJE – uključuje dijamante, rubine, safire i smaragde.Oni su privlacni za investiranje zbog male velicine,lakog skrivanja i velike istrajnosti.Oni su skupocjeni zbog procesa proizvodnje,jer za proizvodnju jednokaratnog kvaliteta dijamanta potrebo je iskopati 20 tona kamen ili pijeska.

12