Barok u hrvatskoj književnosti

17. st. do druge pol. 18. st.

Ivan Gundulić (1589.-1638.)

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do,uzroče istini od naše sve slave,uresu jedini od ove Dubrave,sva srebra, sva zlata, svi ljudski životine mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti!

(Himna slobodi iz Dubravke)

Kolo od sreće uokolivrteći se ne pristaje:tko bi gori, eto je doli,a tko doli, gori ustaje.

(iz Osmana)

Ufaj, kaj se, moli, prosi!

(iz Suza sina razmetnoga)

Dubrovačko-dalmatinski krug: Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Ivan Bunić Vučić, Ignjat Đurđević.

Ozaljski krug: Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ana Katarina Zrinski

Kajkavski krug: Juraj Habdelić

Slavonski krug: Antun Kanižlić

Banska Hrvatska

Epika

tradiciju baroknog epa utemeljuje Ivan Gundulić

najpoznatiji je Gundulićev povijesni ep Osman – po uzoru na Tassov Oslobođeni Jeruzalem

nabožno djelo Putni tovaruš Katarine Zrinski

Petar Zrinski prevodi s mađarskog ep svoga brata Nikole „Adrianskoga mora sirena”

Lirika dubrovački pjesnik Ivan (Dživo) Bunić Vučić (zbirka

pjesama Plandovanja)

ljubavna lirika s misaono-religioznim motivima; petrarkistička tradicija

ljubavni kanconijer – Ignjat Đurđević

anakreontska lirika – Fran Krsto Frankopan – napisao zbirku petrarkističke i barokne lirike Gartlic za čas kratiti

Pavlinski zbornik – zbornik kajkavskih liturgijskih i crkvenih pjesama

Drama Commedia dell’arte – predstave koje se temelje na improvizaciji iz ljudskoga

života (putujuće družine)

tragikomedije – mladi Gundulić i Junije Palmotić

religiozna poema Ivana Gundulića Suze sina razmetnoga

pastoralna drama – s alegorijskim likovima i zapletima –Dubravka Ivana Gundulića i Pavlimir Junija Palmotića

komična poema Iganja Đurđevića: Suze Marunkove

leksikografijom se bavio Juraj Habdelić – napisao hrvatsko-latinski rječnik i nabožne knjige Zercalo Mariansko i Pervi oca našega Adama greh

u usporedbi s dubrovačkim, pojava baroka u ostalim regijama Hrvatke djeluje siromašno

ep Petra Zrinskog Obsida sigetska pripovjedna poema Antuna Kanižlića Sveta Rožalija – utjecaj

srednjeeuropskog baroka

Ivan Gundulić u Pjesnima pokornima kralja Davida odrekao se svih mladenačkih djela

nazvavši ih porodom od tmine melodrame: Arijadna, Prozerpina, Armida

1621. izdaje djelo Pjesni pokorne kralja Davida (slobodan prepjev sedam Davidovih psalama)

1622 g. izdaje religioznu poemu Suze sina razmetnoga (tema iz evanđelja po Luki, o odmetnutom sinu, sastoji se od tri plača, prvi plač- sagrešenje, drugi plać- spoznanje, treći plač- skrušenje)

1628. Dubravka – melodrama

ep koji nije tiskan idućih 200 godina:Osman govori o događajima vezanim uz dolazak Osmana II. na vlast u Turskoj, o bitci Turaka s Poljacima kod Hoćima, porazu Turaka i svrgnuću Osmana s vlasti.

izgubljena dva pjevanja 14. i 15., nadopunio ih Ivan Mažuranić u 19. stoljeću

Dvije teorije o Osmanu, tzv. Osmansko pitanje

Armin Pavić: postoje 2 epa: Franjo Marković: cjelovit epO Osmanu (1., 16.-20. pjevanja) Argumenti: Gundulić je prvo O Vladislavu i Hoćimu (2.-13. pj.) pisao povijesne epizode (1., 16.-20.), a zatim romantične epizode (2.-15. pj.)

Dubravka pastorala, pastoralno-idilična drama, barokna melodrama, pastirska igra –

renesansna tvorevina

uvod – zazov zvijezdi Danici da objavi sretan, žuđen dan – vjenčanje najljepšeg pastira i najljepše pastirice (dan svetog Vlaha)

na samom početku uvodi monolog ribara, a za ribara se pretpostavlja da je izbjeglica iz Dalmacije

alegorijski upozorava građane Dubrovnika da nemaju zašto dizati bunu jer je u Dubrovniku ljepše i bolje nego drugdje

temelji se na kontrastu (porobljena Dalmacija – slobodan Dubrovnik) – porobljena Dalmacija,opljačkana, zarobljena, a Turci i Mlečani na vlasti

mjesto radnje je Dubrava – simbol Dubrovnika – slobodna časna, slavna, raskošna u svojoj prirodnoj ljepoti – stvorena idilična slika Dubrave

starac Ljubdrag nositelj je Gundulićevih pogleda na državu, društvo i slobodu, jer se država i sloboda ne ugrožavaju samo oružjem nego ih ugrožavaju i sami Dubrovčani

preko njega kritizira sadašnje Dubrovčane, u njegovo su doba ljudi stjecali bogatstvo poštenjem i radom, dok ga sada stječu prijevarom;

renesansni motiv – sukob starost i mladost – mladi ne poštuju stare, ističe snagu novca za koji Dubrovčani misle da može sve kupiti, kritizira žene koje brani Tratorko

stavlja u odnos dva svijeta – satire (komičnost) i pastire preko kojih ističe problem nižih i viših društvenih slojeva

Divjak i Goroštak pustolovi su iz drugih zemalja;

vile, narešene i rasipne – plemkinje Dubrovčanke, a pastiri Dubrovčani raspravljaju o razrednoj jednakosti o jednakosti u braku;

Vuk satir i seljanka Stojna prikazuju vlahe i služavke – godišnjice (one su uvijek zaljubljene);

Miljenko – simbol dubrovačkog plemstva,

Grdan – predstavnik bogatog izrođenog dubrovačkog trgovačkog stanovništva koji prijeti slomom u težnji za lagodnim životom i uživanjem

preko tih simbola Gundulić iznosi oštro sve poroke suvremenog društva

Dubravka nije važna kao lik nego kao pojam – ona je simbol slobode – naglašavajući njezinu ljepotu, sve više ističe slobodu

Gundulić u Dubravki spojio dvije ideje:

1.slobodna se država osniva na zdravome i istinitome braku na obitelji koju ljubav spaja, 2.propada država u kojoj srebro i zlato vrijede više od čistoće i poštenja

Suze sina razmetnoga građa i tema na liniji katoličke obnove – ostaviti zemaljska i prigrliti duhovna

dobra

temeljni osjećaj – ispraznost svega što okružuje čovjeka, prolaznost, fatalna nemoć pred prirodom

osjećaj prolaznosti varira na biblijskom motivu o sagrješenju, spoznanju i skrušenju – izlaz nalazi u molitvi, u pokajanju, jer smrt je sveprisutna

sadržaj – mladi čovjek želi se odvojiti od roditeljskog autoriteta i autoriteta uopće;

alegorijsko značenje, jer dobri otac prima odbjeglog sina (koji se pokajao) natrag na ognjište – isto kao i crkva prima odmetnika opet u svoju zajednicu (ako se pokaje)

osnovna misao – isticanje prolaznosti zemaljskog života i poruka dubrovačkim sinovima da trošeći vlastiti imetak oštećuju ne samo obitelj nego i Dubrovnik

stil – stihovi su zvučni, retorični, katkad i pomalo svečano-patetički s jako naglašenim refleksivnim momentom,

metafora, ponavljanja, gradacija, nabrajanja, kontrast (grijeh – pokajanje, pobožnost – nevjernost, smrt – život, grijeh – čistoća, pakao – raj)

stih – osmeračke sestine

3 plača: sagrješenje, spoznanje, skrušenje

Osman sastoji se od 20 pjevanja – karakterizirana su širenjem fabule,

ponavljanjima, digresijama i epizodama

ideja slobode u Osmanu je posebno naglašena, a ujedno je posebni motiv – ona je hvalospjev pobjede kršćanskog svijeta nad islamom – posebno do izražaja dolazi kršćanski moment

pojam slobode (sveslavenska ideja) – sloboda slavenskog naroda

prikaz borbe islama i kršćanstva – Turaka i zapadne Europe – predvodeći slabljenje turske sile

povijesni povod bio je poraz turske vojske kod Hoćima 1621., a uzor spjev Talijana Tassa:Oslobođeni Jeruzalem

spominje i druge povijesne događaje – turski sultan Osman zatvorio je u tamnicu svog strica Mustafu, ali nakon poraza kod Hoćima dolazi do pobune janjičara koji Osmana svrgnu i zadave

svoj ep Gundulić posvetio poljskom kraljeviću Vladislavu kome pripisuje svu slavu pobjede i poziva ga da i ubuduće vodi slavne u borbi protiv Turaka

ne odgovara povijesnoj istini jer je bitka kod Hoćima završila bez pobjede, a Vladislav u njoj nije ni sudjelovao

najpoznatija pjevanja su – opis scena iz pakla, buna protiv Osmana, otmica Sunčanice i kupanje Sokolice i njenih djevojaka

Osman je pisan u strofama od četiri osmerca s rimama abab

uzorno djelo hrvatskog baroka – u tekstu Gundulić izražava duh katoličke obnove

Ivan Bunić Vučić

Dubrovčanin, ispjevao religioznu poemu Mandaljena pokornica, objavljena 1630. u Mlecima.

Plandovanja (zbirka od 73 pjesme, najpoznatija: Nemoj, nemoj, ma ljubice) sadrži mnogo ljubavnih i malo manje religioznih pjesama

Junije Palmotić

potomak dubrovačke plemićke obitelji

prevladavaju tragikomični komadi po uzoru na talijanske barokne opere

teme drama pretežno antičke ili viteško-romantičke..

drama Pavlimir oslanja se na Kroniku popa Dukljanina

Ignjat Đurđević

potomak dubrovačke obitelji,

zbirka pjesama – Pjesni razlike

religiozna poema Uzdasi Mandalijene pokornice

preveo cijeli biblijski psaltir (150 psalama),

Suze Marunkove, komična poema

pjevao i na latinskome, prevodio na hrvatski ili parafrizirao ulomke iz Ariosta i Vergilija.

Fran Krsto Frankopan

glavno djelo Gartlic za čas kratiti – zbirka lirskih pjesama

hrvatska djela odlikuju se posebnim jezikom koji se zasniva na čakavskom govoru, uz čestu upotrebu kajkavskih i povremenu pojavu štokavskih elemenata.

Navik on živi ki zgine pošteno – najpoznatiji stih iz njegove poezije, uklesan na spomen mjestu pogubljenja Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog, u Bečkom Novom Mjestu.

Pavlinski zbornik

rukopisni zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih pjesama, vjerojatno nastao u krugu lepoglavskih pavlina, dovršen 1644. godine,

sadržane pjesme su uglavnom prevedene s latinskoga

Ana Katarina Zrinski

sestra Frana Krste Frankopana, žena Petra Zrinskog,

1661. nabožno djelo Putni tovaruš – sadrži molitve upućene različitim svecima i prepjeve pokornih psalama, vjerojatno preveden s njemačkoga, tema i naslov su alegorički

Juraj Habdelić

potomak turopoljske obitelji,

bavio se leksikologijom (sastavio hrvatsko-latinski rječnik – Dictionar),

najvažnije Zercalo Mariansko i Pervi oca našega Adama greh (sadrže biblijske komentare, bogat stil)

Antun Kanižlić

rođen u Požegi,

objavio nekoliko opsežnih vjersko-moralnih i propagandističkih djela,

crkvenopovijesna rasprava Kamen pravi smutnje velike

poema Sveta Rožalija, panormitanska divica u četiri dijela, priča se o posljednjem, samotničkom načinu života poznate svetice iz Palerma na Siciliji.

Jezik u 16. i 17. st.

1595. Dictionarium quinqae nobilissimarum Europae linguarum (Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae) – Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika… FAUST VRANČIĆ

1604. PRVA HRVATSKA GRAMATIKA, B. Kašić: Institutionem linguae illyricae libri duo (Temelji ilirskoga jezika u dva dijela), na latinskome

jeziku, za potrebe svećenstva

Belostenec: Gazofilacij (lat.-hrv. i hrv.-lat. rječnik), 1740.

J. Habdelić: Dikcionar, 1670. godine

J. Mikalja: Blago jezika slovinskoga, 1651. godine