Roko Rumora

Grčka FilozofijaKozmološko razdoblje (7/6.st- pol.5.st)

- prije kozmološkog razdoblja – mitološko tumačenje svijeta

o teogonije i kozmogonije

o smatranje da je sve nastalo iz kaosa

- kozmološko razdoblje

o pojava filozofije – u početku skupina stavova koji uključuju i znanstveni pogled na svijet

o filozofsko tumačenje svijeta – svemir nije kaos već je uređen

o filozofija kozmološkog razdoblja - Pretsokratovci - Filozofi Prirode

o traže objašnjenje prirodnih pojava promatrajući prirodu

- pojava u :

1. Maloj Aziji – Jonska struja - Miletska Škola - Heraklit - Atomisti

2. Siciliji i Južnoj Italiji – Italska Struja - Pitagorejci - Elejska Škola - Posrednici

- svi oni tragaju za uzrokom pratvari, prapočelom, praelementom - BITAK

MILETSKA ŠKOLA - traže prapočelo – materijalizam, monizam

o Tales - u temelju svega nalazi se voda - počelo

o Anaksimen - počelo - zrak - sve nastaje iz 2 sile – zgrušnjavanja i razrjeđivanja - materijalizam, monizam

o Anaksimandar - počelo - apeiron - apeiron - pojam izveden spekulacijom - spekulativni pojam - apstraktan - spekulacija – nastojanje da se do spoznaje dođe teoretskim apstraktnim umovanjem - uvjerljiv – log. Izveden, neprovjerljiv – ne može se empirijski provjeriti

HERAKLIT - živi u Joniji, zovu ga i mračni jer su njegove teorije teško shvatljive

1. bitak - logos – univerzalni kozmički zakon - vječan

- postoje budni koji su spoznali logos i spavači

- ljudi ne razumiju logos, kojeg se treba držati jer je zajednički

2. sve se mijenja – stalna promjena, kretanje, sve je u toku i razvoju, nastaje i nestaje

- vatra - simbol promjene - vječna (pali se i gasi)

3. borba suprotnosti – sve što postoji ima svoju suprotnost, ali u cijelosti čine harmoniju

- tek suprotnostima možemo nešto spoznati

4. cikličko shvaćanje vremena - sve se vraća u krug

- skačemo iz prošlosti u budućnost – sadašnjost ne postoji

- danas se vrijeme shvaća linearno – svijet napreduje prema svom kraju

ATOMISTI - atomi - jedino mjesto na svijetu bez praznine - u temelju svega - bitak (materijalizam ,pluralizam)

- nebitak – praznina u kojoj se atomi gibaju – omogućuje postojanje bitka na pravi način

- determinizam – sve se događa po nužnosti prirodnog zakona; svaka je stvar uvjetovana drugom

- sve što jest ili mora biti ili ga uopće nema - nema slobode, slučaja – čovjekova sudbina je predodređena

- Tzv. mehanistička slika svijeta – prenaglašavanje prirodnih zakona u slici svijeta

1

Roko Rumora

- Nema govora o prvom pokretaču, ali možda je 1 veliki atom pao i sve pokrenuo

PITAGOREJCI - Škola, ali kao vrsta redovničke zajednice - bave se matematikom, astronimijom, glazbom

- Racionalna spoznaja bitka – broja

- Vjeruju u kvantitativni odnos i harmoniju temeljene na broju

- Kroz broj 10 izraženo savršenstvo svemira - kada nečeg nema 10 onda izmisle (npr. vide 9 planeta, a 10. je kao Protuzemlja)

ELEJSKA ŠKOLA (PARMENID) - Božica se obraća autoru - treba znati i istinu i mnijenja smrtnih ljudi

- Mnijenje - pričin, ono što ljudi misle da je istina

- 2 Puta postoje :

1. put koji vodi do istine – do tog puta nas vodi razum i racionalna spoznaja - bitak jest, nebitak nije

2. put – na njega nas navodi varava osjetilna spoznaja, formira se navika i vjerujemo da nebitak postoji

- bitak je statičan, nepromjenjiv, miran, vječan

- promjenu doživljavamo osjetilima, ali istinu o svijetu ne možemo spoznati promatranjem

- nebitak ne može postojati

POSREDNICI - EMPEDOKLO

- 4 Elementa – voda, zemlja, vatra, zrak – spajaju se u i razdvajaju iz jedinstva, ali ostaju nepromjenjivi

- kompromis između Heraklita ( spajanje i razdvajanje) i Parmenida (nepromjenjivost)

- ANAKSAGORA

- prapočeci koje Aristotel naziva homeomerije

- beskrajno male čestice (materijalizam, pluralizam) koje su u svemu

- nus – objektivni, svjetski um, 1. pokretač, materijalan, najfinija i najčistija tvar sa potpunim znanjem o svemu i moći

- ideja da je bog stvorio svijet pa se povukao – deizam – pojava u engleskom prosvjetiteljstvu, korijeni i kod Anaksagore, nastavak kod

Francuza – Voltaire

Antropološko razdoblje (pol.5.st. – 399.)- čovjek postaje središte svih institucija društva

o ne proučava čovjeka kao pojedinca u svemiru, nego njegovo djelovanje u društvu

- razvija se etika i polako se prelazi iz teorijske u praktičku filozofiju

o 5. stoljeće pr. Kr. – Zlatno doba grčke etike

- središte filozofije postaje Atena

o u ateni vlada klasična atenska demokracija koja je neposredna – svatko izražava vlastito mišljenje

o zbog takve demokracije dolazi do potrebe za obrazovanjem i učiteljima

Protagora i Sofisti- prvi učitelji Grčke, prosvjetitelji i poučavatelji umijeća argumentacije

o imaju određene aspiracije u filozofiji

o dijelimo ih na dvije generacije

stariji – na dobrom glasu

mlađi – dolaze na zao glas koji ih prati sve dok u 19. stoljeću Hegel ne govori u njihovu obranu

Hegel smatra da su upravo oni odgovori za pokretanje Sokratovih misli

- sofizam – izvjesna logička pogreška koju ne možemo odmah dokazati i lako razriješiti

o eristika – iskrivljeno umijeće dokazivanja

- najpoznatiji sofist bio je Protagora

o pripadnik starije generacije

o negira razum kao mjerilo spoznaje, već smatra da su predodžbe i mnijenja ljudi istiniti

2

Roko Rumora

o naime, svaki čovjek svoje predodžbe smatra istinitima

- ostali predstavnici – Gorgija, Trazimah, Hipija, Kalikle…

- Protagora dolazi do dvije velike teze

o spoznajni relativizam - ako su predodžbe i mnijenja istiniti, onda je sva istina relativna

o etički relativizam – ako su svi pojmovi relativni, onda su i etički pojmovi (dobro i zlo) relativni – tko određuje dobro i zlo?

- Protagora je začetnik skepticizma – najbolje je ne odlučiti što je istinito jer svatko ima pravo misliti da je nešto istinito

- u njegovim učenjima pojavljuju se avangardne ideje – izjednačuje barbare i Grke govoreći da svi imaju pravo na mišljenje o istini

Sokrat (469.-399.)- nije napisao nijedno djelo – o njegovom učenju saznajemo ponajviše iz Platonovih djela

- cilj njegova djelovanja – preodgojiti Atenjane koje su loše odgojili sofisti

- u istraživanju znanja krećemo od pojedinačnog, tj. od razgovora s pojedincima

- razgovor

o ironija – prvi dio – pokazati da je sugovornikovo znanje zapravo neznanje – tzv. negativni korak – Znam da ništa ne znam.

o majeutika (porodiljna vještina) – drugi dio – uz pomoć navesti sugovornika da „porodi“ znanje – tzv. pozitivni korak

- iz pojedinačnog zaključujemo ono što je zajedničko, tj. opće – Sokrat je time utemeljitelj indukcije

- tek za ono što je zajedničko, tj. opće se može reći da je pravo znanje, jer pojedinačno je samo mnijenje

- znanje je tek kada nešto možemo definirati (strogo pojmovno odrediti), znanje nije relativno, nego objektivno

o spoznajnom relativizmu Sokrat suprotstavlja indukciju, dolazak do objektivnog znanja

- svaki čovjek ima sposobnost umnog uvida

- čovjeka znanju privodi onaj koji je vješt u metodi, tj. filozof

- najveće znanje je znanje o onome što je dobro, jer time postajemo ljudi vrline

o najveća vrlina je znati što je dobro

- etički intelektualizam – suprotno stavu sofista, Sokrat tvrdi da možemo spoznati što je dobro i tako steći vrlinu

o za njega znati što je dobro automatski vodi ka činjenju dobrog, pri čemu je zaboravio uključiti element htijenja/volje u priču

Kirenska i kinička škola- tzv. „sokratske škole“

- traže rješenje etičkog načela dobra u praktičnoj domeni

KIRENJANI - Aristip, Hegezija i ostali

- djeluju u 4. stoljeću

- naučavaju hedonizam – dobro je užitak, zlo je bol, neugoda

- razumno prosuđivanje osigurava trajnije zadovoljstvo mudro je prihvatiti manju bol, ako slijedi veći užitak i obrnuto

- u konačnom zbroju mora biti višak ugode, ali ne smijemo robovati zadovoljstvima

KINICI - Antisten, Diogen i drugi

- ističu bespotrebnost kao ideal – trebati u životu što manje i manje

- naučavali su oskudan i jednostavan život u skladu s prirodom jer je kultura i civilizacija zapravo krivi put

- znanje je potrebno samo toliko da služi djelovanju

- vrlina je isključivo u djelovanju i postiže se vježbom

Ontološko razdoblje (399.-322.)Platon (427.-347.)

- Sokratov učenik aristokratskog podrijetla

- nadao se postići političku karijeru, ali se predomišlja nakon smrti Sokratove

- odgajali ga filozofi i usadili mu brojne uzore

3

Roko Rumora

o idealizam pitagorejaca – naime, bio je vrstan matematičar (u Akademiju je bio zabranjen ulaz nepoznavateljima matematike)

o nepromjenjivost bitka kod Parmenida – uzor mu je bio kasnije za dijalog Parmenid

o učenja Heraklita – s njim ga je upoznao učitelj Kratil

o Sokrat – s njim je proveo zadnjih 7 godina Sokratovog života

- ostavio iza sebe 40ak pisama i dijaloga, klasificiranih prema vremenu nastajanja

o Prva faza – Rani spisi

opisuju tuđe filozofije i filozofski život u Ateni

izvor za sva Sokratova učenja

o Prijelazni spisi

problematika: etika i spoznaja

još uvijek pod velikim utjecajem Sokrata

nastavlja polemiku sa sofistima

o Zreli spisi

njegova filozofija, tu su najvažnija djela

o Kasna faza

mijenja neka stajališta iz zrele faze u već poodmakloj dobi

- najpoznatiji dijalozi i njihove teme

o Protagora – polemika s Pratogorom oko sofista

o Sofist – razlika sofista i filozofa

o Fedar i Gozba – govore o ljepoti, lijepom, ljubavi, seksu

o Država ili O pravednosti – enciklopedija njegovih razmišljanja

o Zakoni – nastavak Države

o Fedon, Teetet i Fileb – djela mistično duhovne tematike

o Kratil – s ovim dijalogom počinje moderna filozofija jezika

- filozofska škola Akademija

o osnovana 387. g u Akademovim vrtovima pokraj Atene

o elitno učilište za posebno talentirane

o prestaje djelovati 347. kada Platon umire

- Platon svoja djela piše u formu dijaloga jer treba učenicima dati nešto čime bi se približio živom dijalogu

o kombinacija Sokratove metode i praktičnosti

IDEJE I POJAVE - pojave su kopije ideja, a ideje (praslike, paradigme) su originali – mogu postojati samostalno, tj. u nematerijalnom svijetu

- objektivni idealizam – ideje postoje samostalno od svijeta kopija

- pojave su u materijalnom svijetu i ovise o originalu, nesavršene su i promjenjive,

- ideje su savršene, nepromjenljive i vječne, one su prava stvarnost, to je bit

USPOREDBA SA SPILJOM - okovani ljudi su ograničeni, ne mogu spoznati bit i pravo stanje stvari

- oni su osuđeni na kopije, za koje su naviknuti vjerovati da su istine

- nakon oslobođenja ne vjeruju, u šoku, ni u što drugo

- moraju proći put prilagodbe da bi se naviknuli na pravu stvarnost

- težak uspon iz spilje je težak put koji čovjek prolazi do prave spoznaje i prave stvarnosti

IDEJA DOBRA - ideja dobra je zadnja i jedva se nazire

- kad je se konačno ugleda shvaća se da je ona uzrok svemu što je ispravno i lijepo u svijetu

- ideja dobrog obuhvaća sve druge ideje i po „dobru“ jest sve što jest (Stolar je stolar samo ako je dobar stolar)

4

Roko Rumora

PLATONOVO VIĐENJE SPOZNAJE I STVARNOSTI o priznaje i racionalnu i osjetilnu spoznaju, za razliku od prije

o racionalna spoznaja (poimanje) bavi se bitkom i ima dva stupnja

viši stupanj – znanje o idejama

niži stupanj – predočivanje o predodžbama

o osjetilna spoznaja (mnijenje) bavi se postajanjem i ima dva

stupnja

viši stupanj – vjerovanje o pojavama – dodirnemo nešto i onda o tome sudimo

niži stupanj – nagađanje o sjenama pojava – vidimo ju preko zrcala, posredno, pa manje znamo o njoj

- naše tijelo je samo bijedna sjena savršenog nevidljivog svijeta

- svijet ideja može postojati neovisno od pojava, ali pojave ne mogu bez ideja

- Platonova teorija sjećanja

o čovjekova besmrtna i savršena duša je obitavala u svijetu ideja

o spoznaja tijekom života je sjećanje duše na ideje koje je vidjela, a podsjetile su je pojave

o duša samo povremeno ulazi u tijelo jer je posve neovisna u njega

o prilikom ulaska u tijelo ona privremeno gubi sveznanje koje posjeduje

o mi dušu potičemo da se prisjeti (pomoću dijalektike)

o ova ideja asocira na istočnjačke ideje o reinkarnaciji

o duše se razlikuju po tome koliko su pročišćene i koja su generacija

DRŽAVA ILI O PRAVEDNOSTI - Platonovo najveće i najkompleksnije djelo

- bavi se ontologijom, gnoseologijom, etikom, politikom…

- cilj države – osiguravanje sreće zajednice

- temelj države – pravedna podjela rada utemeljena na sposobnosti

- čovjek je za Platona biće koje pripada i svijetu pojava (tijelom) i svijetu ideja (dušom)

- duša ima tri dijela

o umni – njime spoznajemo ideje – sjedište u glavi

o srčani – častohleplje, prevelika hrabrost – sjedište u prsima

o požudni – požuda, neumjerenost – sjedište u trbuhu

- čovjek postaje čovjekom vrline kad umni dio duše kontrolira srčani i požudni

- država se sastoji od tri staleža, slična dijelovima duše

o umni – vladari – uvijek kolektivno tijelo koje ima znanje i sposobnosti zbog čega može upravljati – vrlina MUDROSTI

o srčani – čuvari – vojska i administracija – vrlina HRABROSTI

o požudni – proizvoditelji – jedini smiju imati privatno vlasništvo, proizvode materijalna dobra za sve – vrlina UMJERENOSTI

- ako u državi postoji sklad mudrosti, hrabrosti i umjerenosti, država ima vrlinu pravednosti

- te četiri platonovske vrline (mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost) nazivaju se klasični grčki etički ideal

- postoje različite duše, pa zato mi krećemo s različitih startnih pozicija, ovisno o vrsti duše

o zlatne duše – najsposobniji – vladari (najpročišćenije duše)

o srebrne duše – manje sposobni - čuvari

o mjedene i željezne duše – najmanje sposobni - proizvoditelji

- država propada ako ju vode željezo i mjed (najmanje sposobni)

- problem raspodjele duša (koja je koja kovina) riješio je Platon novim sistemom obrazovanja

o i cure i dečki (!) kreću u školu sa 14 godina

o 14-16 godina – učenje pjesništva i glazbe, a svi koji su na kraju nevješti u tome idu u proizvoditelje

o 16-20 godina – matematika i ratničke vještine pa veliki test; oni koji padnu idu u čuvare

o 20-35 godina – matematika, dijalektika (da se duša podsjeti onog što odavno zna) - najsposobniji umovi koji su sve prošli

5

4 stupnja spoznaje 4 stupnja stvarnosti

nevidljivi svijet

(savršeno)

znanje ideje

predočavanje predodžbe

vidljivi svijet

(nesavršeno)

vjerovanje pojave

nagađanje sjene pojava

Roko Rumora

o 35-50 godina – putuju po svijetu, skupljaju iskustvo, sazrijevaju i na kraju postaju vladari

- prigovori Platonu

o za Homera kaže da bi mu dao lovorov vijenac za pjesništvo, a zatim ga izbacio iz grada jer kvari djecu

o cenzurirao bi pjesništvo koje ne budi vrlinu i čvrstoću i odgajao samo prikladne pjesnike

o nema obitelji , samo zajednice s ciljem produljenja vrste – djecu odgaja država Eugenika države pri odabiru podobnih

- ostali fragmenti

o dijeli ljude na one koji drijemaju (oni vide mnijenje) i oni koji žive na javi (oni spoznaju i tragaju za bitkom)

o zagovara put do ljepote „služeći se stepenicama“ – induktivni put

o vođenje države moguće samo uz nekolicinu prijatelja i pristaša i to kada je na vlasti filozof ili netko sličan

o država se stvara zbog međusobne suradnje i pomoći ljudi s jasnom podjelom rada (svakom jedan posao u kojem je najbolji)

o pravednost se ostvaruje samo ako svaki od tri staleža čini svoj posao i drži se njega, ako neko radi više poslova, krši zakon

Aristotel (384.-322.)- vrlo malo sličnosti sa Sokratom i Platonom

- dolazi iz liječničke obitelji – odrastao u znanstvenom okružju što kasnije utječe na njega

- na Akademiji se uči 20 godina i zatim se razilazi s Platonom u vezi s različitosti svjetova ideja i pojava

o Drag mi je Platon, ali mi je draža istina

o shvatio da mu Platon ne daje odgovor na pitanje zašto bit stvari nije u samim stvarima i zašto ne objašnjava način kako su pojave

nastale od ideja – uvodi trećeg čovjeka

o realistično odgajan – za njega nema drugog svijeta osim ovoga u kojem su objedinjene biti i pojave, opće i pojedinačno

o dokaz trećeg čovjeka – ideja čovjeka je bit čovjeka, treba treći akter kao veza između ideje i pojave

o zaključuje da su bit i pojava neodvojivi

- vraća se u Makedoniju da uči Aleksandra Velikog, no on ga očito nije slušao (jer je Aristotel savjetovao ne preveliku državu)

- ako je Platon filozof i umjetnik, onda je Aristotel filozof i znanstvenik

- djela:o Metafizikao Organono Nikomahova etikao Politikao Poetika ili O pjesničkom umijeću

METAFIZIKA - 4 uzroka iz kojih se sve sastoji

o tvar ili materija – pasivna mogućnost koja može biti preoblikovana

o oblik ili forma – aktivni princip po kojem razlikujemo stvari, ona je bit – mora biti sadržana u stvari

o uzročnik kretanja – onaj koji proizvodi promjenu iz potencijalnog u aktualno, o njemu ovisi što će se aktualizirati

kod neživih stvari je vanjski uzročnik, kod živih unutrašnji može bit

o svrha – teleološko gledište – svrhovitost – sve je prožeto svrhom

- postoji hijerarhija oblika – što je preoblikovanije, to je savršenije

- postepeno dolazimo do bića koje je čista forma, tj. akt = Bog – teološko određenje

- treba mu prvi pokretač, a u srednjem vijeku se super poklopi da taj pokretač bude Bog, pa ga zato cijene

ETIKA - njegova etika je istovremeno etika vrline i eudaimonistička etika – najveće dobro je blaženstvo, dobro kojem težimo zbog njega samog

- dijeli vrline na etičke i dijanoetičke

o etičke – vrline volje – ako razum usmjeruje volju u izboru umjerenih stvari

o dijanoetičke – znanje, razboritost, umovanje – dio najvišeg blaženstva pri približavanju bitku, sačuvane za mudrace

- realist i u etici – svaki čovjek može ostvariti dobro koje će mu omogućiti napredak

- vrlina – odabiračka naklonost volje koja se drži sredine u odnosu na nas, razumom određene, i to određene tako kako bi to uradio razuman

čovjek. U stvari, to je sredina između dva loša smjera – pretjerivanja i zaostajanja za mjerom.

6

Roko Rumora

TRAGEDIJA - umjetnost je oponašanje, ali stvaralačko i idealizirano

- tragedija – oponašanje ozbiljne radnje koja je u sebi završena i ima određenu veličinu, govorom koji je otmjen i poseban za svaku vrstu u

pojedinim dijelovima, licima koja djeluju, a ne pripovijedaju, a izazivanjem sažaljenja i straha pročišćuje takve afekte

- tragedija ima etičku i odgojnu funkciju – katarza i oplemenjivanje

POLITIKA - čovjek je po prirodi društveno biče (zoon politikon)

- onaj tko ne može živjeti u zajednici je ili zvijer ili bog

- Aristotel je realniji u viđenju politike od Platona

- razlikuje tipove vladavine

o valjana vladavina – cilj je opće dobro – kraljevstvo (1), aristokracija (nekolicina), republika (mnogi)

o loša vladavina – cilj je osobna korist vladajućih – tiranija (1), oligarhija (nekolicina), demokracija (mnogi)

- temeljna funkcija države – odgoj građana

- i država treba biti umjerene veličine – preveliku ne bi imao tko braniti, a premala ne bi mogla rasti – ideal je polis

SPOZNAJA - podjela supstancije

o prva supstancija – ova tu pojedinačna stvar

o druge supstancije – vrste i rodovi, ono opće pojedinačnih predmeta

- spoznaja počinje induktivno i uzdiže se do spoznaje općih pojmova, počevši od prve supstancije

o znanje je moguće jedino o općem, ne o pojedinačnom

o 10 najopćenitijih pojmova (najviših rodova) = 10 kategorija

biće/supstancija (temeljna kat.), kolikoća i kakvoća, mjesto i vrijeme, odnos i položaj, imanje, djelovanje i trpljenje

- Aristotel razlikuje dva uma

o pasivni ili trpni um – koji prima građu opažaja kao tabula rasa

o aktivni ili djelatni um – čista misaona djelatnost zajednička svim pojedincima

Helenističko-rimska Filozofija- helenizam

o kulturno-povijesno razdoblje u kojem dolazi do miješanja kultura i civilizacija

o dominira grčka kultura, ali obogaćena istočnjačkim utjecajima (zahvaljujući osvajanjima Aleksandra Velikog)

- u helenističkoj filozofiji se traže odgovori na praktička pitanja – kako čovjek može zadržati duševni mir

o ideal mudraca - onaj koji sačuva duševni mir (ataraksiju)

o razvijaju se tri discipline – logika, fizika i etika (najvažnija)

razdoblje etičke orijentacijeStoička škola

- traje od 4. st.pr.Kr. do 2. stoljeća pr.Kr., započinje u Grčkoj i seli se u Rim

- utemeljitelj – Zenon

- važni predstavnici – Seneka, car Marko Aurelije i rob Epiktet

- po staležu predstavnika vidi se jedno od obilježja stoicizma – svatko se može baviti filozofijom – ideja o jednakosti

o razvijaju ideju kozmopolitizma – mudracu je domovina čitav svijet

- osnovni zakon stoika

o treba živjeti u skladu s prirodom (logosom), a budući da smo svi mi dio logosa, treba živjeti u skladu sa samim sobom

- logos vlada svime, on je stvaralac, bog, sudbina, sve – iz toga izniču dvije ključne ideje

o panteizam –sve je bog i bog je u svemu

o fatalizam – čovjek ne može ništa promijeniti, sve je predodređeno

7

Roko Rumora

- filozof se mora truditi biti čovjek vrlina – preuzimaju Platonov klasični grčki etički ideal i pridružuju mu samodostatnost

o samodostatnost (autarkija) – čovjek treba uporište snage tražiti u samome sebi („stoički podnijeti“ – dostojanstveno podnijeti)

- filozof se mora truditi izbjegavati

o opačine – suprotnost vrlinama

o afekte – pretjerano jaki pokreti duše (žalost, strah, naslada, požuda)

- prava sloboda moguća je samo u svijesti, i to u vidu spoznavanja i prihvaćanja poretka i nepromjenjivosti svijeta

- stoička etika – etika fatalizma, pomirenja i pasivnosti, ali ujedno i etika snažne ličnosti koja vlada sobom

Skeptička škola- traje od 4. st. prije Krista do 2. st. poslije Krista

- utemeljitelj je Piron, no nije ostavio pisanih djela – izvor za njegove stavove je djelo Pironove postavke autora Seksta Empirika

- osnovni zakon skeptika

o za svaku tezu postoje jednako snažni argumenti za i protiv – objektivno se ne možemo opredijeliti ni za jednu stranu

o budući da je objektivna spoznaja nemoguća, čovjek se treba suzdržati od donošenja konačnog suda (odluke)

- krajnji stav im je konformizam – nalaže priklanjanje mišljenju većine

o ne zastupaju konformizam jer misle da je većina uvijek u pravu, nego iz praktičnih razloga

- argumenti kojima nagovaraju suzdržavanje od konačnog suda zovemo 10 stoičkih tropa

o treba se suzdržati zbog, recimo: (1) raznolikosti živih bića u prirodi, (2) raznolikosti ugoda osjetila, (3) poimanja dobra i zla…

o nekome je nešto ugodno, što drugome nije, nekome je nešto prirodno, što drugome nije – nema objektivnosti!

Epikurejska škola- traje od 2. stoljeća prije Krista do 2. stoljeća poslije Krista

- utemeljitelj je Epikur, a do njegovih vjerovanja su ga dovele neobične životne prilike – bolovao od bubrežnih kamenaca i od toga umro

- osnovni zakon epikurejske fizike

o materijalističko shvaćanje čovjeka – nastavlja Demokritov atomizam, no uz jednu razliku:

o Demokrit zastupa determinizam (predodređenost putanje), a za Epikura atomi mogu slučajno skrenuti s puta – deklinacija atoma

o ne mora sve biti nužno – moguće su slučajnosti, a time i slobodan izbor čovjeka

- razlike između Demokrita i Epikura uvidio je i Karl Marx te prednost dao Epikuru, upravo zbog dopuštanja slobodnog djelovanja čovjeka

- osnovni zakon epikurejskog hedonizma

o čitav helenizam propagira ataraksiju (nepomućenost, duševni mir), a Epikurejci propagiraju bezbolan i bezbrižan duševni mir

o spoznajom prirode oslobađamo se straha koji je utemeljen na predrasudama i neznanju

o ne treba se bojati smrti jer tada čovjek više ne može osjećati, pa ionako nije ni bitno – nema zagrobnog života

o ugoda (ili odsutnost boli) je dobro, bol je zlo – no ne radi se tu o tjelesnoj ugodi (kao kod Kirenjana) nego o radostima duha

o produhovljeni hedonizam – treba tragati za ugodama duha, poput ljepote, prijateljstva, razboritosti, itd., a ne ugodama nagona

- Epikur smatra da nitko nije premlad ili prestar za bavljenje filozofijom, jer filozofija za svakoga stvara ugodu

Razdoblje religiozne orijentacijeNovoplatonizam

- 2. stoljeće poslije Krista

- pokušaj obnove Platonove filozofije

- izmislili su novi sustav koji bi trebao uključivati kršćanstvo u Platonovu filozofiju - u njegove teze ubacuju mistične elemente

- apsolutni monizam - u temelju svega je Jedno – ono je izvor svega, bitak, te sadrži preobilje svega, iz njega sve nastaje emanacijom

- proces emanacije (isijavanja) – proces nastajanja (isijavanja) stupnjeva stvarnosti iz Jednog, koje pritom ne gubi ništa (jer je preobilno)

- stupnjevi stvarnosti poredani po jačini bitka u njima

o um (najjači bitak)

o ideje

o duša

o materija (najslabiji bitak)

8

Roko Rumora

- što se nešto dalje udaljuje od Jednog, to ono manje jest

- emanaciju (silazak od Jednog do materije) proučava metafizika, a povratak ka misaonom Prajednom proučava etika

- jedini način kojim možemo spoznati Jedno je uporabom naše duše prilikom ekstaze – mistični čin u kojem nas napušta svijest i u mističnoj

ljubavi uranjamo u Prajedno

- elementi Platona u novoplatonizmu:

o svijet ideja i pojava

o ono što je bliže počelu ima jači bitak, što je dalje ima slabiji bitak

o nema ničeg iznad ideja/Jednoga

9