SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Antonija Bišćan

FAZE IZRADE ZNANSTVENOG RADA S PRIMJENOM U

EKONOMIJI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Faze izrade znanstvenog rada s primjenom u ekonomiji

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Metodologija istraživanja

Mentor: Prof.dr.sc. Nenad Smokrović

Student: Antonija Bišćan

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081126833

Rijeka, rujan 2015.

Sadržaj 1. UVOD ..............................................................................................................................................1

1.1. Problem i predmet istraživanja ................................................................................................1

1.2. Svrha i cilj istraživanja...............................................................................................................1

1.3. Struktura rada ..........................................................................................................................2

2. ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE I ISTRAŽIVAČKI RAD ............................................................................3

2.1. Spoznaja ...................................................................................................................................3

2.1.1. Znanstvena spoznaja i znanstvene metode .......................................................................4

2.2. Istraživački proces ....................................................................................................................5

2.3. Znanstvena i stručna djela ........................................................................................................6

3. FAZE IZRADE ZNANSTVENOG RADA .................................................................................................8

3.1. Pregled literature .....................................................................................................................8

3.2. Problem istraživanja ............................................................................................................... 11

3.3. Identificiranje varijabli ........................................................................................................... 16

3.4. Postavljanje hipoteze ............................................................................................................. 19

3.5. Dizajn istraživanja ................................................................................................................... 22

3.6. Metode i instrumenti za prikupljanje podataka....................................................................... 23

3.7. Odabir i formiranje uzorka...................................................................................................... 26

3.8. Prijedlog istraživanja .............................................................................................................. 28

3.9. Proučavanje i obrada podataka .............................................................................................. 30

3.10. Prikazivanje podataka ........................................................................................................... 30

3.11. Zaključak istraživanja ............................................................................................................ 35

4. ZAKLJUČAK .................................................................................................................................... 37

LITERATURA ...................................................................................................................................... 39

POPIS TABLICA .................................................................................................................................. 40

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................................ 40

1

1. UVOD

U uvodnom dijelu rada prikazani su problem i predmet istraživanja, svrha i cilj istraživanja te

struktura rada. U radu su prikazane faze izrade znanstvenog rada s primjenom u ekonomiji.

Kao ilustraciju faza izrade znanstvenog rada u ekonomiji uzet je idealiziran vlastiti rad

studentice Antonija Bišćan, autorice ovoga rada, iz kolegija ekonomija bankarstva na temu

devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka. Radom se

prikazuje jedanaest koraka potrebnih za izradu znanstvenog rada s primjerima iz ekonomije.

Objašnjava se kako kroz pregled literature doći do problema i pitanja istraživanja, kako

identificirati varijable važne za istraživanje, što je hipoteza i koja je njena važnost u

istraživanju, što je plan odnosno dizajn istraživanja, kako prikupiti podatke, što je i kako se

odabire uzorak za istraživanje, što je prijedlog istraživanja, kako se prikazuju analizirani i

prikupljeni podaci i kako se piše zaključak istraživanja i čemu on služi. Faze izrade

znanstvenog rada najkorisnije su za izradu radova na visokim učilištima. Oni čine prvi

ozbiljan rad svakog znanstvenika te se na njima uče koraci za pisanje valjanog znanstvenog

rada.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja ovog rada je razmatranje faza izrade znanstvenog rada s primjenom u

ekonomiji. Iz problema istraživanja dolazimo do predmeta istraživanja a to su faze izrade

znanstvenog rada. Pobliže će se izložitit jedanaest koraka izrade znanstvenog rada te kako se

oni upotrebljavaju u ekonomiji.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i cilj istraživanja ovoga rada je predočiti kako doći do znanstvene spoznaje, prikazati je

putem znanstvenog rada i to na primjeru ekonomskog istraživanja kroz jedanaest faza izrade

istraživanja.

Istraživački rad daje odgovore na sljedeća pitanja:

- Što je znanstvena spoznaja?

- Koje su faze izrade znanstvenog rada?

- Kako primjeniti faze izrade znanstvenog rada u ekonomskim istraživanjima?

2

1.3. Struktura rada

Naslov prvoga dijela rada je znanstveno istraživanje i istraživački rad. U njemu se govori o

tome što je spoznaja, što odlikuje znanstvenu spoznaju, što je istraživački proces, kako se

provodi istraživanje u ekonomskim znanostima i što su znanstvena djela te vrste znanstvenih

djela na visokim učilištima.

U drugom djelu rada, nazvanom Faze izrade znanstvenog rada, prikazano je jedanaest koraka

prilikom izrade znanstvenog rada. Također su potkrepljeni primjerima iz ekonomije. Korake

čine: pregled literature, problem istraživanja, identificiranje varijabli, postavljenje hipoteze,

dizajn istraživanja, metoda i instrumenti za prikupljanje podataka, odabir i formiranje uzorka,

prijedlog istraživanja, proučavanje i obrada podataka, prikazivanje podataka i zaključak

istraživanja.

U posljednjem dijelu, Zaključku, iznesena je sinteza rada.

3

2. ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE I ISTRAŽIVAČKI RAD

2.1. Spoznaja

U svakodnevnom životu stječemo različite spoznaje na različite načine. Spoznaja je

iskustveno poimanje stvarnosti. Kroz vlastito iskustvo spozajemo da su stvari meke, tople,

mokre, a neke teške ili lagane. Komunikacijom te spoznaje formuliramo u obliku riječi i

rečenica. Pitanje je na koji način spoznajemo svijet oko sebe?

Prema američkom filozofu Charlesu Peirceu načini spoznavanja podijeljeni su u četiri

kategorije:

- Metoda ustrajnosti – je neznanstvena metoda spoznavanja a zasniva se na

vjerovanjima koje pojedinac stječe i koja je prihvatio kao istinita.

U neke stvari vjerujemo jednostavno zato što smo u njih uvijek vjerovali. Navika je

ono što produžava vijek naših uvjerenja, kadkada usprkos brojnim proturiječnim i

opovrgavajućim pokazateljima. Stavove koje imamo oduvijek jednostavno ne

propitujemo ili to činimo nerado i samo iznimno. Time osiguravamo stabilnost i

dosljednost vlastitih uvjerenja čuvajući se stresova neprekidnog prilagođavanja novim

shvaćanjima. (Milas, 2009:4.)

- Metoda autoriteta – Umjesto tvrdoglavog ustrajavanja na oduvijek zagovaranim

stavovima, vlastita uvjerenja možemo stjecati ili braniti pozivajući se na neki autoritet.

Velika većina naših znanja takvoga je tipa. (Milas:2009:4) Želimo li na primjer

opovrgnuti neko mišljenje o ekonomskim problemima okrenuti ćemo se nekom visoko

vrednovanom izvoru, kao fakultetski profesor, cijenjeni filozof ili neki ugledni

ekonomist.

- Prediskustvena (apriori metoda) – Ljudi se u svojim procjenama često pozivaju na

samorazmijevanje 'istine' koje su toliko očigledne da ih nije potrebno propitivati ni

potvrđivati. Takva metoda spoznavanja najbliža je onome što možemo zvati

zdravorazumsko razmišljanje. Ta metoda nije sama po sebi jamstvo da je neka

spoznaja istinita, pa se, u potrazi za stabilnijom i vjerodostojnijom moramo okrenuti

drugim metodama. (Milas, 2009:5)

4

- Znanstvena metoda - metoda koja se nastoji osloboditi ljudske subjektivnosti i koja

na kritčan način pristupa spoznajama. Više o znanstvenoj spoznaji prikazano je u

nastavku rada.

2.1.1. Znanstvena spoznaja i znanstvene metode

Svaka osoba dolazi do spoznaja o svijetu koji je okružuje, međutim nisu sve spoznaje istinite,

odnosno nužno ispravne. Da bi neka spoznaja bila istinita mora se znanstvenim metodama

potvrditi. Dakle, znanstvena spoznaja je spoznaja koja teži istinitosti.

Ono što odlikuje znanstvenu spoznaju njena je pouzdanost te znanstvena spoznaja daje veći

broj istinitih vjerovanja nego bilo koja druga spoznaja upravo zato što je zasnovana na

pouzdanim procesima spoznavanja. Znanstvenik će daleko ozbiljnije, strože i u

matematičkom smislu rigoroznije pristupiti podacima koje stječe dok ćemo u svakodnevnom

životu spoznaju o svijetu u većini situacija uzeti daleko neobaveznije.

Znanstvene metode čini skup znanstvenih praksi i postupaka kojima na pouzdan i rigorozan

način ostvarujemo ciljeve znanstvenog istraživanja. Najčešće, premda to ne mora uvijek biti

tako, cilj je znanstvene spoznaje istinito reprezentirana stvarnost koja se istražuje.

5

2.2. Istraživački proces

Istraživanje je proces kojim se iskustvo utemeljeno na promatranju i mjerenju provjerava

različitim znanstvenim metodama. Da bi se proces mogao nazvati istraživačkim mora imati

određene karakteristike, a to su prema Kumaru (2011:I):

- Kontroliranost: istraživanje se provodi tako da se pokuša umanjiti utjecaj faktora koji

utječu na varijable koje se proučavaju. U društvenim znanostima, a naročito u

ekonomiji potrebno je istraživati učinke i efekte jedne varijable na drugu.

- Rigoroznost: procedure kojima s traže odgovori na pitanja istraživanja moraju biti

relevantne, primjerene i opravdane.

- Sistematičnost: Procedure u istraživanju imaju svoj red i potrebno je tim redom

provoditi istraživanje.

- Provjerljivost: sve što se otkrilo istraživanjem može se potvrditi od strane drugih ljudi.

- Empiričnost: svaki zaključak potvrđen je dokazima iz stvarnog svijeta kroz iskustva i

promatranja

- Kritičnost: kritičko ispitivanje procedura koje se upotrebljavaju i metoda kojima se

zaključuje

Izraz istraživati, zapravo znači ispitivati brižljivim i marljivim traženjem, istraživanjem,

proučavanjem, analiziranjem, studiranjem itd. Znanstveno istraživanje je specifična

intelektualna djelatnost kojoj je temeljna svrha otkrivanje i dokazivanje znanstvenih istina

pomoću znanstvenih metoda. Rezultati znanstvenog istraživanja trabaju biti znanstveno

utemeljeni, trebaju predstavljati nešto novo ili povećavati (kvalitativno ili kvantitativno)

riznicu znanja. (Zelenika, 2000:111.) Kvantitativno istraživanje je takvo istraživanje koje se

odnosi na proučavanje, ispitivanje i određeivanje količina, vrijednosti i veličina nekih pojava

predmeta, subjekta itd. Predmeti kvantitativnih istraživanja su pojave, predmeti i odnosi među

njima, koji se mogu kvantificirati odnosno koji se mogu primjenom kvantitativnih metoda

količinski ili vrijednosno izraziti. (Zelenika, 2000:124.) Dok je kvalitativno istraživanje ono

koje se odnosi na proučavanje i određivanje svojstava, osobitosti, važnih značajki neke

pojave, predmeta ili odnosa.

6

Najvažnije faze u istraživačkom procesu su proučavanjem literature određivanje što će se

istraživati, formuliranje problema istraživanja, planiranje istraživanja odnosno određivanje

dizajna istraživanja, određivanje instrumenata za prikupljanje podataka, odabir uzorka, zatim

prikupljanje podataka, analiza i prikazivanje podataka i pisanje završnog izvješća odnosno

zaključka istraživanja.

U ovom radu analiziraju se aspekti izrade znanstvenog rada s primjenom u ekonomiji.

Ekonomija je empirijska društvena znanost, koja se pretežito temelji na kvantitativnim

metodama istraživanja. Empirijski ima značenje iskustven, iskustvenog podrijetla, koji se

zasniva samo na iskustvu. Iskustvo je znanje stečeno praksom i izravnim doživljajem,

poznanvanjem stvari, pojava ili vještina.

2.3. Znanstvena i stručna djela

Znanstvena i stručna djela razni su načini putem kojih se znanstvene spoznaje i spoznaje o

svijetu publiciraju i prenose na čitataelja.

Pisana djela prema Ivanoviću (2011:475) mogu se podijaliti na:

- Znanstvena djela: znanstveni rad je rad u kojem se putem znanstvenih metoda

prezentiraju i otkrivaju nove činjenice, nadograđuju već postojeće teorije ili na nov

način objašnjavaju već otkrivene činjenice ili fenomeni.

- Stručna djela: ne sadrže nova ili originalna znanstvena proučavanja

- Znanstveno- stručna djela: sadrže elemente znanstvenih i stručnih djela

- Djela na visokim učilištima: znanstvena ili stučna djela u izradi studenata

U ovome radu pojasniti će se neka od djela na visokim učilištima. Njih čine referati,

seminarski radovi, završni radovi, diplomski radovi, magistarski radovi i doktorski radovi.

Oni čine prvi ozbiljan rad svakog znanstvenika te se na njima uče koracima za pisanje

valjanog znanstvenog rada, te oni sami čine prvi znanstveni rad svakog ozbiljnog

znanstvenika. Pa su tako nekao od djela na visokim učilištima navedena u nastavku.

Djela na visokim učilištima prilikom završetka studija:

7

- Završni rad: Završni rad je samostalno pisano djelo u kojem student, primjenom

stučnih ili znanstvenih metoda u obradi zadane stučne literature, pod vodstvom

mentora treba pokazati višu ili specijalističku zrelost u struci za koju se osposobljava.

(Jovanović, 2011:499. ) Završni rad piše se u završnoj fazi preddiplomskog studija.

- Diplomski rad: samostali rad studenta. Stučno djelo koje student izrađuje pod stručnim

vodstvom izabranog mentora te se koristi stručnim ili znanstvenim metodama.

Diplomski rad prema Ivanoviću se nemora zasnivati na znansvtvenom istraživanju

iako je to poželjno. Izrađuje se u završnoj fazi diplomskog ili magistarskog studija.

- Doktorska disertacija: je jedinstveno, izvorno i samostalno znanstveno djelo, koje se

na poslijediplomskom odnosno doktorskom studiju, izrađuje uz pomoć mentora radi

dobivanja doktorata znanosti. (Jovanović 2011:502.) Kako bi se moglo vidjeti

razumije li se znanstvenik u temu i područje o kojem piše doktorsku disertaciju on

treba uključiti u rad što više vlastitih sudova i gledišta.

8

3. FAZE IZRADE ZNANSTVENOG RADA

Tema ovoga rada su faze izrade znanstvenog rada. To su najvažniji dijelovi rada, njačešće

slijede općeprihvaćenu strukturu te se sastoje uglavnom uvijek od istih dijelova. Jasna i

određena struktura rada olakšava komunikaciju između autora i čitataelja tako što ih

usmjerava na elemente na koje trebaju obratiti pozornost. Proces znanstvenog istraživanja

provodimo po koracima odnosno fazama prikazanima u nastavku.

3.1. Pregled literature

Početak izrade znanstvenog rada nemoguć je bez pregleda literature. Znanstveni rad

nadovezuje se na već postojeće znanje te je zbog toga potrebno dobro proučiti svu literaturu

vezanu uz područje znanosti o kojem se piše. Znanstvenik mora biti upoznat s literaturom o

temi o kojoj piše, poželjno je da u svojoj biblioteci ima knjige koje su najbolje, najnovije i

najkvalitetnije za polje o kojem piše, a zatim i ostale manje važne ili starije knjige, članke,

eseje i sl., kako bi imao potpuni uvid u područje koje je već istraženo u polju znanosti koje ga

zanima.

Dakle, prije početka izrade znanstvenog rada i prilikom razmišljanja o odabiru problema

istraživanja jedan on najvažnijih preliminarnih zadataka je istražiti i upoznati se s

odgovarajućom literaturom, kako bi se što bolje upoznalo područje o kojem se želi pisati.

Pregled literature je dio istraživačkog procesa izrade rada i čini važan dio svakog sljedećeg

koraka. Odabir i pregled literature pomaže u donošenju bistrine i fokusa na problem

istraživanja, poboljšanje metodologije istraživanja, povećanje znanja o području istraživanja i

stavljanje istraživanja u kontekst (postoje li ista ili slična istraživanja).

Ako ne postoji definiran problem istraživanja potrebno je pretraživati literaturu o širokom

krugu interesa s ciljem da se postupno dođe do onoga što se želi istraživati. Nakon toga

pretraživanje literature trebalo bi se odnositi na literaturu vezanu uz problem istraživanja.

Prema Kumaru (2011:III), četiri koraka istraživanja literature su sljedeća: 1. Pretraživanje

postojeće literature o području istraživanja - kako bi se pretraživala postojeća literatura

potrebno je imati barem nakakavu ideju o objektu istraživanja. Tri izvora za pripremu

bibliografije u okviru širokog područja koje se želi istražiti su: knjige, članci i internet.

Knjige su centralni dio svake bibliografije. One imaju svoje prednosti ali i nedostatke. Glavna

prednost korištenja knjiga kao literature za istražianje je ta da je tekst odnosno materijal u

9

knjigama relevantan, dobre kvalitete i one prezentiraju podatke koje su u skladu s ostalim

istraživanjima te čine takozvanu 'riznicu znanja'. Najbolji način traženja knjiga je kroz

kataloge knjižnica. Prilikom odabira određene knjige kao relevantne literature potrebno je

provjeriti sadrži li ona uistinu tekstove relevantne za specifično istraživanje. Prilikom traženja

knjiga kod istraživanja u području društvenih znanosti pa tako i ekonomije u svakoj knjižnici

ili knjižari postoji odvojen i sortiran dio za takvu literaturu kako bi se olakšalo traženje. U

slučaju traženja putem tražilice, u tražilicu je potrebno upisati ključne riječi, autora knjige ili

naslov. Na taj način pronađene knjige potrebno je proučiti kako bi se ustvrdila njihova

relevantnost za određeno istraživanje.

Časopisi uglavnom sadrže najnovije podatke i najnovije članke o znanstvenim istraživanjima.

Ako je moguće prilikom istraživanja potrebno je prikupiti što veći broj časopisa s člancima

vezanim uz poljem interesa za istraživanje ili problemom istraživanja. Neki od časopisa koji

se koriste kao literatura za ekonomske znanstvene radove navedeni su u nastavku.

Neki od znanstvenih časopisa Republike Hrvatske iz područja ekonomije su:

- Privredna kretanja i ekonomska politika; izdavač: Ekonomski institut, Zagreb.

Časopis Privredna kretanja i ekonomska politika objavljuje znanstvene i stručne

članke iz različitih područja ekonomije koji su, prije svega, fokusirani na analizu

hrvatskog gospodarstva i njegovu usporedbu s gospodarstvima drugih zemalja.

- Poslovna izvrsnost; izdavač: Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet Zagreb.

Poslovna izvrsnost (Business Excellence) je znanstveni časopis koji obrađuje sve

aspekte kvalitete i poslovne izvrsnosti na svim područjima ljudskog djelovanja.

- Croatian economic survey; izdavač: Ekonomski institut, Zagreb. Časopis Croatian

Economic Survey objavljuje znanstvene radove iz svih područja ekonomije i

ostalih polja društvenih znanosti.

(Izvor: hrčak.srce.hr, Portal znanstvenih časopisa RH)

Internet je postao vrlo važno oruđe za pretraživanje i pohranu razne literature. Putem interneta

može se pronaći materijal raznih knjiga, časopisa i drugih izvora velikom brzinom i lakoćom.

Najvažnije internet tražilice su Google i Yahoo. Pretraživanje interneta vrlo je slično

pretraživanju u knjižnici putem elektroničke tražilice. Potrebno je upisati ključne riječi vezane

za polje interesa da bi se došlo do relevantne literature. Također postoje internet stranice

specijailizirane za publikaciju podataka i informacija vezanih za područje društvenih znanosti.

10

Neke od stranica na kojima se može naći podatke i članke vezane za ekonomske studije su:

- Eurostat; statistički ured Europske unije ( the Statistical Office of the European

Communities), Osnovni zadatak Eurostata je prikupljanje i obrađivanje

usporedivih statističkih informacija iz država članica EU koje služe kao podloga za

pripremu i provedbu politika Zajednice. Statistički podaci se prikupljaju u

nacionalnim uredima za statistiku država članica Europske unije. Ured ih

predstavlja javnosti u svojim tiskanim ili elektroničkim publikacijama te

priopćenjima za tisak. (ec.europa.eu/eurostat)

- The Economist online; internet inačica tiskane verzije Engleskog časopisa The

Economist nastala 1997. godine. Pruža uvid i mišljenja o svijetskim vijestima,

politici, poslovanju, financijama, znanosti i tehnologiji. (www.economist.com)

- Poslovni dnevnik; internet portal Večernjeg lista. Sadrži aktualne vijesti i

informacije iz svijeta biznisa i ekonomije. (www.poslovni.hr)

2. Pregled izabrane literature - kada su izabrane određene knjige ili članci potrebno je na

kritički način prikupiti teme i pitanja važna za izabranu studiju.

3. Određivanje teorijskim okvira rada - prilikom početka proučavanja literature brzo se

otkriva da problem kojega se želi istraživati ima korijene u brojnim teorijama koje su

razvijene iz različitih područja znanosti. Informacije iz raznih knjiga, članaka i internet

stranica moraju biti sortirane po glavnim teorijama i temama važnima za specifičan rad.

4. Određivanje konceptualnog okvira rada - konceptualni okvir rada opisuje aspekte koji su

izabrani u teorijskim okvirima te oni postaju baza istraživanja. Fenomeni koji se istražuju se

konceptualiziraju tako da se jasno pojmovno osmisle, bez prostora za dvosmislenost. Dakle,

konceptualni okvir nastaje iz teoretskog okvira i odnosi se na određeni odnosno specifični

problem istraživanja odnosno fenomen kojega treba pojmovno definirati.

Pregled literature je stalni proces pri izradi rada. Započinje prije nego je problem istraživanja

u potpunosti definiran te je nužan pri njegovom formiranju. U nastavku opisan je problem

istraživanja i njegovo formiranje.

11

3.2. Problem istraživanja

Općenito, pitanje na koje se traži odgovor, pretpostavka ili tvrdnja koja se želi provjeriti ili

istražiti može postati problem istraživanja. Međutim, nemože baš svako pitanje postati

problem istraživanja. Potrebno ga je na smislen način formulirati.

Formuliranje problema istraživanja je jedan od najvažnijih koraka u istraživačkom procesu. U

nedostatku problema istraživanja, nemoguće je odrediti točan plan istraživanja. On služi kao

temelj istraživačkog procesa, ako je dobro formuliran, može se očekivati da će istraživanje

biti uspješno. Potrebno je imati jasnu viziju onoga što se želi saznati, a ne samo okvirnu.

Problem istraživanje dakle prema Ivanoviću, (2011:344.) je pitanje u vezi s nekom

činjenicom, pojavom ili nekim procesom koji zaokuplja našu pažnju, a do odgovora, ni

učenjem ni studijem relevantne literature i izvora nismo došli. Dakle problem istraživanja je

ono što smo utvrdili kao još nespoznato, ono što nas je i potaklo ili motiviralo da se upustimo

u složen postupak i proces znanstvenog istraživanja kako bismo došli do novih spoznaja.

Znanstveni problem je neka činjenica ili pojava koja je za istraživača iznenađenje,

neshvatljiva, nemoguća, nepoznata, koja proturiječi postojećim teorijama i raspoloživom

znanju, pretpostavkama ili očekivanjima i koja potiče na razmišljanje tražeći odgovor,

objašnjenje ili rješenje. Za zapažanje takvog problema potrebno je prethodno znanje, a

istraživač bi trebao imati razvijen dar zapažanja. Formuliranje problema istraživanja mora biti

jasno, precizno, točno i potpuno. (Zelenika, 2000:385.)

Izvore za identifikaciju problema istraživanja nalazimo prije svega u ljudskoj praksi,

znanstvenoj literaturi, i u povijesti dotične znanosti ili znanstvenog područja (Ivanović,

2011:344.) Velćina postavljenih problema istraživanja vrti se oko četiri teme (Kumar

2011:IV):

- Ljudi

- Problemi

- Programi

- Fenomeni

Prilikom odabira problema/teme istraživanja važno je uzeti u obzir sljedeća razmatranja koja

će osigurati mogućnost izrade istraživanja i motiviranost prilikom pisanja rada:

12

- Interes; interes bi trebao biti najvažniji aspekt u odabiru problema istraživanja.

Ukoliko ne postoji interes za izabranu temu odnosno izabrani problem istraživanja

može postati teško zadržati motivaciju i uložiti vrijeme i energija koji su potrebni

za izradu rada.

- Opseg; potrebno je znanje o procesu istraživanja da bi se mogao vizualizirati

posao koji treba uložiti kako bi se završio znanstveni rad. Temu treba suziti na

smislen i jasan način te rad dovršiti u okviru zadanoga vremena i resursa.

- Mjere; u kvantitativnim istraživanjima kod postavljanja problema istraživanja

važno je odabrati koncepte koji su mjerljivi i odlučiti na koji način će se mjeriti.

- Stručnost istraživača; usprkos mogućoj pomoći mentora i drugih osoba koja

provodi istraživanje mora posjedovati određenu razinu znanja kako bi provela

istraživanje.

- Važnost i primjenjivost rezultata; problem istraživanja pa time i tema trebaju biti u

struci odnosno profesiji osobe koja izrađuje znanstveni rad, a sam rad pridonjeti

''riznici znanja''.

- Dostupnost podataka; ako istraživanje uključuje sekundarne izvore podataka

(vladine i nevladine publikacije, masovni mediji, ranija istraživanja i ostale

publikacije) potrebno je provjeriti dali su ti podaci dostupni i u kakvom obliku.

- Etička pitanja; etička pitanja mogu utjecati na uzorak odnosno populaciju

ispitivanja i potrebno ih je analizirati u fazi odabira problema istraživanja.

Formuliranje problema istraživanja dakle ključan je aspekt istraživačkog procesa jer kvaliteta

i važnost znanstvenog rada uvelike ovisi o njemu.

U nastavku su prikazani koraci prije donošenja odluke o tome koji problem istraživanja

odabrati.

13

Prema R. Kumaru (2011:IV) koraci pri donošenju odluke o tome koji problem istraživanja

odabrati su sljedeći:

1. Odabir širokog zanimanja za određeno znanstveno područje ili subjekt

2. Secirati široko područje zanimanja na manje podteme

3. Odabir najzanimljivije podteme

4. Formuliranje pitanja; što se istraživanjem želi postići?

5. Formirati cilj i podciljeva istraživanja

6. Ocijeniti formirane ciljeve u smislu rada koji je potrebno uložiti, raspoloživosti podataka i

resursa.

7. Ponoviti radi provjere zanimanja za odabrani problem

U nastavku je prikazno formiranje problema istraživanja po korakcima.

Primjer 1. Koraci pri formiranju problema istraživanja za temu devizni depoziti u

financijskom potencijalu banaka.

1. Identifikacija fenomena koji želimo istražiti: devini depoziti u financijskom

potencijalu banaka

2. Analliziranje fenomena u terminima podkategorija: depoziti stanovništva, valutna

struktura depozita, valutna struktura financijskog potencijala banaka, devizni depoziti

u financijskom potencijalu hrvatskih banaka, depoziti stanovništva u Republici

Hrvatskoj, devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka

3. Formuliranje pitanja: kolika je vrijednost deviznih depozita u financijskom potencijlu

hrvatskih banaka, kolika je vrijednost ukupnih depozita u financijskom potencijalu

hrvatskih banaka, koja je važnost deviznih depozita u potencijalu hrvatskih banaka

4. Formuliranje glavnog cilja: analiza financijskog potencijala i depozita stanovništva

kako bi se dokazala velika važnost koju u njima imaju devizni depoziti.

Formiranje podciljeva istraivanja:

1. Analiza ukupnog financijskog potencijala hrvatskih banaka

2. Analiza valutne strukture depozita stanovništva u Republici Hrvatskoj

14

5. Ocjenjivanje cilja: podaci dostupni na internet stranici i u publikacijama Hrvatske

narodne banke.

6. Provjera: postoji li interes za temu odnosno postavljeni problem istraživanja

Tema ovog rada su aspekti izrade znanstvenog rada s primjenom u ekonomiji. Kao što smo

ustvrdili u prvom poglavlju ekonomija je bazirana na kvantitativnim metodama istraživanja.

To se odnosi i na problem istraživanja. Prema Kumaru, razlika između kvalitativnog i

kvantitativnog istraživanja počinje s postavljenjm problema istraživanja. U kvantitativnom

istraživanju želi se postaviti problem koji je određen i specifičan što je više moguće. Sužava

se obujam istraživanja i stvara okvir unutar kojeg se provodi istraživanje. S druge strane u

kvalitativnom istraživanju je ta određenost u djelokrugu, metodama i okvirima potpuno

zanemarena. Pokušava se postići fleksibilnost i sloboda da se uključe bilo kakve nove ideje

i/ili isključe ako se kasnije proglase nerelevantnima. Za razliku od kvantiativnog istraživanja

gdje je problem istraživanja određen prije prikupljanja podataka, u kvalitativnom istraživanju

problem istraživanja se više puta mijenja tijekom obrade i prikupljanja podataka.

Do sada smo se fokusirali na jedan aspekt studije, sam problem istraživanja, ali svaka studija

u polju društvenih znanaosti ima i drugi aspekt a to je promatrana skupina odnosno populacija

iz koje se dobivaju odgovori na pitanja istraživanja. Kako se sužava problem istraživanja

potrebno je jasno odlučiti što spada u promatranu skupinu. Poveznica problema istraživanja i

promatrane populacije objašnjena je u primjeru 2.

Primjer 2. Određivanje ciljne populacije za formuliranje problema istraživanja

Pretpostavimo da se želi saznati jesu li mladi ljudi zadovoljni razinom zdravstvene zaštite.

Prvo što moramo odrediti odnosno prvo pitanje na koje moramo odgovoriti je: Koga se smatra

mladom osobom (određiti cilljnu populaciju). Potrebno je odlučiti, u mjerljivom smislu, iz

koje dobne skupine dolazi promatrana populacija prije nego postavimo problem istraživanja

koji se odnosi na mlade ljude. Zatim moramo odrediti hoćemo li u istraživanje uključiti oba

spola ili samo jedan, kako ćemo mjeriti nečije zadovoljstvo, što uključuje zdravstvena zaštita

itd. Više o ciljnoj populaciji objašnjeno je u poglavlju 3.7. Odabir i formiranje uzorka.

15

U kvantitativnim istraživanjima problem istraživanja i promatrana skupina moraju biti

specificirani kako bi osobi koja provodi istraživanje ali i svim sudionicima i čitateljima bilo

potpuno jasno na što se istraživanje odnosi. U ostvarenju toga pomažu radne odnosno

operativne definicije. One se koriste kada se u definiranju problema istraživanja koriste

veličine koje je teško odrediti odnosno izmjeriti ili razumijeti. Radne definicije mogu se

razlikovati od svakodnevnih ili pravnih definicija. Iako se riječi kao mladi, djeca, izbjeglice,

beskućnici ili siromaštvo koriste u svakodnevnom životu u znanstvenom istraživanju one

moraju biti određenije i specificirane. U primjeru 3. prikazan je cilj i radne definicije potrebne

za njegovo ostvarenje.

Primjer 3. Definiranje varijabli za određivanje problema istraživanja

Cilj istraživanja je istražiti:

- Koliki je broj djece koja žive ispod granice siromaštva u Republici Hrvatsko

Iako taj cilj daje do znanja što se želi istraživati, on ne specificira glavne varijable koje se

proučavaju. Nemoguće je odrediti broj djece koja žive ispod granice siromaštva dok se ne

definira što je granica siromaštva i što je uopće siromaštvo. Uz to potrebno je definirati koju

dobnu skupinu će se smatrati djecom (na primjer od 5, 10, 15 ili 18 godina).

U večini slučajeva potrebno je razviti radne definicije za varijable i pojmove iz kojih se traže

informacije za istraživanje.

Primjer 4. Problem istraživanja u završnom radu devizni depoziti stanovništva u

financijskom potencijalu hrvatskih banaka

U radu Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka problemi

istraživanja su: kolika je visina i udio depozita u financijskom potencijalu banaka, dali većinu

potencijala čine devizni ili kunski izvori sredstava i dali građani više štede u domaćoj ili

stranoj valuti. Istraživanje se odnosi na devizne depozite, i hrvatske banke. Kao uzorak uzeto

je više godina i provjerena je dostupnost potrenih podataka koji su potrebni kako bi se analiza

mogla provesti. Oni su dostupni u biltenima Hrvatske narodne banke. Time je osigurano da će

na problem istraživanja biti moguće odgovoriti.

16

3.3. Identificiranje varijabli

U procesu formiranja problema istraživanja, kod kvantitativnih istraživanja, dva su važna

razmatranja koja treba uzeti u obzir: upotreba pojmova i konstrukcija hipoteza. U

predhodnom poglavlju ustvrdili smo da su neki pojmovi vrlo subjektivni i njihovo

razumijevanje može se razlikovati od osobe do osobe, pa je tako moguće da ih se i nemože

mjeriti. U istraživačkom radu je važno da se pojmovi koji se koriste definiraju u mjerljive

pojmove kako bi se razina moguće varijacije u razumijevanju kod osobe koja čita rad smanjila

na minimum ili potpuno uklonila.

Što je varijabla?

Željeli mi to ili ne, svi svakodnevno donosimo prosudbe o svijetu oko sebe: ''ova hrana je

ukusna'', ''sviđa mi se ovaj film'' itd. To su prosudbe na temelju subjektivnih doživljaja.

Nekome će neka hrana biti odlična a nekome drugome loša. Ljudi prosuđuju na tememlju

njihovih subjektivnih kriterija, na temelju prijašnjih iskustava i preferencija. Ne postoji

univerzalna mjera za njihovo mjerenje.

U profesionalnom smislu to nisu samo preferencije već prosudbe koje zahtjevaju osnovu da

bi se proglasile točnima. Pa tako na primjer: ''Proizvod nije uspješan'' ili ''marketinška

strategija je dobra'' su prosudbe koje moraju imati osnovu odnosno mogućnost mjerenja. One

zahtjevaju upotrebu mehanizama za mjerenje i upravo u procesu mjerenja, znanje o

varijablama igra važnu ulogu. Dakle, prema Kumaru (2011:V), slika, precepcija ili pojam koji

se može mjeriti, odnosno koji može poprimiti različite veličine se zove varijabla.

Postoji razlika između pojma i varijable, a ona se očituje u mogućnosti mjerenja. Pojmovi su

mentalne slike odnosno percepcije pa njihovo viđenje odstupa od osobe do osobe, dok

varijable mogu biti subjekt mjerenja. Pojmovi su subjektivni utisci koji bi se pri mjerenju

razlikovali ovisno o ispitivanoj skupini. Zbog toga je važno da se pojmovi pretvore u varijable

kako bi ih se moglo lakše izmjeriti.

17

Tablica 1. Primjeri razlika između pojmova i varijabli

Pojam Varijabla

Zadovoljstvo Spol (muško/žensko)

Samopouzdanje starost (mjera vremena)

Bogatstvo Visina (mjera visine)

Efektivnost Težina (mjera težine)

Siromaštvo Prihod (novačna jedinica)

Izvor: Research methodology, Ranjit Kumar 2011:V, izrada studenta

Ukoliko se u istraživanju pojam želi pretvoriti u varijablu, potrebno je razmotriti njegovu

mjerljivost, odnosno kako će ga se izmjeriti. Neki pojmovi kao 'bogatstvo' mogu se

jednostavno pretvoriti u varijeble. Da bi se odredilo je li netko bogat potrebno je razmotriti

indikatore bogatstva, a to mogu biti dohodak i imovina. Ta dva indikatora moguće je izmjeriti,

pa time i odrediti jeli tko bogat ili ne. Operacionalizacija ostalih pojmova kao što su

efektivnost, uspješnost ili zadovoljstvo nešto je zahtjevnija, upravo zbog teškoće njihovog

određenja i mogućnosti mjerenja.

Prema Kumaru (2011:V), postoje četiri tipa varijabli. U istraživačkoj terminologiji uzročne

varijeble zovu se neovisne, a posljedične varijable zovu se ovisne varijable. Izvanjske

varijable koje utječu na vezu između neovisnih i ovisnih varijabli su vanjske varijable one

nisu mjerene u istraživanju ali mogu na njega utjecati tako što povećavaju ili smanjuju vezu

između ovisne i neovisne varijable. Posrednička ili povezujuća varijabla također utječe na

vezu između neovisne i ovisne varijable tako što ih povezuje.

- Neovisna varijabla - uzrok koji je odgovoran za promjenu u fenomenu ili situaciji

- Ovisna varijabla – posljedica promjene zbog uzročne odnosno neovisne varijable

- Vanjska varijabla – varijabla koja može promijeniti vezu između ovisne i naovisne

varijable

- Povezujuća varijabla – ponekad se ne može uspostaviti veza između neovisne i ovisne

varijble bez druge povezujuće varijable.

Mjerenje je centar svakog istraživanja i jedna od najvećih razlika između kvalitativnog i

kvantitativnog istraživanja upravo je razlika u mjerenju.

Kvalitativno istraživanje uglavnom koristi opisne izjave da bi pronašlo odgovore na

istraživačka pitanja, dok u kvantitativnim istraživanjima ti odgovori su traženi putem jedne od

18

mjerećih skala (nominalne, redne, interval skale i skale omjera). (Research Methodology, R.

Kumar, 2011:V).

Način mjerenja korišten u prikupljanju podataka je centralni dio svakog istraživanja te je

jedna od najvećih razlika između kvanititativnog i kvalitativnog istraživanja. Kvalitativna

istraživanja većinom koriste deskriptivne metode da odgovore na pitanja istraživanja dok su u

kvantitativnim istraživanjima odgovori na pitanja trežena putem mjernih skala (nominalna,

redna, intervalna ili omjer).

Primjer 5. Identificiranje varijabli u završnom radu devizni depoziti stanovništva u

financijskom potencijalu hrvatskih banaka.

U radu Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka pojmovi

koji su morali biti objašnjeni su: banke, bankarski poslovi, pasiva banaka, depoziti, valutna

struktura, devizni depoziti i depoziti stanovništva kako bi razumijevanje rada bilo potpuno.

Kada bismo uzeli u obzir varijable i proširenje teme rada uzetoga kao primjer, možemo

postaviti da je neovisna varijabla smanjanje kamatne stope na deviznu štednju, a ovisna

varijabla smanjenje deviznih depozita. Tada bi neovisna varijabla utjecala na ovisnu tako što

bi ljudi zbog nepogodnije kamatne stope manje novaca stavljali na deviznu štednju i time bi

se devizna štednja u financijskom potencijalu banaka smanjila.

19

3.4. Postavljanje hipoteze

Kao što smo na počeku rada spomenuli, ekonomija spada u empirijake znanosti, a to znači da

se spoznaja primarno temelji na iskustvenom promatranje, a što dalje znači da se temelji na

osjetilnom promatranju svijeta. Empirijskim znanostima zajedničko je da pokušavaju

mjerenjem i promatranjem objasniti činjenice o svijetu kako bi napravile teorije o njemu.

Formiranje znanstvene teorija osnovni je znanstveni postupak kako bi se objasnile spoznaje o

svijetu koji nas okružuje. Jedan od koraka pri postupku formiranja znanstvenih teorija je

formiranje hipoteze. Hipoteze i teorije empirijskih znanosti, pa tako i ekonomije, uvijek

nastaju u interakciji sa svijetom koji nas okružuje odnosno sa stvarnošću, te su zbog toga

činjenice svijeta i stvarnosti sudac u odlučivanju potvrđivanja ili opovrgavanja određene

znanstvene hipoteze ili teorije. Nove spoznaje uvijek mogu opovrgnuti već potvrđene

hipoteze.

Istraživanje se pomoću hipoteze usmjerava ka željenom cilju. Znanstvena hipoteza nemože se

postaviti nagađenjem već se ona mora odrediti na temelju prethodnog znanja znanstvenika o

području stvarnosti kojega istražuje.

Nakon što znanstvenik pregledom literature definira područje istraživanja i formira problem

istraživanja, hipotezom se odgovara na problem istraživanja odnosno na pitanja istraživanja.

Potrebno je raznim metodama (kvantitativnim i kvalitativnim) u većoj ili manjoj mjeri

potvrditi hipotezu. Naginje li znanstvenik samo potvrđivanju hipoteze tada istraživanje nije

valjano zbog pristranosti jer hipotezu bi trebalo biti moguće potvrditi ili opovrgnuti.

Dakle hipotezu se može:

- Potvrditi

- Opovrgnuti

Hipoteza predstavlja glavnu i vodeću ideju u znanstveno-istraživačkom radu. Tri su osnovna

izvora hipoteza:

1) Nužnost proširenja spoznaje

2) Nužnost prevladavanja nedostataka već stečenih spoznaja

3) Potreba stalnog provjeravanja aktualnosti stečenih spoznaja

20

Hipoteza bi trebala biti jednostavna i sadržajno jasna. Kod konstruiranja hipoteze nema mjesta

neodređenosti ili nejasnom značenju jer to čini hipotezu gotovo nemoguće za potvrditi ili

opovrgnuti.

Osnovne pretpostavke za adekvatnu hipotezu su:

1) Relevantnost- mora omogućiti rješenje osnovnog problema istraživanja

2) Provjerljivost- Misaonim postupcima, znanstvenim činjenicama ili iskustvom potrebno je

moći potvrditi ili opovrgnuti hipotezu

3) Kompatibilnost- mora biti usuglašena s drugim, već potvrđenim ili opovrgnutim

hipotezama, odbacuju se one hipoteze koje proturiječe temeljnim znanjima i uvjerenjima.

4) Plodnost- mora biti usmjrena objašnjavanju što više pojmova.

5) Jednostavnost- treba biti što jednostavnija i razumljivija, jasna, a ne dvosmislena i ne

preopćenita.

Prilikom testiranja hipoteze potrebno je proći kroz tri faze: izgradnju hipoteze, prikupljanje

prihvatljivih dokaza i analiziranje dokaza kako bi se donjeli zaključci o njenoj vrijednosti.

Tek nakon analize dokaza može se reći je li hipoteza potvrđena ili opovrgnuta.

Tablica 2. Proces testiranja hipoteze

Faza 1 Faza 2 Faza 3

Formuliranje pretpostvke

Prikupljanje potrebnih

podataka

Analiziranje podataka o

pretpostavki- istinita ili kriva

Izvor: Research methodology, Ranjit Kumar, 2011:VI, izrada studenta

Teoretski dovoljna je samo jedna vrsta hipoteze, a to je osnovna odnosno temeljna znanstvena

hipoteza, međutim hipoteze se mogu klasificirati na više tipova. Najosnovnija podjela

hipoteza je na:

1. Osnovna hipoteza

2. Alternativna hipoteza

21

Glavna zadaća alternativne hipoteze je da specificira odnose koji su istiniti u slučaju da se

osnovna hipoteza pokaže kao kriva odnosno kada se osnovna hipoteza opovrgne. Na neki

način, alternativna hipoteza je suprotna osnovnoj hipotezi.

Jedna od najvećih razlika između kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja je u uporabi

hipoteza. U kvalitativnim istraživanjima uporaba hipoteza nije nužna, međutim u

kvantitativnim ona ima svoju ulogu koja ovisi o vrsti istraživanja i osobi koja provodi

istraživanje. Ako se istražuje područje o kojemu se vrlo malo zna tada se nužno ne postavlja

hipoteza, ali ako se testiraju odnosi između pojava, postojanje nečega ili slično tada se

postavlja hipoteza.

Hipoteza donosi bistrinu i fokus na problem istraživanja iako nije neophodna za istraživanje.

Moguće je napraviti cijelo istraživanje i bez postavljanja hipoteze, međutim važnost hipoteze

očituje se u tome da kada smo postavili hipotezu ona pomaže u izabiranju podataka koji su

relevantni i na koje treba obratiti pozornost.

Primjer 6. Postavljanje hipoteze u završnom radu devizni depoziti stanovništva u

financijskom potencijalu hrvatskih banaka.

Hipoteza u završnom rada Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih

banaka glasi:

- Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka su

zastupljeniji od kunskih depozita stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih

banaka.

Da bi se ova hipoteza potvrdila ili opovrgnula potrebno je prikupiti podatke o financijskom

potencijalu hrvatskih banaka, posebno analizirati kunske i devizne depozite i usporediti ih.

Analizom i promatranjem podataka putem deskriptivnih, statističkih i metoda opažanja dolazi

se do zaključka da je hipoteza potvrđena odnosno da devizni depoziti u financijskom

potencijalu hrvatskih banaka imaju veći udio od kunskih depozita.

22

3.5. Dizajn istraživanja

Nakon određivanja problema istraživanja i postavljanja hipoteze vrlo važan dio istraživanja je

napravljen. Tada je određeno što će se istraživati, i sada je potrebno odrediti kako će se

provesti istraživanje.

Dizajn istraživanja je plan, struktura i strategija istraživanja napravljen da odgovori na

probleme i pitanja istraživanja. Vrlo je važan korak jer se u njemu određuje kako će se

istraživanje provesti. Pruža sigurnost da će put istraživanja donijeti važeće i pouzdane

rezultate.

Funkcija dizajna istraživanja očituje se u razvoju procedura koje pomažu pri odgovaranju na

pitanja istraživanja. Dakle, prema Kumaru (2011:VII), jedna od funkcija dizajna istraživanja

je odrediti vrstu dizajna istraživanja a to može biti komparativno istraživanje, kontrol

eksperiment, rendom kontrola ili 'popriječni presjek' ili cross section i takozvana 'before and

after' dizajn istraživanja. Druga funkcija koju navodi Kumar (2011:VII) je određivanje

detaljnih informacija o sljedećim aspektima istraživanja:

- Od čega će se sastojati promatrani uzorak odnosno promatran skupina

- Kako će se uzorak identificirati

- Kako će se doći do podataka o uzorku

- Koje metode prikupljanja podataka će se koristiti i sl.

Primjer 7. Odlučivanje o dizajnu istraživanja na primjeru završnog rada devizni depoziti

stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka

Za rad Devizni depoziti u financijskom potencijalu hrvatskih banaka odabranu skupinu čine

podaci od 2007. do 2012. godine o financijskom potencijalu hrvatskih banaka i depozitima te

njihovoj valutnoj strukturi. Uzorak se dakle identificira prema godinama. Do podataka o

uzorku dolazi se putem sekundarnih izvora odnosno internetske stranice Hrvatske narodne

banke gdje su prikazani svi podaci koje je zatim potrbeno izdvojiti i izbrati. Za prikaz

podataka odabrane su tablice, grafikoni , statističke mjere i tekstualni opis.

Predpostavimo da je umjesto tema rada Menađerska funkcija na primjeru Erste banke. Tada bi

se odabrani uzorak odnosio na nekoliko menađera. Uzorak bi se identificirao prema, dakle,

radnom mjestu zaposlenika Erste banke. Do podataka bi se došlo upitom u banku, a metode

prikupljanja podataka bile bi intervju ili upitnik.

23

3.6. Metode i instrumenti za prikupljanje podataka

Većina metoda za prikupljanje podataka može se primjeniti i u kvantitativnim i u

kvalitativnim istraživanjima. Najveća razlika je u ograničenjima prema fleksibilnosti,

strukturi, dubini i slobodi koju istraživač upotrebljava prilikom istraživačkog procesa.

Kvantitativnim metodama pogoduju ta ograničenja dok kvalitativnima smetaju. Ako je

opažanje zabilježeno u pripovijednom odnosno opisnom formatu tada postaje kvalitativna

informacija, a ako je prikazana u kategoričnoj formi ili skali biti će klasificirana kao

kvantitativna informacija.

Postoje dva pristupa za prikupljanje podataka o situaciji, osobi, problemu ili fenomenu. Kada

se pristupa istraživačkom radu, u većini slučajeva, prikupljaju se potrebni podaci, ali ponekad

su potrebne informacije već dostupne i potreno ih je izvući, pa tako na temelju te opširne

podjele prikupljanje informacija dijelimo na primarne i sekundarne metode.

1) Primarni podaci

Za prikupljanje primarnih podataka može se upotrijebit više metoda. Izbor metoda ovisi o

svrsi istraživanja, dostupnim resursima i sposobnostima osobe koja provodi istraživanje.

U nastavku svaka metoda prikupljanja podataka je predstavljena s pogledom na njenu

uporabnost i prikladnost situaciji.

a) Opažanje

Opažanje je jedan od načina prikupljanja primarnih podataka. Opažanje je svrsihodno,

sistemacki i selektivno promatranje i slušanje neke interakcije ili fenomena dok se on događa.

Opažanje se koristi kada se ispituje odnosno istražuje ponašanje pojedinca, a ne njegovu

percepciju ili kada je subjekt nemože objektivno prikazati informacije o pojavi ili interakciji.

Postoje dva tipa opažanja:

- Opažanje s sudjelovanjem

- Opažanje bez sudjelovanja

Opažanje s sudjelovanjem je kada osoba koja provodi istraživanje sudjeluje u aktivnostima

promatrane grupe isto kao i članovi te grupe, s ili bez njihovog znanja o tome da su

promatrana grupa.

24

Opažanje bez sudjelovanja je kada osoba koja provodi istraživanje ne sudjeluje u

aktivnostima grupe već je pasivni promatrač. Nakon određenog broja opažanja moguće je

donositi zaključke o promatranom.

Problemi koji se javljaju tijekom korištenja opažanja kao metode prikupljanja podataka mogu

biti sljedeći:

- Kada pojedinac ili skupina postanu svjesni da ih se promatra moguće je da će

promijeniti svoje ponašanje.

- Uvijek postoji mogućnost da će osoba koja provodi promatranje biti pristrana.

- Interpretacija opažanoga može varirati ovisno o osobi koja je tumači

- Postoji mogućnost nepotpunog opažanja i/ili bilježenja, ovisno o načinu bilježenja

opažanja.

b) Intervju

Intervju je uobičajena metoda prikupljanja podataka od ljudi. U intervjuu sudjeluje ispitivač

koji postavlja pitanja i osoba koja na njih odgovara, te se ti odgovori bilježe. Bilo koja

interakcija, bilo licem u lice ili drugačija između dvoje ili više osoba koja se provodi s

specifičnom svrhom naziva se intervju.

Postoje dva tipa intervjua:

1. Nestrukturirani intervju

Jačina nestrukturiranog intervjua je u tome da daje gotovo potpunu slobodu u smislu sadržaja

i strukture. Dopuštena je sloboda u izričaju kojim se ispitaniku postavljaju pitanja. Ovakva

vrsta intervjua prevladava i kod kvantitativnih i kvalitataivnih istraživanja, a razlika je u tome

kako se informacije dobivene kroz intervju kao odgovori na postavljena pitanja

upotrebljavaju.

2. Strukturirani intervju

U strukturiranom intervjuu osoba koja provodi istraživanje postavlja oblikovana i

predodređena pitanja, istim riječima i redom kao što su naznačena u rasporedu intervjua.

Raspored intervjua je lista pitanja predodređena za korištenje tijekom intervjua. Raspored

istraživanja je istraživački instrument, a sam intervju je metoda prikupljanja podataka.

25

c) Upitnik

Upitnik je pisana lista pitanja, na koje su odgovori zabilježeni od osobe koja provodi

ispitivanje odnosno istraživanje. Upitnik mora biti oblikovan u interaktivnom stilu, pitanja

moraju biti jasna i laka za razumijevanje i prećenje.

U društvenim znanostima, ponekad je potrebno postavljati pitanja koja su privatne naravi.

Neki ispitanici mogu to smatrati uvredljivim. Važno je to znati jer može umanjiti kvalitetu

dobivenih informacija ili rezultirati u prekidu intervjua ili ne vraćanju upitnika. Postoje brojne

tehnike za postavljanje osjetljivih pitanja, pa tako postoje dva različita mišljenja u smislu

načina postavljanja pitanja. To su direktni i indirektni način. Prednost direktnog načina je da

se s sigurnošću može reći da je potvrdi odgovor značajan i točan za postavljeno pitanje dok

kod indirektnog načina se ne postavljaju direktna pitanja vec se na indirektan način dolazi do

odgovora.

2) Sekundarni podaci

Postoje prilike kada su podaci već skupljeni od strane neke druge osobe i potrebno ih je

iizvući za potreba određenog istraživanja. Kvalitataivna i kvantitativna istraživanja koriste se

sekundarnim izvorima informacija. U kvalitataivnim istraživanjaima izvlače se opisna i

prepričane informacije dok u kvantitativnim one se izražavaju u numeričkim kategorijama.

Neke od sekundarnih izvora informacija su:

- vladine i nevladine publikacije (npr. Hrvatski zavod za statistiku)

- ranija istraživanja

- osobni zapisi

- masovni mediji

Sekundarni podaci koji se mogu koristiti u ekonomskim studijama vrlo su dostupni. Na

primjer, za rad Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka

korišteni su sekundarni podaci prikupljeni od strane Hrvatske narodne banke objavljeni u

mjesečnim biltenima banke s podacima za cijelu Republiku Hrvatsku.

Problemi prilikom korištenja sekundarnih izvora informacija su sljedeći:

- Vrijednost i pouzdanost podataka može varirati ovisno o izvoru

- Osobna pristranost u slučaju informacija iz npr. dnevnika, magazna i sl.

26

- Problem nedoostupnosti podataka

- Format pronađenih podataka

Primjer 8. Sekundarni podaci u završnom radu Devizni depoziti stanovništva u financijskom

potencijalu hrvatskih banaka

U završnom radu uzetom kao primjer na temu devizni depoziti stanovništva u financijskom

potencijlu hrvatskih banaka korišteni su sekundarni podaci. Korišteni su podaci o

financijskom potencijalu hrvatskih banaka, o njegovoj visini i strukturi, podaci o depozitima

stanovništva, njihova ukupna visina i valutna struktura. Preuzeti su iz publikacija Hrvatske

narodne banke, odabran je uzorak i napravljeno istraživanje. Publikacije Hrvatske narodne

banke zovu se Bilteni i mjesečno sadrže razne podatke o bankama i bankarskim poslovima.

O odabiru i formiranju uzorka više je rečeno u sljedećem poglavlju rada.

3.7. Odabir i formiranje uzorka

Odabir uzorka u kvantitativnom i kvalitativnom istraživanju vođen je dvijema oprečnim

filozofijama. U kvantitativnom istraživanju pokušava se odabrati uzorak koji na nepristran

način predstavlja grupu i koji predstavlja grupu iz koje je izabran. Dok u kvalitativnom

istraživanju bira se uzorak koji je sličan ostatku grupe ili koji je potpuno različit. Svrha

odabira uzorka u kvantitativnom istraživanju je izvući zaključke o grupi iz koje je uzorak

odabran dok je u kvalitativnom istraživanju uzorak odabran da se dobije dubinsko znanje o

situaciji, događaju ili slično ili da se sazna što je više moguće o pojedincu ili pojedinom

aspektu koji je tipičan za određenu grupu. U kvantitativnom istraživanju za razliku od

kvalitativnog ovisno o predmetu istraživanja vrlo je važna količina promatranog uzorka, što je

ona veća to će podaci i zaključci dovedeni iz istraživanja uzorka biti bolji i točniji.

Odabir uzorka je dakle, proces odabira nekoliko pojedinih dijelova iz veće grupe. Uzorak je

podgrupa grupe koja je centar zanimanja. Proces biranja uzorka iz veće grupe ima svoje

prednosti i nedostatke. Prednost je u tome što čuva resurs i vrijeme, a nedostatak je taj što se

ne saznaju informacije o karakteristkama grupe već se one samo predviđaju ili procjenjuju.

27

Teorija odabira uzorka bazirana je na tri principa (Kumar 2011:XII):

Princip 1. U većini slučajeva postojati će razlika između prosjeka grupe i zaključka dobivenog

iz informacija od uzorka, što se pripisuje odabiru jedinica uzorka.

Princip 2. Što je veći uzorak odnosno što je više varijabli grupe u uzorku to će rezultat biti

bliži prosjeku grupe.

Princip 3. Što je veća razlika u varijablama u grupi za zadani uzorak to je veća razlika između

prosjeka grupe i informacija dobivenih od uzorka.

Faktori koji utječu na točnost zaključaka dobivenih od proučavanja uzorka su:

- veličina uzorka

- razina varijacija u uzorku uzetih u obzir

Tipovi strategija odabir uzorka u kvantitativnim istraživanjima su:

- nasumični dizajn

- nenasumični (predodređeni) dizajn

- miješani dizajn odabira uzorka

Primjer 9. Odabir uzorka u završnom radu devizni depoziti stanovništva u financijskom

potencijalu hrvatskih banaka.

U radu Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka kao uzorak

za pregled visine i strukture pasive hrvatskih banaka uzet je uzorak iznosa u milijardama kuna

i postocima za razdoblje od 2007. do 2012. godine. Šest godina bilo je dovoljno za donošenje

zaključka o tome da devizni depoziti zauzimaju najveći udio u pasivi hrvatskih banaka.

28

3.8. Prijedlog istraživanja

Sve istraživačke aktivnosti u kvantitativnom i kvalitataivnom istraživanju trebaju imati

prijedlog istraživanja. On služi da bi informirao mentora o konceptu istraživačkog procesa na

kojemu istraživač želi raditi kako bi se procijenila vrijednost i svrsihodnost istraživanja.

Zahtjevi o prijedlogu istraživanja mogu se razlikovati ovisno o fakultetu i polju o kojemu se

istraživanje provodi.

Općenito najvažnija funkcija prijedloga istraživanja je detaljan plan za dobivanje odgovora na

glavna pitanja koje istraživanje postavlja. Da bi se ta funkcija postigla prijedlog istraživanja

mora za osobu koja provodi istraživanje, supervizora i mentora davati informacije o:

- što se istraživanjem želi postići

- kako će se pronaći odgovori na pitanja koja su postvaljena istraživanjem

- zašto su izabrane određene strategije istraživanja

Nadalje, prijedlog istraživanja mora sadržavati sljedeće informacije o istraživanju:

- uvod

- teorijski okvir istraživanja

- konceptualni okvir istraživanja

- istraživačka pitanja studije

- hipoteza, ako je primjenjiva

- dizajn istraživanja

- postavljanje studije (npr.organizacija, poduzeće)

- instrumenti istraživanja

- dizajn i veličina uzorka

- etička pitanja i riješenja

- obrada podataka

- predpostavljena poglavlja

- mogući problemi i ograničenja studije

- postavljeni vremenski okvir istraživanja

29

Primjer 10. Odgovori koje daje prijedlog istraživanja u završnom radu Devizni depoziti

stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka.

Istraživanjem se htjelo odgovoriti na pitanje kolika je važnost deviznih depozita u

financijskom potencijalu hrvatskih banaka. Neki od ostalih pitanja koja su potakla istraživanje

su: kakva je struktura pasive hrvatskih banaka? koliki udio u toj pasivi imaju devizni

depoziti? Kakva je valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka, te koliko u

njoj zauzimaju devizni depoziti stanovništva?

Odgovori na pitanja

Prilikom istraživanja, formiranja i prezentiranja rezultata u završnom radu Devizni depoziti

stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih banaka odlučeno je da će se koristiti

odgovarajuće kombinacije više znanastvenih metoda, a najvažnije od njih su: metoda

deskripcije, metoda klasifikacija, i statistička metoda.

Koncept rada objašnjava pojam banki, bankarskih posova, depozita, vrsti depozita i depozite

stanovništva.

30

3.9. Proučavanje i obrada podataka

Bez obzira dali su istraživanja kvantitativna ili kvalitativna prikupljene ''sirove'' informacije

potrebno je procesuirati i obraditi kako bi se mogli dalje proučavati ručno ili kompjuterski.

Obrada podataka u kvantitativnim istraživanjima počinje s editiranjem odnosno ''čišćenjem''

podataka, što znači osoboditi podatke od nedosljednosti ili nepotpunosti. Ta nepotpunost se

provjerava ovisno o tome kako i iz kojeg izvora su podaci prikupljeni. Dali su iz primarnih ili

sekundarnih izvora odnosno dali su preuzeti iz upitnika, intervjua, masovnog medija, vladine

ili nevaldine organizacije i sl.

Kada su podaci prikupljeni tada su pitanja koja se nameću: kako organizirati podatke da budu

razumljivi? što prikupljeni podaci znače?

Tu statističke mjere igraju veliku ulogu jer statističkom obradom podataka olakšava se

objašnjavanje i donošenje zaključaka iz prikupljenih podataka. O statističkim mjerama više je

rečeno u sljedećem poglavlju.

3.10. Prikazivanje podataka

Nakon analiziranja podataka na kvalitataivan ili kvantitativan način potreno je te podatke i

prezentirati. Glavni razlog korištenja metoda za prikazivanje podataka je da se istraženi i

prikupljeni podaci na jednostavan i jasan način prikažu i objasne.

Općenito, postoje četiri najvažnija načina prikazivanja podataka, a to su:

1. Tekst

Tekstualni oblik prikazivanja je daleko najčešći u kvalitativnim i kvantitativnim

istraživanjima. Potrebno je znati kako na učinkovit način komunicirati putem teksta, i držati u

vidu razinu razumljivosti, interes za temu i potrebu za akademskom i znanstvenom strogošću

onih kojima se prezentira istraživanje.

31

2. Tablice

Osim teksta tablice su uobičajena metoda prezentiranja analiziranih podataka. One mogu

dramatično pojasniti tekst i pružiti vizualni uvid. Struktura tablice sastoji se od:

- Naslova

- Kolone na y-osi

- Kolone na x-osi

- Tijela čelije- sadrže analizirane podatke

- Dopunske bilješke i fusnote

Primjer 11. prikazuje tablicu iz rada: Devizni depoziti stanovništva u financijskom

potencijalu hrvatskih banaka.

Tablica 3. Visina i valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka u razdoblju od

2007. do 2012. godine (na kraju razdoblja u mlrd kuna)

Godina

Kunski izvori Devizni izvori Ukupno

Visina Udio Visina Udio

2007. 189,1 55,2 153,5 44,8 342,6

2008. 192,68 52,4 175,24 47,6 367,92

2009. 179,26 47,5 198,11 52,5 377,37

2010. 187,63 47,3 208,65 52,7 396,28

2011. 198,18 47,9 215,56 52,1 413,74

2012. 194,97 47,8 212,89 52,2 407,86

Izvor: HNB, Bilten br. 193, 2013., str. 26-40.

U prikazanoj tablici vidi se visina i valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih

banaka u razdoblju od 2007. do 2012. godine. Na y osi prikazane su godine, a na gornjoj x osi

kunski izvori podijeljeni na visinu i udio i devizni izvori podijeljeni na visinu i udio te zbroj

kunskih i deviznih izvora. Tijela čelije sadrže statističke podatke važne za istraživanje.

Pomoću ove tablice na vizualan i jasan način obajšnjena je valutna struktura financijskog

potencijala hrvatskih banaka za uzeto razdoblje. Podaci pokazuju statisničkim izračunom udio

kunskih izvora u ukupnim izvorima i deviznih izvora u ukupnim izvorima. Da bi se vizualno

32

bolje predočili podaci i lakše donjeli zaključci o rastu ili padu pojedine varijable korišteni su

grafovi koji su prikazani u nastavku.

3. Grafovi

Prikaz putem grafova pomaže u boljem i lakšem razumijevanju analiziranih podataka. Grafovi

se mogu koristiti u kvantitativnim i u kvalitativnim istraživanjima i za razne vrste varijabli.

Postoje različite vrste grafova a odluka o odabiru bazira se na mjernoj ljestvici koja se koristit

prilikom mjerenja varijabli. Postoji mnogo različitih vrsta grafova, a neki od njih su

histogram, stupičasti ili bar grafikon, složeni stupičasti grafikon, 100% stupičasti grafikon,

frekvencijski poligon, tortni dijagram, linijski grafikon, površinski graf i grafikon

dijagonalnog rasipanja.

Kao ilustracija u nastavku će biti prikazani stupičasti grafikon s dvije varijable i 100% složeni

stupičasti grafikon, iz rada: Devizni depoziti stanovništva u financijskon potencijalu hrvatskih

banaka na temelju Tablice 3.

Primjer 12. Prikazuje stupičasti grafikon s dvije varijable

Grafikon 1. Visina i valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka u razdoblju

od 2007. do 2012. godine. (na kraju razdoblja, u milijardama kuna).

Izvor: podaci iza tablice 3.

0

50

100

150

200

250

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Kunski izvori

Devizni izvori

33

Primjer 13. Prikazuje 100% složeni stupičasti grafikon

Grafikon 2. Valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka u razdoblju od 2007.

do 2012. godine

Izvor: podaci iz tablice 3.

4. Statističke mjere

Statističke mjere su izuzetno učinkovit način prikazivanja istraživanja na precizan i sažet

način. U nekim istraživanjima je poželjno koristiti statističke mjere, međutim, moguće je

provesti potpuno važeće istraživanje bez korištenja statističkih mjera. Statističke mjere

variraju od onih potpuno jednostavnih do vrlo kompliciranih ovisno o dubini i vrsti

istraživanja. Prije korištenja statističkih mjerila potrebno je imati znanje, da bi ih se moglo

primijeniti na ispravan način.

Statistički izračuni korišteni u ilustriranom radu o deviznim depozitima stanovništva u

financijskom potencijalu hrvatskih banaka su izračun udjela i verižnih indeksa.

0,0

20,0

40,0

60,0

80,0

100,0

120,0

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Devizni izvori

Kunski izvori

34

Primjer 14. Prikazuje verižne indekse za podatke iz tablice 3.

Tablicu 4. Izračunati su verižni indeksi za podatke prikazane u Tablici 3.

Verižni indeksi

Godina Kunski izvori Devizni izvori Ukupno

2007. nema nema nema

2008. 101,9 114,2 107,4

2009. 93,0 113,1 102,6

2010. 104,7 105,3 105,0

2011. 105,6 103,3 104,4

2012. 98,4 98,8 98,6

Izvor: Podaci iz tablice 3.

Verižni indeksi pokazuju relativne promjene (u %) pojave u tekućem razdoblju u odnosu na

prethodno razdoblje, odnosno pokazuju za koliko (%) se vrijednost pojave u jednom razdoblju

promijenila u odnosu na prethodno razdoblje.

Verižni indeksi objašnjavaju se za prikazani primjer na način:

Verižni indeksi pokazuju da su kunski izvori najveći rast s obzirom na prethodnu godinu imali

2011. godine koji je iznosio 5,6 %. Najmanji rast zabilježen je 2009. godine kada su kunski

izvori pali 7 %. Prosječna godišnja stopa rasta kunskih izvora je 0,6 %.

Devizni izvori imaju rast u svim godinama, a najveći rast imaju u 2008. godini kada on iznosi

14,2 % u odnosu na prethodnu godinu. Prosječna godišnja stopa rasta deviznih izvora je puno

veća od rasta kunskih a iznosi 6,8 %.

35

3.11. Zaključak istraživanja

Posljednji korak u istraživačkom procesu je pisanje zaključka istraživanja. Na neki način

zaključak je jedan od najvažnijih dijelova istraživanja jer se kroz njega iskazuju saznanja i

zaključci izvučeni iz cijelokupnog istraživanja. U kvantitativnim istraživanjima osim opisnih

metoda u zaključku se također mogu uključit i neke kvantifikacije. Ovisno o svrsi istraživanja

statističke mjere i testovi mogu postati dio istraživačkog zaključka da potpomognu

predstavljanju rezultata. To nije nužno i često se u zaključku iznesu sumirani prijašnji

zaključci koji su potkrepljeni tablicama, grafovima ili statističkim mjerama te se čitatelju ili

prikažu uočeni i objašnjeni fenomeni ili objasne nove teorije.

Primjer 15. Zaključak rada Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu

hrvatskih banaka.

ZAKLJUČAK

Banke su kroz povijest bile, a u većini zemalja i danas su najvažnije financijeske posredničke

institucije. Banka je financijska organizacija koja prikupljene depozite i pribavljene kredite

zajedno s vlastitim izvorima, a po odbitku obvezne pričuve maksimalno ulaže u kreditne i

nekreditne plasmane da bi ostavrila dobit. Najvažnije funkcije banaka su financijsko

posredovanje, posredovanje u plaćanju i kreiranje novca.

Bankama su potrebana sredstava za poslovanje, a njih pribavlja iz različitih izvora od depozita

do emisije vrijednosnih papira. Izvori sredstava čine pasivu banke i predstavljaju njen

financijski potencijal. Financijski potencijal banke je zbroj svih pozicija u pasivi banaka. Čine

ga vlastitia sredstva (kapital i rezerve), prikupljeni depoziti i pribavljeni krediti. Prema

vrstama izvora financijski potencijal čine: devizni novac, štedni i oročeni depoziti, devizni

depoziti, obveznice i instrumenti tržišta novca, depoziti središnje države, krediti primljeni od

središnje banke, ograničeni i blokirani depoziti, kapitalni računi i ostalo.

U oblikovanju financijskog potencijala banaka kojeg čine sve stavke u pasivi (izvorima) vrlo

važnu ulogu ima sektor stanovništva s udjelom od 37,6 % u posljednjoj 2012. godini. Značaj

depozita stanovništva iz godine u godinu je sve veći. Jedan od najvažnijih financijskih uvjeta

za razvoj depozita stanovništva, može se istaknuti adekvatna politika kamatnih stopa. Za

obujam i razvijenost depozita stanovništva od posebne je važnosti stupanj zaposlenosti, dobna

struktura stanovništva, migracije, motivi, tradicije, navike, veličina obitelji i sl.

36

Analizom valutne strukture financijskog potencijala banaka, vidljivo je da devizni izvori čine

većinu pasive banke, a i da iz godine u godinu sve više rastu, kao i njihov udjel u ukupnim

izvorima.

Depozit je suma novca koju je depozitor (banka) dužan isplatiti ili transformirati po nalogu

deponenta (ulagača financijaskih sredstava). Depoziti predstavljaju specifičnu vrstu kredita

štediša i uopće financijski suficitarnih jedinica (deponenata) bankama. Depozitni je novac

postao najrasprostranjenijom novčanom vrstom. Novčani se depoziti mogu definirati kao

potraživanja na računima sredstava imatelja. Depoziti se mogu djeliti prema valuti na depozite

u domaćoj valuti, to bi bili kunski za Hrvatsku i depoziti u stranoj valuti, devizni depoziti.

U valutnoj strukturi depozita stanovništva puno veći udio imaju devizni depoziti od kunskih

depozita, a u ročnoj struktura deviznih depozita veći udio imaju oročeni devizni depoziti.

Depoziti u kunama u hrvatskim bankama još uvijek nisu značajniji oblik dugoročne štednje

stanovništva.

Brži rast depozitnih izvora prema rastu financijskog potencijala kao i povećanje udjela

depozita u ukupnim izvorima može se ocijeniti kao poboljšanje visine, ali i kvalitativne

strukture ukupnih izvora hrvatskih banaka. (Izvor: Devizni depoziti stanovništva u

financijskom potencijalu hrvatskih banaka, završni rad, A. Bišćan)

U ovome zaključku navedeni su definirani pojmovi i fenomeni. Zaključeno je što je banka,

čime se banke bave i što su depoziti te kakvi oni mogu biti. Također donesen je zaključak o

analizi prikupljenih i prezentiranih podataka o deviznim i kunskim depozitima stanovništva i

financijskom potencijalu banaka, te je time zaokružen završni rad i donesen konačni

zaključak. Odgovoreno je na problem istraživanja koji glasi: kolika je visina i udio depozita u

financijskom potencijalu banaka, dali većinu potencijala čine devizni ili kunski izvori

sredstava i dali građani više štede u domaćoj ili stranoj valuti. Ispunjena je svrha istraživanja a

to je: analiza financijskog potencijala i depozita stanovništva kako bi se dokazala velika

važnost koju u njima imaju devizni depoziti, te su time kompletirane sve faze rada.

37

4. ZAKLJUČAK

U radu je predstavljeno jedanaest najvažnijh koraka u izradi znanstvenog rada s primjerima iz

ekonomije. Kao najvažniji dijelovi za znanstveno istraživanje prikazani su pregled literatura,

određivanje problema istraživanja, identificiranje varijabli i postavljanje hipoteze. Sve su to

faze bez kojih znanstveno djelo nebi bilo valjano i ozbiljno.

Početak izrade znanstvenog rada nemoguć je bez pregleda literature. Znanstveni rad

nadovezuje se na već postojeće znanje te je zbog toga potrebno dobro proučiti svu literaturu

vezanu uz područje znanosti o kojem se piše. Znanstvenik mora biti upoznat s literaturom o

temi o kojoj piše da bi na ispravan način donio odluku o problemu istraživanja.

Formuliranje problema istraživanja je jedan od najvažnijih koraka u istraživačkom procesu. U

nedostatku problema istraživanja, nemoguće je odrediti točan plan istraživanja. On služi kao

temelj istraživačkog procesa, ako je dobro formuliran, može se očekivati da će istraživanje

biti uspješno. Potrebno je imati jasnu viziju onoga što se želi saznati. Formuliranje problema

istraživanja dakle ključni je aspekt istraživačkog procesa jer kvaliteta i važnost znanstvenog

rada uvelike ovisi o njemu. Nakon što znanstvenik pregledom literature definira područje

istraživanja i formira problem istraživanja, hipotezom se odgovara na problem istraživanja

odnosno na pitanja istraživanja. Istraživanje se pomoću hipoteze usmjerava ka željenom cilju.

Nakon određivanja problema istraživanja i postavljanja hipoteze vrlo važan dio istraživanja je

napravljen. Tada je određeno što će se istraživati, i tada je potrebno odrediti kako će se

istraživanje provesti. U tome pomaže dizajn istraživanja. On je plan, struktura i strategija

istraživanja. Vrlo je važan korak jer se u njemu određuje kako će se istraživanje provesti.

Pruža sigurnost da će put istraživanja donijeti važeće i pouzdane rezultate.

Zatim je potrebno prikupiti podatke potrebne za istraživanje. U tome se znanstvenici služe

raznim instrumentma i metodama te prikupljaju podatke iz primarnih i sekundarnih izvora.

Sljedeći korak je odabir uzorka. To je proces odabira nekoliko pojedinih dijelova iz veće

grupe. Uzorak je podgrupa grupe koja je centar zanimanja. Izuzetno je važan korak jer loše ili

neadekvatno definirana ciljna skupina može dovesti do pogrešnih rezultata istraživanja.

Nakon toga potrebno je napisati prijedlog istraživanja. On služi da bi informirao mentora o

konceptu istraživačkog procesa na kojemu istraživač želi raditi kako bi procijenili vrijednost i

svrsihodnost istraživanja. Zatim slijedi proučavanje i obrada prikupljenih podataka te prikaz

podataka gdje se koriste razne metode. Glavni razlog korištenja metoda za prikazivanje

38

podataka je da se istraženi i prikupljeni podaci na jednostavan i jasan način prikažu i objasne.

Prikazani podaci moraju biti jasni i razumljivi i prezentirani na pregledan način. To se postiže

putem tablica, grafikona ili statističkim prikazima.

Zadnja faza je zaključak istraživanja koji je sumiranje prezentiranih rezultata istraživanja.

Istraživanju i izradi znanstvenog rada treba pristupiti s određenom dozom ozbiljnosti i reda,

međutim proces istraživanja može biti laka i jednostavna aktivnost za odgovaranje na

jednostavna pitanja iz života. Razlika između znanstvenog i neznanstvenog istraživanja leži u

načinu na koji se pronalazi odgovore na pitanja. Prateći korake prikazane u ovom radu

moguće je provesti valjano istraživanje i doći do znantvene spoznaje.

39

LITERATURA

Knjige:

1. Kumar R., 2011., 3. izdanje, Research methodology, Sage, London

2. Ivanović Z., 2011., Metodologija znanstvenog istraživanja, Saiva-Kastav

3. Milas G. 2009. Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima, 2.

izdanje, Naklada Slap, Zagreb

4. Zelenika R., 2000., Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i sručnog djela,

Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci, Ekonomski fakultet Univerze v Ljubljani

Ostali izvori:

Smokrović, N., Skripta prof. Smokrovića, 2013. Ekonomski fakultet u Rijeci

Bišćan, A., (2013.) Devizni depoziti stanovništva u financijskom potencijalu hrvatskih

banaka, Završni rad, Rijaka, Ekonomski fakultet

40

POPIS TABLICA

Broj Naziv Stranica

1. Primjeri razlika između pojmova i varijabli 17

2. Proces testiranja hipoteze 20

3. Visina i valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka u

razdoblju os 2007.-2012. godine

31

4. Izračunati verižni indeksi za posatke iz tablice 3. 34

POPIS GRAFIKONA

Broj Naziv Stranica

1. Visina i valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka u

razdoblju od 2007.-2012. godine

32

2. Valutna struktura financijskog potencijala hrvatskih banaka u

razdoblju od 2007.-2012. godine

33

41