Bagaric i Mihaljevic Djigunovic HRV

84

DEFINIRANJE KOMUNIKACIJSKE KOMPETENCIJE

Vesna BagariFilozofski fakultet, Sveuilite J. J. Strossmayera u Osijeku

Jelena Mihaljevi DjigunoviFilozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu

Saetak - Iako danas postoji visok stupanj suglasja meu teoretiarima oko osnovnoga sadraja de nicije komunikacijske kompetencije, u literaturi se esto navodi kako je pri koncipiranju istraivanja komunikacijske kompetencije potrebno razmotriti i jasno odrediti pojam komunikacijske kompetencije, tj. oblikovati takvu de niciju koja e omoguiti jednostavnu operacionalizaciju toga konstrukta. U ovom se radu ukratko prikazuje proces de niranja komunikacijske kompetencije koji je zapoeo jo u 60-im godinama prologa stoljea. U okviru dva zasebna poglavlja predstavlja se nekoliko vanijih de nicija i modela komunikacijske kompetencije, na temelju kojih se u zavrnom poglavlju izvode zakljuci o nainu de niranja komunikacijske kompetencije relevantnom za projekt Engleski jezik u Hrvatskoj.

Kljune rijei: komunikacijska kompetencija, modeli komunikacijske kompe-tencije, pojam komunikacijske kompetencije

1. Pojam komunikacijske kompetencije

Izraz komunikacijska kompetencija sastoji se od dvije rijei koje u kombinaciji znae kompetencija za komuniciranje. Ta jednostavna leksiko-semantika analiza otkriva injenicu da je temeljna rije u sintagmi komunika-cijska kompetencija rije kompetencija.

Kompetencija je jedan od najspornijih izraza u podruju ope i pri-mijenjene lingvistike. Njegovo uvoenje u lingvistiki diskurs vezuje se ponaj-prije uz Chomskoga. U svojoj vrlo utjecajnoj knjizi Aspects of the Theory of Syntax, Chomsky (1965) je postavio danas ve klasinu razliku izmeu kompe-

MetodikaVol. 8, br. 1, 2007, str. 84-93

Pregledni lanakPrimljeno: 15.04.2007.

UDK: 378.678

Bagari V., Mihaljevi Djigunovi J.: De niranje komunikacijske kompetencije

85

tencije (znanje o jeziku koje posjeduje monolingvalni govornik-sluatelj) i perfor-manse (stvarne uporabe jezika u konkretnim situacijama)1.

Ubrzo nakon to je Chomsky predloio i opisao koncept kompetencije i performanse, zagovornici tada sve zastupljenijega komunikacijskoga gledita u primijenjenoj lingvistici (npr. Savignon, 1972) izrazili su nezadovljstvo pojmom vrlo idealizirane, isto lingvistike kompetencije kao teorijskim temeljem za me-todologiju pouavanja i testiranja jezika. Izlaz su pronali u alternativnom, irem i, smatralo se, realistinijem pojmu kompetencije, koji je Dell Hymes (1972) nazvao komunikacijska kompetencija2.

Tijekom 70-ih i 80-ih godina prologa stoljea, daljem je razvoju pojma ko-munikacijske kompetencije u velikoj mjeri pridonio i niz primijenjenih lingvista s primarnim interesom za teoriju usvajanja jezika i teoriju jezinoga testiranja.

U nastojanju da razjasni i dalje razvije pojam komunikacijske kompetencije, Widdowson je, krajem 70-ih godina prologa stoljea, nainio razliku izmeu kom-petencije i sposobnosti. U odreenju tih dvaju pojmova Widdowson se, velikim dijelom, oslanjao na spoznaje iz podruja diskursne analize i pragmatike. Stoga, ka-da govori o kompetenciji ili, bolje reeno, komunikacijskoj komeptenciji, tu ugla-vnom misli na znanje o lingvistikim i sociolingvistikim konvencijama ili pravili-ma (engl. rules), a pod sposobnou (engl. capacity), koju je znao poblie odrediti i kao proceduralnu ili komunikacijsku sposobnost (engl. procedural or communica-tive capacity) podrazumijevao je sposobnost (engl. ability) uporabe znanja jezika kao sredstva za stvaranje znaenja u jeziku ili, preciznije, procedure (engl. proce-dures) u tumaenju i stvaranju diskurzne cjelovitosti. Prema Widdowsonu (1983) sposobnost nije dio kompetencije, ne pretvara se u kompetenciju, ve ostaje djelat-na snaga za trajnu kreativnost, snaga za ostvaranje onoga to Halliday (1970) nazi-va znaenjski potencijal (engl. meaning potential). De nirajui komunikacijsku kompetenciju na taj nain, Widdowson se svrstao u krug teoretiara koji su, meu prvima, u svojim promiljanjima o odnosu izmeu kompetencije i performanse vie pozornosti posvetili performansi, tj. samoj jezinoj uporabi.

Canale i Swain (1980) te Canale (1983) su komunikacijsku kompetenciju shvaali kao sintezu temeljnoga sustava znanja i vjetina potrebnih za komunika-ciju. Znanje se, u njihovom konceptu komunikacijske kompetencije, odnosi na ono to pojedinac zna (svjesno ili nesvjesno) o jeziku i o drugim aspektima jezine uporabe. Tri su tipa znanja: znanje o temeljnim gramatikim principima, znanje o tome kako se jezik rabi u drutvenim kontekstima da bi se izvrile komunikacijske funkcije i znanje o tome kako se izriaji i komunikacijske funkcije mogu poveza-

1 Chomskyeva distinkcija competence/performance poiva, prema miljenju mnogih opih i primijenjenih lingvista, na temeljnoj lingvistikoj razlici langue/parole koju je odredio Saussure.

2 Campbell i Wales (1970) su izraz komunikacijska kompetencija uporabili za tzv. kompetenciju 2 ili jaku verziju kompetencije. Iz njihove rasprave, meutim, nije jasno to se tono misli pod tom kompetencijom. Stoga se pridruujemo miljenju Cazden (1996) kako je pojam komunikacijske kompetencije u lingvistiki diskurs prvi uveo i jasno obrazloio upravo Hymes.

86

METODIKA:Vol. 8, br. 14 (1/2007), str. 84-93

ti s obzirom na principe diskursa. Vjetina se, pak, tie toga kako pojedinac moe uporabiti navedena znanja u stvarnoj komunikaciji. Canale (1983) je, meutim, neto kasnije objasnio kako sam pojam vjetine zahtijeva razlikovanje temeljnih sposobnosti (engl. capacities) (kompetencija) od njihova oitovanja u konkretnim situacijama (stvarna komunikacija, tj. performansa)3.

Iako Savignon komunikacijsku kompetenciju shvaa na isti nain kao Hymes, te Canale, u svojoj je de niciji puno vei naglasak stavila na aspekt spo-sobnosti. Naime, Savignon (1972) je komunikacijsku kompetenciju de nirala kao sposobnost djelovanja u pravom komunikacijskom okruenju, odnosno kao dinaminu razmjenu u kojoj se lingvistika kompetencija treba prilagoditi cjelo-kupnom informacijskom ulazu, lingvistikom i paralingvistikom, koji prua je-dan ili vie sugovornika. Za Savignon (1983), ali i mnoge druge teoretiare (npr. Canalea i Swainovu, 1980; Skehana, 1995, 1998; Bachmana i Palmera, 1996) je priroda komunikacijske kompetencije dinamina, a ne statina, vie interperso-nalna nego intrapersonalna, relativna, a ne apsolutna, te odreena kontekstom4. U distinkciji kompetencija-performansa, kompetencija je de nirala kao pretposta-vljenu temeljnu sposobnost, a performansu kao otvorenu manifestaciju te sposob-nosti. Drala je kako je samo performansa dostupna promatranju i kako se samo preko performanse kompetencija moe razviti, odrati i vrjednovati. K tome, za Savignon (1983), kao i za mnoge druge teoretiare u podruju uenja i pouavanja jezika, komunikacijska je kompetencija isto to i jezino umijee (engl. language pro ciency5). Taylor (1988) je, stoga, predloio zamjenu izraza komunikacijska kompetencija izrazom komunikacijsko umijee (engl. communicative pro -ciency). I Bachman (1990) je u to vrijeme takoer izaao s prijedlogom novoga pojma - komunikacijska jezina sposobnost, tvrdei kako taj pojam u sebi uje-dinjuje znaenje pojma jezinoga umijea i pojma komunikacijske kompetencije. U naslanjanju na Hymesa, Widdowsona i Candlina, Bachman je komunikacijsku 3 Canale i Swain (1980) i Canale (1983) smatrali su nunim naglasiti postojanje razlike izmeu

komunikacijske kompetencije i komunikacijske performanse, odnosno stvarne komunikacije (engl. actual performance), izraza kojim se Canale radije sluio radi izbjegavanja konotacije s Chomskyevim konceptom performanse.

4 Stern (1986) i Spolsky (1990) su, uz to, prirodi komunikacijske kompetencije pripisali i sposobnost kreativne jezine uporabe.

5 U englesko-hrvatskim rjenicima (npr. u Drvodeli, 1983; Bujas, 2001) se kao istoznanice za englesku rije pro ciency uglavnom pojavljuju rijei znanje, sposobnost, vjetina i strunost. Za prva tri prijevodna izraza nismo se mogli odluiti, jer smo, u ovom radu, njima preveli rijei/pojmove knowledge, ability, capability i skill. etvrti izraz, zbog konotacije koje se uz njega veu, ne smatramo prikladnim za uporabu u kontekstu govora o uenju i pouavanju stranoga jezika. Jednako tako neodgovarajuim ine nam se i mogui prijevodni ekvivalenti poput osposobljenost i ovladanost, i to zato to ih je vrlo teko primjereno uporabiti u svim sintagmama u kojima se u originialu pojavljuje rije pro ciency. Na kraju nam se najprihvatljivijim prijevodnim izrazom za englesku rije/pojam pro ciency (koja ima toliko dodirnih toaka sa znaenjem izraza competence i koju strani teoretiari, unato tomu, rabe kao zasebni pojam) uinila hrvatska rije umijee. Ta se rije u Rjeniku hrvatskoga jezika (2000), izmeu ostaloga, de nira kao praktino znanje, to znai da se njome ne implicira samo (uroena) sposobnost ili (steena) vjetina, nego i znanje koje uporabom prelazi u/postaje dijelom jedne druge dimenzije sposobnosti i/ili vjetine.


87

jezinu sposobnost de nirao kao koncept koji se sastoji od znanja ili kompeten-cije i sposobnosti (engl. capacity) za prikladnu primjenu ili izvrenje toga znanja u kontekstualiziranoj komunikacijskoj jezinoj uporabi. U obrazloenju svoje de- nicije posebnu je pozornost skrenuo na vanost aspekta jezine uporabe, odno-sno toga kako se jezik koristi radi postizanja odreenoga komunikacijskoga cilja u odreenim situacijskim kontekstima.

2. Modeli komunikacijske kompetencijeTeorijski okvir/model koji su predloili Canale i Swain (1980, 1981) pr-

vobitno je sadravao tri komponente, odnosno ukljuivao tri podruja znanja i vjetina: gramatiku, sociolingvistiku i strategijsku kompetenciju. U promijenje-noj verziji toga okvira Canale (1983, 1984) je dio elemenata sociolingvistike kompetencije prenio u dodatnu, etvrtu sastavnicu okvira, koju je nazvao diskur-sna kompetencija.

De nicija gramatike kompetencije se u tom okviru naslanja na Chomskyevu formulaciju lingvistike kompetencije, pa stoga teoretiari (npr. Savignon, 1983) koji su u svom teorijskom ili empirijskom radu poli od modela Canalea i Swainove, gramatiku kompetenciju nazivaju jo i lingvistikom kompetencijom. Prema Canale i Swain (1980, 1981) i Canale (1983, 1984) gramatika se kompe-tencija odnosi na vladanje (verbalnim ili neverbalnim) lingvistikim kodom, tj. na znanje morfolokih i sintaktikih pravila, znanje vokabulara, znanje semantikih pravila, te znanje fonolokih i ortografskih pravila. Posjedovanje te kompetencije omoguuje koritenje znanja i vjetina potrebnih za razumijevanje i izricanje do-slovnoga znaenja izriaja.

Odreenje sociolingvistike kompetencije u teorijskom okviru Canalea i Swainove temelji se na Hymesovim promiljanjima o prikladnosti jezine upo-rabe u raznim drutvenim situacijama pa se, u skladu s njima, sociolingvistika kompetencija de nira kao poznavanje drutvenih pravila i konvencija koji stoje u osnovi prikladnoga razumijevanja i uporabe jezika u raznim sociolingvistikim i sociokulturolokim kontekstima.

Diskursnu je kompetenciju Canale (1983, 1984) opisao kao vladanje nainima povezivanja i tumaenja oblika i znaenja radi postizanja smislene cjelovitosti govornih ili pisanih tekstova razliitih anrova. Cjelovitost teksta omoguuje, s jedne strane, kohezija u obliku koja se postie uporabom kohezi-vnih sredstava (npr. zamjenica, veznika, sinonima, paralelnih struktura i slino) pomou kojih se individualne reenice ili izriaji povezuju u strukturalnu cjeli-nu, a s druge strane, koherentnost u znaenju do koje dolazi primjenom naina za postizanje koherentnosti teksta (npr. ponavljanjem, progresijom, konzisten-cijom, relevantnou ideja) pomou kojih se postie organizacija znaenja, od-nosno uspostavlja logian odnos prema jednoj opoj propoziciji/ideji. Inae, u odreenju diskursne kompetencije Canale se ponajvie pozivao na Widdowsonov teorijski i empirijski rad u podruju diskursne analize.

88


Strategijska kompetencija sastoji se od poznavanja verbalnih i neverbalnih komunikacijskih strategija koje se prizivaju kako bi se nadomjestili prekidi u ko-munikaciji do kojih je dolo bilo zbog ogranienja u stvarnom komunikacijskom dogaaju, bilo zbog nedostatne kompetencije u jednoj ili vie komponenata ko-munikacijske kompetencije. Te strategije ukljuuju parafrazu, okolianje, pona-vljanje, oklijevanje, izbjegavanje (rijei, struktura, tema), pogaanje, promjene re-gistra i stila, modi kacije poruke i dr. Canale (1983) je dodao kako se strategijska kompetencija moe uporabiti i radi poboljanja djelotvornosti komunikacije. U kvalitativnom smislu ta je komponenta komunikacijske kompetencije razliita od ostalih komponenata - nije tip spremljenoga znanja, a k tome ukljuuje i nekogni-tivne aspekte, npr. samouvjerenost, spremnost na rizik i dr. Ipak, sa svim navede-nim komponentama stoji u odnosu uzajmnoga djelovanja, omoguujui uenicima da se u komunikacijskoj interakciji uspjeno nose sa svim nedostatcima u nekom od preostala tri podruja kompetencija.

Unato nepotpunosti modela Canalea i Swainove, taj je model dominirao gotovo vie od jednoga desetljea kako poljem usvajanja drugoga i stranoga je-zika, tako i poljem jezinoga testiranja. tovie, postoji sklonost uporabi toga mo-dela ili pozivanja na njega i nakon to su Bachman i Palmer izali sa svojim puno sveobuhvatnijim modelom. Vjerojatno je jednostavnost modela, a time i njegova laka operacionalizacija, upravo ono zbog ega se mnogi i danas odluuju za nje-govu primjenu.

Na temelju rezultata empirijskoga istraivanja te uvidom u relevantnu li-teraturu, Bachman je, krajem 80-ih godina, predloio novi model komunika-cijske kompetencije, preciznije, komunikacijske jezine sposobnosti u koji su on i Palmer tijekom 90-ih unijeli odrene promjene. Ovdje emo prikazati tu drugu, aktualnu verziju.

Prema Bachmanu i Palmeru (1996) na komunikacijsku jezinu sposobnost utjeu mnoge osobine samih korisnika jezika. Te su osobine podijelili u etiri skupine: ope osobine, tematsko znanje, afektivna shema i jezina sposobnost. Kljuna osobina je jezina sposobnost, a ine ju dvije komponente jezino znanje i strategijska kompetencija.

Dva su iroka podruja JEZINOGA ZNANJA - organizacijsko (ustrojbe-no) znanje i pragmatiko (korisniko)6 znanje. Ta se dva podruja znanja nado-punjuju u svrhu komunikacijski uinkovite jezine uporabe. Evo kako ih Bachman (1990:87ff.), odnosno Bachman i Palmer (1996) poblie odreuju (v. sliku 1.)

Organizacijsko znanje sastoji se od sposobnosti ukljuenih u nadzor nad formalnim strukturama jezika, a ine ga gramatiko i tekstovno znanje. Prvo od ta dva podruja znanja sadrava nekoliko relativno nezavisnih podruja znanja kao to su: znanje vokabulara, morfologije, sintakse i fonologije/pravopisa, ukljuenih 6 Jelaska (2005), u kontekstu govora o Bachmanovom modelu, organizacijsku kompetenciju naziva

ustrojbenom sposobnou, pragmatiku korisnikom, sociolingvistiku drutvenojezinom, ilokucijsku namjernom, a engl izraz textual competence prevodi s tekstovna sposobnost. Unato tim moguim prijevodnim izrazima, mi smo u ovom radu odluili rabiti posuenice.


89

u prepoznavanje i tvorbu gramatiki tonih reenica, te razumijevanje njihova propozicijskoga sadraja. Drugo podruje znanja omoguuje razumijevanje i pro-dukciju tekstova, pa stoga pokriva poznavanje konvencija za povezivanje reenica ili izriaja u tekst (govorni ili pisani), tj. znanje o koheziji (naini za oznaavanje semantikih odnosa izmeu reenica u pisanim tekstovima ili izriaja u konver-zaciji) i znanje o retorikoj organizaciji (naini razvoja naracije, opisa, uspored-be, klasi kacije itd.) ili konverzacijskoj organizaciji (konvencije za zapoinjanje, odravanje i zakljuivanje razgovora).

Pragmatiko znanje odnosi se na mogunost stvaranja i tumaenja diskur-sa povezivanjem reenica ili izriaja te tekstova s njihovim znaenjem, s namje-rama korisnika jezika i bitnim obiljejima konteksta jezine uporabe, a obuhvaa dva tipa znanja - znanje o pragmatikim konvencijama za izraavanje prihva-tljivih jezinih funkcija i za interpretaciju ilokucijske snage izriaja ili diskursa (funkcionalno znanje) i znanje o sociolingvistikim konvencijama za stvaranje i tumaenje jezinih izriaja koji su prihvatljivi u odreenom kontekstu jezine uporabe (sociolingvistiko ili drutvenojezino znanje).

Funkcionalno znanje je znanje o tome kako izvesti jezine funkcije koje su svrstane u etiri makro-funkcije: idejnu, manipulativnu, heuristiku i imagina-cijsku.

Sociolingvistiko znanje ukljuuje sljedee sposobnosti: osjetljivost za razlike u dijalektu i jezinim varijantama, zatim osjetljivost za razlike u regi-stru, osjetljivost za prirodnost, tj. za tvorbu i tumaenje izriaja koji nisu samo lingvistiki toni, nego i u maniri izvornoga govornika i, konano, sposobnost tumaenja kulturolokih referenci i gura u govoru.

STRATEGIJSKA KOMPETENCIJA je u modelu opisana kao niz metako-gnitivnih komponenata7 koje korisniku jezika omoguuju ukljuivanje u posta-vljanje komunikacijskog cilja, procjenjivanje komunikacijskih izvora i planiranje. Postavljanje cilja ukljuuje prepoznavanje niza moguih ciljeva, izbor jednog ili vie ciljeva i odluivanje o tome treba li uope pokuati postii cilj. Procjenjivanje se opisuje kao sredstvo pomou kojega se kontekst jezine uporabe povezuje s ostalim komponentama. Planiranje ukljuuje odluivanje o tome kako iskoristi-ti jezino znanje i druge komponente ukljuene u proces jezine uporabe radi uspjenoga postizanja eljenog cilja.

Na kraju prikaza Bachmanovoga, odnosno Bachmanovog i Palmerovog modela komunikacijske jezine sposobnosti neizbjean je zakljuak kako je taj model bolji, tj. sloeniji, sveobuhvatniji i jasniji od modela komunikacijske kom-petencije Canalea i Swainove i to, prije svega, zbog detaljnoga, ali istovremeno i vrlo organiziranoga opisa temeljnih komponenata komunikacijske kompetencije.

Zadnji model koji emo ukratko predstaviti jest model/opis komunikacijske jezine kompetencije iz Zajednikoga europskoga referentnoga okvira za jezik:

7 Te metakognitivne vjetine su kognitivne zbog prirode operacija koje ukljuuju, a meta zbog toga to svjesnost moe biti ugraena u njihovo djelovanje.

90


uenje, pouavanje, vrednovanje (ZEROJ u daljnjem tekstu) (2005). Ve iz sa-mog naslova te knjige jasno je da je navedeni model namijenjen kako vrjedno-vanju, tako i uenju i pouavanju jezika. Komunikacijska kompetencija, koja se de nira u uem smislu, odnosno samo u smislu jezinoga znanja, a ne i stra-tegijske kompetencije, sadrava tri temeljne komponente jezinu kompeten-ciju, sociolingvistiku kompetenciju i pragmatiku kompetenciju. Zanimljivo je, meutim, da se svaka komponenata jezinoga znanja eksplicitno de nira i u smislu poznavanja njezinih sadraja i u smislu sposobnosti njihovog koritenja. Primjerice, jezina kompetencija ili lingvistika kompetencija de nira se kao poz-navanje i sposobnost uporabe jezinih izvora pomou kojih se mogu oblikovati dobro strukturirane poruke. U potkomponente jezine kompetencije ubrajaju se leksika, gramatika, semantika, fonoloka, ortografska i ortoepska kompeten-cija. Sociolingvistika kompetencija odnosi se na posjedovanje znanja i vjetina za odgovarajuu uporabu jezika u drutvenom kontekstu. Posebno se istiu sljedei aspekti te kompetencije: jezini elementi koji oznauju drutvene odnose, zatim pravila pristojnog ponaanja, izrazi narodne mudrosti, razlike u registru, te dija-lekti i naglasci. Zadnja komponenta, pragmatika kompetencija, obuhvaa dvije potkomponente: diskursnu kompetenciju i funkcionalnu kompetenciju te jedan aspekt koji je dio obje kompetencije - tzv. kompetencija planiranja, a odnosi se na nizanje poruka u skladu s interakcijskim i transakcijskim shemama. Strategijska kompetencija, koju autori ZEROJ-a ne smatraju dijelom komunikacijske kompe-tencije, razmatra se u dijelu u kojem se govori o komunikacijskoj jezinoj upo-rabi. Pod strategijskom se kompetencijom podrazumijeva uporaba strategija u najirem smislu znaenja toga pojma. Naglasak je, ipak, na primjeni komunika-cijskih strategija na koje se ne gleda samo kroz prizmu nesposobnosti, tj. kao nain da se nadoknadi nedostatak u jezinom znanju, nego se pod njima podrazu-mijeva koritenje svih vrsta komunikacijskih strategija. Uporaba strategija se, prema miljenju autora ZEROJ-a, moe usporediti s primjenom metakognitivnih naela (planiranja, izvrenja, praenja i ispravljanja) na razne oblike djelatnosti: recepciju, interakciju, produkciju i posredovanje (ZEROJ, 2005).

Na kraju ovoga potpoglavlja, gra ki emo ilustrirati slinosti i razlike u komponencijalnoj strukturi tri modela komunikacijske kompetencije na koje smo se detaljnije osvrnuli u gornjem tekstu, a to su model Canalea i Swainove, odno-sno Canaleov model, Bachmanov, odnosno Bachman i Palmerov model te model koji je opisan u ZEROJ-u (v. sliku 2).

3. Zakljuak

Iz izloenog kratkog prikaza razvoja pojma i modela komunikacijske kom-petencije proizlazi sljedee:

1. Kako se pojam komunikacijske kompetencije od trenutka njegovog uvoenja u lingvistiki diskurs mijenjao i prilagoavao kontekstu nje-


91

gove uporabe, tako su se predlagali i/ili koristili drugi termini umje-sto termina komunikacijske kompetencije, na primjer izrazi jezino umijee, komunikacijsko umijee i komunikacijska jezina spo-sobnost. Meutim, pojmovi koji se kriju iza tih izraza su, kao to je vidljivo iz prvoga poglavlja ovoga rada, istoznani ili vrlo bliskoznani pojmu komunikacijske kompetencije. Naime, svi se navedeni pojmovi, uglavnom, de niraju na isti nain kao i pojam komunikacijske kompe-tencije - u smislu znanja i sposobnosti/vjetina za uporabu znanja. To ukazuje na injenicu da su teoretiari, osobito oni iz kruga primijenje-nih lingvista, dobrim dijelom temeljem empirijskih istraivanja, uvidje-li kako biti kompetentan korisnik jezika u komunikaciji ne znai samo posjedovati znanje o jeziku nego i sposobnost i vjetinu za aktiviranje toga znanja u komunikacijskom inu. I dok je, kao to smo mogli vidjeti iz prikaza modela komunikacijske kompetencije, relativno lako odrediti temeljna znanja koja stoje u osnovi koncepta komunikacijske kompeten-cije, sposobnost za uporabu nije jednostavno opisati. Pretpostavlja se da su u taj aspekt komunikacijske kompetencije ukljueni razni kognitivni i afektivni imbenici. O njima, njihovom djelovanju u procesu komunika-cijske jezine uporabe i utjecaju na uspjenost jezine komunikacije jo uvijek se nedovoljno zna, ponajprije zato to su ti imbenici zbog svoje prirode teko dostupni empirijskom istraivanju. Iz toga razloga se jo uvijek trae teorijski i empirijski odgovori na pitanja to ini sposobnost za uporabu, kakav je odnos toga aspekta komunikacijske kompeten-cije s aspektima znanja s jedne strane i imbenicima iz stvarne jezine uporabe s druge strane. Odgovori na ta pitanja pruit e razumijevanje odnosa kompetencije i performanse, koji je potrebno rasvijetliti iz psiholingvistike, ali i sociolingvistike perspektive. Do tada e se, kako istiu vodei teoretiari i istraivai u polju jezinoga testiranja, o ko-munikacijskoj kompetenciji ispitanika u istraivanjima zakljuci izvodi-ti na temelju praenja i testiranja komunikacijske performanse. Naime, performansa, slau se gotovo svi istraivai, odraava kompetenciju, ako ne izravno, a onda, barem, neizravno. K tome, veina istraivaa smatra da je nepotrebno, a nije ni praktino mogue, mjeriti sve kompo-nente komunikacijske kompetencije, odnosno komunikacijske perfor-manse koje navodi teorija. Navedena miljenja uvaila su se i pri konci-piranju istraivanja komunikacijske kompetenicije uenika engleskoga, ali i njemakoga jezika u projektu Engleski jezik u Hrvatskoj.

2. Izmeu tri aktualna modela komunikacijske kompetencije, koji su prika-zani u drugom poglavlju ovoga rada, postoji velika slinost u odreenju temeljnih komponenata komunikacijske kompetencije. Zbog te slinosti odlueno je da se u znanstveno-istraivakom projektu Engleski je-zik u Hrvatskoj pri koncipiranju konstrukta komunikacijske kompe-tencije, koji se namjeravao ispitivati, nee poi od jednoga odreenog

92


modela, nego e se u procesu oblikovanja konstrukta uvaiti de nicije komponenata komunikacijske kompetencije iz raznih modela, osobito iz Bachmanovoga i Palmerovoga modela, te modela komunikacijske jezine kompetencije opisanog u ZEROJ-u. Takoer je odlueno da e se ispoljavanje temeljnih znanja i sposobnosti - gramatike, tekstov-ne, funkcionalne i sociolingvistike kompetencije - opisanih u mode-lima komunikacijske kompetencije, pratiti kao integrirane ili kao za-sebne kompetencije, u etirima jezinim djelatnostima (vjetinama) sluanju, itanju, govorenju i pisanju. No, o metodologiji istraivanja te njegovim rezultatima bit e vie rijei u sljedeim radovima.

Slika 1. Podruja jezinoga znanja (Izvor: Bachman i Palmer, 1996:68)

JEZINO ZNANJE

ORGANIZACIJSKO ZNANJE PRAGMATINO ZNANJE

GRAMATIKO ZNANJE

TEKSTOVNOZNANJE

FUNKCIONALNOZNANJE

SOCIOLINGVISTIKOZNANJE

znanje vokabularaznanje sintakseznanje o fonologiji//ortogra ji

znanje o kohezijiznanje o retorikoj i konverzacijskoj organizacijiznanje o imagina-cijskim funkcijama

znanje o idejnim funkcijamaznanje o manipulativ-nim funkcijamaznanje o heuristikim funkcijamaznanje o kulturalnim referencama i gurama u govoru

znanje o dijalektima i jezinim varijantama znanje o registrimaznanje o prirodnim i idiomatskim izrazima

LITERATURA: vidi popis literature u inaici lanka na engleskom jeziku.


93

Gra

mat

ika

ko

mpe

tenc

ijaG

ram

ati

ka

kom

pete

ncija

Soci

olin

gvis

tika

kom

pete

ncija

Soci

olin

gvis

tika

kom

pete

ncija

Jezi

no

znan

je

Org

aniz

acijs

ko z

nanj

e

Gra

mat

iko

zna

nje

Teks

tovn

o zn

anje

Prag

mat

ino

zna

nje

Funk

cion

alno

zna

nje

Soci

olin

gvis

tiko

zn

anje

Jezi

na

kom

pete

ncija

Prag

mat

ika

ko

mpe

tenc

ija

Dis

kurs

na k

ompe

tenc

ija

Funk

cion

alna

ko

mpe

tenc

ija

Soci

olin

vist

ika

kom

pete

ncija

Dis

kurs

na

kom

pete

ncija

Stra

tegi

jska

kom

pete

ncija

Stra

tegi

jska

kom

pete

ncija

Stra

tegi

jska

kom

pete

ncija

:- p

osta

vlja

nje

cilja

- ocj

enjiv

anje

- pla

nira

nje

Can

ale

i Sw

ain

(198

0)C

anal

e (1

983)

Bac

hman

i Pa

lmer

(199

6)O

kvir

(200

5)

Slik

a 2.

Pri

kaz s

lino

sti i

razl

ika

neko

liko

mod

ela

kom

unik

acijs

ke k

ompe

tenc

ije

Documents

Bagaric i Mihaljevic Djigunovic HRV