Baština sjeveroistočne Bosne [broj 5, 2012.]

8/20/2019 Baština sjeveroistočne Bosne [broj 5, 2012.]

http://slidepdf.com/reader/full/bastina-sjeveroistocne-bosne-broj-5-2012 1/297



BAŠTINA SJEVEROISTOČNE BOSNE BROJ 5. 2012.

ČASOPIS ZA BAŠTINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I

PRIRODNO NASLIJEĐE

Northeast Bosnia's Heritage

Number 5. 2012.

Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage

Glavni i odgovorni urednik:

Prof. dr . sc. Edin Mutapčić

Urednik u redakciji:

mr. sc. Rusmir Djedović

Članovi redakcije: Benjamin Bajrektarević, prof., direktor Zavoda; prof. dr. sc. Amira Turbić -

Hadžagić; prof. dr. sc. Ivan Balta; Samir Halilović, prof., doc. dr. sc. Adnan Tufekčić; prof . dr. sc. Izet Šabotić;

doc. dr. sc. Omer Hamzić; Munisa Kovačević, prof. i Adnan K alesić, prof .(sekretari)

Izdavač: JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona

Za izdavača: Benjamin Bajrektarević, direktor Zavoda

ISSN 1986-6895

Tuzla, 2013.



3

SADRŽAJ

PROŠLOST

Edin Šaković, prof. Srednjovjekovne nekropole na području Gračanice………………………………..…..9

Mr. sc. Jusuf Omerović i Munir Kahrimanović, prof Očuvane nekropole stećak a u Sapni............................................................................26

Mr. Mersiha Imamović Rudarstvo na tlu današnje Bosne i Hercegovine u vrijeme Dominata………. ..39

M r. sc. Senad Hujdurović Ugostiteljstvo i turizam sjeveroistočne Bosne u periodu obnove i prvog

petogodišnjeg plana (1945.-1952.)..............................................................................51

Zijad Halilović, prof. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Jasik u Gračanici, općina Živinice .........59

TRADICIJA

Samir Halilović, prof.

Svadbeni običaji u Z ukićima (do kraja XX stoljeća)……………………….……………73

Fadil Hujdurović , muzejski kustos

Izvorna muzika – naša muzika, blago koje nestaje ................................................91

Mr. sc. Edin Hadžimustafić, dr. sc. Dževad Mešanović i Mirzet Mujić, bachelor Tradicionalna seoska kuća na prostoru općine Tuzla………………………………103

Mensura Mujkanović, prof JU Muzej Tešanj u funkciji očuvanja i prezentacije kulturne baštine općineTešanj ..................................................................................................................................118

PORODICE I LIKOVI ZAVIČAJA

Mr. sc. Rusmir Djedović Prilog proučavanju Katanića iz Tuzle i Petrovica Donjih………………………… .129

Salih Strašević Dobri beg Kulović ............................................................................................................133



4

NASLIJEĐE – BAŠTINA

Elvir Selimović, prof. Prilog bibliografiji publikacija (monografija, svjedočenja, sjećanja, ratnihdnevnika, zbornika dokumenata , pamfleta, optužnica i presuda) o Srebrenici

u periodu (1992.–1995.) objavljenim u zemlji i inostranstvu od 1995. do

2011. godine......................................................................................................................143

Prof.dr. Nusret Mujagić Hronologija nastanka i razvoja gradskih ulica u Živinicama ..........................157

Mr.sc. Jusuf Omerović i Mirsad Muhamedbegović , prof.

Baljkovica, građevina na stijeni ................................................................................176

Namik Halilović , prof.

Gradina između Zagrađa i Pauča kod Kladnja .....................................................184

Ago Mujkanović , prof.

Nekropola stećaka u Gornjim Ledenicama kod Gradačca ..................................191

Prof. dr. Salih Kulenović Kulturno-historijske znamenitosti Tuzlanskog kantona kao osnova za razvoj

turizma.................................................................................................. .............................195

Mr. sc. Ševko Sulejmanović Mezarja i nišani u Zvorniku i njegovoj okolini u vrijeme osmanske

vladavine............................................................................................................................223

PRIRODNO NASLIJEĐE

Šefik Hasić, prof.

Spasimo stare autohtone drvenaste biljke.............................................................243

Identifikacija dendroflore u granicama kompleksa Instituta u Mijladijama –

Tuzla....................................................................................................................................247

Darvin Dobrn jić, prof. i prof. dr. Avdul Adrović Biodiverzitet gmizavaca Gračanice i okoline ........................................................251

AKTIVNOSTI ZAVODA

Mr. sc. Rusmir Djedović Usamljeni stećak u starom Mramoru kod Tuzle...................................................257



5

Izvještaj o izvršenom zaštitnom iskopavanju na lokalitetu „Konačko brdo“ uBrčkom ................................................................................................................................262

PRIKAZI – RECENZIJE – OSVRTI

Benjamin Bajrektarević, prof., direktor Zavoda

Zbornik radova sa naučnog sku pa u Bijeljini........................................................275

Adnan Kalesić, prof. Rodoslov porodice Arnautović .....................................................................................277

Prof. dr. Salih Kulenović Gračanica, općina – grad – ljudi................................................................................279

Almira Bećirović, prof. Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja, Knjiga I, Srebrenica kroz minula stoljeća, autori: A. Đozić, E. Mutapčić, R.Djedović………………………………………………………………………………………………….…28 2

NORMATIVI IZ N ASLIJEĐA

Službene novine Tuzlanskog kantona broj 10 za 2000. godinu od 17. jula 2000. Zakon o preuzimanju prava i obaveza osnivača prema Zavodu z a za štitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzla ..........................289

Službene novine Tuzlanskog kantona broj 1 za 2012. godinu od 17. februara 2012.

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o preuzimanju prava i obaveza

osnivača prema Zavodu za za štitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzla............................................................................................295



6

Suradnici broja 5. časopisa Baština sjeveroistočne Bosne

1. Prof. dr. emeritus Salih Kulenović , Univerzitet u Tuzli

2.

Benjamin Bajrektarević , prof., direktor Zavoda, Tuzla

3. Mr. sc. Rusmir Djedović, Zavod, Tuzla

4. Samir Halilović, prof., OŠ Memići 5.

Pr of. dr. Avdul Adrović, Prirodno matematički fakultet, Tuzla

6. Darvin Dobrnjić, prof. 7. Prof.dr. Nusret Mujagić 8. Mr. sc. Almira Bećirović, OŠ Brčanska Malta, Tuzla

9. Edin Šaković, prof., Filozofski fakultet, Tuzla

10. M r. sc. Senad Hujdurović, Gimnazija Ismet Mujezinović, Tuzla

11. Zijad Halilović, prof., Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika,

Sarajevo

12. Mr. sc. Ševko Sulejmanović , Behram begova medresa Tuzla

13. Salih Strašević , Tuzla

14.

Fadil Hujd urović, muzejski kustos, dir. BKC Kalesija

15. Elvir Selimović , prof.

16. Šefik Hasić , prof. , MSŠ Gračanica

17. Adnan Kalesić , prof., Zavod, Tuzla

18. Mr. sc. Jusuf Omerović, MSŠ Sapna

19. Mirsad Muhamedbegović, prof., Sapna

20. Munir Kahrimanović, prof., MŠS Sapna

21.

Mr. sc. Mersiha Imamović, Filozofski fakultet, Tuzla

22. Mr. sc. Edin Hadžimustafić , Prirodno matematički fakultet, Tuzla

23. Dr. sc. Dževad Mašanović, Prirodno matematički fakultet, Tuzla

24. Mirzet Mujić, bachelor geografije

25. Mensura Mujkanović, prof., muzejski kustos, Muzej Tešan j 26. Namik Halilović , prof., Kladanj

27. Ago Mujkanović , prof. , Gradačac



7



8



9

Edin ŠAKOVIĆ , prof.

SREDNJOVJEKOVNE NEKROPOLE NA PODRUČJU GRAČANICE

Sažetak :

U radu su prezentirani osnovni podaci o srednjovjekovnim nekropolama uokolini Gračanice – kako onim postojećim, tako i lokalitetima na kojima sunadgrobnici već uništeni. U obzir su uzeti i stećci, i srednjovjekovni grobovioznačeni kamenim vijencem, koji su predstavljali jednostavnije grobne oznake

siromašnijeg stanovništva. Stećaka još uvijek ima na području naselja: Babići,Škahovica, Duje, Gornji Skipovac, Brijesnica, kao i na području Ćetovulje, a ranijeih je bilo i u Malešićima, Stjepan Polju, Piskavici i Sokolu. Uglavnom je riječ omanjim nekropolama, a najčešći oblik su sljemenjaci, sanduci i stubovi. Nekropole grobova s kamenim vijencem su postojale u Lendićima i Gornjoj Orahovici, asastojale su se od više desetaka grobova ograđenih kamenom u obliku ovala ili

pravokutnika, orijentiranih u pravcu istok- zapad. Većina uništenih nekropola, u prvom redu stećaka, stradala je u novije vrijeme, a i preostali primjerci su izloženidevastaciji, zbog čega se nameće pitanje njihove adekvatne zaštite.

Ključne riječi :

Gračanica, Doboj-Istok, Trebava, Ozren, dolina Spreče, srednjovjekovnenekropole, stećci, grobovi sa kamenim vijencom

Gračanički kraj obuhvata sjeverni dio doline rijeke Spreče u njenom donjem

toku, južna i jugoistočna pobrđa planine Trebave, te prostor brdskog masivaRatiš. Čine ga naselja i njihova područja koja u geografskom, privrednom ikulturnom smislu gravitiraju Gračanici, urbanom naselju smještenom u doliniriječice Sokoluše, na obodu Sprečkog polja. U administrativnom smislu, najvećidio ovog prostora pripada općini Gračanica, a obuhvata i susjednu općinu DobojIstok (naselja Mala i Velika Brijesnica, Klokotnica, Stanić Rijeka i LukavicaRijeka), kao i rubne dijelove općina Gradačac i Srebrenik (Tuzlanski kanton,Federacija BiH), odnosno Doboj i Petrovo (u entitetu Republika Srpska). Izuzetno

povoljni prirodni uvjeti ovaj su prostor činili privlačnim za naseljavanje još odnajstarijih vremena. Tako je bilo i u razdoblju srednjeg vijeka, što svjedoče brojni

materijalni tragovi, uključujući lokalitete sa stećcima i drugim srednjovjekovnimgrobovima.

Srednjovjekovne nekropole gračaničkog područja do danas su ostale priličnoslabo obrađene i zastupljene u širim evidencijama i topografskim razmatranjima.

Istina, još koncem XIX. stoljeća Ćiro Truhelka (1895: 337) bilježi da na područjutadašnjeg gračaničkog kotara (teritorijalno znatno prostranijeg nego je todanašnja općina) ima 35 stećaka, ali nije objavio detaljnije podatke o njima injihovom rasporedu. U jednom kasnijem prilogu, međutim, isti autor Gračanicusvrstava u kotare u kojima nema stećaka (1942: 630). Šefik Bešlagić, najpoznatijiistraživač stećaka u Bosni i Hercegovini, u svom "Kataloško-topografskom

pregledu" općinu Gračanica (još uvijek znatno prostraniju od današnje) navodikao jednu od bosanskohercegovačkih općina u kojima nema stećaka, zabilježivši



10

ipak da je "prije 1941. g. bilo stećaka kod sela Sjenina i Stjepan-Polje, ali su oni

uništeni" (Bešlagić, 1971: 41; 1982: 64). U Arheološkom leksikonu Bosne iHercegovine iz 1988. (tom II i karta I, Regija 7) također se ne navodi niti jednanekropola sa užeg gračaničkog područja, iako su neki lokaliteti sa stećcima ugračaničkom kraju prethodno spomenuti u više različitih arheoloških,historiografskih i etnografskih radova. Prvi pregled lokaliteta sa stećcima uokolini Gračanice dao je autor ovog priloga, u časopisu za kulturnu "Gračanički

glasnik" (Šaković, 2001, 10-17), a u nekim kasnijim prilozima drugih autora,objavljenim u istom časopisu, ti podaci su dopunjeni (osobito Djedović - Spahić,2006, 48-52).

Budući da je nedavno najavljen novi projekt evidencije stećaka u Bosni iHercegovini, radi ažuriranja i dopune dosadašnjih saznjanja, držimo da jekorisno ponovo obraditi i sažeti podatke o srednjovjekovnim nekropolama uokolini Gračanice, kako onim postojećim, tako i lokalitetima na kojima su seranije nalazile. Osim stećaka, kao monumentalnih kamenih nadgrobnika, u ovomradu ćemo se osvrnuti i na prisustvo jednog drugog tipa srednjovjekovnihgrobova i nekropola – nekropola sa kamenim vijencem, koje se u Bosni i

Hercegovini javljaju paralelno sa stećcima, a koje su, nažalost, u našoj stručnojliteraturi poprilično zanemarene, iako je na njihov značaj još 1965. ukazaopoznati hrvatski etnolog Milovan Gavazzi. Bešlagić ih u svojoj sintetskoj studiji o

stećcima samo usput spominje (1982: 43), zbog čega su mu već nakon njezinaobjavljivanja upućivane zamjerke (Zorić, 1984: 207-208).

Prema do sada raspoloživim podacima, na području današnje općineGračanica srednjovjekovne nekropole ili pojedinačni grobovi postoje u sljedećimmjesnim zajednicama: Babići, Škahovica i Gornji Skipovac, kao i nanenaseljenom području Ćetovulje (krajnji sjeverni dio općine). Ranije prisustvostećaka i grobova sa kamenim vijencom ustanovljeno je u mjesnim zajednicama:

Luk avica, Malešići, Stjepan Polje, Lendići, Gornja Orahovica, Soko i Piskavica. Napodručju općine Doboj-Istok stećci su ustanovljeni na lokalitetu Duje (izmeđuKlokotnice i Lukavice), te u Velikoj Brijesnici, a ranije ih je bilo i na lokalitetu

Crkvište između Velike i Male Brijesnice. Što se tiče rubnih područja susjednihopćina, prisustvo srednjovjekovnih grobalja ustanovljeno je u: Stanić Rijeci,Paležnici, Donjoj Međeđi, Donjim Srnicama, Špionici, Gornjim Moranjcima,između Miričine i Berkovice, te u Kakmužu i Sočkovcu. U nastavku ćemoprezentirati podatke o samim nekropolama, prema pojedinim selima, odnosno

mjesnim zajednicama i lokalitetima na kojima se one nalaze.

Babići

U selu Babići (3 km sjeverno od Gračanice), u starom muslimanskommezarju iznad istoimene mahale, nalaze se dva stećka, postavljeni jedan dodrugog. Jedan od njih sljemenjak, pravokutne osnove dimenzija 180 × 85 cm,visine oko 70 cm. Izrađen je od krečnjaka i dosta je stradao od atmosferskih utje-

caja. Drugi stećak je isklesan monolitno s postoljem; dimenzije postolja su 192 ×138 cm, a gornjeg dijela 180 × 110 cm. Dosta je utonuo u zemlju (skoro cijelopostolje) i teško je oštećen. Gotovo čitavom površinom dio gornjeg dijela jeodbijen, a odvaljen je i jedan ćošak, ali se uočava da je i on bio sljemenjak. Or-

ijentacija stećaka je približno istok-zapad, a nalaze se na vrhu brijega kojidominira okolinom. Ni na jednom od njih se danas ne opažaju ukrasi niti natpisi.



11

Jedan od stećaka je potkopavan (pokušaj tragača za blagom), a na oba se opažajuoštećenja (urezivanja inicijala i sl.), koja su djelo vandala.

Spomenuto mezarje sa opisanim stećcima se nalazi na vrhu uzvišenja, namjestu gdje se sa ceste iz mahale Babići prema mahalama Avdići i Karići odvajaseoski put koji, grebenom uzvišenja, vodi u zaselak Ćozali (pripada susjednojmjesnoj zajednici Škahovica). Širi lokalitet se naziva Puževina ili Puževine; unarodnom govoru se čuju oba naziva, a na katastarskom planu 1:2500 (list

6H22-61) stoji prva varijanta. Naselje Babići pod tim imenom se ne spominje unajstarijim osmanskim popisnim defterima (1528., 1533. i 1548.), iako stećciukazuju da je nesumnjivo bilo naseljeno u prethodnom, srednjovjekovnom

razdoblju. Nepun kilometar jugoistično od lokaliteta sa stećcima nalazi sekompleks zemljišta Tomašica. Ovaj toponim vjerovatno podsjeća na nekadašnjesrednjovjekovno stanovništvo ovog kraja.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 11; H AMZIĆ-DJEDOVIĆ, 1996: 32-33.

Škahovica

Na užem području sela Škahovice, koje se proteže istočno od Babića, stećcisu evidentirani na dva lokaliteta, oba na kosi s istočne strane sela, u pravcuSokola, međusobno udaljeni oko 800 m zračne linije.

Lok. Borik – Na uzvišenju Borik (409 m), koje se uzdiže iznad brdskezaravni Prestenić i veže za dominantni greben Trebave, oko 450 m zračne linijeod centra naselja, nalazi se nekropola stećaka. Nekropola je smještena na

najvišem dijelu uzvišenja, s desne strane šumskog puta koji vodi od zaravni

Kostouše, gdje se nalazi staro i još uvijek aktivno muslimansko mezarje, nekih300 metara uzbrdo. Danas se na tom mjestu zapažaju tri stećka i veći brojfragmenata koji svjedoče da se na tom mjestu nalazila veća nekropola. Preostali

stećci su dosta oštećeni. Sva tri su u obliku sljemenika i orijentirani su približnou pravcu istok-zapad (tj. u smjeru izlaska i zalaska sunca). Prvi od njih, 190 cm

duljine, 95 cm širine i 80 cm visine, prevrnut je i zakrenut, a na mjestu gdje senalazio iskopana je rupa. Drugi stećak stoji oko tri metra dalje od prvog, 190 cmje dug, 85 cm širok i 80 cm visok. Teško je oštećen i gotovo jedna četvrtina jeodbijena (ćošak i dio jedne strane). Odbijeni fragmenti leže pored stećka, a naistome je u novije vrijeme urezano ime i datum (djelo vandala). Treći stećak, oko2 m od drugog, 185 cm je dug, 65 cm širok, a iz zeml je izviruje oko 20 cm. S

jedne strane je potkopavan, pa se vidi da je njegova prava visina oko 70 cm.

Nekoliko metara dalje nalazi se jedan dio stećka (polovica), duljine 90, a širine 50

cm, te veći broj manjih fragmenata. U spomenutom mezarju u blizini nekropoleopaža se nekoliko starih nišana arhaične forme, a preko puta mezarja, na meraji,nalazi se jedan stari "šehitski" nišan, sa karakterističnim udubljenjem na turbanuza ostavljanje sadake i sakupljanje kišnice.

Lok. Veresika – U šumi zvanoj Veresika, oko 800 m zračne linije od središtasela i isto toliko od nekropole Borik, nalazi se druga škahovička nekropola.Navodno se na tom mjestu donedavno nalazilo ukupno pet stećaka, a sačuvana susvega dva, oba teško oštećena, te veći broj fragmenata. Sačuvani preostali stećcisu u obliku sljemenjaka i orijentirani su u pravcu istok-zapad (približno).Dimenzije najmanje oštećenog iznose 190 × 110 × 70 cm. Ni na jednom se ne

opažaju ukrasi ili natpisi. Širi lokalitet na kome se ovi stećci nalaze naziva se



12

Prestenić, a u neposrednoj blizini je i njiva zvana Selište. Ovi toponimi bi moglibiti srednjovjekovnog porijekla.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 16; DJEDOVIĆ - SPAHIĆ, 2007: 49-50; DJEDOVIĆ, 2009:

41.

Ćetovulja

Ćetovuljom se naziva prostrana kotlina u sjevernom, brdsko-planinskomdijelu općine Gračanica, između naselja Gornji Skipovac, Škahovica, Soko iPrijeko Brdo, kojim protiče istoimena rijeka (u srednjem i donjem toku poznata ikao Džakulska rijeka). Na širem području Ćetovulje u prošlosti je, premakazivanju mještana Sokola i Škahovice, postojalo više lokaliteta sa stećcima, ali sudo danas gotovo svi uništeni. Neke pouzdanije podatke imamo samo za dvalokaliteta, koja pripadaju katastarskoj općini Škahovica.

Lok. Ahmulje – Pored puta koji iz Škahovice vodi u Ćetovulju, u danas

napuštenoj mahali Škahovice zvanoj Ahmulje,1 do prije nekih tridesetak godina

je postojala manja nekropola sa tri-četiri stećka u obliku sanduka. Već tada je

jedan od njih bio zakrenut i prevaljen. Stećci su nešto kasnije razbijeni iugrađeni u seoski put. Na starom austrougarskom katastarskom planu (1882.-

1886.) nedaleko od ovog, kasnije nastalog zaseoka ucrtana je veća parcela sakarakterističnim imenom Greblje; nismo sigurni može li se ona povezati s ovomnekropolom ili je pak zasebno mjesto na kome su se ranije nalazili stećci.

Lok. Kamenovi – U dnu kotline, u pravcu Skipovca, nalazi se jedan osamljen

stećak u obliku sanduka, dosta masivan. Na njemu nema ukrasa niti natpisa.Stećak se ranije nalazio na livadi, a danas je ta površina zarasla u šikaru i nižunekvalitetnu šumu; taj prostor je, inače, u vrijeme agresije na Bosnu iHercegovinu (1992.-1995.) predstavljao crtu razgraničenja i gusto je zasijan

minama, tako da i danas predstavlja visoko-rizično područje. Pretpostavlja se da je sam hidronim i toponim Ćetovulja srednjovjekovnogporijekla, ali njegovo porijeklo za sada nije jasno. Na topografskim kartama

zabilježene su i varijante Ćetovilja, odnosno Ćetovlja, a u susjednom Skipovcučuo se i naziv Cjetovlja. Naselje pod sličnim imenom nije zabilježeno u prvimosmanskim popisnim defterima, izuzev mezre čije ime je pročitano kao"Cvitulja". Moguće da se tu radi upravo o ovom području, kao jednom odsrednjovjekovnih naselja koje je u međuvremenu opustjelo.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 12; DJEDOVIĆ, 2007: 12-25, 2009:41; K ULENOVIĆ,

1984: 105; V AJIĆ, 1981: 15.

Gornji Skipovac

Nekadašnja mjesna zajednica Gornji Skipovac je pripadala predratnoj općiniGračanica, a danas je podijeljena međuentitetskom graničnom crtom na dio kojipripada Gračanici (Federacija BiH) i dio koji pripada Doboju (entitet Republika

1 Zaselak je nazvan po familiji Ahmuljić koja je u njemu živjela. Inače, Ahmuljići su starinomživjeli u posebnoj mahali između Škahovice i Sokola, koja je napuštena još prije Drugogsvjetskog rata. Ta mahala se također zvala Ahmulje, a narod i danas tako naziva komplekszemljišta na kome se ona nalazila, gdje se još uočavaju ruševine i temelji davno napuštenihkuća.



13

Srpska). Stećci su u ovom selu zabilježeni na lokalitetu Raminac, u zaseoku

Topalovići (koji pripada današnjoj općini Gračanica), odnosno u neposrednojblizini pravoslavnog groblja, smještenog pored ceste koja vodi od Topalovićaprema zaseoku Rosići; riječ je o tri stećka u obliku sanduka, bez natpisa i ukrasa.Područje Topalovića, inače, graniči sa prethodno opisanim rejonom Ćetovulje, asam zaselak je smješten na brdskoj kosi koja čini vododjelnicu slivova Ćetovulje(Džakulske rijeke) i Lukavičke rijeke. U blizini zaseoka Topalovići na osnovnoj

državnoj karti 1:10.000 (list 6H22-6) zabilježen je interesantan toponimGradine.

Na širem području Skipovca je, izgleda, postojalo još srednjovjekovnih

nekropola. Prilikom etnografskih istraživanja ranih 1980-tih godina S. Kulenovićje, tako, zabilježio da u zaseoku Bjelkići postojalo neko kamenje koje je narodzvao "kužno groblje", vjerovatno stećci. Sjeverno od Skipovca se uzdiže brdoMramorje, čije ime upućuje na stećke.

Naselje Skipovac se ne spominje u prvim osmanskim popisnim defterima, a

današnje pravoslavne porodice su mahom naseljene tokom XVIII. i XIX. stoljeća,kao čifčije gradačačkih zemljoposjednika. Ipak, u osmanskim popisima se, pored

naseljenog sela Donje Lukavice (današnja Lukavica) spominju i opustjela selaGornja Lukavica i Tisovo Brdo, kao mjesta u kojima su se nalazili pojedini čifluci idrugi posjedi. Vjerovatno su se ta nekadašnja naselja protezala na područjudanašnjeg Skipovca.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 14; K ULENOVIĆ, 1984: 105.

Duje

Lokalitet po imenu Duje predstavlja široku visoravan koja se protežeizmeđu naselja Lukavica i Klokotnica, duž vododjelnice sliva rijeke Lukavice

(pritoke Bonse) i Spreče. To područje administrativno pripada općini Doboj-Istok, odnosno katastarskoj općini Klokotnica.Na području Duja danas se nalaze dva stećka. Jedan od njih je na livadi pored

regionalne ceste za Lukavicu, s lijeve strane, kod skretanja za Prihvatni centar

Duje. Stećak je u obliku masivnog stuba, svedenog na dvije vode, visine oko 2

metra, širine 1 m, te debljine 0,5 m. Svojim širim stranama bio je postavljen upravcu istok-zapad, a u novije vrijeme je oboren. Izrađena je pješčara. Na njemuse ne uočavaju ukrasi niti natpisi.

Drugi stećak se nalazi 120 m južnije, u pravcu Klokotnice, s desne straneceste za Lukavicu. U sekundarnom je položaju, a prema nekim kazivanjima –

stajao je ranije pored prethodno spomenutog stećka, na platou visoravni.Istovjetnog je oblika i približno istih dimenzija kao i i prethodno opisani, iako je

nešto oštećeniji, a također je oboren. Na njivi na kojoj se nalazi prvi od opisanih stećaka na oranici smo uočili

brojne ulomke keramike, ostatke kućnog lijepa, te mnoštvo obrađenihkremenica, i to na većoj površini od 3-4 duluma. Očito se radi o prahistorijskomnalazištu, odnosno ostacima naselja iz razdoblja neolita (mlađeg kamenog doba).Na nekim od prikupljenih keramičkih ulomaka uočavaju se karakterističniornamenti neolitske vinčanske kulture.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 12; H AMZIĆ-DJEDOVIĆ, 2008: 19.



14

Lukavica

Lukavica je dosta prostrano selo u krajnjem istočnom dijelu općineGračanica, udaljeno oko 11,5 km od centra grada. Sastoji se od većeg brojamahala, odnosno zaselaka, smještenih u dolini Lukavičke rijeke, desne pritoke

Bosne, te obroncima i padinama okolnih uzvišenja. Neki toponimi (Gradina,Varoš, Segedin i sl.) ukazuju na veliku starost sela, koje se, inače, u historijskim

izvorima prvi put spominje u najstarijim osmanskim popisnim defterima, kaoDonja Lukavica.

Na lokalitetu Greblje, u mahali Delići, u sjevernom dijelu sela, na kosi iznadstare seoske džamije (poznate kao Nova džamija, izgrađena 1906. godine, danasnacionalni spomenik BiH), do prije nekoliko desetljeća se nalazio jedan stećak,kojeg je razbio i uništio vlasnik zemljišta, iskoristivši kamen kao građevinskimaterijal. Stećak je bio u obliku sanduka. Njiva na kojoj se stećak nalazio jepoznata po imenu Greblje, a širi lokalitet se nazivao i Tavanak ili Tavančić. Ublizini je, navodno, prilikom oranja nađena i neka stara metalna sjekira.

Lit. – DJEDOVIĆ – SPAHIĆ, 2006: 61; H AMZIĆ-DJEDOVIĆ, 2008: 19.

Piskavica

Iznad sela Piskavica (km sjeverno od Gračanice), na visoravni zvanoj Brezje,u pravcu Sokola, nalazio se visok i masivan stećak u obliku stuba, pravokutne

osnove 80 × 60 cm i visine od oko 2 metra. Nadgrobnik je bio izrađen odpješčara. Davno je (još prije Drugog svjetskog rata) pomjeren sa prvobitnelokacije, kada ga je jedan mještanin Piskavice prevukao u selo i ugradio u temeljekuće. Prema usmenoj predaji, vremenom je primjetio da mu stoka ugiba, što jepovezao sa prisustvom starog nadgrobnika, te je zamijenio kuću sa jednimsvojim rođakom. Novi je vlasnik tu kuću odmah porušio, a stećak izvadio iztemelja i postavio u dvorištu, ne dozvoljavajući da ga iko dira. Njegovi sinovi sumnogo godina kasnije stećak izdubili u kameno korito, te isto postavili na izvorMeškovača, u njivi zvanoj Jagodnjak, između Piskavice i Vranovića, odnosnoispod Hadžikadijinog Hana. Iako je na izvor kasnije postavljeno i novo, betonsko

korito, staro kameno je još uvijek u funkciji. Jedna njiva na visoravni Brezje, u blizini samog naselja, nosi karakteristično

ime Kaursko greblje, ali nam nije poznato ima li to veze sa prvobitnom lokacijom

opisanog stećka. Inače, sama Piskavica se ne spominje u prvim osmanskimdefterima, ali bismo to područje mogli sa dosta sigurnosti povezati sa nekom odmezri (pustoselina) za koje se u defterima navodi da se nalaze "u blizini varošitvrđave Soko".

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 14; DJEDOVIĆ - SPAHIĆ, 2007: 50-51.

Soko

U današnjem selu Sokolu, 5 km sjeverno od Gračanice, i danas se opažajuruševine srednjovjekovnog utvrđenog grada, koji je sa svojim podgrađempredstavljao svojevrsno središte šireg gračaničkog područja u srednjem vijeku.

Soko se prvi put spominje u jednoj ispravi iz 1449. godine, kao grad u posjedu

Radivoja Vrandučkog, brata bosanskog kralja Tomaša, ali je vjerovatno nastaoranije. U blizini grada je i zgrada srednjovjekovnog velikaškog dvora, koja je



15

nakon osmanskog osvajanja pretvorena u džamiju, a Osmanlije su u podgrađuzatekle i manji trg.

U središtu naselja, na većoj meraji, u neposrednoj blizini mjesta gdje sedanas nalazi nova seoska džamija, ranije je stajao stećak u obliku stuba. Bio jeotprilike iste visine kao i prethodno spomenuti stub na Brezju, tj. u Piskavici, ali

nešto tanji i završavao se piramidalno. U narodu je štovan kao kultno mjesto i uznjega se, prema predanju, ostavljala sadaka. Navodno je pod njim pronađen

prekomjerno velik ljudski kostur. Pred ulazom u mezarje Mejtaš nalazila se širakamena ploča koja je služila kao kamen na koji se položi tabut sa tijelom umrlogprilikom klanjanja dženaze-namaza (meit-taš, po čemu je mezarje i nazvano); taploča bi vrlo vjerovatno mogla biti stećak.

Ne treba gotovo ni sumnjati da je u blizini ovog naselja bilo više nekropola, ana jednu od njih i danas podsjeća i karakterističan toponim: Kaursko greblje, nakosi jugoistočno od ruševina grada, ali se tu danas ne uočavaju nikakvinadgrobnici. Moguće je da su stari nadgrobnici vremenom uništeni i iskorištenikao građevinski materijal: grad Soko je zadržao funkciju vojne utvrde i nakonpropasti bosanske srednjovjekovne države, u vrijeme Srebreničke banovine

(1464.-1521.) i kasnije, tokom osmanske uprave, sve do prve polovice XIX.stoljeća, te je više puta obnavljan, za što su se morale pribavaljati stanovitekoličine kamena.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 14.

Malešići

Malešići su veća mjesna zajednica, udaljena 3-6 km od Gračanice, u pravcu

sjeverozapada. Sastoji se iz većeg broja zaselaka raspoređenih po obroncima ikosama koje se spuštaju od najvišeg dijela trebavskog grebena. Na području

ovoga sela u prošlosti je na više mjesta bilo stećaka, ali su do danas svi uništeni.Ostatci jednog stećka u obliku sljemenjaka uočeni se u mahali Šakići, u

sjevernom dijelu sela; taj stećak je prepolovljen, a potom je u jednoj polovici(duljine oko 110 cm) izdubljeno kameno korito, te potom stegnuto gvozdenim

obručom. Korito se prije petnaestak godina nalazilo u njivi podno zaseoka, a

danas stoji u dvorištu jedne kuće u samom naselju i služi kao žardinjera. U istojmahali, inače, i danas postoje stari masivni muslimanski nišani, visine oko 160cm.

U mahali Hodžići, uz glavnu cestu, odnosno u međi njive zvane Hanjak, prijenešto više od pola stoljeća nalazile su se dvije kamene ploče, oko 1,5 m duljine,

možda i više, a visine oko pola metra. Jedna je bila čvrsto "usađena" u zemlju, dokje druga bila napola izvaljena. Ove ploče, najvjerovatnije stećci, po narodnoj supredaji označavale mezarove nekih šehida stranaca; narod je poštovao to mjestoi pored njega učio Fatihu.

U blizini mahale Golaći nalazila se njiva Kamen, poznato kultno mjesto od

davnina. Prema podacima koje je 1980-tih prikupio O. Delić, na ovoj njivi supostojala dva k amena: jedan od njih je bio veći, amorfnog oblika (narod ga jezvao Okrugli), dok je drugi kamen bio četvrtastog oblika, 140 cm duljine, 75 cmširine i 75 cm visine. Prvi od njih je uništen, dok je drugi kasnije izmješten idanas se nalazi na meraji ispred jedne kuće u Golaćima, na posebno ozidanoj

betonskoj ploči, te je i danas kultno mjesto. Još koncem XIX. stoljeća, M. Popović,paroh iz ozrenskog sela Boljanić, piše o ovom lokalitetu i spominje "stari kamen



16

na brdu" , ističući da je on "kao sanduk, a zna se, da je bilo oko njega staro groblje,

jer se vidi, da je svaki grob bio ograđen na po se kamenom i okrenut istoku" .Dodaje još da ima i jedan kamen "kao fildžan 7 pedalja širok i 7 visok" . Isti pisac

spominje da su lokalitet posjećivali i muslimani, i pravoslavci, i katolici iz šireokoline, pa čak i iz Slavonije. Ta se tradicija održala sve do novijeg vremena, očemu piše i O. Delić. Vrlo je vjerovatno da je ovaj lokalitet jedna srednjovjekovnanekropola. Navodno je u njegovoj blizini jedan mještanin pred Drugi svjetski rat

izorao ćup sa srebrnim novcem.Prema S. Kulenoviću, u šumi pored starog "carskog" puta iznad zaseoka Ahmići, nalazi se grob koji bi mogao biti stećak. No, terenskim obilascima nismouspjeli da ga lociramo.

Inače, Malešići se pod tim imenom ne spominju u najranijim osmanskim

popisima, ali neki materijalni tragovi i brojni toponimi ukazuju da je riječ oveoma starom naselju. Vjerovatno je područje ovog sela tada ulazilo u sastav dvijesusjedne seoske općine – Stipan Polja (današnjeg Stjepan Polja) i Drenovca

(naselja koje se protezalo većim dijelom današnjih Lendića). Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 13; POPOVIĆ, 1896: 37-38; DELIĆ, 1996: 15;

K ULENOVIĆ, 1996a: 73.

Stjepan Polje

Mjesna zajednica Stjepan Polje proteže se uz rub Sprečkog Polja i blagim

padinama dviju brdskih kosa, 3,5 km zapadno od Gračanice. Jedno je od starijih iznačajnijih naselja na području Gračanice, a podijeljeno je u niz tradicionalnihmahala, odnosno zaselaka. Na lokalitetu zvanom Crkvina, blagom brežuljku usamom polju, na ulazu u selo i u neposrednoj blizini magistralnog puta M4

(Doboj – Tuzla), nađeni su tragovi obitavanja ljudi još u prahistoriji. Na istome

lokalitetu uočavali su se temelji neke građevine, prema narodnom predanjusrednjovjekovne crkve, oko koje se nalazila i nekropola stećaka. M. Popovićbilježi koncem XIX. vijeka da tu ima "nekoliko četverouganih kamenova, za kojemislim, da su nadgrobni" , a spominje i "jedan nadgrobni kamen okrugao kao

fildžan" ; B. Vajić je 1980. zabilježio izjave starijih mještana koj i su pamtili

grobove obilježene kamenjem u obliku sanduka na padini brežuljka, u pravcumjesne škole. Ti nadgrobnici su uništeni još prije Drugog svjetskog rata, ali su prilikom kopanja temelja za izgradnju školske zgrade ot krivene ljudske kosti.

Godine 1980. na Crkvini je pronađen i jedan novčić ugarskog kralja MatijeKorvina. Stjepan Polje se, inače, spominje i u prvim osmanskim popisima (kao

Stipan Polje); bilo je to četvrto po veličini naselje u okolini Gračanice. Premanarodnom predanju, selo je nazvano po bosanskom kralju Stjepanu Tomašu.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 14; POPOVIĆ, 1896: 37 I 1897: 291; K ULENOVIĆ, 1996:

19-20.

Brijesnica

Naselje Brijesnica danas obuhvata dvije mjesne zajednice – Malu i Veliku

Brijesnicu, koje pripadaju općini Doboj-Istok. U izvorima se prvi put spominje

još 1528. godine, kao selo u nahiji Soko. Stećci su u ovom naselju ustanovljeni na

dva mjesta.



17

Na lokalitetu Nikolovača, u Velikoj Brijesnici – u polju, u blizini magistralnog

puta M4 (Doboj – Tuzla), ranije je stajao jedan osamljen stećak, koji je djelimičnorazbijen; jedan je njegov veći dio sačuvan i nalazi se u međi (Šaković, 2001: 11 -

12). Nikolovači susjedna njiva se, inače, naziva Kraljevine.Između Male i Velike Brijesnice, na manjem brežuljku u blizini potoka,

krajem XIX. stoljeća su se opažali temelji neke građevine, po narodnom predanjucrkve. Spomenuti M. Popović je zapisao da se oko razvalina nalazi i "groblje s

velikim tesanim kamenovima, koji su po 3 metra dugi, a široki po metar i po. Skorosu posve zaorani pa ne mogoh da opaziti, ima li natpisa na njima..." (1896: 38,

1897: 290). Bez sumnje se radilo o stećcima. Danas nema tragova te nekropoleniti se opažaju spomenute ruševine zgrade, koja bi – s obzirom da Popovićspominje prisustvo opeke – mogla potjecati i iz antičkog razdoblja.

Lendići

Naselje Lendići je smješteno na platou i padinama brdske kose, 2 kmzapadno od Gračanice. U šumi zvanoj Bijednica, na istočnom kraju naselja, u

pravcu Gračanice, ranije se nalazilo više grobova oivičenih manjim komadimak amena, bez ikakvih drugih nadgrobnih oznaka. Očito se radilo o grobovima skamenim vijencem. Prema bilješkama Branka Vajića, arheologa-amatera i

nekadašnjeg rukovodioca Zavičajne zbirke Gračanica, u prošlosti se tu opažalooko 50 grobova, ali je okolno stanovništvo iz šume odnosilo kamen i koristilo gakao građevinski materijal, tako da je najveći dio groblja u međuvremenu uništen.Širi lokalitet, odnosno uzvišenje na kome se nalazi spomenuta šuma s ostacimanekropole naziva se Kaleba (337 m), a isto ime nose izvor i kompleks zemljišta sasjeveroistočne strane uzvišenja. Na suprotnoj strani, na lokalitetu zvanom Vina,na većoj površini se izoravala keramika, metalni predmeti i stari novac, a ranije

su se zapažali i temelji nekih zidova, koji su odavno razoreni. Današnji Lendići surelativno mlado naselje, koje datira od XVIII. i XIX. vijeka i bilo je naseljeno

pravoslavnim stanovništvom. No, u srednjem vijeku i tokom ranog osmanskograzdoblja, na širem prostoru ovog sela i u njegovoj okolini protezalo se veli ko

rudarsko naselje Drenovac, koje je prema prvim osmanskim popisnim defterima

po broju stanovnika bilo odmah iza Gračanice.Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 13, 2007: 79.

Gornja Orahovica

Selo Gornja Orahovica se prostire u brdskom području, 10 km istočno odGračanice. Arheološki nalazi svjedoče da je taj prostor bio naseljen još uprahistoriji. U prvim osmanskim popisima, naselje Orahovica – koje je

obuhvatalo i značajan dio današnje Donje Orahovice – bilo je jedno od najvećihsela u gračaničkom kraju, odmah poslije Gračanice i Drenovca, što govori da je toi u vrijeme bosanske samostalnosti bila veća seoska općina. Na područjuOrahovice su ustanovljena dva lokaliteta sa starim grobovima, koje možemodatirati u kasni srednji vijek ili pak prva desetljeća osmanske vlasti na ovim

prostorima (razdoblja islamizacije). Jedna od njih se nalazila na lokalitetu

Greblje, u blizini zaseoka Brđani, odnosno na samom ulazu u selo iz pravca

Donje Orahovice, dok ostaci druge i danas postoje na suprotnom, sjevernom



18

kraju sela, na lokalitetu Blagalište, između orahovičkih zaselaka Husičići iDžafići, a u pravcu susjednih Gornjih Čekanića.

Prema podacima dobijenim od starijih mještana, koje je 1983. prikupioBranko Vajić, rukovodilac Zavičajne zbirke u Gračanici, nekropola na lokal itetu

Greblje se prostirala na površini od oko 7 duluma: polovica te površine je danaszarasla u šumu, a druga polovica je livada i oranica. Sastojala se od većeg brojagrobova orijentiranih u pravcu istok-zapad, koji su bili "sa strane obloženi

kamenim pločama debljine 10-15 cm bez ikakvog nadgrobnog znaka". Tu senalazio i jedan izdubljeni kamen u koji se ostavljala sadaka. Nekropola je uništenaoko 1935., kada je vlasnik zemljišta povadio i porazbijao ploče i kamenje okogrobova, nasuvši njima lokalni put. Na lokalitetu se još zapaža nekolikopolomljenih nišana i fragmenata, a u blizini je i jedan mezar iz novijeg doba.Nekropolu na lokalitetu Greblje spominje i S. Kulenović (1997: ...), sa neštodrukčijim opisom samih grobova: on, naime, veli da se tu na lazilo "oko 25-30

kamenih ploča koje su bile iste po obliku kao i one na Blagalištu" .Što se, pak, tiče ovog drugog lokaliteta, riječ je o šumi pored ceste, u kojoj se

opaža nekoliko oštećenih i polomljenih nišana, te veći broj fragmenata, kao i

grobova označenih vijencom od lomljenog kamenjem. Pored same ceste(R461a) se nalazi jedan mezar na kome je sačuvan kameni santrač izrađen odčetiri monolitne kamene ploče, od kojih su one bočne dimenzija oko 190 cmduljine, 20 cm širine i 40 cm visine. Na uzglavnoj i uznožnoj ploči su uklesanaudubljenja u kojima su stajali nišani, ali njih odavno nema. Jedna od bočnih pločaje oborena, što je izgleda zbunilo S. Kulenovića, koji daje nešto drukčiji opis,neprecizan i netačan, naime da se pored ceste nalazi "jedna k amena ploča pravougaone osnove, dimenzija 200 x 100 x 30 cm, uokvirena sa dvije bočnestrane kamenim gredama koje na sebi imaju jedno koritasto udubljenje..." (1997:

62, nap. 5).

Nije jasno radi li se u oba slučaja o srednjovjekovnim ili pak lokalitetima izranog osmanskog doba. Prema sačuvanoj predaji, ukopi na Greblju su potjecali izpredislamskog vremena, dok se o mezarju na Blagalištu – u narodnu poznatom

kao Svatovsko greblje – pripovijedaju različite priče bez veće historijske osnove.Prva nam nekropola nije sačuvana, prema nekim opisima radilo bi se ogrobovima s kamenim vijencom; na Blagalištu već imamo primjere islamskesepulkralne arhitekture, ali je karakteristično da je opisani mezar pored ceste, samasivnim santračom, orijentiran u pravcu istok-zapad, a ne prema Kibli, što jeinače specifično za najranija muslimanska mezarja. O velikoj starosti mezarjagovori također i arhaična i gruba obrada ostalih sačuvanih nišana.

Vjerovatno nećemo pogriješiti ako obje nekropole datiramo u vrijeme koncasrednjeg vijeka i prva desetljeća osmanske vlasti, odnosno razdoblje intenzivneislamizacije. Onu sačuvanu, na Blagalištu, vrijedilo bi i arheološki ispitati.

Lit. – Š AKOVIĆ, 2001: 12-13; K ULENOVIĆ, 1997: 62-63; Š AKOVIĆ, 2010: 37 i

41-42 ; Š AKOVIĆ-H AMZIĆ, 2012: 34-35 i 47-49, ; DELIĆ, 1996: 16.

Ostale srednjovjekovne nekropole u široj okolini Gračanice

Š. Bešlagić je evidentirao jednu nekropolu stećaka na području selu Stanić

Rijeka, u dijelu koji se danas pripada općini Doboj: naime, u blizini savremenogpravoslavnog groblja, stajalo je 8 stećaka u obliku ploča (Bešlagić, 1971: ). Nije



19

poznato postoje li oni i danas. Jedna veća, do sada nepoznata nekropola stećaka igrobova sa kamenim vijencem nalazi se i u selu Paležnica (općina Doboj).2

U selu Donje Srnice (općina Gradačac) nalaze se dva stećka, jedan u oblikusljemenjaka, drugi u obliku sanduka; međusobno su udaljeni oko 300 m; bilježiih Š. Bešlagić u svom Kataloško-topografskom pregledu (1971: 133), a u novije je

vrijeme detaljnije podatke i neke korekcije dao A. Mujkanović (2013: 123-127).

U Donjoj Međiđi (općina Gradačac), na lokalitetu Greblje stoji oštećen

stećak u obliku sljemenjaka, čija je polovica odbijena; na njemu je i natpis, kojegje zbog oštećenosti teško iščitati, a u kome stoji da tu leži neki Dragoslav, na

plemenitoj baštini, kome su spomenik podigli sinovi. To je jedini stećak sanatpisom na širem gradačačko-gračaničkom području. Novije podatke o tomlokalitetu daje N. Rabić (2007:54), a Bešlagić je zabilježio da jedan prevrnutstećak u obliku sanduka stoji i na lokalitetu Osinjak, u istom selu. Danas je taj

kamen potpuno utonuo u zemlju, tako da bez iskopavanja nije moguće utvrditiradi li se uopće o stećku.

U Jelovče Selu, na lokalitetu Ešči groblje, evidentirana je nekropola od 27grobova označenih ovalnim vijencem od oblutaka. Locirana je na platou

uzvišenja, a grobovi su orijentirani u pravcu istok-zapad. U jednom grobu,oštećenom građevinskim iskopom, nađeni su fragmenti kasno srednjovjekovne

keramike ( Arheološki leksikon BiH , II, br. 05.18, 77)

Kada je riječ o području Gračanici susjedne općine Srebrenik, Š. Bešlagić jeevidentirao dva lokaliteta: osamljen stećak u selu Ćehaje (3 km sjeverozapadno

od Srebrenika), te manju nekropolu od četiri stećka u mjestu u samomSrebreniku, na lokalitetu Mećava (1971: 192). U selu Sladna, mahala Pirage, na

lokalitetu Zvijezda su prilikom građevinskih radova otkriveni ljudski skeleti; iakona lokalitetu nema vidljivih tragova grobne arhitekture, položaj tijela umrlih(orijentacija istok-zapad, s glavom na zapadu) upućuje na srednji vijek

(Mutapčić, 2007: 77-79). Isto tako, u selu Gornji Moranjci, uzdiže se brijegGreblje (u novije vrijeme se naziva i Borik , jer je pošumljen četinarima), nakome se i danas opaža nekoliko grobova sa označenih vijencom od grubo

tesanog i lomljenog kamena. Na Osnovnoj državnoj karti 1:10.000 (1975.)

lokalitet je označen kao muslimansko mezarje, ali terenskim obilaskom nismouočili ostatke nišana. Lokalitet je kultno mjesto, a u narodu se pripovijeda da sutu pokopani izginuli svatovi, slično kao i o mezarju na Blagalištu. Inače, obalokaliteta leže pored stare ceste koja veže Gornju Orahovici i Gornje Moranjke iza koju možemo dosta pouzdano pretpostaviti da je dio davnašnjeg karavanskogputa između Gračanice i Tuzle.

St ećaka je sredinom 1960-tih godina bilo i između Miričine i Berkovice,na granici općina Gračanica i Lukavac; tu lokaciju je na svojoj "Arheološkoj kartipodručja Spreče", u knjizi Tuzlansko područje negda i sada (1971: 108-109, br.

12), označio Ambrozije Benković, dugogodišnji istraživač crkvene i kulturnehistorije sjeveroistočne Bosne. Nažalost, nikakvi detaljniji podaci u njegovojinače nedovršenoj i posthumno objavljenoj knjizi nisu doneseni. Nismo uspjeliustanoviti na kojem su se tačno mjestu ti stećci nalazili i postoje li još i danas. Usamoj Berkovici, na neobičnom brežuljku u polju (prahistorijski tumul?), u

2 Prema saopćenju kolege Age Mujkanovića, koji je spomenutu nekropolu obradio i podatke ćeobjaviti na naučnom skupu o kulturno-historijskom naslijeđu Doboja, čije je održavanjeplanirano za septembar 2014. godine.



20

blizini savremene seoske džamije stoje dva stara, monumentalna "šehitska"nišana (od kojih je jedan visine od preko 2 metra) – primjeri sepulkralne

arhitekture iz prvih desetljeća islama na ovim prostorima, koja je još u duhutradicije stećaka.

Prisustvo stećaka je zabilježeno i na području podozrenskih sela, odnosnosjevernim padinama Ozrena, tj. prostoru današnje općine Petrovo; na područjuKakmuža, na primjer, tri prevrnuta stećka su evidentirana na lokalitetu

Sjenokos, a jedan stećak na lokalitetu Biljezi, prema Sočkovcu (Filipović – Mazalić, 1951: 91). Stećaka je navodno bilo i na drugim mjestima na područjuOzrena (Filipović, 1952: 341), a neke veće nekropole na onoj strani kojagravitira Maglaju bilježi i Bešlagić (1971: 138-139).

Zaključak

Na osnovu prethodno prezentiranih podataka, možemo podcrtati nekolikostvari. Najprije, treba naglasiti da se dosadašnje konstatacije iznesene u temeljnoj

literaturi o stećcima i uopće srednjovjekovnim nekropolama, po kojima na

području Gračanice nema stećaka, te da je šira oblast područja Trebavesiromašna stećcima – moraju korigirati. Kako smo vidjeli, stećaka isrednjovjekovnih grobova sa drugačijim oznakama (vijenac od kamena) bilo je

na više mjesta, odnosno najmanje petnaestak lokaliteta. Vjerovatno su mnogi odstećaka i u daljoj prošlosti uništeni: gračanički je kraj od davnina bio dosta gustonaseljen, te su prilikom izgradnje stambenih i gospodarskih objekata, kao i

osvajanja, odnosno kultiviranja novih obradivih površina mnogi stari spomenicistradali.

Kada je riječ o stećcima, istina, njihova je brojnost manja u odnosu na nekedruge krajeve: koliko smo mogli utvrditi, nekropole su brojale obično do 5

stećaka. Ako znamo da u susjednim krajevima, npr. na Majevici, oko Tuzle, aosobito na području Gornje Spreče (kalesijsko-živinički kraj), nekropole broje ipo više desetina stećaka, onda to zaista izgleda dosta malo. Ć. Truhelka jesvojevremeno pomišljao da je uzrok nedostatak kvalitetnog kamena (1895: 337),ali to teško može biti valjan razlog. Ako prihvatimo tezu da su stećke – kao dosta

skupe spomenike (u čiju je izradu i postavljanje trebalo uložiti dosta truda, ali idosta novca) podizali mahom predstavnici vlastele, vitezovi i plemenitaši, kao idrugi pripadnici bogatijeg sloja, onda bismo odgovor mogli potražiti i u posebnojsocijalnoj strukturi ovog kraja. Tome, možda, ide i u prilog činjenica da međusačuvanim stećcima nema ukrašenih, te da je na širem okolnom području

ustanovljen svega jedan stećak sa natpisom.Stećci se na ovom prostoru susreću u gotovo svim uobičajenim oblicima:sljemenjak, sanduk, ploča i stub. Sanduci i sljemenjaci su uglavnom bez postolja,ali je jedan od stećaka u Babićima isklesan sa postoljem. Osobito je interesantanoblik stećaka na Dujama. "To su duguljaste ploče" , veli za ovaj tip Truhelka

(1895: 338), "uspravno zasađene, koje se gore završavaju u zabat. Gledajući te ploče s lica, nalikuju na ostale stećke, gledajući ih sa strane, vrlo su uske. Ti stećcinijesu vazda s lica i s leđa ravni, već im se cijelom dužinom od vrha do temelja pružio uzdignuti povor" . Stećci sa Duja spadaju upravo u ovu drugu skupinu:njihova je osnovica peterokutna (sa dva prava ugla), tako da su umjesto jedne

ravne strane izvedene dvije kose, pa nalikuju na uspravno postavljenisljemenjak, sveden na vrhu na dvije vode. Truhelka ističe da je to "osobit oblik



21

mramorova" , koji se nalazi "u onom dijelu bosanske Posavine, koji se proteže odSav e do Spreče" (1895: 338).

Nekropole grobova s kamenim vijencem su, kako smo naglasili i u uvodnom

dijelu, u našoj nauci prilično slabo proučene u odnosu na monumentalnije isvojim izgledom privlačnije stećke. Istina, grobove označene prostim kamenom,grubo obrađenim ili neobrađenim, teže je i uočiti, i pouzdano datirati. Kako smoveć naznačili, Bešlagić se nije posebno bavio ovakvim tipom nekropola i tek ih

usput spominje, i to u konteksu nekropola sa stećcima, pretpostavivši da su nataj način označeni grobovi siromašnijeg svijeta, koji za razliku od pripadnikadruštvene elite nije mogao priuštiti izradu stećaka (Bešlagić, 2006: 168). Sličnomišljenje iznosi i M. Gavazzi, koji ujedno ukazuje na široku rasprostranjenostovakvih grobova i njihovu vezu sa drevnom megalitskom tradicijom (1965: 187-

193). Na užem gračaničkom području, ovaj tip grobnih oznaka se javlja napodručju današnjih Lendića, a ranije je, izgleda, postojao i u Gornjoj Orahovici, a idanas se opaža na području susjednog sela, Gornjih Moranjaka.

Srednjovjekovne nekropole gračaničkog kraja su gotovo po pravilu lociranena uzvišenjima i zaravnima brdskih grebena i kosa, obično pored starih puteva.

Odavno uništena nekropola u Stjepan Polju se nalazila na stranama manjegbrežuljka (Crkvine) i u polju, u njegovu podnožju, a u polju blizu rijeke nalazi se istećak sa lokaliteta Kamenovi u Ćetovulji. Nerijetko se u blizini srednjovjekovnihnekropola nalaze i stara muslimanska mezarja ili pojedinačni nišani: stećci uBabićima su i smješteni u jednom takvom mezarju, fragmenti satrih nišana suuočeni na lokalitetu Greblje u Gornjoj Orahovici, gdje su se ranije nalazilisrednjovjekovni grobovi, a i u blizini nekropole Borik u Škahovici nalazi se stari"šehitski" nišan. To govori o izvjesnom kontinuitetu između bosanskogsrednjovjekovlja i ranog osmanskog doba. Taj kontinuitet, inače, uočavamo i usepulkralnoj arhitekturi ovog kraja u prvim desetljećima osmanske vlasti, kada

se podižu kameni nišani koji svojom masivnošću i dimenzijama podsjećaju nastećke. Takvih nišana ima i u široj okolini Gračanice – npr. u Malešićima (zaselakŠakići i lokalitet Cerin greb), zatim u Berkovici, Donjim Moranjcima (Čifluku),Špionici, itd. Orijentacija nekih od ranih muslimanskih mezarova je često i daljetipično srednjovjekovna, u pravcu istok-zapad.

Kao što se iz prethodno navedenih podataka može uočiti, srednjovjekovnenekropole gračaničkog kraja su bile izložene devastaciji i uništavanju. U jednomdosta gusto naseljenom kraju, uz to i relativno siromašnom kvalitetnim kamenim

materijalom, stari spomenici i ruševine stoljećima su služili kao izvorgrađevinskog kamena. Čini se da je takav odnos postao osobito izražen kroz

proces modernizacije, u kome su postepeno napuštane stare, tradicionalnenorme i običaji. Vidjeli smo, neki su srednjovjekovni lokaliteti štovani i kaokultna mjesta, ali od 1930-tih godina i osobito nakon Drugog svjetskog rata, i

takva su mjesta nemilosrdno devastirana. Valja naglasiti da je to, nažalost, gotovoopćenit odnos prema starinama, jer su na isti način uništavana i neka staramuslimanska groblja. U novije vrijeme, onih nekoliko preostalih stećaka suposebno ugroženi od vandala i tragača za blagom. Tako su u novije vrijeme teškostradali stećci u Škahovici; prema pričama nekih mještana, pohlepne,neobrazovane i neprosvijećene pojedince je zaveo oblik stećaka, koje su držaliza židovska grobna obilježja! To ih je, opet, uz uobičajene rasističke stereotipe o

"bogatim Židovima", koji novac i blago tobože nose i u grob, navelo da dvijenekropole u blizini sela ispreturaju, pa su čak i razbijali stećke, vjerujući da su



22

iznutra šuplji. Osim toga, primjećeno je i skrnavljenje stećaka od strane vandala,urezivanjem u kamen imena, inicijala i oznaka, što smo primjetili u Škahovici iBabićima.

Gledajući u nekim širim okvirima, preostali stećci na području Gračanicevjerovatno nemaju toliki historijski značaj kao stećci sa natpisima nitiumjetničko-estetsku vrijednost kao bogato ukrašeni primjerci kakve nalazimona nekim drugim, pa i susjednim područjima. No, u lokalnim okvirima, njihova

vrijednost je ipak veoma velika, pa može se reći i neprocjenjiva, budući da uovom kraju predstavljaju jedine autentične, izvorno očuvane spomenikematerijalne kulture srednjeg vijeka. Odnos lokalne zajednice prema njima je,

međutim, sasvim druga priča, bez obzira na to što ta ista zajednica formalnopokušava svoj lokalni identitet zasnovati upravo na bosanskom srednjovjekovlju.No, dok se kao službeni Dan općine Gračanica obilježava datum prvog spomenasrednjovjekovnog grada Sokola u historijskim izvorima, zaštiti preostalihsrednjovjekovnih stećaka nije posvećena nikakva pozornost, zbog čega imprijeti potpuno uništenje i nestanak. Slično se može reći i za susjednu općinuDoboj-Istok, kojoj pripadaju stećci na Dujama. Iskreno se nadamo da do toga

neće doći i da će ove lokalne zajednice značaj navedenih spomenika, te u saradnjisa nadležnim institucijama poduzeti prijeko potrebne mjere radi njihove zaštite,uređenja i prezentacije široj javnosti.

LITERATURA

1. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II. Sarajevo: Zemaljski

muzej, 1988.

2. BENKOVIĆ, Ambrozije 1971: Tuzlansko područje negda i sada. S posebnim

obzirom na vjerske prilike. (Opus posthumum). Županja – Đakovo: dr.

Jakov Benković. 3.

BEŠLAGIĆ, Šefik 1971: Stećci. Kataloško-topografski pregled . Sarajevo:

Veselin Masleša. 4. BEŠLAGIĆ, Šefik 1975: Novopronađeni natpis na stećku u Gornjoj Međeđi

kod Gradačca. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, XI, 1975,27-31.

5. BEŠLAGIĆ, Šefik 1982: Stećci – kultura i umjetnost . Sarajevo: Veselin

Masleša. 6.

DELIĆ, Osman 1996: O kultnim mjestima na području opštine Gračanica.

Gračanički glasnik, I, 1, 12-19.

7.

DJEDOVIĆ, Rusmir 2005: Urbane prilike i razvoj naselja u nahiji Sokol(Gračanica) u 16. i početkom 17. stoljeća. Gračanički glasnik, X, 20, 112-

127.

8. DJEDOVIĆ, Rusmir 2007: Prirodni resursi područja Ćetovulja kodGračanice. Gračanički glasnik, XII, 23, 12-25.

9. DJEDOVIĆ, Rusmir 2009: Naselje Škahovica – kraći geografski, historijskii etnografski prikaz . Gračanički glasnik, XIV, 27, 40-47.

10. DJEDOVIĆ, Rusmir – SPAHIĆ, Izet 2006: Novootkriveni stećci u okoliniGračanice. Gračanički glasnik, XI, 21, 48-52.

11. FILIPOVIĆ, S. Milenko 1952: Ozrenjaci ili Maglajci. Etnološki prikaz. 337-

374.



23

12. FILIPOVIĆ, S. Milenko - MAZALIĆ, Đoko 1951: Manastir Ozren.

Spomenik, Srpska akademija nauka, CI, Odeljenje društvenih nauka,nova serija 3, Beograd, 89-124.

13. GAVAZZI, Milovan 1965: Stone-encircled graves in Bosnia-Herzegovina.

Godišnjak, Naučno društvo BiH, knj. III, Centar za balkanološkaispitivanja, knj. 1, 187-193 = Vrela i sudbine narodnih tradicija. Kroz

prostore, vremena i ljude. Etnološke studije i prilozi iz inozemnih izdanja.

Zagreb: Liber, 1978, 236-243.14. HAMZIĆ, Omer – DJEDOVIĆ, Rusmir 1996: Babićani ispod Sijedog krša.

Gračanički glasnik, I, 1, 1996., 31-38.

15. HAMZIĆ, Omer – DJEDOVIĆ, Rusmir 2008: Lukavica kod Gračanice:historijska monografija. Gračanica: Bosanski kulturni centar.

16. KULENOVIĆ, Salih 1984: Prilozi za etnološku monografiju Skipovca. Članci i grada za kulturnu istoriju istočne Bosne, XV, 1984., 103-127.

17. KULENOVIĆ, Salih 1996: Različita etnološka građa s područja Gračanice:Stjepan Polje. Gračanički glasnik, I, 1, 19-30.

18. KULENOVIĆ, Salih 1996a: Različita etnološka građa sa područja

Gračanice: Malešići. Gračanički glasnik, I, 2, 73-78;19. KULENOVIĆ, Salih 1997: Različita etnološka građa s područjsa Gračanice:

Gornja Orahovica. Gračanički glasnik, II, 3, 58-67.

20. MUJKANOVIĆ, Ago 2013: Nekropola stećaka u Donjim Srnicama kodGradačca. Gračanički glasnik, XVIII, 36, 123-127.

21. MUTAPČIĆ, Edin 2007: Groblje "Zvijezda" u mahali Pirage – Sladna. U: S.

Kulenović , R. Djedović, E. Mutapčić, Srebrenik: historijsko-etnografske

skice. Srebrenik, Centar za kulturu i informisanje, 77-81.

22. POPOVIĆ, Mitar 1896: Nekoliko starina u gračaničkom kotaru.Bosansko-hercegovački Istočnik, X, 1-2, 36-39

23.

POPOVIĆ, Mitar 1897: Starine u gračaničkom kotaru. Bosansko-hercegovački Istočnik, XI, 7-8, 290-291

24. RABIĆ, Nedim 2007: Mjesto i značaj Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni injenoj teritorijalnoj organizaciji. Gračanički glasnik, XII, 24, 46-55.

25. ŠAKOVIĆ, Edin 2001: Stećci u okolini Gračanice. Gračanički glasnik,VI/12, 2001., 10-17.

26. ŠAKOVIĆ, Edin 2007: Povijesni pregled arheoloških istraživanja u okoliniGračanice. Gračanički glasnik, XII, 23, 64-80.

27. ŠAKOVIĆ, Edin 2010: Starija prošlost Gornje Orahovice – prilozi za

monografiju. Gračanički glasnik, XV, 30, 2010., 24-47;

28.

ŠAKOVIĆ, Edin – HAMZIĆ, Omer 2012: Gornja Orahovica nekada i sada. Tešanj: Planjax.

29. TRUHELKA, Ćiro 1895: Natpisi iz sjeverne i istočne Bosne. GZM, VII/3,

337-356.

30. TRUHELKA, Ćiro 1942: Sredovječni stećci Bosne i Hercegovine. U: Poviest

hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine

1463., Sarajevo: HKD Napredak, 1942., 629-641.

31. VAJIĆ, Branko: "Stećci u Ćetovijama". Delegatski bilten, 29. maj 1981., 15.

32. ZORIĆ, Damir: Prinos problematici stećaka. U povodu knjige ŠefikBešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo 1982. Radovi Zavoda za

hrvatsku povijest, vol. 17, No. 1, 207-211.



24

Prilozi:

Slika 1: Stećci u Babićima Slika 2: Stećci u Babićima



25

Slika 3: Nekropola Borik u Škahovici Slika 4: Stećak u obliku sljemenjaka(Borik, Škahovica)

Slika 5: Nekropola na lokalitetu Veresika Slika 6: Stećak u obliku sljemenjaka

u Škahovici (Veresika, Škahovica)

Slika 7: Stećak na Dujama Slika 8: Stećak na Dujama

Slika 9: Kameno korito u Jagodnjaku, Slika 10: Staro kameno korito na izvoru

isklesano od stećka sa lokaliteta Brezje u mahali Čiriš, u Gračanici:

u Piskavici najvjerovatnije izrađeno od srednjovjekovnog stećka



26

Mr. sc. Jusuf OMEROVIĆ i Munir KAHRIMANOVIĆ, prof.

OČUVANE NEKROPOLE STEĆAKA U SAPNI

Sažetak

U radu su date osnovne naznake o stećcima kao jedinstvenom tipunadgrobnog spomenika u srednjovjekovnoj Bosni. Istaknuti su osnovni zapisi o

stećcima na razmatranom području. Navedeni su lokaliteti na kojima su nekada

post ojale nekropole sa stećcima. Očuvane nekropole stećaka prikazane su kroz kratak opis i sa slikama svake

nekropole ili dijela stećaka sa svih do sad a poznatih ili sasvim nepoznatih

lokaliteta. Zaštitom i konzervacijskim radovima pokušalo se ukazati na potrebu zaštite i spašavanja stećaka kao značajnog dijela kulturno-historijskog naslijeđaovih prostora.

Uvod

Steći su kameni nadgrobni spomenici, koji su nastajali tokom

srednjovjekovnog perioda u najvećem broju na području koje danas pripadaBosni i Hercegovini. O samom fenomenu stećka, koji s jedne strane predstavljagrobno obilježje, a s druge strane predstavlja kulturno-umjetničku pojavubosansk og srednjovjekovlja, pisali su mnogi istraživači. Međutim, dataljnije isveobuhvatno istraživanje nije nikada napravljeno, vjerovatno iz četiri razloga:prvi razlog je brojnost spomenika; drugi razlog je rasprostranjenost na velikoj

teritioriji; treći razlog je taj da društvena zajednica nikada nije vodila značajnijubrigu o tom kompleksnom fenomenu; i četvrti razlog je taj što mali broj ljudiindividualno ili kolektivno stećke doživljava kao dio svoje narodne kulturnetradicije.

Neponovljiv i jedinstven tip nadgrobnog spomenika u srednjovjekovnoj

Bosni – stećak, predstavlja najzanimljiviju pojavu u evropskom stvaralaštvu.(Imamović, 1995)

Nastanak stećaka veže se za period od 13. do 16. vijeka, mada najveći brojstećaka nastaje tokom 14. i 15. vijeka. Ovi nadgrobni spomenici predstavljaju

svjedočanstvo kulture jugoistoka Evrope, koje nastaje na prostoru gdje se

susreću kulture i tradicije zapada, istoka i juga u jedinstvenom historijskomkontekstu. (Stećak – srednovj., 2013)

Pretpostavlja se da na području današnje Bosne i Hercegovine, jugozapadneSrbije, sjeverozapadne Crne Gore i dijela Hrvatske ima oko 70 000 stećaka.Najveći broj stećaka nalazi se na područima koja su činila dio nekadašnjesrednjovjekovne Bosne.

Bez obzira što su stećci originalna pojava na navedenom području,umjetnost na njima vezana je za stilove i karakteristike susjednih i posebno

mediteranskih zemalja, a natpisi na njima prava su riznica podataka o narodnom

jeziku, pismu, ličnostima, događajima, društvenim odnosima i narodnim

običajima. (Bešlagić, 2004)



27

Glavni ukrasi na stećcima mogu se svrstati u socijalne i religiozne simbole,figuralne predstave i čiste ornamente. (Benac, Basler, 1966)

Stećci se najčešće javljaju kao ležeći oblici (ploča, sanduk, sljemenjak –

sarkofag) i stojećem obliku (stub i krstača).Područje današnje općine Sapna ima nekoliko lokaliteta na kojima su

očuvani stećci, a koji će u ovom radu biti detaljno predstavljeni. Međutim, postojii značajni broj lokaliteta na kojima su stećci uništeni, a koji će ovom prilikom

biti samo pomenuti (Karta1).S obzirom na to da je ovo područje nakada pripadalo župi Sapna, koja je usvom sastavu imala dva značajna grada, Zvornik i Teočak, na današnjem područjuSapne i okoline nalaze se brojni lokaliteti stećaka. Stećci, koje susrećemo nalokalitetima, po obliku su: sanduci, sljemenjaci, stubovi i ploče.

Zapisi o stećcima u Sapni

Na području općine Sapna u literaturi se spominju samo neke nekropole sastećcima. Neki lokalitetu kasnije su otkriveni, mada treba istaći da je (nažalost)

velik broj stećaka uništen na svim lokalitetima. Najveći broj stećaka i lokalitetauništen je usljed obrađivanja zemlje ili usljed neodgovornosti lokalnogstanovništa.

Na području današnje općine Sapna ima nekoliko lokaliteta na kojima senalaze stećci, a to su: lokalitet Mramorje u Hanđelićima, lokalitet Sječa (Pasijigrobovi) u Međeđi, lokalitet Zagrobnice i Gaj u Gornjoj Sapni, lokaliteti Mramor,Herići i Krčevine u Rastošnici i dva lokaliteta u Zaseoku. Također trebanapomenuti da postoje nek ropole stećaka u mjestima, koja gravitiraju Sapni inekada su bila sastavni dio ove teritorijalne cjeline, a to su lokaliteti u Jusićima,Šetićima, Klisi, Boškovićima i Snježnici. Prema Šefiku Bešlagiću (1971) i

Vidoviću (1956) na do tada otkrivenim lokalitetima bilo je mnogo više stećaka.Tako je na lokalitetu Zagrobnica bilo 22 stećka, na lokalitetu Sječa 32 stećka, nalokalitetu Mramorje 42 stećka, na lokalitetu Herići, Mramor i Krčevine 54 stećka,na lokalitetu Zaseoka 5 stećaka. Također u mjestima koja gravitiraju Sapni

zabilježeno je preko 250 stećaka. (Omerović, 2008)

Na području koje danas pripada općini Sapnapostojalo je mnogo više lokaliteta sa stećcima, a tosu: nekropola “Kućine” u Zaseoku, koja je popretpostavci sadržavala oko 9 stećaka u obliku

sanduka i sljemenjaka, a danas se na tom lokalitetu

nalaze građevinski objekti; nekropola u Rožnju,gdje se pretpostavlja da je bilo oko 30 grobnih

mjesta; Starokuća – Goduš, gdje se nalazila rimskai srednjovjekovna nekropola; Mramorić uKobilićima, gdje su očuvani ostaci samo jednogstećka, a pretpostavlja se da je na ovom lokalitetubilo znatno više stećaka; Potkojnice u Baljkovici, apretpostavlja se da je to bio lokalitet sa 30 stećaka;Mramorovi u Kovačevićima, na sjeverozapadnomdijelu naselja, a pretpostavlja se da je i ovdje bilo

oko 20 stećaka; Mezarje u Mahmutovićima –

Sl.1. Stećak sa natpisom

iz lokaliteta Mramorić

(nalazi se ispred zgrade

O ćine, O.J. 2012



28

pretpostavlja se da je ovdje bilo preko 70 stećaka, ali i drugi lokaliteti. (Omerović,2011).

Postojanje lokaliteta i stećaka u navedenim naseljima oslanja se na

usmena predanja, toponime i lične zaključake do kojih se došlo prilikom obilaska

terena. U Zaseoku je uništen jedan stećak – stub sa visinom oko 150 cm, širineoko 70 cm i debljine oko 30 cm, na kojem se nalazilo uklesano, koplje ili mač.Također u Zaseoku na lokalitetu Mramor postojala su tri stećka – dva

sljemenjaka i jedna ploča i sve tri su uništena. U Sapni, na lokalitetu Zagrobnice,nalazila se velika nekropola stećaka, jedna od najvećih na ovom području. Većinastećaka koji su se nalazili u njivama je uništena, osim nekolicine koji se nalazepored puta. (Vidović, 1956)

Očuvane nekropole na području općine Sapna

Na području općine Sapna na osnovu obilaska terana, utvrđeno je dapostoji 11 lokaliteta na kojima su djelomično očuvane nekropole stećaka.

–



29

Here, lokalitet Krčevine

Naselje Here nalazi se na udaljenosti od

14 km sjeverozapadno od Sapne. Naselje se

prostire na desnoj obali jezera Snježnica,pored putne komunikacije Sapna – Priboj.

Naselje pripada mjesnoj zajednici

Rastošnica. Lokalitet Krčevine smješen je naudaljenosti od 50 m od navedene putne

komunikacije, na desnoj strani u pravcu

Priboja.

Na ovom lokalitetu zabilježena jenekropola od 10 stećaka. Svi su u oblikusljemenjaka sa orjentacijom istok – zapad.

(Vidović, 1956)

Na loklaitetu se nalazi 7 dobro očuvanihstećaka, sljemenjaka, većina sa postoljem.

Svi stećci orjentiranu su u pravcu istok – zapad. S obzirom na to da se nalaze na

parceli koja se obrađuje, nekoliko stećaka je zasuto zemljom. Lokalitet jepotpuno nezaštićen i ugrožen.

Here, lokaliter Mramor

Lokalitet Mramor udaljen je od naselja

Here 1 km, odnosno toliko je udaljen od puta

Sapna – Priboj. Nekropola se nalazi

neposredno uz stari drum, kasnijeizmijenjen i nazvan ratni put Here – Teočak.Također, ova nekropola se nalazi na samoj

administrativnoj granici između općinaTeočak i Sapna. Nekada se na ovomlokalitetu nalazilo 38 stećaka, uglavnomsanduka i subova.

Nekropola Mramor sada se nalazi u

niskom rastinju i šumi. Prilikom izgradnjeputa velik broj stećaka je pomjeren i

oštećen. Vizuelno na ovom lokalitetu semože identifikovati svega 14 stećaka,

Skica nekropole Krčevine

Slika 2. Nekropola Krčevine (O.J. 2014) Slika 3. Sačuvanaveoma fina obrada

Skica nekropole Mramor



30

uglavnom sanduka i stubova, od kojih je znatan dio oštećen. Većina stećaka jeorjentisana pravcem zapad – istok, mada ima stećaka koji su orjentisani udrugim pravcima što govori da je došlo do pomjeranja znatnog dijela stećaka.Velik broj stećaka se samo djelimično može vidjeti, jer su zatrpani zemljom irastinjem.

Herići, lokalitet Herići Herići su naselje koje se nalazi na

udaljenosti 14,5 km od Sapne. Naselje pripada

mjesnoj zajednici Rastošnica. Herići se prostiruneposredno uz lijevu obalu jezera Snježnica.Stećci se nalaze na udaljenosti od 2 km od puta

Sapna – Priboj, uz lijevu obalu jezera. Stećci sugrupisani na jednom mjestu u samom naselju,

10 m od puta koji se proteže uz samu obalujezera. Na ovom mjestu je nekada bilo ukupno 6

stećaka. Danas ih je sačuvano 5, ali su dva stećkaznačajno oštećena. Svi stećci su orjentisani upravcu istok – zapad. Stećci su u obliku sandukai veoma su ugroženi.

Slika 4. Stećci sa lokaliteta Mramor O. . 2014

Skica nekro ole Herići

Slika 5 . Stećci u nasel u Herići O. . 2014



31

Sandići, lokalitet Mramorje

Sandići su jedno od naselja u mjesnojzajednici Skakovica. Lokalitet Mramorje

nalazi se na udaljenosti od 1,5 km od

Skakovice i oko 5 km udaljeno od Rastošnice,

pored lokalnog puta. Udaljenost od Sapne dolokaliteta, putem Sapna – Skakovica – Sandići,iznosi oko 13 km. Na lokalitetu se nalaze 3

stećka, jedan sanduk, jedan stub i ostatak odjednog stećka nepoznatog oblika. Lokalitet senalazi na nepristupačnom terenu i stećci su u

groženi.

Zavid, Pravoslavno groblje

Naselje Zavid udaljeno je od Sapne oko

10 km. Nalazi se neposredno uz put Sapna –

Zavid – Rastošnica. Nekropola sa stećcimanalazi se neposredno uz pravoslavno

groblje, na udaljenosti od 700 m od puta

Sapna – Priboj iz pravca Rastošnice.Nekropola je udaljena 30 m od lokalnog

puta. Na nekropoli se nalazi 6 dobro

očuvanih i lijepo obrađenih stećaka,sljemenjaka sa postoljem. Stećci se nalazena veoma pristupačnoj lokaciji i djelimičnosu ugroženi.

Sk ica nekropole u Sandićima

Slika 6 . Stećci u naselju Sandići, lokalitet Mramorje (O.J. 2012)

Skica nekropole u Zavidu



32

Međeđa, lokalitet Potkojnica

Međeđa je jedna od 14 mjesnihzajednica u općini Sapna. Nalazi se naudaljenosti od 7 km od Sapne i na

udaljenosti 1 km od regionalnog puta

Kalesija – Sapna. U neposrednoj

blizini Međeđe nalaze se dvalokaliteta sa stećcima, Potkojnica iSječa. Lokalitet Potkojnica nalazi se na udaljenosti od 300 m od regionalnog

puta Sapna – Kalesija. Nekropola se nalazi na uzvišenju obraslom šumom iniskim rastinjem. Na nekropoli ima sačuvanih 16 stećaka u obliku sljemenjaka,sanduka i jedna stuba. Značajan dio stećaka zasut je zemljom i oštećeni su.

Slika 7 . Stećci sljemenjaci, Zavid O. . 2014

Slika 8. Dio nekropole u Zavidu

O. . 2014

Skica nekropole Potkojnica

Slika 9. Nekropola Potkojnica

(O.J. 2014)

Slika 10. Sljemenjak sa postoljem

(O.J. 2013)



33

Većina stećaka je orjentisana u pravcu istok – zapad, a nekoliko i u pravcu

sjever – jug. Nekropola je ugrožena i potrebno je uraditi mjere zaštite lokaliteta.

Međeđa, Lokalitet Sječa

Na području Međeđe nalazi sejedina uređena nekropola u općini

Sapna, na lokalitetu Sječa. Ovanekropola poznata je u narodu i

pod nazivom Pasiji grobovi. U

zadnje vrijeme taj lokalitet se

označava i kao Mramorovi.Nekropola Sječa ima dvije skupinestećaka. Prva skupina se nalazineposredno uz raskrsnicu

regionalnog puta i puta za Međeđu.Na ovoj lokaciji ima 39 očuvanih

stećka, uglavnom sljemenjaka i sanduka, od kojih su neki sa postoljem. Na ovoj

nekropoli jedan dio stećaka je oštećen prije uređenja nekropole. Velik brojstećaka orjentisan je u pravcu istok – zapad, a nekoliko stećaka orjentisano je iu drugim pravcima, vjerovatno zbog pomjeranja. Iznad uređene nekropole, naudaljenosti od 70 m, na istom lokalitetu nalazi se još jedna skupina stećaka od 5stećaka, od kojih su tri sanduka. Nekropola nije uređena niti zaštićena i jedanstećak je znatno oštećen. Nedaleko od ove skupine na 20 m nalazi se jedan

stećak oblika sanduka i oštećen je, a još istočnije, na oko 30 m od drugeskupine, nalazi se jedan stećak velikih dimenzija u obliku sanduka. Svi navedeni

Skica nekro ole S eča

Slika 11. Sljemanjaci na

nekropoli (O.J. 2012)

Slika 13 . Nekropola Sječa 2O.J. 2014

Slika 12 . Uređena nekropola SječaO. . 2014



34

stećci su orjentisani istok – zapad i nalaze se neposredno uz stari put za

Djedovac.

V itinica, lokalitet Brđaci

Vitinica je najveća mjesna zajednica u općini Sapna po broju stanovnika.

Osim broja stanovnika Vitinica ima i velik broj naselja koji su raspoređeni narelativno velikoj površini. Jedno od tih naselja su Brđaci u kojem se nala zi

nekropola stećaka. Brđaci su udaljeni 3,5 kmod regionalnog puta u Sapni. Nekropola se

nalazi pored samog puta Vitinica – Hanđelići,većim dijelom u dvorištu oko jedne kuće. Naovom lokalitetu nalaze se 24 očuvana stećka.Neki od navedenih stećaka su pomjerani, neki

su oštećeni ili su djelimično zasuti zemljom.

Najveći broj stećaka po obliku su sljemenjaci.

Većina je orjentisana u pravcu istok – zapad, aima nekoliko koji su vjerovatno zbog

pomjeranja orjentisani u drugom pravcu.

Nekropola je veoma ugrožena i potrebna jeporaditi na njenoj zaštiti.

Zaseok, lokalitet Zaseok

Zaseok je mjesna zajednica u Sapni koja se nalazi na krajnjem jugu Općine.Zaseok je udaljen od Sapne 6 km, s napomenom da Zaseok ima dva izlaza na

regionalni put Sapna – Zvornik. U Zaseoku se nalazi stećak, stuba sa natpisomBraje Tvrdojevića, na kome je natpis djelimično oštećen. Na istom mjestu uZaseoku je postojao još jedan stećak na kome je najvjerovatnije bilo isklesanokoplje. (Vidović, 1956).

Skica nekropole Brđaci

Slika 14 . Nekropola stećaka Brđaci(O.J. 2014)

Slika 15. Izdvojeni sljemenjak (O.J. 2013)



35

Stećak sa natpisom je oštaćen, ali

je sačuvan i nalazi se na prvobitnommjestu.1 Stećak je veoma dragocjen i sobzirom da se nalazi pored samog puta

potrebna je urgentna zaštita. U zaseoku sena drugom dijelu naselja u dvorištu jednekuće nalazi jedan oštećeni sljemenjak.

Ostali st ećci, koji su postojali na ovompodručju, uništeni su.

Sapna, Gaj

Naselje Sapna jedna je od centralnih mjesnih zajednica u općini Sapna.Prostire se dolinom rijeke Sapna, uz regionalni put Sapna – Kalesija i Sapna –

Priboj. U sastavu ove mjesne zajednice nalazi se i naselje Gaj. U naselju Gaj,

neposredno uz put Sapna – Gaj – Vitinica, nalazi se jedan stećak velikihdimenzija (dužina 270 cm, širina 85 cm i debljina 55 cm). Stećak je u prošlostipomeren sa nekadašnjeg mjesta i sada ima orjentaciju sjever – jug.

1 “ase leži Braja Tvrdojević – na zemlji tuždi… A postavi na njem kamen Prohtjen Radosalić, pastorak mu, i Ozerko sin mu dobri živ i umre… Ase pisa Dragoje dijak” , Omerović, E. (2011),Baština sjeveroistočne Bosne 3, Tuzla

Skica nekropola u Zaseoku

Slika 16 . Stećak sljemenjak u Zaseoku (O.J. 2013)

Slika 17 . Stećak u Zaseoku (Vidović,D.,1956)

Slika 18 . Stećak u Zaseoku(O.J. 2013)



36

Sapna, lokalitet Zagrobnica

U gornjem dijelu naselja Sapna na

udaljenosti 200 m od regionalnog puta

Sapna – Priboj nalazi se lokalitet Zagrobnica.

Nekropola se nalazi neposredno uz put za

sapanjska polja. Na ovom lokalitetu je

sačuvano 14 stećaka orjentisanih u nekolikopravaca, što govori o značajnom pomjeranju.U nekropoli su sačuvani stećci u oblikusanduka, sljemenjaka, sljemenjaka sa

postoljem i stuba.

Na ovom lokalitetu je nekada

postojala jedna od najvećih nekropola.Nedalek o od sačuvanih stećaka nekada supostojali i tri ploče, osam sljemenjaka i dvijestele, orjentisanih u pravcu istok – zapad. U

središnjem dijelu njive, na vrhu padine,nalazila su se tri velika stećka i tri velikestele. (Vidović, 1956)

Lokalitet Zagrobnica predstavlja jedan od najugroženijih lokaliteta napodručju općine Sapna. Stećci se na ovoj nekropoli kontinuirano uništavajuprilikom poljoprivrednih radova. Osim stećaka koji su uronili u zemlju, ostalistećci, ukoliko se ne zaštite u narednom periodu, bit će vjerovatno potpunouništeni.

Slika 19 . Usamljeni stećak, Gaj(O.J. 2014.)

Skica nekropole Gaj

Skica nekropole Zagrobnica



37

Zaštita i kozetvatorski radovi

Područje općine Sapna posjeduje 11 do sada očuvanih lokaliteta, koji sadrže

oko 125 vidno očuvanih stećaka. Osim navedenog broja stećaka velik je brojamorfnih oblika i dijelova stećaka prisutno je na navedenim lokalitetima.Nažalost, nebrigom i nemarom na ovom području uništeno je mnogo lokaliteta ivelik broj stećaka. Prilikom obilaska terena zatečeno stanje veoma je loše naskoro svim lokalitetima. Samo jedna nekropola, na lokalitetu Sječa, djelimično jezaštićena. Sve ostale nekropole ugrožene su ili veoma ugrožene.

Prvenstveno bi trebalo sačiniti plan konzervatorskih radova na svimlokalitetima. Zatim treba uraditi projekte sanacije, restauracije i konzervacije

navedenih nekropola. Navedeni projekti bi trebali da sadrže nekoliko etapa. Uprvoj etapi bi trebalo riještiti pitanje imovinsko-pravnih odnosa u vezi sa

lokacijama na kojima se nekropole nalaze. U drugoj etapi treba pristupiti čišćenjuterena od niskog rastinja, zat im ograđivanju nekropola i čišćenju stećaka odlišaja i mahovina. Treća etapa bi podrazumijevala saniranje oštećenih stećaka,otkopavanju zatrpanih stećaka, ispravljanja nagnutih stećaka i dovođenje unjihov prvobitni položaj na mjestima gdje je to moguće. Četvrta etapa bipodrazumijevala uređenje same lokacije u estetskom smislu, uređenjepristupnog puta i dr. Peta i zadnja etapa podrazumjevala bi postavljanje tabli

obavještenja te izradu i provođenje programa prezentacije stećaka kao kulturno-

historijskih spomenika srednjovjekovne Bosne.

Zaključak

Općina Sapna predstavlja područje na kojem postoji 11 lokaliteta na kojimasu očuvane nekropole sa stećcima. Najznačajniji su: lokaliteti Krčevine iMramor u Herama, lokalitet Herići (Rastošnica), lokalitet Sandići (Skakovica),lokalitet Pravoslavno groblje u Zavidu, lokalitet Potkojnica i Sječa u Međeđi,lokalitet Brđaci u Vitinici, lokalitet u Zaseoku i lokalitet Gaj te Zagrobnica uSapni. Nažalost, na većini navedenih lokaliteta stećci su djelimično uništeni i

većina nekropola je veoma ugrožena. Na području općine Sapna postoji samojedna nekropola koja je djelimično zaštićena, dok na ostalim nekropolama

potrebno je urgentno sačiniti plan konzervatorskih radova.

Slika 20. Dio nekropole, Zagrobnica

O.J. 2014

Slika 21 . Stećak sa nekropole Zagrobnice (O.J. 2014)



38

Literatura i izvori

1. Benac, B., Basler., i saradnici., (1966), Kulturna istorija Bosne i 2.

Hercegovine, Sarajevo

2. Bešlagić, Š., (1971), Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo

3. Bešlagić, Š., (2004), Leksikon stećaka, Biblioteka kulturnonaslijeđe Bosne i Hercegovine, IP”Svjetlost”, Sarajevo

4. Imamović, E., (1995), Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne iHercegovine, Sarajevo

5. Omerović, E., (2011), Nepoznate srednovjekovne nekropole uSapni, Baština sjeveroistočne Bosne 3, Zavod za zaštitu ikorištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Tuzla

6. Omerović, J., (2008), Općina Sapna monografija, Općina Sapna,Sapna

7. Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici (2013),

Nominacija za upis u listu svjetske baštine UNESCO, radnimaterijal, Sarajevo

8. Vidović, D., (1956), Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u

okolini Zvornika, Naše starine III, Sarajevo



39

Mr. Mersiha IMAMOVIĆ

RUDARSTVO NA TLU DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINEU VRIJEME DOMINATA

ABSTRAKT

U vrijeme dominata došlo je do značajne stagnacije privrede, a naročito uoblasti rudarske djelatnosti. Naime, rimske provincije Dalmacija i Panonija, u čijemsastavu su bili prostori današnje Bosne i Hercegovine, bile su suočene sa brojnim,kako unutarnjim tako i vanjskopolitičkim, teškoćama. Pokušavajući, na raznenačine, da prevaziđu teškoće krize rimske vlasti su uporno nastojale da pokrenu proizvodnju svake vrste. Njihove aktivnosti su posebno bile usmjerene na

oživljavanje i jačanje rudar stva kao osnovne grane privređivanja. Međutim,tad ašnje okolnosti, a prije svih političke i socijalne nisu dozvoljavale da se na tom planu bilo šta promijeni, a što bi bilo u duhu nekog novog prosperiteta. Tako jerudarstvo na bosanskohercegovačkim prostorima, tokom cijelog razdobljadominata, konstantno bilo izloženo raznim vrstama teškoća, koje suonemogućavale njegovo ozbiljnije oživljavanje i jačanje. Do izvjesnog, alivremenski kratkog, preobražaja rudarstva i rudarske djelatnosti došlo je tek nakondefinitivne propasti Zapadnog rimskog carstva, odnosno u vrijeme vladavine

ostrogotskog kralja Teodoriha koji je pokrenuo proizvodnju željeza u dalmatinskimrudnicima.

ABSTRACT

During the period of the Dominate, there was a significant stagnation in the

economy, especially in the mining industry. The Roman province of Dalmatia and

Pannonia, part of which were areas of today's Bosnia and Herzegovina, were

faced with a number of both internal and foreign policy, difficulties. Trying in

various ways to overcome the difficulties of the crisis the Roman authorities

have repeatedly attempted to initiate production of all kinds. Their activities

were especially focused on the revival and strengthening of mining industry as a

main source of income. However, the circumstances at that time, and above all

political and social ones, were not allowing any kind of changes, which would be

in the spirit of a new prosperity. So the mining industry in the area of Bosnia and

Herzegovina during the entire period of Dominate was constantly exposed to

different types of difficulties that have prevented its serious revival and

strengthening. To some, but a short time, the transformation of mining and

mining activity occurred only after the definitive fall of the Western Roman

Empire, and during the reign of King Theodoric the Ostrogoth who started

producing of iron in mines of Dalmatia.

KLJUČNE RIJEČI: arheloški-epigrafski i votivni spomenici, rudarstvo,

metalurgija, kasna antika, Rimsko carstvo, Bosna i Hercegovina, Dalmacija,Panonija, prokurator, vilik,



40

KEY WORDS: Archaeological-epigraphic and votive monuments, mining,

metallurgy, Late Antiquity, Roman Empire, Bosnia and Herzegovina, Dalmatia,

Pannonia, procurator, vilicus.

I POLITIČKE I PRIVREDNE PRILIKE U RIMSKOM CARSTVUPOTKRAJ PRINCIPATA

Od šezdesetih godina drugog stoljeća Rimsko carstvo počinje gubitipolitičku, ekonomsku i svaku drugu moć. Kriza je postala još izraženijom odtridesetih godina III stoljeća. U to vrijeme na carskom prijestolju su sesmjenjivali vojnički carevi različitog etničkog porijekla. To je, također, vrijemestalnih ratova protiv barbarskih naroda koji su napadali rimsku Makedoniju,

Grčku, Pont, Malu Aziju, Siriju, Panoniju i druge oblasti. Usljed takvih okolnosti,Dakija je 271. godine napuštena.2 Carstvo je bilo ugroženo sa svih strana.

Među najistaknutije vojničke careve sa prostora Balkanskog poluostrvaspadaju: Maksimin Tračanin, Klaudije Gotski (tračkog porijekla), Decije, Valerijan,

Aurelijan i Marko Aurelije Prob (ilirskog porijekla) i drugi. Svi oni su vodiližestoke i iscrpljujuće borbe protiv barbarskih plemena.3

Svakodnevne borbe su sve više opterećivale državnu kasu. Da bi seobezbijedila potrebna finansijska sredstva, uvođeni su novi i povećavani stariporezi stanovništvu. Vojnički aparat bio je sve više samostalan i na isti je trošenogroman novac. Takvo stanje dovelo je do pojave vojne birokracije. Naime, vojni

oficiri su, zaposjevši velike zemljoposjede, istisnuli staru gradsku aristokratiju.Ako se još, pri tome, uzme u obzir i nedostatak vojno sposobnog domaćegljudstva što je iziskivalo popunjavanje rimskih legija iz reda barbarskih naroda,

koje je počelo još od Marka Aurelija, onda su se time još više otvorila vrata za

postepeno ali sigurno propadanje kako materijalne tako i duhovne baštinerimskog svijeta. Iako su rimski vojnici pripadali najprosvećenijem dijelustanovništva, oni su vrlo malo bili posvećeni očuvanju tradicija rimskecivilizacije. Njihova pažnja je uglavnom bila usmjerena na jačanje i očuvanjenjihove društvene pozicije. S druge strane, barbarima je jedini c ilj bio da se

domognu ogromnog rimskog bogatstva i da na taj način sebi obezbijede uslove zalagodan život.

Razdoblje od završetka vladavine dinastije Severa (235.) pa do dolaska navlast cara Dioklecijana (284.) obilježeno je carskom kupovinom vojne lojalnosti.

Obzirom da su državni prihodi, zbog čestih ratova, bili sve manji, taj problem

rimske vlasti su pokušale prevazići kroz obezvrijeđivanje stvarne vrijednostinovca, odnosno njegovo “kvarenje”. Naime, usljed nedostatka dovoljnih količinaplemenitog metala, srebro se miješalo sa zlatom, olovom ili bakrom, bakar solovom itd.4

Posebne teškoće rimske krize osjetila su sela. Kako je država sve višepovećavala dadžbine, gradovi su te obaveze prebacivali na sela koja su

2 D. Lopandić, Purpur imperije (Rimski carevi sa prostora Srbije i Balkana), Beograd 2007, 403 E. Gibon, Opadanje i propast Rimskog carstva, Beograd 2003, 73-111.4 M. Rostovcev, Istorija starog sveta (Grčka i Rim) , Novi Sad 1990, 458.



41

snabdijevala prijestonicu i vojsku:, novcem, stokom, žitom, kožom, metalom idrugim potrepštinama.5

Još jedan razlog slabljenja rimske privrede krije se u nedostatku robova ibježanja sa sela. Naime, usljed prestanka osvajanja, prestali su pristizati i robovi.Zemljoradnju je trebalo održati. S toga je zemlja davana robovima, slobodnjacima

i barbarima u zakup. Na taj način seljaci su se trebali čvršće vezati za zemlju. Toje pojava poznata kao kolonat.6 Ovim se trabalo spriječiti bježanje seljaka sa

zemlje, ali istovremeno i zaštititi seljaka od iskorištavanja, od stranezemljoposjednika.

Iako je u Rimu postojao legitimni car, na zapadu je godinama postojalo

nezavisno Zapadno ili Galsko carstvo. Također, i na istoku, proširilo se Palmirskokraljevstvo. Car Aurelijan uspostavio je kontrolu na istoku, dok je na zapadu

porazio Gale u bici kod Marne 273. Poslije toga uzeo je titulu: “obnoviteljrimskog svijeta”.7 Aurelijan je povećao i procenat srebra u novcu antonianus, koji

je prethodnih decenija bio znatno obezvrijeđen. Međutim, tek za vrijeme cara

Dioklecijana izvršena je radikalnija novčana reforma. S Aurelijanom, kaoposljednim velikim vladarem, završava se principat.

II BOSANSKOHERCEGOVAČKI PROSTORI U VRIJEME DOMINATA

Reorganizacija Carstva

Poznato je da je osnivač novog političkog sistema – dominata bio

Dioklecijan. On je proveo brojne reforme: političke, privredne i socijalne prirode,kako bi Carstvo spasio od sigurne propasti. Reforme su bile usmjerene ka

upravnoj organizaciji cijeloga Carstva, zatim preustroju vojske i porezâ. Izgleda

da je uspio u svojim nastojanjima da oživi rimsku imperiju, obzirom da se

dvadeset godina održao na vlasti i da se sa iste dobrovoljno povukao. Zahvaljujućinjegovim energičnim mjerama, opstala je i privreda u današnjoj Bosni iHercegovini, ali u manjem obimu nego što je bila u Severijansko doba.

Dioklecijan je podijelio Carstvo na dvanaest (većih oblasti) dijaceza. Svakadijaceza obuhvatala je po nekoliko provincija. Najveće oblasti bile su prefekture,a bilo ih je ukupno četiri: Galija, Italija, Ilirik i Istok. Obzirom da su

bosanskohercegovački prostori pripadali Iliriku, interesantna je reorganizacijaove prefekture. Ilirik je obuhvatao dijaceze: Panoniju, Dakiju, Makedoniju i

Trakiju. Glavno sjedište Ilirika bilo je u Sirmijumu (Sremska Mitrovica), odakle je

upravljao Galerije.

Radi lakše uprave, od provincije Dalmacije, Dioklecijan je formirao dvije:provincija Dalmacija s glavnim gradom Salonom i provincija Praevalitana s

glavnim gradom Skodrom. Ova druga provincija formirana je tako što je odprovincije Dalmacije odvojen njen jugoistočni dio (Crna Gora i dio Albanije). Do293. postojale su dvije Panonije (Inferior i Superior). Tada su od ove dvije

5 Isto, str. 457-458.6 O. Nojrat, Istorija antičke privrede, 1957, 135-137.7 G. Ferrero, Propast antikne civilizacije, Zagreb 1922, 33.



42

Panonije formirane četiri.8 Dalmacija, sve četiri Panonije sačinjavale su dijacezuPannoniae. One su zajedno, s dva Norika, pripale prefekturi Italije.9

Vojna reorganizacija uključila je povećanje broja vojnika. Također, odvojenaje civilna od vojne vlasti.10 Viši zapovjednici bili su podređeni direktno caru. Nataj način nastojala se spriječiti mogućnost napada na vrhovnu vlast.

Teritorijalni preustroj proizveo je i veći broj državnih službenika iguvernera. Time je odmah proizašla i potreba za većim prihodima. Takva

situacija nametnula je reformu poreza, cijena i finansija općenito. Dioklecijan jeukinuo sve ranije poreze i donio nove mjere o ubiranju istih. 11 Godine 301.

donesen je edikt o maksimalnim dozvoljenim cijenama proizvoda i usluga.

Zaustavljena je i inflacija na način da je novac imao veći procenat zlata i srebra.12

Još više zaživio je i sistem k olonata, odnosno obaveza doživotnog obrađivanjazemlje od strane seljaka, koja nije smjela biti napuštena.

Vrijeme s kraja III i tokom IV stoljeća donijelo je promijene i nabosanskohercegovačkim prostorima. U Dalmaciji je sredinom četvrtog stoljećarobovlasnički sistem bio stalna pojava. Kako bi se spriječilo bježanje radnika izbilo kojeg posla, poduzimane su mjere u cilju njihovog vezivanja za struku.

Kompletna privreda svakodnevno je prolazila kroz krizu usljed barbarskihnapada i nedostatka radne snage. Da bi se popravilo stanje u poljoprivredi državaje napuštena ili otkupljena zemljišta pretvarala u domene i davala ih zakup, aradnu snagu činili su robovi. Time nije bilo bitne razlike između robova i kolonau smislu društvenog poretka.

Vezivanje radnika i nasljeđivanje njihovog poziva primjetno je i u rudarstvu.Takvi zakoni doneseni su u drugoj polovini IV stoljeća. Radnu snagu ubosanskohercegovačkim rudnicima činili su domaći slobodni ljudi.13

Car Konstantin Veliki nastojao je održati poredak u državi koji je uspostavioDoklecijan. Nastavio je s reformama u vojsci, državnoj upravi, ali i u novcu. Počeo

je sa kovanjem novca koji je sadržavao čisto zlato.14

Milanskim ediktom 313.proglasio je hrišćanstvo slobodnom religijom. Otada je primjetno i veće prisustvo

hrišćana na bosanskohercegovačkim prostorima.

Istočnobosanska rudonosna oblast

Ova oblast obuhvata Podrinje i krajeve istočne Bosne poznate pod imenomArgentarija. Područje Argentarija bilo je bogato srebrom i olovom. Centaristočnobosanske rudonosne regije bila je Domavija (Sase kod Srebrenice).15 Svoj

najveći uspon Domavija je doživjela u vrijeme dinastije Sever. Znaci privrednog

opadanja primjetni su pedesetih godina III stoljeća, za vladavine Trebonijana Gala

8 Više o tome: I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u ant ičko doba, Sarajevo 1988, 59; F. Šišić,Povijest Hrvata, Split 2006, 106.

9 G. Novak, Prošlost Dalmacije (od najstarijih vremena do Kandijskog rata), knjiga I, Split 2004, 69-

70.10 N. A. Maškin, Istorija starog Rima, Beograd 2002, 530-532.11 Warren T. Treadgold, A History of the Byzantine State and Society , Stanford University

Press 1997, str. 20 12 N. A. Maškin, navedeno djelo, 533.13 E. Pašalić, Sabrano djelo, Sarajevo 1975, 338.14 E. Gibon, navedeno djelo, 207-225.15 E. Imamović, Srebrenica i okolica u rimsko doba, ČIG, Tuzla XVII/2002, 7-37.

B. Omerčević, Bosna i Hercegovina u vrijeme kasne antike, Tuzla 2010, 159.



43

(251-253.). Posljednje epigrafsko svjedočanstvo iz Domavije vezano je zaprokuratora rudnika srebra Aurelija Verekunda iz 274. koji je obnovio terme: II

ET CAPITOLINO CO(n)s(ulibus) / AVR(elius) VERECUNDUS V(ir) E(gregius)

PRO(curator) / argentariarum balneum / VETUSTATE CONLAPSUM / AD

PRISTINAM FACIEMRE/ FORMARE CURAVIT.16

Iako je ovo posljednje epigrafsko svjedočanstvo, eksploatacija ruda srebra iolova prisutna je i u razdoblju dominata. O tome svjedoče nalazi novca koji sežu

do polovine IV stoljeća, tačnije do Konstantina II (337-340.).17

Međutim,nedostatak epigrafskih spomenika navodi na zaključak da je istočnobosanskarudonosna oblast bila nesigurna. Poznato je da su Goti 254. opljačkali domavijskei dardanske rudnike.18 Još veća nestabilnost bila je od 378., kada je prostor južnood Save osjetio veliku seobu naroda. Prva na udaru našla se dolina Drine, kojomje iz Argentarije u Panoniju otpremano srebro i olovo.19 Upravo u ovo vrijeme car

Teodosije (378-395.) zatvorio je 387. kovnice novca u Sisciji. Do dolaska na vlast

cara Teodosija u Sisciji su radile dvije kovnice; godine 351. - četiri ; oko 313. -

pet; godine 308.- šest kovnica.20 Godine 395. zatvorena je kovnica i u Sirmiju.

Postepeno ukidanje kovnica, odnosno smanjivanje broja kovnica do zatvaranja

svih kovnica, jasno upućuje na ozbiljnost situacije, ali i sve veće teškoće uprivrednoj djelatnosti.

Poznato je ime posljednjeg carskog prokuratora u Domaviji iz sedamdesetih

godina III stoljeća, kada je Domavija bila upravno središte za sve panonsko -

dalmatinske rudnike srebra. Na početku tetrarhije uprava rudnika ponovo je

razdvojena. Moguće je da su se rudnici srednjeg Podrinja našli pod upravomcarskih prokuratora na području zapadne Srbije (Kosmaj).21 Od početka IVstoljeća nestaje carskih upravnika.

Kao što se ne može sa sigurnošću reći kada su počeli sa radom rimskirudnici srebra u Domaviji, tako se ne može pouzdano ni tvrditi kada su prestali sa

radom ovi isti rudnici. Ako su kovnice novca u Sisciji i Sirmiju zatvorene naprelazu u V stoljeće, onda su vjerovatno i ovi rudnici tada prestali raditi ili je

njihov rad ograničen na lokalne potrebe. Podjelom Rimskog carstva na Istočno i Zapadno 395. granica između italske

i iliričke prefekture ujedno je bila granica između Zapadnog i Istočnog rimskogcarstva. Ovim su se podrinjske argentarije našle u graničnom području, što jesvakako uticalo na stagniranje rudnika metala. Podjelom Carstva, Dalmacija se

našla na periferiji, sa slabom odbranom, što je pogodovalo barbarskimnapadima, osobito poslije 397. kada je pao dunavski limes. Da bi se zaštitili odbarbarskih napada Rimljani su na tlu današnje Bosne i Hercegovine podizali

brojna utvrđenja.22

Vjerovatno su u periodu od 402. do 405. krajeve istočne

16 CIL III 12736; V. Radimski, Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice god. 1891 , GZM IV/1892,

16.; K. Patsch, Bericht über eine Reise in Bosnien, 1893, 132 – 133.17 V. Radimsky, Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i Hercegovini i tamošnji

iskopi, GZM III/ 1891, 15. 18 A. Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb 1999, 63.19 Đ. Basler, Kasnoantičko d oba; iz Kulturne historije Bosne i Hercegovine , Sarajevo 1984, 310.20 A. Škegro, navedeno djelo, 8821 M. Mirković – D. Dušanić, Inscription de la Mésiae Supérieure I, Beograd 1976, 151.22 M. Lončar – T. Serreqi, Kastron i polis u Porfirogenetovu De administrando imperio, Folia

Onomastica Croatica, 17/2008, 111-117; K. Patsch, Zbirke rimskih I grčkih starina ubosanskohercegovačkom zemaljskom muzeju, GZM, XXVI/1914, 158; B. Olujić, Povijest Japoda,

Zagreb 2007, 158.



44

Bosne kratkotrajno naselili Vizigoti.23 Na ovim prostorima našli su se prilikompovlačenja iz Italije, nakon neuspješnog napada na Akvileju. Može sepretpostaviti da su se vratili istim putem kojim su iz Makedonije išli prema Italijii tako nastanili bh prostore.24 Kako nedostaju materijalni, ali i pisani izvori, teškoje reći bilo šta o njihovoj rudarskoj djelatnosti u istočnoj Bosni. Zna se da jerimska država u prvoj polovini V stoljeća ubirala poreze (novac ili metal) odposjednika sa imanja na kojima su se mogli dobiti metali. Ovo jasno govori koliko

su Rimljani bili okupirani barbarima.Poznato je da su barbari vršili pljačke, naprimjer na imanju u Mogorjelu25

gdje su im se pridružili i robovi koji su su u njima vidjeli osloboditelje. Porušenesu mnoge građevine od strane barbara. Sve te nedaće natjerale su stanovništvona bijeg prema jadranskoj obali i dalje prema Italiji. Oni koji su skromnije živjeli,oni nisu ni imali mogućnosti za bijeg o čemu govore nalazi rijetkog i novcamanje vrijednosti.26 Vjerovatno su i današnje srebreničke rudnike opljačkali.

Početkom V stoljeća Vizigoti su opet željeli osvojiti Italiju. Njima se

pridružuju i neka druga germanska plemena. Ukazala se prilika i Hunima koji suod 380. naseljeni u Panoniji. Došlo je do bitke između rimske vojske i

germanskih plemena u južnoj Panoniji. Pobjedu je odnio rimski vojskovođa Stilihon. Tada nastupa raskol među germanskim plemenima koja su prelazom izIV u V stoljeće imala veliki uticaj u Zapadnom Iliriku.27 Pomenuto područjepreuzimaju Huni (narod azijskog porijekla). Njihova dominacija trajala je od 433.

do 453. kada je umro njihov vođa Atila. Oni su 442. opustošili istočni Ilirik, dok seSirmijum sam predao.28

Zbog snage Huna, 437. regentica Zapadnog dijela carstva Gala Placidija

ustupila je cijelu Dalmaciju Istočnom carstvu.Atiline nasljednike potpuno su savladali Ostrogoti 454. u Panoniji. Oni se

nameću kao značajan politički faktor u Panoniji. Godine 459. Ostrogoti su preko

Bosne provalili u Prevalitanu (današnju Crnu Goru). Oni su 473. napustiliPanoniju uputivši se prema Italiji i Konstantinopolisu.29 Imajući uspjeha na

Istoku, navelo je cara Zenona da Ostrogote udalji od Istočnog Rimskog carstva i

uputi ih na Italiju.30 Tako je Odoakar, na nagovor Teodoriha 476. svrgnuo

posljednjeg zapadnorimskog cara Romula i sebe proglasio kraljem. Poslije ovoga,

došlo je do sukoba među samim germanskim plemenima. Teodorih je krenuo na

Odoakara 488. Dvije godine kasnije osvojio je Dalmaciju i Panoniju, a 493. i

Italiju. Ostrogotska država bila je podijeljena na dvije prefekture: Italiju i Galiju.

23

Izvor:Sozomen kaže: ‘’Da je Alarik krenuo u Epir iz barbarskog kraja uz Dalmaciju i Panoniju,gdje bijaše boravio’’ (Sozomenos , Historia ecclesiastica, ed. J. Bidez – G. C. Hansen, Berlin 1960,

9.4.4).24 Išli su pravcem: Makedonija-Sirmium, a odatle cestom Sirmium-Siscia kroz Panoniju; Up: I.

Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj

provinciji Dalmaciji (Rimska cesta Siscia-Sirmium I njena topografija), CBI, knj. XXII, sv.20,

Sarajevo 1984, 145-261; H. Gračanin, Goti i Južna Panonija, 87.25B. Omerčević, Refleksije krize i propasti Rimskog carstva na prostore današnje Bosne iHercegovine, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, 7, Tuzla 2006, 119.26 Ć. Truhelka, Starokršćanska arheologija, 111.27 J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969, 419.28 H. Gračanin, Huni i južna Panonija, Scrinia Slavonica 5, Zagreb 2005, 34.29 P. J. Heather, Goths and Romans 332-489, 264; H. Gračanin, Goti i Južna Panonija, 103.30 Ammianus Marcellinus, Rerum gestarum libri qui supersunt II, ed. W. Seyfarth, Leipzig 1978,

488.2; Enodius, Panegyricus dictus clementisimo regi Theodorico, ed. F. Vogel, Berlin 1885.



45

Bosanskohercegovačkim prostorima Ostrogoti su upravljali od 493. do

537.31 Iako nam je ovo vrijeme slabije poznato, vjerovatno je u njihovo doba

došlo do eksploatacije rude srebra i olova na prostoru između Jadra i Drine uistočnoj Bosni na što upućuje rano hrišćanska bazilika u Staroglavcima kod

Srebrenice koja baš odgovara V i VI stoljeću.32 U ovom razdoblju živjelo se i radilou istočnoj Bosni dosta manjim intenzitetom nego ranije, ali ipak tamošnjestanovništvo dočekalo je Avare i Slavene.33

Zapadnobosanska rudonosna oblast

Zapadnobosanska rudonosna oblast obuhvata područje Sane, Japre i Une, tepodručje Mrkonjić Grada (Stari Majdan i Sinjakovo kod Jajca) i Ljubije(Majdanska planina).34 Navedene oblasti bile su bogate željezom, olovom i manjebakrom.35 Epigrafska građa u ovoj regiji upućuje na eksploataciju željeza naprostoru Blagaj – Maslovare (Bosanski Novi), Stari Majdan kod Sanskog Mosta i

Ljubiju. Rudarstvo i metalurgija japranskog distrikta najintenzivnije su radili

krajem II i tokom III stoljeća. Rudnici su radili i u IV stoljeću u vrijeme careva

Valentijana I (364-375.) i Valensa (364-378.),36 ali vjerovatno slabije nego ranije.U japranskom području registrirani su veći pogoni i tragovi manjihtopioničarskih peći. U istom području pretopljeno je više od 1.000.000 tonaželjezne rude, od čega je 50 % otpalo na trosku. U troski je 50 % željeza jer nijedovoljno prerađeno.37

Rudarski bazen rijeke Sane počeo je nešto kasnije sa intenzivnijim radom uodnosu na distrikt Japre. Topioničarska djelatnost zabilježena je u III i IVstoljeću. Epigrafska građa (III st.) obimnija je za bazen Sane, te tako bolje iilustruje područje Ljubije i Starog Majdana (kod Sanskog Mosta) gdje su senalazili glavni metalurški pogoni za sansko područje. U ova dva pogona

pretopljeno je više od 250. 000 tona željezne rude.38 Rad i organizacija rudnika usanskom distriktu može se pratiti do vladavine cara Galijena (253 - 268.), iz čijegvremena datira posljednji epigrafski spomenik posvećen Majci Zemlji od stranevilika Merkurija.39 Sjedište carskih upravnika za japransko-sanski distrikt

mijenjalo je svoje sjedište od Crkvine na Japri, preko Briševa i Ljubije u sanskompodručju. Služba zadnja dva prokuratora datira se u vrijeme između 248-268.

Zbog prevelike potrebe za oružjem u drugoj polovini IV stoljeća, usljed borbi

protiv zapadnih Gota, rimske vlasti nastojale su staviti proizvodnju metala pod

državni nadzor. Stoga su Rimljani poslali svog komesa u Ilirik kako bi pokrenuo

31 O granici ostrogotke države vidi: N. Miletić, Rani srednji vijek ; u knjizi: Kulturna istorija Bosne i

Hercegovine, str. 376.32 I. Bojanovski, Pr ilozi topografiji antičke Argentarije. Slučajni arheološki nalazi s područja

Domavije I , ČIG, 14/1982, 146-149.33 Isto, str. 149.34 B. Omerčević, Bosna i Hercegovina u vrijeme kasne antike, Tuzla 2010., str. 159.35 V. Simić, Istorijski razvoj našeg rudarstva, Beograd 1951., str. 133-139.36 Notitia dignatum, ed, Seeck, Berlin 1876, 16-22; E. Pašalić, Sabrano djelo, str. 262.37 D. Sergejevski, Arheološki nalazi kod Bihaća i Bosanskog Novog , GZM, 1939 / LI , str. 10-14; E.

Pašalić, ''O antičkom rudarstv u u Bosni i Hercegovini'' , GZM / IX, 1954., str.38 I. Bojanovski, O rimskom rudarstvu i metalurgiji u sjeverozapadnoj Bosni. Rimska ferarija u

Starom Majdanu na Sani, Zbor. Arh. dr. Bos. Herc. I / 1983., str. 120.39 CIL III 13239; Isto, str. 112-114; S. Dušanić, Aspects of Roman Mining in Noricum, Pannonia,

Dalmatia and Moesia Superior . ANRW II, VI, Berlin – New York 1977., str. 84.



46

proizvodnju metala za odbranu granica u Podunavlju. Honorijev Milanski edikt iz

28. jula 386. je posljednje svjedočanstvo o rudnicia Ilirika i njihovimupraviteljima.40

Prodorom Gota, Alana i Huna u zapadni Ilirik 380., njihovim pljačkama ipustošenjima bilo je zahvaćeno i područje oko rijeke Save, te prostor duž graniceprovincije Dalmacije i Panonije. Sveti Jeronim piše da je cijela Dalmacija bilarazorena.41 Barbarska plemena kretala su se cestom Sirmium – Siscia. Stoga je

duž rijeke Save podignut zaštitni limes. Podignuta su brojna utvrđenja i uzapadnoj Bosni radi zaštite tamošnjih rudnika. Ne zna se tačno kada su zapadnobosanski rimski rudnici željeza prestali

raditi. Posljednji epigrafski natpis potiče iz polovine III stoljeća, dok nalazi novcaiz Japre i Ljubije sežu do polovine V stoljeća.42 Ako je suditi po novcu, onda se

može i reći da su radili do pedesetih godina V stoljeća. Međutim, 387. godineprestala je sa radom kovnica novca u Sisku. Stoga, Đ. Basler smatra da su novci izIII i IV stoljeća ostali u upotrebi i tokom V i VI stoljeća. 43 Vjerovatno su japranski

rudnici radili do kraja IV stoljeća. Moguće je i da su povremeno radili i tokomprve polovine V stoljeća jer važnost dalmatinskih rudnika pominje vizigotski

kralj Alarih o čemu nas obavještava pjesnik Klaudijan.44

Ali zasigurno jeeksploatacija i prerada, kao i proizvodnja gotovog željeza u zapadnoj Bosni

obnovljena za vrijeme ostrogotske vladavine ovim prostorima.45

Privredni preporod dogodio se početkom VI stoljeća kada je kralj TeodorihVeliki (474-526.) dao naredbu o obnovi rudnika na području Dalmacije.46 O

Teodorihovoj aktivnosti govori nam rimski pisac Kasiodor Senator.47 Teodorih je

uputio prokuratora Simeona (509-510.) da uredi rad i proizvodnju bogatih

rudnika željeza u Dalmaciji. Ne može se govoriti o rudnicima željeza u Dalmaciji,a da se ne misli na rudnike Sane i Japre. Zato je jasno da se ovdje radi o

rudnicima u pomenutom distriktu. Teško je nešto reći o izvezenoj količini željeza

u ovo vrijeme. Ali može se reći da su metalurgijske radionice u dolini Japreodržavale intenzivne veze sa starom Siscijom. Prema Đ. Basleru, moguće je da je

željezo iz Japre išlo dijelom barbarima u Suvaji (Bosanska Dubica), dok je uvećem obimu išlo u Ravenu tadašnju prijestonicu Teodoriha.48

Ostrogotski novac pronađen je u Sisku i Sremskoj Mitrovici govori nam oradu kovnica u ova dva mjesta.49

Privredni uspon u vrijeme Ostrogota rezultirao je popravljanjem cesta i

sigurnijim prometom. Oživjele su stare magistrale koje su povezivale Salonu iNaronu sa unutrašnjošću provincija Dalmacije i Panonije.50 Romanizirano

40

A. Škegro, navedeno djelo, 132.41 M. Mirković, Život i prepiska sv. Hijeronima, Beograd 2000, 22.42 I. Bojanovski, Antički metalurški pogon u Starom Majdanu, NS XI/1966, 191.43 Đ. Basler, Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre, GZM / 1975-76. (1977.), str. 165.44 C. Claudiani De Bello Gothico, A Loeb Classical Library editumm, MCMXXII, 533-543.45 B. Omerčević, Refleksije krize i propasti Rimskog carst va na prostore današnje Bosne I

Hercegovine, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, 7, Tuzla 2006, 121-123.46 Na lokalitetu Majdanište u Maslovarama izgrađena je kovačnica u III stoljeću, ali je kasnije

porušena, da bi u prvoj polovini VI stoljeća bila obnovljena (Vidi: . Pašalić -Đ. Basler, Dolina

Japre – Rudarski metalurški antički centri; u knjizi: Sabrano djelo, 30647 Cassiodori Variarum libri duodecim, Patrologia cursus completes, series latina, ed. J. P. Migne,

XXV-XXVI, Parisiis 1865, 590.48 Đ. Basler, navedeno djelo, 165.49 H. Gračanin, Goti i Južna Panonija, 112.50 B. Omerčević navedeno djelo, 187.



47

stanovništvo koje se našlo pod ostrogotskom vlašću i doseljeni Ostrogoti živjeli suodvojeno zbog različitih zakona, poreza i vjere. Vjerske razlike ticale su sepravovjerog hrišćanstva kojem su pripadali starosjedioci, dok su Goti biliArijanci. Novci cara Justinijana (527-565.) i Foke (602-610.) pronađeni u troski,u Blagaju na Japri upućuju na zaključak da je privredna aktivnost ovdje bilanastavljena, sve do dolaska slavenskih plemena.51

Srednjobosanska rudonosna oblast

Bogatstvo željeznih ruda u srednjoj Bosni bilo je koncentrisano na najvažnijerudokope krajeva oko Kiseljaka (Višnjica, Podastinje) i Gornjeg Vakufa (Bistrica iGlavica).52 Veća rudarska djelatnost u ovoj oblasti prisutna je od cara SeptimijaSevera do Galijena (253-268.).53 Numizmatička građa upućuje da ta djelatnostnije prek inuta ni u IV stoljeću.54 Prema D. Sergejevskom Goti nisu zalazili u ove

krajeve u IV stoljeću, kada potiču i nalazi novca cara Valensa I (364 -375.).55

Međutim, ovdje je rudarska djelatnost bila manjeg obima i u vrijeme privrednogprocvata za razliku od rudarstva u istočnoj i zapadnoj Bosni. Pitanje je, ako su

ove rudnike zaobišli zapadni Goti, da li su i u kojoj mjeri isti radili u to vrijeme?Obzirom da se u to vrijeme opasnost osjećala u svim bosanskohercegovačkimgradovima, vjerovatno je i ovdje došlo do bježanja st anovništva, a to se odmahodražavalo na gubitak radne snage u rudnicima.

Teško je reći nešto više o eksploataciji srebra u rimsko doba, kojem je usrednjem vijeku pridavana velika pažnja. Ne zna se ništa o eksploataciji ovogmetala za vrijeme barbarskih provala. Ali poznato je da se rudnici zlata nisu

obnavljali u vrijeme ostrogotske vladavine ovim prostorima. Zbog potrebe za

ovim plemenitim metalom, Teodorih je naredio da se otvaraju i pljačkaju groboviza koje se pretpostavljalo da bi mogli sadržavati predmete od zlata. U njegovo

doba, priliv zlata na bosanskohercegovačke prostore bio je slab. Tako je kolaostari novac, iako je Teodorih kovao svoj zlatni solid.56 No, nije imao dovoljno

metala, pa je stari novac zadržao u upotrebi. O životu Ostrogota na prostoru srednje Bosne svjedoče njihove nekropole u

Mihaljevićima kod Sarajeva i u Gornjim pećinama kod Travnika. U ovimnekropolama nisu bili sahranjeni samo Ostrogoti, nego i romanizirani Iliri.

III ZAKLJUČAK

Nestabilne političke i ekonomske prilike u Rimskom carstvu uticale su namaksimalno pokretanje rudarstva na bosanskohercegovačkim prostorimapotkraj II stoljeća. Eksploatacija ruda srebra i željeza u punom intenzitetu bila je

51 B. Omerčević, Promjene na bosanskohercgovačkom prostoru u vrijeme barbarskih provala

(političke, ekonomske, vjerske), Saznanja 1, Radovi sa naučnog skupa ‘’Bosna i Hercegovina uXIX stoljeću’’, Tuzla 2005.

52 B. Omerčević, Bosna i Hercegivina u vrijeme kasne antike, 175.53 K. Patsch, Nahogjaji novca, GZM, XIV/1902., knj. 3., 391-393.54 A. Škergro, navedeno djelo, 84.55 D. Sergejevski, Arheološki nalazi u Sarajevu i okolici, GZM, II/1947, 42.56 A. Škegro, Eksploatacija srebra na području rimskih provincija Dalmacije i Panonije, Opsc. Arch.,

22, Zagreb 1998, 103.



48

prisutna u prvoj polovini III stoljeća. Već potkraj principata nedostaju epigrafski

spomenici u Domaviji koja je dotad bila upravno središte za panonsko-

dalamtinske rudnike srebra. Tako se može pretpostaviti da je u vrijeme dominatadošlo do znatnog smanjenja eksploatacije srebra na području istočne Bosne čemusu svakako doprinijeli prodori barbara. U prilog tome govori i činjenica da je carTeodosije zatvorio kovnice u Sisciji 387., a u Sirmiju 395.

Barbarskim prodorima u Panoniju bili su ugroženi i rudnici u zapadnoj

Bosni. No, oni su ipak duže i intenzivnije radili za razliku od rudnika istočne isrednje Bosne. Numizmatički nalazi iz zapadne Bosne sežu do kraja IV, odnosnopočetka V stoljeća. Vizigotski kralj Alarih pominje dalmatinske rudnike i njihovznačaj. Ali obzirom da su oni vršili pljačkaške pohode, možda su u tom smislu za

ovaj narod i bili značajni.Za vrijeme ostrogotskog kralja Teodoriha početkom VI stoljeća došlo je do

obnove dalmatinskih rudnika željeza. U sklopu dalmatinskih rudnika, morali suse naći i rudnici u zapadnoj Bosni. Obnovljenje su i kovnice novca u Sisku i

Sremskoj Mitrovici, ali teško je reći šta se u to vrijeme dešavalo sa rudnicimasrebra istočne i srednje Bosne. Stabilnost u vrijeme Ostrogota primjetna je kroz

obnavljanje cesta, ali i uporedo prisustvo pravovjernog hrišćanstva i arijanstva.

IZVORI I LITERATURA

Epigrafski izvori CIL III 12736, CIL III 13239

Objavljeni izvori: Ammianus Marcellinus, Rerum gestarum libri qui supersunt II,

ed. W. Seyfarth, Leipzig 1978.

Cassiodori Variarum libri duodecim, Patrologia cursus completes,series latina, ed. J. P. Migne, Parisiis 1865.

C. Claudiani De Bello Gothico, A Loeb Classical Library editumm,

MCMXXII.

Enodius, Panegyricus dictus clementisimo regi Theodorico, ed. F.

Vogel, Berlin 1885.

Notitia dignatum, ed, Seeck, Berlin 1876.

Pliniii Naturalis historia, rec. D. Detlefsen, Berolini 1886.

Prisk, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, prir. F.

Barišić, M. Rajković, B. Krekić, L. Tomić, Posebna izdanja knj.CCXLI, Vizantološki institute knj. 3, Tom I, Beograd 1955.

Sozomenos, Historia ecclesiastica, ed. J. Bidez – G. C. Hansen,

Berlin 1960.

Tacit, Germanija, uredio V. Čajkanović, Beograd 1927.

Literatura Đ. Basler, Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre, GZM,

XXX –XXXI/1975-76. (1977.) 121-215.

Đ. Basler, Kasnoantičko doba: u knjizi: Kulturna historija Bosne iHercegovine, Sarajevo 1984.



49

I. Bojanovski, Antički metalurški po gon u Starom Majdanu, NS

XI/1966, 191-192.

I. Bojanovski, Prilozi topografiji antičke Argentarije. Slučajniarheološki nalazi s područja Domavije I, ČIG, XIV/1982, 137-183.

I. Bojanovski, O rimskom rudarstvu i metalurgiji u

sjeverozapadnoj Bosni. Rimska ferarija u Starom Majdanu na Sani,

Zbor. Arh. dr. Bos. Herc. I, Sarajevo 1983, 119-130.

I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskihkomunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (Rimska

cesta Siscia-Sirmium I njena topografija), CBI, knj. XXII, sv.20,

Sarajevo 1984, 145-261.

I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo 1988.

S. Dušanić, Aspects of Roman Mining in Noricum, Pannonia,

Dalmatia and Moesia Superior . ANRW II, VI, Berlin – New York

1977, 52-94.

G. Ferrero, Propast antikne civilizacije, Zagreb 1922.

E. Gibon, Opadanje i propast Rimskog carstva, Beograd 2003.

H. Gračanin, Huni i južna Panonija, Scrinia Slavonica 5, Zagreb

2005, 9-47.

H. Gračanin, Goti i Južna Panonija, Scrinia Slavonica 6, Slavonski

Brod 2006, 83-26.

P. J. Heather, Goths and Romans 332-489, Oxford 1994.

E. Imamović, Rimske rudarske ceste na području Bosne iHercegovine, Prilozi, XX- 21, Sarajevo 1985, 31-52.

E. Imamović, Srebrenica i okolica u rimsko doba, ČIG, TuzlaXVII/2002, 7-37.

M. Lončar – T. Serreqi, Kastron i polis u Porfirogenetovu De

administrando imperio , Folia Onomastica Croatica, 17/2008, 111-

117.

D. Lopandić, Purpur imperije (Rimski carevi sa prostora Srbije i

Balkana), Beograd 2007.

N. A. Maškin, Istorija starog Rima, Beograd 2002.

N. Miletić, Rani srednji vijek ; u knjizi: Kulturna istorija Bosne i

Hercegovine, Sarajevo 1984.

M. Mirković – D. Dušanić, Inscription de la Mésiae Supérieure I, Beograd 1976.

M. Mirković, Život i prepiska sv. Hijeronima, Beograd 2000. O. Nojrat, Istorija antičke privrede, 1957.

G. Novak, Prošlost Dalmacije (od na jstarijih vremena do

Kandijskog rata), knjiga I, Split 2004M. Rostovcev, Istorija starog

sveta (Grčka i Rim), Novi Sad 1990, str. 457-458.

B. Olujić, Povijest Japoda, Zagreb 2007.

B. Omerčević, Promjene na bosanskohercgovačkom prostoru uvrijeme barbarskih provala (političke, ekonomske, vjerske),Saznanja 1, Radovi sa naučnog skupa ‘’Bosna i Hercegovina u XIXstoljeću’’, Tuzla 2005.



50

B. Omerčević, Refleksije krize i propasti Rimskog carstva na

prostore današnje Bosne i Hercegovine, Zbornik radova

Filozofskog fakulteta, 7, Tuzla 2006, 115-125.

B. Omerčević, Bosna i Hercegovina u vrijeme kasne antike, Tuzla

2010.

E. Pašalić, ''O antičkom rudarstvu u Bosni i Hercegovini'' , GZM,

IX/1954, 47-75.

E. Pašalić-Đ. Basler, Dolina Japre – Rudarski metalurški antički

centri; u knjizi: Sabrano djelo, Sarajevo 1975.

E. Pašalić, Sabrano djelo, Sarajevo 1975 .

K. Patsch, Bericht über eine Reise in Bosnien, AEM XVI/1893, 132

– 133.

K. Patsch, Nahogjaji novca, GZM, XIV/1902., knj. 3., 391-438.

K. Patsch, Zbirke rimskih I grč kih starina u

bosanskohercegovačkom zemaljskom muzeju, GZM, XXVI/1914,

141-229.

V. Radimsky, Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u

Bosni i Hercegovini i tamošnji iskopi, GZM III/ 1891, 1-19. V. Radimski, Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice god. 1891.,

GZM IV/1892, 1-24.

D. Sergejevski, Arheološki nalazi kod Bihaća i Bosanskog Novog,

GZM, 1939/LI, 7-14.

D. Sergejevski, Arheološki nalazi u Sarajevu i okolici, GZM,

II/1947, 13-50.

V. Simić, Istorijski razvoj našeg rudarstva, Beograd 1951.

F. Šišić, Povijest Hrvata, Split 2006.

A. Škegro, Eksploatacija srebra na području rimskih provincijaDalmacije i Panonije, Opsc. Arch., 22, Zagreb 1998, 89-117.

A. Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb

1999..

Warren T. Treadgold, A History of the Byzantine State and Society ,

Stanford University Press 1997.

Ć. Truhelka, Starokršćanska arheologija, Zagreb 1931.

J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969.



51

M r. sc. Senad HUJDUROVIĆ

UGOSTITELJSTVO I TURIZAM SJEVEROISTOČNE BOSNE U

PERIODU OBNOVE I PRVOG PETOGODIŠNJEG PLANA (1945.-

1952.)

Uvod

Ugostiteljstvo je sastavni dio turističke ponude. Ono je imalo dugu tradicijuna prostoru BiH i sjeveroistočne Bosne. U srednjovjekovnoj bosanskoj državipostojale su zgrade za smještaj putnika i trgovačkih karavana. Na područjusjeveroistočne Bosne u doba Osmanskog Carstva gradili su se hanovi

(prenoćišta), karavan-saraji, musafirhane i imareti (javne kuhinje). U dobaAustrougarske u BiH se grade hoteli. Između dva svjetska rata ugostiteljstvo jebilo slabo razvijeno. Uglavnom su bili zastupljeni manji ugostiteljski objekti i

radnje za prodaju pića i gotove hrane. Turizam sjeveroistočne Bosne je takođe imao dugu tradiciju. Vjerski turizam

je bio raširen u srednjem vijeku i u doba Osmanskog carstva, te zdravstven i i

rekreacioni. Dolaskom Austrougarske osnivaju se prve turističke organizacije.Turizam je nastavio svoj razvojni put i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a u doba

socijalističke Jugoslavije svaka općina je morala imati hotel kao reprezentativnuzgradu.

PERSPEKTIVNI PETOGODIŠNJI PLAN ZA UGOSTITELJSTVO ITURIZAM SJEVEROISTOČNE BOSNE

Osnivanjem Sreskog ugostiteljskog preduzeća (u daljem tekstu: SUP) uTesliću isto je raspolagalo sa jednim radničko-službeničkim restoranom. Ovopreduzeće se bavilo snabdijevanjem radnika i službenika Destilacije drvetahranom i svih zaposlenih u pojedinim ustanovama. Pored toga, postojala su 2

bifea (u Pribiniću i Blatnici). Planirano je otvaranje još nekoliko restorana, uprvom redu na onim mjestima gdje se radilo, kao npr. rudniku, lanari i centrima

šumskih radova. Kroz petogodišnji plan preduzeće bi se razvilo do te mjere da jemoglo podmiriti potrebe stanovništva i turista.

Teslić je imao veliku potrebu za prenoćištem s obzirom na veliki brojposjetilaca banje Vrućice, a razvojem industrije te su se potrebe još jače ispoljile.Zbog toga je predviđena izgradnja 3 hotela:

a) Hotel u Tesliću koji bi imao oko 40 kreveta. U svom sastavu bi imao

prenoćište i restoran. Za restoran se adaptirala zgrada, a SUP je trebaodobiti zajam u iznosu od 900.000 dinara.1 Hotel bi služio uglavnom za

1 Arhiv Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: A BiH), Ministarstvo trgovine i snabdijevanja

Narodne republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: MINTIS NR BiH), dok. br. 139/1947,



52

prolaznike i turiste u samom Tesliću. b) Hotel u Pribiniću koji će raspolagati sa 20 kreveta i obezbijediti

gostima hranu i prenoćište.2 Pribinić je zbog povoljne klime uKraljevini Jugoslaviji proglašen vazdušnom banjom, pa je posjetaosigurana.

c) Hotel u Blatnici koji bi takođe imao 20 kreveta i posjetioce snabdijevaohranom.3 Blatnica je turističko mjesto i centar šumskih radova, a

okolina pogodna za skijanje, lov i ribolov.Gradski narodni odbor Brčko (u daljem tekstu: GNO Brčko) je u 1948. godiniplanirao otvaranje 2 menze i 2 radničko-službenička restorana, zbog toga što seu narednim godinama očekivao razvoj industrije i povećanje broja stanovnika, anaročito radnika kojima treba osigurati dobru ishranu. Iz navedenih razloga u

periodu od 1945 – 1951. otvorit će se po dvije menze i po jedan restoran. U1948. godini predviđeno je otvaranje jednog hotela kao i u 1950-oj.4 Naime,

pretpostavljalo se da će sa susjednim državama biti zaključeni trgovinski ugovori,

pa će i priliv stranaca radi kupovine ovaca na području ovog sreza biti veći. Sreski narodni odbor Tuzla (u daljem tekstu: SNO Tuzla) je u svom

prijedlogu petogodišnjeg plana predviđao osnivanje SUP-a sa sjedištem uŽivinicama. Zadatak mu je da razvije sve grane ugostiteljstva, a naročito uindustrijskim centrima: Živinice, Lukavac i turističko mjesto Kiseljak. UŽivinicama bi se izgradio hotel sa restoranom kapaciteta 30 postelja i 150mjesta za ručavanje u 1948. godini. U Lukavcu – hotel sa restoranom kapaciteta

30 postelja i 100 mjesta za ručavanje (1949. godine).5 Izgradnja hotela u

Živinicama na udaljenosti od 16 km od Tuzle na putu Tuzla – Kladanj i

željezničkoj pruzi Brčko – Banovići. Tu je smješteno državno šumsko gazdinstvo,seosko privredno preduzeće i pilana Živinice. U blizini su se nalazila republička ilokalna preduzeća u kojima je zaposlen veliki broj radnika. Godine 1947. Živinice

su imale svega jedan restoran i nekoliko bosanskih kafana koje nisu moglepodmiriti potrebe stanovništva. Otvaranje hotela bi omogućilo zadovoljenjekulturnih potreba radnika i stranih državljana koji poslovno dolaze u Živinice. Zaizgradnju hotela u Lukavcu osjećala se potreba kao i u Živinicama, jer se imao uvidu razvoj ovog mjesta kao industrijskog centra. Naime, u njemu je radila

tvornica sode sa oko 1.000 radnika i gradila se električna centrala, dok će se unarednom periodu podizati i druge tvornice, što znači da će Lukavac prerasti uveće radničko naselje. Zbog toga je planirani hotel imao perspektivu, tj. nužnostizgradnje. Promet ugostiteljske mreže tuzlanskog sreza kretao bi se uvrijednostima ovako:

1948. godine promet bi u dinarima iznosio 41.500.000.-1949. godine promet bi u dinarima iznosio 60.000.000.-

1950. godine promet bi u dinarima iznosio 70.000.000.-

Obrazloženje investicionih radova uz petogodišnji plan SNO-a Teslić za vrstu djelatnostiugostiteljstvo, nedatirano.

2 Isto.

3 Isto.

4 A BiH, MINTIS NR BiH, dok. br. 139/1947, Obrazloženje Gradskog narodnog odbora Brčko zaplan unutrašnje trgovine i ugostiteljstva, nedatirano. 5 A BiH, MINTIS NR BiH, dok. br. 139/1947, Obrazloženje Planske komisije SNO-a Tuzla uz

prijedlog petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede (1947 – 1951) za djelatnost ugostiteljstvo,nedatirano.



53

1951. godine promet bi u dinarima iznosio 80.000.000.-

Za podizanje 3 pomenuta hotela potrebna je investicija od 36.492.000

dinara.6

Turizam u teslićkom srezu uglavnom se bazirao na posjete banji Vrućici, aodlazak turista u bližu ili dalju okolinu Teslića nije bio uobičajen, jer u timpredjelima nisu izgrađeni turistički domovi niti osiguran smještaj. Ipak su natom prostoru zastupljene prirodne ljepote i tereni za skijanje, lov, ribolov i

planinarstvo. Tokom 1947. godine banja Vrućica imala je rekordan brojposjetilaca kojih bi bilo i više da su imali obezbijeđen smještaj i ishranu. Isto tako,na 15 km udaljenosti od Teslića nalazi se mjesto Pribinić koje je predstavljalovazdušnu banju.

U cilju boljeg smještaja i ishrane turista tokom petogodišnjeg plana na ovompodručju planirana je izgradnja 5 turističkih domova i to:

a) u 1949. godini izgradnja turističkog doma na Solima (Borja) uneposrednoj blizini planine Borje na nadmorskoj visini 800 m i na

zemaljskom putu Doboj – Banja Luka. U domu bi se nalazilo 10 kreveta.7

b) u 1950. godini izgradnja 2 turistička doma i to jednog između sela

Slatina i Rajčeve u šumi Borovcu. U blizini tog mjesta prolazila ješumska željeznica a tokom petogodišnjeg plana izgradiće se kvalitetanput za kola i autobuse. Drugi dom će se izgraditi iznad sela Brića iBijelog – Bučja povrh izvora rijeke Bile na mjestu nazvanom Ravnašuma. Ovo mjesto se nalazi na granici srezova Teslić i Travnik nanadmorskoj visini od oko 1.000 m, okolina je pogodna za skijanje, lov i

robolov. I ovaj dom bi imao 10 kreveta.8

c) u 1951. godini predviđena je gradnja turističkih domova u Ukrnjici iJavorovoj i to oba po 10 kreveta.9 Dom u Ukrnjici imao bi u najbližojokolini terene podesne za skijanje, dok bi dom u Javorovoj bio u šumi

čija okolina pruža mogućnosti za planinarenje i lov.Na području brčanskog sreza uslovi za razvoj turizma su bili veomapovoljni, ali u prvim godinama petogodišnjeg plana zbog posvećenosti drugimprivrednim granama nije bilo moguće da se pristupi i razvoju turizma. Z bog toga

je za početak njegovog razvijanja uzeta 1951. godina kada je privreda dovoljnosnažna i kada su okolnosti dozvoljavale da se ovom pitanju pokloni veća pažnja.Planom je predviđeno da se u selu Bijeloj na obroncima Majevice u bliziniželjezničke stanice podigne jedan manji turistički hotel.10 On bi predstavljao

izletište i odmaralište za radnike iz cijele okoline a posebno iz Brčkog, jer oni uslobodno vrijeme nisu imali nigdje u okolini mjesta za razonodu i odmor.

Izgradnja ovog hotela je bila ekonomski isplativa, s obzirom na veliki nedostataktakvih objekata.

Za sam grad Brčko GNO nije predvidio da bude turističko mjesto, jer nijeimao nekih znamenitosti koje bi privlačile strance.

6 Isto.

7 A BiH, MINTIS NR BiH, dok. br. 139/1947, Obrazloženje investicionih radova uz petogodišnji planSNO- a Teslić za vrstu djelatnosti turiz am, nedatirano.

8 Isto.

9 Isto.

10 A BiH, MINTIS NR BiH, dok. br. 139/1947, Petogodišnji plan (1947 – 1951) SNO-a Brčko po vrstidjelatnosti unutrašnja trgovina i turizam, nedatirano.



54

Na području tuzlanskog sreza u 1948. godini predviđena je izgradnjaturističkog hotela u Kiseljaku sa restoranom i pansionom kapaciteta 30 kreveta i150 mjesta za ručavanje.11 Istovremeno bi se radilo i ne uređenju vrela“Kiseljaka” koji bi se iskorištavao punjenjem u flaše i prodavao potrošačimaputem trgovačke i ugostiteljske mreže. Ovdje se takođe planiralo i uređenjeparka koji bi predstavljao sastavni dio hotela i vrela. Kiseljak su u vrijeme sezone

(maj-septembar) posjećivale ogromne mase domaćeg stanovništva. Nakon

uređenja Kiseljaka predviđena je posjeta velikog broja radnika iz industrijskihpreduzeća koji bi tu provodili svoj godišnji odmor, jer se u neposrednoj bliziniKiseljaka nalazi rijeka Spreča i planina sa crnogoričnim drvećem. Osim toga,Kiseljak se nalazi na pruzi Brčko – Banovići sa stanicom u blizini. Godine 1947.

Kiseljak je imao jednu privatnu gostionicu koja nije mogla pružiti ni minimalnepotrebe posjetiocima.

Srez Modriča imao je potrebu za izgradnjom jednog turističkog domarepubličkog značaja. Gradio bi se na Trebavi (između tri SNO-a: Modriča, Doboj i

Gračanica). Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije tu se počeo graditi sanatorijumpovršine od 1.150 m2.12 Mjesto gdje se nalazio temelj sanatorijuma je na

nadmorskoj visini 618 m. Čist zrak, položaj i pregled okoline omogućavali surazvoj turizma.

UGOSTITELJSKA PREDUZEĆA SJEVEROISTOČNE BOSNE

Ugostiteljstvo je značajna privredna grana koja je imala perspektivan razvojza vrijeme obnove. Vremenom se na području sjeveroistočne Bosne širila mrežaugostiteljskih preduzeća. U avgustu 1946. godine na prostoru Okružnognarodnog odbora Tuzla (ONO-a Tuzla) radila su sljedeća ugostiteljska preduzeća:

28. SNO Lopare (3 male krčme)

29.

SNO Suho Polje (nema ugostiteljskih objekata)

30.

SNO Bosanski Šamac – u Bosanskom Šamcu (4 privatne kafane, 13privatnih gostiona, 2 privatne narodne kuhinje, 1 zadružna menza i 1čitaonica mjesnog Narodnog fronta) i Orašju (4 privatne gostione, 1državni bife, 2 privatne kafane i 4 privatne kuhinje)

31. SNO Tuzla – u Živinicama (2 privatne gostione), Gornjoj Tuzli (1privatna krčma), Simin Hanu (1 privatna krčma), Slavinovićima (1privatna krčma), Bukinju (1 privatna krčma) i Đurđeviku (1 privatnakrčma)

32. SNO Srebrenica – u Srebrenici (1 kafana i zadružna menza) i Bratuncu(1 kafana i zadružna menza)

33.

SNO Kladanj – u Olovu (Hotel „Civka“ – privatno)

34. SNO Bijeljina:

Mjesto Broj privatnih gostiona

Donja Čađevica (Čađavica, prim S. H.) 1

Brodac 5

11 A BiH, MINTIS NR BiH, dok. br. 139/1947, Obrazloženje Planske komisije SNO-a Tuzla uz

prijedlog petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede (1947 – 1951) za djelatnost turizam,

nedatirano.

12 A BiH, MINTIS NR BiH, dok. br. 139/1947, Obrazloženje investicionih radova uz petogodišnji planSNO-a Modriča po grani turizma, nedatirano.



55

Bosanska Rača 1

Međaši 1

Batković 1

Janja 9

Trnjaci 3

Crljenovo (Crnjelovo, prim. S. H.) 1

Novo Selo 1

35. SNO Lukavac:

Mjesto Broj privatnih gostiona Broj privatnih kafana

Puračić 3 4

Smoluća 1 -

Lukavac 3 7

Huskići - 1

Modrac - 2

G. Brdo 2 -

Kiseljak 1 -

36.

GNO Brčko – u gradu 7 kavotočja, 11 krčmi, 4 narodne kuhinje, 8gostiona i kuhinja, 13 gostiona (sve privatno), 1 bufet (Ze-Ma), 1 menza

(radničko-namještenička zadruga) i 1 hotel „Majevica“ (sreski

međuzadružni savez). Hotel „Majevicu“ je vodio Sreski zadružni savez „Majevica“ . Do septembra 1946. godine imao je 21 sobu sa 33 ležaja.13

37. GNO Tuzla – 8 krčmi u vlasništvu Državnog narodnog odbora, krčmaBarać Stjepe u vlasništvu Pivare Sarajevo, krčma Katić Drage u vlasništvuTuralibegovog vakufa, krčma Gusić Riste u vlasništvu Crkvene opštineTuzla, Hrvatski dom – restoracija u vlasništvu „Napretka“ , krčmaMemišević Alosmana u vlasništvu Državnih željeznica Kreka, brojne

gostione, itd. Hotel „Bristol“ koji je podržavljen, bio je u fazi opravke i nijepočeo sa radom. 38. SNO Vlasenica – u mjestu Vlasenica 8 kafana (privatne), 5 gostiona

(privatne), 2 krčme (privatne), 1 menza zadružna (radničko-

namještenička) i 1 menza zadružna (zemljoradničke zadruge), u NovojKasabi 2 kafane zadružne (zemljoradničke zadruge).

39. SNO Gradačac – 4 krčme i 11 kafana (privatno vlasništvo).14

U prvoj deceniji nakon Drugog svjetskog rata, ugostiteljstvo na područjusreza Gradačac se nije mnogo razlikovalo od onog iz prošlih vremena. Nešto semanje investiralo na staroj Banji Ilidži te je izgrađena gradska kafana koja je

imala skromne mogućnosti, osim ljeti na otvorenom u ugodnoj ljetnoj bašti.15

Gradsko ugostiteljsko preduzeće u Tuzli je osnovano rješenjem GNO-a

Tuzla, a počelo sa radom 13. 5.1947. godine. Registrovano je kod GNO-a u Tuzli -

13 Arhiv Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: A TK), Okružni narodni odbor Tuzla (u daljemtekstu: OKNOT), K-49, dok. br. 6762/1, Izvještaj Odjeljenja za trgovinu i snabdijevanje OKNOT -a o

mreži državnih ugostiteljskih preduzeća upućen Ministarstvu trgovine i snabdijevanja NR BiH , Tuzla,

2.9.1946.

14 A TK, OKNOT, K-49, dok. br. 6754/1-4, Popis ugostiteljskih preduzeća ONO-a Tuzla u 1946.

godini.

15 Esad Sarajlić, Gradačac od 1945. do 1991., Javna biblioteka “Alija Isaković” Gradačac-OpćinaGradačac, 2003., str. 145.



56

Finansijsko odjeljenje. Na početku svog poslovanja koristilo je imovinu koju jepreuzelo od republičkog hotelijerskog preduzeća. Preduzeće je u svom sastavu u

Tuzli imalo sljedeće ugostiteljske objekte: hotel “Bristol ”, radničko-službeničkamenza, druga radničko-službenička menza, restoran br. 2, bife, slastičarna,radionica za proizvodnju kolača i bife u Kreki. Broj zaposlenih osoba u svimovim objektima iznosio je 135.16 Osoblje uprave i u pojedinim objektima nije

kvalifikovano za poslove ugostiteljstva. Uređenje hotela “Bristol ” odgovaralo je

tadašnjim potrebama ugostiteljstva. Većim dijelom preduzeće se snabdijevaloživežnim namirnicama na slobodnom tržištu. Do polovine juna 1948. godine na području SNO-a Zvornik otvoren je po

jedan bife u Zvorniku i Kiseljaku, restoran sa prenoćištem u Kiseljaku, a uzadružnom sektoru i restoran sa prenoćištem zemljoradničke nabavno-prodajne

zadruge u Kozluk u i restoran iste zadruge u Drinjači.17

Sresko ugostiteljsko preduzeće u Tesliću do početka 1950. godine imalo jesljedeće objekte:

1. Hotel Borja. Kapacitet ovog hotela je iznosio 100 soba i u istom su se

točila pića. Osim toga, ovaj hotel je imao 40 postelja za prenoćište.

Zaposleno je 9 osoba, a planirano je njih još 6. 2. Gostionica “Uzlomac” . Ova gostionica je bila smještena na željezničkojstanici u Tesliću. Stanica nije imala svoju čekaonicu, pa su putnici koristilinjene usluge. Jelo se davalo po putnim nalozima i točilo piće, a s obziromda je predstavljala i čekaonicu, počinjala je sa radom od 6 sati ujutro kadasu se putnici usluživali čajem. Zaposleno je 13 osoba.

3. Pored spomenutih ugostiteljskih objekata u Tesliću su radila i dva bifea

u kojima su bile zaposlene 3 osobe, od kojih je jedan učenik i to nije bilodovoljno.

4. U okolini Teslića usred šumskog rejona na Blatnici nalazio se jedan bife

(Trogir) sa jednom zaposlenom osobom, a isto tako i u Pribiniću.Rudnik Rudopolje je takođe imao bife sa jednim zaposlenim licem.

5. U glavnom magacinu robe pri upravi preduzeća zaposlena je jedna osoba. 6. U glavnom podrumu pića zaposlena je jedna osoba i poslovođa, 1

kočijaš i 2 fizička radnika. Ovo osoblje se bavilo raspodjelom i razvozompića po objektima, istovarom robe po vagonskim pošiljkama, prijevozomdo podruma, otpremanjem ambalaže, i sl.

7. Uprava preduzeća. U ovoj upravi je radilo 8 osoba i njihova radna

mjesta su bila neophodna, s obzirom na poslovanje preduzeća ufinansijskom i administrativnom pogledu.

Ukupan broj zaposlenih osoba preduzeća je 48.18

16 A BiH, Kontrolna komisija Narodne republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KK NR

BiH), K-57, dok. br. 284/1948, Izvještaj Kontrolne komisije NR BiH o pregledu Gradskogugostiteljskog preduzeća u Tuzli, Sarajevo, 21. 4. 1948.

17 A BiH, KK NR BiH, K-57, dok. br. 284/1948, Izvještaj Kontrolne komisije NR BiH o pregleduGradskog ugostiteljskog preduzeća u Tuzli, Sarajevo, 21. 4. 1948.

18 A TK, Oblasni narodni odbor Tuzla (u daljem tekstu: OBNOT), elektronska forma (u daljem

tekstu: ef), K-164 (prvi dio), dok. br. 10905/1-2, Plan radne snage u lokalnoj privredi za 1950. godinu koji je Planska komisija SNO-a Teslić dostavila Planskoj komisiji NR BiH , Teslić, 20.3.1950.



57

TURIZAM

Ova privredna grana je uticala na razvoj trgovine, saobraćaja i drugihuslužnih djelatnosti. Pošto je Teslić turističko mjesto, s obzirom na banju Vrućicučija sezona počinje od 15. aprila i da u njoj nema dovoljno raspoloživih mjesta zasve posjetioce čiji se broj svake godine povećao, jedan broj tih posjetilaca sehranio i stanovao u objektima seoskog ugostiteljskog preduzeća u Tesliću.

U blizini Ozrena, nedaleko od Poljica, na jednom brežuljku nalazilo sesindikalno odmaralište „Ivan Milutinović -Irac“ poznatiji pod imenom Svatovac. Uovom odmaralištu su svoj godišnji odmor provodili radnici i službenicituzlanskog bazena ili se oporavljali od raznih bolesti. Neki su dolazili i iz drugih

oblasti. Velika, u to vrijeme moderno građena jednospratna zgrada sa terasama,električnim osvjetljenjem, parkovima, alejama i prirodnim okruženjem, pružalisu uslove za odmor i oporavak. Godine 1951. zahvaljujući frontovcima selaPoljice radilo se na uređenju parka i izgradnji bazena za kupanje. Još ranije, kadaovdje nije postojalo odmaralište, Svatovac je bio tuzlansko izletište.

Godine 1951. hotel u Gračanici imao je svega 10 kreveta i nalazio se uteškom stanju, a postojala je zgrada za ove svrhe koja se koristila za stolarsku

radionicu.19 U Gradačcu je hotel bio u jednoj staroj zgradi. Tuzla je trebala riješitipitanje drugog hotela, jer hotel „Beograd “ iako je veliki, nije mogao podmiritipotrebe grada. Jedan od najboljih hotela tuzlanske oblasti bio je u Doboju, ali je

udaljen od željezničke stanice Doboj – Novi koja je saobraćajno čvorište odaklesu se gosti morali prevoziti.

ZAKLJUČAK

Ugostiteljstvo i turizam su međusobno povezane privredne grane. Razvijalesu se uporedo sa drugim privrednim djelatnostima. To su uglavnom kapaciteti

lokalnog značaja na prostoru sjeveroistočne Bosne, kao npr. hotel „Beograd “ u Tuzli. Osnivana su gradska i seoska ugostiteljska preduzeća. Ugostiteljski objektisu: kafane, krčme, gostionice (privatne), te zadružne menze, bifei, narodnekuhinje i radničko-službenički restorani. Pri lokalnim preduzećima osnivane sumenze za ishranu radnika.

Petogodišnjim planom (1947-1951) predviđena je izgradnja turističkihdomova i hotela. Turistički potencijali su izletišta u okolini, te odmarališta zaradnike (okolina Kladnja, Banovića i Tuzle-Kiseljak). Za liječenje se koristilabanja „Guber “ u Srebrenici.

Iz svega navedenog, može se zaključiti da su ugostiteljski i turistički

kapaciteti trebali zadovoljiti, prije svega, potrebe radnika. To se naročitoprimjećuje tokom 50-ih godina kada je uvedeno radničko samoupravljanje ukome oni imaju značajnu ulogu jer učestvuju u upravi preduzeća kroz radničkesavjete.

19 A BiH, Oslobođenje, god. VII, br.1511, „Šta nedostaje ugostiteljstvu u tuzlanskoj oblasti“,1.9.1951.,str. 3.



58

IZVORI I LITERATURA

Izvori:Neobjavljeni izvori:

Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla

Fondovi:

1. Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT)

2. Okružni narodni odbor Tuzla (OKNOT )

Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Fond:

Kontrolna komisija Narodne Republike Bosne i Hercegovine (KK

NR BiH)

Arhiv Jugoslavije, Beograd

Fond:

- SKJ, Komisija za privredna pitanja (1945-1952).

Rukopisi:

Hujdurović Senad, Privreda sjeveroistočne Bosne u perioduobnove i prvog petogodišnjeg plana (1945.-1952.), neobjavljen

magistarski rad, JU Univerzitet u Tuzli-Filozofski fakultet, Tuzla,

2012.

Stare novine:1. Oslobođenje, god. VII, br.1511, 1.9.1951.

Literatura:

1.

Enciklopedija Jugoslavije, Socijalistička Republika Bosna iHercegovina-separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije,

Jugoslavenski Leksikografski Zavod, Zagreb, 1983.

2. Grupa autora, Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističkuizgradnju, izdavači: Društveno-političke organizacije i Skupštinaopštine Živinice, Živinice, 1988.

3. Sarajlić Esad, Gradačac od 1945. do 1991., Javna biblioteka “AlijaIsaković” Gradačac-Općina Gradačac, 2003.

4. Selimović Sead-Hadžić Senaid, Tuzlanski kraj 1851.-1991. –

demografske i socijalne promjene, “OFF-SET” Tuzla, Tuzla, 2007.

5.

Trifković Dragiša, Tuzlanski vremeplov III, IGTRO “Univerzal”-OOUR“Grafičar” Tuzla, Tuzla, 1988.



59

Zijad HALILOVIĆ, prof.

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Jasik u Gračanici,općina Živinice

Abstrakt:

Ovim radom obuhvaćen je historijski okvir, tehničko i foto snimanje steć aka

na lokalitetu Jasik u naselju Gračanica, općina Živinice. Analiza nadgrobnika na

terenu omogućila je prikupljanje osnovnih podataka o spomenicima. Oblik

nadgrobnika i zastupljenost ukrasa najčešće ovise od vremena u kome su nastali.Tako se na osnovi zastupljenih formi stećaka i nišana te evidentiranih ukrasa nanjima, stećci mogu datirati u razvijeni srednji vijek (XIV i XV stoljeće).

Ključne riječi: stećci, Jasik, Gračanica, Živinice

Historijski okvir kraja

Veoma je mali broj historijiskih podataka vezanih za teritoriju današnjeopćine Živinice. S obzirom na geografski položaj i blizinu tuzlanskog bazenamože se predpostaviti da je ovaj teritoriji bio naseljen od najstarijih vremena.

Prostor općine Živinice prije dolaska Rimljanja naseljavali su Iliri. Odmnogobrojnih plemena koja su naseljavala teritorij Bosne i Hercegovine, njen

sjeveroistočni dio zaposjelo je pleme Ditriani, a plemena sa kojima su imali

doticaja bili su: Desidijati, Breuci i Panoni.20 Rimljani su teritorij Bosne i

Hercegovine zauzeli u I st. n. e., a oblast sjeveroistočne Bosne ušla je u sastav

rimske provincije Panonija. Po dolasku Slavena na prostor Bosne i Hercegovine,formiraju se prve teritorijalne jedinice (župe), među kojima su formirane i župeSoli i Usora. Pavao Anđelić predpostavlja da se u ranofeudalnoj župskojorganizaciji, oblast Soli djelila na tri župe i to;

- župa Gornja Spreča – zauzimala je gornji sliv rijeke Spreče i uključivala jeteritoriju distrikata, a kasnijih nahija: Spreče, Gostilja i Dramešina;

- župa u slivu rječice Jale i srednjem toku rijeke Spreče, obuhvatala je župuSol, a kasnije nahije Donju i Gornju Tuzlu, Smoluću i djelimično Dramešin;

- župa koja je zauzimala donji tok rijeke Spreče, a koji se kasnijepodudarao sa nahijom Sokol.21

V. Skarić je pretpostavljao da se selo Živinice nalazilo u granicama župe Soli imislio je da je ono starina vlastelina Radivoja Živiničića, međutim danas sepouzdano zna da se selo u vrijeme dolaska Osmanlija nije zvalo Živinice, negoTatarica i da se nalazilo u nahiji Drametinu (Dramešini). Naziv Živinice jekasnijeg datuma, jer je još i sredinom XVIII. stoljeća nazivano Tatarica, a negdjeTatarica i Živinice. Također, župi Soli nisu pripadala ni sela: Đurđevik, Tulovići,

Banovići i Turija, jer su sva četiri bila u granicama spomenute župe Dramešin. U

istoj župi postojalo je i selo Radenovići, očito, starina vlasteoske porodice

20 Stipčević, Aleksandar, Iliri. Zagreb: 1974 god., str. 36-37.21 Anđelić, Pavao, O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku . Sarajevo:

Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 1977. god., str. 17-45.



60

Radenovića. Za nekoliko vlasteoskih porodica u Podrinju, od kojih se u drugoj

polovini XIV. i početkom XV. stoljeća ističu Zlatonosovići, gospodari u Zvorniku i

nešto sjevernije od toga grada, Dinjičići ili Kovačevići za vrijeme Tvrtka I i

kasnije sve do dolaska Osmanlija, gospodari doline Jadra (čiju su zemlju

Osmanlije nazivali Vilayet-i i Kovač), Staničići u prvoj polovini XV. stoljeća,

gospodari u srednjem toku Drinjače (grad Perin), te Pavlovići, gospodari

prostrane oblasti koja se prostirala između Srebrenice i Hodidjeda, a na sjeveru

do rijeka Drinjače i Krivaje, dotle se ne zna ni za jednu takvu porodicu koja jegospodarila u župama Soli i koja je tu imala svoje starinske baštine, ukoliko i Sol

nije spadala u zemlje Zlatonosovića. Razlog tome je u prvom redu činjenica što je

to područje duže vremena pripadalo ,,kraljevoj zemlji".22 Međutim, iz prepiskenastale početkom 1413. godine, vojvoda Vukmir Zlatonosović se iz Sprečeobratio dubrovačkoj vladi s molbom da mu pošalju liječnika magistra BartolaSquarcijalupia. Dubrovačko Veliko vijeće je 01. februara te godine donijelo

pozitivan odgovor i to na dva mjeseca o njihovom trošku, što na koncu nijerealizovano, ali je vojvoda Vukmir ubrzo ozdravio. Ovakav splet okolnosti

upućuje na zaključak da su značajan utjecaj na vlastelinstvo na sprečanskom

području imali članovi porodice Zlatonosović.23

Za selo Gračanica, navodi se da je smješteno jugoistočno od Živinica, da je u

XVI. stoljeću predstavljalo značajnije naselje i da se nalazilo u granicama nahije

Gostilja. Također se spominje da se ne dovodi ni u kakvu vezu sa nekadašnjim,

malenim i rano iščezlim selom Gračanicom u nahiji Donjoj Tuzli, koje se

spominje dva puta: 1512. i 1533. godine.24 U općini Živinice nalazi se i seloSvračić, na jednoj povelji bana Ninoslava iz 1249. godine sačuvano je ime

vlastelinske porodice Hranislava Svračića, u istoj povelji spominje se i svjedok „voevoda Purča“, selo Puračić nalazi se nedaleko od Tuzle i Živinica i vjerovatno jedobilo ime od vlastitog imena Purče.25

Iz svega navedenog, a sa obzirom na veoma mali broj historijiskih podatakao Živinicama, može se zaključiti da je u ranofeudalnoj župskoj organizacijiteritorij općine Živinice bio u sastavu župe Gornja Spreča, koja je u kasnijemperiodu kao manja teritorijalna jedinica bila u sastavu župe Soli. Evidentno je i to

da je jedan dio općine Živinice bio u sastavu kasno feudalne župe Dramešin,drugi u sastavu kasno feudalne župe Gostilj, kojoj je pripadalo i selo Gračanica.

Opis nekropole

Selo Gračanica se nalazi u jugoistočnom dijelu općine Živinice, od čijeg

središta je udaljeno oko 12 km. Zanimljiva je toponimija i smještaj cijelogsredišta naselja Gračanica. Naime, od lokaliteta Jasik na udaljenosti od 130metara u pravcu jugoistoka nalazi se livada, koja se u narodu naziva Trzan, 26 u

22 Handžić, Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku. Sarajevo: 1975 god., str. 23, 24.

23 Mutapčić, Edin, Mutapčić, Edin, Ž upa Drameš in u srednjem vijeku. Tuzla- Banovići: Zbornikradova sa naučnog skupa; Kultruno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Banovići, 2010, str.28, 29.

24 Handžić, Adem, Ibidem, str. 314, 315. 25 Baum, Milica, Župa Soli. Tuzla: Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, 1957 god., str.

10.26 Toponim Trizna – igrište. Etnološka istraživanja kod Južnih Slavena pokazala su da se radi o

jednom duboko ukorijenjenom pretkršćanskom običaju povezanom s posmrtnim kultom, odnosno



61

blizini je izvor pitke vode, gdje se donedavno nalazila i stara vodenica nazivana

istim imenom Trzan. Istočno od lokaliteta Trzan na udaljenosti do 40 metara,tačno preko Gračaničke rijeke, nalazila se nekada starija džamija (džamija jeobnovljena i renovirana 1997/98. godine) sa haremom u kojem je bila i stara

lipa27, koja je posječena prilikom obnove džamije. Navedeni podaci ukazuju načinjenicu da je Gračanica u prošlosti predstavljala kultno mjesto, kroz čitavovrijeme postojanje naselja, gdje su se vršili različite vrste obreda; predslavenski,

srednjovjekovni te kasnije muslimanski. Nekropola sa stećcima se nalazi u centralnom dijelu naselja Gračanica, na manjem uzvišenju i livadi nazvanoj Jasik

(sl. 1.). Smještena je na 284 m nv, geografskoj dužini E 6561515.625 igeograf skoj širini N 4916429.187.28 Prostor nekropole označen je katastarskom

česticom broj 239 (novi primjer), posjedovni list broj 50, k.o. Gračanica, štoodgovara k. č. broj 336/2 (stari premjer), upisan u z.k uložak broj 416, k.o.SP_Gračanica, općina Živinice, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i

Hercegovina. Na osnovi Izvoda iz posjedovnog lista, zemljišna parcela k. č. broj239, k.o. Gračanica, je u privatnom vlasništvu Ćasurović (Rame) Fadil (sl. 2.).

Analiza nadgrobnika na terenu omogućila je prikupljanje osnovnih podataka

o spomenicima. Oblik nadgrobnika i zastupljenost ukrasa najčešće ovise od

s običajem priređivanja pogrebnih svečanosti koje su pod nazivom trizna zabilježene kod starihRusa u Kijevskom ljetopisu (XI.-XII. st.). Nema detaljnijeg opisa staroruske trizne – u

crkvenoslavenskom jeziku raznih redakcija riječ trizna označavala je borbu, a u živom ukrajinskomjeziku pogrebnu gozbu. Ova se riječ pod raznim oblicima – trzna-trzan – kod Južnih Slavena javljaod početka XVI. stoljeća, što daje osnovu za pretpostavku da je riječ "trzna" ili "trzan" postojala unjihovu govoru još prilikom doseljenja na Balkan. Danas se pod riječju trzan ili trzna i utoponimima oblika Trzan u središnjoj Bosni, djelomično i izvan ovog područja, misli na manju

ravan pod kratkom travom, tj. ledinu ili ugar, u sredini ili na kraju sela koja služi za sastanke ili

zabavu, ali isto tako i na blizinu groblja, što govori da je pod ovim nazivima sačuvana uspomena nastaroslavensku triznu. Umjesto je toga pretpostaviti da kola na srednjovjekovnim stećcimapredstavljaju dio pogrebnoga rituala, u nekim slučajevima popraćenog viteškim igrama i borbama,tim prije što u nekim predožbama kola, muški igrači na sebi nose dijelove ratničke opreme.Okolnost da se predstave kola na stećcima nalaze na nešto proširenoj teritoriji na kojoj se u BiHzna za "trzan" o tome također nešto govori. Ostataka ili uspomena na triznu ima i u živim narodnimobičajima kao što je običaj da se sahrana pokojnika, nakon što se sudionici najedu i napiju, završiveseljem, dok se u Bosni i nekim susjednim oblastima pogreb znao završiti igrama – tzv.

"žalostivim kolom" poznatim na Kupresu, odnosno "žalosnim kolom" u Hercegovini vođenimnaopako, tj. udesno umjesto ulijevo. U starije vrijeme većina je naroda u Hercegovini poslije

pogreba držala daću, i tada se na grobu jelo, pilo, pa i igralo. Na stećku iz Brotnice kod Dubrovnika

prikazana je žena koja drži korpu na glavi – vjerojatno s hranom za gošćenje na grobu. Na nekim

od takvih mjesta pod nazivom igrište ili trzan donedavno su se održavala narodna veselja,primjerice u selu Večići kod Kotor-Varoši, gdje na lokalitetu Trzan postoji srednjovjekovnanekropola s 80 stećaka, a uz nju muslimansko groblje. Tu se priređuju teferiči i vrše muslimanskivjerski obredi – mevludi i dove. O širokoj rasprostranjenosti običaja čašćenja za vrijeme pogrebaili nakon sahrane govori i to da je propaganda rane Reformacije optužila katoličko svećenstvo zbog žderačine nad mrtvima. To je u Poljskoj često dovodilo do tučnjave između sudionika pogreba, aline i do napuštanja starih običaja, što je sigurno pridonijelo pojavi kasnijih osuda. Nije nevažno to –

ako se problem sagleda u njegovoj vremenskoj pojavnosti – da je praksa i polemika u

mediteranskom svijetu tijesno povezala ideje jela i ideje pogreba. Kršćani su najprije odbili, ali suzatim usvojili rimski pogrebni obrok. Lovrenović,Dubravko, Stećci – bosansko i humsko mramorje

srednjega vijeka. Sarajevo: Rabic, 2009, str. 72. i 73.27 U razgovoru sa Fadilom Ćasurovićem, primejetno je nezadovoljstvo mještana, postupkomrukovodilaca obnove džamije i sjeće lipe, koja je za žitelje Gračanice, prema predajama starijihpredstavljala simbol „bogumila“.28 GPS Magellan professional (04. 04. 2013.)



62

vremena u kome je on nastao. Tako se na osnovi zastupljenih formi stećaka,nadgrobnici mogu datirati u kasni srednji vijek (XIV i XV stoljeće).

Na lokalitetu se nalazi 31 stećak; 6 ploča, 2 sanduka, 20 sljemenjaka i 3 stuba(sl. 3.). Stećci su fino klesani i dobro očuvani, dijelom utonuli u zemlju. Rađeni suod kvalitetnog materijala–krečnjaka, a o klesarima koji su iskazali veliko umijećekako u samoj obradi stećaka tako i u njihovoj simbolici nema podataka.

Poredani su u nizove od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad –

istok, osim stećka br. 1., koji nije in situ i stećka br. 31. Ukrašeno je 8 primjeraka;sanduk br. 3, sljemenjaci br. 1, 9. 18. i 20. i stubovi br. 7, 8. i 10. Na spomenicima

su zastupljeni ukrasni motivi; krug, uzdužna traka, rozeta (3 primjerka),dvostruka spirala (2 primjerka), polumjesec (5 primjeraka), krst i stiliziran krst,

motiv koji simbolizira krovnu konstrukciju kuće i motiv pravougaonika (2

primjerka). Ukrasi su rađeni tehnikom reljefnog ispupčenja (visoki i plitki) iudubljenja i urezivanja (sl. 4.).

U literaturi se spominje i jedan stećak preko puta nekropole Jasik na livadiIbrahima Ćasurovića, koji prilikom tehničke obrade stećaka nije evidentiran.

Pored nekropole Jasik u Gračanici se na još 4 lokacije nalaze pojedinačni stećci;

1. Lokalitet Obljak – sljemenjak; 2. Lokalitet Ragibovača – stub; 3. LokalitetBanjevac – stub, koji se završava na sljeme; 4. Lokalitet Gračanič ki dol u blizini

srednjovjekovnog utvrđenja Gradina – sljemenjak sa postoljem i ukrasom.29

Katalog ukrašenih stećaka

Stećak br. 1. – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, pozicioniran u krajnjem

južnom dijelu nekropole, prema riječima Fadila Ćasurovića, pomjeren je sa

izvorne lokacije, oštećena sjeverna čeona strana, obrastao mahovinom ilišajevima, orijentiran u pravcu sjever – jug,

dimenzije stećka su: 156x80x51 cm, dimenzije postolja su: 188x105x17 cm,

Na čeonoj sjevernoj strani nalazi se motiv polumjeseca, čiji su kraci okrenutiprema gore, rađen tehnikom reljefnog ispučenja. Na suprotnoj čeonoj južnojstrani, nalazi se motiv dvostruke spirale, rađen tehnikom reljefnog udubljenja (sl.5.).

Stećak br. 3. – sanduk sa ukrasom, sa čeone zapadne strane zasut zemljom,

sa njegove bočne sjeverne strane nalazi se kalemljena voćka, koju je neophodnoizmjestiti jer će svojim daljim rastom ugroziti stećak, obrastao mahovinom ilišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok,

dimenzije stećka su: 143x50x35 cm,

Dužinom gornje površine stećka pruža se široka traka, rađena u vidureljefnog ispupčenja (sl.6.).

Stećak br. 7. – stub petougaoni sa završetkom na sljeme (sl. 7.), ukrašen,fino klesan, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok,

dimenzije stećka su: visina 195 x širina 98 x debljina 45 cm, Na čeonoj istočnoj strani nalazi se motiv polumjeseca, čiji su kraci okrenuti

prema dolje (sl. 8.). Ukras je rađen u vidu plitkog reljefnog ispupčenja. Stećak br. 8. – stub sa završetkom na sljeme, ukrašen, fino klesan, obrastao

mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok,

29 Muratović Seudin i Maslić Zehudin, Stećci na području općine Živinice. Živinice: 2008., str. 70–72.



63

dimenzije stećka su: visina 150 x širina 87 x debljina 34 cm, Na čeonoj zapadnoj strani nalazi se motiv krsta, čiji se uspravni krak na obje

strane završava kružnim završecima većim u odnosu na poprečni krak čija seoba kraka završavaju također kružnim završecima, ali srazmjerno manjim uodnosu na uspravni krak (sl. 9.). Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja. Načeonoj istočnoj strani nalazi se motiv polumjeseca, čiji su kraci okrenuti prema

gore i motivi dviju rozeta (sl. 10). Ukrasi su rađeni u vidu plitkog reljefnog

ispupčenja. Stećak br. 9. – sljemenjak sa ukrasom, utonuo u visini krovnih ploha sa

čeone zapadne strane, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu

zapad – istok,

dimenzije stećka su: 167x75x41 cm, Na krovnoj plohi u jugozapadnom dijelu primjetan je krug (sl. 11.), rađen

tehnikom plitkog udubljenja.

Stećak br. 10. – stub sa završetkom na sljeme, ukrašen, fino klesan, nagnutna čeonu zapadnu stranu, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcuzapad – istok,

dimenzije stećka su: visina 126 x širina 72 x debljina 46 cm, Na čeonoj zapadnoj strani u zabatu se nalazi urezan motiv, koji simbolizira

krovnu konstrukciju kuće, a ispod je motiv rozete (sl. 12.), rađen tehnikomreljefnog ispupčenja. Na istočnoj strani, također se nalazi urezan motiv, kojisimbolizira krovnu konstrukciju kuće u kombinaciji sa polumjesecom, čiji sukraci okrenuti prema dolje (sl. 13.). Ispod se nalazi još jedan teško primjetan

motiv polumjeseca sa kracima okrenutim prema dolje. Na krovnim plohama

nalaze se urezani motivi pravougaonika.

Stećak br. 18. – sljemenjak sa ukrasom, oštećen sa bočne sjaverne strane,dijelom utonuo, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad –

istok, dimenzije stećka su: 212x103x53 cm, Na čeonoj zapadnoj strani nalazi se motiv dvostruke spirale rađen tehnikom

udubljivanja (sl. 14.).

Stećak br. 20. – sljemenjak sa ukrasom, dijelom utonuo, obrastao

mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok,

dimenzije stećka su: 162x71x46 cm, Na čeonoj zapadnoj strani nalazi se teško primjetan motiv stiliziranog krsta

(sl. 15.), rađen tehnikom plitkog reljefnog ispupčenja.

Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Živinice kaospomenik III kategorije uvršteno je 8 lokaliteta nekropola sa stećcima (212stećaka) bez preciznije identifikacije.30

Prema evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnogministarstva kulture i sporta, Nekropola stećaka Jasik, Gračanica, Živinice je bila

30 Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog

fakultet u Sarajevu i Urbanistič ki zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo 1980. str. 51.



64

evidentirana pod spomenutim nazivom, ali nije bila upisana u Registar

spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.31

Prema evidenciji JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Nekropola sa stećcima na lokalitetu Jasik u Gračanici, općina Živinice, je evidentirana pod spomenutim nazivom,

zavedena je kao spomenik III kategorije sa statusom: memorijalni.32

Istraživački i konzervatorsko - restauratorski radovi

Istraživačke radove u smislu popisa i obilaženja lokacija na području općineŽivinice, osim Šefika Bešlagića,33 vršili su Seudin Muratović i Zehudin Maslić.34

Konzervatorsko – restauratorski radovi na lokalitetu Jasik, nisu

preduzimani.

Stanje stećaka prilikom tehničkog snimanja

Uvidom na licu mjesta, 04. aprila 2013. godine, ustanovljeno je sljedeće:

- Područje nekropole sa oživljavanjem vegetacije, obrasta niskomtravom, dok se jedan dio koristi za obrađivanje i sijanje povrtlarskih

kultura,

- Spomenici su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka

redovnog održavanja,

- Na pojedinim spomenicima vidljive su napukline, zatim neki su

dijelom utonuli u zemlju,

- Na spomenicima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina)

u većoj ili manjoj mjeri,

- Stećak br. 1. nije in situ.

Sastavni dio ovog rada su:

1. Kopija katastarskog plana M 1:1500, k.o. Gračanica za k.č. broj239 (novi premjer) i Izvod iz posjedovnog lista broj 50, od 09. 01. 2012.

godine.

2. Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog

ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-5139-1/11, od 20. 12. 2011.

godine

3. Dopis Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona broj: 314/11, od 20. 12. 2011.godine.

4. Fotografije snimljene 04. 04. 2013. godine; fotografisao: Zijad

Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Nikon Coolpix S 9300);

31 Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-

40-4-5139-1/11, od 20. 12. 2011. godine.

32 Dopis Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskogkantona broj: 314/11, od 20. 12. 2011. godine.

33 Bešlagić, Šefik. Stećci, kataloško-topografski pregled . Sarajevo: "Veselin Masleša",1971. str. 207-210.

34 Muratović, Seudin i Maslić, Zehudin, Stećci na području općine Živinice. Živinice: 2008.



65

5. Tehnički snimci (snimak stećaka i skica nekropole); dana 04. 04.

2013 godine. mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar i Amra

Popržanović, dipl. ing. arh.

Sažetak;

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Jasik u Gračanici, općina

Živinice

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati pod nazivom stećci su

impresivan dokaz rastuće ekonomske moći bosanskog feudalnog društva u XIV

stoljeću, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj

status i moć prikažu kroz vanjski izgled nadgrobnog spomenika.

Poseban značaj ovom historijskom području daju usko povezani položajitoponima Trzan, istoimenog izvora pitke vode, gdje se nalazila i stara vodenica

nazivana istim imenom, kao i postojanje starije džamije, kasnije renovirane sa

haremom te stara lipa. Kroz koncentraciju kultnih mjesta i obreda; predslavenski,

srednjovjekovni te kasnije muslimanski, održan je kontinuitet tradicijskihobičaja na području sela Gračanice.

Na lokalitetu Jasik evidentiran je 31 stećak; 6 ploča, 2 sanduka, 20sljemenjaka i 3 stuba. Ukrašeno je 8 stećaka, čiji su ukrasni motivi; krug,uzdužna traka, rozeta (3 primjerka), dvostruka spirala (2 primjerka), polumjesec

(5 primjeraka), krst i stiliziran krst, motiv koji simbolizira krovnu konstrukciju

kuće i motiv pravougaonika (2 primjerka). Ukrasi su rađeni tehnikom reljefnogispupčenja (visoki i plitki) i udubljenja i urezivanja.

Literatura

Anđelić, P. O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore usrednjem vijeku. Sarajevo: Prilozi Instituta za istoriju u

Sarajevu, 1977, 17 – 45.

Bešlagić, Š. Stećci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo: "Veselin

Masleša",1971, 207-210.

Baum, M. Župa Soli. Tuzla: Članci i građa za kulturnu istorijuistočne Bosne, 1957, 10.

Handžić, A. Tuzla i njena okolina u XVI vijeku. Sarajevo: 1975, 23,

24, 314, 315.

Lovrenović, D. Stećci – bosansko i humsko mramorje srednjega

vijeka. Sarajevo: Rabic, 2009, 72. i 73.

Muratović, S. i Maslić, Z. Stećci na području općine Živinice.Živinice: 2008, 70–72.

Mutapčić, E . Župa Dramešin u srednjem vijeku. Tuzla- Banovići:Zbornik radova sa naučnog skupa; Kult urno-historijsko i prirodno

naslijeđe općine Banovići, 2010, 28, 29.

Stipčević, A. Iliri. Zagreb: 1974, 36-37.

GPS Magellan professional (04. 04. 2013.)



66

Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnogministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-5139-1/11, od 20. 12.

2011. godine.

Dopis Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona broj: 314/11, od 20. 12.2011. godine.

Legenda:

Sl. 1. Centralni dio nekropole – pogled sa zapadne strane

Sl. 2. Kopija katastarskog plana

Sl. 3. Plan nekropole sa stećcima

Sl. 4. Pogled na nekropolu sa jugoistočne strane

Sl. 5. Stećak br. 1. Sl. 6. Stećak br. 3. Sl. 7. Stećak br. 7. – petougaoni stub sa završetkom na sljeme

Sl. 8. Stećak br. 7. – motiv polumjeseca, čiji su kraci okrenuti prema dolje

Sl. 9. Stećak br. 8. – motiv krsta na čeonoj zapadnoj strani Sl. 10. Stećak br. 8. – motivi dviju rozeta i polumjeseca, čiji su kraci okrenutiprema gore

Sl. 11. Stećak br. 9. – motiv kruga na krovnoj plohi u jugozapadnom dijelu

Sl. 12. Stećak br. 10. – urezan motiv, u zabatu na čeonoj zapadnoj strani,

simbolizira krovnu konstrukciju kuće, a ispod je motiv rozete

Sl. 13. Stećak br. 10. – urezan motiv, na istočnoj strani, simbolizira krovnukonstrukciju kuće u kombinaciji sa polumjesecom, čiji su kraci okrenuti premadolje

Sl. 14. St ećak br. 18. – motiv dvostruke spirale na čeonoj zapadnoj strani

Sl. 15. Stećak br. 20. –motiv stiliziranog krsta teško primjetan na čeonojzapadnoj strani

Sl. 16. Stubovi na lokalitetu i između njih Zijad Halilović – saradnik za arheologiju

u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH

Sl. 17. Fadil Ćasurović – sa šargijom i Rusmir Djedović – stručni saradnik JUZavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK.



67



68



69



70



71



72



73

Samir Halilović, prof.

SVADBENI OBIČAJI U ZUKIĆIMA (DO KRAJA XX STOLJEĆA)

UVOD

Običaji u Zukićima do sredine XX stoljeća, pa i malo kasnije, odvijali su seprema ustaljenim normama patrijahalnog života. Život pojedinaca, kao izajednice u cjelini, pratili su brojni običaji.

Običaji Bošnjaka (bosanskohercegovačkih muslimana) Zukića bogati su posvojim sadržajima i ljepoti. O njima govore prikupljeni sadržaji i brojnenesabrane priče i predanja.

Vjerska tradicija i običaji doprinijeli su bogatstvu našeg duhovnogstvaralaštva – života. Pojedini društveni običaji u prošlosti imali su veliki značaj

pa su ljubomorno čuvani i njegovani u duhu islamske etike i načina života. Nekiod tih običaja su se izgubili, neki su zaboravljeni, a neki su pred zaboravom.

Promjene uopće, pa i u društvenim običajima, bile su daleko sporije do druge

polovine XX stoljeća od onih koje su bile kasnije, a posebno u sferi materijalnekulture. Proces transformacije društvenih običaja i danas je prisutan.

Radeći na istraživanju običaja u Zukićima, pa i šire, zapaženo je da su brojni

običaji ostali neistraženi i nedovoljno naučno obrađeni. Prilikom prikupljanjapodataka kod starijeg stanovništva uvjerili smo se u takvo stanje jer su i samikazivači vremenom zaboravili neke detalje ranijih običaja.

Zbog nedovoljne istraženosti opredjelio sam se dodatno istražiti i obraditi

svadbene običaje kako bi u formi rada ugledali svjetlo dana, a biće to i koristanprilog etnologiji našeg kraja.

Rad je zasnovan na temelju sakupljene građe, naučne literature i određenogvlastitog zapažanja kod kazivača.

Cilj rada je opisati svadbene običaje stanovništva u Zukićima uz isticanje

bitnih detalja običaja kao što su ašikovanje, prošnja, sijela, svatovi, šerbe, kna,vjenčanje i pilav sa kojima se stoljećima odvijao život muslimana u Zukićima išire. Svadbenim običajima se ojačavala bračna veza mladenaca, obezbjeđivaoporod i udobniji život.

Kazivači ovih običaja su bili različite starosne dobi i različitog imovnog

stanja iz Zukića i susjednih naselja: Memići, Jajići i Brda.Izražavam im veliku zahvalnost na njihovim zapamćenim dragocjenim

pričama i predanjima o navedenim običajima i drugim predanjima.

SVADBENI OBIČAJI U ZUKIĆIMA (DO KRAJA XX STOLJEĆA)

Svadbeni običaji podrazumjevaju radnje koje se odnose na izbor bračnogdruga, ašikovanje, prošnju, dogovore oko svadbe, zatim svadba i radnje nakon

svadbe kao što je kna, pilav, šerbe i druge sastanke. Te radnje provođene sunajčešće u tri dijela: pripremni koji se odnosi na izbor bračnog druga, prošnju i



74

dogovore prije svadbe, zatim sama svadba i veselja, te sastanci nakon svadbe.1

Svadbeni običaji bili su zasnovani i organizirani na etičkim i vjerskim normama,pa su se tako učesnici i ponašali u ovim običajima. Kazivači su nam o njimaispričali svoja predanja.2

Prilikom odrastanja djece roditelji su nastojali poduzimati sve radnje kako

bi njihova djeca bila odgajana prema ustaljenim normama patrijahalnog životakoji su stvarali prijatnu atmosferu, te su djeca odrastala i odgajana u miru sa

određenim dobrim navikama kako bi kasnije bili dobri roditelji.Kada djevojka navrši četrnaest do petnaest godina smatrala se odraslom. Bilesu pokrivene maramama kao i udate žene. Roditelji su vodili brigu da djevojkesame ne idu iz kuće, posebno prijateljicama ili rodbini, već su išle u pratnjimajke, strine, brata ili amidžića.

Djevojke prijateljice su jedna drugoj mnogo značile jer su mogle međusobnorazgovarati o svim djevojačkim temama i tajnama više nego sa majkama. Sličanodnos postojao je i među momcima.

Prije upoznavanja momaka i djevojaka, odnosno kasnije ašikovanja, bio jeobičaj da se stariji ljudi ili roditelji momaka i djevojaka sastajaju najčešće na

dovama, pred džamijama a, posebno nakon džuma namaza, zatim sjelima idrugim prilikama gdje bi razgovarali i ugovarali da se sprijatelje. Tu su se

begenisali3 i razgovarali da ožene sina ili udaju kćerku. Taj običaj da se budućiprijatelji na takav način dogovaraju i sprijatelje bio je uglavnom poštovan skorodo 1980. godine.

Na drugoj strani momci i djevojke sastajali su se obično petkom na sijelimajer su petkom bili pilavi, zatim kada se „komuša“ ili „komi“ kukuruz, „češlja vunaili „tare ćeten“, kada su sunećenja, na svadbama, teferiču4 i pilavu.5

Na tim sastancima i sjelima vodilo se računa o nošnji, odjevanju. Ženskanošnja bila je dosta raznovrsnija od muške. Djevojke su na glavi najčešće nosile

šamijice sa kerama i tepeluk6

, oko pojasa "haspurliju"7

i pafte8

, a na nogama

1 Slični običaji bili su u gračaničkom kraju pa i šire. O tome više vidi u djelu: Salih Kulenović,Gračanica i okolina – antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istične Bosne, Tuzla, 1994.; str:

219.2 Hadži Mustafa (Salkan) Hamzić iz Jajića (1920.), hadži Nura (Osmo) Hamzić iz Jajića rođenaHalilović u Zukićima (1928.), Mejruša (Rahman) Ahmetović (1918.), Mina (Mustafa) Halilović(1925.), Šaban (Mustafa) Mujanović (1928.), Abdulah (Mustafa) Mujanović (1931.), RahimaKriževac (1930.), Osman (Osmo) Halilović (1932.) Zejneba (Džemil) Halilović (1936.), hadžiHusein (Osmo) Halilović (1938.), hadži Juso (Osmo) Halilović (1945.) iz Zukića, Husein Hodžić

(1914.), Nezir (Bećir) Bećić (1921.), Sadija (Mujo) Hodžić (1933.), Mustafa (Avdo) Hodžić (1938.),Halil (Bećir) Bećić (1939.), Smajil (Smajo) Latifović (1943.) porijeklom iz Jusića, Sadija (Ibrahim)Hadžić (1947.) iz Memića, Ibran (Husein) Križevac (1918.) iz naselja Brda i Sefer (Hasan) Smajić(1915.) i Timka (Avdija) Mujkić (1929.) iz Dugog Dijela. 3 A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1966., str. 129: begenisanje n. (tur.)

dopadanje; izabiranje, biranje.4 Isto, str. 605: teferič m. (ar.) zabavljanje; provod; uživanje u prirodi; izlet u prirodu u svrhuprovoda i razonode.5 Isto, str. 547: pilav m. (pers.) jelo od gusto svarenog pirinča, jerišta ili bungura. Ovako se nazivasvadba nazvana po tome što je u nekim krajevima pilav glavno jelo na svadbi. 6 Isto, str. 610: tepeluk (tepaluk) m. (tur.) mala kratka ženska kapa okićena niskama dukata ilibisera, ili vezena srmom ili zlatom. Nosi se navrh glave.7 Isto, str. 502: aspurlija (haspurlija) f. (tur.) tanka crvena marama koju su ranije muslimankeupotrebljavale kao povezaču ili kao pojas; crveni veo, vezan i okićen zlatnim kolutićima (pulama),kojim se prekrivaju mlade nevjeste.



75

čarape, papuče, jemenije9 i cipele. Na sjela u selo su išle sa opancima. U svečanimprilikama djevojke su se kitile "strukama dukata", "paftama", zatim kićenimkapama (okićene dukatima, "jigrimilucima"10, "madžarijama"11, "šorvanima"),minđušama i drugim ukrasima. Oko ruku nosile su halhale od zlata ili srebra irubijama i "belenzuke".12 Međutim, momci su nosili košulje i gaće sašivene od

beza13, a preko košulje nošen je fermen14 odnosno ječerma. Na glavi su nosilifesove15, neki su omotavali peškire. Oko pojasa najčešće su nosili svilene šalove.

U svečenim prilikama na nogama su nosili su cipele, a na sijelima i usvakodnevnoj upotrebi opank e "priješnjake" (izrađene od goveđe kože).Navedena ženska i muška nošnja bila je zastupljena i u okolnim naseljima, pa iširem području.16

Kada je riječ o sastancima i sjelima, kada neki domaćin ubere kukuruz onsazove momke i djevojke iz komšiluka na kao i druge obično iz rodbine da„komušaju“ ili kome kukuruz. Djevojke, uz pratnju majki ili neoženjene braće,dođu na sjelo, a momci bez pratnje. Najčešće uveče kukuruz se komušao uavlijama domaćina, a u sobama se komilo. Sjela su najčešće bila u Halilovićima i

Džanićima u avliji Zlatije Džanić. Na sjelima bi se pjevale pjesme.

Od djevojaka u Zukićima pjesme su najbolje pjevale: Nura (Osmo) Halilović,Hata (Musa) Halilović, Hasnija (Himzo) Ahmetović i Nazifa (Hasan) Ibrić, a odmomaka: Emin (Zeir) Zulić, Salih (Salkan) Halilović, Hasan (Osmo) Halilović,Husein (Emin) Zulić i Nurija Spahić. Prvo zapjevaju djevojke, a potom i momci.

Pjevali su ove pjesme po dvije djevojke u glas:17

Mili Bože da li je grehota, varat momka koji je sirota.

Srce Sejfo ne dolazi često,

ja sam sinoć bila s'tebe bjena dvaput bjena, triput obješena.

Volila se dva cvijeta do dvadeset i dva ljeta,

kad su oni bili mali jedno drugom ljubav dali,

8 Isto, str. 507: pafte f. (pers.) kopče na ženskim pojasevima od srebra ili kojeg drugog metala,lijepo izrađene i ukrašene. 9 Isto, str. 368: jemenije (jemelije) f. pl. t. (ar.) vrsta plitkih firala u boji; uvožene su sa Istoka kaojemenska izrada, pa su otud ovako ime dobile. U našem slučaju jemenije su izrađene od crvene

kože, slične su čizmama, a proizvodili su ih domaći majstori.10 Isto, str. 371: jigrimiluk m. (tur.) turski dukat kovan za vrijeme vlade sultana Sulejmana

Mehmeda II 1883. god.11 Isto, str. 438: madžarija f. (madž.-ar.) madžarski zlatnik koji se danas kao dukat nalazi uprometu, ženski nakit. 12 Isto, str. 134: belenzuka f. (tur.) narukvica; narukvice od više spojenih ili pletenih srebrenih ilizlatnih lančića.13 Isto, str. 140: bez m. (ar.) platno; pamučno platno domaće izrade. 14 Isto, str. 280: fermen m. (tur.) dio stare narodne nošnje, vrsta prsluka od čohe, kadife ili šajakaizvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skopčava se.15 Isto, str. 281: fes m. (ar.) kupasta kapa bez oboda koju nose Muslimani.16 O ženskoj i muškoj nošnji više vidi u radu: Samir Halilović, Antropogeografske i etnološke odlike

naselja Zukići (diplomski rad), Filozofski fakultet Tuzla, odsjek za historiju i geografiju, Tuzla, maj2001.godina.17 Pjesme je kazivala Nura (Osmo) Hamzić iz Jajića, rođena 1928.godine (Halilović) u Zukićima.



76

kad to čuo otac, majka, pa karaju sina Salku. Nemoj Salko nemoj tako,

nije cura dobra soja, ni prilika Salko tvoja.

Al je Salko tvrda vjera, pa se Salko na put sprema,

na put sprema i oprema uze pušku u desnicu a u lijevu kabanicu. Na prst mali prsten stavi, ide curi da se javi.

Kad je bio preko polja, ide Salko dobrom voljom.

Kad je bio preko bašče, sa prozora cura viče đe si Salko vjereniče, đe si Salko janje moje

zavadiše i nas dvoje. Zavadi nas jedna žena, kuća joj je na kraj sela, dabogda joj izgorjela i kćeri joj male bile

dabogda se neudale i sinovi škarti bili u vojsku ih ne primili. Uzmi pušku pa me ubij, nedaj drugom da me ljubi, puče puška vrelovita, pade cura žalovita. I tu Salko dobi žrtvu pa poljubi curu mrtvu

i pištolju vatru dade, pokraj cure Salko pade.

Zadnja mu je riječ bila, dođi meni majko mila, dođi meni na veselje, dođi meni otac, majko,

dođi svome sinu na veselje.

Da sam bogdom sada ko do sada,

da nijesam prestena uzela

vratiću ga da je od dukata

a kamoli od suhoga zlata.

Četiri sam godine dragoga varala,

još ga mislim četiri varati..

Ta moj dragi živa željo moja, živom sam te željom poželjela, od želje mi srce prepuknulo, kao zemlja od jakog sunašca, Bog će dati pa će kiša pasti, zemlja će se sa zemljom sastati, a nas dvoje nikad zavijeka..

Majka Fatu kroz tri gore viče, Fata joj se kroz devet odziva,

jesil Fato ubijelila platno,

nijesam majkoni do vode došla, Mujo mi je vodu zamutio,

kuni ga majko i ja ću ga kleti, ja ću majko prva započeti, jedaBogda u tamnici bio,

tamnica mu moja njedra bila,

sindžil halke moje bijele ruke..



77

Promiče momče kroz selo, natako fesić na čelo, zovi ga majko na konak.

Mani se kćeri đavola, hoće ti momče večeru, hoće ti momče postelju, hoće ti momče mezeta.

Svrati ga majko na konak,moje mu ruke postelja,

moja mu usta večera,moje mu usne mezeta..

Belenzuko moja desna ruko,

lola mi se kroz srce provuko..

Momci su pjevali:

Rahićke nano beru šeftelije, ja zaiska nano, jednu šefteliju, ona meni nano dade obadvije...

Djevojke su pjevale:

Moj đerdanu ispod bijela vrata, Kak'a će te sila potrgati. Momče jako potrgaće lahko, a nejako ne mere nikako..

Mušica mi nogu preskočila, na nozi mi ranu načinila. Posla nanu da mi traži bilja, eto nane ne nosi mi bilja.

Posla brata da mi traži bilja, eto brata ne nosi mi bilja.

Posla sestru da mi traži bilja, eto sestre ne nosi mi bil ja.

Posla dragog da mi nosi bilja,

eto dragog donenose mi bilja.Moj dragane moje pouzdanje,

Ute sam se mlada pozdala..18

Zanimljivo je istaći da su navedena sjela i sastanci praćeni stidljivimponašanjima. Patrijahalno vaspitane djevojke i momci nisu se usuđivalimeđusobno pogledati u oči, a kamoli razgovarati i osamiti. Domaćini bi vodilibrigu da u sjelu ne dolaze nepozvani i oženjeni ljudi.

Ako neki momak begeniše djevojku bio je običaj da joj doda dva okomušanakukuruza. Ako djevojka prihvati i odlomi kukuruze, potom ih momku vrati to je

18 Stihove kazivala Rahima Križevac, rođena 1930. godine iz Zukića.



78

bio znak da joj se momak sviđa i da su se begenisali. Na drugim skupovima, kaošto su svadbe ili sunećenje, u toku dana igralo se kolo. Momci su se u kolo hvataliza marame do djevojke koja mu je najmilija. Bile su i ljuljačke na pilavima19, gdje

se omladina ljuljala, zatim se pjevalo i šalilo. Prilikom razgovora momci sedjevojkama nisu posve približavali. Razgovaralo se pristojno na udaljenosti od trido četiri koraka. Momci i djevojke su imali prilike da se vide, begenišu, upoznajupa i zavole.

Nakon upoznavanja i begenisanja slijedilo je ašikovanje. Momci sudjevojkama dolazili u avliju pod prozor, pred vrata ili pred ogradu. Na taj način suse sastajali dva do tri puta. Bio je običaj da momak djevojki donese neki dar,

najčešće ogledalce, zatim voće ili kolače od halvedžije. Djevojke su, također,uzvraćale momcima darove. Bio je i običaj da se darovi ili poruke šalju ponenama ili nekom djetetu.

Bilo je slučajeva da djevojka ne begeniše ili ne zavoli momka pa je prilikom

ašikovanja stalno tražila neki izgovor, npr: „da je neko zove, da mora ići, da morakuhati hranu“ itd. Pamte se neki slučajevi da djevojka iznevjeri momka i počneašikovati sa drugim, a isto tako i momak djevojku. Bilo je prilika da roditelji ne

dozvoljavaju da im sin oženi djevojku koju je zavolio ili da se djevojka uda zazaljubljenog momka, pa jedno za drugim tuguju.

Kod nekih uglednih porodica momci i djevojke uopće ne ašikuju, nego sežene i udaju po dogovoru svojih roditelja ili uvaženih bližnjih rođaka. Vjerovalose u to što dogovore njihovi roditelji. Roditelji mladića su vodili računa o tome dali je njihov sin izabrao djevojku „od familije“, ko joj je otac, djed i pradjed. Zatim,jesu li djevojkini skloni alkoholu, kakvog je zdravlja djevojka, kako je odgojena,

da li rani, je li vrijedna i poslušna roditeljima, kakve je naravi, ima li kakvihmana, zna li raditi kućne i poljoprivredne poslove, te kakvo je imovno stanje. Biloje porodica koje su slali uhodice (vješte žene) da sagledaju navedene okolnosti

kod djevojke, a i momaka.Pamte se običaji da se djevojka ukrade20 bez prošnje u dogovoreno vrijemena dogovorenom mjestu noseći nešto od svoga ruha (haljine i nakit) za momkakojeg je zavoljela. Mladoženja dođe sa svojim jaranima i tako odvede d jevojku

svojoj kući. Slični običaji ašikovanja bili su i u susjednim naseljima, pa i šire. Ako roditelji momka nisu zadovoljni da im sin uzme djevoju koju je zavolio,

javljali su se određeni problemi. Bilo je slučajeva da mladenci napuste očevu kućui započnu život kao posebno domaćinstvo, što je predstavljalo određene problemeu preživljavanju.

Međutim, momci iz dobro odgojenih porodica najčešće su slušali svoje

roditelje, prije svega, zbog izgrađenog poštovanja, ljubavi i kućnog odgoja, teženili djevojke isključivo koje im oni preporuče i odaberu. Isto tako, i djevojke supolazile, ne baš uvijek draga srca, za momke koje im odaberu njihovi roditelji.21

19 Djevojke i momici su se najčešće ljuljali na ljuljačkama koje se okače na krušku koja je bila naDovištu neposredno iznad Zukića. Posebno su se ljuljale djevojke, a posebno momci. Na Dovištu suse do Drugog svjetskog rata održavale dove (kišne) i pilavi. 20 Krađa podrazumjeva odlazak djevojke sa momkom radi udaje bez znanja i saglasnosti njenihroditelja.21 Pamte kazivači da su roditelji udali svoju djevojku Fatu (Musa) Halilović iz Zukića za momka uMeđeđu. Međutim, djevojka je voljela drugoga momka i pristala udati samo zato što nije htjelaprotiv očeve volje.



79

Ako se momak i djevojka zavole i ona mu obeća poći za njega, a roditelji suzadovoljni sa onim što saznaju o djevojci, oni organiziraju prošnju i tada sesporazumjevaju oko načina sklapanja braka. Budući mladenci bi se dogovarali uzuvažavanje mišljenja svojih roditelja da li će biti svadba sa "prošnjom" ili će sedjevojka "ukrasti". Oni se tada najčešće i "amanete",22 zaruče. Momak je, ukolikoje bio imućniji, davao djevojci prsten, a djevojka je uzvraćala peškir. Zaruka ječesto bila marama, pa čak i ogledalo (špiglo). Bio je i običaj da se amanet djevojci

pošalje po roditeljima ili nekom drugom iz roda prilikom prošnje. Ukoliko se prošnja ugovori nije bilo nikakvih "ogleda" tj. da dođu sadjevojkine strane neke osobe da sagledaju stambenu i drugu situaciju kod

momka, jer se vjerovalo kazivanjima starijih ljudi.

Mladoženja šalje nekoliko muških osoba u prošnju, a obično su prosci biliotac, amidža, dajdža ili neko drugi iz bližnje familije.23 Djevojka i njen otac znaju

kada će doći prosci te se spremi doček tj. kahva, ručak (sofra), a često i užina.Prosci se tom prilikom sa budućim prijateljem ubjeđuju kako bi konačno"isprosili" djevojku (mladu). Mladoženjin otac bi obično pitao budućeg prijatelja"znaš li prijatelju što smo mi došli" a prijatelj mu odgovara "ne znam", "zna onda

tvoja kćerka, ako ti ne znaš".24

Roditelji bi u sobi priupitali djevojku da li pristajena udaju, te ako ona pristaje, otac se vraća u sobu. Ponovo se zalije kahva. Proscine bi pili kahvu dok ne saznaju je li djevojka pristala na udaju i da li su njeni

roditelji saglasni. Nakon pristanka neki domaćini bi znali uslovljavati prosce dadjevojci prethodno kupe razne nakite, pa čak i „struku dukata“. Tada nastaje„pogodba“, gdje se prosci i domaćin najčešće dogovore. Od tada se počnu zvati„prijateljima“.

Djevojka (buduća mlada), obučena i odjevena u najljepše haljine i nakit,izlazi iz sobe i iznosi šerbe25 da počasti prosce. Prvo počasti budućeg svekra, apotom i ostale prosce. Najčešće joj je pomagala druga djevojka koja je držala

tasnu sa šerbetom, a buduća mlada je dodavala čaše sa šerbetom. Kada budućisvekar ispije šerbe buduća mlada poljubi ga u ruku, a on ju je darovao

momkovim prstenom kojeg sam na prst natakne, te dukatom ili madžarijomkoje je nosio najčešće u kožnoj torbi „šarpelju“. Nakon toga, ponovo poljubi uruku momkova i svoga oca, a zatim i ostale prosce, nakon čega izlazi iz sobe. Malo

kasnije, dok prosci razgovaraju, buduća mlada ponovo dolazi u sobu sapomoćnicom i proscima daruju košulje ili boščaluke26, ali obavezno prvo

budućem svekru. Prosci daruju novcem djevojku koja je donijela darove ipomagala mladoj.

22 Isto, str. 92: amanet m. (ar.) preporuka, povjerenje, čuvanje, zavjet, svetinja. 23 U nekim djelovima BiH posebno u Sarajevu bio je običaj da u prošnju idu mokova mati il i udata

sestra. O tome više vidi u djelu: Antun Hangi, Život i običaj Muslimana u BiH, III izdanje, Sarajevo,1990., str: 148.24 Bilo je slučajeva da djevojkinom ocu nepaše momak ili prijateljstvo, a cura, momak i ostali hoćesvadbu, djevojkin otac je svadbu sprečavao vješto govoreći „da mu djevojka nije za udaju jer jemlada, nije iskusna, nije obučena, nezna politi na ruke i td., dok ne odraste i ne nauči sve potrebneposlove“. 25 Isto, str. 585: šerbe -eta n. (ar.) dobro zaslađena voda koja se pije radi osvježenja; obično se jošstavlja kakav mirišljivi začin ili limun. Kod muslimana se gost najprije počasti šerbe-tom pa onda

dolazi kafa i drugo čašćenje. 26 Isto, str. 149: boščaluk m. (pers.-tur.) dar koji se sastoji od odjevenih predmeta zamotanih

u jedan komad platna, u bošču (otud ovaj naziv). Starinski boščaluk sadrži: gaće, košulju,čevru i jagluk ili učkur od svilenog beza zlatom vezan.



80

Tom prilikom u „prošnji“ roditelji, odnosno budući prijatelji, međusobno sedogovore oko svadbe, odnosno koliko će biti svatova, hoće li biti „konjaničkasvadba“ ili „pješaci“ zbog troškova i boljeg dočeka. Bilo je običaja da se isprošenadjevojka u dogovoru sa njenim roditeljima odmah, bez svadbe, povede (uda).

Prije Drugog svjetskog rata na ovaj način udata je Nazifa (Hasan) Ibrić iz Zukićaza Smajla Ibraševića u Međeđu.27 Bio je i običaj da se sestre iz nekog mjesta udajuza dva brata ili amidžića u Zukiće. Pamti se događaj iz 1963. godine kada su

prosci iz Kikača došli u Zukiće i isprosili djevojku Džemilu (Mujo) Ahmetović.Tada su djevojci dali zaruke (mahmudiju28, prsten i minđuše) i ugovorili svadbuza koji dan. Međutim, isprošena djevojka se isto veče uz dozvolu rod itelja udala

za Jusu (Osmo) Halilović iz Zukića. Sutradan ujutro u Kikače je poslana NeziraJusić (Omerovca) da vrati zaruku i darove i prenese da se isprošena djevojkaudala.29

Ukoliko se dogovori svadba, večera se kod djevojkinog oca, a ukoliko suprosci bili iz daleka, znali su i konačiti. Ukoliko su prosci konačili, sutradanujutro, nakon kahve, doručka i dogovora oko svadbe, izgrle se i izljube saproscima koji idu svojoj kući.

Kod kuće momak je iščekivao vijest o prošnji. Od koga prvog sazna da jedjevojka isprošena tu osobu nagradi novcem ili nekim drugim darom. Bio jeobičaj da do svadbe mladoženja ne ide djevojci (budućoj mladoj) u ašikovanje.

Razmak između prošnje i svadbe nije bio uvijek isti, ovisno od toga je limomak spreman, a posebno djevojka. Ako su bili spremni, svadba je bila

nekoliko dana nakon prošnje, a ako nisu čekalo se i petnaestak dana. Roditelji su vodili brigu o tome da djevojka i momak ne budu u rodu.

Postojalo je dvostruko rodbinstvo, po mlijeku i krvi.

Svadba se priređivala ponedjeljkom ili uoči petka, da bi se veselje završilo„đerdekom“ uoči narednog petka.

Bile su najčešće „konjaničke“ svadbe, mada to uvijek nije bio slučaj. Imućnijeporodice su to mogle priuštit, veoma često i sa sviračima. U svatove se pozove onoliko ljudi kako su dogovorili budući prijatelji u

prošnji. Imućnije porodice su obično organizirali svadbe sa većim brojemsvatova, a to je bila čast mladencima i njihovim roditeljima.

Svatovi su se okupljali kod momkove kuće. Odatle kreću uz veselje. Sasvatovima je obavezno po djevojku išao momkov otac, zatim amidže, bližnjirođaci i prijatelji. Momkova majka i sestre ostaju kod kuće da dočekaju svatove imladu. Svi koji su bili u svatovima oblačili su se u najljepša odijela, kao što to činei na Bajram.

Ako je djevojka bila iz komšiluka, svatovi su išli pješice najčešće predvečepa je momku dovedu. A ako je iz drugog sela, ide konjanička svadba ili pješice. Usput su uz potcikivanje, svirale i bubnjeve pjevali pjesmu:

Gorom idu kićeni svatovi, iz gore im nešto progovara,

kud' idete kićeni svatovi,

27 Prema kazivanju Nure (Osmo) Hamzić iz Jajića, rođena 1928.godine (Halilović) u Zukićima. 28 Isto, str. 441: mahmudija f (ar.) turski dukat, kovan za vladavine sultana Mahmuda II.(1808.-

1839.).29 Događaj je prenijela Nura (Osmo) Hamzić iz Jajića, rođena 1928.godine (Halilović) u Zukićima.



81

kud' idete, kud' konje morite,

umrla je prošena djevojka, na umoru majci govorila,

dobro majko svate dočekajte, svakom svatu po boščaluk dajte, mome dragom devet boščaluka, da se znade da je dragu imo'..30

Tekla Sava, mutna i krvava,

na njoj Hana bijele none prala,

zasukala uz ruke rukave,

a uz none gaće ćiftijane. Gledalo je momče jabandžija, spusti Hano niz ruke rukave,

a niz none gaće ćiftijane

da ne gonim đogu preko Save. Crkni pukni momče jabandžijo,

pa naćera đogu preko Save,stade bižat' Hana materina, stiže Hanu u tijesnom sokaku, uze Hanu za bijelu ruku,

pa je baci 'za se na đogata, bijele se ruke oko vrata,

a niz none gaće ćiftijane.

Konja kuje Zijorević Ahmo, dobar mu se konj kovati ne da,

stani đogo, stani dobro mo je,ne kujem te da idem u vojsku,

već te kujem da idem po djevojku..

Mujo kuje konja po mjesecu,

Mujo kuje, a majka ga kune,

Sine Mujo, živ ti bio majci,ne kuju se konji po mjesecu,

već po danu i jarkome suncu..

Kada svatovi dođu mladinoj kući, muške svatove dočeka njen otac, amidža ibližnji rođaci, a ženske svatove djevojkina mati, tetka, strina ili neka bližnjarodica. Nakon što bi se ispitali za zdravlje i za poznanike, svatovi bi se uveli unajljepšu sobu. Tom prilikom momkov otac donosi darove isprošenoj djevojcikoje je obećao u prošnji. Svatovi se počaste šerbetom i kahvom.

Dok svatovi i domaćini razgovaraju, u sobi sa djevojkom bude obikuša ijenđija31, koje su joj pomagale da se opremi. Bio je običaj da momak po jenđiji

30 Stihove kazivala Mina (Mustafa) Halilović iz Zukića, rođena 1925. godine (Smajić) u Seljublju.31 Isto, str. 368: jenđija, jenđa, jenga f. (tur.) djeveruša, svatica, žena ili djevojka koja ide po

nevjestu u svatovima i prati je da ne bi bila sama među muškarcima.



82

pošalje djevojci na dar robu koju je za nju skrojio za svadbu. Nakon što sedjevojka obukla, ona uđe u sobu gdje su bili ženski svatovi koji su je blagosivljali,posebno ako je mlada lijepa govorile su: „Mašallah, mašallah“! Djevojka redomizljubi u ruku očevu i majkinu ebejku, ako su žive, zatim svoju majku, jenđiju iostale. Prisutne su joj opet govorile: „Zdrava, živa i sretna bila i da, ako Bog da,zapamtiš potomstva i veselja od svoje djece“.

Nakon sjela i razgovora uz šerbe i kahvu, isprošena djevojka uđe u sobu i

poljubi svatove u ruku, a oni onda daruju šerbe. Svatovima se obavezno prirediručak, a ponekad i večera. Kada se to sve obavi svatovi se "zagrnu košuljama",maramicama i "pešćirima", a ko nije bio imućan samo je davao maramice ipeškire. Svatovi ponovo daruju onog ko im to podijeli. Okićeni svirači predkućom počnu svirati i pjevati, naručuju se pjesme. Tada nastaje veselje.

Kada sve bude spremno da mlada iz kuće krene, ona najprije poljubi oca,majku i stariju braću u ruku. Roditelji su je tom prilikom savjetovali kako da živi,kako treba slušati, ugoditi mužu i njegovim roditeljima. Te momente često supratile suze majke, braće, sestara i drugih bližnjih.

Mladu iz kuće najčešće izvodi brat, a ukoliko nema brata neko iz bližnje

rodbine i predaje je svekru, koji je t aj čin darovao novcem onoga ko izvede mladu.Kada mladu predaju svekru, ona ga poljubi u ruku, te oko njega ispod ruke

obiđe dva do tri puta, a svekar je pospe sitnim novčićima i bombonama. Djeca segurajući skupe oko mlade i sakupljaju bombone i novčiće. Svatovi počnu pucatiiz lovačkih pušaka. "Čaje"32 počnu "hekati": „Heeeeej, heeeeej, maaašala,maaašala“, a bubnjari udaraju u bubnjeve. Nakon toga, mladu na konja penjunajčešće otac i dajdža. Tada svadba kreće. Prije polaska svadbe muštulukdžija(haberdžija) krene ranije kako bi javili momku i njegovoj majci (svojti) da mlada

dolazi, te za koliko će vremena stići. Pred svadbom je išao glavni svat, a ostali zanjim. Uz mladu su obavezno išle "obikuša", a sa momkove strane "jenđija". Sve do

mladoženjine kuće svirači i bubnjari su svirali i pjevali.Pored navedenih pjesama, pjevala se i ova:

Svo sam zlato za državu dala, nisam dala da se reže zlato, već sam dala da se smijeri rato, smjeri se rato, dođe moje zlato..33

Kada narod u selu primjeti haberdžiju počne se okupljati, i pozvani inepozvani, da dočekaju svatove i vide mladu. Haberdžija se daruje košuljom ilinekim drugim darom, a ukoliko je porodica bila bogatija darovan je dukatom. Bio

je običaj da djeca prije mladoženjine kuće naprave zapreke sa konapcima ili

lozama i postave kape kako bi ih svatovi darovali. Mladoženja (đuvegija) nije išaou svadbu, već mladu čeka kod kuće.

Pred kućom na ulazu se "uzdurišu", pripreme dva ibrika ili bardaka s vodom.Kada svatovi sa mladom dođu pred kuću nastaje „prvo veselje“. Mladoženja bi

32 Isto, str. 159: čajo m. (tur.) šaljivčina koji uveseljava svatove i goste u svadbi.33 Stihove kazivala Zejneba (Džemil) Halilović iz Zukića, rođena 1936. godine (Ahmetović)

Grabovice (Međeđa).



83

prišao i pomogao djevojci da siđe s konja. Taj čin je praćen veseljem, svirkom ipucanjem, a čaje su "hekali" po nekoliko puta: „Heeeeej, heeeeej, maaašala,maaašala“.

Tada bi se zapjevala pjesma:

Šta u dvoru, šta pred dvorom, sitno žubori, ono majka sina ženi, pa se veseli,

svi se redom veseliše, majka najviše, doveli joj đul 34 nevjestu, đulom miriše, pružila se zlatna žica sa vedra neba, savila se mladoženji oko fesića, sa fesića đul nevjesti oko duvaka..

Djevojke su pjevale:

Oj đevere falo naša, daruj nama naše kolo,

naše kolo nije mnogo nama valja putovati

i u putu potrošiti.

Pjevala se i ova pjesama:

Kad se ženi aga Hasanaga, sa daleka lijepom djevojkom,

tri konja gorom umorila,

na četvrtom dvoru doputovala. Kad je došla pred bjele dvore,

njoj izlazi mio svekar, babo.Sjaši s konja mila snaho moja, Nit' ću sjahat nit'ću se odmarat, dok ne vidim za koga sam došla. Kad izlazi mila svekrvica,

sjaši skonja mila snaho moja, nit' ću sjahat nit'ću se odmarat, dok ne vidim za koga sam došla. Noj izlazi ago Hasanago,

od jordama u jemenijama,

sjaši s konja, nevjernice moja, sjaši s konja, umori mi konja, nisi mi ga od babe dovela.

O, Boga mi, ago Hasanago,

da se konji od babe dovode,

ja bi tebi četiri dovele, i petoga ata nejahata.35

34 Isto, str. 254: đul m. (pers.) ruža, ružica. 35 Pjesmu kazivala i pjevala hadži Nura (Osmo) Hamzić iz Jajića rođena Halilović u Zukićima1928.godine.



84

Uz veselje, mladoženja bi mladu držeći za ruku doveo do ibrika na ulaz kućeiz kojeg bi prolila vodu. Bio je to običaj radi sreće, odnosno „da za njom (mladom)sreća kao voda teče“.36

Na samom ulazu u kuću određena osoba čekala bi mladence i dala im pojednu kašičica meda. Nakon toga na ulazim vratima kuće mladoženja se jednomrukom oslone na nadvratnik (dovratak) ispod koje mlada prođe i bismilom ulazi ukuću.

U najljepšoj sobi mladoženjina majka (svekrva) je čekala mladence. U sobuje prvi ulazio mladoženja pa mlada, koja prvo poljubi svekrvu, a zatim svekrva

nju poljubi i obično kaže "zdrava i živa bila koja nisi prevarila". Zatim izljubi i

sina te im poželi zdrav, sretan i hairli život. Bio je i običaj da mlada sa sobomponese Kur'an ili Mushaf, umotan u peškir, sa kojim ulazi u kuću noseći ga podpazuhom.37 Ako slučajo ne ponese sa sobom mladoženjini joj pripreme i dodajupomenutu Knjigu. Za njima u kuću ulaze i ostali svatovi, popije se šerbe, kahva, tese stavlja sofra da bi se jelo. Veselje bi trajalo do ka sno uvečer. U mladoženjinojkući „obikuša“ se zadržava tri dana, a mlađi brat i rođak najčešće samo prenoće, ito ako su iz daleka.

Sutradan nastupa šerbe. Poslije doručka "čaje" idu od kuće do kuće pocijelom naselju i "heče". Prvo počnu od svekrove kuće, te ih on daruje najboljim

pijetlom i novcem. Zatim ih slično daruju i ostale komšije. Do ručka oni obiđucijelo naselje i vraćaju se domaćinu na ručak.

Ruho je stizalo za mladom uoči pilava. Ruho se sastojalo od haljina, ćilima,bošče, halija – ćilima, peškira i marama koje je mlada sama prije udaje izrađivala.To ruho mlada objesi preko „srga“ ili preko užadi u sobi, kako bi prisutni vidjelišta mlada sve zna raditi i napraviti.

Veselje je trajalo sve do petka kada nastaje „pilav“. Tu se igralo kolo okolo uz

šargiju, svirale, bubnjeve, dvojnice „ravno kolo“, a uz šargiju „poskakuša“.

U četvrtak uoči „pilava“ bila je kna38

i šerijatsko vjenčanje. Ceremoniju kneobavljale su najčešće tri djevojke i obikuša. Kna se počne pripremati prije akšamnamaza i mješa se sve dok ne prođe akšam. U pripremljenoj sobi sa dušecima iprostrijetim čaršafima od ruha koje je došlo uz mladu započinjalo se sa knom.Mlada sjede na dušeke koji su bili na sredini sobe pa joj na glavu stave duvak kojijedna žena podizuje (treska) dok mladu ne okniju. Najprije joj "okniju" desnu

ruku do zglavka i desnu nogu do članaka, a potom isto tako lijevu ruku i lijevunogu. Kada je okniju omotaju joj ruke i noge aspurlijom39 koja se povežepovezom da ne spadne.

Dok mladu kniju, po dvije djevojke i poneka mlada nevjesta oko mlade

"kolaju" i najčešće pjevaju pjesme, ponavljajući stihove po dva puta:

Pođi kolo pođi bolje,

36 Ovaj običaj je bio prisutan i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. O tome više vidi u djelu: S.Kulenović, Janja – etnološka monografija, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knjigaXIV, Tuzla, 1982., str: 203.37 Tim činom se vjerovalo da će mlada biti pobožna i pokorna prema Bogu i starijima. 38 Isto, str. 410: kna f.(ar.) biljka i prah od biljke Lawsonia intermis L. Koji se koristi kao

kozmetičko sredstvo, služi za bojenje ruku, nožnih prsti i kose; svadbeni običaj kod muslimana

knenja mlade prije prve bračne noći, đerdeka. 39 Isto, str. 502: aspurlija (haspurlija) f. (tur.) tanka crvena marama koju su ranije muslimankeupotrebljavale kao povezaču ili kao pojas; crveni veo, vezan i okićen zlatnim kolutićima (pulama),kojim se prekrivaju mlade nevjeste.



85

šta je kolu pa ne mere, a ja mogu, hvala bogu..

Pjevale su i ove pjesme:

Mladoženj, uzvij brke, oknismo ti ženi ruke, uzvij bolje, okni smo joj obodvoje.

Pružila se zlatna žica iz vedra neba, savila se mladoženji oko fesića, sa fesića đul nevjesti oko duvaka, nek se sjaji naša snaha među drugama..

Dok djevojke pjevaju pjesme mlada leži oknivena sat, a ponekad i više.Običaj je bio da legne na desnu ruku gdje joj u zagrljaj dodaju i povale muškodijete i počnu ga štipati dok dijete "ne zakreči", odnosno zaplače. Tim činom sevjerovalo da će mlada biti plodna i da će imati muške djece. Nakon toga djevojke

uzdurišu ibrik čiste vode i leđen. Mladoj odviju povez i haspurliju kojoj su bilepovezane ruke i noge, nakon čega joj operu desnu ruku i desnu nogu, pa zatimlijevu ruku i lijevu nogu. Ostatak kne podjelile bi djevojke i žene koje su je knileda se i one kod kuće okniju. Nakon toga mlada ustaje i poljubi najprije svekrvu u

ruku, pa onda redom ostale žene. Pamti se da je običaj knenja u Zukićima bioprisutan do 1976. godina kada je zanji put oknivena mlada Mina (Ohrana)

Halilović, rođena Mujkić iz Dugog Dijela. Ovaj običaj u istim ili sličnimvarijacijama bio je zastupljen kod muslimanskog stanovništva širom Bosne iHercegovine.40 Te večeri u naselju je bila igranka gdje su se okupljali skoro svimještani.

Iste večeri, nakon jacije namaza, ukoliko nije bilo zapreka obavljalo sešerijatsko vjenčanje. Ukoliko su mladenci bili rođaci po mlijeku, nisu se mogliuzeti i vjenčati,41 dok su se rođaci po krvi mogli, u vrlo rijetkim slučajevima, uzetii vjenčati. Vjenčanje su obavljale hodže u skladu sa šerijatskim propisomugovarajući nićah42 i mehri muadžel43, a nakon tog čina vjenčanje se kasnijeobavljalo kod matičara, a nekada ranije kod kadije.

Nakon vjenčanja bio je i đerdek,44 prva bračna noć. Te večeri u sobi gdje ćebiti đerdek strina ili starija snaha duvakom45 prekriju mladu koja se "poduvači".

40 O ovim običajima više vidi u djelima: Antun Hangi, Život i običaj Muslimana u Bosni i

Hercegovini, III izdanje, Sarajevo, 1966., str: 165-169.; S. Kulenović, Gračanica i okolina – antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istične Bosne, Tuzla, 1994.; str: 223. 41 O navedenom običaju više vidi u radu: Samir Halilović, Običaji oko rođenja djeteta u Zukićima(do sredine XX stoljeća), Časopis „Baština sjeveroistočne Bosne“, broj IV, Tuzla, 2011., str.: 101.-115.42 Nićah je bračni ugovor koji se sklapa prilikom sklapanja braka kojim se mladoženja obavezuje daukoliko se brak raskine po njegovoj želji, žena bude materijalno obezbjeđena. Vidi A. Škaljić, Isto,str. 492: nićah (tur.) brak, vjenčanje. 43 A. Škaljić, Isto, str. 453: mehr (ar.) gotovina ili imovna koju prilikom sklapanja barka muž daje, ilise obavezuje dati ženi, odnosno na koju žena ima pravo, pod izvjesnima uslovima, samimsklapanjem braka. Mehr je ustanova šerijatskog prava koji osigurava ženi ličnu svojinu na izvjesnoj

imovini dok je u braku, kao i u slučaju prestanka braka. Obično se jedan dio mehra daje prije iliprilikom vjenčanja (mehri-muadždžel), a drugi dio (mehri –muedždžel) u slučaju prestanka brakausljed smrti ili razvoda.44 Isto, str. 249: đerdek m. (tur.) soba u kojoj mladenci provedu prvu bračnu noć.



86

Dok se mlada pripremala u sobi za đerdek bio je običaj da mladoženja bude saomladinom ispred kuće na veselju. Kada mlada bude spremna, bližnji rođaci bidopratili mladoženju do sobe kod mlade, uz izgovaranje tekbira. Iščekujući da uđeu sobu omladina i njegovi ahbabi naprave prolaz kao špalir do sobe u kojoj jemlada. Kada dođe taj trenutak da mladoženja krene prema sobi, njegovi ahbabi imomci počnu ga gađati kapama, fesom i beretkom, a neki su znali gađati iopancima uz procikivanje, smijeh i dobacivanje.46 To je bio zanimljiv i smješan

čin, posebno ako se mladoženja ne izvuče da ga ne pogode. U sobi, žena koja jepokrila duvakom mladu, dočekuje mladoženju, koji je poljubi u ruku. Ona tadaizlazi iz sobe, a mladoženja ostaje sam sa mladom.

Predanja govore o tome kada mladoženja i mlada ostanu sami, mladoženjaotkrije mladu i tada ko prvi progovori, vjerovalo se da će prije umrijeti. Isto tako,mladoženja stane mladoj na nogu i ako ona prva progovori, prije će umrijeti.

Bio je i običaj da se skuha hljeb (pogača) koji popola razlome mladoženja imlada. Ko otkine veći komad vjerovalo se da će imati „veću nafaku“ i da će „dužeživjeti“.47

Napolju bi trajalo veselje dok mladoženja ne uđe u sobu sa mladom. Svatovi

se nakon ispijanja kahve, šerbeta, večere i pušenja duhana polahko razilazesvojim kućama.Sutradan ujutro mladenci obavezno porane. Mlada priprema i pravi kahvu, te

poradi po kući. U početku su joj pomagale svekrva ili zaova. Isto jutro u petak i svirači porane pa pred kućom mladenaca zapjevaju

pjesmu:

Ustaj mlada, ustaj dušo, dijeli darove.

Ja sam mlada, ja sam luda,

nemam darove.Kad si mlada, kad si luda,

što si se udala. Udala me mila majka,

nisam ni znala.

Žene i djevojke iz sela dolaze mladencima na šerbe noseći im razne darove(novac, nakit, odijela, hranu). Nakon svirke i pjesama domaćini daruju svirače itako nastaje veselje, odnosno "pilav". Na to veselje dolaze momci i djevojke iz sela

i okolnih mjesta. Pilav se najčešće održavao na Dovištu iznad Zukića, posebno

ako je bilo puno naroda. Nekada su bili i u avlijama domaćina, ukoliko jeprostrana avlija. Na pilavu, gdje god bio, mladenci prvi zaigraju u kolo, a onda im

se pridruže djevojke, momci, žene i drugi. Bilo je prilika da se braća ublizu ožene,pa im pilav bude zajednički, u isti dan. Pored svirke, pjesme i kola, momci i

djevojke bi se upoznavali, begenisali, pa i ašikovali.

45 Isto, str. 230: duvak m. (tur.) veo nevjeste, tanka koprena kojom se mlada prekriva preko glave ili

lica.46 Običaj saznali od Osmana (Osmo) Halilović rođen 1932.godine i hadži Huseina (Osmo) Halilovićrođen 1938.godine iz Zukića. 47 Ovaj običaj bio je zastupljen kod muslimanskog stanovništva širom Bosne i Hercegovine. O tomeviše vidi u djelu: S. Kulenović, Gračanica i okolina – antropogeografske i etnološke odlike, Muzejistične Bosne, Tuzla, 1994.; str: 223.



87

Na svadbama i pilavima neposredno nakon Drugog svjetskog rata svirali su i

pjevali braća Hamid, Abid i Rašan iz Prnjavora.48

Šezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeća na pilavima u Zukićima iokolnim naseljima najčešće je svirala i pjevala izvorna grupa „Kalesijska trojka“na čelu sa Hasanom Šabanovićem zvanim Šabanija. Sa njim u grupi bili su RamoNovačinović i Šaban Salkić. Hasan i Ramo svirali su violinu i svirale, a Šabanšargiju i bubanj.49

Pored „Šabanija“ kasnije na pilavima najčešće je svirala i pjevala izvornagrupa „Kalesijski slavuji“. Pamti se da je u Zukićima tokom osamdesetih godinaXX stoljeća bilo više svadbi sa pilavima i to kada se oženio Mehdin (Meho)

Mujanović i Hrusto (Hamid) Ahmetović 1980. godine (na Dovištu), zatim,Mehmed (Mujo) Ibrić 1983.godine i Zijad (Smajl) Ibrić 1983.godine. Zna se dasu „Kalesijaski slavuji“ svirali i pjevali na pilavima kada su se oženili Halid(Husein) Halilović 1984.godine, Ruždija (Hasan) Halilović 1984. godine i Omer(Adem) Ročević 1985.godine.

Zadnje svadbe sa pilavima bile su 1988. godine kada se oženio Zijad (Smajl)Ibrić, Hazir (Nezir) Ahmetović i Nedžib (Alija) Ahmetović. Pilav se održavao na

mjestu današnje džamije. Tada je osim na pilavu kod Zijada Ibrića, svirala ipjevala izvorna grupa „Kalesijski slavuji“. Nakon te godine u Zukićima nestao jeobičaj da uz svadbu budu i pilavi.

Iako je petkom bio pilav, odnosno veselje treba istaći da su muškarciredovno obavljali džumu namaz u najbližoj džamiji u Hemlijašima, a neki i uMeđeđi.

Kada se veselje završi, gosti se polahko razilaze, sviračima se plate njihoveusluge i tada se završava svadbeno veselje.

Petnaestak dana poslije svadbenog veselja mladoženja sa mladom, ocem i

majkom, kao i bližnjom rodbinom, ide puncu i punici u pohode, a sutradan je

mlada sa dvije, tri mlađe žene iz mužove rodbine išla ponovo kod majke namrvice.

Nakon petnaestak dana punac i punica sa svojim bližnjima pohode kod zeta isvoje kćeri. U tim pohodima međusobno bi jedni drugima donosili darove. Na tajnačin su obavljeni oficijelni posjeti prijatelja, a kasnije su slijedile posjetemladencima od strane ostale rodbine.

U daljnjem životu mlada nevjesta trudila se da ugodi i pazi muža svoga, dapoštuje svekrvu, svekra, ostale ukućanje i rodbinu, a naročito starije. Muža jenaročito slušala i sa voljom radila ono što joj zapovjeda. Naravno, i muž jepoštovao svoju ženu. Muž i žena su se međusobno zvali imenima. Muž koji je

vrijedan, koji opskrbljuje porodicu svim što je potrebno i koji voli svoju ženugovori o tome da je porodica sretna i da se živi u slozi i ljubavi. Međutim, bilo jeslučajeva da pojedini muževi neuredno dolaze kući, idu bez žene po sjelima,kahvama, ne brinu mnogo za ženu i porodicu. U takvim brakovima javljale su senesuglasice i brakovi bi bili nesretni.

Mladi roditelji su, iz vlastitog iskustva i odgoja, nastojali prenositi vrijednosti

i norme patrijahalnog života i na svoju djecu.50 Te navike i običaji stvarali su

48 Prema kazivanju hadži Huseina (Osmo) Halilović rođen 1938.godine iz Zukića.49 O tome više vidi u radu Rusmira Djedovića „Kad Ibro pođe zemlju da brani“, Gračanički glasnikbroj 35/XVIII, str.: 140.-145.50 O običaju odgajanja djece više vidi u radu: S.Halilović, Običaji oko rođenja djeteta u Zukićima (dosredine XX stoljeća), Časopis „Baština sjeveroistočne Bosne“, broj IV, Tuzla, 2011., str.: 109.



88

prijatnu atmosferu, pa su i njihova djeca odgajana u miru, sa određenim dobrimnavikama. U te navike utkane su vjerske i običajne norme koje su djeciomogućavale dobar odnos sa komšilukom, generacijom i odraslima u okolini tepredispozicije da kasnije budu dobri roditelji.

Na taj način dijete, a kasnije odrasla osoba, bila je spremna preuzeti obavezekoje mu godine donose. Lakše su uspostavljali kontakt sa momcima ilidjevojkama i pripremali se za ženidbu, udaju i preuzimanje obaveza odgajanja

djece na način kako što su njih učili i odgajali njihovi roditelji.

ZAKLJUČAK

Naselje Zukići nalaze se sjeveroistočno od Kalesije, na udaljenosti od oko 7km. Smješteno je na području gornjeg toka rijeke Bukovice. Pored naseljadolinom Bukovice prolazi magistralni put koji naselje saobraćajno povezuje sapodručjem općina Kalesija i Sapna.

Prema veličini teritorije, pripadaju grupi seoskih naselja srednje veličine samalo zbijenih zaselaka u staroj jezgri Zukića, te nešto razbijenijim, raštrkanijim

tipom u mahali Usjeline i novom dijelu Zukića u dolini Bukovice. Nacionalnustrukturu stanovništva čine Bošnjaci.Prikupljeni materijali, kao i brojne nesabrane priče i predanja, govore o

tome da su običaji Zukića, pa i šire, u prošlosti bili vrlo bogati. Život i običaji Bošnjačko – muslimanskog stanovništva Zukića prije Drugog

svjetskog rata nisu naučno istraživani. Etnološko – folklorna istraživanja tek udrugoj polovini XX stoljeća pokazala su raznovrsnost života i običaja seoskogstanovništva, kao i razlike u intezitetu orijentalnih uticaja između gradskog iseoskog stanovništva, gdje su ti uticaji, kako u materijalnoj tako i duhovnojkulturi, bili slabiji nego kod gradskog stanovništva. To je ponajviše evidentno kod

starije ženske nošnje, običaja i vjerovanja. Brojni običaji su potpuno nestali, poput načina ašikovanja, sijela,konjaničkih svadbi, pilava, tradicionalne muške nošnje, običaja održavanja dova,moba i hvatanja omahe. Kod ženskog stanovništva u nošnji se zadržalo višestarinskih elemenata kao što je šamija i dr. Međutim, u novije vrijeme sve višeizostaje tradicionalna narodna nošnja. Način pozdravljanja se i danas temelji navjerskim i islamskim propisima. Običaji ugošćavanja značajno su promjenjenijer je promjenjen način življenja i okolnosti u kojima se posjećivanje rodbine iprijatelja odvija.

Neke radnje iz prijašnjih svadbenih običaja, zatim običaja oko rođenja

djeteta, ispraćanja hadžija, te običaja oko smrti, u nešto izmjenjenom obliku,održavaju se i danas.Zbog opširnosti običaja, odabrao sam opisati najinteresantnije svadbene

običaje do osamdesetih godina XX stoljeća nastojeći istaći bitne karakteristike idetalje tih običaja kako bi čitaoci mogli dobiti potpunije saznanje o običajima sakojima se stoljećima nekad živjelo.

Međutim, zbog promjene načina i uslova življenja krajem XX stoljeća,tradicionalni svadbeni običaji iz tog i ranijeg perioda, koji se odnose nabegenisanje, ašikovanje, sijela uz komušanje kukuruza, konjaničke svadbe sasviračima uz svirale i bubnjeve, da mladoženja čeka mladu kod kuće, knenje

nevjeste prije prve bračne noći, da čaje heče od kuće do kuće po selu, zatim,



89

ljuljačke i neki drugi detalji svadbenih običaja potpuno su izobičajeni i nestali do1980.godine, dok se običaj održavanja pilava zadržao do 1988.godine.

Koliko su opisani običaji bili u skladu sa islamskom tradicijom, nisam seupuštao u ocjenu.

Danas je sve manje starijih osoba koji od toga još ponešto pamte. To jepredstavljalo poteškoće u nastanku rada i prikupljanju određenjih detalja iznavedenih običaja koji nigdje ranije nisu zabilježeni kao i nedostatak pisanih

izvora. Rad je obogaćen brojnim orijentalizmima čije je značenje objašnjeno ufusnotama.

PREGLED IZVORA I LITERATURE

NEOBJAVLJENI IZVORI:

1. Samir Halilović, Antropogeografske i etnološke odlike naselja Zukići(diplomski rad), Filozofski fakultet Tuzla, odsjek za historiju i geografiju,

Tuzla, maj 2001.godina

2. Smajil Latifović, Govor Zukića (seminarski rad) Filološki fakultet,

Beograd, 1979.

LITERATURA:

1. Antun Hangi, Život i običaj Muslimana u Bosni i Hercegovini, III

izdanje, Sarajevo, 1990.

2. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo,1966.

3. Dr. Salih Kulenović, Janja – etnološka monografija,Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knjiga XIV, Tuzla, 1982.

4.

Dr. Salih Kulenović, Gračanica i okolina – antropogeografske i etnološkeodlike, Muzej istične Bosne, Tuzla, 1994.

5. Dr. Salih Kulenović, Etnologija sjeveroistočne Bosne, 2, Muzej istočneBosne, Tuzla, 1995.

6. Dr. Salih Kulenović, Etnološka razmatranja naselja i stanovništva naprostoru Površinskog kopa uglja „Dubrave – Južna sinklinala“, Članci igrađa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knjiga XV, Tuzla, 1984.

7. Dr. Enver Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva BiH, Sarajevo,1998.

8. Dževad Tosunbegović, Gornja Spreča, Prilozi za monografiju sa

posebnim osvrtom na prošlost kalesijskog područja, Kalesija, 2007. 9. Milenko S. Filipović, Prilozi etnološkom poznavanju sjeveroistočne

Bosne, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Građa, knjigaXVI, Sarajevo 1969.

10. Rusmir Djedović, Kad Ibro pođe zemlju da brani, Gračanički glasnik broj35/XVIII., 2013.

11. Samir Halilović, Običaji oko rođenja djeteta u Zukićima (do sredine XXstoljeća), Časopis „Baština sjeveroistočne Bosne“, broj IV, Tuzla, 2011.

12. Samir Halilović - Mujo Zulić, Kalesija (crtice iz kulturno-historijske

prošlosti), Kalesija, 2003.



90

13. Šaban Hodžić, Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije usjeveroistočnu Bosnu između 1788. i 1862., Članci i građa za kulturnuistoriju istočne Bosne, knjiga II, Tuzla, 1958.



91

Fadil Hujdurović, muzejski kustos

Izvorna muzika – naša muzika, blago koje nestaje

I UVOD

Općenito o izvornoj muzici

U etnomuzikologiji i muzičkoj kulturi, pojmovi narodna, izvorna itradicijska muzika predstavljaju onu vrstu muzike koja nastaje u običnomnarodu, koja je slušana od naroda, koju izvode svi članovi zajednice (ne samoprofesionalni muzičari), te koja se prenosi usmenom predajom. Svi ovipojmovi su tokom druge polovine 20. stoljeća, pod uticajem globalizacije,

masovnih medija i opće komercijalizacije, mijenjali svoje značenje. Izvorna

muzika s kraja šezdesetih godina, javno izvođena i na prvim nosačima zvuka,bila je uistinu najbliža onoj autentičnoj muzičkoj tradiciji seoskog narodasjeveroistočne Bosne. Karakteristično sprečansko polifono pjevanje (prikojem pjevač povede napjev, a njegov se pratilac uključuje i preuzima pjesmu,

“pokrivajući” ga svojim glasom dok prvi pjevač uzima dah), te korištenjećemana (violine) i šargije, a ponekad i dviju zurli i bubnja. Takva se vrsta

muzike u narodu sjeveroistočne Bosne prenosila s koljena na koljeno, a pjevalose i sviralo “sluhom”.

O izvornoj narodnoj muzici karakterističnoj za sjeveroistočnu Bosnu,naročito potez Kalesija – Gračanica – Derventa, vrlo je malo pisano u literaturi. Ta

muzika i pjesma se odlikuje vrlo specifičnim pjevanjem, obično sa dva glasa ipratnjom violinama i šargijom. Jako je popularna u seoskim sredinama

navedenog dijela Bosne i svoje “zlatno vrijeme” je imala sedamdesetih i

osamdesetih godina 20. stoljeća, a i danas je dosta popularna. Ako na području sjeveroistočne Bosne i Hercegovine i Tuzlanskog kantona

pokušamo izdvojiti neke izrazite pojave tradicionalne narodne kulture iz oblastinematerijalnog naslijeđa, “izvornu muziku” ne možemo nikako zaobići.1

U okviru ove teme poseban osvrt će biti dat na izvornu muziku i njen razvojna području Kalesije.

Historijski razvoj i osnovne karakteristike izvorne muzike

Iako korijeni i raniji historijski razvoj tradicionalne narodne muzike i

pjesme na ovim prostoima nisu istraženi i poznati, može se pretpostaviti da jeto teklo slično kao u drugim krajevima Bosne i kroz karakteristične historijskeperiode, sa općim uticajima tih doba: svakako, kroz cijeli osmanski period, zatimkroz razdoblja austrougarske uprave i između dva svjetska rata. Taj tok jezavršio koncem Drugog svjetskog rata i naglom promjenom društvenih,ekonomskih i kulturnih prilika od 1945. godine. Tako smo imali situaciju da je

1 Rusmir Djedović, Prilog poznavanju razvoja „izvorne muzike“ u okolini Gračanice, Gračaničkiglasnik - Časopis za kulturnu historiju, br. 34/17, novembar 2012., Monos, Gračanica, str. 217.



92

tokom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća izvorna muzika bila namarginama društvenih i kulturnih tokova, te je pomalo, poput svih tradicijskihmuzičkih izraza, bila potisnuta u drugi plan, opstajući u zabačenijim itradicionalnijim krajevima, a njeni izvođači su bili rijetki.

Prelomna godina kada izvorna narodna muzička tradicija sjeveroistočneBosne, doživljava svoj preporod i popularizaciju kroz nama danas dobropoznatu “Izvornu muziku”, je 1969. Te godine se snimaju prve ploče sa danas

kultnim pjesmama: Kad Ibro pođe zemlju da brani, Kad zapjeva Ilija i Marko, iKalesijo puna si mi cvijeća. Ove pjesme su snimile izvorne grupe: Kale-sijska

trojka, Braća Begići i Braća Babajići. Od te godine u masovnoj seoskoj narodnojkulturi sjeveroistočne Bosne izvorna muzika postaje dio svakodnevnice i dio

identiteta.2

U tradicionalnoj izvornoj muzici sjeveroistočne Bosne postoje različitevrste narodne muzike, različiti instrumenti (gusle, diple, zurle ili svirale,bubnjevi, violine, šargija, bugarija, saz...), te načini pjevanja (jedan, dva, tri glasa)

– sa i bez muzičke pratnje. Danas najrasprostranjeniji oblik je onaj koji najčešćenazivamo izvorna muzika sjeveroistočne Bosne.

Jedna od osnovnih etno-muzikoloških i tradicijskih odlika izvorne muzikeje njena muzička pratnja koju čine violina i šargija. Violina se u narodu zove joši ćemane. Obično su u izvornoj grupi jedna ili dvije violine (od kojih je jednavodeća, a druga prateća). Šargija je, uz violnu, gotovo redovna pratnja jednog ili

više pjevača. Ovaj žičani trzalački instrument je u narodu sjeveroistočne Bosneprihvaćen po dolasku osmanske uprave. Sredinom 20. stoljeća, još uvijekpostoje i bugarije (manje tambure).3

II IZVORNA MUZIKA U KALESIJI

Naselja u dolini rijeke Spreče od davnina si poznata po tradicionalnoj –

izvornoj muzici, sa violinom i šargijom ili sazom. Kalesija u ovoj „muzičkoj vrsti“zauzima lidersko mjesto, ne samo u dolini rijeke Spreče, nego i mnogo šire.

Kada su sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, nekako iznenada, sa u tovrijeme rijetkih gramofona odjeknule prve pjesme izvorne muzike snimljene na

“čudu” zvanom singlica, a pjevali ih Kalesijska trojka“ i “Kalesijski zvuci” izKalesije, “Raspjevani slavuji – braća Babajići” iz okoline Gračanice, “BraćaBegić” iz Dervente, a kasnije i Halid Musić i grupa “Sijelo”, narod je ekspresnozavolio njihovu muziku.4

Pjesme koje su pjevali Hasan Šabanović o svojoj Kalesiji, Ismet Babajić iHazim Hodžić o čobanici ljepotici, Ilija i Marko Begić o Posavini i prvimljubavima, Halid Musić o fruli koja svira i u srce dira, pokrenule su pravu lavinu

u diskografskim kućama i jagmu za izvornjacima. Snimane su nove i novesinglice, stvarani hitovi, punile se dvorane, radio-televizijske kuće bile suzatrpane željama slušalaca i gledalaca za izvornim pjesmama, a pjevači suzadovoljno trljali ruke.

2 Rusmir Djedović, isto, str. 219. 3 Rusmir Djedović, isto, str. 219. 4 www.radio-feral.ba



93

Fotografija 1: Kalesijska trojka

Popularnost kalesijske izvorne muzike počela je 1969. godine, pojavomizvorne grupe „Kalesijska trojka“. Prve pjesme: „Kalesijo puna si mi cvijeća“,„Kad Ibro pođe zemlju da brani“, „Što je sela okolo Međaša“, „Kad zapjevaKalesijska trojka“, ovu su izvornu grupu dovele na vrh popularnosti u cijelojtadašnjoj državi.5

Nezaobilazna izvorna grupa sa kalesijskog područja, svakako je i grupa„Kalesijski zvuci“.6 Njihova prva singl ploča pod nazivom „Selo moje maleno“,izdata je 1981. godine. Sa

novim pristupom, saelementima folka u izvornoj

muzici, ova grupa je takođerprivlačila veliku pažnjujavnosti.

Fotografija 3: Kalesijski zvuci

Nastupali su širom tadašnje države, a nebrojene nastupe imali su i uinostranstvu. Poznate su njihove pjesme „Selo moje maleno“, „Sedam puta lolase ženio“, „Komšinice preko puta“,...7

5 Fuad Halilović, Knjiga o Kalesiji, Općina Kalesija, 2012., str. 117.6 Fuad Halilović, isto, str. 117. 7 Fuad Halilović, isto, str. 118.

Fotografija 2: Poleđina prve gramofonske ploče Kalesijske

trojke sa popisom pjesama



94

Značajno mjesto u povijesti kalesijske izvorne muzike pripada i izvornim

grupama „Kalesijski slavuji“, „Borogovske lole“, „Raspjevana porodica“,„Kalesijski dijamanti“, te grupa „Zlatne žice“.8

Da je kalesijsko podneblje nepresušno vrelo izvođača izvorne muzikedokazuju i aktuelne, nešto mlađe ali veoma popularne izvorne grupe: „Mirsada ijarani“, „Odjek Vukovija“, „Ritam srca“, „Braća Hasanović“, „Enesove zlatnežice“, i druge izvorne grupe.

Kad Ibro pođe zemlju da brani

U Izvornoj muzici sjeveroistočne Bosne, pjesma „Kad Ibro pođe zemlju dabrani” jedna je od najpopularnijih pjesama ove vrste tradicionalne narodnemuzike. Pjesmu je snimila

izvorna grupa „Kalesijskatrojka“ iz Kalesije, 1969.godine, kojom je obezbijedila

posebno mjesto među

ostalim grupama ovogmuzičkog žanra. Ubrzonakon snimanja pjesma stičekultni status, a mnogi je i

danas smatraju svojevrsnom

himnom „izvorne muzike“sjeveroistočne Bosne.9

Fotografija 4: Kalesijska trojka

Pjesma „Kad Ibro pođe zemlju da brani“, pjevala se šezdesetih godina 20.stoljeća u Gornjoj Spreči, naročito u selima oko Tupkovića i Jelova brda.Ispjevana je u tradicionalnom narodnom stilu (iza vodećeg glasa išao je pratećiglas) i uz pratnju violina (ćemana) i šargije, kao tradicio nalnih narodnihinstrumenata ovog dijela Bosne. Na gramofonsku ploču ovu pjesmu snimila jeizvorna grupa „Kalesijska trojka“, krajem šezdesetih godina 20. Stoljeća.

Lider ove izvorne grupe, od njenog osnivanja pa sve do danas, je Hasan

Šabanović, zvani Šabanija, jedan od najpoznatijih „izvornjaka“ na ovimprostorima. Počeo je svirati violinu još od 1956. ili 1957. godine. Prvobitno jenapravio sam sebi violinu i sam naučio svirati uz nju. Učio je po sluhu, slušajućikako t o rade drugi svirači violine.10

Izvorna grupa pod nazivom „Kalesijska trojka“ nastupa zajedno još od1960. godine u sastavu: Hasan Šabanović, violina i svirale; Ramo Novačinović(rođen 1942. godine), i Šaban Salkić (rođen oko 1920., a umro oko 1995.

godine, u Njemačkoj), šargija i bubanj. Od samog početka grupa pjeva u tri

8 Fuad Halilović, isto, str. 118. 9 Rusmir Djedović, Kad Ibro pođe zemlju da brani, Gračanički glasnik - Časopis za kulturnu

historiju, br. 35/18, maj 2013., Monos, Gračanica, str. 140.10 Rusmir Djedović, isto, str. 141.



95

glasa, što je čini jedinstvenom među svim drugim izvornim grupama (ostalepjevaju u dva glasa).11

Kalesijski zvuci, neuhvatljivi ritam Sarajeva

Kroz tekst se, do sada, na više mjesta naglašavala specifičnost izvornemuzike kalesijskog područja. Svojevrsni fenomeni su, svakako, izvorne grupe

„Kalesijska trojka“ i „Kalesijski zvuci“. Zbog svoje popularnosti bile su, a i danasjesu, predmetom istraživanja kako domaćih tako i stranih istraživača. Velikidoprinos poznavanju izvorne muzike ovih područja sa naučnog aspekta dao jemr. Rusmir Djedović. Također, pjesma „Kad Ibro pođe zemlju da brani“, koju je1969. godine snimila „Kalesijska trojka“, obrađivana je i na Filozofskom fakultetuUniverziteta u Tuzli, a svoj doprinos u tom smislu dao je i doc. dr. Mirsad Kunić.

Kalesijski zvuci su, zbog specifičnosti svog muzičkog izraza i njegovog„prijema“ kod publike, kao i uspjeha na stvaralačkom planu – velikog broja

snimljenih ploča i pjesama, pobudili interesovanje istraživača i izvan granicabivše države.

Tako je izvorna grupa „Kalesijski zvuci“ našla svoje mjesto u svjetskojenciklopediji muzike, a britanski istraživač Kim Burton donosi zanimljivpropratni tekst uz album „Kalesijskih zvuka“ 1991. godine, pod nazivom

„Kalesijski zvuci, neuhvatljivi ritam Sarajeva“ . U nastavku donosimo tekst Kima

Burtona koji je koliko znamo po prvi puta preveden na bosanski jezik i

pristupačan široj javnosti:

SAD NA JEDNU, SAD NA DRUGU STRANU.

Bajram je, proslava kraja mjeseca posta, Ramazana, u selu Donji Rainci u

istočnoj Bosni. Sa članovima Kalesijskih zvuka sjeli smo u lokalnoj kafani čekajućida se vrijeme popravi i proslava nastavi napolju. Hasan Požegić odlučio je da se jedan iz našeg tima oženi konobaricom, i taman se spremao da je pozove i počne joj pjevati hvalospjeve u našu čast, kad kiša prestade, pa izađosmo vani da se pridružimo gomili koja se okupljala u kolo i plesala sad na jednu, sad na drugustranu. Hasan nam kaže kako grupa ne dobija mnogo z ahtjeva da sviraju ovih

dana „zbog krize“. Ovo je bilo u aprilu 1991. godine, kada je kriza bila još uvijeksamo ekonomska. „Ljudi su navikli malo popiti, pa bi postali sentimentalni i plaćalimuzičarima da im sviraju najdraže pjesme. Danas niko nema novca“ onobjašnjava „tako da moraju ustati i plesati. Tako se možete jeftino zabaviti, vidite“.

Došla je večer i grupa se smjestila u maloj općinskoj zgradi. Mladi se guraju unutra,momci na jednoj, a djevojke na drugoj strani, pod budnim okom grupe starijih

žena. „Pitaj oca, pitaj staru nenu, da se udaš za mene“ pjeva Hasan dok se kolo idalje nastavlja.

11 Rusmir Djedović, isto, str. 141.



96

OD SVIH SELA NAJLJEPŠA JE NAŠA KALESIJA.

Hasan Požegić i Ramo Salkić, prvi pjevač a drugi violonista grupe Kalesijski zvuci, i zajedničke vođe grupe, odrasli su zajedno u istom selu sjeveroistočneBosne, naučili stare pjesme tog kraja od svojih očeva i djedova, čuli nove na radiju, putovali van zemlje da rade, vratili se da se ožene i obrađuju polja, te se 1981. godine udružili da formiraju grupu koja nosi ime grada Kalesije, centra onoga što

je poznato kao bosanska izvorna muzika, tradicionalna muzika bosanskog sela.Ramo je započeo svoju muzičku karijeru sa 10 godina, kada mu je komšija dao prvu lekciju o sviranju violine. Uslijedilo je učenje sviranja harmonike i šargije.Onda je morao naučiti dobro pjevati, jer se to očekivalo od svirača violine i šargije.Hasan, koji takođe pomalo svira šargiju i električni bas, počeo je pjevati kao vrlomlad, ali nije imao namjeru baviti se muzikom sve dok se nije v ratio iz Njemačke, gdje je radio kao zidar. Kako je sam rekao „Napredovao sam u sviranju gitare i kadsam se vratio u Jugoslaviju počeo sam to shvatati ozbiljnije, pjevati i pisati mojevlastite pjesme, te došao na ideju da sastavim grupu koja bi uključivala mene,

Ramu i Jusufa...“. Ova grupa je 10 godina kasnije poslala najslavnija u regiji i

zasigurno je jedna od najneobičnijih u svom pristupu lokalnom naslijeđu, koje jeekstravagantno bogato i kompleksno.

Fotografija 5: Kalesijski zvuci, omot albuma

IZ SELA PONOSNE BOSNE.

Rijetko koji dio Balkana nije u jednom ili drugom periodu nazivan

„raskrsnicom Evrope“, ali Bosna, u centru južnoslovenskih zemalja ima pravo na tutitulu koliko i ostali, ako ne i više. Osmanska provincija do 1908. godine, kada je

aneksirala Austro-Ugarska, šibica kojom je upaljena iskra koja je zapalila Evropu1914. godine, u sredini je novog Kraljevstva Jugoslavije nakon I. Svjetskog rata i

scena najkrvavije borbe i najveće patnje u toku II. Svjetskog rata. Ali, također je it rgovački centar, centar kulturne razmjene i eksperimentiranja, most na kome seIstok i Zapad sreću onoliko koliko je za iste bojno polje na kome se obračunavaju.Populacija je mješavina srpske i hrvatske manjine, te muslimanske većine

slavenskog porijekla, koja je na islam prešla za osmanske vladavine – kada su



97

Fotografija 6: Kalesijski zvuci, omot albuma

muslimani bez obzira na porijeklo imali građansko pravo, a kršćani nisu – iako je

donedavno prethodna, komunistička vlast negativno gledala na bilo kako religijsko

izražavanje. Glavni grad, Sarajevo, poznato kao mjesto gdje je ubijen austro -ugarski nadvojvoda Franz Ferdinand što je poslužilo kao izgovor za objavu rataSrbiji od strane ovog Carstva i početak prvog svjetskog rata, isto je tako bilo i

trgovački centar između sjevernih, njemačkih zemalja i južno, prema Dubrovniku i preko njega Veneciji.

Istovremeno, dok su gradovi bili izloženi mješanju kultura, neprijateljski i planinski krajevi održali su izoliranost većeg ruralnog dijela. Sela su bila odsječenane samo od političkih, trgovačkih i kulturnih centara Sarajeva, Tuzle ili čak Zvornika, već i jedna od drugih. Drevni običaji, pjesme i plesovi, neki stariji odislama i kršćanstva na ovim prostorima, još preživljavaju i ostavljaju traga na

život sela. ZA članove Kalesijskih zvuka“ to znači veliki izbor materijala, starog inovog, od kojeg stvaraju svoje pjesme. To su drevni dvodijelni napjevi česti među Južnim Slavenima, poznati u narodu kao pjevanje „na glas“ koje je na ove prostoremigriralo sa dinarskih visoravni; turske lirske pjesme koje su u Bosni poznate kao

sevdalinke; improvizacije čobana na drvenim flautama, relativno nov ruralni trendkombiniranja dvije šargije i jedne violine; ciganska muzika; popularni moderni folk ali orijentisan ka hit – popularnoj komercijalnoj muzici, poznat kao

novokomponovana narodna muzika i zapadni uticaji poznati kao „disko“. Rezultatsvih ovih uticaja ponekad je na granici da ga isti rastrgaju međusobnimkontradikcijama i tenzijama, ali upravo ove tenzije i jesu to što mu daje

nevjerovatno bogatstvo i ljepotu.

ČUJ PJESMU I PLES.

Selo Donji Rainci, dom grupe „Kalesijski zvuci“ je nedaleko od malog gradićaKalesije, po kome su i ponijeli ime. To je muslimansko selo, sa dvije džamije,starijom i donekle z apuštenom usred mezarja, te potpuno novoj na suprotnojstrani, na koju su stanovnici posebno ponosni. U skladu sa čestom jugoslovenskommješavinom staroga i novoga u selu su nam s jednakim ponosom pokazivali videorekordere i vodenice; kokoši i povrće voze na pijacu u autima i kombijima

kupljenim od novca zarađenog u gradovima Njemačke i Austrije, a stara muzika



98

svira se na modernim instrumentima, dok se neke relativno novije pjesme sviraju

na starim. Naravno, treba istaći da i melodije koje se čine modernim često imajustare korijene.

Trio koji čine 2 violine i šargija koji muzičari koriste za izvođenje dvijetradicionalne pjesme „Crven fesić“ i „Inočo moja krivdoco“ zvuči prastaro, alivjerovatno nije stariji od jednog stoljeća: proširio se tek nakon Drugog svjetskog

rata. Sama po sebi ova kombinacija je modernizirajuća, a Kalesijski zvuci istu su

odveli korak dalje, kombinujući stari način dvoglasnog pjevanja sa relativnomodernim instrumentima. U ranijim oblicima prelazi su bili stereotipni, a

melodijske forme malobrojne, te su se ponavljale iz pjesme u pjesmu jer je cijela

metoda pisanja istih ostajala na nivou folklorne estetike, koja je reciklirala

materijal za različite upotrebe i kao odgovor na različite zahtjeve. Hasan i Ramosu uveli popularnu mas-kulturu u ovaj folklorni segment, koja zahtjeva za svaka

pjesma, iako ostaje u okvirima ograničenog jezičkog domašaja slušalaca, trebaimati individualni i jasno definisan identitet. Ovo je naravno direktan odgovor

na ponovno otkrivanje muzike kao komercijalne djelatnosti, koja prodaje

proizvode u fizičkom obliku; isto je uslijedilo nakon otkrića snimanja i

reprodukcije muzičkog zapisa. Kalesijski zvuci su jedna od prvih grupa koji su seupustili u ovakvu praksu sa muzikom njihovog rodnog kraja, te su evidentno

uspješni u kombiniranju prirodnih sklonosti i uticaja koji su im dostupni ukoherentnu cjelinu.

Jedna od najfascinantnijih izvedbi na ovoj ploči jeste „Ako želiš mene“ koja pripada staroj, praktično aritmičkoj grupi pjesama, originalno izvođenoj bezmuzičke pratnje, a kasnije sa šargijom i violinom. Zvuci harmonike ponekaduspijevaju koegzistirati sa dvoglasnim bosanskim stilom pjevanja, gdje je melodija

zbijena tako da se zapadnjačkom uhu čini kao nesuglasje i nemelodičnost. Članovi grupe tvrde da je to njihov izum i da niko do sada nije izveo ništa slično.

Ova disonancija je apsolutno važan dio ruralne muzike u istočnim i južnimdijelovima Jugoslavije, i kao takva je prepoznata i od izvođača. Kada sam prvi putasreo Ramu, on je morao sići sa traktora da se pozdravimo, ali to je druga priča.Kasnije mi je dao kratku lekciju sviranja violine, ulagajući napor da istaknenužnost sviranja dvije žice odjednom, te još važnijem korištenju čvrsto zbijenihharmonija (akorda) kakve možemo čuti u „Sedam puta lola se ženio“, koja je praktično udžbenički primjer stila izvođenja. Od dvije plesne melodije, jedna „Ramino kolo“, je u lokalnom stilu, dok je druga šota, ples albanskog porijekla koji je postao popularan. Također, on daje Jusufu Osmanoviću na harmonici rij etku

priliku za solo izvedbu. Bosanci su ponosni, gostoljubivi i velikodušni ljudi, sa

darom za zabavljanje gostiju; Hasan, Ramo i drugi članovi Kalesijskih zvuka sadasu ovdje (misli se na ploči, ovo je prateći tekst za ploču ili CD) da zabave i oduševe i

vas.

Kim Burton, novembar 1991. godine12

12 Tekst sa ploče „Bosnian Breakdown Kalesijski Svuci“, 1991.



99

Festival izvorne muzike u Kalesiji

Obzirom na popularnost izvorne muzike u Kalesiji i uspjeh izvornih grupa i

izvođača u širim razmjerama, logičnim se smatralo i pokretanje svojevrsneaktivnosti na očuvanju, zažtiti i promociji izvorne muzike kao „brenda“

kalesijskog područja. Konkretne aktivnosti u tom smjeru poduzela je JU BKC„Alija Izetbegović“ Kalesija, što je za rezultat imalo organizaciju prvog Festivalaizvorne muzike 2004. godine. Jedinstven u Bosni i Hercegovini kao takav,

pobudio je veliko interesovanje publike i izvođača i izvornih grupa. Može seslobodno reći da je Festival izvorne muzike u Kalesiji prerastao u tradicionalnumanifestaciju, budući da je do sada održano devet festivala. Svakako da počecinisu bili tako jednostavni, nailazilo se na probleme različite naravi, ali to nijepokolebalo organizatore u namjeri da to bude jedinstven događaj koji okupljaizvorne grupe iz cijele Bosne i Hercegovine i prezentuje kulturnu baštinu svihnjenih naroda.

S druge strane, podršku su pružili, u prvom redu, Fondacija Omera Pobrića„Institut sevdaha“, BH Radio 1, Općina Kalesija, i drugi prijatelji Festivala. Iskorak u organizacijskom smislu i podizanju nivoa kvaliteta Festivala

načinjen je saradnjom sa BH Radijem 1, a veliku podršku u tom pogledu pružilaje gospođa Enisa Hajdarević – Šojko, etnomuzikolog.

Pjesma uz pratnju šargije i violine je specifikum sjeveroistočne, sjeverne isredišnje Bosne i Hercegovine, naslijeđe seoske sredine koje je i danas i zuzetno

popularno u ovim krajevima. Na žalost i ova vrsta muziciranja sve je manje«izvorna» i sve je manje onih koji idu putem «Kalesijske trojke»,

najutentičnije muzičke grupe iz ovogmjesta, grupe koja je svirala i pjevala

pravu izvornu muziku.

Ne smij emo zaboraviti činjenicuda je prije samo stotinjak godina

Bosna i Hercegovina bila zemlja u

kojoj je 90 procenata njenog

stanovništva živjelo na zemlji i od zemlje, drugim riječima bili smo zemlja sela i seljaka.

Faksimil: Pismo podrške organizaciji Festivala izvorne muzike



100

Naše najutohtonije kult urno naslijeđe je naslijeđe sela i to je izuzetno bogato iraznoliko naslijeđe od nošnji, običaja, muzičkih instrumenata, napjeva... I umjestoda smo ponosni na tu činjenicu u našem društvu postoji stid i sram spram toga.

Organizatori Festivala izvorne mu zike u Kalesiji u početku su imali probleme

ove vrste u svojoj sredini, od onih koji svoje korijene žele izbrisati. No ustrajali su utome, posebno gospodin Fadil Hujdurović koji poput Don Kihota juriša navjetrenjače zvane malograđanština i nekultura.

Fotografija 7: Fotografija sa jednog od Festivala izvorne muzike

Moja je želja da ovaj Festival ima svoj kontinuitet u trajanju i kvalitetu i da idalje povezuje ljude koji poznaju i vole svoje naslijeđe i prema njemu se odnose s poštovanjem. U tom smislu je i moja i podrška BH radija 1 na kojem samuposlena.13

Prvi Festival izvorne muzike održan je 24. novembra 2004. godine.

Nastupile su četiri izvorne grupe: „Kalesijski zvuci“, „Saranija i Zatešani“, OdjekVukovija“, i „Rasim Barčić i Jarani Živinica“. U početku je Festival imaotakmičarski karakter ali je vremenom postao revijalni. Prema odluci žirija,najbolji na prvom Festivalu izvorne muzike bili su „Kalesijski zvuci“.

U početku se, zbog nedostatka adekvatnog prostora, Festival održavao ulokalnim ugostiteljskim objektima, ali od 2010. godine on se održava u dvoraniBosanskog kulturnog centra.

13 Uvodni tekst Enise Hajdarević-Šojko u Fadil Hujdurović, Izvorna muzika – naša muzika, JU BKC

„Alija Izetbegović“ Kalesija, oktobar 2011., str. 4. i 5.



101

Tako se tokom godina Festival poboljšavao u brojnim segmentima, odmjesta održavanja, broja i sastava učesnika, pa sve do uvođenja novih sadržaja.Kao najbitnija komponenta u ozbiljnijem pristupu organizaciji Festivala izdvaja

se održavanje okruglog stola na temu „Izvorna muzika - naša muzika, blago kojenestaje“ . Prvi okrugli sto na navedenu temu održan je 2009. godine i postao jesastavni dio svih budućih Festivala. Okruglom stolu su prisustvovali akademik

Nedžad Ibrišimović, Mehmed Đedović književnik, Fahrudin Sinanović novinar,

Samir Karić novinar, Ramo Abidović novinar, Enisa Hajdarević-Šojko urednicaBH Radija 1 i Fadil Hujdurović ispred organizatora. Jedna od propratnih pojava Festivala bilo je i prisustvo uvaženog akademika,

sada već rahmetli Nedžada Ibrišimovića. Doprinos i podršku Festivalu pružao jesamim svojim dolaskom, ali i učešćem i sugestijama na okruglim stolovima kojibi bili upriličeni po završetku Festivala. Ostaje upamćena i često citirana njegovaizjava o pjesmi Kalesijske trojke „Kad Ibro pođe zemlju da brani“: „Kad Ibro pođezemlju da brani je kalesijska Hasanaginica“. Na

devet do sada održanih Festivalanastupilo je mnogo izvornih

grupa, od afirmisanih pa sve donovih, sastavljenih od mladih

izvođača kojima je ovamanifestacija poslužila kaoodskočna daska za nastavakbavljenja izvornom muzikom.

Bitno je istaći da se vodilo računao zastupljenosti izvornih grupa

sa cijelog područja Bosne iHercegovine, te da je, izuzev

prva dva održana Festivala,2004. i 2006. godine, a što je biloi razumljivo zbog činjenice daFestival nije bio doživio svojupunu afirmaciju, bio

manifestacija multietničkogkaraktera.

Faksimil plakata

Tako su kalesijskim Festivalom prodefilovali: „Kalesijska trojka“, „Kalesijskizvuci“, „Odjek Vukovija“, „Kalesijski slavuji“, „Braća Babajići“, „Zvorničko sijelo“,„Raspjevane meraklije“, Izvorna grupa „Tradicija“ Dokanj, „Vesele

Domaljevčanke“, „Izvor“ Usora, „Kalesijski dijamanti“, „Braća Dejanović“ izDervente, „Jorgovani“, „Banovićko sijelo“, „Odjek Lipnice“ (Mićo i Danijela),



102

„Sućeske barabe“, „Hasibova trojka“, „Semir i Sanel“, „Ruža i Orašani“, Izvornagrupa „Đerze“, i mnogi drugi.

III ZAKLJUČAK

Historija, kultura, arhitektura često su jedan od glavnih motiva za dolazak uturističku destinaciju. Nova iskustva, novi doživljaji motivišu turiste da se

upoznaju sa kulturnim naslijeđem određene sredine. U tom smislu, Kalesija sasvojim brendom – izvornom muzikom, može biti zanimljiva potencijalnimturistima. Za uspješan plasman na turističkom tržištu potrebno je poznavatimotive dolaska turista, te raspolagati informacijama jesu li turisti zadovoljni

ponuđenim kulturnim „proizvodom“. Kulturni „proizvod“ treba formirati kaoatrakcijski „proizvod“ što se nudi turistima koji traže da se pobliže upoznaju sprošlim i sadašnjim nasljeđem destinacije. S tim u vezi, izvornu muziku treba

institucionalno „zbrinuti“, zažtititi je i pravilno tretirati od strane nadležnihinstitucija za zaštitu kulturne baštine, kako bi se, u konačnici, mogla ponuditi kaogotov proizvod turistima u obliku različitih festivalskih događaja, printanih i

audio i video materijala.



103

Mr. sc. Edin Hadžimustafić, viši asistent, dr. sc. Dževad Mešanović, doc.,Mirzet Mujić, bachelor geografije

TRADICIONALNA SEOSKA KUĆA NA PROSTORU OPĆINE TUZLA

TRADITIONAL RURAL HOUSE IN THE MUNICIPALITY OF TUZLA

Abstrakt

U ovom radu izvršena je analiza tradicionalne seoske kuće na prostoru općineTuzla. Određen je njihov geografski položaj i prostorni razmještaj. Sprovedena jetipizacija seoskih kuća, enterijer, funkcionalnost, sa pratećim skicama i fotografijama. Također je analizirana i tradicionalna okućnica. Dati su odgovori obrojnom stanju i stepenu očuvanosti tradicionalne seoske kuće na prostoru općineTuzla. Također su analizirani i tipovi seoske kuće različitih etničkih grupa koje

nastanjuju ovo područje. Disperzija kuća prikazana je sintezno putem Geografskoginformacionog sistema (GIS). Rezultati do kojih se došlo u ovom radu mogu poslužiti kao polazna osnova za daljnja geografska, etnološka, historijska iurbanističko-arhitektonska istraživanja.

Ključne riječi: tradicionalna seoska kuća, općina Tuzla, geografija, Geografskiinformacioni sistem.

Abstract

In this paper, the traditional rural houses in the municipality of Tuzla hasbeen analysed. Their geographical location and spatial distribution also has been

determined. We performed a characterization of rural houses, interior of the

Bosnian houses, functionality,, with the accompanying drawings and

photographs. It is also analyzed a traditional rural houses infield. Finally, we gave

answers of the number, the degree of preservation of traditional houses in the

municipality of Tuzla. We also analysed the types of rural houses of various

ethnic groups that inhabit the research area. Dispersion house is presented

synthetically through Geographic information systems (GIS). Results that were

obtained in this study can serve as a basis for further geographical, ethnological,historical, urban and architectural research.

Keywords: traditional rural houses, municipality of Tuzla, geography, Geographic

information system.



104

1. UVOD

1.1.1.1. Geografski položaj istraživanog područja

Općina Tuzla se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Pripada makroregionalnoj cjelini peripanonske Bosne, tačnije njenom

sjeveroistočnom dijelu, posavsko – sprečansko – majevičko - donjodrinskojmezoregiji.

U astronomsko-geografskom pogledu, prostor općine Tuzla je pozicioniranu sistemu geografskih koordinata, između 18°33'13,66" E (Mramor) i18°51'35,14" E (Potraš), te 44°27'57,30" N (Prenjive) i 44°39'33,50" N (Stožer).U geomorfološkom smislu općinu Tuzla uokviruju: planinski vijenac Majevice na

sjeveroistoku, na jugozapadu ovaj prostor od centralne Bosne odvajaju planine

Ozren, Konjuh i Javor, odnosno slivovi rijeke Spreče i Jale. Kontaktna općinskapodručja sa sjeverne i sjeveroistočne strane su Srebrenik, Čelić i Lopare, sajugoistočne Kalesija, sa južne Živinice i sa zapadne strane Lukavac. Ukupna

površina općine Tuzla iznosi 303 km2 ili 30.235 ha. Prema podacima Federalnogzavoda za statistiku na području općine Tuzla u 2012. godini živjelo je 131.778stanovnika. (Tuzlanski kanton u brojkama 2013., str. 11.).

Geoprometni položaj definisan je sjecištem magistralnih puteva itransverzalnih pravaca i to: magistralni putni pravci sjever-jug (Panonska nizija-

Tuzla-Sarajevo-Jadran) i putni pravac istok-zapad (Zvornik-Tuzla-Doboj-Banja

Luka).Karta 1. Geografski položaj općine Tuzla

Izvor: Topografska karta 1:200 000, Vojnogeografski institut Beograd, 1972. godine.



105

1.2. Fizičko - geografske karakteristike općine Tuzla

Fizičko-geografske karakteristike prostora (reljef, klima, blizina izvora

pitke vode, riječnih tokova, plodna tla i šumsko bogatstvo) presudno su utjecalena izgradnju naselja i nastambi u prošlosti a samim time i bosanskih seoskihkuća na području općine Tuzla.

Tuzlanski bazen je nastao na obodu Panonskog mora. Bazen je formiranpočetkom štajerske orogene faze, a izgrađen je od sedimenata eocena, oligocena,miocena, pliocena i pleistocena. (Mandžić E., 2005). Zastupljeni su svi

karakteristični litološki predstavnici; lapori, gline, krečnjaci, pješčari ikonglomerati. Tuzlanski bazen je nastao u srednjem oligocenu geotektonskim

ulegnućem u kome su nastale velike potoline ispunjene morskom vodom, a u njihsu se potom taložile tercijarne naslage. Paleozojske stijene površinski surasprostranjene na padinama Majevice. Plioceni sedimenti se nalaze na površiniu sjeverozapadnom dijelu Općine, sa sedimentnim naslagama u kojima suzastupljeni različiti pješčani nanosi, laporci, šljunak i glina, te slojevi uglja i soli.

Glineni sedimenti su najviše rasprostranjeni uz riječni tok Jale. U naseljimaPožarnica i Dolovi zastupljeni su i fenomeni krša (pojava vrtača). U općini Tuzlapreovladavaju nanosi pliocenske starosti, koji su razloženi po ravnom središtukotline. Nasipanje tih nanosa, rezultat je bujičnih riječnih tokova koji suintenzivni u proljeće, u vrijeme otapanja snijega sa okolnih planina, kao i u jesen,kada se na ovo područje izluče obilne kišne padavine (Jovanović i Čičić, 1987).

Nastanak tuzlanskog bazena vezan je za više orogenih faza koje su sesmjenjivale nakon mezozoika, koje su za posljedicu imale stvaranje veoma

raznolike i specifične sedimentne tvorevine. Kotlinsko područje općine Tuzlanalazi se na južnoj strani grebena Majevice i odvojenog grebena prema Obodnici.

Teren je blago nagnut prema jugu, pa su gornji tok Jale i cjelokupni tokovi njenihdesnih pritoka orjentisani prema jugu, što ima za posljedicu razuđenost reljefakoji uokviruje dolinu Jale čija je osnovna usmjerenost istok-zapad. Konfiguracija

terena je pretežno brežuljkasta, gdje se oko 78% površine nalazi na nadmorskojvisini od 300 do 700 m. Oko 11% zauzimaju ravničarski predjeli do 300 m visinea na planinske oblasti, takođe, otpada 11% teritorija. Pojave aluvijalnih terasakoje grade šljunci, pjesci i gline (nastale u pleistocenu) utvrđene su različitimnivoima na području Bukinja, Šičkog Broda, te iznad Mosničkog potoka. Unizijskim područjima ističu se i brojni meandri Jale. Na mjestima njihovihpromjenjljivih tokova, te tamo gdje su meandri presječeni novim regulisanim

tokom, primjećuju se debeli aluvijalni nanosi (u centru grada i u naselju Kreka).(Prostorni plan TK, 2006.)

Na području općine Tuzla formirao se prema Köppenovoj klasifikaciji Cfbklimat. Prosječna godišnja temperatura je oko 10°C. Tokom ljeta prosječnetemperature se kreću od 20, 1 °C do 20, 9 °C, dok se temperature tokom zime uprosjeku kreću od -1,0 °C do 3,5 °C. Prosječna godišnja količina padavina je 890mm. Padavine nisu ravnomjerno raspoređene tokom godine, veći dio se izlučitokom toplijih mjeseci, a upravo zbog toga općina Tuzla ima kontinentalnipluviometrijski režim. Sniježni pokrivač se zadržava od 1 do 1,5 mjesec. (SmajićS, 2005. str. 71-82)

Glavnu riječnu mrežu na području općine Tuzla čini rijeka Jala sa svojimpritokama od kojih su najveće Solina i Joševica, a od onih manjih treba



106

spomenuti: Kovačicu, Požarničku rijeku, Grabovički potok, Tušanjski potok,Molušku rijeku i Mramorski potok.

Najrasprostranjenija su: aluvijalna karbonatna pjeskovita tla, pelosoli, žuto-

smeđa zemljišta na pijescima, smeđa degradirana tla na glinama (luvisoli) ipseudoglej.

U fitogeografskom i ekološko-vegetacijskom smislu područje općine Tuzlapripada Sjevernobosanskom području gdje dominiraju šume hrasta kitnjaka i

običnog graba koje se izmjenjuju sa šumama bukve. Higrofilne šumske zajednice(šume johe, topole, vrbe, poljskog jasena, hrasta lužnjaka) su manje zastupljeneod mezofilnih šuma.

2. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja ovog rada je tradicionalna seoska kuća na prostoruopćine Tuzla. Determinisali smo prostor istraživanja u administrativno-

političkim granicama samo radi jednostavnijeg omeđivanja istraživanogpodručja iako su na nastanak i razvoj kuća uvijek u prošlosti presudni bili

prirodno-geografski faktori. Seoska kuća predstavlja ogledalo duše jednog naroda(Meringer R., 1899.), kao i dragocjen dokument o njegovoj stvaralačkojsposobnosti. Tradicionalna seoska kuća je specifična slika ljudske težnje zajednom od osnovnih funkcija života-stanovanjem. (M. Kadić, 1967.) Brzaindustrijalizacija i urbanizacija, sa pojavom novih građevinskih materijala inovih tehnologija, donijele su nove tipove gradnje, koji ignorišu geografskipoložaj, klimu i topografiju, na čemu se nekada zasnivalo graditeljstvo. Uklapanjegraditeljskih cjelina u prirodno okruženje se postepeno gubi a sa njim i naselja

koja su imala u pravom smislu riječi i lik i dušu. U posljednjih nekoliko godina,primjetno je povećanje interesovanja Bosanskohercegovačkog stanovništva za

tradicionalnu bosansku kuću.

3. Cilj i zadaci istraživanja

Cilj istraživanja jeste utvrditi očuvanost i postojanost tradicionalne seoskekuće na području općine Tuzla, te njihovu funkcionalnost i brojnost. Za potrebeovog istraživanja i ostvarivanja ciljeva potrebno je definisati zadatke istraživanjakoji se ogledaju u sljedećem:

sprovesti geografsku analizu istraživanog prostora;

izvršiti tipizaciju bosanske seoske kuće;

istražiti unutrašnje uređenje;

opisati okućnicu (ako je posjeduje);

utvrditi prostorni razmještaj seoskih kuća.

4. Hipoteze istraživanja

Postavljena je i generalna hipoteza ovog rada koja glasi:

Tradicionalna seoska kuća je očuvana na prostoru općine Tuzla.Podhipoteze:



107

Nema razlike u arhitekturi kuća u odnosu na etničku pripadnoststanovnika naselja općine Tuzla;

Većina tradicionalnih seoskih kuća je u funkciji.

5. Materijal i metode

Istraživački postupak smo podijelili u tri faze. Priprema za teren koja jeobuhvaćala upoznavanje sa prostorom, geografijom i topografijom putemtopografskih, geoloških, geomorfoloških, hidrogeografskih, pedoloških ibiogeografskih karata različitih razmjera prostora općine Tuzla i konstatovanjaliterature. U drugoj fazi sproveli smo terensko istraživanje. Terensko istraživanjesmo izveli u avgustu i septembru 2013. godine. Ispitivali smo na terenu 12

parametara pomoću anketnog upitnika: naselje, zaseok, tip kuće, godina gradnje,materijal, funkcionalnost, krov, krovni pokrivač, dimnjak, unutrašnje iliprigrađene stepenice, okućnica, ograda. Za svako pitanje odredili smo kriterijekoji su nam pomogli u donošenju zaključaka.

U trećoj fazi, ponovno smo sproveli kabinetski rad, obradom „sirovog“materijala prikupljenog na terenu; sortiranjem rezultata, grupiranjem,

tabeliranjem, analiziranjem, statističkom obradom i izvođenjem rezultata.Za potrebe istraživanja koristili smo metod terenskog istraživanja, statističkimetod, metod analize i sinteze, kauzalni metod, kartografski metod uz primjenu

Geografskih informacionih sistema.

Topografske karte općine Tuzla razmjere 1:25 000 smo digitizirali upravouglom Gaus-Krügerovom koordinatnom sistemu. Izvršili smo digitalizacijusvih elemenata geografskog sadržaja. To nam je bila polazna osnova za daljugeografsku analizu i na kraju izradu kumulativne karte disperzije kuća na

prostoru općine Tuzla. Koristili smo softver iz kategorije Geografskihinfomacionih sistema Surfer 10. Također smo koristili grafički, vektorski softverCorelDraw X3 za izradu karte geografskog položaja općine Tuzla. Podatke smostatistički obradili u Microsoft Excell-u 2007, a tekst u Microsoft Wordu 2007. Na

terenu smo za fotografisanje kuća koristili digitalni SLR fotoaparat Canon EOS400D sa senzorom CMOS od 10,1 megapiksela.

U istraživanju smo koristili postupak anketiranja. Da bi došli do postavljenogcilja i lakše ostvarili prethodno postavljene zadatake, prilikom istraživanjakoristili smo instrument tj. anketni upitnik (Anketni upitnik - stavovi ispitanika o

bosanskim kućama na prostoru općine Tuzla - AUSIOBKTZ) kojim smo

anketirali lokalno stanovništvo pojedinih naselje. Kao uzorak u ovomistraživanju obrađeno je 16 kuća za koje smo mogli dobiti informacije odvlasnika ili drugih ispitanika.

6. Rezultati i diskusija

U ovom poglavlju iznijet ćemo rezultate dobivene na terenu podijeljene potipovima kuća.



108

6.1. Dvodijelne i višedijelne prizemnice

Osnovni t ip ove vrste kuće ima samo dvije prostorije: "kuću" i sobu. Sobaima funkciju spavanja i eventualno higijene dok "kuća" ima višestruku funkcijukao što je: dnevni boravak, kućna ekonomija i sl. Iznad sobe je strop dok je,“kuća“ otvorena prema krovu tako da strop iznad sobe služi kao tavan. Kuća ima

zemljani pod, a soba daščani.

Ognjište se uvijek nalazi uz pregradni zid, a dim se odvodi "badžama" u krov iliotvaranjem velikih i malih vrata kad se previše zadimi. Kuća se čistila uvijek odvelikih vrata prema malim jer su ova služila za vezu sa stočnim i gospodarskimdijelom dvorišta. (Kadić M., 1967. str. 23-35)

Ovaj tip kuće smo pronašli u naseljima Osoje, Srednja Dragunja, Dokanj iSvojtina. Izgrađene su u prosjeku 30-ih godina 20. stoljeća i stare su od 90 - 100

godina. Najstarija se nalazi u naselju Osoje i prema tvrdnjama mještanaizgrađena je krajem 19. stoljeća. Sagrađene su od šepera, dvije su u funkciji i

koriste se, dok druge dvije se ne koriste i nisu u funkciji. Tri kuće imajučetveroslivni dok jedna ima dvoslivni krov. Sve su pokrivene crijepom, dvije za

odvodnju dima koriste badžu dok dvije koriste dimnjak. Kuće nemaju stepenicešto i jeste karakteristika prizemnica. Kuće ne posjeduju okućnicu u pravomsmislu riječi, zadržani su samo neki prateći objekti. Dvije kuće su bez ograde,jedna ima metalnu a jedna drvenu.

Najstarija kuća na prostoru naselja Osoje je dvodijelna prizemnica, izgrađenakrajem 19. stoljeća. Prvobitni vlasnik kuće bio je Hamid Salkić. Kuća je izgrađenaod šepera. U osnovi, kuća ima oblik pravougaonika, čija dužina iznosi 4 m, aširina 3m. Kuća se sastoji od dvije prostorije, „kuće“ i sobe. U „kući“ se nalazi

ognjište, koje je obično uz pregradni zid. “Kuća ne tavni“ (bez tavana je), aprostor iznad sobe napravljen je od „cijepanih dasaka“, „šašavaca“. Odozgo stavana, plafon je oblijepljen blatom. Prostor sobe je podpođen. U uglu sobe nalazise za „hamandžik“. Krov je četveroslivni, pokriven crijepom i bez dimnjaka. Kućaje napuštena, nije u funkciji i ne koristi se. Ne posjeduje okućnicu, kao ni pratećeobjekte.

Slika 1. Dvodijelna prizemnica Slika 2. Osnova prizemlja dvodijelne

šeperuše (vlasnik Hamid Salkić)



109

Na području Srednje Dragunje nalazi se još jedan primjer dvodijelneprizemnice.Prvobitna lokacija kuće je bila u Gornjoj Dragunji, odakle je današnjivlasnik, Mićo Jovanović, izmjestio na sadašnju lokaciju. Zidovi su građeni odšepera. Dijeli se na „kuću“ i sobu. Ima pravougaoni oblik, dimenzija

7x4m. Ulazna vrata su orijentisana prema zapadu. Krov je četveroslivni, pokrivencrijepom i bez dimnjaka. Ne posjeduje okućnicu, kao i prateće objekte.

Slika 3. Dvodijelna prizemnica

(Vlasnik Mićo Jovanović)

6.2. Drvena poluspratnica - Kuća nad magazom

Drvena poluspratnica predstavlja prvi korak u vertikalnom razvoju

prvobitne prizemnice a ogleda se u dodavanju "magaze" ispod prizemlja.Obzirom da se ovdje radi o prilagođavanju prizemnice nagibu terena, magaza nepredstavlja potpuno novi sprat, zbog čega je ovaj novi tip kuće i dobio naziv"poluspratnica“. (Kadić M., 1967. str. 25-30) Zidovi magaze su obično od grubog

kamena, rjeđe od brvana, bez prozora su ili vrlo rijetko sa malim otvorima tzv.mazgalama. "Kuća" je od tamnih brvana, a sobe od šepera oblijepljenog blatom ibijelo krečenim. Krov je veliki, piramidalan i pokriven šindrom. Cijela kuća kao daizrasta iz strmine na koju je postavljena. (Kadić M., 1967. str. 45-47)

U odnosu na ostale tipove, na prostoru općine Tuzla, kuća nad magazom jenajzastupljenija. Pronašli smo 7 kuća raspoređenih u 5 naselja (Mramor,

Dobrnja, Ljepunice, Osoje i Jarići). Najstarija kuća nalazi se na području naseljaMramor (Marići) i zgrađena je 1910. godine. Kuće su građene između 1920. i1930. godine. Četiri kuće su građene od šepera, dvije od ćerpića i jedna od cigle.U relativno su dobrom stanju s tim da 4 kuće nisu u funkciji i ne koriste se dok se

ostale tri koriste i u funkciji su. Pet kuća je pokriveno četveroslivnim krovom doksu dvije pokrivene krovom „na dvije vode“. Iako je u uvodu za ovaj tip rečeno dasu pokrivene šindrom, to se ne odnosi na ove kuće koje sve odreda kao krovni

pokrivač koriste crijep. Šindra je krovni pokrivač od drveta i teško se moglaočuvati u blizu 100 godina starosti kuća. Tri kuće za odvod dima imaju ugrađenu„badžu“ u krovu, isti taj broj dimnjak, dok jedna kuća ne posjeduje ni jedno od

navedenog. Dvije kuće imaju stepenice prigrađene uz vanjski zid dok ostalih petnema stepenica. Većina kuća nema sačuvanu okućnicu u pravom smislu riječi,



110

samo se mogu naći sporadično sačuvani objekti. „Milać“ četiri kuće nije ograđen,dvije imaju drvenu a jedna metalnu ogradu.

Pravi primjer, rijedak i dobro sačuvan, kuće nad magazom, pronašli smo unaselju Dokanj. Čitajući opis kuće M. Kadića, naveden na početku ovog poglavlja,prepoznajemo sve njezine elemente. Vlasnik kuće je Marko Pejić. Kuća se nalaziu zaseoku Rijeka, pored regionalnog puta. Izgrađena je 1905. godine. Njenaprvobitna lokacija bila je u Breškama, u zaseoku Nikolići, odakle je prenešena.

Kuća ima pravougaoni oblik, dimenzija 6 x 4 m. Prizemni zid je podijeljenmasivnom horizontalnom gredom četverougaonog oblika. Postavljena je po vrhu

kamenog zida prizemlja, kao vjenčanica.

Slika 4. Kuća nad magazom vl. Marka Pejića

Ujedno dijeli kameni zid koji se prilagodio nagibu terena, od brvana iznad

njega. Zid od brvana čini polovicu prizemlja, dok je ostala polovica od šeperaoblijepljenog blatom i krečenog u bijelo. Ognjište se nalazi uz pregradni zid a dimse odvodi "badžama" u krov. „Kuća“ ima dva ulaza, sa istočne i zapadne strane.Pod u sobi je daščani, a u „kući“ od nabijene ilovače. Krov je četveroslivni, tj. „načetiri vode“, prekriven crijepom. Kuća je u funkciji, služi kao ostava današnjimvlasnicima. Od pratećih objekata kao dio okućnice, nalazi se „ambar“, „štala“ i„kokošinjac“.

Najstarija pronađena kuća u Mramoru, zaseok Marići, je kuća nad magazom.Izgrađena je oko 1910. godine, u vlasništvu Lazara Perića. Zidovi kuće građeni suod šepera. Prostor magaze podijeljen je na dva dijela koji imaju zasebne ulaze.Cijeli sprat iznad magaze podijeljen je na četiri dijela, koje povezuje hodnik. Dužcijele kuće dograđena je veranda.

Ulazna vrata kuće orijentisana su prema sjeveroistoku. Krov kod ovakvihkuća je četveroslivni, tj. „na četiri vode“, a prekriven je crijepom. Na krovu senalazi badža, koja služi za odvod dima. Kuća je u funkciji, ali nije nastanjena,

nego služi kao ostava sadašnjim vlasnicima. Avlije u ovom području obavezno suograđene. Od pratećih objekata posjeduje sušaru i štalu.

Slika



111

Slika 5. Kuća nad magazom Slika 6. Tlocrt kuće (osnova prizemlja) ( vlasnik Lazar Perić )

Tip kuće nad magazom prisutan je i u naselju Osoje. Izgrađena je 1930.

godine, a njezin vlasnik je Ibrahim Mehić. Građena je od šepera. Prostor iznadmagaze podijeljen je na veliku i malu sobu i hodnik. Na ulazu je izgrađenazatvorena veranda. Krov je četveroslivni, pokriven crijepom i bez dimnjaka. Kućaje funkcionalna, ali se ne koristi za stanovanje. Ne posjeduje okućnicu, kao ni

prateće objekte.

Slika 7. Kuća nad magazom

(Vlasnik Ibrahim Mehić)

Kuća nad magazom, u vlasništvu Jove Jovanovića, nalazi se u SrednjojDragunji. Izgrađena je krajem 19. stoljeća, od šepera. Sprat iznad magaze jepodijeljen na tri dijela, „kuću“ i dvije sobe. Ono što je karakteristično za ovukuću, prema kazivanju Marka Savića, jeste da je ognjište smješteno u središnjemdijelu „kuće“, za razliku od ostalih kuća nad magazom kod kojih se ognjište nalaziuz pregradni zid. Krov kuće je četveroslivni, prekriven crijepom, sa badžom.Objekat je u funkciji ali se ne koristi za stanovanje. Nije sačuvana okućnica.

6.3. Spratna kuća – „dvobojka“

U dispozicionom smislu ovaj tip kuće zadržava tradicionalnu podjelu na "kuću"sa "špajzom" i dvije sobe, s tim što se sada drveno stepenište u potpunostismješta unutar gabarita kuće tj. istu krovnu masu. Osnova postaje nešto veća,skoro kvadratne osnove veličine 7 x 6 m (42 m2). Sprat kuće se penje izprizemlja. Međuspratna konstrukcija je drvena od greda i drvenih dasaka. Objeetaže su slično opremljene, s tim što se obično zimi boravi na spratu a ljeti u



112

prizemlju zbog bolje veze sa tlom i rada u bašti. Prozori su dvokrilni i t rokrilni i

potpuno isti u prizemlju i na spratu. (Kadić M., 1967.)

Slika 8. Kuća nad magazom – Srednja Dragunja

Ovaj tip kuće pronašli smo u više naselja na području općine Tuzla od kojihsmo izdvojili kuće u naseljima: Srednja Dragunja, Donje Breške i DonjaObodnica. Obradili smo 5 kuća ovog tipa. Naziva se lokalno „dvobojka“ tj. kuća nadva „boja“ ili sprata. Nešto su mlađe u odnosu na druge tipove, građene su uprosjeku oko 40-tih godina 20. stoljeća, iako smo za najstariju, koja se nalazi u

Srednjoj Dragunji, prema riječima mještana, utvrdili da je izgrađene krajem 19.stoljeća. Građene su od šepera tzv. „šeperuše“ i većina ih nije u funkciji. Sve kućeimaju krov piramidalnog oblika, krova „na četiri vode“, pokrivenog novijimmaterijalom, crijepom. Dim se putem „badže“ odvodio na dvije kuće dok dvijeuopšte nemaju niti „badžu“ niti dimnjak, a na jednoj kući je izgrađen dimnjak. U

tri kuće se putem unutarnjih stepenica penje na „boj“ (sprat), dok su jednojstepenice izgrađene uz vanjski zid putem kojih se dolazi na sprat, a jedna kućanema stepenica (to je navedena najstarija kuća kojoj zbog starosti vjerovatnonisu sačuvane). Većina kuća nema ili ima djelimično sačuvan poneki pratećiobjekat uz kuću (hambar, koš, vanjski nužnik i dr.). dvije kuće su ograđenedrvenom, jedna metalnom i dvije nisu ograđene.

U zaseoku Kamenjaši nalazi se „dvobojka“ , vlasnika Mehe Huremovića.Izgrađena je 1962. godine. Dimenzije kuće su 8x7 metara. Zidovi su građeni odšepera. Prizemni dio kuće je podijeljen na tri dijela (veliku i dvije male sobe).

Ispred ulaznih vrata dograđena je veranda. Komunikacija između prizemlja i

sprata obavlja se preko unutarnjih stepenica. Sprat je kao i prizemlje podijeljenna tri dijela. Krov je četveroslivni, prekriven crijepom. Od pratećih objekataposjeduje „bunar“. Na osnovu rezultata dobivenih terenskim istraživanjem, ustanovili smo da susačuvani sljedeći tipovi tradicionalne bosanske kuće:

Višedijelna prizemnica,

Kuća nad magazom,

Spratna kuća – dvobojka.



113

Tabela 1. Kumulativni prikaz istraženih kuća

r/br

NaseljeTi p

Godinagradnje

Mater ijal

Funk cija

KrovKrov. pokri

v.

Dimnjak

Stepenice

Okućnica

Ograda

1 Mramor 2 1910 3 1,3 2 4 2 3 1 2

2 Mramor 2 1950 5 2,4 1 4 1 2 2 3

3 Mramor 2 1920 3 2,4 1 4 1 3 2 34 Dobrnja 2 1925 2 2,4 2 4 2 3 2 1

5Ljepunice 2 1950 2 1,3 2 4 1 2 2 3

6 Osoje 2 1930 2 1,3 2 4 3 3 2 3

7 Osoje 1kraj 19.

st 2 2,4 2 4 3 3 2 3

8

SrednjaDragunja 1 1930 2 2,4 1 4 3 3 3 3

9

SrednjaDragunj

a 3

kraj 19.

st 2 1,3 2 4 2 3 2 3

10DonjeBreške 3 1925 2 2,4 2 4 1 2 3 3

11

DonjaObodnica 3 1960 2 2,4 2 4 3 1 2 2

12

DonjaObodnica 3 1935 2 2,4 2 4 2 1 3 1

13

DonjaObodni

ca 3 1962 2 2,4 2 4 3 1 2 114 Dokanj 1 1905 2 1,3 2 4 2 3 1 1

15 Jarići 2 1930 2 2,4 2 4 2 3 3 1

16 Svojtina 1 1939 2 1,3 2 4 2 3 1 2

Izvor: Podaci d obiveni terenskim istraživanjem

Tabela 1. Kumulativni prikaz istraženih kuća

Izvor: Podaci dobiveni terenskim istraživanjem

Legenda oznaka u tabeli:

Tip kuće Materijal Funkcionalnost Krov

Krovni

pokrivač

1 - prizemnica 1 - brvna 1 - u funkciji 1 - dvoslivni 1 - šindra

2 - kuća nadmagazom 2 - šeper

2 -

nefunkcionalna

2 -

četveroslivni 2 - kamena

ploča

3 - dvobojka 3 - ćerpić 3 - koristi se 3 - slama

4 - zidana

kuća 4 - ne koristi se 4 - crijep

5 - cigla



114

Dimnjak Stepenice Okućnica Ograda

1 - odžak

1 -

unutarnje 1 - posjeduje 1 - drvena

2 - badža

2 -

vanjske 2 - ne posjeduje 2 - metalna

3 - bez

dimnjaka

3 - bez

stepenica 2 - djelimično

3 - bez

ograde

Prilikom konstatiranja relevantne literature nismo pronašli literaturni izvoru kojem se obrađivala tema o bosanskim kućama na prostoru općine Tuzla.Vodeći računa o etničkoj pripadnosti stanovništva planirali smo i istraživanje.Istražili smo kuće u 10 naselja. Naselja smo etnički diferencirali na osnovuvećinskog stanovništva koje ga je nastanjivalo prema podacima iz posljednjegslužbenog Popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine.

U 5 naselja većinsko je Hrvatsko stanovništvo (Ljepunice, Donje Breške,Dokanj, Jarići, Svojtina). Bosanski Srbi naseljavaju Mramor (Marići) i SrednjuDragunju. Dok je Bošnjačko stanovništvo većinsko u istraživana tri naselja;

Dobrnja, Osoje i Donja Obodnica. Najveći broj kuća je i pronađen i istražen unaseljima sa većinskim Hrvatskim stanovništvom. To nije slučajno jer su kuće inajočuvanije u ovim sredinama. Primjetno je da su, generalno, na prostoruopćine Tuzla, kuće slabo očuvane, nalaze se u mnogo slučajeva u ruiniranomstanju, koje je prethodnica rušenju. Zamjenjuju se „modernijom“ gradnjom.Najviše se mogu naći u udaljenijim mjestima i na periferijama naselja. U vezi saistraživanim elementima; tipovima kuća, materijalom za gradnju, godinamagradnje, tipom krova i krovnim pokrivačem, dimnjakom, stepenicama i

okućnicom primjetili smo da ne postoji suštinska razlika. Svjesni smo da nismo„otkrili toplu vodu“, nego smo samo potvrdili činjenice ranije otkrivene od

bosanskohercegovačkih istraživača (Kulenović, Kadić). Kao i kod našihprethodnika, egzaktni pokazatelji ukazuju da ima više zajedničkih elemenata i daje nemoguće podijeliti kuće po ovom kriteriju. Razlike nastaju uslijedprvenstveno vjerskih razloga npr. nemuslimanske kuće često u okviru okućnicaimaju objekte za uzgoj svinja - „svinjce“ što je za muslimane nedopustivo.

6.4. Okućnica i pomoćne zgrade

Okućnica i pomoćni objekti su se kod naroda koji žive naturalnim načinomživota razvijale puno brže zbog čisto egzist encijalnih potreba uskladištenjapoljoprivrednih proizvoda i držanja stoke. Na njihovu izgradnju i razvoj najvišesu utjecale karakteristike terena (nagib i ekspozicija) čemu su se ljudi na selumorali prilagođavati. Također je na razvoj pomoćnih objekata veliki utjecaj imaoi sam razvoj kuće praćen promjenom materijala za gradnju. Često su se oviobjekti gadili od materijala porušenih starih kuća ili drugih objekata. Koje je oddole navedenih pomoćnih objekata gradio seoski čovjek u svom dvorištu-avliji,

zavisilo je od više faktora vrlo često i lične prirode. Pomoćni objekti koji su u

bosanskohercegovačkoj skorijoj prošlosti pratili pojavu i razvoj porodične kućedo danas su: 1) hudžera, kijer, kiljer ili hajat -obično od brvana a služio je zamladence ili smještaj garderobe, 2) magaza-za imućnije domaćine služila je zaostavu hrane i odjeće, 3) sobica ili baškaluk - od ćerpića ili opeke za mladence, 4)



115

hambar ili ambar-od daske za čuvanje žita, 5) kačara - od dasaka za čuvanjerakije, voća, bundeva i za pekmez, 6) mlječar - za čuvanje mliječnih proizvoda, 7)brašnjar-od daske za imućnije domaćine, za brašno i hljeb, 8) pušnica - od

pletera ili daske, za sušenje šljiva i ostalog voća, 9) koš - od letvi, za kukuruz, 10)

čardak - za veće količine kukuruza, 11) bunar ili česma (pumpa)- za vodu, 12)

štala ili košara - za smještaj razne stoke, 13) trap - okrugao za krompir, duguljast

za repu (čuvanje zimi), 14) kokošinjac i pilećak - za čuvanje peradi, 15) sušara za

meso, 16) hljebna peć, poljara - za pečenje hljeba, 17) naslon - za smještajpoljoprivrednih alatki, 18) kolara - za smještaj kola, saonica i pratećih dijelova,19) pčelinjak, vanjski nužnik, klozet, hala.

Svaki od nabrojanih objekata imao je lokalna obilježja koja se ogledaju uobliku, materijalu, boji i završnoj obradi. Na području općine Tuzla najčešćipomoćni objekti oko kuća su: magaza, hambar, pušnica, koš, bunar, košara(štala), kokošinjac, pčelinjak, vanjski nužnik. Profesor Kulenović je prije nekolikodecenija tokom svoji istraživanja konstatovao da; „Mnogi od navedenihpomoćnih objekata kao što su: udžera, mlječar, brašnjar i poljara više se ne gradejer su ih zamijenili manji kućni sadržaji“. (Kulenović S., 1995. str. 77-79)

Sačuvani su sporadično i pored kuća koje su trenutno u funkciji a i pored onihkoje su napuštene. Uglavnom se ti objekti (u puno manjem obimu nego prije) i

danas koriste i služe istoj funkciji.

7. Zaključak

Na osnovu podataka dobivenih terenskim istraživanjem koje smo sproveli uaugustu i septembru 2013. godine možemo zaključiti da razvojne karakteristiketradicionalne kuće na prostoru općine Tuzla možemo pratiti od kraja 19. stoljećado 40-tih godina prošlog vijeka. Iz navedenog razdoblja sačuvane su dvodijelne

prizemne kuće, kuće nad magazom i spratne kuće – dvobojke.Najrasprostranjeniji tip na prostoru općine Tuzla je kuća nad magazom. Kaomat erijal za gradnju koristio se šeper kojeg kasnije zamjenjuje ćerpić i cigla.Enterijer kuća bio je skroman ali nada sve visoko funkcionalan. Tradicionalna

okućnica skoro da i ne postoji. Društveno-ekonomski faktori kao i strukturalne

promjene stanovništva uslovile su i usmjerile tradicionalno selo na jedan sasvim

novi način življenja i privređivanja, a samim tim i na izgradnju sasvim novih i ufunkcionalnom pogledu drugačijih stambenih i drugih gospodarskih objekata.

Tradicionalna bosanska kuća se bori sa pritiskom globalizacije. Najstarije su

izgrađene krajem 19. stoljeća i dalje odolijevaju vremenu. Ipak, generalno

gledajući, na prostoru općine Tuzla, s obzirom na veličinu današnjih naseljamožemo zaključiti da je tradicionalna seoska kuća slabo sačuvana. Sporadično senalazi uglavnom po udaljenijim ruralnim, podmajevičkim naseljima i na njihovimperiferijama. Ovim zaključkom odbacujemo postavljenu generalnu hipotezurada.

Ustanovili smo da je 6 kuća tj. 37,5% funkcionalno i da se na neki način idalje k oristi. Samim tim odbacujemo podhipotezu da su tradicionalne kuće naprostoru općine Tuzla u funkciji.

Tokom istraživanja, vođeno je računa o etničkoj pripadnosti stanovništvanaselja općine Tuzla. Nastojali smo uvidjeti da li postoji razlika u arhitektur i

kuća po etničkoj pripadnosti. Na osnovu dobivenih rezultata možemo zaključiti



116

da nema razlike u arhitekturi u odnosu na etničku pripadnost na prostoru općineTuzla. Ovim potvrđujemo podhipotezu postavljenu u radu.

Karta 2. Kumulativni prikaz geografsk og položaja tradicionalne seoske kuće napodručju općine Tuzla

I zvor: Topografske karte R 1: 25 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1976.

REFERENCE

1. Bugarski A., Skeletni sistem gradnje u bosanskom seoskom graditeljstvu,

GZM Sarajevo, 1974.;

2. Čičić S., Geološki sastav i tektonik Bosne i Hercegovine, Eart scienceinstitute, Sarajevo, 2002.;

3. Enciklopedija Jugoslavije, Separat SR Bosna i Hercegovina, JLZ, Zagreb,1983.;

4. Imamović E., Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1998.;

5. Kadić M., Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, BibliotekaKulturno naslijeđe „Veselin Masleša“ Sarajevo, 1967.;

6. Krzović I., Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918, Umjetničkagalerija Sarajevo, 1978.;

7. Kulenović, S., Etnologija sjeveroistočne Bosne, Muzej istočne Bosne,Tuzla, 1995.;



117

8. Kulenović,S., Gračanica i okolina-antropogeografske i etnološke odlike,Muzej istočne Bosne, DD ''GRIN'' Gračanica, Tuzla, 1994.;

9. Marković M., Geomorfologija, Rudarski-geološki fakultet, Beograd, 2003.;

10. Meringer R., Pučka kuća u Bosni i Hercegovini, GZM br. XI, Sarajevo,1899.;

11. Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-

2025.,Službene novine Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskogkantona, Godina 13, Tuzla, 2006.;

12. Smajić S., Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova Prirodno-

matematičkog fakulteta, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-

matematički fakultet, godina II, broj 2, Tuzla, 2005.

13. Statistički godišnjak/ljetopis FBIH, FZS, Sarajevo, 2004.;

14. Šegota T., Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb, 1996.;

15. Tuzlanski kanton u brojkama 2013., Federalni zavod za statistiku,

Sarajevo, 2013.;

16. Topografske karte R 1: 25 000, Vojnogeografski institut Beograd, 1976.



118

Mensura MUJKANOVIĆ, prof. historije

JU MUZEJ TEŠANJ U FUNKCIJI OČUVANJA I PREZENTACIJEKULTURNE BAŠTINE OPĆINE TEŠANJ

Sažetak:

U radu je dat pregled aktivnosti JU Muzej Tešanj realizovanih u posljednje tri godine s ciljem očuvanja kulturne baštine tešanjskog kraja. Aktivnosti surealizovane kao sastavni dio projekata apliciranih na osnovu javnih poziva

objavljenih kod domaćih i stranih izvora. Svaka od aktivnosti vezana je zaočuvanje i prezentaciju određenog dijela kulturne baštine tešanjskog kraja. Radsadrži i fotose koji čitaocu mogu jasnije približiti aktivnosti provedene u MuzejuTešanj.

Ključne riječi:

Muzej Tešanj, kulturna baština, stari grad Tešanj, Eminagića konak, projekat,radionice.

Javna ustanova Muzej Tešanj je najmlađa muzejska ustanova na području

Zeničko – dobojskog kantona. Osnovana je 30. 07. 2009. godine. Osnivač je

Općinsko vijeće Općine Tešanj.1 Iako je potreba za osnivanjem muzeja u Tešnju

postojala i prije 60-ak godina, muzej je osnovan tek 2009. godine. Nakon

osnivanja poduzete su sve potrebne aktivnosti kojima je Muzej Tešanj aprila

2011. godine, Rješenjem Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sportZeničko-dobojskog kantona, ispunio uslove za početak rada i obavljanja

muzejske djelatnosti.2

Djelatnost muzeja je zasnovana na zaštiti kulturno-historijske i prirodne

baštine tešanjskog kraja, kao i na prikupljanju, obradi, čuvanju i zaštiti muzejske

građe te njenom prezentiranju javnosti putem stalnih i povremenih izložbi.3

Muzej Tešanj ne posjeduje vlastitu zgradu, a svoju djelatnost obavlja u

depandansima stari grad Tešanj i Eminagića konak. Do sada su formirane četiri zbirke: arheološka, historijska, etnološka i numizmatička. Arheološku zbirku čine

predmeti nastali do kraja srednjeg vijeka. Najvećim dijelom iskopani su na

starom gradu Tešnju 80-ih godina prošlog stoljeća, pod vodstvom struče ekipe izZemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Pored ovih predmeta čine je i

arheološki predmeti nabavljeni otkupom.4 Historijsku zbirku čine kulturno-

historijski predmeti prikupljeni na području općine Tešanj iz novog vijeka i

savremenog doba.5 Etnološku zbirku čine predmeti materijalne i duhovne kulture

1 Odluka o osnivanju Muzeja, Općinsko vijeće Tešanj broj: 01-02-1-3073/09 od 30.07.2009.2 Rješenje Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona broj: 10

10 40-23117- 5/10 od 04.04.2011.3 Odluka o osnivanju Muzeja, Općinsko vijeće Tešanj broj: 01-02-1-3073/09 od 30.07.2009.4 Podaci preuzeti iz Arheološke zbirke JU Muzej Tešanj 5 Podaci preuzeti iz Historijske zbirke JU Muzej Tešanj



119

kulture prikupljeni s područja tešanjske općine.1 Numizmatičku zbirku čini mnoštvo novca od antike do savremenog doba koji su najvećim dijelom

nabavljeni otkupom.2

Od svoga osnivanja do danas Muzej Tešanj je realizovao četrnaest povremenih izložbi, tri stalne muzejske postavke, više radionica za djecu,

osnovce, srednjoškolce i osobe sa invaliditetom, te nekoliko promocija knjiga,

predavanja i sl. Muzej Tešanj daje značajan doprinos u kulturnom i turističkom

životu grada Tešnja. Ostvaruje saradnju s muzejskim i drugim kulturniminstitucijama u zemlji i regionu.

Iako živimo u vremenu kada su institucije kulture u jako teškoj finansijskoj

situaciji i kada nije riješeno pitanje finansiranja 7 institucija kulture od značaja

za Bosnu i Hercegovinu, Muzej Tešanj je uspio ostvariti niz rezultata na polju

očuvanja i zaštite kulturne baštine. Izlaz je pronađen u apliciranju projekata

različitog sadržaja kod domaćih i stranih fondova. Trenutno je to najbolja opcija

za realizaciju različitih aktivnosti. Od svog osnivanja 2009. godine do danas

Muzej Tešanj je realizovao tri značajna projekta na očuvanju kulturne baštine

kao nosilac projekta, i više projekata u kojima je Muzej Tešanj bio partner na

projektu.

Suvenirnica u Eminagića konaku nastala kao rezultat u okviru projekta „Kulturno

naslijeđe kao instrument razvoja turističkih potencijala općine Tešanj i regiona“

Prvi projekat kojeg je Muzej Tešanj realizirao s ciljem očuvanja kulturne

baštine jeste „Kulturno naslijeđe kao instrument razvoja turističkih potencijala

općine Tešanj i regiona.“ Nosilac projekta bio je Muzej Tešanj, a partner

1 Podaci preuzeti iz Etnološke zbirke JU Muzej Tešanj 2 Podaci preuzeti iz Numizmatičke zbirke JU Muzej Tešanj



120

udruženje građana „Sehara“ Tešanj. Projekat je apliciran na Javni poziv iz 2011.

godine kod Federalnog ministarstva okoliša i turizma, a odobren 2012. godine.

Cilj projekta bio je omogućiti posjetiocima Muzeja Tešanj atraktivne, aktuelne iinspirativne sadržaje. Kao rezultat projekta u Eminagića konaku je otvorenasuvenirnica u kojoj su predstavljene replike nakita čiji se originali nalaze uZemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, a iskopani su na raznim lokalitetima

Bosne i Hercegovine od prahistorije do kraja osmanskog perioda. Pored replika

nakita nalaze se i replike novca srednjovjekovne Bosne i replike novca izosmanskog perioda koji se koristio u današnjoj Bosni i Hercegovini. Timeposjetioci Eminagića konaka imaju priliku da kupe reprezentativne suvenire ipoklone ih osobama u različitim prigodama. Suvenirnica je predstavljena ipredstavnicima privatnih preduzeća s područja općine Tešanj koji mogu uEminagića konaku kupiti poklone za svoje poslovne partnere. U suvenirnici se

može kupiti i glineno posuđe tradicionalno izrađeno na grnčarskom kolu smotivima iz bliže okoline Tešnja. Suvenirnica je otvorena za Međunarodni danmuzeja u maju 2012. godine.

Učesnici drvorezbarske radionice u okviru projekta „TECEX - Izvrsnost Tešanjskih Zanata – Škola starih zanata i rukotvorina“

Drugi projekat u čijoj realizaciji je učestvovao Muzej Tešanj jest e „TECEX -

Izvrsnost Tešanjskih Zanata – Škola starih zanata i rukotvorina“ . Nosilac projekta

bilo je udruženje građana „Sehara Tešanj, a Muzej Tešanj bio je partner naprojektu. Projekat je realizovan 2012. godine. Kao partner na projektu, Muzej

Tešanj je organizovao praktičnu obuku za 12 učenika osnovnih škola sa područja



121

općine Tešanj iz četiri zanata/kućne radinosti: tkanje, keranje, pletenje idrvorezbarstvo. Učenicima je bilo prilagođeno vrijeme održavanja radionica takoda nisu izostajali s nastave. Bio im je plaćen prijevoz na relaciji matična škola -

Eminagića konak - matična škola i jedan obrok. Za svaki zanat/kućnu radinostrealizovano je 12 časova. Učenike su obučavali kvalificirane zanatlije s područjaopćine Tešanj. Realizacija radionica trajala je od početka aprila do kraja maja2012. godine. Polovinom maja organizovana je za sve učesnike u radionicama

edukativna ekskurzija na relaciji Tešanj-Konjic-Tešanj tokom koje su posjećenikulturno-historijski spomenici Konjica, Mulićev rekord i muzej. Na kraju

projekta urađena je i prezentacija tehnika izrade rukotvorina iz navedenihzanata/kućne radinosti u prostorijama osnovnih škola (jedna škola, jedan zanat)kao i promocija dokumentarnog filma pod nazivom ''Čuvari tradicije'' .Realizacijom ovih radionica Muzej Tešanj i „Sehara“ doprinijeli su afirmacijistarih zanata koji su pred izumiranjem, a na tržištu roba široke potrošnjeugroženi su. Time smo nastojali mlade osobe koje su u većini nezainteresovane inemaju osjećaja za naše naslijeđe, potaknuti na razmišljanje o njihovimvrijednostima. Ipak, sve su to nekada radili i njihovi preci. Na kraju projekta je

priređena i manifestacija na kojoj su svim učesnicima dodjeljene zahvalnice,postavljena je izložba izrađenih radova i organizovano je druženje u Eminagićakonaku.

Učesnice radionice pletenja u okviru projekta „TECEX - Izvrsnost Tešanjskih Zanata– Škola starih zanata i rukotvorina“

Od oktobra 2012. do januara 2013. godine Muzej Tešanj je realizovao pilotprojekat „Očuvanje kulturnog naslijeđa općine Tešanj“ . Pilot projekat je



122

finansirala Evropska unija kroz adriaMUSE projekat, u okviru Adriatic IPA

programa prekogranične saradnje 11 regija iz Italije, Hrvatske, Bosne i

Hercegovine, Crne Gore i Albanije, regija s obje obale Jadranskog mora, čiji je

implementator za BiH Biznis Servis Centar Zenica. Cilj pilot projekta bio je

valorizacija kulturnog nematerijalnog naslijeđa općine Tešanj, s posebnim

aspektom na promociji i zaštiti tradicionalnog posuđa i tradicionalne hrane

tešanjskog kraja. Projekat je imao niz aktivnosti: radionice grnčarije za učenike 4 osnovne škole s područja općine Tešanj, terenski rad na istraživanju razvoja

grnčarstva u okolini Tešnja, pripreme oko postavljanja izložbe i degustacije

tradicionalne hrane tešanjskog kraja spravljene u grnčarskom posuđu. Četiri značajna rezultata projekta bili su: educirani učenici za izradu posuđa na

ručnom grnčarskom kolu, izložba „Tradicija razvoja grnčarstva u okolini

Tešnja“ , štampan katalog s temom vezanom za izradu proizvoda na grnčarskom

kolu u okolini Tešnja i receptima tešanjskih jela1, te na kraju „Dan tradicionalne

kuhinje tešanjskog kraja“ . Ovi rezultati predstavljeni su na manifestaciji u

Eminagića konaku 12. januara 2013. koja se organizirala u povoduobilježavanja 10. obljetnice od potpisivanja Konvencije o zaštiti nematerijalne

baštine, koju je Bosna i Hercegovina parafirala 2003. godine u Parizu.

1 Mensura Mujkanović, katalog Tradicija razvoja grnčarstva u okolini Tešnja, Tešanj 2013.



123

Radionice grnčarije u okviru pilot projekta „Očuvanje kulturnog naslijeđa općine

Tešanj“

U prvom kvartalu 2013. godine JU Muzej Tešanj realizovala je projekatpod nazivom ’’Škola starih zanata i rukotvorina za civilne osobe sa invaliditetom’’ .Nosilac projekta bio je Muzej Tešanj, a projekat je apliciran kod Federalnogministarstva rada i socijalne politike. Glavni cilj projekta bio je kreirati

podržavajuće okruženje i uslove za socijalnu inkluziju i poboljšanje životnihuslova civilnih osoba sa invaliditetom sa područja općine Tešanj krozorganizovanje praktične obuke u oblasti keranja i tkanja. U projektu je bilouključeno 10 žena - civilnih osoba s invaliditetom koje su obučavale dvijeedukatorice, jedna za tkanje na vertiklanom tkalačkom stanu, a druga za keranje.Radionice su trajale od 11. 02. 2013. do 11. 04. 2013. godine. Ukupno je

realizirano 36 radionica. Učesnice u radionicama otkale su jedan makat,

nekoliko motiva i okerale su 10-ak miljea. Učesnicama u projektu data je prilikada se obuče dvjema starim tehnikama kućne radinosti, kao i da usvojeno znanje ivještine iskoriste za proizvodnju predmeta kod kuće, prodaju proizvode i timedobiju mogućnost zarade. Muzej Tešanj je ovim projektom zajedno sa svojimlokalnim partnerima (Centar za socijalni rad Tešanj i UG „Sehara“ Tešanj) želiodati doprinos u ekonomskom osnaživanju civilnih osoba sa invaliditetom iosnaživanju njihovog psiho – socijalnog zdravlja. Realizacijom projekta dao se i

značajan doprinos očuvanju nematerijalne baštine tešanjskog kraja.

Detalj sa otvaranja izložbe „Tradicija razvoja grnčarstva u okolini Tešnja“ u okviru pilot projekta „Očuvanje kulturnog naslijeđa općine Tešanj“

Od jula do decembra 2013. godine JU Muzej Tešanj realizovala je projekat

„Inkluzija žena s posebnim potrebama u kulturu kroz tradicionalne tehnike kućne



124

radinosti tešanjskog kraja“ . Partneri na projektu bili su Kulturno naslijeđe bezgranica i Balkanska mreža muzeja. Lokalni partneri bili su Centar za socijalnirad Tešanj i udruženje građana „Sehara“ Tešanj. Projekat je finansiralafondacija Stavros Niarchos. Cilj projekta bio je kreirati podržavajuću okolinu iunapređenje životnih uslova žena sa poteškoćama u općini Tešanj krozorganizaciju praktičnog tkanja. U projektu je učestvovalo 10 žena s

invaliditetom i bez invaliditeta koje su obučavale edukatorica za tkanje nahorizontalnom i edukatorica za tkanje na vertikalnom tkalačkom stanu.Projekat je doprinio socijalnoj inkluziji i očuvanju nematerijalne baštinetešanjskog kraja. Učesnice su usvojile potrebno znanje i vještine za rad na obatkalačka stana. U mogućnosti su da tkaju predmete kod svoje kuće i prodaju ihna tržištu. Time mogu sebi obezbjediti dodatna sredstva za život. Projekat jepromovisan na lokalnoj televiziji SMART, web i facebook stranici muzeja.

Učesnice radionice keranja u okviru projekta ’’Škola starih zanata i rukotvorina zacivilne osobe sa invaliditetom’’



125

Učesnice radionice tkanja na horizontalnom tkalačkom stanu u okviru projekta „Inkluzija žena s posebnim potrebama u kulturu kroz tradicionalne tehnike kućne

radinosti tešanjskog kraja“

Učesnice radionice tkanja na vertikalnom tkalačkom stanu u okviru projekta

„Inkluzija žena s posebnim potrebama u kulturu kroz tradicionalne tehnike kućneradinosti tešanjskog kraja“



126

Na osnovu gore navedenih primjera vidimo da JU Muzej Tešanj ulažemnogo napora u rad s publikom s ciljem da privuče što više posjetilaca u muzeji da bude „muzej izvan svojih zidova“ . To je inovativan način rada koji pored svihredovnih djelatnosti Muzeja Tešanj, izložbi, predavanja, brige o predmetima i sl.radi i na popularizaciji Muzeja Tešanj u javnosti, a ujedno i radi na očuvanjukulturne baštine tešanjskog kraja.

Izvori

1. Odluka o osnivanju Muzeja, Općinsko vijeće Tešanj broj: 01-02-1-

3073/09 od 30.07.2009.

2. Rješenje Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-

dobojskog kantona broj: 10-40-23117-5/10 od 04.04.2011.

Literatura

1.

Mensura Mujkanović, katalog Tradicija razvoja grnčarstva u okoliniTešnja, Tešanj 2013.



127





129

Mr. sc. Rusmir DJEDOVIĆ

PRILOG PROUČAVANJU KATANIĆA IZ TUZLE I PETROVICA DONJIH

SAŽETAK

U ovom radu se daju neki osnovni podaci o familiji Katanići. NavedeniKatanići su vezani za Tuzlu i obližnje naselje Petrovice donje. Dokumenti,literatura i porodično predanje ove Kataniće veže za navedena naselja.

Kat anići se daljim porijeklom vezuju za Mađarsku, odakle je i sam naziv familije a tokom osmanskog perioda žive i imaju imanja u Tuzli (mahala Mejdan) iPetrovicama Donjim. Kasnije Katanići se raseljavaju i po drugim mahalama Tuzle i prigradskim naseljima.

Ključne riječi

Katanići, Tuzla, Petrovice Donje, mahala Mejdan, Vaiz mahala, Mula Hasan, Abdija, Hasan, Katanića mezarje.

UVOD

Jedna od Tuzlanskih familija su i Katanići. Starinom su vezani za mahaluMejdan (Vaiz mahalu, kako se izgleda starinom naziva). Također, i za obližnje

naselje Petrovice Donje.Prema predanju očuvanom u familiji predak tuzlanskih Katanića je u u ovaj

grad i okolinu doselio iz Mađarske, poslije čuvene Mohačke bitke. Bio je vojnik, ito katana, pa su njega i njegove potomke svi nazvali Katana. Valjda je to

vremenom, uobičajenim dodavanjem sufiksa „ić“ za naša prezimena, preraslo uKatanić.

Inače, od riječi katana nastala su brojna prezimena tipa Katanić i Katana,kako kod Bošnjaka, tako i drugih okolnih naroda. Ove familije veže sam o

etimologija prezimena ali ne treba nužno, tražiti među njima i srodstvo. Katana je inače u osmanskom periodu bio narodni naziv za naoružanog

vojnika-konjanika, a dolazi iz mađarskog od riječi katona u značenju vojnik. Prema predanju predak tuzlanskih Kat anića, poznat kao Katana, dobio je po

dolasku sa Mohačke bitke (1526. godine) veliko imanje pored Tuzle, kaozaslužan vojnik. Ono se nalazilo u obližnjem naselju Petrovice Donje. Na toimanje podsjećaju toponimi: Katanića mezarje, njive Katanićke i Katanića put,

iznad navedenog naselja.

Najstariji po imenu poznati Katanići u Tuzli su Mula Hasan i Abdija. Živjelisu negdje od početka 19., pa do druge polovine 19. stoljeća. Nije poznato dali suMula Hasan i Abdija Katanić bili braća ili neki drugi rod. Prema predanju i

dokumentima živjeli su u mahali Mejdan (Vaiz mahali).



130

PETROVICE DONJE

U naselju Petrovice Donje koje se nalaze odmah do Tuzle idući starim putemka jugozapadu, tj. središnjoj Bosni velikom starinom postoje tragovi životafamilije Katanića. Radi se o vrlo starom i danas napuštenom mezarju zv. Katanićamezarje. Tu su i njive zv. Katanićke kao i Katanića put.

U vrhu Petrovica Donjih se odavno nalazila posebna mahala u kojoj starinom

žive Katanići pa se i zvala mahala Katanići. Danas, poslije nestanka u njojKatanića, ta se mahala naziva Muminovići.

U Petrovicama Donjim je očuvano predanje da se predak Katanića tu naselioi dobio imanje iza Mohačke bitke. Tu se dobro zna da je do Drugog svjetskog ratau Katanićima bilo osam kuća tog prezimena. Od 1981. godine navedenog

prezimena više nema. Uglavnom su se iselili u prigradska naselja Tuzle. Jedna od porodica Katanića iz Petrovica Donjih je tragično zamrla još u

Drugom svjetskom ratu. Ramo Katanić je tada nedaleko od svoje kuće poginuo odgranate, prilikom granatiranja Petrovica Donjih. Njegovi sinovi: Mujo, Mehmed i

Alija su poginuli tokom rata kao pripadnici partizanskih jedinica.

Danas potomaka Katanića u Petrovicama Donjim i susjednim PascimaGornjim ima samo po ženskoj liniji. Takvi su npr. Straševići, inače doselili izPriluka.

Iznad Petrovica Gornjih se i danas nalazi jedno staro mezarje koje se i danas

u narodu naziva Katanića greblje. Na njemu ima najmanje 60 očuvanih starihnišana sa interesantnim oblicima i simbolima. Prema očuvanom sjećanjima

mještana u ovo mezarje su se kopali Katanići i Muminovići sve do 1985. godine. Posljednji od Katanića u ovo mezarje je ukopan Bajro Katanić, 1958. godine

(rođen 1894. godine).

MAHALA MEJDAN

Mula Hasan Katanić iz mahale Mejdan je sudeći prema riječi mula, bio vjerski

obrazovan čovjek. Možda je završio neku od tuzlanskih medresa i radio kao

vjerski službenik u nekoj od dvanaest tuzlanskih džamija. Rođen je oko 1820.godine a umro negdje sredinom druge polovine 19. stoljeća. Imao je sina Hasanarođenog sredinom istog stoljeća.

Odprilike u isto vrijeme kada i Mula Hasan u Tuzli živi i Abdija Katanić. On jeimao sinove Mustafu (rođen oko 1860. godine) i Osmana (rođen oko 1870.godine).

Katanići su najvjerovatnije, još u osmanskom periodu imali jednu kuću sapripadajućim zemljištima u Tuzli. Krajem 19. stoljeća, tačnije 1889. godine,Katanići su vlasnici kuće na k.č. 13/89 kućni broj 1139 sa kućištem površine 80metara kvadratnih u statusu mulka. Ova kuća se izričito spominje u Vaiz mahali.

Navedene kuće tada su vlasnici Hasan Katanić umrlog Mula Hasana sa 4/6 iMustafa i malodobni Osman sinovi umrlog Abdije Katanića sa po 1/6 dijelom.Sudeći po zajedničkom naslijedstvu kuće, navedeni Katanići su vrlo blizak rod ižive u kući nekog bliskog predka.

Izgleda da je bilo sasvim uobičajeno da familije u tuzlanskim mahalama kojese nalaze na starom karavanskom putu iz tuzlanske Čaršije ka jugoistoku i

središnjoj Bosni, imaju svoja imanja pored tog puta. Prije svega u prvimnaseljima na njemu od Tuzle, odnosno Pascima Gornjim i Petrovicama Donjim a



131

zatim i u Sprečkom polju (npr. današnje Maline). Taj stari put je iz Čaršije išaokroz mahale: Jalu, Mejdan, Mosnik i Vikalj, dalje preko: Crvenih njiva, vrha

Krojčice, Ravne Trešnje, Pasaca i Petrovica, pa prelazio rijeku Spreču, zatimpreko Banovića za središnju Bosnu. Na tom putu su se nalaze stari hanovi.

Familije iz navedenih tuzlanskih mahala pored tog puta imaju starinom

imanja a u novije vrijeme se tim putem u novije vrijeme i naseljavaju ponovo u

navedene tuzlanske mahale ili druga novija prigradska naselja Tuzle (Krojčica,

Kužići, Crvene Njive...).Tako stara familija Mujabašića još u osmanskom periodu ima kuće uPascima Gornjim i mahali Jala u Tuzli. Prema predanju otac Suljkan iz Tuzle je

sina Muju naselio na svoje imanje u Pascima.

RAZVOJ KATANIĆA

Hasan Katanić sin Mula Hasana je rođen oko 1850. godine a umro neštoprije 1911. godine, kada se u jednom dokumentu spominje kao umrli. Krajem 19.

stoljeća, tačnije 1889. godine, bio je vlasnik (osim dijela kuće) sljedećih

nekretnina: dvorište pred kućom (kasnije se tu navodi posebna kuća) na k.č.13/12 (površine od 110 m2), voćar za kućom na k.č. 13/14 (od 290 m2),

dvorište na k.č. 13/82 (od 40 m2) i voćnjak na k.č. 13/163 (od 110 m 2), sve u

statusu mulka. Za sva navedena zemljišta se tada navodi da su u Vaiz mahali.Hasana je 1911. godine naslijedilo četvoro djece. Hilmo (rođen oko 1880-

85. godine), i malodobni Fehim (rođen 1897. godine) sa po 1/3 a malodobneRašida i Naila sa po 1/6 dijelom. Godine 1912. Nailu nasljeđuju ostala Hasanovadjeca.

Hilmo Katanić je umro oko 1950. godine. Radio je u rudniku u Bukinju adavno dobio stan u Bukinju u Radničkoj koloni. Imao je sina i četiri kćerke. Sin

Haso (rođen oko 1922. godine) također je radio u rudniku. Fehim Katanić je umro u četrdesetčetvrtoj godini života 1941. godine. Radioje u rudniku Kreka gdje je mlad i obolio. Žena mu je bila Duda Malkočević (Sulje),rođena 1900. godine u Lipnici. Imali su sedmoro djece od kojih je jedno vrlomalo umrlo. Pet sinova su se zvali: Safet (1922.), Aliosman (Fikret, 1928.), Teufik

(1932.), Vehid (1936.) i Muhamed (rođen 1940. godine) a kći Fikreta (1939.). Rašida Katanić se udala za Bruljića iz Gornje Tuzle i imala sinove

Mehmedaliju i Džemaila i kćer Ševalu. Naila Katanić je umrla kao dijete.

Mustafa i malodobni Osman sinovi umrlog Abdije Katanića su 1889. godinevlasnici (pored dijela kuće) dvorišta kod kuće na k.č. 13/13 (od 30 m2) i voćara

za kućom na k.č. 13/15 (od 360 m2), sve u statusu mulka. Oba zemljišta su u VaizMahali. Na gruntovno vlasništvo ovih Katanića je 1894. godine tražbu stavio nekiKanazarević a dvije godine kasnije i upisao na sebe. Godine 1998. od njegavlasništvo odkupljuje Jakub Šahinović sin umrlog Šahina iz Tuzle.

U novije vrijeme je jako naseljavanje porodica Katanića iz Petrovica upojedina naselja grada Tuzle. U Kužiće doseljavaju Ahmet Katanić i DžehvaKatanić, u Mosnik i Crvene njive: Adil Katanić, Fadil Katanić i Ibrahim Katanić aMujo Katanić u Tuzlu (naselje Irac).



132

ZAKLJUČAK

U prethodnom tekstu smo napravili mali prilog proučavanju razvoja familijesa prezimenom Katanić a koja je vezana za staru tuzlansku mahalu Mejdan (Vaiz)i obližnje naselje Petrovice Donje. Vidimo da ona ima značajnu starost i dugrazvojni put.

Zadnjih decenija je usled razvoja grada Tuzle došlo do potpunog iseljavanja

njenog, do tada brojnijeg dijela iz Petrovica Donjih, u grad Tuzlu.Detaljnija istraživanja razvoja familije Katanić i pojedinih značajnijih ličnosti

iz te familije, tek predstoje.

IZVORI I LITERATURA

1. Dokumenti austrougarske Gruntovnice iz 1889. godine., Tuzla. Uložakbroj 1133, Knjiga XXIII, za K.O. Pasce.

2. Dokumenti austrougarske Gruntovnice iz 1889. godine., Tuzla. Uložakbroj 1778, Knjiga XXVI, za K.O. Pasce.

3.

Dokumenti austrougarske Gruntovnice iz 1889. godine., Tuzla. Uložakbroj 1779, Knjiga XXVI, za K.O. Pasce.

4. Porodično predanje, intervju sa Muhamedom (sin Fehima) Katanićem, izTuzle, rođenim 1940. godine, održan novembra 2013. godine.

5. Porodično predanje, prema Ajši Katanić (kći Bajre), udato Strašević, izPetrovica Donjih, rođena 1940. godine.

6. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku,

peto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1985.

7. Salih Strašević, Dva dobra naslijeđa u naseljima Pasci i Petrovice Donje,Baština sjeveroistočne Bosne – časopis za baštinu, kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe, broj 4/2011, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012.

8. Salih Strašević, Pasci Gornji i Petrovice Donje 1512-2012, monografija,

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđaTuzlanskog kantona, Tuzla, 2013 (u pripremi).



133

Salih STRAŠEVIĆ

DOBRI BEG KULOVIĆ

U historiografiji još uvjek su sporna najvažnija pitanja o bosanskimbegovima, a jedno od njih je svakako, šta znači titula beg?

Riječ beg na području BiH spominje se već od Osmanskog perioda. Uleksikonu iz sredine 19. stoljeća kaže se da je beg u Turskoj titula koja se daje

sinovima paša, višim vojnim zapovjednicima, kapetanima brodova i strancima od

ranga.1

Francuski putopisci početkom 19. stoljeća smatrali su begove vrstombosanskog plemstva a samo „neki od njih su uživali velike feudalne posjede“2

Jedan Francuz polovinom 19. stoljeća, a zbog „elegantnog i ponositog držan ja, te

ljepote njihove nošnje“, ali i zbog činjenice da „neki od njih potiču od loze bivšihkraljeva“ bosanske begove je svrstao u elitu evropskog društva.3

KAKO SU NASTALI I KAKO SU SE RASPALI BEGLUČKI POSJEDI

„Djedovi današnjih aga bili su vojnici turske imperije; i u inijem krvavijem

vremenima bio im je vječito mač izvan korica, tako da nijesu bili u stanju raditi ozemlji vršeći tu službu državnu. Raja nije imala dužnosti vojničke, pa je morala nadrugi način poslužiti državi – hraneći joj vojnike, tj. dajući im dio nagrade svogarada.“4

Prema Seferskoj naredbi, septembra 1859. godine, posjednik zemljišta je ivlasnik koji može to zemljište u saglasnost države prodati, zamjeniti, založiti iliostaviti svojim nasljednicima. Kemt je mogao sam napustiti zemljište, otkazatizakupnički ugovor, ali tek po završetku žetve i smirivanja ljetine.

Uspostavljanjem svoje kontrole nad teritorijem BiH, uspostavljene su i

gruntovnice prema kojima je Austrougarska u uspostavljenim gruntovnicama,

bosanskohercegovačkim zemljoposjednicima priznale pravo vlasništva i nadkmetskim selištima.5

Poslije 1878. znatan dio begova, je postao saveznik austrougraske uprave u

Bosni. Takvo stanje je ostalo sve do Balkanskih ratova 1912/13, kada je

Osmansko Carstvo konačno istisnuto sa Balkana a Bošnjaci, koji su svojim očimavidjeli stradanje svojih istovjernika u Sandžaku, „počeli da strahuju za svojupropast ne od strane Austro-Ugarske nego od Srbije i njenih saveznika.

Begovi su krajem 19. i početkom 20. stoljeća još uvjek najsnažniji slojbošnjačkog društva, ali zbog činjenice da su oni bili najveći zemljoposjednici, čiju

1 Zeituns-lexikon zum Verstandnis des durh die russisch-turkischen Differenzen hervorgerufenen

Krieges. Ein alphabetisch=geordnetes Nachschlagebuch fur Zaitungsleser. Wien 1854, S. 15.

2 Dr. Midhat Šamić: Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljeća i njihovi utisci o njoj , Sarajevo

1966., str. 259.

3 Massieu de Clerval: Putovanje u Bosnu 1885., Život, god 28, br.5, Sarajevo 1985.; str. 606-607

4 Đorđe Martinović, Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini i način njegovoga rješenja, Cetinje1909., str. 105 Edin Mutapčić, Pravno-historijski kontekst agrarne reforme u BiH poslije prvog svjetskog rat,

Časopis za ekonomiju i političku tranziciju, str 2.



134

su zemlju obrađivali najznačajnijim dijelom srpski seljaci, koji su ih smatralisvojim tlačiteljima, srpski kmetovi ih nisu smatrali svojim političkim vođama i

zastupnicima njihovih interesa.6

Begovi unutar bosanskoga društva nastupali su jedinstveno kada se radilo opitanju njihovoga socijalnog statusa i sudbini njihovih zemljišnih posjeda, ali jeunutar tog sloja bilo raskola u čijoj je osnovi borba za veći prestiž u društvupojednih begovskih obitelji. S obzirom da se ženidbeno-udadbenim vezama

pojedine begovske porodice međusobno približavaju, a zbog običaja „donošenjamiraza“, koji je vrlo često podrazumjevao i velike zemljišne komplekse što jevezano i za priču o porodici Kulović u daljem tekstu.

Prema relevantnim izvorima, Bošnjaci su 1918. godine posjedovali preko 83% teritorije današnje Bosne.

Kraljevina SHS, demokratsko socijalistička vlada Ljube Davidovića 14.februara 1920. godine donijela “Beglučku uredbu“ o postupanju s beglučkimzemljama u Bosni i Hercegovini i na istom sastanku podnijela ostavku.7

Oduzimanjem zemlje Bošnjacima pod izgovorom agrarnih reformi, bošnjaciveliki posjednici, begovi i age, su preko noći postali siromašni.

Begovska zemlja podjeljena je porodicama poginulih srpskih vojnika,dobrovoljcima, ratnim invalidima, srpski četnici, beskućnici i sl. Isti su prednjačiliu zauzimanju oko 600.000 hektara šumskog zemljišta.8

Akademik Ibrahim Bušatlija koji je vršio istraživanja uzurpacija bošnjačkeimovine, tvrdi da je nad Bošnjacima izvršen i ekonomski genocid.

Oduzimanje zemlje provodilo se na osnovu Zakona o agrarnoj reformi i

kolonizaciji iz 1945. godine kojom je prema ocjeni akademika Muhameda

Filipovića, socijalističkoj Jugoslavija Bošnjacima uzela dodatnih 600.000 dunumazemlje.

Akademik Filipović je, također iznio podatke prema kojima su u periodu od

1945. godine begovima nacionalizacijom oduzete i kuće, radnje, tvornice. Na tajnačin su Bošnjaci ostajali bez ogromnih bogastava, što se kasnije odražavalo nanjihov ukupni položaj unutar BiH. Prema ocjenama historičara, bio je tonastavak politike siromašenja i ekonomskog slabljena Bošnjačkog naroda.

Begovatu se ima zahvaliti da se Islam uopće afirmirao u ovim krajevima i naovako nepogodnu tlu. Oni mu nisu samo osvojili priznanje, nego su mu se svojim

imetkom i opstanak osigurali. Da budu dostojni svojih velikih predaka bezi su

pred samu svoju propast, trošeći svoj vlastiti imetak, isposlovali vjersko-

prosvjetnu autonomiju“. Begovima se, dakle, i u njihovom imetku, ima „zahvalitiza vakufe i druge hajrete, jer bez tih vakufa i hajreta zar bi se mogle izdržavati

islamske vjerske institucije“)9

Derviš Sušić u knjizi „Parergon“ po šemi raskrinkavanja elitnih

predstavnika tadašnje politike i konfesionalnih elita izvodi dosta tačne zaključke onjihovim postupcima koji će dovesti do tragedije BH naroda kako za vrijemekraljevine SHS tako i drugog svjetskog rata. Istovremeno će vizionarski naslutitisve što bi nam zastupnici takvog profila i takve slijepe sitnošičarđijske politike

6 Husnija Kamberović, Kontroverze o bosanskim begovima

7 Milan Gaković, n. dj., str. 83.-86.;

8 Edin Mutapčić, Pravno-historijski kontekst agrarne reforme u BiH poslije prvog svjetskog rat,Časopis za ekonomiju i političku tranziciju, str 6. 9 Husnija Kamberović, Kontroverze o bosanskim begovima



135

mogli priuštiti u krvavom ratu u slučaju raspada Jugoslavije, što se, nažalost,obistinilo na najcrnji način po muslimane i katolike.

SEAD BEG KULOVIĆ

Otac Sead-bega Kulovića (Esad ef. Kulović 1859-1917) Sarajlija, veoma

obrazovan. Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. Studirao je u

Stambolu i Švajcarskoj. Potiče iz jedne stare janjičarske10 porodice.Osnivač Samostalne muslimanske stranke, a od 1905-1910. godine bio

gradonačelnik Sarajeva. Godine 1913., ponovo je izabran za gradonačelnika, alinije prihvatio.

Bio je vlasnik velikih posjeda a svojom ženidbom sa Rašide-hanume

Gradaščević udvostručio je svoje imanje dodavši mu kuće i imanje Tuzlića, imiraz imanje na Malinama i nekoliko kuća u Tuzli koje je Rašide-hanuma

naslijedila od svoje tetke Tahire-hanume Tuzlić. Imetak Esada ef. Kulovića iznosio

je oko 140.000 dunuma. Sinu Sead

begu, namjenio je upravljanjeimetkom.

Sead-beg Kulović rođen je 1897.godine, u Tuzli završio gimnaziju, a

visoku poljoprivrednu školu u Beču. Zavrijeme prvog svjetskog rata Sead beg

je, kao aristokratski sin, vojnikovao pri

jednom visokom štabu. Bogat, lijep,uglađen, ljubitelj bečko-peštanskihteferiča i žena, rado je priman u

najodabranija oficirska društ va. Mnogediskretne kapije već tada su za njegabile otvorene. Austrougarski „crnikabinet“ je čuvao perspektivnogbegovskog sina od težih ratnihobaveza.11

Ogromni posjed od 140.000

dunuma progutala je agrarna reforma

Kralja Aleksandra 1919. tako da je Sad-

begu ostalo oko 3.000 dunuma (Bukinje, Poljana, Maline)

Povukao se na svoje imanje u Maline kod Tuzle. S vještinom, koja mu nijenedostajala, i kraj takvog imanja, mogao je da nastavi život na visokoj nozi. Poslije kratkog braka sa Nelom iz Sarajeva, ženi se sa svojom rodicom Ifaket

Tuzlić12 mladom, lijepom i bogatom djevojkom kćerkom Bakir-bega Tuzlića,

10 Riječ janjičar, vojnici pješaci Osmanskog Carstva

11 Derviš Sušić, Parergon, Sarajevo, 1980. str., 210

12 Ifaket hanuma je jedna od najsavremenijih žena toga doba jahala je konja, skijala s djecom, a

svijet je pisao o njenom podvigu kada je u lovu prva na Balkanu ubila medvjeda. Ifaket hanuma

rođena je u najuglednijoj familiji Bekir bega Tuzlića, u ćijoj kući je biran Husein kapetanGradaščević. Poslije propalog braka sa Sead-begom Kulovićem udala se za uglednog Salihagića uBanja Luku . Međutim, 1943. godine, kada su pridolazili muhadžiri iz istočne Bosne, Ifaket hanumasav svoj život posvetila je njima. Išla je u razne krajeve i donosila žito. Jednom prilikom kad je išla u



136

koja je u svemu slijedila svog muža – u lovu, na konjima, zabavama putovanjima.

Majka Sead-bega, Rašide-hanuma nije bila oduševljena, kako s prvom ženom

svog sina tako ni drugom, te zbog toga, a i sticajem drugih okolnosti i ovaj brak je

propao.

Švajcarkinja Sesil (Cecile Major) udata za ljekara hirurga dr. Dragog Đurićana Banji Ilidži upoznala je šarmantnog Seada-bega Kulovića. S njim doživjelaživotnu romansu, slušajući srce napustila sve, dijete i muža i krenula u Bosnu za

Kulovićem. Visoki šarmantni Kulović i skladna, sportski građena Sesil bili suneobičan spoj bosanskog bega i Švajcarkinje zaljubljene u Bosnu i svoga muža.Sesil je ranije studirala muziku u Parizu, pred sklapanje braka s begom prešla naIslam.

Sead-beg je svoju suprugu Sesil odveo na imanje u Malinama gdje su i

živjeli. Na modernoj ekonomiji i imanju uređenoj gdje je sve bilo na svom mjestunalazile su se poljoprivredne mašine, t raktori, kombajni i ostalo. Imao je tri

automobila marke: „En-A-Ge“, „Italla“ i „Cvajzicer“ . 13

Na imanju su se nalazile ogromne štale pune konja: vučnih i trkaćih. Sead-

beg volio je konjske trke i za tu priliku izvodio je iz štale neke od trkaćih konja

od kojih se isticao konj po imenu„Mogli“. Jedna od prostranih livada uskolopu ekonomije Maline i danas se

zove Begovo trkalište na kome su seodržavale konjske utrke. Posred imanjana Malinama je proticala Spreča. Jedanrukavac Spreče, skrenut je u vodeni

kanal iz kog se pokretao mlin u blizini

stambene zgrade. Neprekidni huk brze

vode i okretanje vodeničkog točka činilo

je Maline čarobnim mjestom. Polazećikroz prostrani trijem, ulazilo se u kuću.Odmah pri ulazu s desne strane bila je

kuhinja a s lijeve sobe za poslugu.

Tuzlanka Ifaket Tuzlić, bivšasupruga Seada bega Kulovića sa kojimnije imala djece, udala se u Banja Luku

za Sulejmana Salihagića, sa sinovimaOmerom i Halilom na slici 1941. godine.

Ova fotografija pokazuje bogastvo

odjevanja begovskih porodica.Prvi sprat pripadao je supružnicima. Bio je uređen po evropskim stilu.

Dugim hodnikom ulazilo se u dnevnu sobu ili sobu za goste. Cio zid je bio

pokriven knjigama, a ispod su bili široki minderluci. Na jednom stolčiću bio jegramofon, sa velik om trubom i mnogo ploča pored njega. Iz te sobe izlazilo se na

Dubnicu po žito, naišle su ustaše. Nakon što su joj pokušali uzeti žito, ona im je prkosila, Ifakethanumu odveli su u Jasenovac. U logoru su je na najgori način ubili. Naime, polivena je vrelimuljem i spržena. Kada je likvidiran logor, i njenoj ćeliji su pronađeni stihovi koje je pisala. Ovo jejedan od najstrašnijih primjera tragedije koju je Bošnjakinja Ifaket hanuma doživjela pomažućidrugim narodima.13 Vera Mujbegović, Maline na Spreči



137

prostranu svijetlu, drvenu verandu koja je bila zaklonjena visokim drvećem, aprostirala se cijelom dužinom zgrade, sa cvijećem u saksijama i garniturom zasjednje napravljenoj od šiba. Iz hodnika bočno išlo u dvije sobe i kupatilo. SobaSesil Kulović bila je oaza životnog stila. Na podu su bili tepisi plavkaste boje, istokao i prekrivači na krevetima, a i zavjesice na prozorima. Sa strane je bilo velikotrokrilno ogledalo. Soba u kojoj je boravila Sesil bila je spavaća soba sa dvakreveta, lijepim toaletom, šivaćom mašinom i ormarima. Soba je bila svijetla i

sunčana okrenuta ka Spreči i gledala je na mlin ispred kuće. Terase na prvom idrugom spratu bile su možda najljepši dio ove kuće – istovjetne, prostrane,

izgrađene od rezbarenog drveta.14

Na drugom spratu prostrane kuće na Malinama živjela je stara Kulovićka, sasvojim ženskim sluškinjama. Majku Sead-bega redovno je posjećivao doktor ibrino se za njeno zdravlje.

Imanja Sead-beg u Bukinju okružena ponositim i gordim jablanovimapovijali su se i čuvali uspomenu na bosanskog bega od 19. vijeka, da bi negdje60-ih godina 20. vijeka bez pravog razloga su posječeni. Na tom imanju su senalazile tri zgrade u krugu: Konak, Kula i Kuća. Konak je bio za goste, Kula za

poslugu a u Kući je Sead-beg čuvao kolekciju starih ćilima jer mu je to bio hobi.Imanje u Bukinjima bilo je manje u upotrebi od Malina gdje se živjelo tokomcijele godine. Svakako najljepši prizor na begovom imanju po čemu su seprepoznavli (Bukinje) bili su jablanovi oko cijelog prednjeg dijela, dok je u

pozadini bila šuma u kojoj je bio jedan izvor sa koga se pila voda. Imanje naBukinju bilo je stjecište raznih izletnika i grupnih posjeta, kad je beg dozvoljavao.

Ispod Husina, današnji „Institut“ i „Dita“ bilo je imanje Sead-bega Kulovićana kome su se nalazilla farma goveda i prerađivali mliječni proizvodi.15

Na usamljenom begovskom posjedu, vladali su ustaljeni oblici života iupravljanja. Na čelu je bio Beg, pa zatim, upravnici njegovog imanja, mlina,

konjušari, kočijaši, sluge, kuvarice, radnici.Na imanju – ekonomiji Bega Kulovića radili su mještani Pasaca i Petrovica:Mujkan Bosankić, Salko Hurić, Mujabašić Hašim i dr. a sastavni dio personalaSead-bega bio je mještanin Pasaca Hazim Žunić krojač koji je oženio služavku naimanju Rešidu Šahinpašić.

Na zasađenim Sprečkim poljima – Ekonomije na Malinama talasala su se

polja zlatne pšenice, ječma i drugih poljoprivrednih kultura. Sead-beg je nosio beprekorna odjela od najfinijeg štofa, košulje mahom

bijele, kravate sa sjajnim štraftama, maramicu koja viri iz lijevog džepa na sakou.Od glave do pete je bio uglađen, ispeglan pomno očešljan i dotjeran.16

Sesil je uživala u štrikanju i šivenju, podjednako je dobro šila, vezla, heklala ištrikala. U to vrijeme Sesil je bila prva dama muzičkog života jer je bila školovanačelistkinja. Svirala je na koncertima i na pozivu raznih društava prilikom nastupau Tuzli i šire.

Sesil je volila svog muža i bila zaljubljena u njega, pratila ga i svaki dio

slobodnog vremena nastojala provoditi sa bosanskim begom. Na poseban načinje volila Bosnu, bila je oduševljena njenim ljepotama. Svoje oduševljenje Bosnom

14 Isto15 Ibro Muminović, razgovor obavljen 18.07.2008. god

16 Vera Mujbegović, Maline na Spreči



138

prenijela je i na rodbinu i roditelje koji su potaknuti njenom nadahnutošćuBosnom posjetili je na imanju u Malinama.

Sead beg je putovao po Evropi. Bio je čovjek glatke riječi, darežljiv s dugomračunicom, galantan tamo gdje je to isplativa vrlina. Ponekad je izgledalo da sepolitikom pomalo i privremeno bavi prosto kao hobijem. Od 1936. Sead-beg je

bio presjednik muslimanskog društva „Uzdanica“ jer je muslimanski Gajretsmatrao prosrpskim društvom. Vršio je dužnost, ali nije htjeo javno u

Jugoslovensku muslimansku organizaciju (JMO). No, ponekad su neki iz vrhaJMO dolazili njemu u lov, na teferič ili na konsultacije.17

Sead-beg Kulović položaj gradonačelnika Tuzle prihvata i obavlja (1941-

1942). Svoju viziju autonomije zaokružio je – njemačkim protektoratom. Ne iritirajući ustaški režim, koji je smatrao privremenim i vještačkim, Sead

beg se koristio svojim prijateljstvima s visokim predstavnicima njemačke vojnesile da, kao jedino mudro rješenje vidi autonomiju BiH.

Kada su Nijemci ponudili autonomiju BiH i mjesto guvernera u njoj Sead

begu Kuloviću, on ne prihvata već predlaže Džafera Kulenovića. Zašto? Može senagađati, ali sigurna odgovora nema. Nijemci su se poslije ovog prijedloga

ućutali.Nekoliko srpskih građanskih porodica širilo je vijesti o tome kako je Seadbeg pomogao Srbima i štitio ih od ustaškog bjesnila. Ne samo u Tuzli nego i u

nekim manjim mjestima istočne Bosne. I da se čak lično interesovao da se iztuzlanskog zatvora pusti nekoliko desetina zarobljenih partizana.18

Kada su partizani 1943. godine oslobodili Tuzlu, Kulovi nije bježao saNijemcima i ustašama jer je smatrao da njegovo političko djelovanje nije nanijeloštetu Tuzlacima. Nije bježao iz Tuzle ni poslije konačnog oslobođenja 1944. Novavlast u početku lijepo postupa s njim, ali poslije govora Naila Begića u „Bristolu“početkom 1945. biva uhapšen mjesec dana poslije sproveden u Sarajevo. 19

Pozvali su njegovu majku da dođe i da se oprosti sa sinom koji je potompogubljen.

Po pričanju moje nene Hurije stanovnici Petrovica, Pasca, Husina i Ljubačanapravili su pobunu i tražili puštanje Sead bega Kulovića.

Sva njegova imovina je oduzeta. Najmlađi sin Križanovih u dvorištu garaže uTuzli ugleda vojnog terenca džipa, koji je prenatrpat desetinama perzijanera iraskošnih sehara a sadržaj tovara se djeci učinio kao iz knjige „ Hiljadu i jednanoć“ opljačkanih sa imanja bega Kulovića.20

Sesil je poslije izvjesnog vremena otišla u Zagreb i kasnije u Švajcarsku, anjegova majka Rašide-hanuma, ostala je takoreći na ulici. Pošto se nije našla ni

jedna muslimanska prijateljska porodica da prihvati majku Sead-bega, odvažna ibez straha pred bilo kim, prihavaća je i do smrti njeguje tuzlanska porodicaCrnogorka Mileva i Joko Ćetković.

Prilikom gradnje pruge Brčko-Banovići 1946. godine na opustošeno,opljačkano imanje na Malinama se smjestila radna brigada i glavni štabomladinskih brigada.

Nekoliko godina kasnije Vera Mujbegović prijateljica Sesil na Beogradskuadresu dobiva pismo od Sesil koja je moli između ostalog, da joj pošalje grumen

17 Derviš Sušić, Parergon, Sarajevo, 1980. str., 211

18 Derviš Sušić, Parergon, Sarajevo, 1980. str., 213 19 Vera Mujbegović, Maline na Spreči 20 Nezir Čorbić, Razmišljanja o Parergonu



139

zemlje sa Malina. Sesil je i dalje čeznula za Malinama. Trideset godina poslije

Vivian kćerka Sesil ispričala je Veri prilikom posjete da je Sesil ipak uspjela daispuni svoju životnu želju i ode još jednom na Maline. Jedna njena prijateljicaodvela ju je kolima iz Švajcarske preko Zagreba u Tuzlu. Kad je stigla na Maline izatekla imanje izmjenjeno do neprepoznatljivosti, opljačkano, ispreturano,

uništeno – djelovala je toliko potresno da se istog dana sva uplakana vratila

nazad.

Po priči koju mi je ispričao Mujabašić Hašim čestit i pošten čovjek (vakif),koji je radio kod bega, među pljačkašima begovog imanja na Malinama bilo je i

ljudi iz našeg sela Pasaca, koji su između ostalog pokrali i zlatne tevsije i kašike ineke od poljoprivrednih mašina. Sve to nebi bilo čudno da neki od pljačkaša nebiše i ljudi kojima je pomagao Sead-beg.

Po pričanju moje nene i starih ljudi na sijelima, pričalo se o Sead-begu sa

velikim poštovanjem i uvažavanjem. Svi su ga cijenili i poštovali i isticali da jepomagao siromašne i nemoćne. Posuđivao bi poljoprivredna sjemena za usjeve,telad pa kad bi se krava otelila, tele bi se vratilo begu. U sjećanju mi je ostala itvrdnja starijih stanovnika da je beg ubijen jer je posuđivao u toku rata visokim

partizanskim dužnosnicima novac i dukate. Pa kako isti nebi vratili, napravljenaje urota protiv bega koja ga je koštala glave.21

Mnogo je nepoznanica i pitanja koje pritišću teret istorijskih činjenica kojenetreba niti se smiju zanemariti. Ako je beg Kulović kriv zašto nije bježao, kadase Tuzla dva puta oslobodila? Ako je bio neprijatelj komunista zašto je 1939.godine dopustio da se na njegovom imanju u Bukinjima održi jedan od najvećihizleta napredne omladine koju je organizovao SKOJ? Ako je zločinac zašto bipomagao Srpske porodice od ustaškog bjesnila ili destinama zarobljenihpartizana da se puste iz zatvora. Zašto je sva imovina bega oduzeta, a majka

izbačena na ulicu, licemjerno bez grižnje savjesti i političke mudrosti? Ako je

Sead-beg zločinac zašto mu nije suđeno, a ako je suđeno zašto nema podataka otome.

Ako je zločinac zašto jedna ulica u Tuzli nosi njegovo ime?Jedno je sigurno, novo uređenje poslije drugog svjetskog rata imalo je

zadatak da preotme i uništi begluke a begove da ponizi i iskorijeni.U jesen 2013. godine obišao sam ekonomiju, imanje Sead bega Kulovića na

Malinamau općini Živinice. Od moderne ekonomije ostala su samo dva betonska

silosa, od najluksuznije kuće „čardaklije“ samo temelji a od vodenice i drugih

pratećih objekata nema ni traga. Imao sam sreću da sam upoznao staricu MartuIličić iz Brčkog koja stanuje u barci na imanju bega. Potvrdila mi je priče koje

sam čuo o Sead – begu i njegovom merhametli22

životu. Kaže baba Marta „ Svakegodine za Sead bega uplatim jasin ili nanijetim za njegovu dušu i dam nešto uturbe“. „To je bio čovjek, da je sad živ niko nebi gladan osto“

Još uvjek osjetim nježnost ruke moje nene Hurije koja me milovala tepajućimi „beg moj“ „bego, beže moj“ vjerovatno asocirajući na Sead bega koga jepoštovala jer je bio insan.

21 Hurija Katanić, u sjećanju na razgovore iz mlađih dana. 22 Riječ merhametli, milostiv, milosrdan, čovječan, sažaljiv



140

Na nekadašnjem imanju Sead bega Kulovića na „Malinama“ kao svjedočanstvo o postojanju ekonomije i imanja uzdižu se prkosno vremenu dva silosa, koji me podsjećaju na Sead bega i Sesil i jednom od najljepših ljubavnih priča koja se

završila tragedijom. Slika oktobar 2013. god. Izvor Salih Strašević



141



142



143

Elvir SELIMOVIĆ

PRILOG BIBLIOGRAFIJI PUBLIKACIJA (MONOGRAFIJA,

SVJ EDOČENJA, SJEĆANJA, RATNIH DNEVNIKA, ZBORNIKA

DOKUMENATA, PAMFLETA, OPTUŽNICA I PRESUDA) O SREBRENICI U PERIODU (1992.-1995.), OBJAVLJENIH U ZEMLJI I

INOSTRANSTVU OD 1995. DO 2011. GODINE

Apstrakt:

U radu je eboširana bibliografija o srebreničkom genocidu shodnoindividualnim mogućnostima autora. Prilog zapravo predstavlja pokušajsumiranja podataka o publikacijama koje opserviraju događaje ve zane za genocid

u Srebrenici počinjen 11. jula 1995. godine, koje se žanrovski međusobno razlikuju,a objavljene su u Bosni i Hercegovini i inostranstvu od 1995. do 2011. godine, na

bosanskom/hrvatskom/srpskom i stranim jezicima. U izradi bibliografije djela su

grupirana prema karakteru (sadržaju) i jeziku na kojem su objavljena, i predstavljena su abecednim redom po autorima ili po nazivima djela, ukoliko se

radi o zbornicima radova ili sličnim publikacijama. Naš prilog bibliografiji osrebreničkom genocidu je, razumljivo, nepotpun. Međutim, mi smatramo, da ćeovakav biti korisno polazište za istraživanje i (ili) pisanje potpunije bibliografije oovom događaju. Mi smo smatrali značajnim, da prije navođenja publikacijadonesemo nekoliko napomena o teleološkim, epistemološkim i aksiološkim

problemima historiografskog proučavanja genocida u Bosni i Hercegovini (1991.-1995.) uopće i Srebrenici posebno.

Ključne riječi: Srebrenica, genocid, bibliografija, negiranje genocida,

revizija prošlosti, neselektivno sjećanje, istina

TELEOLOŠKI, EPISTEMOLOŠKI I AKSIOLOŠKI PROBLEMHISTORIOGRAFSKOG PROUČAVANJA GENOCIDA U BOSNI I

HERCEGOVINI (1991-1995)

Srebrenica je 11. jula 1995. godine ušla u fokus pažnje svjetske javnosti idoživljena (spoznata), kao mjesto gdje je nakon holokausta na europskom tlu uz

blagoslov međunarodne zajednice, ponovo porođeno konsternirajuće zloGENOCID,1 ili mjesto na kome je počinjen zločin (masakr) nad Bošnjacima ali ne

1 Mi smo usvojili kvalifikaciju zločina u Srebrenici koji su u julu 1995. godine nad Bošnjacimapočinile srpske vojne formacije, kao povijesnu činjenicu, a koju je iznijelo Žalbeno vijećeMeđunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje MKSJ), u presudi Radislavu Krstiću, koje:„pokolj uSrebrenici naziva njegovim pravim imenom: GENOCID“. (Mehmed Pargan, Srebrenica. Dokumenti

o genocidu. Tuzla: Kulturno-umjetničko društvo „Srednje Podrinje“ Tuzla, 2004, 10.) Ovakvupravnu kvalifikaciju zločina u Srebrenici potvrdio je i Međunarodni sud pravde (dalje MSP), svojompresudom iz januara 2007. godine. (O mišljenju jednog od udruženja preživjelih žrtava genocida, opresudi MSP-a vidjeti u: „Genocid je državotvorni zločin“. Bilten Srebrenice, god. IX; br. 41, Tuzla:



144

i genocid, ili je doživljena kao mjesto na kome je pokazana hrabrost srpske

vojske u odbrani domovine. Osim toga, u bosanskohercegovačkim okvirima odtada kontemporira ambivalentni pojam Srebrenica, kao paradigma stradanja

Bošnjaka (za Bošnjake prevashodno, intelektualce, medije u Federaciji Bosne iHercegovine, bošnjačku dijasporu etc.) uzrokovanih težnjom srpske politike ivojske za ostvarenjem velikosrpskih političkih planova, i kao mjesto na kojem jebranjena i odbranjena srpska zemlja (za veći dio javnosti, političara,

intelektualaca, medija etc. u Republici srpskoj i Srbiji). Neosporna je činjenica da je u Bosni i Hercegovini danas prisutna revizijaprošlosti u publicistici, javnom diskursu i svakako u historiografiji,2 ali i

znanstvenim disciplinama koje su ušle u znanstveni okvir historiografije, međukoje spadaju: politologija, pravo, sociologija, demografija, antropologija i

Udruženje građana „Žene Srebrenice“ Tuzla, 2008, 12-14; О osporavanju legitimiteta optužnice,pokušaju relativizovanja zločina u Srebrenici, odnosno negiranju genocida od strane

historičara/istoričara Željka Vujadinovića, angažiranog na Filozofskom fakultetu u Banja Lucividjeti u: Željko Vujadinović, „Fenomenologija Srebrenice“. Istorija XX veka, br. 2, Beograd: 2006,

147-161. Mnogi istraživaći genocida u Bosni i Hercegovini (1991-1995), smatraju da genocid nije počinjen samo na području Srebrenice u julu 1995, već da je počinjen na širem području Bosne iHercegovine, predvođen istom ideologijom i organiziran od strane tada paradržavne tvorevineRepublike Srpske uz podršku državnih institucija Srbije. Svojim interpretacijama povijest MKSJ je

stvorio specifičnu situaciju zbog koje smo navedenu činjenicu usvojili kao premisu (ranijepostavljen sud), a ne kao hipotezu-supoziciju (pretpostavljeni stav). Ovakav pristup proučavanjuovog fenomena može biti dobro polazište na temelju kojeg se može postaviti metodološki upitnik iekstenzivnije istražiti historijske okolnosti koje su generirale genocid. Međutim, historičari iudruženja iz Republike Srpske (dalje RS), u svojim publikacijama i javnom istupanju ne prihvataju

(termin) pojam genocid za srebrenički zločin iz jula 1995. godine. Prema navodima

historičara/istoričara Željka Vujadinovića, termin genocid nije prihvatila ni Komisija zaistraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, koju je po odluci Doma za

ljudska prava Bosne i Hercegovine i pod pritiskom OHR-a imenovala Vlada RS, a čiji član je bio isam Vujadinović. On je konstatirao da Komisija nije priznala genocid, jer nije ni imala mandat da sebavi pravnim kvalifikacijama događaja u Srebrenici u julu 1995. godine. Pored ostalih z aključakaprema navodima Vujadinovića Komosija je „утврдила да је у периоду од 10. до 19. јула 1995.ликвидирано више хиљада Бошњака на начин који представља тешка кршењамеђународног хуманитарног права, те је извршилац [...] предузео мјере прикривањазлочина премјештања тијела [...] (Жељко Вујадиновић, „Комисија Владе Републике Српскеза испитивање догађаја у и око Сребренице од 10. До 19. jула 1995.:оснивање, мандат,начини и резултати рада, реакције“. у: Делатност Међународног трибунала, (sine anno, sine

loco), 411.) U istom članku Vujadinović opisuje interpretacije Izvještaja Komisije, njenog

potpredsjednika dr. Smaila Čekića, objašnjavajući ih proizvoljnim, а u kojima Čekić, (na temeljutoga i drugi) navodi da je Komisija utvrdila da je počinjen genocid nad Bošnjacima, da je utvrđenidentitet žrtava i broj počinilaca genocida, i da je takav izvještaj verifikovala Vlada RS. (Ж.Вујадиновић, op. cit , 404) Mi ćemo se složiti sa stajalištem profesora Vujadinovića, da„Сребреница протеклог [...] рата као да је проблем према којем су сва истраживањанедостатна. Баш зато, требало би се посветити њима, озбиљно и професионално“ (Ж.Вујадиновић, op. cit ., 419.) Samo što se očevidno naša i Vujadinovićeva ozbiljnost iprofesionalnost, razlikuju principijelno, etički i metodološki. Isto mišljenje se odnosi i na navode opotrebi za „objektivnim“ istraživanjem srebreničkog zločina, koje donose ostali negatori genocida uSrebrenici. (Vidjeti o tome ad exemplum u djelima NVO „Istorijski projekat Srebrenica“, čiji autorili urednik je u pravilu Stefan Karganović, а koja su navedena u bibliografiji kako slijedi.) Navedeniprimjeri pokazuju svu kompleksnost istraživanja ovog pitanja u Bosni i Herce govini.2 Husnija Kamberović, „Između kritičke historiografije i ideološkog revizionizma“. u: Revizija prošlosti na prostorima bivše Jugoslavije. Zbornik radova. (gl. ur. Vera Katz), Sarajevo: Institut za

istoriju, 2007, 11-19.



145

statistika.3 Prisutne su sve vrste revizije i revidiraju se svi povijesni periodi,

među kojima je najprisutnija revizija najnovije povijesti.4 Revidirati (lat.

revidere; nlat. revisio),5 znači ponovo vidjeti, pregledati ili ispitati. U tomkontekstu, revizija prošlosti bi se mogla legitimirati, s obzirom na potrebuhistoriografije za konstantnim traženjem i preispitivanjem stavova o pojedinimpitanjima, kroz nove metodološke pristupe i na temelju novootkrivenih

historijskih izvora, uz otklon od svjesnih ideološko-političkih i pristrasnih

interpretacija i sa tendencijom ka historiografskoj istini.6

Međutim, prisutniji jehistoriografski nelegitimni revizionizam. Postupak u kojem se iz ideološko-

političkih razloga (potreba) relativiziraju, izostavljaju iz (pseudo)historiografskihnarativa ili se prosto, decidno negiraju (falsificiraju) pojedini momenti (događaji)iz suvremene povijesti. U tome sudjeluju mediji, političari, MKSJ, razne komisije, institucije, pojedinci etc.

Osporavanje prošlosti na prostorima bivše socijalističke Jugoslavije, pa i uBosni i Hercegovini, prisutno je i u kolektivnim sjećanjima, koja su zapravorelativno jednoobrazna poimanja prošlosti od strane članova određenogkolektiviteta.7 Platforma ideje o osporavanju prošlosti manifestira neslaganja o

istinitom u prošlim dešavanjima. U ovom slučaju radi se o dekonstrukciji,konstrukciji i rekonstrukciji sjećanja, naporima usmjerenim ka dovođenju upitanje ranije privilegovanih naracija. Ti novi narativi ne moraju (nisu) biti

utemeljeni na novim izvorima, već mogu predstavljati alternativne narative(interpretacije) povijesti.8 Budući da: „Naše shvatanje prošlosti ima strateške,političke i etičke konsekvence u sadašnjosti“,9 mi se moramo sjećati prošlosti usvim segmentima, bez uljepšavanja i prešućivanja bilo kome, bilo čega.10 Ipak,

osporavanje prošlosti kao „bitka“ za dominiranje suvremenošću će dugo trajati, amožda nikad neće ni biti završena.11 Na koji način i da li se uopće može,historijska znanost oduprijeti pritiscima za konstrukcijom novih

(voluntarističkih) naracija u (izvan)akademskim krugovima, pitanja su na kojasada nije moguće dati konzistentan odgovor. Ostaje nam svakako obaveza, kaoprofesionalnim historičarima, da se suprotstavljamo politički iniciranimkonstrukcijama prošlosti, koje teže selektivnom sjećanju (zaboravu).

Međunarodni kazneni sud za područje bivše Jugoslavije (dalje MKSJ),utemeljilo je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) 1993. godine, kao ad hoc

3 Senija Milišić, „Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini, objavljena u zemlji i inostranstvu,

a koja se odnosi na socijalistički period (1945.-1992.)“. Prilozi, br. 29, Sarajevo: Institut za istoriju,

2000, 183.4

H. Kamberović, “Između kritičke historiografije..., 19. 5 Mилан Bујak лија, Лексикон страних peчи и из paзa. Београд: Просвета, 1980, 782. 6 Safet Bandžović, “Balkan i historiografski stereotipi”. Beharistan, br. 7/8, Sarajevo: Kulturni

centar pri ambasadi Islamske Republike Iran-Sarajevo, 2002, 179-201; Azem Kožar, “O nekimaspektima i mogućnostima revizije bosanskohercegovačke prošlosti”. u: Revizija prošlosti na

prostorima bivše Jugoslavije. Zbornik radova. Sarajevo. Institut za istoriju, 2007, 265-274; “101pitanje: Dubravko Lovrenović”. (razgovarao: Selvedin Karić), Start, god VI; br. 110, Sarajevo,

25.2.2003, 44-48.7 Srđa Pavlović, “Cjenovnik sjećanja: istorijski revizionizam u bivšoj Jugoslaviji”. Prilozi, br. 39,

Sarajevo: Institut za istoriju, 2010, 105.8 Isti.9 Isti, 106.10 Ivo Banac, “Lakše je izdati Boga nego naciju”. Intervju. (razgovarala: Jadranka Dizdar),Oslobođenje, Sarajevo, 12.7.2008, 31.11 H. Kamberović, “ Između kritičke historiografije…, 19.



146

sud čija je misija vremenski i prostorno ograničena, a nadležan je suditi fizičkimosobama za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene naprostoru bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine. Maksimalna mogućakazna koju sud može izreći je kazna doživotnog zatvora. Sud također ne možesuditi optuženima u odsustvu, niti sudi za zločine protiv mira, te konsekventnotome ne može ni označiti agresora,12 odnosno odgovoriti na pitanje oko koga

historičari lome koplja u cijelom regionu, a to je pitanje, tko je zapravo počeo rat

u Bosni i Hercegovini. Odgovor na to pitanje bi odredio i sam karakter rata. Jedanod ciljeva koje je MKSJ trebao ostvariti, prema mišljenju njegovih utemeljitelja,jeste djelovanje suda i kao historijskog instituta , čiji će nalazi pretstavljatiprotutežu revizionizmu povijesti na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, sudskiprocesi ograničeni nizom pravila, ne odgovaraju potrebama historijske znanosti,jer nalazi sudaca između ostalog često ne daju tačna tumačenja prošlosti, a sdruge strane njihovi pokušaji eksplikacije povijesti mogu naštetiti utvrđivanjupravne istine.13 I naravno, in ultima linea „nema jednog autoritarnog mjesta, pabio to i sud, koje bi jednom zauvijek moglo utvrditi povijesnu istinu o nekom

događaju“.14 Arhiv MKSJ je (ili će to biti) najbogatiji arhiv za analize događaja

vezanih za raspad socijalističke Jugoslavije i genocida u Srebrenici. Ergo,historiografsku analizu raspada SFRJ i genocida u Srebrenici neće vršiti sudovi,politikasteri, političari i slični, već profesionalni historičari.15 Svojim

djelovanjem MKSJ je proizveo niz publikacija u kojima je (re)konstruirana i

„historijska“ slika srebreničkog genocida, a koje sadrže iskaze svjedoka, nalazeforenzičara, interpretacije strana u postupku i presude MKSJ koje se moraju čitatiu kontekstu poznatog dokaznog materijala, sucima i strankama, u trenutku

donošenja presude. Aktivnost MKSJ nailazi na otpor (kontroveze) javnosti napodručju ex Jugoslavije, i sve nacionalne grupe sa tog područja doživljavaju rad

Tribunala kao adijaforan prema njihovim interesima, ili kao da je usmjeren

protiv interesa jedne nacije. Često se ističe da je MKSJ antisrpski. Međutim,prethodna činjenica o nezadovoljstvu radom Tribunala delegitimira ovukonstataciju, a, osim toga nema dokaza o sistematičnoj pristrasnosti MKSJusmjerenoj protiv bilo koje nacije u bivšoj Jugoslaviji.16

12 Neven Šimac, „Europa i komunizam: Od “crne rupe” pamćenja do istine; od zločina do pravde“.Nova prisutnost . Časopis za intelektualna i duhovna pitanja, god. IX, br. 1, Zagreb: 2011, 247.13 Ksenija Turković, “Povjesničari u potrazi za istinom o sukobima na prostoru bivše Jugoslavije usvojstvu vještaka pred ICTY-em”. Časopis za suvremenu povijest , god. XXXVI, br. 1, Zagreb: 2004, 37.14 K. Turković, “Povjesničari u potrazi za istinom o sukobima na prostoru bivše Jugoslavije…, 37. 15 Vladimir Petrović, “(Ne)legitimni revizionizam: pravo i (pseudo)istoriografske revizije na zapadu

i istoku”. u: Revizija prošlosti na prostorima bivše Jugoslavije. Zbornik radova. Sarajevo: Institut zaistoriju, 2007, 41.16 John B. Allcok, „Međunarodni tribunal za ratne zločine na području bivše Jugoslavije“. u:Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama. Inicijativa naučnika. (priredili: Charles Ingrao i

Thomas A. Emmert). Sarajevo: Buybook, 2010, 335-372; U poređenju sa rezultatima radaMeđunarodnog suda u Nürnbergu, MKSJ nije ostvario uspjeh koji je imao Nürnberški sud, jer nijepresudio srpskoj nacionalističkoj ideologiji ni genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj, dok je u

Nürnbergu presuđeno nacionalsocijalizmu kao ideologiji i njegovim tvorevinama, smatrajuhistoričari Ivo Banac, Marko Attila Hoare i Admir Mulaosmanović. (A. Dučić, „Nirnberg je presudionacizmu, Hag nije srpskom nacionalizmu“, Dnevni avaz , Sarajevo, 6.8. 2011, 6-7.)

Optuženima u Nürnbergu je suđeno na temelju Londonskog sporazuma od 5. maja 1945.godine. Pred Međunarodnim sudom pravde našlo se 8 hitlerovskih organizacija i 24 optužena.Proces je obuhvatio 403 javna saslušanja. Za vrijeme istrage, jedan od optuženih Laj se ubio,Bormanu je suđeno u odsustvu (osuđen na smrt), dok je suđenje Krupu fon Bolenu izdvojeno.

Presuda je donijeta 1. oktobra 1946. godine. Od preostalih 21 optuženog, 11 je osuđeno na smrt



147

O srebreničkom genocidu pisali su autori različitih vokacija: pravnici,sociolozi, politolozi, publicisti, vojnici, političari, „obični ljudi“ i kulturni radnici,sa neravnomjernih vremenskih distanci i razumljivo kroz različite metodologije iperspektive. Najprije su se pojavila djela učesnika događaja (autobiografskizapisi, memoari, ratni dnevnici i sl.). Institucionalno istraživanje srebreničkoggenocida realizira Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava u Sarajevu, prema našem mišljenju neopravdano diskretno

i bez dovoljne (potrebne) popularizacije svojih rezultata istraživanja, što nasdovodi do zaključka da ovoj instituciji nije jasan teleološki, aksiološki a dijelom iepistemološki aspekt njenog rada.

Rad MKSJ i pravosudnih institucija država sljednica socijalističke Jugoslavije,proizveo je obilje dokumenata koji su hibrid primarnih i sekundarnih izvora,

kakva su izdanja koja nam nudi Fond za humanitarno pravo u Beogradu, međukojima je naprimjer i publikacija Škorpioni: od zločina do pravde, koja sadržiizvode iz transkripata i faksimile dokumenata sa sudskog procesa protiv

pripadnika jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije „Škorpioni“, koji jevođen pred okružnim sudom u Beogradu. Kao takva publikacija ostavlja

mogućnost za detaljnu rekonstrukciju događaja vezanih za zločine pripadnikaove jedinice i načina rada sudskog organa, odnosno njegov stav prema genocidu.

Brojne, prethodno pomenute publikacije učesnika (preživjelih žrtava genocida)u kojima njhovi autori iz svoje perspektive i shodno svom nivou znanja

(predispozicija) svjedoče, razmišljaju, iznose osjećanja, interpretiraju i optužujuza genocid, predstavljaju veoma dragocjene izvore prvog reda, s obzirom na

nedostatnost ili nedostupnost dokumenata (arhivske građe) oficijelnih ratnihorgana vlasti (vojnih i političkih), kao i nedostatak privrednih i drugih fondova izovog perioda. To je ocjena općeg stanja arhivske građe iz perioda 1991.-1995.,

koja je relevantna i za područje Srebrenice. Stanje historijskih izvora se nije

bitnije promijenilo ni do danas, iako postoje i mogućnosti i potrebe za takavnapor, sa ciljem fundiranja dokumentacione osnove za sveobuhvatnu i

znanstvenu spoznaju o ratu 1992.-1995.17

Pomenute publikacije su rezultat individualnog pregalaštva, ili raznihudruženja građana. Ovakva djela (izvori) s obzirom na njihov karakter,nedostatnost drugih i potrebu za multiperspektivnim pristupom, iz ugla

historijske znanosti gledano, traže istovremeno snažno i suptilno kritičko čitanjei neizostavljanje pri historijskom analiziranju ovog pitanja, a što u dosadašnjim

vješanjem, 7 su optuženi na kazne zatvora, a trojica su proglašena nevinim. Od osam optuženihorganizacija, 4 su proglašene zločinačkim (NSDAP-a, Gestapo, SD i SS), što je značilo da je svaki članosobno odgovoran prema pripadanju takvoj organizaciji. Vlada Raicha, Generalštab, OKW i SA, nisuproglašene zločinačkim. (Klod David, Hitler i nacizam. Beograd: ПЛАТΩ – XXvek, 1996, 118-119.)17 „Ni nakon okončanja rata u mnogim sredinama nije došlo do bitnije promjene stanja, jer ipostojeće vlasti, koje su uglavnom nastavile politiku svojih prethodnika, strahuju od spoznaje ratne

istine. Otuda na ovom planu organi naznačenih država nisu poduzeli odgovarajuće korake da sekompenzira bar dio ratom stradalih izvora, bar na način da se organizirano, od strane struke, uzmu

odgovarajuća svjedočenja žrtava rata. To je stručni posao koji treba da obavljaju arhivi ili historijskiinstituti. Razumljivo, i kod prikupljanja i korištenja te vrste historijskih izvora postoje brojnizahtjevi i ograničenja, sve sa ciljem da korištenje ovih dokumenata ne poluči negativne efekte poličnu sigurnost ljudi, tj. ne dovede u pitanje ljudska prava i slobode. Međutim, i pored svega togaprikupljanje i korištenje ovih dokumenata je način da se obnovi dokumentaciona osnova o ratnimzbivanjima i tako onemogući zataškavanje historijske istine“. ( A. Kožar, “ O nekim aspektima imogućnostima revizije..., 270-271.)



148

malobrojnim ogledima nije bila praksa historičara.18 Među izdanjima ovakvog

karaktera mogu se pronaći i zapisi u kojima suvremenici postavljaju„zabranjena“ pitanja, ili prerano otkrivaji istinu, a, što je učinio Ibran Mustafićdjelom Planirani haos, koje je izazvalo kontroverze pogotovo unutar bošnjačkezajednice, iz koje pojedine grupe šalju poruku da je utemeljeno kulpiranjepojedinih Bošnjaka za ratni zločin ili drugi crimen ravno izdaji. S obzirom da se

takvi stavovi (uljepšavanje zločina „svojih“) mogu vratiti kao bumerang u lice

svima nama, mi smatramo da je za istinu uvijek vrijeme i da ovakva djelasvakako treba kritički čitati kroz vizuru historiografske metodologije.19 U vezi sa

suočavanjem sa vlastitom prošlošću, historičar Ian Buruma, profesor na BardCollegeu u New Yorku, kaže: „ [...] Suočiti se s mračnim stranama vlastite

nacionalne povijesti čin je patriotizma (podvukao E. S.) a ne izdaje“.20

Na temu genocida u Bosni i Hercegovini, prema podacima iz 2002. sa

političko-pravnog aspekta na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu odbranjenasu dvije magistarske radnje i jedna doktorska disertacija21, dok sa sociološkogaspekta, prema mišljenju dr. Adiba Đozića, fenomen genocida nije u dovoljnojmjeri elaboriran.22 U drugim državama i na stranim jezicima, objavljen je veliki

broj žanrovski i sadržajno različitih djela. Neizostavno je pomenuti i djela ukojima se genocid de facto i implicitno negira, te su ona eo ipso pamfleti.23 Većinadjela ovakvog karaktera nastaje u Republici Srpskoj i Srbiji. Genocid u Srebrenici

negiraju u svojim publikacijama između ostalih: Srđa Trifković, Smilja Avramov,Stefan Karganović24, Ljubiša Simić, Milivoje Ivanišević, Darko Trifunović25,

18 Vidjeti ad exemplum. u: Charles Ingrao, „Sigurne zone“. u: Suočavanje s jugoslavenskim

kontroverzama. Inicijativ a naučnika. Sarajevo: Buybook, 2010, 198-228. i Zilha Mastalić Košuta,„Genocid nad djecom u Srebrenici-sigurnoj zoni UN-a jula 1995. godine“. Prilozi, br. 39, Sarajevo:Institut za istoriju, 2010, 123-143.19 Uviđajući da selektivno, fragmentirano i nekritičko interpretiranje totalitarnih ideologija i zločina,

prema nacionalističkim (pristrasno sa ideološko-političkim ciljem) kriterijima, ima pogubnereperkusije na suvremene odnose među narodima (nacijama) na Balkanu dr. Ivo Banac u vezi satim poručuje: „Ako to ne radite sustavno (ne kritikujete totalitarne ideologije op. a), ako malozažmirite na druga Tita, zapalite svijeću za čika Dražu, imate koju dobru za Handžar diviziju, a niPoglavnik vam nije mrzak, onda je sve moguće“. [...] „Lako je napadati njemački nacizam ili se igratisa njegovim simbolima. Teže to ide sa vlastitim fašističkim tradicijama“. [...] „Ne može njemačkiholokaust biti loš, a sovjetski „holodomor“ u Ukrajini dobar. Ne mogu fašistički zločini biti crni, akomunistički bijeli ili obrnuto. Ne možemo držati stranu „naših“ , a prozivati „njihove“. Drugimriječima, potrebno je vrlo odgovorno raspoloženje za pravednost i za nužnost odvojenog iindividualnog mišljenja. Mišljenje kolektiva obavezuje krdo, ne mislenog pojedinca“. (I. Banac, “Lakše je izdati Boga…, 30-31.)20 Citirano prema: Damir Agičić, Prikaz djela: Andrea Feldman, Povijesno gledamo. Razgovori s

povjesničarima. Zagreb: Antibarbarus, 2007, 155 str. u: Povijest u nastavi, god. V, br. 2 (10), Zagreb:2007, 241.21 Adib Đozić, “Sociologija i bosanskohercegovački intelektualci nakon genocida u Srebrenici“. Znakovi vremena, br. 29/30, Sarajevo: Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“, 2005, 129. 22 Isti.23 Памфлет (енг., фр. pamphlet) кратка неповезана расправа, обично о неком спорном,политичком или другом предмету, од општег интереса; летак, мали спис или књижица, сапишћевим именом или без имена писца, чија је сврха да некоме нанесе увреду или љагу(њим се обично служе политички противници, нарочито пред саме за себе значајнедогађаје, нпр. изборе итд.). (М. Вујаклија, Лексикон страних рећи... , 657.)24 U emisiji Пресинг, РТРС , 30.1.2012. godine, ponovio je svoje prethodno pomenute stavove o

srebreničkom genocidu, kojima ga implicitno negira. U istoj emisiji historičari/istoričari Čedomir

Antić i Željko Vujadinović, također su potvrdili svoje negacionističke stavove, s tim što je Antićupotrijebio i sintagmu „muslimanski fašisti“ i rekao da pominjanje genocida znači poziv na novegenocide. Vujadinović se pozivao na potrebu za objektivnim istraživanjem prošlosti, ali prema



149

Željko Vujadinović, Milan Škulić, Milan Bulajić, Ljiljana Bulatović i drugi26, ili

političari i historičari u javnom diskursu, kako to čine Emil Vlajki, Milorad

Dodik,27 Radovan Karadžić,28 Čedomir Antić, Noam Chomsky i drugi. Zbog čega je važno objektivno, multiperspektivno i interdisciplinarno

hirurški precizno rekonstruiranje i interpretiranje srebreničkog genocida? Prijesvega da se argumentirano odbace prethodno pomenuti negacionistički stavovi,jer negiranje genocida je dobar osnov za njegovo ponavljanje i oduzima

mogućnost prijeko potrebne kolektivne katarze naroda iz čijeg reda su počinioci,odnosno u čije ime su počinili genocid. U ovom slučaju, to je srpski narod.29

Ukoliko se historiografski (čitaj bezuslovno znanstveno) ne elaborira pitanjegenocida u Srebrenici, utoliko se nužno neće moći u budućnosti, pravilno ipotpuno sjećati ovog zla, jer mitska, nepotpuna i proizvoljna objašnjenja će biti

samo njemu pojmljivim načelima. Postavljanje sugestivnih pitanja od strane voditeljice, izborsugovornika i vrijeme ustupljeno govornicima, (među kojima je samo dr. Adib Đozić branio stav ostvarnom počinjenju genocida iznoseći validne argumente i postavljajući relevantna pitanja, dok susvi ostali učesnici trudili se da iznesu stajališta koja opravdavaju ili negiraju genocid u Srebrenici)ukazuju na politički angažman i ideološko usmjerenje RTRS-a (emisije) ka legitimiranju genocida

nad Bošnjacima u Srebrenici i na takvom zločinu uspostavljanja entiteta zvanog Republika srpska,čiji „vladari“ ga danas nastoje održavotvoriti opstruiranjem rada državnih institucija i društvenoopravdati njegovo postojanje obilježavanjem godišnjica osnivanja paradržavne tvorevine koja jelegalizovana Dejtonskim sporazumom.25 O događajima u Srebrenici u julu 1995. godine, još su 2002. Biro Vlade RS za odnose sa MKSJ i

Dokumentacioni centar RS uradili Izvještaj o slučaju Srebrenica (I dio) (dalje Izvještaj). Priređivačtog Izvještaja bio je Darko Trifunović. U uvodnom dijelu Izvještaja navedeno je da se ne može doćido pune istine u vezi sa zločinima Počinjenim u Srebrenici od 11. jula 1995. godine, jer ne postoji puna informacija o vremenu, mjestu, načinu smrti i egzekutorima. U Izvještaju se bez mnogo trudamogu uočiti kontradiktornosti. Naprimjer: u uvodnom dijelu se navodi da je u „navodnommasakru“ oko 2000 „muslimanskih vojnika“ stradalo u borbama, a oko 100 ubijeno iz lične osvete,dok se u masovnim grobnicama nalaze ostaci ubijenih Srba a ne Bošnjaka, ili i jednih i drugih, a

potom je navedeno, da se zbog toga ne može sa sigurnošću utvrditi identitet žrtava. Postavlja sepitanje. Kako su autori Izvještaja utvrdili da u grobnicama nisu samo ostaci ubijenih Bošnjaka, akonije moguće utvriti identitet žrtava? Odgovor je da se radi o pretpostavci. Ovakva djela, jednostavnoosporljiva (monistička, politički angažirana), u kojima se negira genocid, sa insuficijentnimargumentima i grotesknim zaključcima, ne zaslužuju minuciozne analize, ali svakako ih trebauzimati u obzir pri proučavanju srebreničkog genocida, stoga što i kolektivne i individualnestavove o genocidu i uopće ratovima 90-ih moramo historizirati. Onda oni postaju fakti. Negiranje

genocida koje svakako ima svoje maliciozne konsekvence je organizirani (kolektivni) projekat

kao i njegovo počinjenje. Navodno, prema pisanju pominjanog Vujadinovića, Vlada RS nijeprihvatila Izvještaj kao njen zvanični, a koji su uradile njene inst itucije. Ovaj Izvještaj je OHR odmah

odbacio, kao tendenciozan i huškački. (Ж. Вујадиновић, „Комисија Владе Републике Српске...,403; Hasan Nuhanović, „Zašto Trifunović povezuje genocid u Srebrenici sa mudžahedinima i

„islamskim terorizmom“. Bilten Srebrenice, god. IX, br. 41, Tuzla: Udruženje građana „ŽeneSrebrenice“ Tuzla, 2008, 4-5.)26 Detaljnije vidjeti u: S. Pavlović, “Cjenovnik sjećanja..., 111-112.27 Vidjeti Dnevnik FTV-a, 22.12.2011.28 Radovan Karadžić je između ostalog optužen i za genocid nad nesrbima u Srebrenici pred MKSJ.

Uhapšen je 21. jula 2008. godine i predat MKSJ na postupanje. U prvom pojavljivanju pred sudijomodbio je da se izjasni o krivnji, dok je na statusnoj konferenciji izjavio: “[…] da je tvrdnja da jeVojska RS u julu 1995. ubila 8000 srebreničkih muslimana “mit zasnovan na pogrešnimčinjenicama.” U Srebrenici je strijeljano “nekoliko stotina, a ne hiljada ratnih zarobljenika. Sve uvezi sa Srebrenicom što je do sada predstavljeno je pogrešno…Mi smo uvjereni da se tu radi ovišestrukom pretjerivanju i želimo da se utvrdi ko je stvarno stradao […] Apsolutno je sve sporno.” („Srebrenica je mit zasnovan na pogrešnim činjenicama“. Bilten Srebrenice, god. XII, br. 46, Tuzla:

2009, 10.)29 O poricanju kao osmoj fazi genocida vidjeti šire u: Edina Bećirević, Na Drini genocid .

Istraživanje organiziranog zločina u istočnoj Bosni. Sarajevo: Buybook, 2009, 227-266.



150

pretočena u udžbenike i nastavu na kojima će se odgajati buduće generacije, kojezbog neznanstvenog pristupa njihovom poučavanju neće moći izvući pouke zabudućnost, a, srebrenički genocid je veliki zločin, iz kojeg bi trebalo izvlačitivelike pouke. Kolektivno sjećanje (zaborav) ne smije biti selektirano premaideološko-političkim kriterijima. Da bi se tome suprotstavili, profesionalnihistoričari moraju imati značajniju ulogu (nego što je slučaj danas) u kreiranjupravilnog sjećanja na genocid. Sjećanje svih elemenata prošlosti je važno, stoga

ono što javnost ne zna ili što nije predmet javnog diskursa neminovno će bitipodvrgnuto društvenom zaboravu. Određena iskustva formiraju individualnasjećanja, međutim, za kolektivno sjećanje postoji potreba za stvaranjem

(očuvanjem) informativne osnove za sjećanje (dokumenti, spomenici,svjedočenja, komemoracije).30

Ako hoćemo onemogućiti poricanje i fundirati informativnu osnovu zapotpuno sjećanje realiteta genocida, mi prema ovom fenomenu moramo imatiodgovorniji odnos,31 i sagledavati ga u regionalnom, evropskom i svjetskom

kontekstu i dimenzijama. Ovo zlo genocid/holokaust kako navodi Zigmund

Bauman ne može se razmatrati kao pitanje od čisto akademskog interesa i

ograničiti na historijsko istraživanje, jer iako je genocid promijenio tok povijesti,nije izmijenio u mnogome naše poimanje te povijesti.32 Sadašnje značenjegenocida je učenje o faktorima koji omogućavaju genocide i mehanizmima kojibi ih mogli onemogućiti.33

Bosanskohercegovačka historiografija još nije ni zakoračila u smjeruozbiljnog istraživanja ratova vođenih na teritoriji socijalističke Jugoslavije 90-ih

godina i naravno pitanja genocida u Bosni i Hercegovini, i pored toga što za takavprojekat postoji historiografski opravdana potreba.34 Oko historiografskog

pristupa proučavanju genocida postoje različita mišljenja, u vezi sa historijskomdistancom, mogućnošću objektivnog prezentiranja etc. Osim toga historičari

istraživači će se morati suočiti i sa problemom ograničenosti korištenja izvora. Upogledu modusa prikazivanja (pripovijedanja) genocida, historičari se „bore“ sasličnim metodološkim problemima, sa kojima se susreću, pri prikazivanju bilokojeg drugog događaja u povijesti čovječanstva.35 Niz je i drugih zamki koje

vrebaju istraživače ovog fenomena, koji se ne može pravilno i potpuno razumjeti

30 S. Pavlović, “Cjenovnik sjećanja..., 114 31 Mogao bi za bosanskohercegovačko stanovništvo (za Bošnjake posebno), biti poučan odnos

Jevreja prema holokaustu, u smislu stvaranja dokumentacione osnove za proučavanje i podsjećanjena ovo zlo. „I pogledajte Jevreje danas, naročito kada se tiče holokausta. (...) Tu dileme nema ko je

žrtva, a ko dželat. Zna se za svaku žrtvu, za svakog čovjeka, za svakog Jevreja, za svaku ciglu odsinagoge, za svaki zlatni jevrejski zub, šta je bilo i kako je bilo“ (Rasim Muratović, Holocaust nad

Jevrejima i genocid nad Bošnjacima. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava Sarajevo, 2007, 142.32 R. Muratović, op. cit ., 85-86.33 Isto, 87.34 H. Kamberović, “Opće napomene o problemima historije Bosne i Hercegovine”. Prilozi, br. 35,

Sarajevo: Institut za istoriju, 2006, 221-222.35 Sličan stav zauzima i H. White, kada piše o modusima i mogućnostima pripovjednosti holokausta.

„Ustvari, ja ne mislim da je Holokaust, “konačno rješenje”, Shoah, Churban, ili njemački genocidŽidova išta manje neprikazljiv od bilo kojeg drugog događaja u ljudskoj povijesti. Bit će tek da t oprikazivanje, bilo u historiji ili fikciji, zahtijeva vrstu stila, modernistički stil, koji je razvijen kako bise prikazali oni događaji koje je društveni modernizam učinio mogućim”, […] ( Hayden White,“Historijska pripovijednost i problem istine u historijskom prikazivanju”. Časopis za suvremenu povijest , god. XXXVI, br. 2, Zagreb: 2004, 15.)





152

inostranstvu, na bosanskom i stranim jezicima, u vremenu od 1995. do 2011.

godine.

S obzirom da je u pitanju tematska (djela su žanrovski različita aliopserviraju istu temu-genocid u Srebrenici) bibliografija, u rasporedu radova

prednost je data karakteru dijela, principu po kojem su grupirana i predstavljena

abecednim redom po autorima, ili po nazivima dijela ukoliko se radi o

zbornicima radova i sličnim djelima. Pri struktuiranju bibliografije izvršena je

distinkcija između djela objavljenih na bosanskom i na stranim jezicima. Naslovipojedinih publikacija, preuzeti su doslovno iz konsultovanih bibliografija (odnosi

se na djela u koja nismo imali uvid), dok su nazivi konsultovanih djela navedeni

na jeziku (jezicima) i pismu (pismima) na kojem su objavljena (objavljivana).

Naveli smo u dodatnim napomenama i posebne značajke djela koje smo smatralivažnim, a nisu sadržana u zvaničnom naslovu (broj izdanja, sadržaj publikacije isl.). Naš prilog bibliografiji je svakako nepotpun, međutim, mi smatramo da ćeovakav biti korisno polazište za istraživanje i (ili) pisanje potpune (opširnije)bibliografije o srebreničkom genocidu.

SJEĆANJA I SVJEDOČENJA SUVREMENIKA (PREŽIVJELIH ŽRTAVAGENOCIDA) OBJAVLJENA NA BOSANSKOM JEZIKU U ZEMLJI I

INOSTRANSTVU

1. Halilagić, Jasminka. - Krik Srebrenice. Tuzla: Općina Srebrenica, 1998. 2. Ibišević, Besim. - Srebrenica (1987-1992). Amsterdam: 1999.

3. Mašić, Nijaz. – Srebrenica: agresija, otpor, izdaja, genocid . Srebrenica:

1999.

4. Mašić, Nijaz. – Istina o Bratuncu. Agresija, genocid i oslobodilačka borba1992-1995. Tuzla: Opština Bratunac sa privremenim sjedištem u Tuzli,

1996. 5. Mustafić, Mirsad. – Sjećanj e na Srebrenicu. Tuzla: 2003.

6. Mustafić, Ibran. – Planirani haos (1990-1996). Sarajevo: Udruženjegrađana “Majke Srebrenice i Podrinja”, 2008.

7. Nuhanović, Hasan. – Uloga međ unarodnog faktora u Srebrenici:

hronologija, komentari, analiza događ aja. Tuzla: 2002.

8. Nuhanović, Hasan. – Pod zastavom UN-a. Međunarodna zajednica i zločinu Srebrenici. Sarajevo: BZK Preporod, 2005.

9. Orić, Naser. – Srebrenica svjedoči i optužuje. Genocid nad Bošnjacima u

istočnoj Bosni april 1992.-septembar 1994. Srebrenica: Općina, 1995.

10. Rifatbegović, Nedim. –Potapanje Srebrenice. Sarajevo: 2009.

11. Salihović, Hamed-Sado. – Srebrenica 1993.-1995.: ratni dnevnik . Sarajevo:

2009.

12. Salihović, Huso. – Srebrenica. Zašto smo doživjeli genocid . Sarajevo:

Udruženje građana “Majke Srebrenice i Podrinja”, 2010. 13. Samrtno srebreničko ljeto ʽ 95. Tuzla: Udruženje građana „Žene

Srebrenice“- Tuzla, 1998. #zbornik svjedočenja#

14. Suljagić, Emir. – Razglednica iz groba. Sarajevo: Civitas (Biblioteka Dani),

2005.

15. Ujedinjeni narodi na srebreničkom stubu srama: 104 svjedočenja o ulozi

UN-a u genocidu nad stanovništvom „Zaštićene zone Srebrenice“. Tuzla:Harfo-graf, 2007.



153

ZBORNICI DOKUMENATA I ČLANAKA

1. Dokumenti o zločinima u Srebrenici: fotografije i faksimili. Sarajevo:

Muzej genocida, 1997.

2. Dokumenti o zločinima koji traju. Srebrenica 1995 . – 1998. Fotografije.

Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i

međunarodnog prava Sarajevo, 1998. 3. Genocid nad Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica, jula 1995. godine.

Izložba fotografija i dokumenata pov odom desetogodišnjice zločina.

Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava Sarajevo, 2005. #bosanski i engleski#

4. Haški tribunal VIII: presude-Srebrenica. Beograd: Fond za humanitarno

pravo, 2005.

5. Pargan, Mehmed. – Srebrenica. Dokumenti o genocidu. Tuzla: Kulturno-

umjetničko društvo Srednje Podrinje Srebrenica, 2004. 6. Regionalna debata. Presuda Međunarodnog suda pravde o genocidu.

Beograd: Fond za humanitarno pravo, 2007. #srpski i engleski#7. Škorpioni. Od zločina do prav de. Beograd: Fond za humanitarno pravo,

2007. #srpski#

8. Srebrenica od poricanja do priznanja. Zbornik radova. Beograd: Helsinškiodbor za ljudska prava u Srbiji, 2005.

9. Srebrenica. Sjećanje za budućnost . Sarajevo: Fondacija Heinrich Böll,Regionalni ured, 2005. #zbornik članaka#

10. Stover Eric, Gilles Peres. – Grobnice. Srebrenica i Vukovar . Scalo Zurich-

Berlin-New York: 2000.

11. Zločini nad Bošnjacima u Srebrenici za vrijeme agresije na Republiku

Bosnu i Hercegovinu 1991-1995. Zbornik radova. Edicija „Srebrenica1995“, knjiga 1, Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo, 1998.

12. Zločini nad Bošnjacima u Srebrenici za vrijeme agresije na RepublikuBosnu i Hercegovinu 1991-1995. Dokumenti i svjedočenja, I, Edicija

„Srebrenica 1995“, knjiga 2, Sarajevo: Institut za istraživanje zločinaprotiv čovječnost i međunarodnog prava Sarajevo, 1999.

STUDIJE, RASPRAVE, MONOGRAFIJE I PAMFLETI OBJAVLJENI NA

BOSANSKOM I SRPSKOM JEZIKU

1. Alić, Mujo. – Upotreba bojnih otrova u izvršen ju genocida u Srebrenici,

sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995 . Sarajevo: Institut za

istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog pravaUniverziteta u Sarajevu, 2008.

2. Босански атлас злочина Истраживачко документационог центраиз Сарајева. Критички осврт. (Oдговорни уредник: СтефанКаргановић), Београд: „Историјски пројекат Сребреница“, 2010. #pamflet#

3. Bulatović, Ljiljana. – Istina o Srebrenici. Beograd: 2005. #pamflet#

4. Čekić, Smail; Muharem, Kreso; Bećir, Macić. – Genocid u Srebrenici

„sigurnoj zoni“ Ujedinjenih nacija, jula 1995. Edicija „Srebrenica 1995“,



154

knjiga 3, Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava Sarajevo, 2000.

5. Čekić, Smail; Meldijana, Arnaut -Huseljić; Bećir, Macić. – Masovne grobnice

u Bosni i Hercegovini-sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica,

Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i KULT-B d.o.o. Sarajevo,

2010.

6. Čivikov, Žerminal. – Srebrenica: krunski svjedok . Beograd: Albatros Plus,

2009.

7. Dautbašić, Nermina et al. – Prekinuto djetinjstvo. Sarajevo: Institut za

istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog pravaUniverziteta u Sarajevu i Organizacioni odbor za obilježavanje 11.jula1995.-trinaeste godišnjice genocida nad Bošnjacima „sigurne zone“ UN-a

Srebrenica, 2008.

8. Dorin, Alexander; Zoran Jovanović. – Srebrenica. Kako je stvarno bilo.

Ahriman, 2010. #engleski, njemački, srpski#9. Faber, Mint Jan. – Srebrenica. Genocid koji nije bio spriječen. Den Haag:

Međucrkveni Mirovni Savjet, 2002. 10. Genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni UN-a, jula 1995. godine. Sarajevo:

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog pravaSarajevo, 2007. #bosanski i engleski#

11. Herman, S. Edward et al. – Masakr u Srebrenici: dokazi, kontekst, politika.

(prevela Maja Vojvodić), Internet magazin „Srpska analitika“, 2011. 12. Honig, Jan Willem; Norbert, Both. – Srebrenica: hronika ratnog zločina.

Sarajevo: Ljiljan, 1997.

13. Ibrahimagić, Omer i Avdić, Fahrudin. – Ponašanje međunarodne zajednice

i njenih institucija prema zločinima u Srebrenici 1991.-1995. Sarajevo:

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog pravaUniverziteta u Sarajevu, 1998.

14. Каргановић, Стефан; Љубиша, Симић. – Сребреница: деконструкција

једног виртуелног геноцида. Београд: „Историјски пројекатСребреница“, 2010. #pamflet#

15. Каргановић, Стефан; Љубиша Симић. – Сребреница: деконструкција

једног виртуелног геноцида. II издање, Београд: „Историјскипројекат Сребреница“, 2011. #pamflet#

16. Комисија Владе Републике Српске и њен извештај 2004. године.Кобне последице политичке неодговорности. (Одговорни уредник:

Стефан Каргановић), Београд: „Историјски пројекат Сребреница“,2011. #критички осврт# #pamflet#

17. Lapenda, Stjepan. – Srebrenica-paradigma genocida. „La Figaro“ 2000.-2006, Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2008.

18. Miljanović, Boro. – Krvavi Božić u selu Kravica. Beograd: Magenta, 2000.

19. Pavić, Aleksandar. – Zabranjena istina o Srebrenici. Beograd: 2009.

20. Симић, Љубиша. – Страдање српске Сребренице 1992-1995 .

Фотографски путопиц кроз земљу јада и чемера. Београд:„Историјски пројекат Сребреница“, 2010.



155

21. Српске жртве Сребренице 1992 - 1995 . (Одговорни уредник: СтефанКаргановић), Београд: „Историјски пројекат Сребреница“, 2011.#pamflet#

22. Šabić, Velid. – Genocid u srednjem Podrinju 1992-1995 . Sarajevo: Institut

za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog pravaUniverziteta u Sarajevu, 2008.

KNJIGE I MONOGRAFIJE NA STRANIM JEZICIMA

1. Fetscher, Carolina & Julija, Bogojeva. – Srebrenica: eine prozess. Frankfurt

am Main: Suhrkamp Verlag: 2002. #zbirka dokumenata sa suđenjaKrstiću#

2. Herman, S. Edward et al. – The Srebrenica massacre. Evidence, Context,

Politics. No place of publication , 2011.

3. Honig, Jan Willem & Norbert, Both. – Srebrenica. Record of War Crime.

London: Penguin, 1996.

4. Honig, Jan Willem & Norbert, Both. – Srebrenica. Reconstruction of War

Crime. Utrecht: Het Spectrum, 1996.5. Karremans, Thom. – Srebrenica, who cares?. #sine anno, sine loco# #no

date, no place of publication#

6. Karganović, Stephen et al. – Deconstruction of a Virtual Genocide: An

Intelligent personˈs guide to Srebrenica. Den Haag – Belgrade: „SrebrenicaHistorical Project“, 2011.

7. Matton, Sylvie. – Srebrenica-un génocide an noncé (Najavljeni genocid).

Paris: Flamarion, 2005.

8. Rene, Andre & Francois, Lamy. – Srebrenica. Raport sur UN Masacre, Tom

I, Raport et Annexes. Paris: 2001.

9.

Rohde, David. – A Safe Area, Srebrenica. Europe's Worst Massacre Sincethe Second World War. London: 1997.

10. Rohde, David. – Endgame. The Betrayal and Fall of Srebrenica, Europe's

Worst Massacre since World War II. New York: Farrar, Straus and Giroux,

1997.

11. Симич, Любиша: - Страдания сербской Сребреницы.

Фотографическое путешествие по стране беды и нечастья.

Белград: „Исторически проект Сребреница“, 2010.12. Simić, Ljubiša. – The Martyrdom of Serbian Srebrenica 1992-1995. Trough

a land of Misery and Sorrow. Belgrade: „Srebrenica Historical Project,

2010.13. Simić, Ljubiša. – Le Martyr de Srebrenica Serbes 1992-1995. Voyage

photographiqe a travers le pays de misere et de tristesse. Belgrade: „LaProјect historiqe Srebrenica“, 2010.

14. The United Nationson the Srebrenicaˈs Pillar of Shame: 104 testimonies

about the role of the UN in genocide against the population of the UN

„Srebrenica Safe Haven“, Tuzla: Harfo-graf, 2007.

15. Thune, Henrik & Vegard V. Hansen. – Etter Srebrenica: massakre, militaer

makt og moral (Poslije Srebrenice-masakr, vojna sila i moral). Oslo:

Norsk Utenriks Institutt, 1998.



156

16. Trifunović, Darko. – Report about Case Srebrenica. Republika Srpska

Government Bureau for Relations with the International Criminal

Tribunal for the Former Yugoslavia. Septembar, 2002.

17. Westerman, Frank & Bart, Rijs. – Srebrenica het zwartste scenario

(Srebrenica. Najcrnji scenario.). Amsterdam - Antwerpen: Atlas, 1997.



157

Dr.sc. Nusret MUJAGIĆ , vanr. prof.

HRONOLOGIJA NASTANKA I RAZVOJA GRADSKIH ULICA U

ŽIVINICAMA

UVOD

Na nastanak i formu grada utiču mnogobrojni prirodni i društveni faktori. Od prirodnih faktora najuticajni su geomorfologija tla, topografija, bioklimatski,

hidografski i pedološki faktori a od društvenih demografija, društveno-politički,ekonomski i sociološko-kulturni faktori te fizička i funkcionalna struktura grada ina kraju saobraćajna shema grada. Intenzitet i uticaj ovih faktora se stalnomijenjaju pri čemu nastaju različite gradske forme od kompaktnih do linearnih ,granastih i grozdastih u zavisnosti od preovlađujućih centralnih ili linearnih sila.Da li će forma grada pratiti ulični sistem ili obrnuto zavisit će od niza faktora a uprilog toj dilemi doprinijet će primjer Živinica.

Gradske ulice čine skelet svakog grada a motorni i pješački promet njegovkrvotok. Zbog toga su saobraćajne studije veoma kompleksne a realizacija čestoneizvjesna i dugotrajna. Međutim, takav primjer nije bio u Živinicama jer jeulični sistem nastajao i razvijao se slično kao u novoformiranim poslije ratnim

gradovima u BiH kao što su Banovići i Ugljevik. I ovdje se primjenjivao sistem„tabula raza“ (prazna stranica) kao kod projektovanja gradskih parkova. Kod

ovog sistema se zemljišna površina namjenjena za park poravnja i zatravni aonda se prepusti na korištenje pješacima. Krećući se ovom površinom iz raznihpravaca i sa raznim ciljevima formiraju se staze koje urbanisti kasnije

popločavaju a preostale površine između ovih staza uređuju sa zasadima drveća i

ukrasnog šiblja. Na sličan način je nastajala i ulična mreža Živinica na čiji je nastanak i razvojuticao isključivo ljudski faktor.

Ključne riječi: hronologija, nastanak, razvoj, Živinice, ulice

CHRONOLOGY AND DEVELOPMENT OF CITY STREETS IN

ŽIVINICE

INTRODUCTION

Many natural and social factors influence on the occurrence and form of

cities. Some of natural factors are influential soil geomorphology, topography,

bioclimatic, hidographic, pedological and social factors are demography, socio-

politics, economics, cultural sociology, physical and functional structure of the

city and at the city traffic scheme. The intensity and impact of these factors are

constantly changing resulting in a different city forms, from the compact to

linear, form of branches and clusters depending on the prevailing of central or

linear forces. Will it form of the city follow the street system, or vice versa will

depend on many factors and in favor of this dilemma, Zivinice example will

contribute.



158

City streets are the skeleton of each city and the motor and pedestrian traffic

his bloodstream. Because of that traffic studies are very complex and the

implementation is often uncertain and time-consuming. However, such example

was not in Zivinice because the street system created and developed similarly to

the newly established post-war cities in BiH, such as Banovici and Ugljevik. In

this type of system was applied “tabula raza "(blank page) as well in the designof urban parks. In this system the land area get flattened and grassed suitable for

park plateau and then it rests on the use of pedestrians. Moving through thissurface from different directions and with different goals are formed paths

which planners later pawn and the remaining area between these paths are

regulated by plantings of the trees and ornamental wicker.

Similarly to that, development of street network of Zivinice was affected

only by the human factor.

Key words: chronology, origin, development, Zivinice, street

Sl.1 i 2. Plan grada i avio snimak grada (sa sjeverne strane)

1. STANJE GRADSKIH ULICA DO II SVJETSKOG RATA

Do II svjetskog rata naselje Živinice se prostiralo uz cestu Tuzla -Kladanj i

imalo je samo dva slijepa sokaka od kojih su kasnije nastale ulice Pionirska i

ulica 16.septembra. Cesta Bukinje-Živinice –Kladanj je sagrađena za vrijemeAustrougarske vlasti od kamenog materijala a za vrijeme stare Jugoslavijeodržavala se kulukom. Interesantno je da u tom periodu nije izgrađena ni jedna

cesta na području općine. Seoski putevi su bili samo označeni i bez tvrde podlogeizuzev puteva Živinice-Gornje Živinice i put Kovači-Donja Lukavica-Gornja

Lukavica-Svojat koji su bili u nešto boljem stanju a održavani su kulukom. Od

puta za Kovače kasnije će nastati ogranak regionalnog puta Lukavac-Šekovići.Putevi Kiseljak-Priluk, Ljubače –Suha i Živinice –Višća su bili prohodni za

konjske zaprege i to prvenstveno zahvaljujući blizini rijeke iz koje je izvlačenšljunak za nasipanje tih puteva.



159

2. STANJE GRADSKIH ULICA OD II SVJETSKOG RATA DO

1992.GODINE

Nakon II svjetskog rata tj. 1951/52 godine Inženjerijske jedinice JNA suizgradile put Živinice - Donje Dubrave - Gornje Dubrave od tvrdog materijala

kojeg su nakon par godina i asfaltirale i to je bio prvi asfaltirani put u općini.Izgradnja prve gradske ulice započela je 1955.godine uporedo sa izgradnjom

kanalizacije, 1956.godine se pristupilo postavljanju ivičnjaka i nabavci kamenogmaterijala a 1957.godine je izvršeno nasipanje, valjanje i kaldrmisanje ove ulice(II Krajiške brigade) na potezu od OŠ. “Vladimir Nazor“ na sjeveru do Željezničkestanice na jugu. Iste godine su djelimično nasute i uvaljane ulice Oslobođenja,Pionirska ulica , Ulica 16.septembra i dio ulice prema Karauli do mosta na

Oskovi.

Nakon toga je asfaltiran dio ulice od OŠ. “Vladimir Nazor“ do uliceOslobođenja kao i kompletan trg ispred ulazne kapije Konjuha što je predstavljaloprvu asfaltiranu ulicu u regiji izuzev nekoliko ulica u Tuzli.

Godine 1961-63 u Živinicama se gradi dionica magistralnog puta Orašje-Sarajevo

što je omogućilo novu i bržu vezu Živinica sa Sarajevom. Mada je bila ostvarena veza sa Sarajevom do Banovića je još uvijek vodio

samo seoski put djelimično nasut šljunkom tako da se transport roba i putnikauglavnom odvijao željezničkom prugom. Zbog naglog razvoja rudarstva uBanovićima 1954/55 godine se pristupilo izgradnji ovog putnog pravca a

nekoliko godina kasnije put je i asfaltiran i danas predstavlja regionalni put

Banovići-Međaš koji prolazi kroz centar Živinica ulicom II Krajiške brigade usmjeru sjever- jug. Godine 1986. ovaj put je rekonstruisan i većim dijelomizmješten na lijevu obalu Oskove.

Dugo nakon rata jugoistočni dio opštine sa selima Kovači, Bašigovci,

Lukavica, Svojat, Gračanica i Tupković nisu bili povezani sa opštinskim centrom . U tom pravcu je između dva rata postojala šumska pruga za Bišinu a nakonnjene demontaže trasa je korištena za vezu ovih sela sa gradom. Kada je 1961

godine počela ponovna eskploatacija šuma na Bišini u naredne dvije godine bitće asfaltirana cesta prema Bišini koja i danas predstavlja brzu vezu ovih sela saŽivinicama i Tuzlom. Ova cesta se veže sa magistralnim putem M-18 (Županja –Tuzla-Živinice-Sarajevo-Opuzen) u centru Živinica i produžava na zapad do uliceII Krajiške brigade kao Bišinska ulica.

Sjeverozapadni dio opštine sa selima Šerići i Priluk bio je povezan tvrdimmakadamskim putem od Husina do Kiseljaka. Izgradnjom brane i stvaranjem

Modračkog jezera najveći dio ove putne mreže je potopljen tako da se1967.godine iz sredstava Republičkog fonda voda izgradila nova putna dionica od

Ljubača do Priluka. Kasnije će se ova putna dionica produžiti na zapad do

Lukavca i na istok do Živinica kao dio regionalnog puta Lukavac-Šekovići.Dionica ovog puta na ulasku u grad od Barica do mosta na rijeci Oskovi

preimenovana je u gradsku Modračku ulicu. Put prema Gornjim Živinicama na zapadnoj strani grada građen je i

asfaltiran 1977. a nakon toga i 1985. godine.

Izgradnjom navedenih putnih pravaca gradski centar je povezan sa okolnim

selima sa šest (6) komunikacija a sa okolnim opštinama sa pet (5) putnih

komunikacija. Time su Živinice postale važno saobraćajno čvorište za petokolnih opština a preko njih i sa drugim važnim privrednim centrima u zemlji i



160

šire. Grad kao najvažnije saobraćajno čvorište na općinskoj teritoriji naglo sepočeo razvijati i taj razvoj je intenziviran još više zadnjih decenija ali

neadekvatno rješavanje ovog saobraćaja u gradu uzrokuje izvjesnu stagnaciju idislociranje raznih privrednih sadržaja na periferiju.

Izuzev raskrsnice na sjevernom dijelu grada kod „Kulića“ ni jedna drugaraskrsnica nije uređena ni semaforizovana niti riješena u dva nivoa niti je ijedan magistralni ili regionalni pravac dislociran iz grada. Ovi putni pravci su

pomiješani sa gradskim ulicama čime je gradski i vangradski saobraćajpomiješan što stvara česte konfliktne situacije u saobraćaju. Gradske vlasti su

pokušale ove probleme riješiti novim režimom saobraćaja ali bez izgradnjenovih gradskih ulica i izmještanja magistralnih i regionalnih pravaca iz gradskogcentra ovaj će se problem samo odlagati.

Nastanak i razvoj gradskih ulica bio je povezan sa izgradnjom javnih,

stambenih i privrednih objekata u gradu. Prvi trg „Moše Pijade“ je formiran uzsrednju (glavnu) kapiju preduzeća „Konjuh“ od kojeg se prema sjeveru i juguprodužila ulica II Krajiške brigade. Izgradnjom dviju stambenih zgrada sa 16

stanova i dvije barake sa 10 stanova 1946.godine, istočno od ovog trga trasirana

je i prva gradska ulica (danas Pionirska ulica) a 1948.godine sa izgradnjom još4.zgrade sa 20 stanova ova ulica je i završena. Izgradnjom stambene zgrade sa 4

stana nešto sjevernije od Pionirske ulice trasirana je i druga gradska ulica (danas

Ulica 16.septembra) koja se proteže paralelno sa Pionirskom ulicom u pravcuzapad-istok a 1952/54.godine grade se još četiri (4) jednostanke.

U periodu 1960/62 gradi se još nekoliko stambenih zgrada kao i poznata

ugaona zgrada na početku ove ulice čime je ova ulica konačno i kompletirana.Dalje prema istoku ,nedaleko od magistralnog puta Tuzla-Sarajevo 1947.godine

je izgrađeno 10 drvenih baraka sa po četiri stana tzv. „Mala Rusija“ za kadrove

ŠIP „Konjuh“ čime je trasirana ulica Oslobođenja koja polazi od starog trga nešto

južnije i spaja se sa magistralnom cestom na istoku. Na prvoj trećini ove uliceizgrađena je i uprava „Šumarstva“ kao i prva ambulanta a nešto kasnije i zgradamilicije a do 1965 godine i stara Robna kuća kao i dvije šestostanke za rudareRMU „Banovići“ a kasnije i još jedna zgrada sa 12 stanova.

Od 1952 do 1954 godine u ulici II Krajiške brigade izgrađeno je pet (5)stambenih zgrada sa 20 stanova a 1960/62 i zgrada „Kula“ od koje se odvojila

ulica Tuzlanskog odreda. Početkom 1970-tih godina popunjavaju se svi slobodni

prostori u ovoj ulici. Zapadnu stranu ulice čini kompleks ŠIP “Konjuha“ saprelijepim drvoredom topola na koje je postavljena ulična rasvjeta i razglas. Nakon izgradnje Doma kulture na sjevernom kraju ulice te zgrade Pošte, uprave

„Živiniceprometa“ i sedmične pijace na južnom dijelu ulice te uz postojećuŽeljezničku stanicu na zapadnoj strani ova ulica prerasta u šetalište i korzo safokusom na starom trgu i u sjećanju svojih građana ostaće kao najljepša ulica naovom dijelu Balkana. Iz „Bašte“ na starom trgu te iz restorana „Doma kulture“razlijevaće se zvuci ozbiljne glazbe a po baštama i terasama plesao se valcer. Lagana muzika dopirala je iz zvučnika vješto skrivenih u krošnje topola. U

Živinice su se slijevali kadrovi od Triglava do Đevđelije za potrebe ŠIP “Konjuh“,RMU „Đurđevik“ i drugih velikih preduzeća te mnogih škola i drugih javnihustanova tako da je javni i kulturni život bio na visokom nivou.

Ulica Tuzlanskog odreda počinje od zgrade „Kula“ u ulici II Krajiške brigade i

uz sam njen početak se grade uprave „Komunalnog“ i „Elektrodistribucije“ teDječije obdanište a poslije raskrsnice sa ulicom M.Tita a prije spajanja sa



161

magistralnim putem gradi se hotel „Konjuh“ te robna kuća“ Živiničanka“ čime jei ova ulica krajem 1970-tih ulica kompletirana .

U ulici M.Tita stambena izgradnja je započela 1958 godine na raskrsnici saul.Tuzlanskog odreda a onda od 1960. počinje visoka izgradnja od ove raskrsnice

do raskrsnice sa Pionirskom ulicom i dalje na jug do ulice Oslobođenja. Nakon

izgradnje zgrada za samce 1964.godine koje kasnije postaju Opštinske zgrade naistočnoj strani ulice započinje intenzivna izgradnja i popunjavanje praznina duž

ove ulice. Nakon polaganja nove trase vodovoda Stupari-Tuzla 1970-tih godinakoristeći djelimičnu i privremenu ekspropijaciju zemljišta trasirat će se i južnidio ulice M.Tita od ulice Oslobođenja do Bišinske ulice na jugu i dalje do ukrštanjasa ulicom II.Krajiške brigade. Krajem 1980-tih godina južni dio grada presijecapruga Živinice-Zvornik i preko dva nadvožnjaka na ulici II Krajiške brigade imagistralnog puta presijeca ulicu II. Krajiške brigade i preusmjerava je naBišinsku ulicu tako da ulica M.Tita produžava ispod podvožnjaka do Križaljkeprema Banovićima. Nakon trasiranja ovog dijela ulice južno od raskrsnice sa Ul. Oslobođenja započinje izgradnja Srednjoškolskog centra, Doma zdravlja, nekoliko

višestambenih zgrada za potrebe ovih ustanova te zgrada Pošte a 1997 godine i

zgrada Bezistana čime ovaj dio ulice preuzima značaj ulice II Krajiške brigade. Unarednim godinama duž ove ulice izgradit će se i II. Osnovna škola, nekoliko

zanatskih i stambeno-poslovnih centara te nekoliko ugostiteljskih objekata čimeće prerasti u glavnu gradsku ulicu dok će se II.Krajiška ulica postepeno gasiti.

Sl.3 Ulica II Krajiške brigade Sl.4. Dio ulice M.Tita ispred opštinske

zgrade neposredno nakon izgradnje

Izgradnjom stambenih zgrada na istočnoj strani ulice sjeverno od raskrsnice

sa ul.Tuzlanskog odreda ulica M.Tita se produžava prema sjeveru a nakonizgradnje Radničkog doma krajem 1980-tih godina te zgrade AMD ova ulica se

spaja sa ul. II Krajiške brigade na raskrsnici zv. „Kod Markana“.

Nazivi ulica

Na sjednici Vijeća mjesnih zajednica održanoj 27.06.1980 godine donešenaje Odluka o imenima ulica, trgova i obilježavanju zgrada brojevima u Živinicamakao naselju gradskog karaktera ( Sl.glasnik br.4/80 od 10.07.1980 godine ) na

osnovu Zakona o prostornom uređenju Sl. list SR BiH ,br.13/74), Odluke o



162

utvrđivanju gradova i naselja gradskog karaktera (Sl.list SR BiH,br.33/75) i čl.221. Statuta opštine Živinice (Sl.glasnik opštine Živinice br. 11/78) .

Sl.5. Pogled niz Pionirsku ulicu prema ulici II Krajiške brigade i trgu Moša Pijade

1. Ulica Maršala Tita počinje od raskrsnice kod naselja Kulići iz ulice IIKrajiške brigade, ide kroz centar grada pored zgrade skupštine opštine, zatimpored zgrade osnovne škole u gornjem dijelu grada i više Kutića ponovo se spajasa ulicom II krajiške brigade.

Ova ulica je izgrađena krajem 70-tih godina na trasi vodovoda za Tuzlu a ime

je dobila nakon smrti Josipa Broza Tita 4.maja 1980 godine u znak zahvalnosti za

intenzivan razvoj grada u predhodnih 35.godina .

2. Ulica 2. Krajiške brigade počinje od magistralnog puta kod naselja Kulići,ide kroz cijeli grad pored R.O. “Konjuh“, zatim pored upravne zgrade R.O.

„Trgozad“ i Kutića te se ponovo spaja sa magistralnim putem na raskrsniciputeva Županja Opuzen i Živinice Banovići. Ovoj ulici pripada i krak ulice kojaide kroz naselje Kulići do željezničke pruge i OOUR „Angrosirovina“

Prvo oslobođenje Živinica 4.oktobra 1943 godine izvršila je 2. Krajiškabrigada u sadejstvu sa 3. Muslimanskom brigadom. Nakon toga je u ovu brigadu

mobilisano oko 500 građana Živinica te je zbog toga i odlučeno da se ovo j prvoj

,najstarijoj i najdužoj ulici u gradu da ime ove brigade. 3. Partizanska ulica počinje od Ulice II Krajiške brigade, prelazi preko

željezničke pruge i mosta na rijeci Oskovi, zatim prolazi sa sjeverne strane

igrališta FK“Slaven“ i Partizanskog groblja sve do kraja naselja Karaula-zadnjeg

reda stambenih zgrada društvenog sektora. Ovoj ulici pripada ulica koja se odvajaod nje i ide kroz naselje privatnih stambenih zgrada od Partizanskog groblja

prema selu Lug i do stambenih zgrada društvenog sektora a jedan dio do

Trmočkog puta. Ova ulica je dobila naziv po Partizanskom groblju koje je izgrađeno 1956

godine i gdje su sahranjeni posmrtni ostaci 134 borca koji su poginuli na područjuopštine Živinice. Tom ulicom je 1956 godine prošla povorka sa posmr tnim

ostacima što je bio i motiv da od te godine ova ulica ponese ime kao partizanska

ulica.

4. Ulica omladinskih radnih brigada (ORB) počinje od Partizanske ulice

,pored mosta na rijeci Oskovi i ide uzvodno pored rijeke Oskove a zatim neštoudaljenija od rijeke kroz naselje Hornicu. Dalje ide neposredno sa južne strane



163

pored nogometnog igrališta FK „Metalac“ i ponovo kroz naselje zv. Šarenjak idalje pravom linijom do rijeke Oskove na jugoistoku ovog naselja. Ovoj ulici

pripadaju i svi dijelovi ulice koji se odvajaju od ove ulice na lijevu i desnu stranu.

Istočnu granicu naselja Hornice čini pruga Brčko-Banovići koja je izgrađenaomladinskom radnom akcijom 1946 godine. Kao što su mnogi omladinci nakonizgradnje pruge ostali da žive i rade u Banovićima tak o su i neki od njih ostali da

žive u naselju Hornica od kojih je i potekla inicijativa da ova ulica ponese ime ORB

u znak sjećanja na podvig koji je učinjen te 1946 godine . 5. Ulica Majevičkih brigada počinje u donjem dijelu grada od početka naseljaprivatnih kuća ,udaljeno od ulice II Krajiške brigade oko 60 m u pravcu Osnovneškole, ide prema istoku kroz naselje paralelno sa ulicom M.Tita i magistralnim

putem gdje se spaja sa ulicom Vojvođanskih brigada.15. i 17.Majevička brigada formirane su 1943 godine na prostoru Živinica i

aktivno su učestvovale u borbama za oslobođenje Živinica sve do kraja rata.Zbogtoga je odlučeno da jedna gradska ulica ponese ime ovih brigada u kojima je biomobilisan i znatan broj građana Živinica.

6. Ulica Vojvođanskih brigada počinje od polaska ulice Majevičkih brigada i

ide prema sjeveru i Magistralnom putu do iza privatnih kuća a zatim okreće naistok i ide paralelno sa ulicom Majevičkih brigada i Magistralnim putem do krajaprivatnih kuća ,a zatim u blagom luku skreće na jug i dodiruje se sa krajem ulice

Majevičkih brigada i dalje produžava do ulice M.Tita. Drugo oslobođenje Živinica 11 maja 1944 a zatim 2-3 jula 1944 izvela je

1.Vojvođanska brigada i tom prilikom je poginulo i ranjeno nekoliko boraca ovebrigade.U znak zahvalnosti ovoj ulici je dato ime te brigade.

7. Ulica 1.maja počinje od ulice M.Tita i ide na jugozapad oko 35 m poredOsnovne škole u donjem dijelu grada, okreće prema istoku kroz naselje privatnihkuća i ide paralelno sa ulicom M.Tita i spaja se sa u licom Tuzlanskog odreda.

Prvomajski uranak u Živinicama počinjao je zvucima limene glazbe čiji je hor paradirao gradskim ulicama.Poslije se odlazilo na neka od mjesta gdje se slavio

praznik a najčešće su to bili lokaliteti Toplice i Zlače .To je bio znača jan dan u

životu svih građana Živinica te je zbog toga i odlučeno da se ovoj gradskoj ulici daime ovog praznika rada.

8. Školska ulica počinje iz ulice II Krajiške brigade između Osnovne škole iDoma kulture ,ide u blagom luku prema istoku pored dječijeg obdaništa i spaja sesa ulicom Tuzlanskog odreda.

Ulica je dobila ime po staroj Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ .To je bila jednaod najljepših i najmirnijih gradskih ulica kojom su se kretale grupice đaka na putu

do škole i nazad. 9. Ulica Tuzlanskog odreda počinje od ulice II Krajiške brigade poredstambene zgrade zv.Kula i ide prema istoku,presijeca ulicu M.Tita i spaja se sa

Magistralnim putem pored hotela „Konjuh“. Tuzlanski odred je izvodio ratne operacije na području Živinica od svog

osnivanja do kra ja rata o čemu svjedoči i spomen ploča na Partizanskom grobljusa imenima palih boraca.Mada je u Živinicama postojao i Živinički bataljon fomiran 1944. godine na čelu sa legendarnim komandantom i narodnim herojomMijom Keroševićem Gujom ipak je odlučeno d a se ovoj ulici da ime Tuzlanskog

odreda u znak zahvalnosti građanima Tuzle od kojih su neki položili svoje živote u

borbama sa neprijateljskim jedinicama na području opštine Živinice.



164

10. Ulica 16.septembra počinje od ulice II Krajiške brigade i ide prema

istoku između upravne zgrade RO“Konjuh“ i stambenih zgrada zv.Vilice a zatimskreće na jug i spaja se sa Pionirskom ulicom pored prodavaonice „Metal-impex“.Ovoj ulici pripada i krak koji se od nje odvaja na početku sa lijeve strane ispaja sa sa ulicom Tuzlanskog odreda.

Ulica je dobila ime po datumu kada je opština Živinice treći puta i ujedno zadnji puta oslobođenja 1944. godine u periodu od 14-16.septembra te godine.Do

kraja rata na području opštine Živinice je poginulo 134.partizana i 9.narodnihheroja iz 8.partizanskih odreda,20.udarnih brigada NOV i 3. proleterske brigade.

11. Trg „Moša Pijade“ naziva se prostor pored ulice II Krajiške brigade sa objestrane ulice između ograde RO“Konjuh“ ,“Bašte“ ugostiteljskog preduzeća„Salines“ , parka upravne zgrade RO“Konjuh“ , ugostiteljskog objekta „Salines“ zv.„Zdravljak“ ,samoposluge RO „Trgozad“, i ide ulicom II Krajiške brigade i ponovose spaja sa ogradom RO „Konjuh“ .Cio ovaj opisani prostor ,sa svojimpovršinama,naziva se Trg „Moša Pijade“.

Moša Pijade je rođen 4. januara 1890. godine u Beogradu u bogatoj jevrejskoj

porodici i bio je istaknuti politički radnik i državnik SFRJ. Nakon njegove smrti 15.

marta 1957. godine u Parizu odlučeno je da se tada jedinom trgu u Živinicama danjegovo ime. Ne postoji nikakav određen razlog da se ovom trgu da njegove imeizuzev što je na ovom trgu bila intenzivna poslijeratna izgradnja i što su se tuodržavale razne političke manifestacije a postojala je praksa da se nakon smrtivelikih državnika i bliskih saradnika Tita nekoj ulici ili trgu da ime takvog

državnika.12. Pionirska ulica počinje od Trga „Moša Pijade“ i ide u pravoj liniji do

upravne zgrade Skupštine opštine ,gdje se spaja sa ulicom M.Tita. Na mjestu gdje se spaja ova ulica sa trgom „M.Pijade“ pravila se bina za doček iispraćaj štafete mladosti.U ulici su stajali pioniri sa svojim plavim kapama i

crvenim maramama što je bio i motiv da se ovoj ulici da ime njenih najmlađih građana. 13. Ulica Oslobođenja počinje od ulice II Krajiške brigade ,ide pored Robne

kuće RO“Trgozad“ ,produžava do Stanice milicije,prelazi preko ulice M.Tita i idena istok do ukrštanja sa Magistralnim putem Županja –Opuzen.Ovoj ulici pripada

i krak koji se odvaja iza ulice M.Tita i ide u blagom luku na jugoistok,a zatim na

istok kroz naselje privatnih kuća i dalje prema magistralnom putu ali se nedodiruje sa njim.

Živinice su oslobađanje četiri puta: Prvo oslobođenje Živinica je bilo 4.oktobra 1943. godine (2.krajiška i

3.muslimanska brigada) .Drugo oslobođenje Živinica je bilo 11. maja 1944.godine , a treće oslobođenje 2-3

jula 1944. godine (1.vojvođanska brigada ).Konačno oslobođenje grada desilo se 14. septembra 1944.godine

(16.muslimanska brigada ).

U znak sjećanja na ove dane odlučeno je da se ovoj gradskoj ulici d a naziv

oslobođenja. 14. Željeznička ulica počinje od ulice II krajiške brigade i ide na desnu stranu

u pravoj liniji do Željezničke stanice. Kada je sagrađena Željeznička stanica uporedo sa izgradnjom omladinske pruge

Brčko-Banovići 1946.godine nosila je ime „Narodne Republike Hrvatske“ u znak



165

sjećanja na omladinske brigade iz Hrvatske. Kasnije je ovo ime zaboravljeno a ulici je dato ime po željezničkoj stanici koja i danas egzistira u svom prvobitnom obliku.

15. Ulica Pašage Gogića počinje od ulice II Krajiške brigade i ide na lijevustranu prema sjeveroistoku između upravne zgrade RO“Trgozad“ i nedjeljnepijace , prelazi preko ulice M.Tita a zatim u krivudavoj liniji ide na istok kroz

privatno naselje i spaja se sa Magistralnim putem Županja –Opuzen.

Ova najstarija gradska ulica je nekada nosila naziv „Pašagin sokak“ a nakon rata

je ponijela ime partizana Pašage M.Gogića (1920-1944) iz Živinica čije je tijelonakon rata prenešeno na Partizansko groblje. 16. Ulica 18.Hrvatske brigade počinje od ulice II Krajiške brigade ,preko puta

skladišta građevinkog materijala RO“Trgozad“ ,ide u pravoj liniji na sjeveroistok,prolazi ulicu M.Tita i ide dalje prema Magistralnom putu ali se prije njega savija

pod oštrim uglom i skreće na jugoistok i u pravoj liniji ,paralelno sa Magistralnim

putem izlazi u Rudarsku ulicu.

Ulica je dobila ime po partizanskoj brigadi koja je ratovala protiv okupatora na

području opštine Živinice od svog osnivanja do oslobođenja Živinica. 17. Rudarska ulica počinje od ulice II Krajiške brigade i polazne tačke

18.Hrvatske brigade a zatim ide pravo prema istoku te prelazi ulicu M.Tita i izlazina Magistralni put Županja-Opuzen.

Ulica je dobila ime po rudarskim kolonama tj. nizu prizemnica sa rudarskim

stanovima koje se prostiru duž ulice lijevo i desno i na jugoistoku završavaju lijepouređenim naseljem radničko-rudarskih kuća prizemnica.

18. Ulica 19.Birčanske brigade počinje od ulice M.Tita i ide u kosoj liniji naistok kroz naselje stambenih zgrada društvenog i privatnog sektora premaMaagistralnom putu ,a zatim povija u oštrom uglu na jugoistok i ide paralelno saMagistralnim putem sve do Bišinske ulice.

Ulica je dobila ime po partizanskoj brigadi koja je ratovala protiv okupatora

na području opštine Živinice od svog osnivanja do oslobođenja Živinica. 19. Ulica 25.maj počinje od ulice M.Tita i ide u pravoj liniji na istokparalelno sa ulicom 19.birčanske brigade prema Magistralnom putu i spaja se saovom ulicom u njenom luku prema Bišinskoj ulici.

Ulica je dobila ime po prazniku mladosti.T o je novija ulica sa čije se lijeve idesne strane nizaju novije dvospratne i veće kuće .

20. Bišinska ulica počinje od ulice II Krajiške brigade i ide na sjeveroistok umanjoj liniji i prolazi Magistralni put Županja-Opuzen ,a zatim ide kroz naselje

Ciljuge do usjeka kroz koji prolazi ovaj put.Ovoj ulici pripadaju i desni kraci ulica

pored stočne pijace i ostali kraci koji idu kroz naselje na Staroj ciglani.Istoj ulici

pripadaju i lijevi kraci ulica kroz šumu do Magistralnog puta kao i kraci kroznaselje prema rijeci Spreči. Ova ulica je jedna od najstarijih u gradu i izgrađena je 1961 godine za

potrebe eksploatacije drvne mase sa planine Bišina na krajnjoj jugo istočnoj granici opštine u naselju Gračanica.Ova ulica je iste godine i asfaltirana a poklapase sa trasom šumske pruge koja je bila izgrađena između dva svjetska rata.

21. Ulica 16.Muslimanske brigade počinje od Magistralnog puta Županja –Opuzen i krajnje tačke II Krajiške brigade te preko željezničke pruge za Banovićeide do spajanja sa rijekom Oskovom.Ovoj ulici pripadaju i desni kraci do rijeke

Oskove i lijevi kraci koji prelaze željezničku prugu i idu gotovo pararelno sa

rijekom Gosteljom do kraja naselja i krak koji se odvaja i ide paralelno uz



166

željezničku prugu prema Višći do mjesta gdje se glavna ulica spaja sa rijekom

Oskovom.

Ulica je dobila ime po partizanskoj brigadi koja je ratovala protiv okupatora

na području opštine Živinice od svog osnivanja do konačnog oslobođenja Živinica14. septembra 1944. godine.

22. Magistralni put počinje od mosta na rijeci Spreči kod Malina i ide najugioistok do OOUR“Energopetrol“ . Magistralnom putu pripadaju i sve zgrade sa

jedne i druge strane koji imaju direktan priključak sa ovog puta uključujući inaselje Jezero.

Ulica je dobila naziv po magistralnoj cesti M18 Županja-Opuzen sa čijomtrasom se poklapa.

23. Ulica 6.Istočnobosanske brigade počinje od Magistralnog puta Županja-

Opuzen kod naselja Kulići i ide prema Dubravama do mosta na rijeci Spreči. Ulica je dobila ime po partizanskoj brigadi koja je ratovala protiv okupatora

na području opštine Živinice od svog osnivanja do oslobođenja grada. 24. Ulica bratstva-jedinstva počinje od ulice 6.Istočnobosanske brigade i ide

na sjever kroz naselje pored centralne trafo-stanice i ide prema rijeci Spreči do

kraja naselja.Ovoj ulici pripadaju svi lijevi kraci koji idu prema Magistralnomputu.

Ovo je nova ulica nastala u skladu sa Regulacionim planom „Sjever II“ i prostire se cijelim naseljem istog imena.U ulici su izgrađene nove dvospratne kućečiji su vlasnici svih nacionalnosti što je bilo i presudno da ova ulica dobije imebratsva-jedinstva.

25. Sprečka ulica počinje od Magistralnog puta Županja-Opuzen ,prelazi

preko željezničke pruge i ide na zapad kroz naselje Strašanj ,zatim u blagom lukuskreće na jug do rijeke Spreče kod Odmarališta.Ovoj ulici pripadaju i svi kraci sadesne strane rijeke Spreče i lijevi kraci kroz ovo naselje do rijeke Oskove.

Ulica je dobila naziv po istoimenoj rijeci Spreči na čijoj je desnoj obali nastalonovo naselje Strašanj.Ulica se završava na ušću rijeke Oskove i Spreče gdje sestvorila prelijepa laguna sa raznim ukrasnim drvećem i šibljem te je zbog toga postala poznato gradsko odmaralište.

3. STANJE GRADSKIH ULICA NAKON 1992.GODINE

Na sjednici Opštinskog vijeća održanoj 19.10.1994. godine donešena jeOdluka o promjeni naziva ulica na području opštine Živinice (Sl.glasnik opštine Živinice br.2/95) kojom se sve ulice označavaju rednim rimskim brojevima od I-

XXIV do daljneg.Na sjednici Opštinskog vijeća održanoj 15.11.2001 godine razmatran je

Nacrt Odluke o nazivima ulica, trga, bulevara, parka i javnih ustanova na

području opštine Živinice (Sl.glasnik opštine Živinice br.8/2001) te je tom prilikom

Komisija proširena za još tri člana a nacrt dat na doradu prema utvrđenimprijedlozima sa sjednice.

Odlukom o nazivima ulica,trgova, bulevara, parka i javne ustanove u gradu

(Sl.glasnik općine Živinice br.6/2003 od 25.06.2003 godine) određeni su naziviulica kako slijedi:



167

Gradske ulice

1. Prva ulica – polazi od Druge ulice (bivša M.Tita i dio Bišinske) i ide doraskršća „Kulić“ (bivša ul.II.Krajiške brigade –II ulica)

Ovo je prva i najstarija ulica u gradu koja ide sredinom grada u pravcu sjever – jug

paraelno sa rijekom Oskovom i tako grad dijeli na dva dijela. Ona je ujedno i prva

ulica koja od rijeke Oskove polazi prema magistralnom putu na istoku.

2. Druga ulica – polazi od bivše Bišinske ulice i ide centralnim dijelom gradado raskršća kod „Markana“ (bivša ul.M.Tita –I ulica)

Ovo je novija a sada glavna ulica u gradu koja u pravcu sjever-jug ide paralelno sa

magistralnim putom i tako prostor grada izmeđumagistrale i prve ulice dijeli na dva dijela.Kasnijom odlukom OV-a (2005. godine)

dio ove ulice od Pijace do BKC-a ponijet će ime prvog predsjednika predsjedništvaBiH Alije Izetbegovića.

3. Treća ulica – polazi od Križaljke za Banoviće i ide paralelno saMagistralnim putem do Križaljke „Kulić“ (bivša ulica Vojvođanskih brigada-VI

ulica-nova sabirna ulica)

Ovo je najnovija ulica koja je ucrtana u regulacionom planu grada ali nije do krajani trasirana ni izgrađena.Prostire se uz zapadnu ivicu magostralnog puta i prati ga cijelom dužinom grada ali je na više mjesta prekinuta privatnim posjedimatako da je njeno dovršenje neizvjesno.

4. Ulica Armije BiH –polazi od Križaljke do bivše ul.Bišinska i završava se naul.Magistralni put

Armija Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) je službeno osnovana 15. aprila

1992godine od jedinica Teritorijalne obrane BiH i organiziranih dobrovoljaca. Bila

je organizovana u 7.korpusa a Živinice su bile u zoni odgovornosti 2.korpusa sasjedištem u Tuzli.

Nakon Daytonskog sporazuma zajedno s HVO-om je transformirana u VojskuFederacije Bosne i Hercegovine a danas je Armija BiH bošnjačka komponenta

Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.U periodu 1992-1995 godine u redovima AR

BiH je bilo preko 5.000 boraca sa područja Živinica od kojih je poginulo 308 aranjeno nekoliko stotina od kojih su mnogi ostali trajni invalidi.Zbog toga je

odlučeno da se ovoj ulici da ime Armije BiH. 5. Ulica Civilnih žrtava rata –polazi od Druge ulice i završava na Trećoj ulici

(bivša ulica 25.maja –XVIII ulica)

Dana 23.09.1994.godine na početku ove ulice je od gelera granate koja jeispaljena sa srpskih položaja smrtno stradalo pet građana Živinica : Imamović

( Sakib ) Elena od 9. god., Ibrahimović (Hamdo) Edi od 17.god , Muminović(Ćazim) Senada od 18.godina, Mahmutbegović (Hamdo) Ejub od 27.godina iMahmutbegović (Ahmet) Muharem od 55.godina. U spomen na ove žrtve na mjestu pogibije je podignuto spomen obilježje a ulicije dato ime civilnih žrtava rata u spomen na sve civilne žrtve koje su Živiniceimale u posljednjem ali i u svim dosadašnjim ratovima.

6. Ulica Živiničkih brigada – polazi od Druge ulice i završava na Trećoj ulici adrugi dio na Rudarskoj ulici (bivša ulica 19.birčanske brigade-XVII ulica)

U odbrambenom ratu 1992-1995.godine na području općine Živinice suformirane :

116/216 Muslimanska brigada Živinice 210/281 Viteška brigada „Nesib Malkić“ Živinice



168

240. Muslimanska brdska brigada Živinice

220/248 Lahka brdska brigada Đurđevik i Jedinica „Živiničke ose“ Živinice

U spomen na ove brigade ali i sve brigade iz NOB-a koje su učestvovale uoslobađanju i odbrani područja općine Živinice ovoj ulici je dato ime tih brigada.

7. Ulica Rudarska –polazi od Prve ulice i ide preko Magistralnog puta do

Topličke ulice i ima desni i lijevi krak (bivša Rudarska ulica-XVI ulica)

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 8. Ulica 16.Muslimanske brigade –polazi od raskršća Prve i Rudarske ulice i

ide kroz Brčaninoviće do Treće ulice (dio ul 18.Hrvatske brigade –XV ulica do

Nove ulice)-ima nekoliko krakova

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 9. Ulica 18.Hrvatske brigade – polazi od Rudarske ulice i završava na ulici

16.Muslimanske brigade (bivša ulica 18.Hrvatske brigade-XV ulica)

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 10. Ulica Patriotske lige –polazi od Prve ulice (nije do kraja otvorena) ide

preko Druge ulice i završava na Trećoj ulici (nova ulica kod Druge osnovne

škole i dio ulice Pašage Gogića)Patriotska liga je osnovana 10. juna 1991. godine kao odgovor na teškavremena za BiH i rat koji koji je tada bijesnio u Hrvatskoj. Pripadnici patriotskog

fronta, postali su respektabilna snaga koja se prva suprotstavila agresiji, a upravo

su i prve žrtve ove agresije bile iz redova Patriotske lige.Liga je kao temeljnaboračka organizacija nastavila i nakon rata egzistirati kao udruženje, čiji članovinastavljaju davati doprinos napretku zemlje.U Živinicama su formirane prvebrigade PL-a i vođene prve borbe sa JNA a kasnije i sa drugim paravojnim formacijama te je zbog toga i odlučeno da se jednoj gradskoj ulici da ime PL-e u

znak sjećanja na te dane.

11. Ulica Pašage Gogića –polazi od Prve ulice kod Pijace i završava na Trećojulici ,odnosno na Magistralnom

putu (bivša ulica Pašage Gogića –XIV ulica)

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 12. Ulica željeznička – polazi od Prve ulice i završava na željezničkoj stanici

(bivša Željeznička ulica)

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 13. Ulica Oslobođenja-polazi od Prve ulice i siječe Drugu ulicu i ide do

podvožnjaka kod benzinske pumpe „MM Kalesić“ obuhvatajući i prvestambeno-poslovne blokove iza zgrada Sarajka (bivša ulica Oslobođenja –XII

ulica ) kao i dio individualnih kuća Kredit mahale Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda.Uz daneoslobođenja iz NOB-a( po čemu je ulica i dobila ime u predratnom periodu) veže sei novi datum oslobođenja Živinica 18.maj 1992. godine kada su nakon pregovora živiničkih vlasti i komande JNA ,aerodrom Dubrave napustili pripadnici ove vojskečime je područje općine Živinice u potpunosti potpalo pod kontrolu policijskih i

vojnih snaga BiH.

14. Ulica Meše Selimovića-polazi od Druge ulice (bivša Titova) kod„Bezistana“ i ide pored MSŠ i poligona pravo ka Magistralnom putu ,odnosno doTreće ulice (nova ulica pored srednjoškolskog centra ) obuhvatajući i dio kuća

„Kredit mahale“.



169

Ulica je dobila ime po književniku Meši Selimoviću (1910-1982) koji je rođenu Tuzli gdje je bio profesor u Gimnaziji koja sada nosi njegovo ime.S obzirom da

ulica prolazi pored živiničke Gimnazije (MSŠC Živinice) odlučeno je d a joj se da

ime ovog književnika mada se već odomaćio naziv Bezistanske ulice( prema poslovnoj zgradi Bezistan).

15. Ulica Maršala Tita –polazi od Prve ulice i završava na Drugoj ulici (bivšaPionirska ulica-XI ulica)

Kada je glavnoj ulici skinut naziv M.Tita (1994.godine) to je izazvalo revoltodređenog broja građana a nakon što je to ime dato ovoj maloj ulici da bi se koliko–toliko smirio revolt ovih građana (2003. godine) ,udruženje građana J.B.Tito – Živinice je u parku uz glavnu ulicu (gdje je od živ e ograde ranije bilo formirano

ime Tito) podiglo spomen obilježje sa bistom Tita.16. Ulica 25.Novembar- polazi od Prve ulice kod „Kule“ i ide preko Druge

ulice sve do Magistralnog puta (bivšaulica Tuzlanskog odreda –IX ulica)

Naziv ulice je dat prema datumu kada je održano prvo zasjedanje ZAVNOBIH -a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine)

25.novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu gdje je BiH definisana kao domovinatri konstitutivna naroda zbog čega se ovaj dan u Federaciji BiH slavi kao dan

državnosti BiH. 17.Ulica Školska –polazi od Druge ulice kod I Osnovne škole i završava na

ulici 25.Novembra (bivša ulica Prvog maja-VII ulica)

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 18. Ulica Prvog maja-polazi od Druge ulice kod Poligona a završava na ulici

25.Novembra (bivša ulica Prvog maja –VII ulica)

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 19.Ulica Zlatni ljiljani –polazi od Druge ulice kod Doma kulture i ide u dva

kraka,jedan ka sjeveru i završava naTrećoj ulici kod Podvožnjaka a drugi krak ide od Doma kulture ka zapadu izavršava takođe na Trećoj ulici (bivša ulica Majevičkih brigada –V ulica)

Sa područja opštine Živinice 42.borca ABiH su nosioci najvišeg vojno g odlikovanja

„Zlatni ljiljan“ te je u njihovu čast i u znak zahvalnosti ova ulica dobila takav naziv. 20.Ulica Magistralni put –polazi od „Energopetrola“ (tabla sa oznakom

Đurđevik) i ide do granice sa Tuzlom (bivša ulica magistralni put) Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda.

21.Ulica Partizanska-polazi od Prve ulice i ide preko rijeke Oskove ,ored

Gradskog stadiona i Partizanskog groblja a završava na putu za Gornje Živinice

(bivša ulica Partizanska –III ulica) u naselju Hornica Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda.

22.Ulica Omladinskih radnih brigada –polazi od Partizanske ulice kod mosta

i ide kroz naselje Hornica do mosta na rijeci Oskovi za anselje Litve (bivšaulica ORB-a) u naselju Hornica

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. 23.Ulica Modračka-polazi od Parizanske ulice kod Gradskog stadiona i ide

pored izbjegličkog naselja do skretanja za naselje Barice (nova ulica) u naseljuHornica

Ulica je dobila ime po jezeru Modrac i dio je regionalnog puta Lukavac-

Šekovići koji od Lukavca obilazi jezero Modrac i njegovom južnom obalom prolazi kroz nekoliko sela.



170

24.Ulica Živinički sokolovi- polazi od Modračke ulice kod kuće Mišića i idekroz naselje Lug sve do česme u Gornjim Živinicama-do raskršća „Siočići“ unaselju Hornica

U proteklom ratu s prostora Živinica u okviru bojne Živinički sokolovi HVO-a

poginulo je 26 branitelja. U znak sjećanja na njih, isključivo prilozima građana, uLugu kod Živinica je 1996. izgrađeno spomen-obilježje. Inače, bojna Živiničkisokolovi jedna je od prvih koje su formirane u BiH u okviru HVO-a. Kao oružana

formacija, utemeljena za odbranu prostora sjeveroistočne Bosne, djeluju već od1991. da bi u 1992. aktivno sudjelovali u obrani BiH.U njihovu čast je ova ulicadobila ime jer prolazi pored spomen obilježja i kroz naselje iz kojeg je bilo pripadnika ove vojne formacije.

25.Ulica Sprečka –polazi od Magistralnog puta i ide paralelno sa prugom

lijevo i desno ,zatim do ušća rijekaSpreče i Oskove kod „Odmarališta“ (bivša ulica Sprečka-XXIV ulica) u naselju

Strašanj *

Zadržan je isti naziv i ista dužina ulice iz predratnog perioda. *svi nazivi ulica su prenešeni iz Odluke u originalnom stanju bez gramatičkih

ispravki autora

Sl.6. Trg Bosanskih vladara –novo Sl.7. Ulica Oslobođenja –istočni dio

ime a stari izgled

Sl.8. Ulica A.Izetbegovića Sl.9. Ulica Oslobođenja-zapadni dio

Prigradske ulice26.Ulica Dubravska –polazi od raskršća „Kulić“ i ide do sprečkog mosta

(bivša ulica 6.Istočno-bosanske brigade- XXII ulica) u naselju Sjever.

Ova ulica je dio regionalnog puta Banovići – Međaš i ide prema naselju Dubravena sjeveru prema kojem je i dobila naziv.

27.Ulica Sjever –polazi od Dubravske ulice i ide pravo u Sprečko polje sanekoliko krakova (bivša ulica Bratstva – jedinstva –XXII ulica) u naselju Sjever



171

Ulica je dobila ime po isteimenom naselju Sjever kroz koje prolazi.Naselje je dobilo

naziv Sjever 1970-tih godina kada je počela njegova izgradnja premaregulacionom planu „Sjever“ jer se nalazi sjeverno od gradskog centra .Njegova planska gradnja je započela za potrebe stanovnika sa ekspropisanih površina za potrebe rudnika RMU“Đurđevik“ i PK „Brnare“ Dubrave.

28.Ulica Bosanska –polazi od Treće ulice kod Podvožnjaka za Sjever i ide unekoliko krakova kroz naselje Sjever od kojih dva završavaju na Dubravskoj

ulici u naselju SjeverUlica je dobila naziv po Bosni na čijoj se teritoriji nalaze i Živinice.

29.Ulica Jezero-polazi desno od Magistralnog puta preko puta Robne kuće igrana se u nekoliko krakova u naselju Jezero.

Ulica je dobila ime po istoimenom naselju Jezero kroz koje prolazi.Naselje je dobilo

naziv po zemljišnim parcelama istoimenog naziva Jezero. 30.Ulica Prvog marta –polazi od ulice Oslobođenja kod podvožnjaka za

Jezero (benzinska pumpa „MM Kalesić“) i obuhvata cijelo naselje JezeroUlica je dobila ime po 1. martu tj. “Danu nezavisnosti BiH” u spomen na 1.mart

1992 godine kada se na referendum o nezavisnosti BiH od 64,31 % glasača njih

99,44 % izjasnilo za “suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu ,državuravnopravnih građana i naroda BiH-Muslimana ,Srba,Hrvata i pripadnika drugih

naroda koji u njoj žive”

31.Ulica Toplička –polazi od Magistralnog puta i ide do izvora rijeke Toplice

(bivša Bišinska ulica) u naseljuCiljuge

Ulica je dobila naziv po rječici Toplici do koje se ulica prostire.Toplica je lijeva pritoka Spreče i odlikuje se uvijek toplom vodom (23 ºC) i velikim brojem vodenicau prošlosti.

32.Ulica Stara pruga-polazi od Topličke ulice desno i ide trasom bivše

industrijske pruge ka jugu u naselju Ciljuge Za potrebe ŠIP“Konjuh“ Živinice a i za nekadašnju separaciju uglja prije IIsvj.rata bila je izgradjena pruga uskog kolosjeka do Kladnja.Nakon rata ova pruga

je demontirana a na njenoj trasi je ostala ulica uz koju su sa obje strane nikli

nepregledni nizovi kuća.U sjećanju starijih mještana ovaj put je ostao upamćenkao Stara pruga z bog čega je odlučeno da se ovoj novoj i asfaltiranoj ulici da ovaju narodu odomaćen naziv.

33.Ulica Bare- polazi lijevo od ulice Magistralni put prije Energopetrola i

izlazi na ulicu Stara pruga u naselju Ciljuge

Ulica je dobila ime po isteimenom zaseoku Bare kroz koje prolazi. Zaseok je dobio

naziv po zemljišnim parcelama istoimenog naziva. 34.Ulica Sadnice –polazi lijevo od Topličke ulice i ide u dva kraka –kroz

naselje Glavinići i prema Gradskom groblju u naselju Ciljuge

Ulica je dobila ime po isteimenom nazivu zemljišnih parcela kroz koje prolazi. 35.Ulica Gostelja-polazi od Križaljke za Banoviće i ide do benzinske pumpe„Škaljić“ u naselju Litve.

Ulica je dobila naziv po isteimenoj rijeci pored koje prolazi ,odnosno po

isteimenom zaseoku .

36.Ulica Golubinjak-polazi od Gostelje lijevo i obuhvata cijelo naselje

Golubinjak u naselju Litve

Ulica je dobila ime po isteimenom naselju Golubinjka kroz koje prolazi.Naselje jedobilo naziv po zemljišnim parcelama istoimenog naziva .



172

37.Ulica Živiničke ose- polazi od Gostelje kod Rabića groblja i ide desno unaselje Litve do rijeke Oskove . Ulica se grana u nekoliko krakova u naselju

Litve.

Ova ulica je dobila ime prema izviđačko-diverzantskom odredu "Živiničkeose" . Jedinica je formirana 25.2.1992.godine iz sastava jedinice PL (patriotske

lige) sa odbrane Kula grada u Zvorniku, te dobrovoljaca iz svih mjesnih

zajednica u Živinicama kao vid odbrane za BiH i prestojeću agresiju. Tako je

15.4.1992.god i legalizovan vod formacija dobrovoljaca pod nazivom "ratnavojna policija " koja je bila pod komandom OSS TO Živinice. Uspjesi jedinice u periodu od februara do septembra 1992.godine na svim

ratištima sjeveroistočne Bosne, a i zapadne Krajine naveli su mnoge građane dase priključe ovoj jedinici tako da je u septembru 1992.god formiran izviđačko-

diverzantski odred "Živiničke ose" koji je u svom sastavu imao 3 ID čete sa 9vodova.

Trg Bosanskih vladara –prostor ispred kapije ŠIP“Konjuh“ do Prve uliceGradski bulevar Nesib Malkić –polazi od ulice 25.Novembra a završava na uliciOslobođenja (novi bulevar)

Nesib Malkić je rodjen u Dubravama Gornjim (općina Živinice) 05. jula1961 godine. Završio je višu vojnu školu odsjek RV PVO (Ratno vazduhoplovstvo iprotivvazdušna odbrana), a nakon toga i specijalističku obuku u Zadru. TO

Živinice priključio se maja 1992 godine. Obavljao je dužnost komandira čete,

načelnika Općinskog štaba TO Živinice i komandanta 210 viteške brigade ARBiH.Bio je na svim bojistima u zoni i na mnogim van zone 2. korpusa. Poginuo je 25.

oktobra 1993. godine u rejonu Crne Rijeke kod Olova.

Posthumno je odlikovan ordenom narodnog heroja odbrambenog rata. Današnjakasarna u Zivinicama nosi njegovo ime. S obzirom da gradski bulevar nije imao

naziv,da je u potpunosti uređen neposredno poslije rata 1996.godine te da je u

njegovoj neposrednoj blizini živio i radio ,odlučeno je da se bulevaru da njegovoime.

Sl.10. Živinice danas- avio pogled sa sjeverne strane



173

Spomen park Bosanskih branilaca- park između Druge ulice i LamelaU ovom parku je 17.juna 2008. godine svečano otkriveno Centralno

spomen-obilježje šehidima i palim borcima uoči Dana općine koji se obilježava19.juna.U ratu od 1992. do 1995. život je izgubilo 308 boraca iz općine Živinice. Sobzirom da su pripadali svim nacionalnostima spomen obilježje je sačinjeno odkamena i sa velikom kamenom stijenom na postamentu bez ikakvih drugih

obilježja.

Na sjednici Opštinskog vijeća održanoj 11.10.2005 godine donešena je Odlukao izmjeni Odluke o nazivima ulica,trga,bulevara,parka i javnih ustanova

(Sl.glasnik opštine Živinice br.6/2005) kojom je dio Druge ulice od Pijace do BKC Živinice proglašen ulicom Alije Izetbegovića.

Ulica je dobila ime po prvom predsjedniku RBiH Aliji Izetbegoviću (1925 - 2003).Volja građana da jedna gradska ulica ponese ime ovog znamenitog

bošnjaka je bila neupitna ali sa ovakvom odlukom većina građana nije zadovoljnaiz razloga što je trebalo cijeloj 2.ulici dati ime A.Izetbegovića (ne samo jedan dio)ili je to ime trebalo dati 3.ulici koja je najduža u gradu i koja je još u fazi formiranja tako da bi bila lahko prihvaćena i brzo odomaćena u memoriji građana

Živinica.

ZAKLJUČAK

Iz dostupnih dokumenata sa kojima raspolaže općina Živinice kao i drugihdokumenata u arhivu Tuzle i Sarajeva koji se odnose na predmetnu problematiku

te na osnovu predhodnog izlaganja mogu se izvući određeni zaključci :

1.Prve gradske ulice u Živinicama nastale su tek nakon II svjetskog rata(1945) a do izbijanja posljednjeg odbrambenog rata (1992-1995) postojalo ih je

25. Sa opštim nazivima bile su 4.ulice, sa imenima raznih udruženja i političkih

organizacija bile su 3, sa datumima značajnih događaja iz NOB-e bile su 3, sanazivima određenih partizanskih jedinica bilo je 9.ulica, sa nazivima palih partizanskih boraca, narodnih heroja i drž avnika bile su 3.ulice i sa ustaljenim

toponimima i geografskim nazivima bile su 3.ulice. Sa imenima znamenitih

živiničana , vakifa i dobrotvora, znamenitih ličnosti od značaja za BiH te satradicionalnim narodnim nazivima nije bilo ni jedne ulice. Iz toga se jasno vidi da

su u davanju naziva ulica preovladavali ideološki principi . 2. Od proglašenja nezavisnosti (1992) do danas u Živinicama nije formirana ni

jedna nova gradska ulica ali su zato nazivi postojećih ulica mijenjani dva putatako da danas sa opštim nazivima postoji 7 ulica, sa nazivima određenih jedinica i

odlikovanja Armije BiH postoje 4 ulice, sa nazivima jedinica HVO ima 1.ulica, sadatumima značajnih događaja iz istorije BiH postoje 2. ulice, sa nazivimaodređenih partizanskih jedinica i značajnih događaja iz NOB-e postoje 4. ulice, sa

imenima palih partizanskih heroja i boraca postoji 1.ulica, sa nazivima palih

boraca, narodnih heroja,šehida i državnika postoji 1. ulica,sa imenima znamenitih ličnosti od značaja za BiH i šire postoje 3.ul ice a sa ustaljenim

toponimima i geografskim nazivima postoje 2.ulice. Sa imenima znamenitih

živiničana , vakifa i dobrotvora te sa tradicionalnim narodnim nazivima nema ni

jedne ulice.

3. Od 1992. godine do danas uređeno je 12. prigradskih ulica od kojih je 1.

ulica sa nazivom jedinice Armije BiH i 1.ulica sa značajnim datumom iz istorijeBiH dok svih ostalih 10.ulica nosi naziv sa ustaljenim toponimom ili geografskim



174

pojmom.To je u potpunoj suprotnosti sa gradskim ulicama iz čega se može zaključiti da je za općinske vlasti bilo najvažnije da se preimenuju ulice u gradskomcentru .

4. Živinice su u svojoj stogodišnjoj istoriji imale značajne i znamenite ličnostikoje su doprinijele bržem razvoju grada, razvoju kulture i sporta,izgradnjiindustrijskih pogona i odbrani od agresora i sa istoka i sa zapada ali općinskevlasti nikada nisu smogle snage da nekim ulicama dadnu njihova imena kako bi

grad sačuvao svoju memoriju i kontinuitet u razvoju.Za nekog putnika sa zapadakoji bi čitao kartu Živinica izgledalo bi da Živinice nisu imale mirnih perioda u svomrazvoju već da su oduvijek bile u stanju ratnih sukoba i ideoloških razmirica ili sutek u fazi izgradnje. Kako drugačije protumačiti nazive starih ulica koje suoznačene rednim brojevima prva, druga, treća ... tipično za novogradnju na zapadu ili nazive raznih brigada i boraca a da se nigdje ne spominju imena

književnika, umjetnika, pjesnika i sl.

Grad je nikao na lokalitetima Tatarica i Rudog polja pa je bilo logično da senekim gradskim ulicama dadnu nazivi po ovim toponimima; leži na ušću tri rijekeSpreče, Oskove i Gostelje pa je bilo logično da i neka gradska ulica dobije ime po

njima (makar one koje prelaze preko ovih rijeka). U periodu do II svjetskog rata1941.godine postojale su porodice i pojed inci koji su do danas ostali u živomsjećanju građana po svojoj dobroti ili dobrim zanatima kao što su Muratbeg Zaimović koji je otvorio prvi rudnik „Begov Potok“ i sagradio separaciju uglja u južnom dijelu grada,porodice iz Mađarske i Čehoslovačke kao što su Stuhly, Tamaš,Holub, Varadi, Gros, Kememer i dr. osnivači prve čitaonice Abdulah Baralić i MarijaHolub (1937 ), prvi pekar Ibrahim Obralić, prvi trgovac Mijo Zvonković (čija jekuća i do danas očuvana u svom izvornom obliku), prvi brijač Zejnil Hasanagić itd. te načelnici općine od 1922. do 1941.godine kao što su Alija Fočić, Ahmet Kudić, Avdo Trumić, Salih Hašimbegović, Džafer Nišić i Hadži-Bajro Tulumović te prvi

učitelji kao što su Smail Divenefendić (Đurđevik), Milan Odić (Dubrave) i EutimijeLatzuk (Živinice). Nakon 1945. godine razvija se kulturno –zabavni život Živinica za šta su

zaslužni Mile Đoković, Đuro Tamaš, Milija Selaković, Brano Dmitruk, KoviljkaRistić, Dževad Zejćirević, Milka Šegović i dr. Za razvoj muzičkog stvaralaštva zaslužni su Emil Sep, Nina Puljizović, Robert Klenovšek. Za razvoj fudbala zaslužan je Mustafa Muratbašić. Za razvoj zdravstva zaslužni su doktori Idrizbegović,Mujbegović, Bučić, Jurinac, Kolšek, Pjerotić i drugi. Poslijeratni načelnici za čijegsu se mandata Živinice razvile do modernog evropskog gradića su Faik Kudić iMiralem Subašić, a prelijepe aleje platana uz živiničke ulice osmislio je Hasan

Ibrišimović a sa još većim entuzijazmom održavao i čuvao od sječe HidajetTulumović.U NOB-i je na području Živinica poginulo 9. narodnih heroja ali po njima nije

dato ime ni jednoj ulici ili ustanovi u gradu , ni jedna škola nije dobila ime po svom prvom učitelju, ni jedna kulturna ustanova nije dobila ime po svom osnivaču, ni jedan klub nije dobio ime po svom osniv aču ili istaknutom igraču ili treneru.Ni jedna gradska ulica nije dobila ime po svom načelniku ili nekom drugom znamenitom živiničaninu.

Na otvaranju živiničke biblioteke marta 1966.godine učestvovali su znameniti književnici Ćamil Sijarić i Alija Isaković ali su kasnije i Gradskoj

biblioteci, i Gimnaziji i pripadajućoj ulici data imena drugih književnika kojinikada nisu bili u Živinicama.



175

O nazivima gradskih ulica i javnih ustanova u Živinicama trebaju odlučivatisami građani koji žive u tim ulicama (a ne političke elite nakon svakih lokalnihizbora kao do sada ) jer će se jedino na taj način sačuvati memorija grada koja jebogata i slojevita jer su Živinice oduvijek bile značajno čvorište u ovom dijeluBalkana u koje su sa entuzijazmom dolazili najbolji kadrovi, najeminentniji

umjetnici, najhumaniji ljekari i najbolji učitelji svih nacionalnosti i iz svih krajevabivše Jugoslavije.

Literatura :

1. Opština Živinice „ Živinice kroz istoriju,revoluciju i socijalističku izgradnju”(tkz .“Živinička hronika“) Grafopak - Gračanica 1988, 2. Odluka o imenima ulica, trgova i obilježavanju zgrada brojevima u Živinicamakao naselju gradskog karaktera ( Sl.glasnik br.4/80 od 10.07.1980 godine )

3. Odluka o promjeni naziva ulica na području opštine Živinice (Sl.glasnik opštine Živinice br.2/95)

4. Odluka o nazivima ulica, trgova, bulevara, parka i javne ustanove u gradu

(Sl.glasnik općine Živinice br.6/2003 od 25.06.2003 godine)5. Milorad Gončić „II krajiška narodnooslobodilačka udarna brigada“, VIZ Beograd

1984 godine

6. Đonlagić Ahmet i Kazazović Ćamil“ Borbeni put XVI muslimanske NOUbrigade“,Tuzla 1981 godine7. Delić A. Alija „Nekrologij –šehida i poginulih boraca općine Živinice 1992-1996“ ,Infograf-Tuzla,2001 godina

8. Taubman Ivan « Rudarski i industrijski gradovi u BiH» Institut AU uSarajevu,Sarajevo 1969.godine

9. Opštinski zavod za urbanizam Tuzla“ Prostorni plan opštine Živinice“ ,Tuzla

1987 godine10. Handžić Adem «Tuzla i njena okolina u 16.vijeku», IP Svjetlost, Sarajevo

1975.god

11. Hod žić Šaban „Stari turski dokumenti sa tuzlanskog područja“ str. 54-55 (iz

Arhiva -Tuzle )

12.Zavod za zaštitu i korištenje kulturno -historijskog naslj eđa u Tuzli . „Elaborato zaštiti pr irodnog i kulturno-istorijskog nasleđa na opštini Živinice «13.U rbanistički zavod SR BiH «Prostorni plan Sprečke doline»-Sarajevo,1972.

14. Web adrese :

www.opcinazivinice.org ......zvanična web prezentacija općine Živinice

www.plbih.info ......................web stranica Patriotske lige www.armijabih.com .......... .....web stranica Armije BiH



176

Mr. sc. Jusuf OMEROVIĆ i Mirsad MUHAMEDBEGOVIĆ , prof.

BALJKOVICA, GRAĐEVINA NA STIJENI

Sažetak: U radu je izvršen antropogeografski prikaz jednog manjeg naselja koje je

devedesetih godina prošlog vijeka podjeljeno međuentiteskom linijom izmeđuopćina Zvornik i Sapna. Izvršen je geografski prikaz i prikaz razvoja naselja krozhistorijske periode. Najznačajniji lokalitet Baljkovice je Stijena koja predstavlja jedinstven geomorfološki oblik. Stijena na osnovu pronađenih materijalnihostataka predstavlja mjesto na kojem se nalazila nepoznata građevina.Razmatrano područje ima značajne vrijdnosti koje mogu izazvati određenaturistička kretanja.

Geografski prikaz BaljkoviceBaljkovica je jedna od 14 mjesnih zajednica u općini Sapna. Nalazi se na

krajnjem jugu općine Sapna i predstavlja naselje koje se nalazi neposredno uzentitetsku liniju. Od centra Sapne je udaljena 7,5 km. Povezana je asfaltnim

putem preko naselja Nezuk sa Sapnom, odnosno sa regionalnim putem Sapna –

Zvornik. Drugi pravac koji povezuje Baljkovicu sa regionalnim putem Sapna –

Kalesija preko naselja Zukići (2,6 km) nije asfaltiran, ali se njim u mnogome (cca14 km) sraćuje put do Tuzle. Iz Baljkovice postoje i djelimično uređenakomunikacija sa Križevićima i Zvornikom koji je od Baljkovice ovomkomunikacijom udaljen 19 km.

Kompletno područje općine Sapna pripada geografskom prostorusjeveroistočne Bosne i administrativno-teritorijalno čini jednu od trinaestopćina Tuzlanskog kantona. Općina Sapna ima obnovljeni status postojanja od

1998. godine od dijela općine Zvornik koji je entitetskom podjelom pripaoFederaciji BiH. Ovaj prostor čini jednu kompaktnu cjelinu, koja egzistira na ovomprostoru stoljećima.

U geografskom smislu oćina Sapna obuhvata istočne obronke planineMajevice i gornji tok rijeke Sapne, koja čini lijevu pritoku Drine, pa se može rećida ovaj prostor pripada i Podrinju. Površina općine Sapna je 118 km2, što čini4,45% teritorije Tuzlanskog kantona. Najgušće je naseljen južni dio općine,odnosno prostor oko rijeke Sapne i prostor koji se nalazi u neposrednoj blizinicentra Sapne, dok je prostor sa većom nadmorskom visinom, odnosno dijeloviMajevice, veoma rijetko naseljen (Omerović, 2008).

Ovaj prostor je još od davnih vremena bio povezan dolinom rijeke Sapne sa

Podrinjem. Puštanjem u promet puta Kalesija-Sapna prostor općine Sapna dobijapovezanost sa magistralnim putem Tuzla – Kalesija – Zvornik, čime jeomogućena bolja povezanost tuzlanske regije sa ovim dijelom Podrinja.

Izgradnjom lokalnog puta Baljkovica – Zukići, za ovo naselje bi se značajnoskratila komunikacija za Kalesiju i Tuzlu.



177

Naziv

Toponim Baljkovica nema precizno, geografsko, biogeografsko, etničko ilimitološko objašnjenje. Sam naziv u pisanim dokumentima se spominje

početkom 16 vijeka. Prvobitni naziv Balikova kruška je prvi zvanični nazivBaljkovice, zatim se koristi Gornja i Donja Baljkovica, a danas se koristi samo

naziv Baljkovica. Po narodnoj tradiciji ovog stanovništva na Stijeni se nalazilautvrda nekakvog vladara po imenu Balik (Djedović, 2013). Sam naziv Balikova

kruška, odnosno naziv Bali, na turskom znači meden, pa bi moglo značiti mednakruška ili (seljakova kruška), jer je ovo područje poznato po mnogobrojnimdomaćim sortama krušaka ( Jeribasme, Husejnbegovače, Karamajlije, CrneTakiše, Mišće i dr.). Postoje i narodna predanja da je naziv naselja povezan sanekim od ugarskih vladara, koji su na ovom području izgradili crkvu i sud, aosnov za to je toponim Crkvište koje se nalazi neposredno uz Građevinu nastijeni. Također sam izgled stijene ukoliko se posmatra iz daljine posjeća naizgled kruške. Bez obzira na porijeklo naziva za ovo naselje se može reći da je

jedno od najstarijih i najvećih na području nekadašnje opštine Zvornik. Nastarijim kartama, ali i topografskim kartama se nalaze dvije Baljkovice, Gornja i

Donja Baljkovica. Gornja Baljkovica je obuhvatala naselja: Muhamedbegovići,Tijanići, Savići, Gavrići, Poljane, Mihajlovići, Rebići, Potočani, Zulići i Govedarice.

Dok je Donja Baljkovica obuhvatala: dio naselja Nezuk, Klisu i Šetiće. Ova naseljasu i danas katastarska Općina Baljkovica.

U današnje vrijeme samo jedan dio Baljkovice pripada Federaciji BiH. UFederaciji BiH su ostala naselja: Muhamedbegovići, Tijanići i dio naselja Savići,dok su ostala naselja ostala u sastavu Opštine Zvornik u RS. Na osnovu podatakasa popisa stanovništva u prošlom vijeku na ovom području su zabilježene velike

migracije stanovništva. Na području Baljkovice u općini Sapna kroz prošlost suprisutna sljedeća prezimena: Muhamedbegovići, Dervišbegovići (sadaSalihbegovići), Jusufagići (emigrirali), Alići (emigrirali), Omerovići (emigrirali),Tijanići, Bojići, Savići, Golubovići, Novakovići, Govedarice, Gavrići, Mihajlovići,Grujići, Rebići, Lazići, Katići, Nikići. Svo stanovništvo srpske nacinalnostinaseljeno je iz Crne Gore.

Baljkovica kroz prošlost

Područje, koje danas pripada naselju Baljkovica, nikako se ne može

izolovano posmatrati u odnosu na šire područje u općini Sapna i usjeveroistočnoj Bosni, nego zajedno čini dio prostora, koji je bio naseljen još unajstarija vremena. Na samom području Baljkovice imamo nekoliko materijalnihostataka koji potvrđuju život ljudi iz najranije prošlosti.

Na ovim područjima su se gradile mnoge utvrde ili gradine, koje su zidane

kamenom i malterom. Na području općine Sapna je poznato nekoliko Gradina itoponima koji asociraju na utvrde građene od kamena.

U srednjovijekovnom periodu ovo područje pripada župi Sapna kao jednom,

prirodnim granicama, omeđenom teritoriju. Župa se prostirala od Drine doMajevice dolinom rijeke Sapne i šire, a u njenom sastavu je bilo mnogo naselja.

Na čelu župe nalazio se župan, koji je bio biran na plemenskom saboru. Većinažupa u Bosni dobila je naziv po imenima starješine plemena ili po prirodnom



178

obilježju, odnosno nazivu rijeke (Vego, 1982). Na ovom području nije zabilježenopostojanje značajne srednjovijekovne utvrde ali je postojala značajna poštanska iputna komunikacija kroz Sapnu između tadašnjih gradova Zvornika i Teočaka.

Prostor sjeveroistočne Bosne došao je pod osmansku vlast tek 1460. godinekada osmanske snage prelaze na lijevu stranu Drine i zauzimaju zvorničko isrebreničko područje. Cijela sjeveroistočna Bosna je pripadala Zvorničkomsandžaku čije je sjedište sve do 1851. godine bilo u Zvorniku a onda je

premješteno u Tuzlu ( Handžić, 1970). Zvornički sandžak bio je podijeljen nakadiluke i nahije kao manje upravne administrativne jedinice. Širenjemsandžaka 1512. godine u njegov sastav ulaze nahije: Spreča, Sapna, Teočak,Bijeljina, Završ, Koraj, Visore, Jasenica, Smoluća, Srebrenik, Soko i Nenavište(Handžić, 1975). Na bosanskoj strani ovaj sandžak obuhvatao je ukupno 21nahiju.

Nahija Sapna se spominje 1533. godine, 1548. godine, 1630. i 1711.

godine. Baljkovica se po dosad pronađenoj literaturi prvi put spominjepočetkom 16. vijeka, odnosno 1519. i 1533.godine. Baljkovica se nalazi usastavu nahije Sapna kao timar (posjed) Jusufa sina Ahmeda, pod nazivom

Balikova Kruška, Balikovica, Baljkovica. U tom popisu Balikova Kruška je imala:4 Muslimanske kuće, neoženjenih-3, baština-3, Hrišćanskih kuća - 40,

neoženjenih -10, baština - 8, mezri - 1, primićura - 1, neoženjenih -1. Sa

ukupnim prihodom od: 3459 akči (Handžić, 1986).

Sl.1. Plan 120 Baljkovica; Vermelsungsjahr 1882.godina (Zvornik 2014.godina)



179

U prvoj polovini XVI stoljeća nahija Sapna, obuhvatala je 14 sela i to:Križeviće, Gornji Grabovac (Petkovce), Javornik, Vitinu Riku, Rožanj, Vitinicu,Sapnu, Guštere, Gluminu, Balikovu Krušku (Baljkovicu), Donji Grabovac, Nezuke(Nezuk), Snježnicu i Vrh Riku (Handžić, 1975).

U periodu austrougarske uprave današnje područje općine Sapna pripadaloje srezu Zvornik tokom cijelog perioda austrougarske uprave nad Bosnom i

Hercegovinom. Stanovništvo na ovom području uglavnom se bavilo

poljoprivrednom proizvodnjom (Omerović, 2008). Prema podacima popisastanovništva iz 1879. godine na području današnje općine Sapna živjelo je oko3000 stanovnika koji su živjeli u naseljima Vitinici, Godušu, Jusićima,Kraljevićima, Rožanju, Sapni, Šetićima i Zaseoku. Gornja Baljkovica je pripadalaopćini-džematu Bulatovci a imala je 25 kuća, u kojima je živjelo 168 stanovnika,odnosno 85 muška i 83 ženska stanovnika (Štatistika, 1880).

Po popisu stanovništva iz 1921. godine (Statistika, 1932), na ovom područjuspominju se mjesta: Nezuk, Zaseok, Međeđa, Baljkovica, Kraljevići, Vitinica,Sapna, Rastošnica, Rožanj i Goduš, u kojima ima 4859 stanovnika, astanovništvo se pretežno bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Baljkovica u to

vrijeme ima ukupno 471 stanovnika, od čega 257 stanovnika su bili Muslimani,a 214 stanovnika Srbi. Po popisu stanovništva iz 1931. godine u Drinskojbanovini spominje se srez ili kotar Zvornik, koji ima deset općina. Jedna od tih

deset je i općina Sapna, koja u to vrijeme ima 5254 stanovnika.Područje Baljkovice i današnje općine Sapna nakon Drugog svjetskog rata

pripada Tuzlanskoj oblasti i Zvorničkom srezu. Na prostoru sreza Zvornik, koji jeformiran 1945. godine, postojalo je šesnaest mjesnih narodnih odbora međukojima je bila i Sapna. Nakon 1958. godine Baljkovica se nalazi u sastavu općineZvornik. Po popisu stanovništva 1948. godine Baljkovica ima 464 stanovnika. Unarednim popisima broj stanovnika se kretao oko 500 stanovika. Po popisu

stanovništva iz 1991. godine Baljkovica je imala 595 stanovnika, u etničkomsmislu većinu stanovništva su činili Srbi ( Statistički bilten ..,1994,1998)

Obnovom statusa općine Sapna 1998. godine, Baljkovica je podijeljena

međuentitetskom linijom. Općini Sapna u Federaciji BiH su pripala samo naseljaMuhamedbegovići, Tijanići i dio naselja Savići a ostala naselja su ostala u sastavuopštine Zvornik. Prema nezvaničnim podacima posljednjeg popisa stanovništva,na području MZ Baljkovice u općini Sapna živi 161 stanovnik, 138 Bošnjaka i23 Srba, (Podaci popisa stanovništva., 2013.godine).

Građevina na stijeni

Najznačajniji i jedinstven geomofološki oblik na području Baljkovicepredstavlja stijena koja se nalazi neposredno uz naselje Muhamedbegovići.Stijena bez obzira što nije najviša vertikalna taška u ovom području, predstavljamjesto s čije najviše tačke, vidikova linija se dugo prostire na sve strane. Posebnoduga linija horizonta je na južnoj i istočnoj strani gdje su obližnja uzvičenjamanje nadmorske visine. Dakle ovaj geomorfološki oblik je predstavljao idealnomjesto za izgradnju manjeg objekta koji bi u najmanju ruku služio za osmatranješireg navedenog područja. Stijena se izdiže cca 90 m iznad puta Baljkovica-

Zukići i Baljkovići-Križevići. Stijena predstavlja poseban prirodni kuriozitet

Baljkovice i okoline, jer po svom izgledu, području na kome se nalazi iprirodnom okruženju, čini jedinstven geomorfološki oblik (sl.2).



180

Sl.2. Stijena Sl.3. Stijena (Omerović, 2013.godine)

(Muhamedbegović, 2006.g)

Iz neposredne blizine sa južne strane stijene se primjećuju terasasti oblicikoji su najverovatnije nastali usljed djelovanja čovjeka (sl.3.). Prilaz stijeni je sa

sjeverne strane gdje je stijena i najpristupačnija i gdje smo zabilježili ostatke

zidanog kamena i oblika koji govore o postojanju određene građevine. Naosnovu pronađenih materijalnih ostatataka i narodnih predanja, pomoću crtežase amaterski pokušalo da rekonstruiše Građevina na stijeni (slika 4). Na crtežuje prikazan pogled na stijenu, sa sjeverne strane.

Sl. 4. Građevina na stijeni, pogled sa sjev. strane, Meho Muhamedbegović (2008)

Na stijeni se sa sjeverne strane nalaze mnogobrojni isklesani kameni blokovi

koji su od različitog materijala, od onoga koji je sastavni dio podloge. Nažalost,većinu kamenih blokova su stanovnici sa ovom područja odvezli kako bi gradilipomoćne objekte ( sl.6).

Na području stijene su pronađeni ostaci ljudskih kostiju, iako nikada nijeanalizirana njihova starost. Također na navedenom području 2006. godine je

pronađeno nekoliko ostataka keramike različitog oblika i dimenzija (sl.7).Najznačajniji predmet pronađen na stijeni (2012. godine) je narukvica (sl.5).



181

Sl.5. Narukvica pronađena 2012.god., na lokalitetu Stijena (M.M ; O, J., 2013.god.)

Narukvica po obliku, tehnici izrade i motivima, najvjerovatnije pripada

strarijem vremenskom periodu. Radi se o ženskoj narukvici, čija je prečnik 6 cm,sa posebnim mehanizmom za kopčanje. Širina narukvice je 1 cm i ukrašena jeprirodnim motivima.

Sl.6. Kameni blokovi sa stijene Sl.7. Ostaci keramike(Omerović,J.,2013.)

Sjeverno od stijene na udaljenosti od oko 150 m nalazi se lokalitet koji se

zove Crkvište. Obilaskom terena (decembar 2013. godine) utvrdili smo, da se na

tom području, a na osnovu oblika terena i pronađenih kamenih blokova mogaonalaziti objekat (6x4 m), pravougaonog oblika. Neposredno iznad tog objekta na

istom lokalitetu, po našim zapažanjima se mogao nalaziti objekat, okrugle osnoveprečnika oko 4,5 m. Na navedenom području, osim kamenih blokova, nisupronađeni neki drugi predmeti

Neposredno ispod naselja Muhamedbegovići se nalazi lokalitet Podkojnica(Podkujnica), na kome se nalazilo najstarije muslimansko mezarje, Sačuvan jesamo dio nišana (turban) koji potiče iz kraja 17. vijeka. Dimenzije sačuvanogturban su 40 x 30 cm (sl.8). Po nekim predanjima na tom području se nalazilo i

nekoliko stećaka. Međutim u sadašnjem vremenu svi materijalni ostaci na tom

lokalitetu su usljed nebrige ljudi uništeni.

Sl.8. Sačuvani dio nišana, turban (Muhamedbegović, M.,2013)



182

Bez obzira što su na stijeni pronađeni samo pojedini predmeti i istizahvaljujući entuzijazmu pojedinaca sačuvani, vjerujemo da se na ovompodručju nalazi značajan broj ostataka materijalne kulture. Sve navedeno govorida je na stijeni postojala građevina u kojoj se odvijao život i koja je bila osnov za

nastanak okolnih naselja. Nažalost zbog nebrige većina fino obrađenih kamenihblokova je raznešena, a dio je sačuvan kroz izgradnju lokalnih objekata. Također,s južne strane je 1978. godine prilikom izgradnje puta bio otvoren kamenolom

što je narušilo prirodni geomorfološki oblik stijene.

Turističke vrijednosti Baljkovice i okoline

Baljkovica, s obzirom na to da predstavlja jedno od najstarijih naselja na

širem prostoru i da posjeduje nekoliko lokaliteta iz starije prošlosti, predstavlja

područje sa značajnim vrijednostima za razvoj nekoliko vrsta turizma. Uneposrednoj blizini Baljkovice se nalazi još nekoliko lokaliteta koji izazivajupovremena turistička i druga kretanja.

Nedaleko od Baljkovice (cca, 2,5 km) u Nezuku se nalazi spomen obilježje

Narodnom heroju Hajri kapetanu (Hajrudinu Mešiću), koje posjetiocipovremeno obilaze, a posebno velika posjeta se dešava 30. oktobra, datuma kadaje poginuo Hajro kapetan.

U naselju Zaseok (cca 3,5 km, od Baljkovice) se nalazi spomen ob ilježjeCrnom Labudu, odnosu Mehdinu Hodžiću (kapetanu Senadu) koji je poginuo 10.maja 1992. godine prilikom odbrane Zaseoka. I ovo mjesto povremeno obilaze

posjetioci a posebno 10. maja kada se obilježava godišnjica pogibije. Najznačajnija manifestacija koja se organizuje na ovom području je “Marš

mira” koji predstavlja pješački pohod koji se organizuje u sklopu obilježavanjastradanja Bošnjaka iz Srebrenice i okoline. U ovoj manifestaciji učestvuje

nekoliko hiljada ljudi (najviše iz BiH) iz cijelog svijeta. Manifestacija traje tri dana,od 8-10 jula. Posjetioci se okupljaju 7. jula u poslijepodnevnim satima u Nezuku,

gdje se organizuje prigodni kulturni program. Osmog jula pohod kreće izNezuka u jutarnjim satima preko Baljkovice, Crnog vrha, Snagova, Kamenice,

Cerske, Šušnjara do Potočara, odnosno do Memorijalnog centra u Potočarima.Boljom organizacijom, koordinacijom navedenih aktivnosti uz navedena

bogatstva i lokalitete u samoj Baljkovici, ovo područje bi moglo postati značajnoturističko mjesto.

Zaključak

Naselje Baljkovica je mjesna zajednica u općini Sapna od 1998. godine.Nastala je podjelom prijeratne Baljkovice i nalazi se neposredno uz entitetsku

liniju. Povezana je asfaltnim putem preko naselja Nezuk sa Sapnom, odnosno sa

regionalnim putem Sapna – Zvornik.

Baljkovica zajedno sa ostalim naseljima u općinama Sapna i Zvornik činidio prostora, koji je bio naseljen još u najstarijim vremenima. Na samompodručju Baljkovice imamo nekoliko materijalnih ostataka koji potvrđuju životljudi na ovom području kroz razne historijske periode.

Stijena kao značajan geomorfološki objekat sa nepoznatom građevinom,

zahtjeva detaljna multidisciplinirana istraživanja, kako bi se utvrdilo prisustvo istepen prirodnog i kulturno-historijskog naslijeđa. Kompletno područje



183

Baljkovice i okoline ima značajne vrijednosti koje uz adekvatnu zaštitu iprezentaciju, mogu pokrenuti značajna turistička kretanja.

Literatura i izvori

1. Djedović, R., (2013), Nekoliko nepoznatih starina iz sjeveroistočneBosne, Baština sjeveroistočne Bosne, IV, Zavod za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Tuzla, str.2. Handžić, A. (1965), Prva dva popisa zvorničkog sandžaka iz 1519. i1533., Zavičajna zbirka Tuzla, Sarajevo

3. Handžić, A. (1970), Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku,

Godišnjak Društva istoričara BiH, Sarajevo

4. Handžić, A. (1975), Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo

5. Omerović, J., (2008), Općina Sapna monografija, Općina Sapna

6. Plan 120 Balkovica (2014), Provinz Bosnien, sreis Dolnja Tuzla, bezirk

Zvornik, gemeinde Nezuk, Baljkovica, Bulatovci ; Vermelsungsjahr 1882;

Republička uprava za geodetske imovinsko pravne poslove Banja Luka

područna jedinica Zvornik, Zvornik 7. Podaci popisa stanovništva (2013), Neslužbeni podaci popisa

stanovništva na području općine Sapna 2013.godine, Općinska popisnakomisija općine Sapna, Sapna

8. Statistički bilten, (1998), Popisi stanovništva., Stanovništvo uporedni podaci, br. 265., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo

9. Statistički godišnjak (1994), Državni zavod za statistiku, statistički godišnjak , br.29., Sarajevo

10. Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine 1879. godine (1880),

Sarajevo

11.

Vego, M. (1982), Postanak srednjovijekovne bosanske države, Sarajevo



184

Namik HALILOVIĆ

GRADINA IZMEĐU ZAGRAĐA I PAUČA KOD KLADNJA

Uvod

Općina Kladanj smještena je na samom jugu Tuzlanskog kantona. Sam grad

Kladanj izgrađen je na obalama Drinjače, na mjestu gdje se Ujča uljeva u ovurijeku. Prvi spomen Kladnja je u putopisima fra Marinića 1366. godine, a u

Dubrovačkim arhivima pisani tragovi o Kladnju datiraju iz 1431. godine. Uturskim izvorima spominje se 1469. g. kao trg Četvrtkovište.1 Četvrtkovište seformiralo kao trg na mjestu gdje se četvrtkom održavao sajam još u srednjemvijeku. Prema Desanki Kovačević-Kojić na njeg se odnosi jedan dubrovačkipodatak s početka 15. st., tačnije 1402. godine kada se pominje kao Četvrhtine.2

Područje Kladanjske općine veoma je bogato kulturno-historijskim spomenicima

iz dalje i bliže prošlosti. Kad je riječ o prahistoriji, prof. Mirsad Omerčić spominjetri gradinska naselja koja svjedoče o životu Ilira na ovim prostorima.3 Te tri

gradine (tri lokaliteta: Gradina na putu Kladanj – Sarajevo, Gradina Gojsalići iGradina kod Brgula) i ranije su evidentirani.4 O četvrtom lokalitetu koji nosi imeGradina, obavještava nas prof. Rusmir Djedović i to je vjerovatno i prvopominjanje ovog lokaliteta u naučnoj literaturi.5 U ovom radu bit ćeprezentovano nešto više o lokalitetu Gradine koja se nalazi između Pauča i

Zagrađa.

Gradinsko naselje iz prošlosti

Gradina je jedan od lokaliteta koji se nalazi južno od sela Pauč na samomulazu u selo Zagrađe. To je uzvišenje, čuka, koje svojim položajem, izgledom ireljefom upućuje na određeni oblik naselja – utvrde još iz ilirskog vremena. Ovajpredio čini manje uzvišenje koje dominira krajem, s tim što se s njegove zapadnestrane proteže znatno veće brdo Pauč. Na Gradinu se nadovezuju još dvauzvišenja (Mala bandijerka i Velika bandijerka). Sva tri pomenuta uzvišenjapredstavljaju cjelinu krševitog karaktera sa svih strana okruženu njivama, takoda lokalitet Gradine izvanredno kontroliše predio koji je u davnoj prošlosti bionaseljen ilirskim življem. Ilirske gradine bile su izgrađene od zemlje i drveta, ali ikamena. Toponimi Gradina i Zagrađe zasigurno su označavali mjesto gdje senalazila jedna od manjih ilirskih gradina. Ilirske gradine smještene u predjelukao što je ovaj, pretežno su služile kao stočarsko selište i naseobina. Kako jeimala karakter seoske gradnje zbog trošnih materijala (drvo) od kojih su bilenapravljene kuće, nisu se mogli ni očuvati neki materijalni ostaci koji bi biliuočljivi danas nakon više od dvije hiljade godina. Sjećanje nekih najstarijih

1 Ahmed S. Aličić, Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine, Mostar, 2008.2 Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države,Sarajevo, 1978. 3 Mirsad Omerčić, Kulturno-historijsko naslijeđe općine Kladanj, Baština sjeveroistočne Bosnebroj 2, Tuzla, 20094 Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Sarajevo, 1988.; Elaborat Kulturmo-istorijsko

i prirodno naslijeđe opštine Kladanj, Kladanj, 1990. 5 Rusmir Djedović, Naselje Tuholj – antropogeografski prikaz, Baština sjeveroistočne Bosne broj

2, Tuzla, 2009.



185

mještana Zagrađa ukazuje na to da su postojali izvjesni pokazatelji o Gradini kao

starom naselju (poput nekih udubljenja u zemljištu koja na ovakvom terenu nisumogla imati prirodni karakter).6 Posebno se jedna veća udubina (tokomvremena zatrpana) na samom lokalitetu Gradine, dovodi u vezu sa nekom

'bogomoljom iz davnina'.7 Trenutno je područje Gradine zaraslo u šipražje igrmlje kao i više rastinje. Možda bi se iskopavanjem na samom terenu otkrilineki značajniji materijalni ostaci iz prošlosti. Zna se da je u prošlom stoljeću Suljo

Bečić, dok je odvozio kamen iz zida kuće u Karaća selu, 'pronalazio neki starinovac'.8 Svježija su sjećanja stanovnika Pauča i Zagrađa da je na lokalitetu Karaćasela (podnožje Gradine), egzistiralo selo u osmanskom periodu.9

Mikrotoponimi područja Gradine

Neki toponimi u neposrednoj blizini ukazuju na kontinuitet života na ovimprostorima još od vremena Ilira. Rimskim osvajanjem Ilirika (pa dakle i sameBosne), i ovaj kraj dolazi pod vlast Velikog Rimskog carstva. Osim Gradine i

Zagrađa, na Ilire i kasnije, dijelom romanizirano, starinačko življe upućuju i drugi

nazivi koji označavaju lokalitete u neposrednoj blizini Gradine. To su: Pauč,Kaštijelj, Plane, Velika bandijerka, Mala bandijerka, Bulino selo, Jurijevica,Botljevac, Kamer šljive.

Pauč

Iznad Gradine na ivici samog brda nalazio se izvor ( puteus).10 Danas je

kaptiran i koriste ga mještani Zagrađa. Kako je ovaj izvor najbliži Gradini,moguće je da je korišten još tada u gradinskom naselju. Ova riječ puteus ( izvor),

preuzeta je od romaniziranih Ilira kao puč , a kasnije nastaje od puč – pauč.11

Imena u onomastici nastaju po onome što je rijetko. Na šumovitom platou, čiji jenajviši vrh 1059 metara n.v., osim ovog izvora udaljenog od Gradine par stotinametara, nalazi se još samo jedan izvor ( onaj pored Šećana njive), a danas je većskoro izgubljen. Samo su dakle dva izvora na ovom prilično velikom platou. Pojednom od njih imenovano je brdo pa kasnije i selo: Pauč – Podpauč. Imajući uvidu široku lepezu latinskih riječi koje označavaju lokalitete što gravitiraju uzGradinu, vrlo je vjerovatno da je to po onom izvoru koji je bliže Gradini. Kaštijelj

Pedesetak metara od Gradine, na mjestu gde su izgrađene kuće današnjegmjesta Zagrađe, nalazi se lokalitet označen imenom Kaštijelj .12 Ovaj naziv izveden

je od riječi kaštel koja označava tvrđavu. Sama riječ potiče od latinske riječi

6 Informatori: Hotović Džafer, sin Rame, (1936.) i Hotović Husejn, sin Rame, (1946.) 7 Informator Hotović Husejn 8 Informator Hotović Husejn 9 Još iz tog vremena potiče ćup dukata što ga je pronašao jedan potomak iz porodice Karačević

(Karać) koja je imala kuće na tom lokalitetu. Prema kazivanju Halilović (Karać) Zade, kćerkeOsmana, (1939.)

10 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb,1971. 11 Ibrahim Pašić u svom historijskom djelu o Tračanima u Bosni imenu Pauč daje mogućnost

etimološkog tračkog porijekla. Vidjeti u I. Pašić, Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni, Sarajevo,2012.

12 Naziv se koristi u lokalnoj komunikaciji



186

castelum13. Prema usmenoj predaji prilikom izgradnje kuće jednog od mještana,tj. prilikom kopanja temelja na ovom lokalitetu, pronađeno je neko staro oružjeskoro u fazi raspadanja, tako da nije ni sačuvano.14 Prije osvajanja Bosne,

Rimljani su na pojedinim mjestima podigli utvrđenja kao baze i uporišta zadaljnje napredovanje. Uspostavom svoje vlasti Rimljani su u cijeloj zemlji

rasporedili vojne jedinice koje su čuvale mir. Kasnije glavnina vojske je

povučena, a ostali su samo dijelovi jedinica raspoređeni po vojnim logorima.

„Pored ovih logora postojao je veliki broj manjih utvrđenja (castella) u kojima suboravile straže koje su održavale sigurnost cesta, rudnika, carinskih postaja i sl.“15

O ovakvom načinu vojne kontrole na području koje su osvojili Rimljani piše iEsad Pašalić.16 Jedno od takvih rimskih utvrđenja bilo je upravo ovdje u predjelugradine. Toponim Kaštijelj najbolje svjedoči o ovoj tvrdnji. No, vidjećemo da idrugi nazivi užeg predjela Gradine značajno potkrepljuju navedene historijskečinjenice. Kamer šljive

Na već pomenuti lokalitet imenovan kao Kaštijelj , nadovezuje se nekoliko

parcela pod imenom Kamer šljive. Sasvim je izvjesno da je prvi dio toponima

nastao od latinske riječi camer 17

( kamera) u značenju soba. Drugi dio nastao jekasnije, motiviran zasadom voćke - šljive.

Velika bandijerka i Mala bandijerka

Već je ranije rečeno da Gradina čini jednu cjelinu sa dva strmija uzvišenjaVelikom i Malom bandijerkom. Prve riječi u ovim dvočlanim toponimima imajuulogu opisnih pridjeva, no drugi član koji je isti u oba imena je ovdje dalekointeresantniji – bandijerka. Ova dva toponima Velika bandijerka i Mala

bandijerka, nastali su od latinskog pojma banderium18 koji označava odred

vojnika sa zastavom. Ovo je u potpunosti spojivo sa usmenim predanjima 'da senekada na ovim uzvišenjima nalazila vojna straža.'19

Bulino selo

U samom podnožju Gradine je njiva Bulino selo. Moguće je da je naziv selapodno Gradine nastao od latinske riječi bula. 20 Naziv se može dovesti i u vezu sailirskim plemenima Byllioni, Byllinoi, Bulini. Neki od ovih izraza izvedeni su od

13 Ivan Balta, Latinsko – bosanski, bosansko – latinski rjrčnik, Tuzla, 2000.14 Informator Hotović Husejn 15 Enver Imamović, Prostor BiH u prethistoriji i antici, u Bosna i Hercegovina od najstarijihvremena do kraja drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1998.16 „... postojao je znatan broj utvrđenja (castella) u kojima su se nalazila posadna odjeljenja istraže.“- Esad Pašalić, Period rimske vladavine do kraja III vijeka naše ere, u Kulturna istorijaBosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984.17 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi izraza i kratica, Zagreb, 1962. 18 Ivan Balta, Latinsko – bosanski, bosansko – latinski rječnik, Tuzla, 2000. 19 Informatori: Hotović Alija, sin Emina, (1931.) i Hotović Husejn 20 bula lat . 1. u starijih Rimljana vrećica ili kutijica za amajlije; 2. srednjovjekovni metalni pečat; 3.vladarska isprava s pečatom; -M. Idrizović, A. Jesenković, V Knor, Rječnik stranih riječi, Sarajevo,1990.



187

ilirske riječi byllid .21 U vezi s ovim toponimom koji označava teren uz samuGradinu o kojoj je riječ, od posebne je važnosti što je ilirsko byllid – burg u

značenju utvrda.

Plane

U blizini Zagrađa je i lokalitet Plane koji se izvodi iz ilirskih imena Planus i

Planius. Ova imena sadrže antroponimsku osnovu plan.22 Latinski pridjev planus(ravan), ne bi odgovarao terenu na licu mjesta, osim da se naziv odnosi na jednu

sasvim manju zaravan i da se njime željelo fokusirati upravo to manje područje.Šire područje odgovaralo bi slavenskoj riječi plana – neplodan, jalov.

Jurijevica

Kad je riječ o toponimu Jurijevica, sasvim je izvjesno da se on povezuje sa

obilježavanjem Jurjeva. Ovaj lokalitet u prošlosti je označavao mjesto narodnesvetkovine kao dio predkršćanske tradicije. Takve svetkovine kasnije supoprimile kršćanska obilježja ( Dan svetog Jurja, Jure).23 Po uputama Pape

Grgura Velikog (590 – 604), planinskim visovima na kojima su održavane

paganske svetkovine i koji su predstavljali paganska kultna mjesta, mijenjaju seimena prema kršćanskim svecima ( kao što je Sveti Ilija;24 u ovom slučaju SvetiJuraj). Prema istraživanjima koje su proveli Đ. Basler i J. Mulaomerović uDjevojačkoj pećini kod Brateljevića, jedan od crteža konjanika 'ikonografskiodgovara svetom Juraju'.25 Blizina lokaliteta označenog kao JurijevicaDjevojačkoj pećini, izlazi iz okvira puke koincidencije. O djevojačkoj pećini kaokultnom mjestu još iz predislamskog doba pišu i Muhamed Hadžijahić i HivzijaSuljkić.26 O planinskim visovima kao kultnim mjestima još iz predslavenskogdoba piše Ibrahim Pašić, o čemu je već bilo riječi. Da je planinski vrh Jurijevicana Pauču predstavljao jedno od takvih paganskih kultnih mjesta još iz vremena

kad je egzistiralo gradinsko naselje na lokalitetu Gradina, vrlo je vjerovatno, a sobzirom na lingvistički obrazac mikrotoponima Jurijevica koji jasno upućuje navlastito ime Juraj , lokalitet predstavlja mjesto okupljanja i kroz rano

srednjovjekovlje.

Botljevac

Izvor zanimljivog imena – Botljevac. Ovaj izvor danas je lociran nešto nižeod Gradine, stotinjak metara. Prema kazivanju mještana nekad je izvirao odmah

21 Etimološka razmatranja historičara Ibrahima Pašića o značenju pomenutih imena i izraza

pogledati u I. Pašić, Predslavenski korijeni Bošnjaka/Od planine Romanije do istočnih granicarimske provincije Dalmacije, Mostar, 2008.22 Vidjeti u Ibrahim Pašić, Od planine Romanije do istočnih granica rimske provincije Dalmacije,

Mostar, 2008.23 I u tradiciji Bošnjaka ovog kraja održavani su vjerski obredi – dove, na visovima i brdima

(Konjuh, Kruškovica...) 24 Pogledati u Ibrahim Pašić, Mile i Moštre/ ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije,

stećka i Crkve bosanske, Sarajevo, 2009.25 Đuro Basler, Jasminko Mulaomerović, Pećinski crteži u Brateljevićima kod Kladnja, Članci i

građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne Tuzla, Knjiga XV, Tuzla, 1984, 26 M. Hadžijahić, H. Suljkić, Pećina u Brateljevićima kod Kladnja kao kultno mjesto, u Pod vedrim

nebom dova, Tuzla 2005.



188

do Gradine. Kaže se 'da je zatrpan, pa je provrio na drugom mjestu.'27 Bliska

okolina Gradine i Zagrađa je inače bezvodna i osim ovog izvora postoji većpomenuti izvor na lokalitetu Biljez i izvor Studenac nešto dalje.28 Hidronim

Botljevac svojom formom upućuje da je nastao od imena. Naime, u nazivu

Botljevac nalazi se sufiks ev koji označava pripadanje. Ovaj sufiks kazuje da jeprvi dio naziva izveden iz imena. Možda upravo iz latinskog imena Boot !29

Biljez

Ovaj predio sa periodom srednjovjekovne Bosne povezuju toponimi Biljez i

Klašnice (Klešnice). Lokalitet nazvan Biljez motiviran je srednjovjekovnimnadgrobnim spomenicima, stećcima – biljezima, mada osim nekoliko amorfnih

oblika na samom lokalitetu nisu danas primjetljivi stećci – biljezi. Moguće je dasu na neki način uništeni ili iskorišteni u prošlosti. Sam naziv označava lokalitetna kome je neki biljeg, nešto što upućuje. Uzme li se u obzir reljef mjesta,neposredna blizina izvora ( puteusa), pa i nekoliko gromulja ( možda ilirskihtumulusa) u blizini, najvjerovatnije je mjesto imenovano upravo po

srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, jednom ( biljeg – biljez ), ili višenjih ( biljezi). Inače, najbliža nekropola stećaka nalazi se na lokalitetu Mramorje(u blizini ušća rječice Osice u Drinjaču) i udaljena je od Gradine oko 2 km. Na

jednom od stećaka nalazi se i natpis kojeg je pročitao Marko Vego 'za vrijemerekognosciranja terena 1967. godine.'30

Kontinuitet života

Najstariji poznati stanovnici Bosne su Iliri. Na ilirsko življe ovog prostoraukazuju toponimi Gradina, Zagrađe, Plane, Bulino selo. Pojam gradina, inače

upućuje na najstarija razdoblja, sve do kasne antike. Od velikog značaja zarasvjetljavanje prilika tadašnjeg vremena je toponim Bulino selo. Bulino selo

može se dovesti u vezu sa ilirskim byllid (burg) koje ima značenje – utvrda. Dakle

radilo bi se o utvrđenom naselju. Od 3. st. stare ere počinju ratovi Ilira protivRimskih osvajača. Početkom nove ere Rimljani su pokorili Ilire, te tako počinjenaseljavanje i prostora Bosne Rimljanima i k olonizacija. Većoj romanizaciji biloje izloženo ilirsko življe u urbanim sredinama. „Planinski i zaputni predjeli ostalisu izvan domašaja urbanizacije i snažnijeg prodora rimske kulture.“31 No, ipak je

u manjoj mjeri tokom vremena dolazilo do romanizacije i seoskog življa.Toponimi koji ukazuju na uticaj Rimljana i njihovog osvajanja su: Kaštijelj

(castell ), Pauč ( puteus), Bandijerka (banderium), Kamer šljive (camera),Botljevac (Boot ). Ovdje ne smijemo zaboraviti spomenuti jedan od važnijihmaterijalnih dokaza iz vremena rimske vladavine - Rimski put, tačnije ostatke

27 Informatori: Hotović Alija, Hotović Džafer i Hotović Husejn 28 Ovdje u razmatranje nije uzet predio Dumače koja se nalazi nešto niže od Gradine i inačeobiluje vodom.29 Ivan Balta , Latinsko – bosanski, bosansko – latinski rječnik, Tuzla, 2000.

30 „(A se) leži Pr'ž(o)v' Novakovi(ć)' na svoi zemli na ple(me)nito“, Marko vego, Novi i revidiranisrednjovjekovni natpisi iz Bosne, Naše starine, XIV – XV, Sarajevo, 1981.

31 Esad Pašalić, Period Rimske vladavine do kraja III vijeka naše ere, u Kulturna istorija Bosne iHercegovine,Sarajevo, 1984.



189

rimskog puta, a čiji se tragovi mogu još naći upravo na ovim prostorima. 32 Na

srednjovjekovni period upućuju toponimi: Selo, Biljez, Klašnice, Jurijevica, Ivin

krš . Na period vladavine Osmanskog carstva upućuju toponimi: Karaća selo,

Sadikovina, Magaze, Carigradka?. Svi navedeni toponimi i hidronimi čineonomastikon veoma uskog prostora i svi zajedno ukazuju na kontinuitet životakroz dugi niz godina na području Gradine.

Blizina Djevojačke pećine u susjednom selu Brateljevići i otkriveni nalazi u

njoj,33

pomjeraju granicu življenja na ovom širem prostoru u period kamenogdoba.

Zaključak

Na području općine Kladanj postoji nekoliko lokaliteta koji nose nazivGradina i koji bi mogli predstavljati mjesta gdje su obitavali Iliri i kasnije

starinačko življe. Jedan od tih lokaliteta je i Gradina između Pauča i Zagrađa kodKladnja. Mikrotoponimi Gradine koji upućuju na staro stanovništvo su: Gradina,Zagrađe, Plane, Bulino selo, Kaštijelj, Kamer šljive, Velika bandijerka, Mala

bandijerka, Pauč, Botljevac, Jurijevica. Od toponima koji ukazuju na bliževremenske periode u prošlosti su: Selo. Biljez, Klašnice, Ivin krš, Carigradka,Sadikovina, Karaća selo, Magaze. Usmena predanja o bitisanju starog naselja nalokalitetu Gradine još su živa u kazivanjima mještana ovog kraja i predstavljajuznačajan doprinos u istraživanju prošlosti. Ne treba smetnuti s uma ni činjenicuda su u blizini Gradine pronađeni i ostaci Rimskog puta. I Djevojačka pećina (saotkrivenim crtežima u njoj) u susjednom mjestu Brateljevići, stavlja posebanpečat na život u davnoj prošlosti koji se odvijao na ovom području.

Literatura:

Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosnei Hercegovine Sarajevo, Sarajevo, 1988.

Ahmed S. Aličić, Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine,Islamski kulturni centar, Mostar, 2008.

Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1962. Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske

države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978. Đuro Basler, Jasminko Mulaomerović, Pećinski crteži u Brateljevićima

kod Kladnja, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzejistočne Bosne Tuzla, Knjiga XV, Tuzla, 1984.

Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja

Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1998.

32 O mogućim pravcima koji su povezivali uži predio Gradine sa Rimskim putem koji prolazi uneposrednoj blizini (par kilometara), zbog njegove historijske vrijednosti neophodno je pisati

u posebnom istraživačkom radu. 33 Pogledati u Đuro Basler, Jasminko Mulaomerović, Pećinski crteži u Brateljevićima kod Kladnja,

Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne Tuzla, Knjiga XV, Tuzla,1984.



190

Grupa autora, Elaborat, kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe opštineKladanj, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-istorijskog i prirodnog

nasljeđa Tuzla, Kladanj, 1990. Grupa autora, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih

vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Masleša,Sarajevo, 1984.

Ibrahim Pašić, Predslavenski korijeni Bošnjaka/ od planine Romanije do

istočnih granica rimske provincije Dalmacije, Univerzitet „DžemalBijedić“ i Fakultet humanističkih nauka Mostar, Mostar 2008. Ibrahim Pašić, Mile i Moštre/ ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske

dinastije, stećka i Crkve bosanske, Sarajevo, 2009. Ibrahim Pašić Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni, BZK Preporod,

Sarajevo, 2012.

Ivan Balta, Latinsko – bosanski, bosansko – latinski rječnik, Hamidović,Tuzla, 2000.

Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Bosne, Naše starine, GodišnjakZavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti

Bosne i Hercegovine, XIV – XV, Sarajevo, 1981. Mirsad Omerčić, Kulturno-historijsko naslijeđe općine Kladanj, Baština

sjeveroistočne Bosne, II, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2010. Muris Idrizović, Abdulah Jesenković,Vladimir Knor, Rječnik stranih riječi,

Književna zajednica Drugari, Sarajevo, 1990.

Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,Jugoslovenska Akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971.

Rusmir Djedović, Naselje Tuholj – antropogeografski prikaz, Baštinasjeveroistočne Bosne, II, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2010

Rifet Hasković, (priredio), Pod vedrim nebom dova: Djevojačka pećina,Brateljevići, Bosna i Hercegovina, Bosnia Ars, Tuzla, 2005.





192

evidentirana i u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine.1 Međutim, uArheološkom leksikonu se navodi da je na ovom lokalitetu „sačuvano 6 stećaka uobliku sanduka i sarkofaga, oštećenih i djelimično utonulih u zemlju“ . Očito je dase radi o greški koja je učinjena tokom unošenja podataka u ovaj leksikon jer suse i oni koristili podacima Šefika Bešlagića. Osim već spomenutog Bešlagića ovunekropolu kao arheološko nalazište iz kasnog srednjeg vijeka navodi i NadaKlaić.2

Na području današnjih općina Gradačac, Modriča i Bosanski Šamac usrednjem vijeku je egzistirala srednjovjekovna župa Nenavište. Ona je jedna od

najstarijih usorskih župa, u izvorima se prvi puta javlja 1326. - 1329. u povelji

bana Stjepana II, a prostirala se uz donji tok i ušće rijeke Bosne. To je ujedno injen jedini spomen tokom srednjeg vijeka.3 Međutim, vrlo izvjesno je da je ovažupa postojala još u XIII vijeku, a njen nastanak vjerovatno treba tražiti u ranijemperiodu.

Tragovi življenje na području Gornjih Ledenica sežu u prahistorijski period.U mahali Ražljevi na lokalitetu Cigla pronađena je prahistorijska gradina izkasnog bronzanog ili željeznog doba.

Sl. 1. Stećci (sanduci) pored rječice Gradašnice

Prema legendi Ledenice su dobile takav naziv jer su na ovom prostoru bile

česte ledene tuče tokom ljetnih mjeseci.4

Prvi pisani spomen ovog naselja imamoiz 1548. godine kada je Džafer-beg (zvornički sandžak–beg) pozvao vlaškeknezove i primićure da nasele ovo područje svojom rajom, uz znatne poreske

1 Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II, Sarajevo 1988., str. 78.2 Andrea Dautović - Olga Lalević, Bibliografija radova Nade Miletić, naučnog savjetnika Zemaljskog muzeja

Bosne i Hercegovine, GZM BiH, Arheologija n.s., sv. 50/51., Sarajevo 2009., str. 213.3 Pavo Živković sasvim opravdano smatra da je i područje današnje općine Orašje pripadalo župi

Nenavište (Živković, 1984., 33), čime bi njen opseg bio dosta velik za manje upravne jedinice

srednjovjekovne Bosne.4 Nikola Stanić, Istine i legende o nastanku imena nekih sela i varošica, Modričke novine, br. 27. ,Modriča, 30.decembar 1983., str. 2.



193

povlastice.1 U austrougarskom popisu stanovništva iz 1879. godine ovo naselje

se spominje pod nazivom Ledenice Turske sa mahalama: Barica, Gibići, Kikići,Polje i Ražljevi. Ovakav naziv ovo naselje će zadržati do 18. septembra 1941.

kada je izvršena izmjena imena nekih naselja u kotaru Gradačac, Derventa, Doboji Sarajevo, kojom se u kotaru Gradačac (pripadao velikoj župi Posavlje sasjedištem u Brodu) mijenjaju imena naselja Ledenice Katoličke u Ledenice Dolnje

i Ledenice Turske u Ledenice Gornje.2

Ova „nekropolica“ kako je naziva Bešlagić smještena je uz samu rijekuGradašnicu. Kao što je već navedeno nalazi se u naselju Gornje Ledenice u mahaliZelinkići.3 Tokom sedamdesetih godina ova njiva na kojoj se nalaze stećcipripadala je Ismetu Memiću. Danas se nedaleko od nje nalazi kuća porodiceSendić.

Tokom naše terenske posjete uočili smo da dva stećka na ovoj nekropolinisu više „utonuli“ kako se navodi u Arheološkom leksikonu, već da se nalaze napovršini. Očito je da je neko ova dva stećka sanduka „izvadio“ na površinu, čimeje pričinjena velika šteta jer je narušena autohtonost ovog arheološkog lokaliteta.Jedan od ovih stećaka je prevrnut na bok. Također je očito da jedan stećak nije

orjentisan u istom smjeru, kao ostale dva stećka, te se može na osnovu sveganavedenog zaključiti da je neko izvršio pomijeranje stećka. Ostala dva stećka suorjentisani u pravcu sjeverozapad - jugoistok. Sva tri stećka su bez natpisa iukrasa.

Prvi sarkofag (sanduk) koji je bliži na sl. 1. i koji je okrenut bočno imadimenzije 121 cm x 100 cm x 90 cm. Drugi stećak koji se nalazi dalje na istoj slici

ima dimenzije 120 cm x 110 cm x 90 cm. Dimenzije sljemenjaka (nadzemnog

dijela) – sl. 2. koji je utonuo u zemlju su 147 cm x 93 cm x 46 cm.

Sl. 2. Sljemenjak

1 Edin Mutapčić, Gradačac i okolina u srednjem vijeku, Baština sjeveroistočne Bosne, br.3., Tuzla2010., str. 32.

2 Ivica Mataija, Promjene imena naselja na hrvatskom području u svjetlu administrativnih određenjaod 1860. do 1960. godine, Folia onomastica croatica, Državni arhiv u Gospiću, Gospić 2011., str.123.3 Netačan je naziv lokacije Ražljevi koji se navodi u Arheološkom leksikonu BiH kao lokacija gdje se

nalaze ovi stećci.



194

S obzirom na međusobnu udaljenost, sasvim je sigurno da se ovdje radilo o

jednoj nekropoli (kako je lokalitet zaveden u Arheološkom leksikonu BiH ). Sva tri

stećka su nešto većih dimenzija i dobro su obrađeni, mada su danas djelimičnooštećeni (posebno sljemenjak). Dva su u obliku sanduka, a treći u oblikusljemenjaka. Stećci u obliku sanduka, isklesani su monolitno bez postolja. Poštoje sljemenjak većim svojim dijelom utonuo u zemlju nije vidljivo da li se nalazi na

postolju ili bez postolja. Najveća oštećenja vidljiva su na sljemenjaku koji je senalazi između tri stabla.

Nekropola Kamenje (44), Gradina u Gradačcu (22); isječak iz Arheološke karte BiH, Regija 5, Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988)

Župa Nenavište krajem XIV stoljeća (kartu izradio N. Rabić)



195

Ova nekropola nalazi se uz sami t ok rječice Gradašnica, tačnije u njenomdonjem dijelu ka ušću u rijeku Tolisu. Ova lokacija u narodu je poznata i kaoSmail-agin mlin. Naime, sve donedavno postojala je vodenica koja je pripadala

Smail-agi Sendiću. Do ovog lokaliteta možemo doći ako sa regionalnog puta

Gradačac – Šamac skrenemo desno idući iz pravca Gradačca, kod pumpe Lalaxcompany. Zatim nastavimo putem prema Gornjim Ledenicama, nakon što

pređemo most na Gradašnici, skrenemo lijevo između Giba i Zelinkića. I nekih150 metara od skretanja dolazimo do kuće koja se nalazi na osami tj. do kućeSmajila Sendića ispred čije kuće se i nalazi nekropola.

U razgovoru sa gospodinom Smajilom Sendićem ispred čije kuće se nalazestećci došao sam do nekih interesantnih podataka. Naime, dok je dotični gradio

kuću prilikom kopanja jame za kreč otkrio je dva ljudska skeleta udaljenih svegapar metara od temelja kuće. Također, tokom posljednjeg rata kuća dotičnoggospodina nalazila se u zoni ratnih dejstava. U rovovima koji su iskopani,

prilikom zatrpavanja istih vidio je mnogo dijelova ljudskih kostiju, zubi i sl. koje

su bile jako stare. I prilikom izgradnje nasipa na rijeci Gradašnici nailazilo se na

dijelove ljudskih kostiju.

Topografska mapa područja Gornjih Ledenica sa o znakom lokaliteta Kamenje



196

Da je ova nekropola nekada obuhvatala znatno veći prostor govori ičinjenica da su stanovnici prilikom obrade susjedne njive do kuće Sendića izoralidvije velike ploče, koje su prema priči Smajila Sendića imale pravilan pravougaon

oblik. S obzirom da su ove ploče „smetale“ vlasniku njive, iste su izmještene izatrpane prilikom izgradnje nasipa na rijeci Gradašnici. Autohtonost ove

nekropole narušena je i izgradnjom trenšea i rovova (zemunica) tokomposljednjeg rata, jer se ova nekropola nalazila na samoj liniji ratnih dejstava

Pohvalna je činjenica kako se gospodin Sendić odnosi prema ovim stećcima.Međutim nadležne institucije bi trebale da poduzmu konkretnije mjere zaštiteove slabo poznate nekropole stećaka na području općine Gradačac. Porazna ječinjenica da čak i zvaničnici opštine Gradačac nisu upoznati sa postojanjem ovenekropole pa je pričinjena značajna šteta na ovoj nekropoli. Naime, tokomsaniranja korita rijeke Gradašnice od strane Opštine Gradačac ukopane su i dvijesrednjovjekovne nadgrobne ploče u nasip koje su pronađene par metara od ovihstećak.

Zaključak

Podaci o najstarijoj prošlosti općine Gradačac su veoma oskudni, mada se sasigurnošću može tvrditi da je ovaj prostor bio naseljen od najstarijih vremena pado danas, s obzirom na geografski položaj, reljef i druge prirodne osobine ovogkraja. U samim Gornjim Ledenicama evidentirana je prehistorijska gradina na

lokalitetu Cigla iz kasnog bronzanog ili željeznog doba.U prošlosti su se ukrštali i mješali različiti uticaji starih civilizacija i kultura

kako na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine tako i na području općine

Gradačac. Migracije stanovništva i formiranje naselja uticali su na to da i danaspostoje stari i u granicama očuvani tragovi u vidu srednjovjekovnih nekropola.

Na području općine Gradačac danas postoje 4 srednjovijekovne nekropolesa 6 stećaka, na slijedećim lokalitetima: nekropola “Kamenovi – Mađarskogroblje” u Donjim Srnicama; (dva stećka – sljemenjak i sanduk) nekropola

“Greblje” u selu Mediđa; (stećak sa natpisom); nekropola “Kamenje” u seluGornje Ledenice; (tri stećka – dva sanduka i sljemenjak); nekropola „Kužnogroblje“ u Donjim Hrgovima; (razorena nekropola prilikom izgradnje katoličkecrkve i groblja).

Literatura i izvori

1. Ago Mujkanović, Nekropola stećaka u Donjim Srnicama kod Gradačca,

Gračanički glasnik- časopis za kulturnu historiju, Broj 36, godina XVIII,Gračanica 2013.

2. Andrea Dautović - Olga Lalević, Bibliografija radova Nade Miletić, naučnog

savjetnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, GZM BiH,

Arheologija n.s., sv. 50/51., Sarajevo 2009.

3. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II, Sarajevo 1988.

4. Edin Mutapčić, Gradačac i okolina u srednjem vijeku, Baština

sjeveroistočne Bosne, br.3., Tuzla 2010.



197

5. Ivica Mataija, Promjene imena naselja na hrvatskom području u svjetluadministrativnih određenja od 1860. do 1960. godine, Folia onomastica

croatica, Državni arhiv u Gospiću, Gospić 2011. 6. Nedim Rabić, Mjesto i značaj Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni i njenoj

teritorijalnoj organizaciji, Prilog izučavanju Gradačca u dobasrednjovjekovne Bosne, Gračanički glasnik, br. 24, Gračanica, 2007.

7. Nikola Stanić, Istine i legende o nastanku imena nekih sela i varošica,

Modričke novine, br. 27. , Modriča, 30. decembar 1983. 8. Pavo Živković, Usora i Soli – poprište značajnih historijskih događaja u XIV i XV stoljeću, ČGT br. XV, Tuzla, 1984.

9. Šefik Bešlagić, Stećci. Katalško-topografski pregled , Sarajevo 1971.

10. Šefik Bešlagić, Novopronađeni natpis na stećku u Gornjoj Međeđi kodGradačca, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knjiga XI,Tuzla 19



198

Prof.dr. Salih KULENOVIĆ

KULTURNO–HISTORIJSKE ZNAMENITOSTI TUZLANSKOG

KANTONA KAO OSNOVA ZA RAZVOJ TURIZMA

Na prostoru Tuzlanskog kantona koji zahvata veći dio sjeveroistočne Bosnečija površina iznosi 2649 km2 nalazi se dosta kulturno-historijskih znamenitosti

koji su dobra osnova za razvoj turizma u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Na većinu turista koji žele zadovoljiti svoje kulturne potrebe pri odabirudestinacije i planiranju svoga turističkog putovanja veliki uticaj ima bogatstvokulturno-historijskog naslijeđa, odnosno bogatstvo kulturno-historijskih resursa,

njihova ljepota i znamenitost. U obogaćivanju ukupne turističke ponude često ovi

resursi imaju veliko značenje kao dopunski odnosno komplementarni motivprivlačenja turista. Za turiste i turizam veliko značenje imaju i muzeji, muzejskezbirke, galerije i druge ustanove u oblasti kulture. Ove ustanove u oblasti kulture

prikupljaju, istražuju, sistematizuju i prezentiraju javnosti putem izložbi i svojihstručnih i naučnih publikacija široj javnosti kulturno-historijsko i prirodno

naslijeđe određenog područja na kome djeluju. U ovom radu biće riječi i o takvimustanovama koje rade i djeluju na prostoru ovog kantona. Na primjer, muzeji

kompleksnog tipa, a to je u ovom kantonu Muzej istočne Bosne Tuzla, u svojimzbirkama (arheološkoj, etnološkoj, historijskoj, numizmatičkoj, umjetničkoj i dr.)čuvaju, stručno i naučno obrađuju i javnosti prezentiraju spomeničko blago iz

različitih vremenskih perioda počevši od prahistorije pa naovamo. S obzirom na to da na prostoru kojeg zahvata današnji Tuzlanski kantonpostoji kontinuitet življenja još od prahistorije, u ovom radu prezentiraćemokulturno-historijske znamenitosti ovog kraja koje su brojne i raznovrsne. One

obuhvataju motive različitih svojstava i vremena u kome su nastali. Od kulturno-historijskih znamenitosti u Tuzlanskom kantonu naročito su

značajna prahistorijska nalazišta, zatim stećci (srednjovjekovni nadgrobnici

pripadnika bosanske crkve), srednjovjekovni gradovi, urbane cjeline iz ranijih

perioda, naročito tradicionalne bosanske kuće i drugi tradicionalni gospodarskiobjekti oko takvih kuća, građevine sakralne arhitekture (džamije, samostani,

crkve, mezaristani, turbeta, k atolička, pravoslavna i jevrejska groblja, memorijalnispomenici, ploče i dr.). Arheološka nalazišta iz prahistorijskog perioda rasprostranjena su na širem

području Tuzlanskog kantona. (sl.1) Neka od mnogobrojnih arheoloških nalazištasituiranih u ovom kantonu su arheološki istražena, a pronađeni materijal sa tihlokaliteta uglavnom se čuva u Muzeju istočne Bosne Tuzla kao i u Zemaljskommuzeju u Sarajevu, čiji stručnjaci su i vršili ta istraživanja u toku druge polovineprošlog vijeka. (sl.2,3,4) Arheološka rekognosciranja i istraživanja su vršena napodručju Tuzle, Gornje Tuzle, Gračanice, Banovića, Lukavca i dr. Arheološkimistraživanjima na području Tuzle i bliže okoline utvrđeno je da su ovdje za vrijeme

srednjeg i mlađeg neolita postojala naselja. Tragovi neolitskih kulturnih grupa



199

(2500–2000.god.p.n.e.) iz Tuzle i njene bliže okoline poznati su sa lokalitetaGradovrh koji se nalazi u Solini (Tuzla).

Tuzlansko područje bilo je interesantno za življenje i u bronzano doba kojeobuhvata vrijeme od 1800-800.god.p.n.e. Kao potvrda za to je pronađeni keramičkimaterijal na lokalitetima Srebra i Bare koji se nalaze u podnožju pomenutog

lokaliteta Gradovrh, zatim lokalitet Krešića gradina u Gornjem Par Selu i lokalitet uGornjoj Tuzli u neposrednoj blizini Čaršijske džamije. Neolitska naselja napodručju grada Tuzle otkrivena su na prostoru današnjeg Skvera (sojeničkonaselje), zatim na prostoru gdje se danas nalazi parking za putničke automobileizmeđu stare zgrade opštine Tuzla i prostora na kome je Čaršijska česma.

Detaljnija arheološka istraživanja prahistorijskih naselja obavljena su i udolini rijeke Spreče. Istraživanja na području gračaničke općine npr. pokazala su daprahistorijsko naselje Korića Han pripada tipu naselja vinčanske kulture srednjeg imlađeg perioda, zatim da se naselja na lokalitetu Lug može pripisati periodu ranogbronzanog doba, a da materijal pronađen na lokalitetu Vuknić ukazuje na pojavu

rasprostiranja latenske kulture u oblasti srednjeg toka rijeke Spreče. Takodje, uokolini Banovića arheološka istraživanja prahistorijskih naselja na lokalitetuGradina u Tulovićima pokazala su da pronađeni materijal pripada periodubronzanog doba. I naselje na lokalitetu Gradina kod Stupara u jugoistočnom dijeluOzrena (općina Lukavac), a na osnovu pronađenog arheološkog materijala, posvojim tipološkim karakteristikama upućuje na period kasne bronze.

Prahistorijskih gradina, od kojih su mnoge egzistirale i u kasnijim periodima,

ima dosta u Tuzlanskom kantonu. Na žalost, mnoge od njih nisu nikako istraživane,a veliki broj je i onih koje u stručnoj literaturi nisu nikako evidentirane. Od onihkoje su evidentirane i o kojima je ponešto zapisano u stručnoj literaturi

pomenućamo nekoliko gradina na području općine Kalesija, a to su: Gradina kodJajića, Kosovača gradina kod Kusonja i Gradina u Mešanovićima (GornjePetrovice).

U sjeveroistočnoj Bosni brojne su i prahistorijske nekropole sa humkama.One su rasprostranjene na širem prostoru Podrinja i mnoge od njih su istražene.Ovakvih i sličnih nekropola ima i na području Tuzlanskog kantona koji svojimgeografskim položajem zahvata veći dio sjeveroistočne Bosne. Konkretno ovakvenekropole se nalaze u dolini Spreče npr. u Berkovici u neposrednoj blizini seoskogputa koji ovo naselje veže sa magistralnom putnom saobraćajnicom Doboj-Tuzla.

Nije isključeno da ovakvih prahistorijskih nekropola nema i u srednjem i u

gornjem toku rijeke Spreče, ali na žalost, mi o tome ne znamo jer u dolini Sprečetakva arheološka istraživanja nisu vršena.

Do sada istražene nekropole Podrinja su vrlo interesantne. Različitog suprečnika, sadrže različit broj humki, a humke imaju različit broj grobova.Dosadašnja istraživanja (predratna) pokazala su da su grobni nalazi raznovrsni iveoma interesantni. Od tih nalaza posebno se ističu urne, bronzane narukvice, igle,

fibule, pinceta, privjesci, perle od ćilibara i drugo. Nekropole Podrinja prema dr.Milici Kosorić "čine jednu jedinstvenu kulturnu cjelinu u dugom vremenskomperiodu, a u okviru opšteg razvoja". Nekropole Podrinja su posebno značajne zakulturnoantropološko proučavanje ilirske kulture koja je bila široko

rasprostranjena na prostoru sjverezapadnog Balkana.



200

Antički i rimski lokaliteti na području Tuzlanskog kantona su do sadaevidentirani u nešto manjem broju u odnosu na prahistorijske lokalitete. Mnogi od

njih su još uvijek nedovoljno istraženi, a neki su i uništeni. Poseban kulturno-historijski značaj u Tuzlanskom kantonu kao i širom Bosne

i Hercegovine imaju nekropole stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnika pripadnika

bosanske crkve. Po svome obliku, ornamentici odnosno umjetničkim predstavamai natpisima stećci su veoma interesantni za turiste. (sl.5,6,7,8,9, 10) Onipredstavljaju snažan izraz kulturnih i ekonomskih prilika iz vremena u kome sunastali. Po obliku zastupljeni su stećci uglavnom u vidu stubova, šljemenjaka iploča. Bogato su ukrašeni bordurama, stubovima, polumjesecima, krstovima,predstavom svastike i tau krstovima, udubljenjima i obručima, jabukom,predstavom krina, spiralama, rozetama, mačevima, lozom i grozdom, granom i

drvećem, muškim figurama, figurama sa oružjem, mješovitim kolom i drugimornamentima.

U tuzlanskom kantonu stećci su najzastupljeniji na području općine Tuzla,

Živinice, Kalesija, Banovići i Sapna. Izuzetnu kulturno-historijsku vrijednost na širem prostoru Tuzlanskog

kantona imaju stari srednjovjekovni gradovi: Sokol, Srebrenik i Teočak. Dosadašnjasaznanja o ovim gradovima više bi se proširila ukoliko bi se pristupilo

sistematskim arheološkim iskopavanjima koja bi nam pružila više odgovora na

pitanja za koja danas o ovim gradovima imamo samo hipotetične odgovore. Soko grad se nalazi sjeverno od Gračanice na udaljenosti od oko 5 km. Po ovoj

srednjovjekovnoj fortifikaciji nosi ime i istoimeno naselje. U odnosu na ostale

srednjovjekovne gradove ovo je vrlo malen grad koji je položen na stijeni iznadrječice Sokoluše. Osnova objekta je izdužena elipsa dužine oko 30m. (sl.11)

Sastavni dio grada su dva polulučno zasvedena tornja, na sjeverozapadnom dijeluje dozidan pregradak koji služi kao zaštita glavnom ulazu. U jugozapadnom dijelu

ograđenog prostora nalaze se temelji stambene zgrade.

Soko grad se prvi put pominje u prvoj polovini XV vijeka kao posjed kneza

Radivoja sina kralja Ostoje. Pod osmansku upravu je došao 1512.godine. Opravljenje 1777.godine, a napušten poslije 1840.godine.

U neposrednoj blizini Soko grada izvan gradskih zidina sagrađena je jednazgrada koja je, kako su arheološka iskopavanja pokazala, u srednjem vijeku služilakao plemićki dvorac. Kasnije, u osmanskom periodu, ova zgrada je preuredjena u

džamiju. Od 1980.godine, ovdje se više ne obavljaju vjerski obredi nakon što je

sagrađena nova džamija u Sokolu. Soko grad kao spomenički kompleks je danas u dosta ruševnom stanju. Zato bi

trebalo hitno poduzeti odgovarajuće radnje kako bi se grad zaštitio od daljeg

propadanja. Tek nakon opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova grad bi

se mogao koristiti u turističke svrhe kao zanimljiva kulturno-historijska

znamenitost.

Srednjovjekovni grad Srebrenik se prvi put spominje u prvoj polovini XIV

vijeka, preciznije 1333.godine kada je u njegovom podgrađu stanovao bosanskiban Stjepan II Kotromanić. Grad su zauzeli Mađari 1393.godine i od tada on nikadaviše nije bio u posjedu svojih starih vlasnika. Kralj Tvrtko II pokušao ga je ponovo

staviti pod svoju vlast, ali u tome nije uspio. Turci su u dva navrata 1426.godinedolazili do pod zidove Srebrenika, ali ga nisu osvojili. To im je pošlo za rukom tek



201

1520. godine. Naročiti strateški značaj grad Srebrenik je imao u drugoj polovini XV

vijeka kada je ovdje kralj Matija Korvin osnovao posebnu "srebreničku" banovinu

kao vojnu organizaciju koja je imala zadatak da čuva Panoniju od prodora Turaka.

Početkom XVIII vijeka formirana je gradačačka kapetanija u čijem sastavu je

bio i Srebrenik. Godine 1756. ovdje je bila posada pod zapovjedništvom

gradačačkog kapetana, a 1796.godine se u historijskim izvorima Srebrenikspominje kao "stari zamak". Početkom XIX vijeka Srebrenik ja kao i Soko grad

takođe imao posadu i 7 topova koja je tu bila sve do 1835.godine. Oko 1838.godine

grad je djelomično bio u ruševnom stanju ali su i tada unutar gradskih zidina

postojale neke građevine kao npr. džamija u kojoj se klanjalo i u drugoj polovini

XIX vijeka.

U topografskom pogledu Srebrenik je smješten na kamenitoj stijeni, a prići

mu se može samo s južne strane. Zbog konfiguracije terena grad se sastoji iz

nekoliko zasebnih objekata, a to su ulazni, istočni, sjeverni i glavni toranj.

(sl.12,13) Ulazni toranj je kvadratne osnove, a zidanim svodom je pregrađen u dva

sprata. U prizemlju su polukružno zasvedena vrata, a pod je popločan kamenimblokovima. Uskim i strmim stepenicama ide se na prvi sprat koji je osvijetljen sa

dva mala nisko položena prozora. Istočni toranj je u obliku polukruga, a kao i kod

ulaznog tornja prizemlje i sprat su odvojeni drvenom konstrukcijom. Otvori na

zidu su malih dimenzija i služili su kao puškarnice. Sjeverni toranj je povezan s

nešto širim dvorištem koje je i jedino unutar ovog grada. U osmanskom periodu

ovaj toranj je služio kao džamija. Zgrada džamije je dograđivana i pregrađivana, ato se vidi i po njenim zidovima u kojima se zapažaju razne tehnike zidanjaodnosno slaganja kamena.

Najimpresivniji dio grada Srebrenika je glavni toranj sa stambenom zgradom i

cisternom odnosno bunarom za vodu. U stambenoj zgradi koja je imala četiri sobeistih dimenzija stanovala je vojna posada grada. Sobe su bile spojene hodnikom, a u

svakoj od njih nalazio se po jedan kamin i udubljenje u zidu koje je slu žilo za

pranje.

Od srednjovjekovnih gradova u Tuzlanskom kantonu pomenućemo još i

Teočak. (sl.14) Na osnovu oskudnih historijskih podataka s kojima se do sada

raspolaže uočljivo je da se ovaj grad prvi put pominje početkom XV vijeka kada ga

je osvojio ugarski kralj Sigismund. Nešto poslije 1427.godine Sigismund ga je

darovao despotu Đurđu Brankoviću. U ugarskoj protuofanzivi u istočnoj Bosni

1464.godine u kojoj je učestvovao i kralj Matija, Teočak je bio ponovo pod vlašću

Ugarske. Pošto je Teočak po svom položaju bio od izuzetnog strateškog značaja,Turci su ga najvjerovatnije zauzeli početkom 1474.godine. Tada su nastale zna-

čajne etničke promjene u ovom dijelu Bosne. U sklopu ovog grada bio je i

franjevački samostan koji je nestao nakon zauzimanja ovog područja od strane

Turaka.

U osmanskom periodu Teočak je, kao i drugi pomenuti gradovi u ovom radu,

imao vojnu posadu.

Srednjovjekovni grad Teočak u osnovi je nepravilnog oblika; imao je tri kule s

tri strane. Ispod zapadne kule nalazila se kapija ispod koje je danas stara džamija

koja je i nakon renoviranja sačuvala izvornost. (sl.15) Ima masivne kamene zidove

i lijepu drvenu munaru. Ona predstavlja pravu kulturno-historijsku znamenitost.



202

Početkom turske uprave u naše krajeve prodiru orijentalni uticaji. U to

vrijeme mnogi bosansko-hercegovački gradovi poprimaju orijentalna obilježja. U

to vrijeme, a i kasnije, grade se utvrde (gradovi, kule i čardaci) ili dograđujupostojeći fortifikacijski objekti, zatim kuće na sprat sa prepustom i četvoroslivnim

krovovima i zidovima od različitih priručnih materijala kao i drugi stambeni i

gospodarski objekti. Takođe, grade se džamije, medrese, sahat kule, turbeta,katoličke i pravoslavne bogomolje kao i drugi sakralni objekti.

Jedna od najatraktivnijih kulturno-historijskih znamenitosti iz osmanskog

perioda u Tuzlanskom kantonu je kula gradačačkih kapetana Gradaščevića. Istina,

gradačački grad se, prema historijskim izvorima, spominje i u srednjem vijeku,

negdje prije osvajanja ovih prostora od strane Turaka. Grad u Gradačcu se gradio

1765.godine za vrijeme Mehmed kapetana, a u to vrijeme popravljeni su i Soko i

Srebrenik. Kasnije je gradačačku tvrđavu znatno proširio Osman kapetan i taj rad

završio 1808.godine. Nakon smrti Osman kapetana radove na daljoj izgradnji

tvrdjave nastavio je njegov sin Murat kapetan i za vrijeme njegove uprave tvrđava

je konačno završena.Tvrđava sa kulom Husein kapetana Gradaščevića opasana je visokim zidovima

i u nju se ulazi kroz tri ulaza koja su osigurana malim kulama odnosno kapi

kulama. (sl.16) Središnji objekat unutar tvrđave je trokatna kula sa tornjem na

vrhu, visokim 22 metra. (sl.17) Ispod ovog kompleksa je urađen sistem tunela kojije imao višestruku namjenu. U sklopu ovog kompleksa je i sahat kula s četiri kata

sagradjena 1824.godine. Kvadratne je osnove, zidovi su joj od kamena i masivni su,

visoka je 22 metra. Takođe, sastavni dio ovog kompleksa je i potkupolna džamija

"Husejnija" sagradjena 1824.godine koja sa svojom visokom i vitkom munarom

djeluje veoma impozantno. (sl.18) U toku agresije na RBiH 1992 do 1995.godine

pomenuti objekti su dosta oštećeni artiljerijskim oruđima. U Tuzlanskom kantonu, osim pomenute sahat kule u Gradačcu, imamo još

jednu u Gračanici, masivno građenu, visoku 27 metara. Ovu sahat kulu sagradio jeAhmed paša Budimlija u periodu između 1593-1595.godine kada je bio bosanski

namjesnik. Osim kule, Ahmed paša je u tom periodu sagradio i lijepu, potkupolnu

džamiju koja i danas nosi njegovo ime, a neki mještani je zovu i Čaršijska džamija.

U toku agresije na RBiH 1992-1995.godine srpske snage su joj artiljerijskim

oruđima srušile munaru. Nakon prestanka ratnih djejstava munara je ponovo

sagradjena.

Jedna od rijetkih kulturno-historijskih znamenitosti u ovom kantonu je i

Tuzlanska barutana koja se nalazi na Gradini u neposrednoj blizini zgrade današnjeInfektivne klinike UKC Tuzla. Ovaj objekat sagrađen od kamena u XVII vijeku

služio je kao utvrda sve do austrougarske uprave, a od tada kao depo za eksploziv,

barut. (sl.19)

Barutana je imala dvije zasebne kule, zgrade koje su jedna od druge bile na

veoma maloj udaljenosti (oko 2-3 m). Osnova i jedne i druge kule je kvadratna,

pokrov je bio četvoroslivni. Oba objekta su okolo bila opasana masivnim i visokim

kamenim zidom. U objekte se ulazilo kroz polukružno zasvođena masivna drvenavrata. Sedamdesetih godina prošlog vijeka u Barutani je bila muzejska postavka

(depadans Muzeja istočne Bosne Tuzla); u zgradi koja se nalazila u dvorištu desno

od ulaza bila je smještena arheološka postavka čiji eksponati su uglavnom sapodručja Tuzle, a u drugoj, po dimenzijama nešto većoj zgradi, koja se nalazila



203

takođe u dvorištu lijevo od ulaza, u prizemlju bila je postavka iz kulturne historije

Tuzle, a na spratu je bila etnografska postavka (gradske nošnje, nakit, oružje i sl.).

Na žalost, danas je Barutana u potpuno ruševnom stanju i trebalo bi je iz temelja

restaurirati, a nakon toga dati joj kulturne sadržaje koje je imala sve do

1973.godine.

U kulturno-historijske znamenitosti u ovom kraju mogu se ubrojati itradicionalne bosanske kuće i drugi gospodarski objekti kako u gradovima tako i u

seoskom području. (sl.28,29,30) Te kuće su građene uglavnom na sprat saprepustom ali i bez prepusta; narod ih je nazivao "čardaklije", odnosno "odžaklije".

(sl.20,21,25) Te kuće su obično u prizemlju imale prostoriju zvanu "kuća", zatim

sobu, sobicu i "mutvak" ili "ćiler". (sl.22) Iz prizemlja vode drvene stepenice u

"pričardak" ulazni preprostor sa "abdestlukom" iz kojeg se ulazi u prostoriju zvanu

"čardak", zatim "čardačić" i "odžakliju". (sl.23) Svaka od ovih prostorija imala je

posebnu namjenu. Tako npr. u "kući" je bilo ognjište na kome su se pripremala jela

i pekao kruh za mnogobrojnu kućnu čeljad (obično se u prošlosti u našim

krajevima živilo u porodičnim zadrugama). U sobi se spavalo, u "čardaku" su seprimali gosti, a u njemu se i spavalo, u "čardačiću" je uglavnom spavao domaćinov

sin sa svojom ženom, u "ćileru" se mijesio kruh, a služio je i kao ostava.

Kuće su bile sa četvoroslivnim krovovima, pokrov je bio daščani (sl.24), a

kasnije i od "biber crijepa", sitnog crijepa. Na žalost, tradicionalne bosanske kuće

su se odavno prestale graditi; mnoge od njih su srušene, a u ponekoj koja je i ostala

uglavnom se ne stanuje. U prošlosti "čardaklije" su gradili imućniji domaćini,

obično age i begovi. Istina, još razvijeniji tip tradicionalne bosanske kuće je i

begovska ishodna kuća koja je imala više stambenog i sanitarnog konfora i razvi-

jeniju dispozicionu, konstruktivnu i oblikovnu konstrukciju. Jedna i možda jedina

begovska kuća u ovom kantonu koja je u funkciji odnosno u kojoj se još uvijekstanuje je kuća begova Gradaščevića u Gradačcu (sl.26). Gradaščevića kuća je

građena 1786.godine. U toku proteklog rata bila je dosta oštećena, a tokom 1996. i

1997.godine je opravljena.

U prošlosti "čardaklije" su bile zastupljene na širem prostoru Tuzlanskog

kantona. Danas ih je rijetko susresti na terenu. Koliko nam je poznato još uvijek

svojim izgledom pažnju privlači "čardaklija" porodice Popovića u Gračanici, zatim

kuća porodice Bogilović iz Gornje Tuzle i još nekoliko takvih i slično građenih kuća

na prostoru Živinica, Banovića i Kalesije.

U Tuzlanskom kantonu sačuvano je dosta sakralnih kulturno-historijskih

spomenika iz osmanskog perioda kao što su npr. džamije, turbeta, nišani. Ovekulturno-historijske znamenitosti građene su kroz čitav turski period u toku kojeg

su mnogi nestali u požarima i sl, a na njihovom mjestu su podizani drugi.

Od džamija koje i danas postoje u gradu Tuzli, a sagrađene su u osmanskomperiodu, ovdje ćemo pomenutm Turalibegovu ili Poljsku džamiju, zatim Staru

(kasnije nazvanu Šarena džamija), Čaršijsku ili Hadži Hasanovu džamiju, Jalsku,

Džindijsku, džamiju u Gornjem Brdu, Vaiz Ali ef. džamiju u Donjem Brdu i

Vikaljsku džamiju. (sl.31,32,34,35,36) U Gornjoj Tuzli iz osmanskog perioda je

Čaršijska, Bijela, Zagradačka i Potočka džamija. Osim već pomenutih džamija

sagrađenih u osmanskom periodu navešćemo još njih nekoliko koje po vremenu

gradnje, izgledu, konstruktivnim karakteristikama, kao i materijalu od kojeg sugradjene (uglavnom je to kamen i drvo odnosno njihova kombinacija) su veoma



204

interesantne. Takvi sakralni objekti su npr. Kuršumlija ili Hadži-Balibegova

džamija u Kladnju (sl.37), zatim Džebarska džamija u istoimenom naselju

(sl.39,39), Stara džamija u Musićima i stara džamija u Priluku (općina Živinice) iAtik džamija u Ćivama (općina Kalesija). (sl.40,41)

Džamije u Tuzlanskom kantonu koje potiču iz osmanskog perioda uglavnom

imaju četvoroslivne krovove, a vrlo malo ih je potkupolnih. Kod većine njih sumunare od kamena i to uglavnom kod onih koje se nalaze po starim čaršijama kao

što su Tuzla, Gradačac, Gračanica, Gornja Tuzla, Kladanj, Čelić. Istina ovdje kao i

širom Tuzlanskog kantona postoji i veliki broj džamija sa drvenom munarom.

Uglavnom su te džamije izvan čaršijske jezgre u nekadašnjim gradskim mahalama,

a karakteristične su i za stara seoska naselja koja egzistiraju u ovom kraju još od

prve polovine XVI vijeka. Arhitektura džamija sa drvenom munarom, naročito kod

onih u Tuzli, a i šire, ima lokalno obilježje, a karakteristična je po primjeni

odnosno upotrebi drveta u trijemu, na fasadama, u enterijeru i sl. Ove bogomolje su

gradili iskusni majstori koji su im dali poseban arhitektonski izraz.

U Tuzli i njenoj okolini postoji i nekoliko turbeta iz osmanskog perioda, a tosu: turbe šejh Abdurahman-efendije pokraj Turalibegove džamije, zatim turbe šejh

Hasan-efendije u Čanićima, turbe šejh Sinan-efendije u Gornjem Srebreniku i

turbe Ibrahima Derviševića Abuke koje se nalazi u zaseoku Bajrićima u Suhoj,

općina Živinice. (sl.42,43,44) Turbeta su sakralni objekti obično manjih dimenzija

koji imaju pravougaonu osnovu, a po tipu mogu biti kupolasti zatvoreni, kupolasti

otvoreni i drveni. Krovovi su im na "četiri vode", četvoroslivni. Posebno su

interesantne legende o turbetima; obično one govore o tome kako su tu sahranjene

"evlije" (dobri) i za svakog od njih vezuju se mnogobrojna dobročinstva.

U Tuzlanskom kantonu se nalazi znatan broj nišana – muslimanskih

nadgrobnika koji potiču iz XV i prve polovine XVI vijeka. Nišani privlače pažnjukako po svome izgledu tako i ornamentici koja ih ukrašava. Nišani koji datiraju s

početka turske uprave čine prelazne oblike od srednjovjekovnih stećaka ka

nišanima, a mezarja sa ovakvim nadgrobnicima narod ovog kraja naziva

šehidskim. (sl.45,46) Oblici nišana iz navedenog perioda su različiti, različito su

ornamentisani i uglavnom su bez natpisa. I kasnije, kroz čitav turski period,

izrađivali su se nišani od kamena različitih oblika i veličina koji takođe imajukulturološki značaj. (sl.47,48,49,50,51,52) Osim od kamena, ovdje su evidentirani

na jednom mezarju (selo Barice, zaselak Spahići, općina Živinice) i nišani od crnog

bora što je raritet, jer nigdje na drugom mjestu u ovom kantonu nismo naišli na

takve nadgrobnike. (sl.53)U vezi s razmatranjima bosanskih nišana kao kulturno-historijskih

znamenitosti treba reći i to da se u njihovom razvoju opažaju tri epohe: doba fetha,

tj.početak turske uprave u našim krajevima, zatim period od 16-18 vijeka kada se

turska vlast potpuno ustabilila, a s njom i oblici nišana i na kraju 19. vijek u kome

su reforme dale novi oblik nišanima. Većina nišana u Tuzlanskom kantonu potiče

iz 18. i 19. vijeka. Kod poznatih i uglednih ličnosti natpisi na nišanima su ispisani

veoma lijepim pismom (arapskim ili turskim ili njihovim kombinacijom). Iznad

natpisa nišani su ukrašeni lijepim biljnim ornamentima.

U kulturološkom pogledu zanimljive su i katoličke i pravoslavne bogomolje

kao i groblja koje potiču iz 18. i 19. vijeka, što ne znači da ih nije bilo i ranije.(sl.54,55,56,57,58) Po svome obliku, odnosno načinu gradnje kao i njihovoj lokaciji



205

pažnju privlače i kapele koje se uglavnom nalaze u rimokatoličkim grobljima. Tako

naprimjer, kapela (svetište) Gospe Lipničke je zavjetni objekat katoličke konfesije

koji ovdje egzistira od kraja 17.stoljeća. Nalazi se na mjestu starog molitvišta, a u

njoj se nalazi slika Gospina koja je nekada bila u samostanu Gradovrh u Solini.

Za vrijeme austrougarske uprave na prostoru današnjeg Tuzlanskog kantona

izgradjeno je dosta arhitektonski vrijednih objekata kako za potrebe industrije,tako i za potrebe uprave, školstva, zdravstva, kulture i sl., a građeni su i stambeniobjekti. Većina objekata izgrađenih u to vrijeme imala je ne samo ambijentalnu već

i arhitektonsku stilsku vrijednost; odlikovali su se neorenesansnom, eklektičkom i

paralelno s njom arhitekturom secesije. Danas su u ovom kantonu, izuzev

Gračanice i Tuzle, rijetki gradovi u kojima se po njihovim funkcionalnim i pro-

stornim osobinama izdvajaju urbana jezgra nastala u turskom i austrougarskom

periodu. (sl.33,28,62) U Gračanici u njenom užem urbanom jezgru sačuvana je

graditeljska cjelina koju čine većinom objekti iz osmanskog i austrougarskog

perioda. (sl.59,60,61) Za razliku od Gračanice, u Tuzli je bilo daleko više objekata

sagrađenih za vrijeme turske i austrougarske uprave, ali su oni, na žalost, u većembroju porušeni zbog slijeganja tla u centralnom dijelu grada, u urbanoj jezgri,

prouzrokovanom nekontrolisanom eksploatacijom slane vode više od l00 godina

za potrebe Fabrike soli u Tuzli kao i za potrebe Fabrike sode u Lukavcu i za

potrebe hemijske industrije uopće.

Takođe, iz austrougarskog perioda ima sakralnih objekata kao i grobalja kojaimaju kulturološki značaj. Od katoličkih crkava iz navedenog perioda ovdje ćemo

pomenuti crkvu u Gradačcu koja je izgrađena 1889.godine. Skladna graditeljskacjelina crkve i zvonika predstavlja vrijedan spomenik sakralne arhitekture. Po

uspostavi austrougarske uprave u našim krajevima sagrađena je 1890.godine i

katolička crkva "Uznesenja Gospina" u Breškama koja je restaurirana 1988.godine.

Od pravoslavnih sakralnih objekata koji su izgradjeni početkom 20.vijeka

pažnju privlači zgrada eparhijskog dvora u Tuzli koja je građena upseudoklasicističkom stilu sa elementima secesije. Ovaj objekat je imao bogatu

zbirku pokretnih sakralnih eksponata. Početkom 20.vijeka izgradjena je i

pravoslavna crkva u Puračiću koja posjeduje bogatu zbirku ikona iz 19.vijeka.

Svojevrsna kulturno-historijska znamenitost je i jevrejsko groblje u Tuzli u

kojem su nadgrobnici različito oblikovani, a mnogi od njih se ističu svojom

grandioznošću. Različitih veličina i oblika su i nadgrobnici u jevrejskom groblju u

Gračanici koje je po površini znatno manje od tuzlanskog.Za očuvanje i prezentaciju pokretnih kulturno-historijskih znamenitosti

nezaobilazne su ustanove u oblasti kulture. S obzirom na eksponate koje posjeduje,

obrađuje i prezentira javnosti, za posjetioce je atraktivan Muzej istočne Bosne kao

i Muzej solarstva smješten u autentičnom objektu stare Fabrike soli sagradjene

1885.godine.

Muzej istočne Bosne Tuzla je kompleksnog tipa u okviru kojeg se nalazi

arheološko, etnološko, historijsko, umjetničko i prirodnjačko odjeljenje kao i

numizmatička zbirka. Muzej posjeduje i bogatu stručnu biblioteku a izdaje i

stručnu publikaciju "Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne". Prije

agresije na RBiH 1992-1995.godine ovaj časopis je išao u razmjenu za stručne i



206

naučne publikacije kako u ex Jugoslaviji, tako i u mnoge evropske i vanevropske

zemlje.

Muzej solarstva je jedinstven ne samo u Bosni i Hercegovini već i u

jugoistočnoj Evropi. Ovdje se na jednom mjestu posjetioci mogu upoznati sa

tradicionalnim i savremenim (industrijskim) načinom proizvodnje soli od

prahistorije do danas. U ovom muzeju se mogu vidjeti rekonstruisane velike plitkekeramičke posude iz prahistorijskog perioda u kojima se, prema mišljenjima

arheologa, na jakom suncu isoljavala slana voda. Takođe, u ovom muzeju suprezentirane i željezne okrugle plitke tave u kojima se u turskom periodu

iskuhavala slana voda pomoću vatre koja se ložila ispod njih. Sačuvane su i

originalne željezne tave iz austrougarskog perioda ispod kojih se u specijalno

ozidanim pećima ložio ugalj i tako se iskuhavala slana voda, odnosno dobijala so na

industrijski način i u Simin Hanu i u Solani u Kreki.

U Muzeju solarstva prikazana je i svremena tehnologija proizvodnje kuhinjske

soli i medicinske soli iz slane vode pomoću vakuumuparavanja.

Pomenuti muzeji trebalo bi da imaju značajnu ulogu ne samo u razvoju naukei kulture nego i afirmaciji turizma i turističke privrede u Tuzlanskom kantonu. U

današnjim uslovima ove ustanove u oblasti kulture trebalo bi da predstavljaju

samostalan turistički motiv, a ako ne to, onda makar dopunski motiv koji će privući

turiste.

ZAKLJUČAK

U ovom radu učinjen je pokušaj da se hronološki prezentiraju do sada

sačuvane kulturno-historijske znamenitosti Tuzlanskog kantona koje su nastale u

različitim vremenima. Njihovo bogatstvo i njihova kulturno-historijska vrijednostsu dobra osnova za razvoj turizma na prostoru Tuzlanskog kantona.

Iz prezentiranih podataka o kulturno-historijskom naslijeđu odnosnokulturno-historijskim znamenitostima na području Tuzlanskog kantona vidi se da

je ono raznoliko i da pokazuje kontinuitet od prahistorije do danas. Prema

podacima Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa i prirodnih rijetkostiSarajevo, na prostoru Tuzlanskog kantona evidentiran je 381 spomenik, odnosno

spomenički kompleks. Iz prahistorijskog perioda evidentirano je ukupno 32

kulturno-historijska spomenika, iz srednjovjekovnog perioda 154, iz osmanskog

162 i austrougarskog perioda 62 spomenika.

Izvori i literatura

A. Izvori

1 Aida Avdić, Prirodno i kulturno-historijsko naslijeđe na

prostoru opć ine Ž ivinice, Tuzla, juli 2003.godine (diplomski rad)

2 Amra Mujezinović, Tradicionalna bosanska kuć a i njeno unutarnje

uređenje sa posebnim osvrtom na tuzlanski kraj , Tuzla, 2003.godine

(diplomski rad).

3

Hasiba Šehić, Antropogeografske i etnološ ke odlike naselja Dobrnje i



207

okoline, Tuzla,2004. (diplomski rad).

4 Prirodne i historijske vrijednosti Tuzlanskog kantona, Ekonomski

institut Tuzla, Tuzla, 2001.godine (Studija rađena za potrebe Ministarstvaprostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona).

B.

Literatura

1 Milica Kosorić, Kulturni, etnič ki i hronološ ki problemi ilirskih

nekropola Podrinja, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1976.godine

2 Milica Kosorić, Praistorijska naselja na područ ju Spreč e, Članci

i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIII, Muzej istočne Bosne u

Tuzli, Tuzla, 1980.godine, str.l03 – 116.

3 Đuro Basler, Stari gradovi u Majevici i Trebovcu, Članci i građa za kulturnuistoriju istočne Bosne, knj.IX, Muzej istočne Bosne u Tuzli,

Tuzla,1972.godine, str.57 – 64.

4 Đuro Basler, Stari grad Srebrenik u Majevici, Biljeg Srebrenika-

Časopis za kulturnu historiju, broj 1, JU Centar za kulturu i informisanje

Srebrenik, Srebrenik, 2003.godine, str.82 – 90.

5 Marian Wenzel, Ukrasni motivi na steć cima, "Veselin Masleša", Sarajevo,

1965.godine.

6 Dr. Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, "Svjetlost", Sarajevo,

1975.godine.

7 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj.II -

Istočna i centralna Bosna, "Veselin Masleša", Sarajevo, I977.godine.

8 Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2.izdanje,

"Svjetlost", Sarajevo, 1980.godine.9 Dr. Muhamed Kadić, Starinska seoska kuć a u Bosni i Hercegovini,

"Veselin Masleša", Sarajevo, 1967.godine.

10 Muhamed Hadžijahić, Jedan nepoznati tuzlanski hagiološki katalog,

Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj.XIII, Muzej istočne

Bosne u Tuzli, Tuzla, 1980.godine, str.211 – 235.

11 Madžida Bećirbegović, D ž amije sa drvenom munarom u Bosni i

Hercegovini, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1990.godine.

12 Salih Kulenović, Etnografska istra ž ivanja u selu Sokolu kod Grač anice,

Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj,XI, Tuzla, 1975.godine,

str.87 – l07.13 Dr. Salih Kulenović, Grač anica i okolina-antropogeografske i

etnološ ke odlike, knj.1, Muzej istočne Bosne i DD "Grin", Gračanica,

1994.godine.

14 Dr. Salih Kulenović, Etnologija sjeveroistoč ne Bosne/rasprave-studije-

č lanci/ , knj.2, Muzej istočne Bosne Tuzla, Tuzla,1995.godine.

15 Dragiša Trifković, Tuzlanski vremeplov , "Pres Kliping", NIRO –

Jugoslovenska novinska agencija dokumentacije, Beograd, 1983.godine.

16 Danica Igić – Munitić, Prisilne urbane promjene u centralnom

dijelu Tuzle, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne Tuzla i

Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985.godine, str.249 – 257.17 Grupa autora, Tuzlansko-podrinjski kanton, Izdavač: Tuzlansko-podrinjski



208

kanton, Tuzla, 1998.godine.

18 Astrida Bugarski, Sjeć anje na korijene: tradicionalne stambene

zgrade Hrvata Bosne i Hercegovine u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX.

stoljeć a, Matica hrvatska, Sarajevo,2001.godine.

19 Prof.dr.sc. Miljenko Biljen - Mr.sc. Kristina Bučar, Osnove turistič ke

geografije (drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje), Zagreb, 2001.godine.20 Samir Halilović - Mujo Zulić, Kalesija (crtice iz kulturno-historijske

proš losti, Boš njač ka zajednica kulture Preporod Kalesija,

JU Gradska biblioteka Kalesija, Kalesija, 2003.godine.

PRILOZI:

Slika 1. Dio arheološkog materijala iskopanog na prahistorijskom naselju nalokalitetu Korića Han u Gračanici



209

Slika 2. Keramička neolitska posuda za isoljavanje slane vode (rekonstrukcija)

Slika 3. Privjesci iz željeznog doba, lokalitet Gradovrh, Solina, općina Tuzla

Slika 4. Neolitske keramičke posude (područje Tuzle)



210

Slika 5. Stećak sa natpisom u Banovići Selu po kome je ovaj kraj i dobio ime

Slika 6 . Stećak Sljemenjak ukrašen spiralama, rozetom i križom (lokalitet Mramor, selo Bukvari, općina Kalesija

Slika 7 . Natpis na stećku u vidu oblika Slika 8 . Stećak bogato ornamentisan

stuba u Brkića groblju, u Dubnici stilizovanim biljnim motivima i

(općina Kalesija) spiralama (Brkića groblje,Dubnica, općina Kalesija)



211

Slika 9. Stećak ukrašen kompozicijom s Slika 10. Stećak ukrašenkonjanikom (lokalitet dvorište Osnovne polumjesecom (lokalitet

škole Đurđevik, općina Živinice) nepoznat, općina Živinice)

Slika 11. Tlocrt srednjovjekovnog Slika 12. Tlocrt srednjovjekovnog

grada Sokola (općina Gračanica) grada Srebrenika (općina Srebrenik)



212

Slika 13 . Srednjovjekovni grad Srebrenik (općina Srebrenik)

Slika 14. Ostaci srednjovjekovnog Slika 15. Pogled na staru džamiju u

grada Teočaka (općina Teočak) podgrađu Teočaka (prije rekonstrukcije)



213

Slika 16. Ulazna kapija u Slika 17. Pogled na kulu Slika 18 . Džamija

kompleks tvrđave sa kulom Husejn kapetana "Husejnija", iz

Husejn kapetana Gradaščevića osmanskog periodaGradaščevića (općina (općina Gradačac) (općina Gradačac)

Gradačac)

Slika 19 . Barutana, sagrađena u 17.vijeku (lokalitet Gradina, općina Tuzla)



214

Slika 20. Kuća Suljagića u Donjoj Špionici Slika 21. Čardaklija sagrađena 1893. iz osmanskog perioda (općina Srebrenik) godine (selo Stjepan polje, zaseok

Potok mahala, općina Gračanica

Slika 20 . Osnova prizemlja Čardaklije Slika 21. Osnova sprata Čardaklije

(zaseok Potok mahala, Stjepan Polje, (zaseok Potok mahala, Stjepan

općina Gračanica) Polje, općina Gračanica)

LEGENDA: LEGENDA:1. Hajat

2. Araluk

3. Kuća

4. Ognjište

5. Sobica

6. Ćirel 7. Soba

8. Zemljana peć 9. Zemljani šporet 10. Veranda

1. Veliki čardak 2. Čardačić 3. Ograda

4. Odžaklija

5. Pričardak 6. Tavanak

7. Stepenište

8. Hamam

9. Zemljana peć 10. Kapandža

11.

Avdestana

12. Perda

13. Dimaluk



215

Slika 22 . Čardaklija u Srpskoj Varoši u Slika 23 . Kuća "dvobojka" sa dograđenom

Gračanici, sagrađena 1840.godine verandom na spratu (zaseok Živčići, (općina Gračanica) Đurđevik, općina Živinice)

Slika 24 . Porodična kuća begova Slika 25. Pogled na jednu begovsku

Gradaščevića sagrađena u osmanskom ishodnu kuću iz osmanskog

periodu (općina Gradačac) perioda (Gornja Tuzla)

Slika 26 . Razvijeni tip tradicionalne gradske bosanske kuće iz osmanskog perioda uTuzli (u ovoj zgradi je bila prva bolnica zvana "Hastahana" otvorena 1874.godine)



216

Slika 27 . Dva koša za kukuruz pod jednim Slika 28 . Kovanluk (pčelinjak) u

krovom; prostor između služi kao garaža Sokolu kod Gračanice

za zaprežna kola (Stjepan Polje, općina (općina Gračanica)

Gračanica)

Slika 29 . Šarena džami ja u Tuzli Slika 30 . Hadži Hasanova (Čaršijska) džamija sagrađena u osmanskom period u Tuzli sagrađena u osmanskom period

Slika 31 . Ulaz nekadašnje Behram-begove medrese, sagrađene u osmanskom period



217

Slika 32 . Džindijska džamija krajem 19. Slika 33 . Današnji izgled Džindijske vijeka sa izbačenom galerijom u trijemu i d žamije nakon restauracije, drvenom munarom, prema Meringeru sagrađena u osmanskom

(Tuzla) periodu (Tuzla)

Slika 34. Vaiz Ali-efindijina džamija sa Slika 35 . Kuršumlija ili Hadžidrvenom munarom, sagrađena 1644. Balibegova potkupolna džamija

godine, prema Meringeru sagrađena u prvoj polovini (Mejdan, Tuzla) 16.vijeka (Kladanj)



218

Slika 36 . Džebarska džamija sa Slika 37. Ulaz u Džebarsku džamiju sa

drvenom munarom (nakon dograđenim prednjim mahfilom

rekonstrukcije), sagrađena u (selo Džebari, općina Živinice)

osmanskom periodu (selo Džebari,općina Ži vinice)

Slika 38 . Atik džamija sa drvenom Slika 39. Detalj munare Atik

munarom i prednjim drvenim mahfilom Džamije u Ćivama nakon sagrađena (vjerovatno) početkom njene rekonstrukcije

osmanske uprave (zaseok Ćive, Gornje

Vukovije, općina Kalesija)



219

Slika 40 . Turbe Ibrahima Derviševića Abuke u Suhoj (općina Živinice)

Slika 41 . Turbe Šejh Hasana efendije u Slika 42. Unutrašnjost turbeta Šejh Hasan

Čanićima (općina Tuzla) efendije u Čanićima (općina Tuzla)





221

Slika 52 . Župna crkva sv. Fran je Slika 53 . Stara kapela na katoličkom Asiškog u Šikari (općina Tuzla) groblju u Ljepunicama (općina Tuzla)

Slika 54. Kapela sv. Ilije Proroka u Starom Mramoru (općina Tuzla)

Slika 55. Nadgrobnik u Slika 56. Kameni nadgrobnik

pravoslavnom groblju Durać u pravoslav nom groblju Durać u Donjoj Lohinji, podignut u Donjoj Lohinji, podignut 1945.

1771.godine (općina Gračanica ) godine (općina Gračanica)



222

Slika 57. Detalj urbanog Slika 58. Detalj urbanog jezgra

jezgra Gračanice Gračanice sa zanatskim radionicama, (crtež N.Omerović, prodavnicama i ugostiteljskim

akad.slikar) objektima (crtež N.Omerović, akad.slikar)

Slika 59. Pogled na dio urbanog Slika 60. Današnji izgled dijela gradske jezgre

jezgra Gračanice Tuzle zvani “Kapija”



223

Mr. sc. Šefko SULEJMANOVIĆ

MEZARJA I NIŠANI U ZVORNIKU I NJEGOVOJ OKOLINI

U VRIJEME OSMANSKE VLADAVINE1

Abstrakt:

Rad tretira mezarja i nišane na području Zvornika i njegove okoline u vrijemevladavine Osmanlija. Pored uvodnog dijela koji govori o kulturi nadgrobnog

graditeljstva kod Bošnjaka, u radu su obuhvaćana mezarja: u Zvorniku, Malom Zvorniku (Srbija), na Kula Gradu, Diviču, Kozluku, Skočiću, Mahmutovićima iKamenici. Uz nešto detaljnije iluminiranje osnovnih mezarja, te manjih mezarja uharemima džamija Zvornika i njegove okoline, rad je zahvatio i nekoliko pojedinačnih nišana monumentalne forme i vrijednosti. Iako je Zvornik imao

višestoljetnu orijentalno-islamsku fizionomiju i duhovnost, malo šta je od tihkulturno-historijskih znamenja sačuvano do danas. Radom je dato više odgovora na pitanja naše kulturne prošlosti, na osnovu dostupnih izvora i relevantne literature,

ali su otvorena i neka nova pitanja.

Ključne riječi: Zvornik, kultura Bošnjaka, mezarje, nišan, harem, šehid,nadgrobni spomenik.

Mezarja i nišani u kulturi muslimana

Muslimanski nadgrobni spomenici čine brojnu i vrlo vrijednu vrstuspomenika orijentalne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Najčešće su to sniježnobijeli kameni nišani, ili turbeta podignuta na mezarima iznimno zaslužnih ljudi.2

Estetska vrijednost tih spomenika ogleda se, uglavnom, u brižno dotjeranimoblicima, klesarskoj tehnici i široko maštovitoj konbinatorici ornamenta.Muslimanska mezarja su oduvijek bila razložno smještena u samin naseljima, ilinjihovoj neposrednoj blizini. Zbog sjećanja na mrtve i posjećivanja mjestanjihovoga ukopa (sahrabe), te radi učenja i poklanjanja Fatihe umrlim, ta mezarja

su se nalazila ondje gdje se kreću ljudi, i to uz džamije, prometnije puteve, čak i uzsame kuće, dakle, tamo gdje žive ljudi i gdje se svakodnevno više puta susreću.

Prema učenju islama, život i smrt se neprekidno dodiruju u međusobnoj1 Rad je, uz djelimične izmjene i dopune, tretiran u okviru neobjavljenog magistarskog rada ŠefkeSulejmanović pod nazivom Osmanski kulturno-historijski spomenici Zvornika i njegove okoline,

odbranjenom 22.04.2013. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.2 U naslovu ovoga rada, kao i u njegovom sadržaju, korišteni su izrazi “mezarje“ i “nišan“. Pošto seradi o terminima orijentalno-islamskog porijekla, iako su njihovi nazivi udomaćeni u našojnomenklaturi, pojasnit ćemo njihovo značenje: „MEZARLUK (ar.), groblje u kojem se sahranjuju

pripadnici islama; NIŠAN (tur ), nadgrobni kamen nad grobom pripadnika islama. Na njemu je

arapskim pismom napisano ime i prezime umrlog, ime oca (ali ne i majke), dan, mjesec i godina

smrti. Nišan nad grobom muškarca ima na vrhu isklesan fes ili turban. Za razliku od njega, nišan nad

grobom žene...“ Navedeno prema: Ivan Cvitković, Rječnik religijskih pojmova, Sarajevo 1991, 187 i

203.



224

interakciji. Među muslimanima je udomaćena sentenca da muslimani ne umiru,nego se samo sele s ovoga svijeta na Ahiret.3

Nišani su uspravno stojeći kameni stupci različitih veličina i oblika. Nazivnišan je preuzet iz perzijskog, a do nas je došao posredstvom osmanskog jezika. Uširem smislu ima značenje: znak, meta, međaš, orden i sl. Kod muslimana nisu

uobičajene zajedničke grobnice, a svaki mezar se obilježava sa dva nišana, jednimkod glave (uzglavni nišan ili bašluk ) a drugim kod nogu (podnožni nišan). Oblicinišana su veoma raznovrsni. Na mezaru su često postavljeni sami, ili sasantračem i duguljastim kamenim tesancima, koji prave rub mezara u oblikupravougaonika.4

Nastanak prvih šehidskih mezarja i nišana u našim krajevima pripisuju se

osmanskim vojnicima poginulim, ili umrlim, pri osvajanju Bosne, u vrijeme tzv.

Fetha. Pošto se na takve ljude, koji se žrtvuju za vjeru, kaže da su gazije ili šehid i,to su i njihova mezarja najčešće poznata kao šehitluci. Šehidski nišani se javljaju

na području Bosne najkasnije od druge polovine 15., pa skoro do kraja 16.

stoljeća. Mnogi nišani nastali u najranijem periodu predstavljaju prelazne formeod srednjovjekovnih stećaka ka klasičnim formama nišana. Najraniji muslimanskinišani odlikuju se zajedničkim likovnim i grafijskim elementima koji se susrećuna srednjovjekovnim stećcima. Takva praksa koja svjedoči o sinkretičkim vezamanije se dugo zadržala u Bosni, jer se u kasnijem periodu vidno njeguje varijantaoblika osmanskih nišana koji su se u nekim krajevima Bosne (Glamoč, Livno,Bosanska krajima) razvili do izvanredno samosvojne i rafinirane umjetnosti

skulpture i plastike.5 Na najstarijim nišanima nema mnogo natpisa, ali ono što jepronađeno od izuzetne je važnosti za rekonstruiranje prošlosti Bosne iHercegovine. Oblici nišana su veoma raznovrsni. Po obliku nišana se može

raspoznati zanimanje, spol, društveni status umrlog i sl. Postoji lahko uočljivarazlika između muškog i ženskog nišana. Kod ženskog nišana najčešći oblik kojise pojavljuje je stela. U islamskoj epigrafici dominira arapsko pismo u kaligrafskoj

formi. U prvom periodu presudan je orijentalni uticaj, da bi se krajem 19. stoljećapojavili natpisi na narodnom bosanskom jeziku uz korištenje arapskog pisma.6

U gradu Zvorniku danas nema očuvanih nišana iz osmaskog perioda. Svagroblja i mezarja su u većoj ili manjoj mjeri respektirana od svih osvajača, inosilaca državne vlasti, tako da su to bili najautentičniji svjedoci prošlosti.Međutim, u periodu 1992-1995. godine brutalno i barbarski je uništeno i onomalo preostalih nišana u haremima zvorničkih džamija. Ipak, u okolini Zvornika i

u zvorničkom kraju sačuvan je određenoj boj nišana koji svjedoče o našoj

3 Alija Bejtić, „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, POF , III-IV, 1952-53,

Sarajevo 1953, 284, (dalje: A. Bejtić, Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH ); Alija Nametak,

Islamski kulturni spomenici turskoga perioda u Bosni i Hercegovini , Sarajevo 1939, 30-32.4 Šefik Bešlagić, Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, 11. Općenito više onišanima pogledati nav. djelo. 5 Ivan Lovrenović, Bosanski križ: Kršćanski nadgrobni spomenici iz razdoblja turske vlasti, Sarajevo –

Zagreb, 2010, 12.6 Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzla, Kulturno-istorijsko i

prirodno naslijeđe opštine Zvornik (elaborat), Tuzla 1991, 118-119, (dalje: ZZKHPNT, Kulturno-

istorijsko i prirodno naslijeđe).



225

prošlosti. Najočuvaniji su nišani s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Nisu svi

jednakog oblika i dimenzija, niti su jednako zaštićeni i očuvani.

Prilog br. 1: Tipovi nišana u Bosni i Hercegovini: 1) iz vremena Fetha, 2) vojnički sa sarukom, 3) derviški, 4) hadžijski (trgovački), 5. jenićerski, 6) hodžinski (ilmijanski) i

hadžijski.7

Mezarja u Zvorniku

U Zvorniku je bilo više starih mezarja iz osmanskoga perioda. Naime,uobičajeno je bilo da se uz svaku džamiju nalazi manje, ili veće mezarje. O tomegovore materijalni tragovi, odnosno postojanje nišana uz navedene džamije sve do

njihovog rušenja u novijem vremenu. Najveća mezarja bila su: Mezarje ispodborića u mahali Zamlaz (Zamlaško mezarje), Zulfikarovac, Mezarje kod turbeta na

Bajru, te mezarja u haremu Zamlaz, Namazđah, Riječanske i Begsuja džamije. Sve do sedamdeset ih godina 19. stoljeća, staro pravoslavno groblje nalazilo seizmeđu Kuljanskog Puta i Misir Bašće. Krajem osmanske vladavine izmješteno jena sadašnju lokaciju u Karakaju. Kako je u Zvorniku od 16. stoljeća bio neznatanbroj katolika, oni se sahranjuju u sjevernom dijelu ovoga groblja.

Na zapadnom izlazu iz Zvornika, između Vidakove Njive i Meteriza, s lijevestrane idući iz pravca Zvornika, i danas se nalazi manje jevrejsko groblje. U njemu

7 Tipovi nišana navedeni prema: Alija Nametak, Islamski kulturni spomenici turskoga perioda u Bosni i

Hercegovini, Sarajevo 1939, 26.



226

se nalazilo pedesetak nadgrobnih spomenika. Ranije se prilično uredno održavalo, adanas je veoma zapušteno, i teško se primjećuje da postoji.8

Zamlaško mezarje

Staro muslimansko mezarje, iz osmanskog perioda, nalazilo se u Zamlazmahali između konaka i Zamlaz džamije. U narodu je poznato kao Mezarje ispodborića, ili Zamlaško mezarje. Postojalo je sve do šezdestih godina 20. stoljeća, kadaje zemljišna površina uzurpirana i na njoj su podugnuti objekti Općinskog suda,Suda za prekršaje, Novog izvora, zgrada Željezničara i dograđeni dio Skupštineopćine Zvornik. Sa četiri strane mezarje je bilo ograđeno kamenim zidom visineoko 120 cm. Prostrana travnata površina s većim brojem starih nišana bila jezasađena šljivom. Uz glavnu cestu, do koje se prostiralo mezarje, bile su posađenelipe. Neke od njih su se i do danas održale.9

Da li je i ovo mezarje nekada pripadalo Hadži Durgutovoj mahali, i da li su se

mještani ove mahale tu kopali, u našoj historiografskoj literaturi se malo govori.Prema jednom zapisniku iz 1888. godine, tadašnji mutevelija Hadži Durgutovavakufa hadži Husein Hamzić, uputio je zahtjev Visokoj zemaljskoj vladi Bosne iHercegovine u Sarajevu radi ispravke računa za navedeni vakuf. Pomenutimutevelija se žali „da žitelji varoši u Zvorniku dižu ogradu od novoograđenog H.Mahmudova groblja i usljed toga ulazi marva u groblje i štetu velku tu nanosi.“ 10

Imajući u vidu da na prostoru Hadži Durgutove mahale, ili Hrida, i Zamlaz mahale,nije bilo drugog mezarja, s velikom sigurnošću može se reći da su se mještani ovedvije mahale kopali u ovo mezarje.

Može se samo pretpostavljati da su se najznačajnije ličnosti Zvornika kopale

upravo u Zamlaško mezarje, u čijoj se neposrednoj blizini nalazio i sandžak-begovkonak. U ovome mezarju je postojalo nekoliko starijih, lijepo oblikovanih, nišana sepitafima.11 Mehmed Mujezinović bilježi tri takva nišana: Nišan nekog Hadži

8 ZZKHPNT, Kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe, 145; M. Hudović, Zvornik , 88-91; O zvorničkimJevrejima nekoliko radova je napisao Milan Jovanović. Pogledati: Milan Jovanović, „Zvornički Jevreji“,Glas sa Drine, Zvornik, 2. 2. 1986; 22.2.1986; 7.3.1986; Isti, „Sjećanje na zvorničke Jevreje“, Ledinjak ,

br. 27, Đevanje (Zvornik), 2009. 9 Mehmed Hudović, Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti, Tuzla 1991, 88, (dalje: M. Hudović, Zvornik ).10 Arhiv Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Fond Zemaljska vakufska komisija za

Bosnu i Hercegovinu 1883-1889 (dalje: ARIZBIH, ZVK), ZVK-28-243/1888. Zapisnik sa H. HuseinomHamzićem glede ispravka računa H. Mahmudova vakufa br 243 od 6. 2. 1888. godine. Radi potpunijeg

razumijevanja spora oko utroška vakufskih sredstava, prenijet ćemo tekst popratnog akta u cijelosti,iako su neke riječi dosta nečitko napisane, te postoji opravdana mogućnost da nisu pravilnopročitane. Popratni akt glasi: „Visokoj zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. U prigibupod ... (?) slobobodnim se podastrijeti visokoj toj zem.aljskoj vladi zapisnik sastavljen sa H.

Huseinom Hamzićem mutevelijom H. Mahmudove džamije u Zvorniku u kojem prigovara proti

postupku zvorničkog gradonačelnika u predmetu potroška od visoke te vlade podijeljene potpore za

popravke H. Mahmudove džamije, na blagohotno znanje i određenje. Rečeni mutevelija tuži sepodjedno da žitelji varoši u Zvorniku dižu ogradu od novoograđenog H. Mahmudova groblja i usljedtoga ulazi marva u groblje i štetu veliku nanosi. Usuđujem se ponizno zamoliti visoku tu zemaljsku

vladu, da blago izvoli voljno (?) odrediti, kako će se vakufu činjeni kvar ukloniti.“11 Pogledati prilog uz ovaj rad pod rednim brojem 2.



227

Mehmeda iz 1200. (1785), Hadži Mehmeda-kapetana iz 1247. (1831) i Ataullah-

age, sina Mehmed-kapetana iz 1253. (1837) godine.12

Mezarje Zulfikarovac

Mezarje Zulfikarovac danas ne postoji, jer je u vrijeme socijalističkeJugoslavije mezarje uzurpirano i na mjestu nekadašnjeg mezarja izgrađen je Domzdravlja i stambeno-poslovni objekti. Novoformirano naselje poznato je kao

naselje Grobnice ili Novo Naselje. „Grobnice su od grada bile izdvojene kamenimzidom visokim oko 120 cm, koji se pružao uz staru cestu Tuzla - Zvornik – Bijeljina

od kuće Atlage Halilagića u Varoši do sadašnjeg ulaza u naselje Grobnice u Begsujikod mekteba (sada kuća Halide Tabaković Zejnilagić).“13 U poratnom periodu14 bilo

je zasađeno šljivom i obraslo travom. U to vrijeme na ovome prostoru bila su samočetiri stambena objekta. Pošto je bilo dosta zapušteno, služilo je za igru djece iispašu stoke. Tako je bilo sve do početka šezdesetih godina, kada na ovome veoma

pogodnom prostoru počinje intenzivna gradnja stambenih i drugih objekata.15 Danas na ovome mjestu nema nišana niti bilo kakvih tragova njegovog postojanja.Osim toponima “Grobnice“, koji nije baš prikladan za jedno moderno stambenonaselje, ništa više ne ukazuje da se tu nekada nalazilo jedno od najvećih zvorničkihmezarja.

Mezarje kod turbeta na Bajru

Mezarje kod turbeta na Bajru održalo se sve do danas. Nalazi se na prostorupoviše nekadašnje džamije na Bajru s lijeve strane Kuljanskog puta, idući iz pravca

Zvornika. U ovom mezarju, oko turbeta, ima starih nišana bez natpisa, uglavnom izpostosmanskog perioda. Teško je reći da li ima nišana iz osmanskog doba, pošto nanjima nema nikakvih pisanih tragova. Mezarje zauzima površinu od 850 m2 i u

gruntovnim knjigama ova parcela se vodi pod brojem 1810.16

Kako se i ovo mezarje nalazi u blizini nekadašnje džamije na Bajru, koja jesrušena 1935. godine, može se samo pretpostaviti da je bilo vezano za haremdžamije. Danas se na prilično strmom prostoru između nekadašnje džamije imezarja nalaze privatni stambeni objekti. U posljednje vrijeme u ovom mezarju se

ne vrši ukop umrlih. U poznatim ratnim događanjima (1992-1995) turbe je bilo

potpuno devastirano. Medžlis Islamske zajednice u Zvorniku je izvršio opravkuturbeta 2007. godine, tako da i danas postoji, kao i mezarje oko turbeta.17

12 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo 1998, 127,

(dalje: M. Mujezinović, Islamska epigrafika II ).

13 M. Hudović, Zvornik , 88.

14 Misli se na Drugi svjetski rat.

15 M. Hudović, Zvornik , 88.

16 Medžlis Islamske zajednice Zvornik (dalje: MIZZ), Odjel za vakuf, Zvornik – grad. Pogledati:

Posjedovni list – prepis, broj 523/5 od 28.12.2011, osnovni broj 1810 i Kopiju katastarskog plana

broj: 11 od 10. 1.2012. godine; Hifzija Suljkić, Islamsk a baština u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini ,

sabrani tekstovi, knjiga II, Tuzla 2007, 73, (dalje: H. Suljkić, Islamska baština).17 Uvid u postojeće stanje na licu mjesta izvršen 13. 9. 2012. godine.



228

Mezarje uz Zamlaz džamiju

Kao i druge zvorničke džamije i Zamlaz džamija je u svome haremu imalamezarje. Vjerovatno je mezarje uz ovu džamiju nekada bilo veliko i s velikimbrojem nišana. Postoji realna mogućnost da je Zamlaško mezarje, protežući se

ispod borića, dosezalo sve do ove džamije, i da je zapravo činilo s ovim mezarjemjednu cjelinu. Do 1992 godine, kada su i džamija i mezarje potpuno devastirani, uharemu Zamlaz džamije bilo je desetak uzglavnih nišana.

„Ispred ulaza u džamiju s lijeve strane ima jedan grob s nišanima bez natpisa.Na uzglavnom spomeniku ima jedino godina smrti 1218. (1803) i ulemanski

saruk. Do uzglavnika ima isklesana okrugla kamena ploča (oko 40 cm prečnika) ina njenoj sredini postoji udubljenje za paljenje svijeća.“18 Ispred džamije je bio ijedan manji mezar s oštećenim natpisom, ali je bila vidljiva godina njegovadatiranja 1195. (1780). S desne strane džamije nalazilo se sedam mezarova spostavljenim nišanima, od kojih je posljednji datiran 1945. godine.19 Nakon što je

džamija minirana i srušena, a mezarje brutalno devastirano i uklonjeno zajedno sdžamijom, u proljeće 1992. godine, danas je na ovome mjestu izgrađen višespratniposlovno-stambeni objekat.

Nišan uz Namazđah džamiju

Evlija Čelebi bilježi da je na mjestu zvanom Musala postojalo turbe pokrivenoolovom. Da li se ovo turbe nalazilo u okviru većeg mezarja, i da li je pored turbetabilo još mezarova, o tome znameniti Čelebi ništa ne govori. U novijem perioduimamo podatak o postojanju samo jednog mezara uz Namazđah džamiju koja je

srušena 1978. godine. Inače, bilo je uobičajeno da se u haremu svake džamijenalazi veće ili manje mezarje, pa tako i u Zvorniku.

Naime, Osman ef. Abdić iz Gračanice bio je kratko vrijeme muderis u

Zvorničkoj medresi. Kada je nakon kraće bolesti umro, pokopan je s desne straneNamazđah džamije u Zvorniku. Na uzglavnom nišanu uklesan je slijedeći natpis:Osman-efendi, muderis, umro 1284/1867. godine. 20

Kako je navedeni muderis ukopan u neposrednoj blizini džamije, može sepretpostaviti da je na ovome mjestu moglo biti još nišana, ili da se ranije na tommjestu vršio ukop mještana Namazđah mahale, ili samo uglednih građanaZvornika.

18 H. Suljkić, Islamska baština II , 7. Prema izgledu nišana i mjestu gdje se nalazi, smatra se da je ovo

mezar nekog od znamenitih imama ili mujezina ove džamije. 19 Isto.20 Isto, 61. Kada je tadašnja komunistička vlast odlučila da sruši Namazđah džamiju u Zvorniku 1978.godine, posljednji njen imam Hifzija ef. Suljkić, u znak poštovanja prema navedenom muderisu,

prenio je ovaj nišan u svoju bašću pored kuće na Fethiji. Nišan se tu nalazio sve do 1992. godine.Daljnja njegova sudbina nije nam poznata.



229

Mezarje u haremu Riječanske džamije

Pišući o zvorničkim džamijama i njihovim mezarjima, pasionirani istraživač ipublicista naše kulturne baštine, Hifzija Suljkić bilježi: „S lijevu stranu Riječanske džamije se nalazio manji harem u kome su sahranjivani

muslimani iz ovog džemata. Kažu da je u ovom mezaristanu pokopan kadijaLomigora iz Užica, ali mu se ne zna za grob. Harem je počišćen 1954. godine odpovaljanih i polomljenih nišana (jer groblje nije bilo aktivno više vremena), ostaoje samo grob s nišanima Hadži Husejn ef. Lješničanina. Na uzglavnom nišanu imanatpis i lijep turban na prevoje. Od pisanih podataka o Hadži Husejnu ef.Lješničaninu imamo jedino ovaj natpis: Bu mekamda medfun Lešničali HadžiHusejn efendi Izvornik, 1225. godine. U prevodu: Na ovom mjestu pokopan je

Hadži Husejn ef. Lješničanin, Zvornik, 1225. (1810) godine.“21

Sve do rušenja Riječanske džamije u maju mjesecu 1992. godine, ispred ovedžamije se vršio ispraćaj umrlih zvorničana do mjesnih mezarja na Kula Gradu, ili

u Kazan mahalu na sjeverozapadnoj strani Zvornika. U to vrijeme, u haremu ovedžamije se nalazilo desetak nišana, starije, ali i novije izrade. Mezarje je bilo lijepouređeno i uredno se održavalo. Lijepo oblikovani bijeli nišani isticali su se naravnoj travnatoj površini oplemenjenoj raznobojnim ružama i drugimdekorativnim zasadom. Većina nišana imala je natpis, tako da nije bilo teškoodrediti njihovo datiranje, i kome su podignuti. Na žalost, nije nam poznato da jezabilježen popis nišana sa njihovim natpisima. Zajedno sa džamijom, mezarje je

devastirano 1992. godine. Iak o je džamija obnovljena, u funkcionalnom stanju,danas nema nikakvih tragova o postojanju nekadašnjeg mezarja.22

Mezarje u haremu Begsuja džamije

U haremu Begsuja džamije nalazilo se nekoliko starijih nišana, od zelene sige,sve do njenog rušenja u mjesecu maju 1992. godine. O ovom mezarju nemamo

nikakvih pisanih podataka, kako o njegovom nastanku, tako ni o osobama koje su

tu bile pokopane. Pretpostavlja se da su svoj ovo zemaljski smiraj u haremu

Begsuja džamije imali njeni vakifi, imami i druge ugledne ličnosti džemata iZvornika. Kako je i samo dvorište bilo veoma skučeno uz džamiju, u novije vrijemenije vršen ukop u ovom mezarju. U vrijeme progona Bošnjaka iz Zvornika 1992.godine i devastacije njihovih egzistencijalnih i kulturnih vrijednosti, na udaru

devastacije našla se i Begsuja džamija i njeno mezarje, tako da su uklonjeni svitragovi njihova postojanja.Iako je džamija obnovljena, u haremu džamije nemanikakvih tragova, a ni obilježja, o postojanju nekadašnjeg mezaristana snišanima.23

21 Mustafa Sulejmanović ,Hifzija Suljkić, „Tri zvorničke džamije“, Islamska misao, br. 78-79, Sarajevo

1985, 29. Govoreći o Hadži Husejn efendija, H. Suljkić dalje navodi: „Može se pretpostaviti da je kadijaHadži Husejn ef. napustio Lješnicu u Srbiji za vrijeme kada je Austrija, poslije dva neuspjela pokušajada osvoji Beograd, objavila Turskoj rat 1788. godine.“ Pogledati prilog pod rednim br. 3. 22 Mehmed Hudović u svojoj Monografiji samo konstantira da uz Riječansku i Zamlašku džamiju ima

manje mezarje. Pogledati: M. Hudović, Zvornik, 88. 23 Uvid u postojeće stanje na licu mjesta izvršen 13. 9. 2012. godine.



230

Mezarje u Meterizima

Na lijevoj strani puta iz pravca Zvornika prema Karakaju i Bijeljini, nalazi se

staro muslimansko mezarje. Smatra se da potiče s kraja 19. i početka 20 stoljeća.Na ovom mezarju, pored magistralne ceste, bilo je oko 50 nišana, među kojima nije

bilo onih koji su se posebno isticali, po svome obliku i veličini. Navedeno mezarje,uz samu cestu, odavno nije aktivno. U vrijeme II svjetskog rata, Nijemci su povadili

neke od nadgrobnika i koristili su ih kao mete za vježbanje u gađanju .24 Preostali

nišani se nalaze razbacani na desetak gomila.

Mezarje je danas prilično zapušteno, a dijelom i uzurpirano. Nišani se teškoprimjećuju, u lošem su stanju, polomljeni, nakrivljeni, utonuli u zemlju, pobacanina gomile i sl. Mezarje sve više zarasta u travu i korov. Poviše ovoga mezarja nalazise aktivno gradsko mezarje poznato kao Kazanbašča.25

Što se tiče gradskog i prigradskog područja Zvornika, ako se izuzme KulaGrad, do danas nije sačuvan ni jedan nadgrobni spomenik od kulturno-historijske

vrijednosti, a da znamo ko je tu ukopan. Možda je tome doprinijela i islamskatradicija, potiskujući potrebu ljudi za njegovanjem kulta mrtvih. Znamo da su se uZamlaškom mezarju nalazili nišani Mehmed-kapetana, ali nisu sačuvani do našihdana. Ako je Zvornik imao svoje uglednike: sandžak-begove, kadije, muftije i

kapetane, sasvim je prirodno da su svoj zemaljski smiraj našli u nekom odzvorničkih mezarja. Na jednoj fotografiji s početka 20 stoljeća, nalazi se desetaknišana veoma lijepo oblikovanih, ali dosta zapuštenih i nagetih. Prema njihovoj

veličini i izgledu, mogli su biti podignuti samo nad mezarom veoma uglednih iuticajnih ljudi. Gdje su se tačno nalazili, i kakva ih je zadesila sudbina, za sada namnije poznato.26

Mezarja u Malom Zvorniku

Mali Zvornik se nalazi s desne strane Drine, naspram svoga imenjaka na

lijevoj obali rijeke Drine. Sa zapada i sjevera okružen je Drinom, sa istoka brdimaRovin, Batin i Bobije, a s južne strane opet Drinom i Selimovim Brdom. 27

Dolaskom Osmanlija na prostore Zvornika 1462. godine, Mali Zvornik se

našao u sastavu velike Osmanske imperije. Formiranjem Zvorničkoga sandžakapotpada pod njegovu administrativnu upravu sve do njegovog ukidanja. Bez obzira

što se nalazio s desne strane rijeke Drine, održao se u sastavu Bosanskoga

pašaluka sve do 1878. godine. Svi oni koji su prolazili kroz Zvornik, ili boravili uZvorniku, smatrali su malozvorničko naselje prirodnim dijelom koji je činio jednuzaokruženu cjelinu sa Zvornikom. Mahale Malog Zvornika nisu se znatnijerazlikovale od zvorničkih mahala. Vjerovatno su zbog toga malo-zvorničanenazivali Maholjanima.28 Zanimljivo je pomenuti, kako to navodi Dimitrije Mišić, daje 1912. godine Mali Zvornik bio jedino selo u Srbiji i njenim granicama

24 ZZKHPNT, Kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe, 144.25 Uvid u postojeće stanje na licu mjesta izvršen 13. 9. 2012. godine. 26 Pogledati fotografiju u prilogu rada pod rednim brojem 1.

27 Uporediti: H. Suljk ić, Islamska baština II , 194.28 M. Hudović, Zvornik , 84.



231

nastanjeno isključivo muslimanima.29 U Malom Zvornik u je bilo više mezarja štona najbolji način govori o dugom kontinuitetu življenja muslimana i s desne stranerijeke Drine.

Mezarje u haremu Gornje džamije

Harem Gornje džamije u Malom Zvorniku obuhvatao je površinu od 3dunuma. Sa tri strane džamije nalazilo se mezarje sa oko 20-tak nišana. Prenosi seda je među njima bilo nekoliko nišana veoma lijepe oblikovne izvedbe. Može sereći da su predstavljali pravu umjetničku vrijednosti. Bilo je nišana bez natpisa, abilo je i onih s natpisom datiranim iz 18. stoljeća. Međutim, čiji su to bili nišani i štaje na njima pisalo, nije poznato da je bilo gdje sačuvano. Postoje indicije da su uharemu džamije bili ukopani imami ove džamije i druge ugledne ličnosti malogZvornika, ali o tome nema pouzdanih podataka.30

Harem ispod brda

U dostupnoj literaturi se navodi da je harem ispod brda obuhvatao površinskiprostor od oko 8 dunuma. O kojem brdu je riječ, nije nam poznato, ali je sigurnobilo negdje u blizini Gornje džamije u Malom Zvorniku. U njemu se nalazio veli ki

broj nišana utonulih u zemlju, polomljenih ili bačenih na jednu gomilu. Premasvemu navedenom, mezarje je bilo dosta staro i veliko, ali je teško odrediti vrijemenjegova nastanka. Bilo je aktivno do Prvog svjetskog rata.31

Vakufski harem u Sakaru

Vakufski harem u Sakaru nalazio se pored same Drine i obuhvatao je prostor

od oko 9 dunuma. Izgradnjom zvorničke hidroelektrane (1955) veći dio mezarja jepotopljen, a prosijecanjem puta Mali Zvornik - Ljubovija mezarje je razdvojeno na

dva dijela. Dio mezarja koji nije potopljen ostao je ispod ceste, a mezarje iznad

ceste narod je prozvao Zehinovića harem, koji je zauzimao prostor od 3 dunuma.U njemu se vršio ukop umrlih sve do 1992. godine. Narodna predanja govore da jeu Vakufskom haremu u Sakaru nekada bila džamija, ali da je davno nestala.32 Koliko

je ovo predanje osnovano, teško je reći, jer drugi izvori ne govore o tome.

Harem Donje džamije

Harem Donje džamije opasivao je Donju džamiju s tri strane. Obuhvatao jeprostor od 6 dunuma i u njemu se nalazio mali broj nišana, većinom nedatiranih.Nišani su bili novije izrade, a najstariji nišan potječu poslije 1878. godine

29 Dimitrije Mišić, Hidroelektrana Zvornik , Beograd 1952, 19.30 H. Suljkić, „Islamski spomenici u Malom Zvorniku“, Islamska baština II , 197. Sve što znamo ospomenicima islamske kulture u Malom Zvorniku nalazi se u navedenom radu Hifzije Suljkića, str.194-200.

31 H. Suljkić, Islamska baština II , 197.32 Isto, 197-198.



232

Harem Vrelo

Harem Vrelo se nalazio u blizini zvorničke hidroelektrane, odnosno naprostoru na kome je kasnije instalirana razvodna stanica hidroelektrane.

Obuhvatao je prostor od oko 15 dunuma površine. U njemu se nalazio veliki broj

nišana utonulih u zemlju, povaljanih po zemlji i obraslih u travu i korov. Bilo je ionih s natpisima, ili s uklesanim raznim znakovima, ali nemamo podataka o tome

kome su bili podignuti, i šta je na njima bilo sve napisano.33

Mezarje Vakuf

Mezarje Vakuf bilo je situirano na ravnom travnatom prostoru niže današnjehidroelektrane. Nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon izgradnje

hidroelekt rane, ovaj prostor zahvaćen je modernom urbanizacijom. Niženekadašnjeg mezarja bile su trgovačke radnje i brijačnica Sulejmana Hadžića.34 U

ovom mezarju je bio veliki broj starih nišana s natpisom. Koliko se zna, ništa odtoga nije sačuvano, a niti zabilježeno, osim pomena jednog mezara s velikimnišanima koga je narod zvao Vakuf-sahibija. Nad ovim mezarom prolaznici su učiliFatihu, a mještani su palili svijeće.

Buljubašića mezarje

Buljubašića mezarje se nalazilo između nekadašnje stare i nove osnovne škole

u Malom Zvorniku. Obuhvatalo je površinu od oko 7 dunuma. Nestalo je u procesuurbanizacije Malog Zvornika nakon Drugog svjetskog rata.

Pored navedenih velikih i starih mezarja, bilo je na prostoru Malog Zvornika iSakara još grupnih, ili pojedinačnih mezarova. Neki od njih su toliko bili poštivaniod naroda da su posjećivani kao kultna mjesta, i na njima su palili svijeće. Stogaćemo ih ovdje i pomenuti.

Grob Dobre djevojke

Grob Dobre djevojke nalazio se više današnje zvorničke hidroelektrane, slijeve

strane puta idući prema Sakaru, na jednom brežuljku. Pored ovoga mezara bilo jejoš 5-6 mezarova s nišanima. Na mezaru Dobre djevojke bila su dva velika nišana,bez natpisa. Narod je posjećivao ovaj mezar radi murada (ispunjenja želja) i nanjemu palio svijeće. Za vrijeme sušnih godina imami bi izvodili mektepsku djecu

33 H. Suljkić, Islamska baština II , 198.34 Sulejman Hadžić naslijedio je brijačku radnju od svoga oca Muje, s kojim je jedno vrijeme zajed no

radio. Živio je u Zvorniku, u naselju Kanare, i svaki dan je, do aprila 1992. godine, preko željeznogmosta odlazio na posao u Mali Zvornik. Isti je slučaj bio i sa Salihom Hadžiefendićem koji je stanovao

u naselju Hrid. Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, pošto više nisu imali uslova za nesmetanrad, oba su prodali svoje brijačke radnje, onako kako su mogli.



233

kod ovoga mezarja i tu činili kišnu dovu. U narodu je postojala zanimljiva legendavezana za ovu djevojku.35

Poviše današnje Krečane u Malom Zvorniku bio je jedan kameni prostor kojije narod zvao Okamenjena djevojka. Legenda kaže da se i ovdje okameniladjevojka zbog majčine kletve. Narod je posjećivao ovo mjesto i na njemu palio

svijeće. I na Batinskim njivama bio je jedan mezar koga je narod posjećivao i nanjemu palio svijeće. Narod je govorio kako je tu ukopan neki dobri gazija

(junak).36

Mezarja na Kula Gradu

Mezarje na Kula gradu je najveće očuvano muslimansko mezarje uneposrednoj blizini Zvornika. Locirano je s obje strane staroga puta koji vodi od

Kaimijinog Turbeta prema Zvorniku, i danas je aktivno. Podijeljeno je u tri dijela,

glavnim putem, i putem koji se s desne strane navedenog puta odvaja prema staroj

tvrđavi, odnosno Gornjem starom gradu. Kako se na ovom prostoru razvila i prvazvornička mahala, može se pretpostaviti da je upravo na ovom ravnom platou

nastalo i prvo muslimansko mezarje. Najstarije očuvane nišane na Kula Gradu unarodu su poznati kao Šehitluci.

Najstariji i najbolje očuvani su nišani koji okružuju turbe šejh HasanaKaimije. Smatra se da potiču iz druge polovine 19. stoljeća. Nišani su lijepoobrađeni, rađeni od kvalitetnog kamena i stoje uspravno, u svom prirodnompoložaju.37 Ima izuzetno lijepo riješenih glava nišana čija je raznovrsnost osnovnaodlika ovih spomenika. Teško je utvrditi tačan, ili bar približan broj nišana, zbogneredovnog održavanja mezarja. Ima i nišana koji su iskrivljeni, ili su utonuli u

zemlju.38 Kuljansko mezarje je i danas aktivno. U njemu se vrši ukop umrlihmještana Kule Grada, ali i Zvorničana.

Mezarja na Diviču

Divičko mezarje nekada se protezalo od samog naselja prema jugu do brda

zvanog Hadžibajr. Oko divičke džamije, također, nalazio se veoma prostran harem s

mezarjem koji se zvao Mejdan. Nešto niže, između rijeke Drine i puta koji vodi odDiviča prema Zvornika, na lokaciji zvanoj Stari vakuf, nalazilo se turbe oko koga je

bilo prostrano mezarje. Da li se ovdje radilo o tri zasebna mezarja, ili su bila

međusobno povezana, teško je reći.

35 Naime, legenda kaže da je u Malom Zvorniku živjela jedna veoma čestita djevojka koja se isticalasvojom ljepotom, ali i ljepotom svoga ahlaka (morala). Jednoga dana, prošlo je uobičajeno vrijemekada bi se kao čobanica sa svojim stadom vraćala kući. U tom času, majka ju je ljuto klela: „Dabogdana mjestu umrla, što te još nema kući!“ Legenda kaže da je djevojka istoga časa pala mrtva. Ukopanaje na mjestu gdje je ispustila svoju plemenitu dušu. Zbog nevine smrti, narod je neobično poštivao iposjećivao mezar dobre i lijepe djevojke. Unutar: H. Suljkić, Islamska baština II , 199.36 Isto, 198-199.37 Pogledati prilog uz ovaj rad pod rednim brojem 4.

38 ZZKHPNT Kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe, 129. Mezarje se vodi kao društvena svojina, k. o.Zvornik, k. č. 1363.



234

Danas na Diviču postoji samo jedno mezarje. Ono je omeđeno sa istočnestrane magistralnim putem Zvornik – Sarajevo, a sa zapadne Kuljanskim putem,

koji više i nije u upotrebi. Na ovom prostranom mezaristanu ima i danas veliki brojnišana iz davnih vremena, koji su utonuli u zemlju, polomljeni, složeni na jednuhrpu, ili su uzidani u zaštitnu ogradu mezarja. Sačuvani nišani, iako bez natpisa o

vremenu datiranja, govore da je ovo mezarje nastalo veoma rano. To se možezaključiti prema njihovom obliku, materijalu od kojeg su izrađeni i načinu obrade,kao i prema narodnim predajama. Prema svim indicijama i pokazateljima da se

zaključiti da potječu iz najranijeg perioda osmanske vladavine nabosanskohercegovačkim prostorima.

Nekada se Divičko mezarje protezalo na prostoru današnjeg naselja Divič. Uvrijeme austrougarskog prosijecanja puta od Zvornika prema Drinjači, put jeprošao skoro po sredini Divičkog mezaristana. Nešto kasnije, izgradnjomhidroelektrane i formiranjem Zvorničkog jezera (1948-1955), došlo je dopomijeranja naselja na južnu stranu prema brdu Hadžibajr. Novo naselje

izgrađeno je iznad jezera, odnosno poviše ranijeg naselja uz rijeku Drinu. Mještanisu, u nedostatku zemljišnog prostora, u cijelosti koristili staro mezarje ispod, a unešto manjoj mjeri i iznad ceste, za izgradnju privatnih stambenih objekata.

U Divičkom mezarju ima nekoliko specifičnih nišana, rađenih od sige i bijelogkamena. Na njima nema natpisao koji bi govorili o tome kome pripadaju, niti o

vremenu njihova datiranja. Prema narodnom predanju, oni imaju svoj naziv, jer je,

navodno, poznato ko je tu ukopan.39

Tatar-hanov mezar

Tatar-hanov mezar dugačak je 3.80 m, naime toliki je razmak izmeđuuzglavnog i podnožnog nišana. Uzglavni nišan je visok 195 cm, ne računajući diokoji je u zemlji, a pravougaone osnovice su mu u horizontalnom presjeku 35x24

cm. Na vrhu nišana nalazi se turban sa gužvom. Podnožni nišan je visok 141 cm spravougaonim osnovicama 35x30 cm. Ovaj nišan je s desne i lijeve strane reljefnodekorisan kijačama (topuz).40 Prema narodnom predanju, Tatar-han je bio glavni

komandant sultan Fatihove vojske.41

39 O Divičkom mezarju pogledati: H. Suljkić, „Džamija u Diviču“, Islamska baština II, 19-21. 40 Pogledati prilog uz ovaj rad pod rednim brojem 5.41 Narodno predanje govori da je Tatar-han bio na čelu sultan Fatihove vojske koja je opsijedala Kisarna kome su se vodile ogorčene borbe nekoliko dana i noći između osmanske vojske i čuvara utvrđenja. I pored očigledne nadmoći u broju vojske i naoružanju, osmanska vojska nije imalauspjeha. Jedne noći usnije emir Alija čudan san. Naime čuje on glas koji mu kaže da se utvrđenjemože osvojiti samo uz žrtovanje tri kurbana. Nakon što je svoj san sopštio glavnokomandujućemTatar-hanu, ovaj mu reče: To je bar lasno učiniti, zaklat ćemo tri brava . Emir Alija mu ovako protumačisvoj san: Ne tri brava, nego ja, moj brat Ahmed i ti poštovani Tatar -hanu! Nedugo iza toga zametnu se

ljuti boj u kome sva trojica padoše kao šehidi, ali i osmanska vojska osvoji Kisar. Unutar: H. Suljkić,Islamska baština II , 21.



235

Krk-bin Kul-age mezar

Krk bin Kulage42 mezar nalazi se desetak metara istočno od Tatar-hanovog

mezara, na samoj ivici Divičkog mezarja, iznad navedenog magistralnog puta.Uzglavni nišan sa turbanom visok je 1,15 m, na kome je s jedne strane isklesan

mač, a s druge topuz. Podnožni nišan visok je 65 cm, a osnovica mu je 25x17 cm.

Mehmed Divič-paše mezar

Mehmed Divič-paše mezar nalazi se oko 30 metara južno od prethodna dvamezara, prema brdu Hadžibajr. Tu se nalazi jedan masivan nišan, visine oko 1 mčije su pravougaone osnovice 44x35 cm, sa velikim turbanom u gužve. U naroduse kaže da je to mezar Mehmeda Divič-paše. Ko je bila navedena ličnost, u visokomzvanju paše, i da li je Divič baš po toj ličnosti dobio ime, nije nam poznato

Na ovom mjestu bilo je još nišana koji su se isticali svojom veličinom i

oblikom, ali su uništeni ili zatrpani zemljom prilikom mašinskih radova naprosijecanju magistralne ceste. Smatra se da datiraju još iz vremena Fetha, tjosmanskog osvajanja Bosne (1463). Pored navedenih, na ovome mjestu ima i

nišana iz novijeg vremena, kao što su nišani Ahmed efendije, zvorničkog muftije,njegovog sina hadži Salih efendija, također zvornički muftija, nekoliko imama imujezina Divičke džamije, te još mnogo istaknutih ličnosti Zvornika i Diviča.Nedaleko od ovih mezarova, ispod puta, nalazi se i poznato Divičko turbe.43

1. Mezarja u Kozluku

Uz džamiju u Kozluku nalazilo se nekoliko nišana s natpisom, doduše iznovijeg vremena. Epitafi na nišanima kazuju nam da su ovdje, između ostalih,ukopani:

- Zumreta Čučković, supruga hafiz Abdulah-age Suljagića, kći Mustafina,umrla 1315. (1897) godine;

- Emira-hanuma, supruga hadži Salih-age Suljagića, kći Abdi-agina, umrla

1321. (1903) godine. Epitaf na njenom uzglavnom nišanu ispisao je veomalijepim talik pismom Ahmed Burić iz Brčkog;

- Safija-hanuma, kći Abdulaha efendije Kučukalića, umrla 1324. (1906)godine;

- Hadži Mustafa-aga Suljagić, sin Sulejman-age, umro 1336. (1917) godine.44 Pored navedenog starog mezarja u haremu džamije, u Kozluku se nalaze još tri

mezarja, na vakufskim parcelama, koja se i danas vode kao vakufska imovina

Medžlisa Islamske zajednice Zvornik. Prema katastarskoj evidenciji katastarskeopćine Kozluk, mezarja se vode pod nazivom “Groblje“ i zauzimaju površinu od

42 Kırk-bin Kul-ağa, u slobodnijem prijevodu na naš jezik znači: Aga ili zapovijednik vojske od 40hiljada ljudi.43 H. Suljkić, Islamska baština II , 19-20.44 M. Mujezinović, Islamska epigrafika II , 133.



236

11.270 m2, 1.773 m2 i 1.269 m2. Zapravo radi se o jednoj velikoj zemljišnoj parcelipodijeljenoj na tri dijela.45

2. Mezarja u Skočiću

U selu Skočič danas postoje dva pravoslavna i tri muslimanska groblja.Starosjedioci Vidovići i Stojanovići imaju svoje porodično groblje, a njihove kuće se

nalaze s desne strane puta koji vodi iz Skočića prema Kozluku. Pored ovoga groblja,postoji još jedno groblje u zaseoku Ugljari. Muslimani imaju tri groblja, odnosnomezarja, jedno se nalazi kod džamije s obje strane puta, drugo na Četeništima itreće na Gradini.46

3. Mezarje u Mahmutovićima

Nedaleko od Kozluka nalazi se selo Mahmutovići. U ovom selu, od ranije je

postojala stara džamija s drvenom munarom, a u haremu džamije bio je veći brojnišana, polomljenih i zaraslih u travu. U mezarju zvanom Krstac, situirana su dva

veoma karakteristična nišana, zbog čega ovo mjesto i njegovo mezarje ipominjemo. Naime, na jednom mezaru očuvana su oba nišana, i uzglavni i nožni.Uzglavni nišan je visok 2,10 m sa osnovicom pri dnu u hirizontalnom presjeku30x26 cm, a koji se prema vrhu nešto sužava, a na vrhu je izduženi turban izvedenu gužve. S jedne strane nišana isklesan je tubasti mač i rozeta, dok je na jednojstrani uklesan nož i preko njega štap. Nožni nišan visok je oko 1,70 m i osnovice30x25 cm, a završava se piramidalno. Na podnožnom nišanu nema nikakvihdekorativnih simbola.47

Uzglavni nišan nad drugim mezarom je nešto manjih dimenzija i skromnijereljefne dekoracije. Visok je oko 1,50 cm, horizontalne osnovice u presjeku 16x16

cm. S jedne strane nišana isklesan je štit, a s druge mač. Na vrhu nišana nalazi seturban.48

4. Mezarja u Kamenici

Na prostoru Kamenice i Glodi nalazi se veći broj mezarja i kamenih nišana izosmanskoga perioda. Mezarja su, uglavnom, udaljena od naselja i napuštena, slabose održavaju, tako da sve više zarastaju u korov i padaju u zaborav. U najstarija

mezarja na širem prostoru Kamenice ubrajaju se mezarja: u Glodima, u Mehićima,kod Jaza, u Ibrahimbegovićima, na Leminom brdu, Ganića mezarje, na Brdu, naNjivama kod turbeta, u Maskaliću, Čančarima i dr. Prema narartivnim izvorima,najstarije je mezarje u Glodima, nedaleko od džamije, situirano između dva

45 MIZZ, Odjel za vakuf, Kozluk. Posjedovni list – prepis broj: 295/0 od 13.9.2012. Parcele se vode podosnovnim katastarskim brojem: 2708, 2709 i 2710 k.o. Kozluk46 Salih Kulenović, „Naselja i porijeklo stanovništva u dijelu zvorničkog Podrinja“, Članci i graĎa zakulturnu istoriju istočne Bosne, XIV, Tuzla 1982, 160-161, (dalje: S. Kulenović, Naselja i porijeklo

stanovništva u dijelu zvorničkog Podrinja).47 Pogledati prilog uz ovaj rad pod rednim brojem 6.48 M. Mujezinović, Islamska epigrafika II , 134.



237

današnja mezarja. Kako se danas može uočiti samo poneki stari nišan poredMaholjskoga potoka, vjeruje se da su se tu kopali najstariji stanovnici mahale. Štose tiče mezarja u haremu Glođanske džamije, prenosi se da je nastalo u vrijemenjenoga građenja, te da su se u njemu kopali samo stanovnici Odžaka. Do danas jeu ovome mezarju sačuvano samo nekoliko nišana na kojima je vidljiva godina

smrti umrlog. Tako su na dva nišana uklesane hidžretske 1171. (1757/58) i 1227.(1812) godine.49 Na jednom od preostalih nišana na lokalitetu Vlagije ispod planineJevik, na Ganića groblju, još uvijek je moguće pročitati hidžretsku 1214.(1779/1800) godinu, vjerovatno godinu smrti umrloga. Ostali nišani na ovomemezarju su nestali, ili su polomljenu u vrijeme posljednje agresije na Bosnu i

Hercegovinu (1992-1995).50

Karačin mezar

U blizini Glođanskog brda nalazi se mjesto zvano Karačin do. Mjesto je,

vjerovatno, dobilo ime po Karačinom mezaru nad kojim se i dan-danas nalaze dvadobro očuvana kamena nišana s turbanom. Kako narodna predaja govori, naovome mjestu ukopan je neki istaknuti bajraktar iz osmanskoga doba. Druga

predaja kaže kako je na ovome mjestu ukopana neka žena, ružne naravi, koja jeuznemiravala (kahrila) prolaznike, te je zbog toga prozvana “Karačom“.51 Svakako

da prva predaja više odgovara stvarnosti, najmanje iz dva razloga. Prvo, nišani sturbanima podizani su isključivo muškim osobama, jer su turbane i za životanosili; a drugo, veliki i istaknuti kameni nišani podizani su iznimno hrabrim izaslužnim ljudima.52 Često je to činio i sam narod iz poštovanja i zahvalnostiprema takvim osobama i njihovim djelima.53

Zaključak

Nema pouzdanih podataka o tome šta je sve od kulturno-historijskih

spomenika bilo u Zvorniku i njegovoj okolini krajem osmanske uprave, pa tako ni

o spomenicima orijentalnog nadgrobnog graditeljstva. Po onome što znamo,Zvornik je preko četiri stoljeća imao prepoznatljivu fizionomiju orijentalno-

islamskog grada, s heterogenim kulturno-historijskim obilježjima. Bio jerezidentno mjesto sandžak-bega, kadije, muftije i zvorničkih kapetana. Sva izloženavišestoljetna faktografija ukazuje na zaključak da je Zvornik morao imati veći broj

mezarja i nišana monumentalne vrijednosti. Svakako da ovim radom nije potpuno

49 Pogledati prilog pod rednim br. 7.50 Dževad Tosunbegović, Kamenica i Glodi: Monografija, Zvornik 2009,196-201.51 Isto. 52 Pogledati prilog pod rednim brojem 8.53 Neke zanimljivosti o mezarjima u Kamenici i Glodima, kao i narodno predanje o Karačinommezaru, koje sam djelimično naveo u ovome radu, ispričao mi je Idriz Memić 30.1.2014. godine.

Idriz Memić, profesor Historije u Behram-begovoj medresi u Tuzli, rođen je 30.10.1960. godine u

Glodima, općina Zvornik.



238

obuhvaćena i do kraja dovršena njihova historijska slika, kako u samom graduZvorniku, tako i u njegovoj okolini.

Kulturno-historijski spomenici nastali u vrijeme osmanske uprave, pa tako i

mezarja i nišani, najvjerniji su svjedoci kulture i duhovnostibosanskohercegovačkih muslimana u proteklom vremenu. Do danas je, na

prostoru Zvornika i njegove okoline, sačuvan dosta skroman broj autentičnihkulturno-historijskih spomenika islamske provenijencije, uglavnom nešto nišana iruinirana zgrada Podrinjske medrese u Zvorniku iz 1870. godine. Malobrojni

spomenici koji su se uspjeli održali do danas, i dalje nestaju zbog toga što suprepušteni zubu vremena, demografskim pomijeranjima, nemaru i ljudskoj

nebrizi, ali i pervertiranoj svijesti i projektiranoj ideološko-političkoj puritanizaciji.Čak i oni kulturno-historijski spomenici koji su nastali u kasnom periodu

osmanske uprave, kao što su nišani u haremima džamija u Zvorniku, Kozluku i

Diviču, brutalno su devastirani i uklonjeni u poznatim događanjima 1992-1995.

godine.

Danas na evidencije Komisije za zaštitu kulturno-historijskih spomenikaBosne i Hercegovine, u Zvorniku i njegovoj okolini nema ni jednog spomenika

islamske kult ure, pa ni mezarja ni nišana. Imajući u vidu njihovu nezamjenjivukulturno-historijsku vrijednost, trebalo bi im u narednom periodu pokloniti znatno

više pažnje. Neophodno je što prije napraviti popis i fotografisanje svih preostalihnišana, njihovo čišćenje od lišaja i mahovine, podizanje onih koji leže oboreni, ilisu većim dijelom potonuli u zemlju, te adekvatno zbrinjavanje oštećenih nišana.Nadamo se da će i ovaj rad dati bar mali doprinos u poticanju novih kritičkohosvrta i naučnoistraživačkih poduhvata, te da će doprinijeti većoj pojedinačnoj iinstitucionalnoj brizi na evidentiranju i očuvanju preostalih nišana u Zvorniku i

njegovoj okolini.

Prilog 2: Muslimansko mezarje u Zvorniku početkom 20. stoljeća. (E. Balcarek, f.147)54

54 Helmut Friedrichsmeier, Das versunkene Bosnien, Wien 1999. Fotografska putovanja Carsko-

kraljevskog pukovnika Emila Balsareka (Emil Balcarek) kroz Bosnu i Hercegovinu 1907/08,



239

Pri log 3: Mezar Hadži Husejn Prilog 4: Stari nišan u selu Mahmutovićief. Lešničanina u haremu Riječanske kod Zvornika.

džamije u Zvorniku. (M. Mujezinović, Islamska epigrafika

(Islamska misao, 78-79/1985, 29) II, str.134)

Prilog 5: Nišani u mezarju nedaleko od Kaimijina turbeta na Kula Gradu. (E. Balcarek, f. 148)

historijski uvod: Erwin A. Schmidl, (dalje: E. Balcarek); Koristeći se fotografijama iz ovoga„Fotoalbuma“ Hrustan Nočić je priredio i objavio knjigu pod naslovom: Autentični prilozi iz zvorničke

prošlosti: Zvornik nekad , Tuzla 2011.



240

Prilog 6: Tatar-hanovi nišani na mezarju u Diviču, 1980. godina. (Glasnik VIS, 5-

6/1981, str. 547)

Prilog 7: Stari nišan u Glodima. Prilog 8: Karačin nišan u Kamenici.55

55 Prilozi pod rednim brojem 5. i 6. preuzeti su od: Dževad Tosunbegović, Kamenica i Glodi:

Monografija, Zvornik 2009, 199 i 197. Na fotografiji nišana u Glodima, kako se vidi, moguće da je

uklesana hidžretska 1118. godina, što odgovara 1706/07. godini.



241



242



243

Šefik HASIĆ, prof.

SPASIMO STARE AUTOHTONE DRVENASTE BILJKE

Ekološka sekcija MSŠ Gračanica je sprovela projekat pod nazivom„Spasimo stare autohtone drvenaste biljke“. Pred našim očima nestaju stablaautohtonog drveća našeg kraja. To se posebno odnosi na stara stablaautohtonog bosanskog voća.

Pod vodstvom profesora biologije Šefika Hasića Ekološka sekcija MSŠGračanica je tokom zadnje godine pokušala da evidentira nekoliko primjerastarog autohtonog drveća u okolini Gračanice. Koordinator projekta je bioučenik Kenan Hasić.

Poslije evidentiranja i dokumentovanja nekih primjera članovi Ekološke

sekcije na čelu sa prof. Šefikom Hasićem su izveli i prezentaciju projekta u ciljuukazivanja na potrebu očuvanja i zaštite starog autohtonog drveća okolineGračanice, prije svega voćki.

OSKORUŠA iz Stjepan Polja

Visina osk oruše 19,5metara. Procijenjena

straost oskoruše je negdjeoo 250 godina, raste na

karbonatnoj dolomitnojpodlozi. Djelimično jeoštećena pa je potrebnoizvršiti konzervaciju.Raste u dvorištu HasanaIbriščevića u Stjepanpolju. Po predaji koju je

čuo od starijih ljudi Hasankaže da je oskorušazasađenja negdje

polovinom 17 vijek a.



244

BATVA iz Stjepan Polja

Visina ove kruške sorte batva je oko26 metara. Raste na zapadnoj ekspoziiji.

Podloga je karbonatna a zemljište jeteška ilovača. Oštećena je na dva mjesta

do 2 m visine gdje je potrebna hitnakonzervacija. 1/3 unutarnjeg drveta je

stradala i podložna je daljem truljenju.Nagnuta je oko 5% u smjeru jugozapad.

Po kazivanju Fadila (Osmana)

Ibrahimovića krušku je nakalemio njegovpradjed Huso negdje oko 1850. godine.

Ova kruška se nalazi u bašči mahaleIbrahimovića u Stjepan polju.

KARAMUT iz Stjepan Polja

Kruška stare sorte karamut se nalazi upodručju Njivice vlasnika HazimaSprečića iz Stjepan Polja. Na 120 cmvisine ima obim 164 cm a na 200 cm

visine ima obim 180 cm. Kruška jekalemljena negdje oko 1900 godine a

kalemio je je hadžija Maleškić iz MaleBrijesnice. Nalazi se u voćnjaku od 10jabuka stare sorte samoniklice i 10

krušaka starih sorti. Podloga je

karbonatna. Kruška je nagnuta u smjerujuga oko 5 %. Nije potrebna nikakva

konzervacija.



245

HRAST LUŽNJAK izMiričine

Hrast Lužnjak je star oko100 godina. Visina mu je oko 40

metara. Nalazi se u Miričinizaseok „Lugovi“. Obim hrasta nadnu iznosi oko 200cm obim je

140 cm. Podloga na kojoj se

nalazi hrast je ilovača.

CER iz Vranovića

Cer je visok 45 metara, nalazi

se u šumi Hasana Nurikića izVranovića. Pretpostavlja se da je

drvo staro oko 190 godina.

Na 120cm cisine obujam je 445cm .Nisu prisutna kikakva

oštećenja i nije potrebno vršitikonzervaciju.



246

JABUKA između Sokola i Škahovice

Jabuka se nalazi u njivi

Kovanluk na granici izmeđuSokola i Škahovice. Visina stablaje 30 metara.

Debljina na 120cm je 100cm.

Debljina na 150cm je 115cm.

Procjenjena starost jabuke

je oko 110 godina i nije joj

potrebna konzervacija.



247

IDENTIFIKACIJA DENDROFLORE U GRANICAMA KOMPLEKSA

INSTITUTA U MILADIJAMA - TUZLA

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona iz Tuzle je za potrebe istraživanja i snimka stanjadendroflore u parku oko Instituta u Miladijama u Tuzli, napravio jednu detaljnu

identifikaciju.

Navedenu identifikaciju je uradio iskusni stručnjak iz oblasti uređenjaparkova u gradu Tuzli i okolini, inžinjer Slobodan Jerković.1

Identifikacija je urađena u oktobru i novembru 2005. godine.2

Inžinjer Slobodan Jerković je izvršio identifikaciju dendroflore ugranicama kompleksa Instituta u Miladijama – Tuzla, sa brojem vrsta i jedinki i o

tome sačinio dokumentaciju. Kompleks Instituta u Miladijama u granicama obuhvata ima površinu od

49.100 m2 ili oko 5 ha.

Invetarizacijom dendoflore su registrovani slijedeći podaci:

br. Tip bilja Broj različitihvrsta

Broj jedinki

1. crnogorično drveće 11 282

2. bjelogorično drveće 20 181

3. crnogorično grmlje 1 5

4. bjelogorično grmlje 9 56

S v e g a 41 524

Sve biljke su sa približnim položajem unijete u plan razmjere 1 : 500 i

označene brojevima 1 do 41. (Vidjeti eventualni prateći plan)

Većina označenih vrsta je zasađena nakon izgradnje objekta pri uređenjuvanjskih površina. Sadnja je vršena na osnovu projektne dokumentacije, auređenje je osmišljeno i kao pejsažni park sa prirodnim grupacijama ukrasnog

drveća i grmlja i velikim travnatim površinama. Manji dio drveća ( lipe, breze, jablani, platani i sl. ) vode porijeklo iz

rasadnika ukrasnog bilja koji je postojao na ovom prostoru do početka izgradnjeInstituta.

U ratnim i poratnim godinama zelenim površinama oko Instituta nije sepoklanjala adekvatna pažnja u održavanju pa one sada odaju utisak zapuštenostijer površine osvaja samonikla divlja vegetacija bez biloške i estetske vrijednosti.

Iako izgledom ove površine ne odaju najpovoljniji utisak na posjetioca,

dendroflora svojom vitalnošću i izgledom predstavlja veliku prirodnu vrijednostkoju društvo treba da revitalizira u uslovima današnjice i dovede i njihovu punubiološku, estetsku i rekreacijsku funkciju.

1 Inžinjer Slobodan (Cvetka) Jerković, rođen je 1933. godine u Tu zli, gdje je prije nekoliko

godina i preminuo. Dugo godina je u Javnom preduzeću Općine Tuzla, radio kao stručnjak zaparkove i njihovo održavanje i uređenje. Prije penzionisanja 1990. godine, u navedenompreduzeću je radio i kao rukovodilac.

2 Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđaTuzlanskog kantona izTuzle je 01. 10. 2005. godine, sa inžinjerom Slobodanom Jerkovićem sklopio Ugovor o djelu broj78, o Identifikaciji dendroflore u granicama kompleksa Instituta u Miladijama – Tuzla.



248

Prisutna vegetacija je solidna osnova za smišljeni rad osobito uhortikulturi, te posebno za korištenje u naučnom i obrazovnom sistemu školskihi visokoškolskih ustanova.

Popis dendroflore (drvenasti vrsta drveća i grmlja) u granicamakompleksa Instituta u Tuzli – Miladije.

Crnogorično drveće:br. latinski naziv vrsta kom. prsni pr. u

cm

1. Abies concolor koloradska jela 3 20-25cm

2. Abies nordmanniana kavkaska jela 2 20-25

3. Chamaecyparis lawson. lavsonov pačempres 5 15-20

4. Larix decidua evropski ariš 7 30-35

5. Picea abies obična smreka/smrča 55 15-20

6. Picea abies obična smrča 50 20-25

7. Picea abies obična smrča 31 25-30

8. Picea omorica pančićeva omorika 7 20-259. Picea pungesa bodljik ava smrča 8 20-25

10. Pinus nigra crni bor 54 20-25

11. Pinus nigra crni bor 30 25-30

12. Pinus strobus vajmutovac 10 20-25

13. Pinus strobus vajmutovac 11 25-30

14 Thuja occidentalis obična am. tuja 8 15-20

15. Thuja occid.var.piram. tuja piramidalna 1 10-15



249

Crnogorično grmlje:

br. latinski naziv vrsta kom. prsni pr. u

m

1. Taxus baccata tisa obična 5 3

Bjelogorično drveće:

br. latinski naziv vrsta kom. prsni pr. u

cm

1. Acer negundo negundovac 10 30-35

2. Acer platanoides javor mlječ 4 25-30

3. Acer pseudoplatanus javor gorski 7 30-35

4. Betula verrucosa breza obična 20 20-25

5. Betula verrucosa breza obična 17 25-30

6. Carpinus betulus grab obični 1 25

7. Catalpa bignonioidis katalpa 11 25-30

8. Fraxinus americana američki jasen 5 25-309. Fraxinus exc.var.pend. jasen žalobni 2 20

10. Ilex aquifolium božikovina 5 5-10

11. Maclura pomifera maklura 20 10-15

12. Morus alba var.pend. dud žalobni 1 10-15

13. Platanus occidentalis američka platana 10 35-40

14. Populus canadensis topola kanadska 3 45

15. Prumus avium divlja trešnja 2 25-30

16. Populus nigra var.piram. jablan 19 40-45

17. Quercus robur lužnjak 1 5018. Rhus typhina kiseli ruj 1 30

19. Robinia pseudoacacia bagrem obični 6 10-30

20. Tilia cordata lipa sitnolisna 20 15-20



Bjelogorično grmlje:

br. latinski naziv vrsta kom. visina u m1. Berberis thungerg žutika 7 1,5

2. Buxus sempervirens šimšir 15 1,0

3. Corylus avelana ljeska obična 3 3,0

4. Cornus mas drijen 2 3,0

5. Cornus sanquinea svib 5 2,0

6. Forsythia europea forzicija 10 1,5

7. Philadelphus coronar. obični pajasmin 3 2,0

8. Prunus laurocerasus lovor višnja 4 1,5

9. Spiraea thunbergi surušica 7 1,0



250

Popis samonikle divlje vegetacije nije vršen jer je bez biološke i estetskevrijednosti pa će u svakom konceptu budućeg uređenja ovih površina bitiizostavljen tj uklonjen.



251

Darvin DOBRNJIĆ , prof. biologije

Prof. dr. Avdul ADROVIĆ

BIODIVERZITET GMIZAV ACA GRAČANICE I OKOLINE

UVOD

Osnovu svakog herpetološkog istraživanja faune nekog područja predstavljaupoznavanje populacija živih organizama tog područja i prikupljanje relevantnihpodataka o zastupljenosti pojedinih vrsta, njihovoj brojnosti i mogućeugroženosti.

U našoj zemlji kao i u zemljama u okruženju malo je istraživanja gmizavaca.Od radov objavljenih u novije vrijeme mogu bismo izdvojiti radovi crnogorskih

istraživaača Ćirović i Adžiablahović, 1993, Krčmara, i sur. (2007), koji iznose

podatke o nalazu vrste Dolichophis caspius u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.Istraživanja gmizavaca na području Gračanice su prva istraživanja ovakvoga tipana ovom području.

MATERIJAL I METODE

Istraživanja faune gmizavaca na području Gračanice, obuhvatila su period

od marta do oktobra 2007. I isti period tokom 2008. godine. Istraživanja su

obavljena na više lokaliteta na području Gračanice, uključujući brda Vis i Hotilj,

dolinu rijeke Spreče i više lokaliteta listopadnih i crnogoričnih šuma i livada.

Korištena je metoda „seat and wait “ na pomenutim transektima. Izlasci na terensu obavljani u sumrak i ujutro više puta u toku perioda istraživanja. Ulovljeni

gmizavci su fiksirani u 4 rastvoru formalina. Determinacija je provedena

prema Radovanović, 1951. i Adrović, 2008.

Gmizavci su uglavnom lovljeni rukom, osim nekih zmija (poskok) za koje je

korištena improvizovana hvataljka (da ne bi došlo do nepotrebnog povređivanja),

te nekih guštera, koji su lovljeni uz pomoć mreže za leptire.

Na osnovu dobijenih rezultata određen je populacioni sastav faune

gmizavaca Gračanice.

REZULTATI RADA I DISKUSIJA

Istraživanja su pokazala, da su u okolini Gračanice prisutni pripadnici dvareda gmizavaca, Chelonia i Squamata. Diverzitet registrovanih vrsta gmizavaca,

prikazan je u Tabeli 1.



252

Tabela 1. Kvalitativni sastav faune gmizavaca Gračanice i okoline

RED PODRED PORODICA ROD VRSTA

CHELONIA - Emydidae Emys E. orbicularis

SQUAMATA

LACERTILIA

Anguidae Anguis A. fragilis

LacertidaePodarcis P. muralis

Lacerta L. viridis

OPHIDIAColubridae

NatrixN. tessellata

N. natrix

Coronella C. austriaca

Zamenis Z. longissimus

Viperidae Vipera V. ammodytes

Tokom istraživanja iz reda Chelonia registrovana barska kornjača Emys

orbicularis, iz porodice Emydidae. Jedinke ove vrste nisu ulovljene jer se nalaze

na crvenoj listi ugroženih vrsta. Registrovane su za vrijeme odmaranja na obali ina stablima u vodi. Osim toga, na regionalnom putu su uočene i mrtve životinje,koje su stradale pod točkovima automobila, najvjerovatnije na putu do mjesta za

polaganje jaja. Nalaz ove vrste je bio i očekivan, zbog prilične rasprostranjenostiove životinje na području Bosne i Hercegovine, kao i zbog samog terena kojiobiluje vodom.

Iz reda Squamata pronađeni su predstavnici oba podreda, Ophidia i Lacertilia. Od zmija je utvrđeno prisustvo pet vrsta iz dvije porodice. Pripadniciporodice Colubridae su primijećene u prilično velikom broju, što je i očekivano.Registrovane su obje vrste iz roda Natrix , Natrix natrix i Natrix tessellata.

Natrix natrix ili bjelouška može jako varirati u pogledu obojenosti tijela, ali selahko može prepoznati po dvije svijetle polumjesečaste mrlje u zaušnom dijeluglave, po kojima se jasno razlikuje od ostalih predstavnika ovog roda. Pripadnici

ove vrste su nalaženi i na većoj udaljenosti od vode, u šumama na brdu Hotilj. Natrix tessellata – ribarica je takođe prilično brojna na istraživanom području.Većina registrovanih jedinki je bilo crne boje, iako je poznato da i ona može jakovarirati u pogledu obojenosti tijela.

Iz ove porodice pronađene su još dvije zmija i to Zamenis longissimus i

Coronella austriaca.

Zamenis longissimus – smuk, može narasti preko dva metra. Jedinke kojesmo ulovili na ovom području su bili znatno manji. Ova vrsta je karakterističnapo tome što se često penje na drveće, gdje se hrani jajima ptica, kao i malimptićima. Boja gornnje strane tijela je sivkastosmeđa bez jasnih šara, a donja je

obično svjetlija. Coronella austriaca – smukulja je zmija koja je zbog svog

izgleda često mijenjana za otrovnicu šargana ili šarku. Zbog toga je često ubijanaiako je bezopasna zmija. Ovu zmiju je prilično teško uloviti jer se prilikomhvatanja brani imitirajući pri tome otrovnice iz porodice Viperidae. Lahko je



253

prepoznati i razlikovati od otrovnica, prije svega po veličini tijela, jer je smukuljainače dosta manja (tanja) od ljutica, kao i po karakterističnoj šari na glavi ipotiljku.

Iz porodice Viperidae pronađena je samo jedna vrsta i to poskok Vipera

ammodytes. Poskok je otrovna vrsta koja za ubijanje plijena koristi hemoragičniotrov smješten u otrovnim žlijezdama u zadnjem dijelu usta. Tokomdvogodišnjeg istraživanja registrovane su samo dvije jedinke ove vrste. Ljudi ih

često ubijaju iako poskok ne napada čovjeka ako nije ugrožen. Za poskoka je karakteristično to da prilikom napada se sklupča u kolut, a zatim brzo izbacujeprednji dio tijela i ujeda žrtvu. Boja poskoka varira, ali je karakterističan pojednoj cik-cak liniji po sredini leđa, po kojoj se može razlikovati od neotrovnica.Prepoznatljiv je i po “roščiću” od vezivnog tkiva na vrhu njuške. Ovo ježivorodna vrsta, a mladi su odmah po rođenju sposobni za samostalni život.Mladi se rađaju sa malom količinom otrova u otrovnim žlijezdama.

Iz podreda Lacertilia pronađene su sljedeće tri vrst e: Anguis fragilis

(Linnaeus 1758), Lacerta viridis (Laurenti 1768) i Podarcis muralis (Laurenti

1768).

Anguis fragilis ili sljepić je vrlo česta vrsta na području Gračanice i to narazličitim staništima. Ova vrsta ima jako lomljiv rep, po čemu je i dobila ime. Za

razliku od ostalih guštera kod sljepića rep nikada ne naraste, nego se samo stvorikupast završetak na mjestu gdje je odlomljen rep. Rasprostranjen je po cijelojEvropi, a u našoj zemlji je vrlo čest.

Lacerta viridis ili zelembać je naš najveći i najljepši gušter. Često se nalazepored puteva, po živicama, livadama, i šumarcima, ispod kamenja i slično.Zelembać takođe u slučaju opasnosti odbacuje rep koji kasnije ponovo naraste. Od guštera je zabilježeno prisustvo vrste Podarcis muralis, koja je u starijoj

literaturi označavana kao Lacerta muralis. Ovo je jedna od najčešćih vrsta

gmizavaca u našoj zemlji, i prilično ga je lahko uloviti. Često se može vidjeti pozidovima kuća, po ruševinama, po ogradama i pored puteva. Tokom istraživanja je zapaženo da je veliki broj ulovljenih guštera bio zaraženkrpeljima, na što su uklazivali i drugi istraživači kao na primjer Radovanović,1951. Provedena istraživanja su imala ograničen karakter zbog. Međutim, unarednom periodu bi bilo potrebno provesti ozbiljnija i sveobuhvatnija

istraživanja ove grupe orgnizama.

ZAKLJUČAK

Na osnovu prethodno izloženih rezultata, može se zaključiti da su gmizavcina području Gračanice zastupljeni sa dva reda, red Chelonia i Squamata. Ovakav

nalaz se u potpunosti uklapa u podatke o biogeografskom rasprostranjenju

gmizavaca na širem geografskom podučju. Na osnovu iznesenih podataka, može se zaključiti da je herpetofauna Gračaniceprilično bogata brojem vrsta. Nažalost, ne možemo pouzdano govoriti o brojnostipojedinih populacija a što je neophidan preduslov za procjenu stupnja njihoveugroženosti.

U novije vrijeme, potreba za praćenjem stanja populacija vodozemaca jejako bitna jer je uočeno da se populacije mnogih vrsta širom svijeta drastično

smanjuju, a da su neke vrste čak i izumrle. Opadanje brojnosti tih populacija,najčešće su rezultat ljudskih aktivnosti.



254

LITERATURA

1. Adžiablahović, S, Ćirović R. (1993): Prilog poznavanju herpetofauneCrne Gore, Glasnik republičkog zavoda za zaštitu prirode iprirodnjačkog muzeja u Podgorici.

2. Krčmar S., Mikuska J., Kletečki E. (2007): New records of

Dolichophis caspius (Gmelin, 1789), (Reptilia: Colubridae) in Croatia,Montenegro and Serbia. Acta Zoologica Bulgarica 59, 101-103.

3. Radovanović M. (1951): Vodozemci i gmizavci naše zemlje. Naučnaknjiga, Beograd.

4. Ittiofauna. Org

5. Fauna europea. org

6. Reptilia database. Org



255



256



257

Mr. sc. Rusmir DJEDOVIĆ

USAMLJENI STEĆAK U STAROM MRAMORU KOD TUZLE

SAŽETAK

U ovom radu se daju podaci o usamljenom stećku u naselju Stari Mramorkod Tuzle. Ovaj stećak je monumentalnih dimenzija i obilježio je historijunavedenog naselja. Kome je dao i naziv.

Stećak se spominje uz naučnoj literaturi a struka ga kroz rad Zavoda za

zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantonaiz Tuzle, prati već četvrt stoljeća.

Ključne riječi : Usamljeni stećak, Stari Mramor, Tuzla, monumentalni, zaštita

UVOD

U naselju Mramor (odnosno njegovom gornjem dijelu koji se naziva Stari

Mramor), koje se nalazi petnaestak kilometara sjeverozapadno od Tuzle,

starinom se nalazi jedan osamljeni stećak, monumentalnih dimenzija. Naselje Mramor, odnosno Milešići, kako se naziva jedan njegov dio, u

srednjem vijeku pripada župi Dolnje Soli u oblasti Soli, srednjovjekovne državeBosne. Odmah po osmanskom osvajanju na prelazu 15/16 stoljeće, naselje setokom 16. stoljeća u popisima spominje pod nazivom Milešići.

Tako je 1512., 1548., 1570. i 1585. godine. Na početku je bilo carski has akasnije u timaru (posjedu) Mehmeda, pa Turhana sina Hizira. Krajem 16.

stoljeća naselje ima pet domaćinstava i dvije baštinske zemlje.1

Vremenom je za cijelo naselje (danas prilično veliko) preovladali imeMramor. Inače je poznato, da narod srednjovjekovne stećke najčešće naziva„Mramor“ a nekropole (groblja) sa njima „Mramorje“.

Takav je slučaj i ovdje. Prema nazivu Mramor za ovaj monumentalnistećak, ime Mramorje je dobilo brdo iznad njega a kasnije i cijelo naselje.Također, rječica koja nastaje na ovom području a uliva se u Jalu, naziva seMramorska rijeka.

Stećak je prevrnut prilikom izgradnje pruge Brčko-Banovići 1946.godine.2 Od ostalih starina u naselju Stari Mramor je zanimljiv jedan stari mezar.

Prugom od ovog lokaliteta na oko 300 metara udaljenosti, desetak metara

od pruge u šumi, ima jedan usamljeni nišan. Radi se zapravo, o uzglavnom iuznožnom nišanu nekog starog mezara. Uzglavni nišan je visok oko 80 cm,dimenzija 20x20 cm a vrh je u obliku kugle. Naziru se neki simboli na nišanu.

Ovi nišani nisu registrovani u stručnoj dokumentaciji, niti u literaturi.

1 Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost , Sarajevo, 1975., str. 312-313.

2 Prema sjećanjima mještana Starog Mramora.



258

Zanimljivo je sljedeće predanje o ovom mezaru koje se može čuti unarodu:

„Prije 300. godina je bila neka velika bitka u mjestu Marići. Turci su bitkuizgubili a ranjeni zapovjednik se povlačio na konju. Konj je došao do izvora kojise nalazi na tom mjestu i kada se sagao da pije vodu, ranjeni zapovjednik je tu i

pao. Zatim je na tom mjestu i ukopan.“3

I sada se vidi humka od navedenog mezara.

Mezar je posjetio i Turski ambasador 2009. godine, prilikom obilaska iusamljenog stećka u Starom Mramoru.

U NAUČNOJ I STRUČNOJ LITERATURI I DOKUMENTIMA

Stećak u Mramoru kod Tuzle je već zabilježen i opisan u stručnoj inaučnoj literaturi i elaboratima.

Pri svojim istraživanjima pedesetih i šesdesetih godina 20. stoljeća, našnajveći istraživač stećaka Šefik Bešlagić (rođen u Gornjoj Tuzli) za ovajmonumentalni stećak je konstatovao sljedeće: radi se o osamljenom sljemenjaku,

relativno velikih dimenzija (210x120x110 cm), koji je vrlo dobro klesan a uvrijeme njegovog obilaska je bio okrnjen i prevaljen.4

Pri istraživanjima dobara naslijeđa na općini Tuzla krajem 80-ih godina

20. stoljeća, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzla je za stećak na ovom lokalitetu, između ostalog konstatovaosljedeće:

„Na lokaciji Kaursko groblje uz kuću Mihaila Vuković, pokraj željezničkepruge usamljeni stećak. Postavljen je po pravcu zapad-istok. Nema ukrasa.

Osnovano je predpostaviti da je na lokalitetu, obzirom na naziv, ranije moglo biti

više nadgrobnika.“5

U tadašnjem Elaboratu je od strane Zavoda stećak u Mramoru je zavedenpod brojem F-9, od 23. 5. 1988. godine, u vrsti memorijalnog naslijeđa apredložena je III kategorija zaštite.

Kao mjere zaštite stećka, Zavod je tada naveo: njegovu pravnu zaštitu,ispravljanje stećka, saniranje oštećenog dijela i njegovo obilježavanje.6

Lokalna zajednica, odnosno Skupština opštine (kasnije Općinsko vijeće),kao zakonodavni organ nije nikada zvanično usvojila zaštitu ovog, niti drugihdobara naslijeđa na području općine.

STANJE I ZAŠTITA STEĆKA POSLIJE ZADNJEG RATA

Odmah iza završetka zadnjeg rata u MZ Mramor i kod naroda je naraslasvijest o značaju ovog stećka u historiji naselja i javila se ideja za njegovu zaštitui uređenje lokaliteta.

3 Kazivanje Đure Maksimovića iz Starog Mramora autoru 2009. godine. 4 Šefik Bešlagić, Stećci kataloško-topografski pregled, Svjetlost, Sarajevo, 1971. str. 198.

5 Elaborat prijedloga za zaštitu, Kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe opoština Tuzla, Zavod zazaštitu i korištenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzla, Tuzla, novembar 1988. godine,str. 382.6 Isto



259

Uz saradnju Zavoda, u martu 2000. godine u akciji MZ i mještana, tako jeuređen lokalitet sa stećkom. Tad je teren očišćen a stećak uspravljen u izvornipoložaj.

Prvog aprila 2000. godine MZ Mramor je javnosti prezentovala uređenilokalitet. Prisustvovali su: Načelnik i rukovodstvo općine Tuzla, Turskiambasador, predstavnici IZ i drugi. Prezentaciju su pratila i sredstva informisanja

(RTVTK, novine...).7

Dana 11. 12. 2009. godine, stručni saradnik Zavoda je obavio stručniuviđaj lokaliteta sa usamljenim stećkom u naselju Mramor, općina Tuzla. Uviđajje obavljen sa Đurom Maksimovićem, dipl. ing. iz Starog Mramora.

U Izvještaju sa tog uviđaja je između ostalog navedeno:„Lokalitet se nalazi u naselju, među kućama i pomoćnim objektima,

neposredno pored željezničke pruge Brčko-Tuzla. Na terenu stećak je zatečenispravljen a lokalitet je ranije djelimično uređen. Stećak se nalazi na uzvišenjujajastog oblika, visine 10 -tak matara.“8

Na inicijativu Komisije za kult uru i zaštitu kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa, Općinskog Vijeća Tuzla od 27. 5. 2013. godine, u vezi

inicijative grupe građana Starog Mramora za adaptiranje stećka lociranog uStarom Mramoru9, Zavod je obavio uviđaj navedenog lokaliteta. Uviđaj je 7. 6. 2013. godine obavio stručni saradnik Zavoda za prirodno i

etnološko naslijeđe mr. sc. Rusmir Djedović uz saradnju Amele Kišić, članaKomisije O. V. i Erne Mešić, vijećnika O. V. Tuzla.

Pri obilasku je konstatovano da je stanje stećka u Mramoruzadovoljavajuće, lokalitet je donekle uređen (pokošeno rastinje). Stećak se nalazina privatnom posjedu i zgrade neposredno pored stećka su u ruševnom stanju.10

Ekipa koja je izvršila uviđaj zajednički je zaključila slijedeće:

Za početak je potrebno uredit i prilaz stećku iobilježavanje lokacije stećka za eventualne posjetioce

(u saradnji sa MZ).

Nakon toga napraviti projekat zaštite i prezentacijestećka. Projekat napraviti uz saradnju Zavoda,Nadležne Komisije Općinskog Vijeća, Općine Tuzla i MZMramor.11

7 Đuro Maksimović iz Starog Mramora, čuva video zapis prezentacije, također, predao je 10-tak

fotografija stećka lično direktoru Turističke zajednice TK Almazagi Ćatoviću (od tada nezna ništa onjima).

8 Izvještaj uviđaja lokaliteta sa usamljenim stećkom u Mramoru, decembar 2009. godine. ArhivaZavoda.

9 Dopis Komisije za kulturu i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Općinskog Vijeća Tuzla od 27.6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.

10 Izvještaj uviđaja na lokalitetu sa usamljenim stećkom u Starom Mramoru, 7. 6. 2013. godine.Arhiva Zavoda.11 Dopis Zavoda Komisiji O.V. Tuzla od 10. 6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.



260

ZAKLJUČAK

Usamljeni stećak monumentalnih dimenzija u Stari Mramor jenajznačajnije naslijeđe koje danas imamo u naselju Mramor i jedno odnajznačajnijih u općini Tuzla.

Nauka i struka ovaj stećak odavno prati i čine se napori da se očuva izaštiti. Na tome su do sada najviše radili MZ Mramor i Zavod za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona izTuzle.

Na zaštitu i prezentaciju ovog stećka je i u budućnosti potrebno obratitiposebnu pažnju, jer se radi o jednom od rijetkih očuvanih i vrijednih stećaka uokolini Tuzle.

IZVORI I LITERATURA

1. Elaborat prijedloga za zaštitu, Kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđeopoština Tuzla, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-istorijskog i

prirodnog nasljeđa Tuzla, Tuzla, novembar 1988.2. Izvještaj uviđaja lokaliteta sa usamljenim stećkom u Mramoru, decembar

2009. godine. Arhiva Zavoda.

3. Dopis Komisije za kulturu i zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Općinskog Vijeća Tuzla, od 27. 5. 2013. godine. Arhiva Zavoda.

4. Izvještaj uviđaja na lokalitetu sa usamljenim stećkom u Starom Mramoru,7. 6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.

5. Dopis Zavoda Komisiji O.V. Tuzla od 10. 6. 2013. godine. Arhiva Zavoda.

6. Šefik Bešlagić, Stećci kataloško-topografski pregled, Svjetlost, Sarajevo,

1971.

7. Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo,

1975.

Stećak u Starom Mramoru danas



261

Položaj stećka (strelica) na topografskoj karti 1:25.000

Izvod iz teksta Elaborata Položaj stećka 80-tih godina



262

IZVJEŠTAJ O IZVRŠENOM ZAŠTITNOM ISKOPAVANJU NA

LOKALITETU „KONAČKO BRDO“ U BRČKOM

UVOD

Tokom svog društvenog i kulturnog razvitka, čovjek iz svakodnevnepotrebe proizvodi i stvara predmete i objekte, namjenjene ličnim i društvenimpotrebama, radu, životu, uživanju, prenošenju iskustava, saznanja, misli iosjećanja.

Međutim, ti predmeti, kao i ljudi imaju svoj vijek, kojeg uslovljavaju nesamo spoljni faktori već i unutrašnja struktura materijala. Što se ide dalje uprošlost, predmeti i njihovi dijelovi su sve rjeđi pa se tako zatiru svjedočanstva i

tragovi življenja. Zbog toga su i neophodna arheološka istraživanja, kao što je islučaj sa zaštitnim arheološkim istraživanjem na „Konačkom bradu“ džamije uBrčkom. Ovo iskopavanje je obavljeno u cilju identifikacije lokaliteta ugroženogjavnim radovima na proširenju postojeće ulice.

Novootkriveni arheološki lokalitet na „Konačkom brdu“ ima oblik blagoguzvišenja i lociran je na ušću rječice Brke u Savu, u dvorištu Atik (Savske)

džamije. Na osnovu nalaza pokretnog arheološkog materijala u prosječnomdijelu lokaliteta (feragment narukvice od staklene paste svijetlo plave boje,

ulomci keramike, rimske opeke i ostaci skeleta) arheološko istraživanje sepokazalo kao ispravno. Kompleksnost ovog lokaliteta ukazuje na dugu tradiciju

nastavljanja kulturnog mjesta jer se na istom prostoru mogu pratiti periodipočev od rimskog preko ranoslavenskog i ranoturskog vremena sve do današnjihdana kada se završava muslimanskim nadgrobnim spomenicima.

Obzirom da je na lokalitetu pronađen mali broj ostataka materijalnekulture iz rimskog tj. Kasnoantičkog perioda (mada su prvi nalazi u većprosječnom dijelu lokaliteta ukazivali na veći broj materijalnih tragova) kao ičinjenica da se na približno istom nivou nalaze i rimski tj. Kasnoantički islovenski period, ukazuje na slijedeći činjenicu:

U prvom naletu Slovena na Balkan koji je dijelom bio naseljen Rimljanima

a dijelo autohtonim romanizovanim stanovništvom, pa čak i kasnije u vrijeme

uspostavljanja prve Sklavinije na teritoriji istočne Bosne, Sloveni su senastanjivali na već postojećim rimskim i kasnoantičkim lokalitetima i takonastavljali tradiciju življenja, naseljavanja i sahranjivanja na istim kultnimmjestima. To što se na ovom lokalitetu dijelo prepliću nalazi iz rimskog iranoslavenskog perioda ukazuje na vrijeme kada su se Sloveni prilagođavalinašim teritorijama, bez još uvijek jake državne vlasti (u bilo kakvom oblikuorganizacije).

Tradicija korištenja istog mjesta za sahranjivanje nastavljala se dalje kroz

vijekove sve do današnjih dana i završava se pojavom nove kulture i novetradicije u sahranjivanju u svim svojim oblicima kroz rani turski period do

muslimanskih nadgrobnika.



263

IZVJEŠTAJ SA ISKOPAVANJA

Radi boljeg pregleda lokaliteta otvorena je sonda dimenzija 8,00 x 3,00 m.

Dimenzije sonde bile su uslovljene konfiguracijom terena, već otkopanim dijelolokaliteta, muslimanskim nadgrobnicima, električnim stubom i objektima koji

prekrivaju „Konačko brdo“ na kome je izvršeno arheološko istraživanje. Zbog

eventualne ugroženosti nadgrobnih spomenika i stuba za električnu energijuodlučeno je da se ispita samo dio površine koji se neposredno naslanja nanadgrobnike (sl. 1).

Radovi na lokalitetu su započeti čišćenjem otkopne površine od ostataka

već posječenog drveća i uklanjanjem jedne manje sadnice.U sjeverozapadnomuglu sonde na dubini od 0,40 m na jednoj gomili pronađeni su ostaci skeleta br. 1(dijelovi lobanje, nekoliko rebara i nekoliko kičmenih pršljenova) u dostatrošnom stanju. Analizom skeleta ustanovljeno je da se radi o mlađoj osobi(djetetu) starosti do 15 godina. Po cijeloj površini sonde na istoj dubini na kojojse nalazi ostaci skeleta pronađen je veći broj životinjskih kostiju i atipiočnih

fragmenata keramike iz turskog perioda.Na dubini od 0,40 m u jugoistčnom dijelu sonde iskopan je gromobran

koji je služio objektu „Dva ribara“. Neposredno uz ovaj gromobran pronađen jeulomak keramičke cijevi koja je služila za vodovod u turskom periodu. Vjerovatnoje da se na ovom mjestu nekada nalazio objekat koji je u turskom periodu imao

svoju određenu funkciju. Na to upućuje i nalaz gvozdenog đuleta koji jeoznačavao početak ramazana, a ispaljivalo se iz malih „topova“. Opštakarakteristika iskopa do dubine od 0,40 m je veća količina šuta sa fragmentimakeramike i stakla iz turskog perioda kao i životinjske kosti zerbarene po cijeloj

površini sonde.

U sjeveroistočnom dijelu sonde na dubini od 0,53 m pronađeni su ostaciskeleta obilježenog kao skelet br. 2. Lobanja je očuvana samo u fragmentima kao

i kosti donjih udova (sl. 2). Jedna bedrena kost i dio karlice svojim položajem „insitu“ ukazuje na pravac pružanja pokojnika Z-I. Ostali dio skeleta uništen jepresjecanjem lokaliteta prilikom izvođenja javnih radova. Pored skeletapronađeni su fragmenti keramike rađene od loše prečišćene zemlje saprimjesama pijeska, slame i sitnog kamenja. Ovi fragmenti ukazuju na slovensku

gradišnu keramiku i na „crepulje“ u kojima se pekao hljeb a koje sukarakteristične za Istočnu Sloveniju (vidjeti crtež 1 i 2).

U sjeverozapadnom uglu sonde počev od 0,40 m zemlja je pjeskovita i

sem ostataka životinjskih kostiju i šuta nije bilo većih niti značajnijih nalaza. U sjeverozapadnom dijelu sonde na dubini od 0,46 m iskopan je kamen

dimenzija 0,27 x 0,40 x 0,20 m, obilježen br. 1, oblika latiničnog slova L. Uudubljenju pored kamena vidljive su čestice gara: Na dubini od 0,37 m nasredini sonde iskopan je još jedan kamen dimenzija 0,30 x 0,50 x 0,37 m,obilježen kao br. 2 i ima oblik trapeza (sl. 3). Zaravnjivanjem površine sonde pootkopavanju kamena 1 i kamena 2, na njenom sjeveroistočnom rubu na dubiniod 0,47 m iskopana je jedna rimska opeka dimenzija 0,30 x 0,25 x 0,06 m,

obilježena brojem 1 (sl. 4). U njenoj neposrednoj blizini na dobini od 0,52 m

pronađena je još jedna rimska opeka dimeizja 0,29 x 0,27 x 0,06 m. Podizanjem

kamena 1 i 2 kao i opeka 1 i 2 došlo je do njihovog raspadanja.



264

Zaravnjivanjem površine sonde na dubini od 9,60 m već je ranije uprofilu sonde uočena promjena boje zemlje na dva mjesta. Promjene su se

manifestovale svjetlijom bojom i opaljenim ivicama strana kao i rastresitom

zemljom po sredini. Pažljivim iskopavanjem utvrđeno je da se radi o dva kanala1 i 2 za sada nepoznate namjene. Kanal 1 prolazi pored kamena 1 i opeke 1 i

proteže se do ruba sonde na sjeverozapadnoj strani gotovo do kraja sonde nanjenoj sjeveroistočnoj strani gdje se i završava. U ovom kanalu nije ništa

konstatovano od arheoloških tragova. Kanal 2 prolazi tik uz kamen 2 i poeku 2 i produžava na sjeveroistočnustranu sonde i ispod muslimanskih nadgrobnika. U njemu je na dubini od 1,00 m

pronađen ulomak narukvice od staklene paste tamno plave boje: Narukvica jeista kao i ona svijetlo plave boje koja je pronađena u već iskopanom dijelu uprofilu lokaliteta. Kanal 1 se završavao na dubini od 0, 89 m a kanal 2 na dubiniod 1,00 m (sl. 5).

U odnosu na reper 127 počev od 0,60 m uveliko je opčelo kopanje uzdravici. Na samom dnu kanala 1 na dubini od 0,95 m uočeni su ostaci skeleta.Pažljivim otkopavanjem utvrđeno je da je skelet svojim jednim dijelom ležao

ispod kamena 1, odnosno na mjestu gdje bi trebalo da je glava pokojnika.Iskopom skeleta u cjelini utvrđeno je da nedostaje lobanja. Pravac pružanjaskeleta je Z-I. Lijeva ruka pokojnika je savinuta u laktu i položena na grudni košdok je desna položena u blago savinutom položaju preko karlice. Ovaj načinsahranjivanja sa karakterističnim položajem ruku i orijentacijom, kao i kamenpoviše grale pokojnika (u ovom slučaju umjesto glave) karakterističan je zasahranjivanje Slovena u srednjem vijeku. Oko skeleta nisu uočeni nikakvi tragovimaterijalne kulture kao grobni prilozi. Ovaj skelet je obilježen brojem 3 (sl. 6).Skelet je očuvan u dužini od 1,52 m. Ako se uzme u obzir da nedostaje lobanja istopala optimalna dužina pokojnika bila je oko 1,90 m. Izdizanjem skeleta nije

pronađeno ništa od ostataka materijalne kulture, tako da je na ovom dijelulokaliteta iskopavanje završeno. Izdizanjem objekta „Dva ribara“ koji zahvata površinu od 156 m2, a koji

je u odnosu na sondu u dvorištu Atik (Savske) džamije na 3,60 m dubine nijepronađeno ništa od materijalnih tragova koji bi se eventualno vezivali za nalazena lokalitetu u dvorištu Atik (Savske) džamije.

U profilu već otkopanog dijela lokaliteta koji se proteže ispod pijace

vidljivi su isti tragovi koji su inicirali iskopavanje u dvorištu Atik džamije. Kakose gotovo identični nalazi protežu ispod pijace to ukazuje na činjenicu da je ciokompleks „Konačko brdo“ cjelina te da bi se morala obratiti veća pažnja na ovaj

lokalitet u budućem istraživanju pijace.

Svetlana Hadžić,Tuzla, novembar 1990. stručni saradnik za arheologiju



265

PRILOG:

Mapa lokaliteta „Konačno brdo“



266

Fotografije

Slika 1.

Slika 2.



267

Slika 3.

Slika 4.



268

Slika 5.

Slika 6.



269

Table



270



271



272



273



274



275

Benjamin BAJREKTAREVIĆ , prof.

Semberija kroz vijekove

Kao što smo u prošlom, četvrtom broju našeg časopisa Baštinasjeveroistočne Bosne najavili, da je planirano nakon prikupljanja završenihpriloga sa naučnog skupa „Naslijeđe i baština Semberije (Bijeljene i Janje)“,

održanog 2011. godine u Bijeljeni u organizaciji Zavoda za zaštitu i korištenjekulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona i Bošnjačkezajednice kulture Preporod Bijeljena-Janja, izdavanje posebne publikacije –

Zbornika radova.

Navedeni zbornik radova sa naučnog skupa „Naslijeđe i baštinaSemberije (Bijeljine i Janje)“, je od strane Preporoda izdat 2012. godine pod

nazivom „Semberija kroz vijekove“. Urednik ove publikacije je vrijedni predsjednik Bošnjačke zajednice

kulture Preporod Bijeljina-Janja,

književnik Jusuf Trbić, a pripremuje napravio sekretar MirzaJunuzović.

Zbornik „Semberija krozvijekove“ ima preko 400 stranica i

blizu 30 različitih priloga iz raznihsegmenata naslijeđa i baštineSemberije, odnosno Bijeljine i Janje.

Priloge je pisalo preko 30

eminentnih istraživača i naučnikakulturne historije, naslijeđa ibaštine područja Semberije.

Posebno poglavlje ovog

izdanja pod nazivom „Semberijakroz vijekove“ je posvećenoistraživanjima prof. dr. MahmudaNurkića. Ovdje su donesenaistraživanja prof. dr. Nurkića,njegovog naselja Janje, a preneseni

su dijelovi iz njegove knjige pod

nazivom „Janja i Janjarci kroz

historiju“. Radi se o gotovo 60stranica vrijednog teksta iz prošlosti Janje, njegom naslijeđu i kulturnoj historiji.

Zapravo Zbornik radova sa naučnog skupa „ Naslijeđe i baštinaSemberije (Bijeljine i Janje)“ pod nazivom „Semberija kroz vijekove“, poredPredgovora koji je napisao književnik Jusuf Trbić se sastoji od sljedećihpoglavlja: Od prahistorije do današnjih dana (sa 15 radova); Istraživanja prof. dr.Mahmuda Nurkića; Znamenite porodice i ličnosti Semberije (6 radova);Društveni život u Semberiji (3 priloga) i Pogovora.

U Pogovoru predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod Bijeljina-

Janja književnik Jusuf Trbić piše o „ Devet godina rada BZK „Preporod“ Bijeljina-

Janja.



276

U Predgovoru ove publikacije književnik Jusuf Trbić, između ostalog, o

njoj piše sljedeće: „A zbirka rukopisa koja je pred vama nastala je od radovapredstavljenih na naučnom skupu koji je, pod nazivom „Baština i naslijeđeSemberije“, održan u Bijeljini 14. decembra 2011. godine. Neizmjernu zahvalnostza taj nesvakidašnji poduhvat (prvi ovakve vrste u Bijeljini) dugujemo Zavodu za

zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskogkantona, posebno Benjaminu Bajrektareviću i Rusmiru Djedoviću, koji su

organizovali sve svoje snage da nam pomognu. Zahvali smo na podršci i BakiruIzetbegoviću, članu Predsjedništva BiH, i Adilu Osmanoviću, ministru za raseljeneosobe i izbjeglice Federacije BiH, kao i načelniku opštine Bijeljina Mići Mićiću.

Temu za svaki rad izabrali su učesnici, pa ne očekujte uobič ajenu knjigu

istorije. To je zbirka radova o različitim pojavama, vremenima i ljudima, i sve tomože poslužiti budućim istraživačima, ali i nepristrasnim čitaocima koji će,nadajmo se, naći na ovim stranicama i nešto što do sada nisu znali i što će im biti

važno“. I na kraju, smatramo da će ovo izdanje značajno doprinijeti boljem

poznavanju kulturne historije, naslijeđa, baštine i tradicije Semberije, odnosno

Bijeljine i Janje. Osobito se misli na: bosansko, bošnjačko i islamsko naslijeđe itradiciju navedenog prostora i naselja.



277

Adnan KALESIĆ, prof.

PRIKAZ KNJIGE “RODOSLOV PORODICE ARNAUTOVIĆ”

Poznati tuzlanski bankar Mr. Eldar Arnautović napisao je knjigu Rodoslovporodice Arnautović, a JU Zavod za zaštitu i korištenje ku lturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa TK je izdavač. Knjiga sadrži 107 stranica.Na početku su recenzije Dr.sc. Izeta Šabotića, direktora JU Arhiv TK i

profesora na Filozofskom fakultetu, Univerziteta u Tuzli, osjek Historija i Mr.sc.

Rusmira Djedovića iz JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa TK. Oba recenzenta ističu značaj pisanja rodoslova ipozdravljaju ideju autora. Takođe dotiču se i komentarišu svaki dio knjige te dajuodređena pojašnjenja.

Dalje pod nazivom „Kakosam počeo“ autor iznosi svojarazmišljanja i motive za pisanjeovog rodoslova.

U Uvodu je dat osvrt na

period i probleme sa kojima se

autor suočavao, kao i to da je ovorodoslov samo jedne od četiriporodice Arnautovića iz Tuzlepočevsi od Kadrije Arnautović iTajbe Korlatović tretirajući imušku i žensku liniju što uprincipu nije praksa ali se autor

odlučio za ovakav prist up radi

sveobuhvatnog upoznavalja sa

kim je u rodbinskim odnosima. U

uvodu se još govori o porijekluporodice, o njenoj brojnosti i

obrazovnoj strukturi.

Slijedeći dio knjigeukratko govori o Tuzli od

najstarijih vremena do današnjihdana i o Džindić mahali, dijelu Tuzle odakle potiče ova porodica.

Centralni dio knjige detaljno govori o svim potomcima Kadrije

Arnautović i Tajbe Korlatović i može se podijeliti na tri dijela, to jest na potomke:Džemala, Hanumice i Zinete – Zinke Arnautović. Pored četiri porodična stabla uovom dijelu je veliki broj fotografija sa pojašnjenjima ko je na njima tebiografski podaci.

U posebnom dijelu knjige autor je ukratko obradio porodice sa kojima su

Arnautovići u rodbinskim vezama. To su porodice: Korlatović, Selimović,Šabanović, Nurkić, Arnaut, Dautović, Iljazović, Bećirbašić i Avdagić.



278

Zadnji tekst je o Gorancima, u narodu poznati kao Šiptari. To su

stanovnici sa obronaka Šar planine za koje neki tvrde da su posebnijužnoslavenski narod. Bavili su se pretežno stočarstvom i pravili su specifičanovčiji sir. Kasnije su se mahom bavili buregdžijskim i poslastičarskim zanatom, aposebno su poznati po pravljenju osvježavajućeg napitka boza i raznih vrstabombona.

Na kraju su završna razmatranja autora, zahvalnica učesnicima u

realizaciji istraživanja, kao i prilog sa dokumentima, te spisak korišteneliterature i izvora.



279

Prof. dr. Salih KULENOVIĆ

GRAČANICA

Općina – Grad – Ljudi

Specifikum vremena u kojem živimo jeste intenzivna pojavnost različitihpisanih kodova o gradovima i ljudima naše Bosne. Danas se više nego ikadukazuje nužna potreba da kroz fotografsko-dokumentarnu građu ne samoodškrinemo vrata prošlosti, nego spoznamo sadašnjost kao i ono sto nam ubudućnosti neumitno predstoji. Uistinu su Gračanlije i svi ljudi istoimene općinejedinstveni u svojoj posebnosti. Niti jedna od ostalih općina na teritorijuTuzlanskog k antona nije toliko uložila u sopstveno proučavanje i očuvanjeidentiteta kao grad i općina Gračanica. Zaista ova ilustrovana monografija grada,njegovih kulturno-historijskih znamenitosti, njegovih ambijentalnih

karakteristika, zatim panorame svih naselja ili njihovih dijelova na prostoru

cijele gračaničke općine kao i pisana riječ o tome i o ljudima gračaničkogpodneblja, svjedoče o neuništivosti duha bosanskog naroda kojeg ni vjetrometinehistorije, ni samo vrijeme nisu ni za trenutak udaljili od svoga grada i svoga

zavičaja. Fotomonografija „Općina –

Grad – ljudi – GRAČANICA“sadrži 12 cjelina, a to suGeografske odlike, Naselja i

stanovništvo, Ekonomija,Historijsko i urbano naslijeđe,Ljudi u pamćenju grada ipovijesti, Odgoj i obrazovanje,

Kultura i kulturni život, Vjerskezajednice, Humanitarne

organizacije i udruženjagrađanja, Sport, zdravlje isocijalna skrb, lokalna

samouprava, Povijesna

hronotaksa grada i općine. Svaka cijelina u knjizi je

popraćena odgovarajućimprofesionalno snimljenim i

urađenim fotosima u boji kao i

kratkim tekstovima znalački istručno pisanim čiji autori su vrsni novinari: Omer Delić, Izudin Duraković iRašida Đulić, zatim geograf i kulturolog Rusmir Dijedović, historičar, mr. OmerHamzić koji nam je već odavno poznat ne samo kao kulturni i javni radnik već ikao autor jedne knjige i velikog broja zapaženih radova iz naše najnovijehistorije kao i većeg broja kulturno-antropoloških radova objavljenih uglavnom u



280

Gračaničkom glasniku. Jedan od autora u ovo knjizi je i mladi student historije

Edin Šaković. Među autorima monografije je i Atif Kujundžić, poznati književnikkoji je već poodavno prisutan u našoj bosansko-hercegovačkoj književnosti.Kujundžić je uradio i koncepciju i uredio ovu monografiju.

Ovom prilikom bih se osvrnuo na kulturno-antropološki obrazac kojičitaocima omogućava uvid u neupitni kontinuitet življenja od prahistorije donašeg vremena. Hronološki slijed događaja koji su obilježili ovog kraja nije samo

puki i suhoparni rezime svega što se zbivalo, nego pažljivom čitaocu omogućavada percipira sve ono što je bitno za spoznaju karakterologije ljudi posmatranogpodneblja.

Geografski položaj Gračanice i istoimene općine dobrim je dijelom kreiraonjenu sudbinu i sve ono kroz šta je narod ovog kraja prolazio. Smještena u dolini

Spreče i na obroncima Trebave i Ratiša teritorija ove općine, a posebno gradGračanica je imala uvijek povoljan geografski položaj jer se nalazi na važnojprirodnoj komunikaciji u ovom dijelu Bosne koja povezuje dolinu Bosne sa

dolinom Drine. Također geološke, fizičko-geografske, pedološke, klimatske ihidrografske karakteristike u velikoj mjeri su uticale na razvoj privrednih

aktivnosti poduzetnih Gračanlija. Kontinuitet življenja na prostoru kojeg zaprema današnja gračanička općinamožemo pratiti još od prahistorije. Neka današnja naselja na ovom području supoznata još iz doba srednjovjekovne bosanske države, a pravi su procvatdoživjela u XIV i XV vijeku. U ovu grupu naselja spadaju Gračanica, Solol, Donja iGornja Orahovica, Stjepan Polje, Lukavica, Gornja i Donja Lohinja.

Bogata ilustracija naselja općine Gračanica kao i odgovarajući tekst kojim sepojašnjavaju karakteristike mjesta, eksplicitno su opisane i predstavljajuvrijednu faktografsku građu za dalja naučna istraživanja, posebno etnološko-

folklorističkih osobenosti ovog podneblja.

Dolaskom Osmanlija na naše prostore život u Gračanici njenoj okolini dobioje novi kvalitativniji impuls. U ovom dugom vremenskom razdoblju ( 1463-

1878.) duhovni život je obogaćen utemeljenjem islama kao i religije i

zahvaljujući orjentalnoj sakralnoj i profanoj arhitekturi Gračanica je dobilaurbanu fizionomiju koju danas prepoznajemo kao osnovnu značajku grada iopćine Gračanica. Arhitektura ovog vremena se u jednostavnoj savršenosti uklopila sa oštrinom građevinskih formi starog grada Sokola kao reprezenta

vremena srednjovijekovne bosanske države. Osmanska imperija je forsirala razvoja zanatstva što je samo iniciralo ionako

poduzetni duh Gračanlija, tako da su i danas Gračanlije sinonim uspješnosti na

polju privrednih aktivnosti.U burnim historijskim događajima koji su izazvani okupacijom Bosne i

Hercegovine od strane austrougarske monarhije Gračanlije su se pokazale nesamo kao hrabri ratnici, nego kao i mudri i vješti ljudi. Uspostava austrougarskeuprave značila je i raskid sa feudalnim sistemom i etabliranje kapitalističkognačina privređivanja.

Period između dva svijetska rata je praćen stagniranjem privrednog razvoja.U ovom periodu osnivaju se kulturna društva Bošnjaka, Srba, i Hrvata kroz kojasu oni profilirali svoj identitet, ali i političke ciljeve kroz kulturnu emancipaciju.

Drugi svjetski rat je donio ogromna razaranja i smrti.

Ipak, u periodu od 1945. do 1992. godine, dakle do momenta izbijanjaagresije na međunarodno priznatu državu RBiH općina Gračanica i sam grad



281

Gračanica su zahvaljujući visprenosti ljudi i poduzetničkom duhu dostigli zavidannivo privredne, obrazovne i kulturne ekspanzije. U ovoj knjizi su pisanom riječjui fotografijama prezentirana neka od navedenih dostignuća ( dostignuća u oblastikulture, sporta, nauke i obrazovanja).

Ovom prilikom želi, se posebno osvrnuti na onaj dio monografije koji namprezentira znamenite Gračanlije, ljude koji su svojim djelovanjem obilježili svojei vrijeme poslije njih. To su, prije svih, Ahmet paša Budimlija, osnivač čaršije u

Gračanici, čija džamija i danas plijni svojom ljepotom kao i sahat kula koju je daosagraditi. Osman kapetan Gradaščević, čija je medresa bila lučonoša znanja. Odaustrougarske uprave pa naovamo Gračanica je iznjedrila dosta poznatih imene

ako što su dr. Avdo Prohić, prvi doktor medicine iz Gračanice, MihajloHadžistević, predsjednik gradske uprave Gračanica, čovijek iz uglednepravoslavne porodice, sinonim za toleranciju i njegovanje dobrosusjedskih

odnosa, hadži hafiz Ibrahim ef. Mehinagić, kao i drugi ugledni građani. Kroz niz udruženja kao npr. Udruženje za zaštitu kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa „Soko“ kao i Udruženje građana Lovačko društvo „Srndać“vrijedne Gračanlije snažno potiču razvoj, ne samo lovnog, već i drugih vidova

turizma kao respektabilne privredne grane.Savjet ove knjige na čijem čelu je gosp. Nusret Helić, općinski načelnik,

zatim redakcija i urednik su se istinski potrudili da gračaničkoj, a i bosansko -

hercegovačkoj javnosti podare knjigu koja na orginalan način bez trunkepristrasnosti, sasvim objektivno, u riječi i slici pruža osnovne geografske,historijske, etnološko-folklorističke, demogeografske, privredne i druge podatkekoji plijene pažnju čitaoca bez obzir na uzrast i obrazovanje.

Na kraju, potrebno je još jednom naglasiti da će se vrijednost knjige o kojojdanas govorimo protekom vremena ogledati u svakodnevnoj aktuelnosti njenog

sadržaja i jačini poruke koju nosi.



282

Mr. sc. Almira BEĆIROVIĆ

Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja,Knjiga I, Srebrenica kroz minula stoljeća, autori: A. Đozić, E.

Mutapčić, R. Djedović

Srebrenica je grad, općina i regija smještena u srednjem dijelu bosanskogPodrinja. Danas je Srebrenica ne samo geografski, društveno-historijski i

kulturno-civilizacijski pojam, nego i opšte poznati planetarni simbol. To se prije

svega misli na Srebrenicu kao mjesto posljednjeg stravičnog genocida koji sedesio u Evropi.

Iako su do danas o Srebrenici i njenoj okolini napisani mnogi naučni radovi i

pored toga njena historija,

kako kulturna tako i

politička, nije u potpunostiistražena i dorečena.Većina naučnih radovanapisana je pod uticajem

nacionalnih velikodržavnihideologija, te kao takvi daju

iskrivljenu sliku o

Srebrenici i njenom

kulturnom i političko-

pravnom položaju. Takođe,neke teme posebno iz

novije historije Srebrenice

nisu naučno utemeljene, tese javila naučna potreba dase iste istraže i publikuju.

S tim u vezi glavni

zadatak edicije

„Monumenta Srebrenica –

istraživanja, dokumenti,

svjedočenja“ je da izrazličitih naučnih aspekata:socioloških, historijskih,etnoloških, antropoloških idrugih govori o Srebrenici i

njenoj okolini, odnosno o

njenoj bogatoj historiji i društvenom naslijeđu, o genocidu, njegovim uzrocima,posljedicama i poukama s ciljem spoznaje istine kao jednog od najvažnijihpreduslova za dalji razvoj suživota, tolerancije i demokracije.Edicija „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“,Srebrenica kroz minula stoljeća planirano je da izlazi u redovnom



283

jednogodišnjem intervalu u obliku posebnih knjiga – monografija, na 300-400

stranica.

Također, u narednim knjigama edicije istraživat će se komletno bosanskosrednje Podrinje. Pored općine Srebrenica bit će istražena i teritorija općinaMilići, Bratunac i Vlasenica.

Izdavač edicije „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti,svjedočanstva“ je Javna Ustanova Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. Edicija „Monumenta Srebrenica – ist raživanja, dokumenti, svjedočanstva“Knjiga 1, pored predgovora i uvoda, sastoji se od tekstova koji daju osnovni

pregled kulturno-historijskog razvoja Srebrenice, te priloga i dokumenata koji

govore o razvoju Srebrenice i genocidu koji se dogodio u njoj krajem 20. stoljeća.Prilozi i prvoj knjizi edicije pod nazivom Srebrenica kroz minula stoljećapotpisana od autora A. Đozića, E. Mutapčića, R. Djedovića, sadrži sljedećaistraživanja:

Dr. sc. Edin Mutapčić, docent, Upravno-pravni položajSrebrenice u srednjem vijeku;

Prof. dr. sc. Adib Đozić, Gradske džamije Srebrenice; Mr. sc. Rusmir Djedović, Urbani razvoj grada Srebrenice od

srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća; Prof. dr. sc. Adib Đozić, Genocid u Srebrenici i paradigma

bosnacida;

Prof. dr. Enver Imamović, Srebrenica i okolica u rimsko doba;

Tatomir Vukanović, Srebrenica u srednjem vijeku;

Mr. sc. Kemal Nurkić, Srebrenički defteri u Arhivu TK kaohistorijski izvori za utvrđivanje vlasničkih odnosa;

Dr. sc. Dževad Mahmutović, Presuda Radislavu Krstiću za

genocid u Srebrenici; Rad Dr. sc. Edina Mutapčića, pod naslovom „Upravno- pravni položaj Srebrenice u srednjem vijeku“ obrazlaže organizacionu strukturu bosanskesrednjovjekovne zemlje Podrinja, te mjesto i ulogu oblasti Osat kao sastavnog

dijela navedene zemlje. U samom radu prioritetno mjesto zauzima grad

Srebrenica, koji je predstavljao ekonomski i administrativni centar navedenog

područja.U historijskim izvorima Srebrenica se prvi put pominje 1352. godine.

Srebrenica je bila veoma značajan administrativno-regionalni centar bosanskog

srednjovjekovlja. U početku se nalazila u okviru oblasti Osat, ali se kasnije

osamostalila i razvijala kao samostalna kasnosrednjovjekovna župa. U složenoj strukturi feudalne organizacije srednjovjekovne Bosne navedeno

područje bilo je u nekim periodima pod patronatom usorskog vojvode, alispecifičnost Srebrenice ogleda se i u značajnom vladarskom domenu nanavedenom području.

Prof. dr. sc. Adib Đozić u svom radu „Gradske džamije Srebrenice“ ,detaljnije opisuje sve poznate gradske srebreničke džamije.

Ovim radom autor ukazuje na značaj srebreničkih džamija na ukupnudruštveno-historijsku, kulturno-civilizacijsku i odgojno-obrazovnu sadržajnostSrebrenice.

Gradske džamije Srebrenice, pored rudarstva i stećaka, čine jedan odnajznačajnijih identitetskih sadržaja.



284

Najstarija džamija na području Srebrenice je džamija u utvrdi Srebrenikuspostavljena odmah iza 1462. godine.

Prva gradska džamija, čija lokacija nije najpreciznije utvrđena izgrađena je uperiodu između 1481. i 1512. godine.

Bijela džamija izgrađena je na ruševinama dubrovačke Crkve sv. Nikole,nakon njenog rušenja 1686. godine, odnosno u vrijeme Bečkog rata i odlaskafranjevaca i katoličkog stanovništva iz Srebrenice.

Za džamiju u Crvenoj rijeci i džamiju u Petriči ne zna se precizno kada suizgrađene i ko je bio vakif navedenih džamije. Begića džamija izgrađena je 1989.godine, a njezin vakif bio je Azem Begić.

Prije rata (1992-1995) na području općine Srebrenica bile su 22 džamije(od toga 5 u gradu Srebrenici), tri mesdžida, jedan Islamski centar i jedanmekteb. U minulom ratu svi objekti islamske kulture i duhovnosti su uništeni. Dodanas obnovljeno je osam džamija, Islamski centar i četiri džamije se obnavljaju,dok ostale čekaju na obnovu.

U autorskom radu mr. sc. Rusmira Djedovića, „Urbani razvoj Srebrenice od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća“ govori se da je grad Srebrenica imao

veoma dug i složen urbani razvoj, te da je kroz svoju dugu povijest, od antičkogperioda pa do danas, predstavljao veoma značajno političko, ekonomsko,strateško i urbano središte Podrinja.

U ovom radu autor je sistematski istražio osnovne faze urbano-geografskog

razvoja grada Srebrenice sa posebnim osvrtom na osmanski period, tj. od

sredine 15. pa do kraja 19. stoljeća, koje su posljedica određenih historijskihokolnosti.

Osim abstrakta i zaključka, rad sadrži pet dijelova. U prvom dijelu antička tradicija navedeno je da je područje grada

Srebrenice zahvaljujući bogatim prirodnim resursima naseljeno još od antičkog

perioda. Na postojanje antičkog naselja upućuju raznovrsni arheološki nalazi(nakit, novac...), ljekovita svojstva Crnog Gubera, blizina rimskih rudarskih jama,

kao i ostaci veće rimske građevine u mahali Petrič. U drugom dijelu srednji vijek, autor konstat uje da se na mjestu današnjeg

grada Srebrenice javlja značajna urbana aglomeracija sa kompleksnomprostorno-urbanom strukturom koju čine sljedeći sadržaji: srednjovjekovnautvrda, podgrađe, trgovište-trg, rudnik sa rudarskim oknima, dubrovačkakolonija, trgovačka ulica, franjevački samostan sa Crkovom sv. Marije. Premanajvažnijim urbanim, kulturnim i drugim karakteristikama ukazano je dasrednjovjekovna Srebrenica pripada tipičnim evropskim gradovima srednjeg

vijeka. Treći dio rada obuhvata osmanski period i podijeljen na nekoliko manjih

cjelina: (Stradanje u drugoj polovini 15. stoljeća, Oporavak do kraja 16. stoljeća,Zlatno doba - 17. stoljeće, Stradanja 17/18. stoljeće i Oporavak 18. i 19. stoljeće,Urbana struktura grada Srebrenice krajem osmanskog perioda).

Autor rada navodi da je grad Srebrenica krajem osmanskog perioda u svojoj

urbano- geografskoj strukturi imao preko deset teriotorijalno-prostornih

elemenata koji su rezultat dotadašnjeg historijskog i urbanog razvoja. Teteritorijalno-prostorne elemente činili su: dvije utvrde, čaršija, deset mahala iveći javni prostori.

U četvrtom dijelu rada ukazano je na značaj i važnost vakufa u urbanom

razvoju grada Srebrenice, zadnjih nekoliko stoljeća, sa posebnim osvrtom na



285

poznate vakufe i vakife ovog grada. Prema riječima autora u Srebrenici je uperiodu od 15. do 20. stoljeća postojalo više od dvadeset vakufa koji suobuhvatali različite urbane sadržaje: škole, javna zemljišta, džamije, stambeneobjekte i sl.

U petom dijelu rada ka evropskom gradu, konstatovano je da grad

Srebrenica postepeno mijenja svoju urbanu strukturu i izgled, te da po svojim

teritorijalno-prostornim elementima sve više podsjeća na evropske gradove.

Prof. dr. sc. Adib Đozić u svom radu „Genocid u Srebrenici paradigmabosnacida“ govori o genocidu i stradanju Srebrenice kao paradigmama pojma

„bosnacida“. Srebrenica je bila i Zaštićena zona Ujedinjenih nacija, ali nažalost1995. godine počinjen je nezapamćen zločin genocida.

Rad Prof. dr. Envera Imamovića „Srebrenica i okolica u rimsko doba“ govori o Srebrenici i njenoj okolini u rimsko doba. Naime, na osnovu arheološkihiskopavanja koja su započela krajem prošlog stoljeća u neposrednoj okoliniSrebrenice otkrivena su dva velika naselja koja potiču iz rimskog perioda.

Prvo veliko rimsko naselje koje je imalo tipičan rudarski karakter nalazilo sena lokalitetu Gradina kod Sasa. Na ovom lokalitetu otkriveni su brojni objekati

karakteristični za jedan rimski grad (curia-gradska vijećnica, terme, forum,tribunal i dr.), veliki broj natpisa koji su podigli rudarski i gradski funkcioneri, te

mnogobrojni predmeti koji su korišteni os strane rudara. Svakako, važnu grupuspomenika , koji daju obilje podataka za izučavanje historije ovog naseljapredstavljaju i nekropole (groblja).

Drugo veliko rimsko naselje nalazilo se u Skelanima na Drini. Na ovom

lokalitetu pronađeni su raznovrsni rimski nalazi, među kojima posebnuvijednost svakako imaju natpisi koji daju obilje podataka o životu i razvoju grada,njegovim stanovnicima, gradskim službama. Na osnovu pisanih izvora na ovom

lokalitetu nalazila se važna carinska (benefijarska) stanica.

Mnogobrojni nalazi rimske kulture koji su pronađeni na području srednjegPodrinja ukazuju na činjenicu da je ovaj dio Bosne bio veoma gusto naseljen, sacentrom u Domaviji, koja je kao značajan centar eksploatacije srebra, imala i rang

kolonije.

Prilog Tatomira Vukanovića „Srebrenica u srednjem vijeku“ predstavlja

malu monografiju o Srebrenici u srednjem vijeku. U svom radu autor razmatra

sva pitanja iz srednjovjekovne historije, sve probleme koji se odnose na etničkuprošlost, kao i sva sociološka i ekonomska pitanja.

Rad Mr. sc. Kemal Nurkić „Srebrenički defteri u Arhivu TK kao historijskiizvori za utvrđivanje vlasničkih odnosa“ ukazuje na značaj deftera kao važnih

historijskih izvora za proučavanje bosanskohercegovačke historije uosmanskom periodu. Pitanja pravnog, ekonomskog i drugog položajastanovništva ovih prostora ne mogu se proučvati bez uvida u sadržaje koji dajudefteri. Naime, defteri (tefteri) sadrže podatke o selima, domaćinstvima, kao ietničkim grupama koje su živjele na području Osmanskog carstva.

Autor ukazuje na činjenicu da se u Arhivu Tuzlanskog kantona nalazi petkatastarskih deftera koji potiču iz 19. stoljeća. U svom radu autor daje krat ki

pregled deftera i ukazuje na njihov značaj za historijsku nauku. U ArhivTuzlanskog kantona defteri su došli u kopijama na A4 formatu i sadrže oko 700stranica, a originali se nalaze u Direkciji katastarskog arhiva u Istambulu.

Dr. sc. Dževad Mahmutović u prilogu pod nazivom „Presuda RadoslavuKrstiću za genocid u Srebrenici“ donosi presudu za genocid. Radoslav Krstić,



286

načelnik štaba Drinskog korpusa Vojske bosanskih Srba, a za komandantaDrinskog korpusa imenovan je 13. jula 1995. godine, optužen je za:

- pomaganje i podržavanje genocida; - pomaganje i podržavanje ubistava (kršenje zakona i običaja ratovanja); - istrebljenje i progone (zločini protiv čovječnosti) počinjene od 13. do 19.

jula 1995. godine;

- za ubistva (kršenje zakona i običaja ratovanja) i

- progone (zločin protiv čovječnosti) počinjene od 10. do 13. jula 1995.godine u Potočarima. Uhapšen je 2. decembra 1998. godine od strane međunarodnih

Stabilizacijskih snaga (SFOR), a 3. decembra prebačen je u MKSJ. Presudom Pretresnog vijeća od 2. avgusta 2001. godine osuđen je na 46

godina zatvora, a Presudom Žalbenog vijeća od 19. aprila 2004. godine osuđenna 35 godina zatvora.

20. decembra 2004. godine prebačen je na izdržavanje ostatka kazne uUjedinjeno Kraljevstvo. U kaznu je uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvoru

za vrijeme suđenja od 3. decembra 1998. godine.

Edicija „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“Knjiga 1, Srebrenica kroz minula stoljeća autora: A. Đozića, E. Mutapčića, R.Djedovića, sa navedenim relevantnim naučnim prilozima i dokumentima ukazujena istinu o osnovnim momentima historijskog razvoja Srebrenice i njene

okoline. Osim toga u naučno-metodološkom smislu ova knjiga može poslužiti ikao uvodno „štivo“ u dalja naučna istraživanja ovih prostora. Također, poseban

značaj ove edicije je i u tome što je cijeli tekst dvojezičan, odnosno napisan je nabosanskom i engleskom jeziku.



287



288



289

Službene novine Tuzlanskog kantona broj 10 za 2000. godinu od 17. jula2000.

ZAKONO PREUZIMANJU PRAVA I OBAVEZA OSNIVAČA

PREMA ZAVODU ZA ZAŠTITU I KORIŠTENJE

KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG

NASLIJEĐA TUZLA

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se preuzimanje prava i obaveza osnivača premaZavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzla.

Član 2.

Skupština Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Kanton) preuzima pravai obaveze osnivača prema Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzla.

II. PRAVNI POLOŽAJ, NAZIV I SJEDIŠTE

Član 3.

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđaTuzla nastavlja sa radom pod nazivom:

PUNI NAZIV:

"Javna ustanova Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona"

SKRAĆENI NAZIV: "JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzlanskog kantona"

Sjedište Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Zavod)je u Tuzli.

Član 4.

Zavod je Javna ustanova koja obavlja djelatnost od posebnog interesa za

Kanton.

Zavod ima svojstvo pravnog lica.



290

Član 5.

Zavod ima pečat okruglog oblika sa slijedećim tekstom ispisanim ukoncentričnim krugovima:

"Bosna i Hercegovina - Federacija Bosne i Hercegovine - Tuzlanski

kanton, Javna ustanova Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog iprirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona"

III. DJELATNOST

Član 6.

Djelatnost Zavoda je:

- Zaštita kulturne baštine; - Djelatnost bot aničkih i zooloških vrtova i prirodnih rezervata;

- Djelatnost javnih ustanova koje pružaju zdravstvenu zaštitu obrazovne,kulturne i druge društvene usluge osim obaveznog socijalnog osiguranja nakantonalnom nivou;

- Izdavačka djelatnost.

Član 7.

U okviru registrovane djelatnosti Zavod ima sva prava i obaveze u

pravnom prometu sa trećim licima, koja pripadaju pravnom licu saneograničenom odgovornošću.

IV. IMOVINA I SREDSTVA

Član 8.

Imovinu Zavoda čine pokretne i nepokretne stvari, kao i novac i prava

koja je Zavod stekao do dana upisa u sudski registar.

Sredstva za rad Zavoda osiguravaju se iz budžeta Kantona, naknada zaobavljanje usluga i drugih izvora u skladu sa zakonom.

Visina sredstava, koja se obezbjeđuju u budžetu Kantona utvrđuju se na

osnovu Programa rada Zavoda.

Član 9.

Višak prihoda nad rashodima Zavod koristi za obnavljanje i razvojdjelatnosti, uz saglasnost osnivača.

Član 10.

Zavod za preuzete obaveze odgovara sredstvima kojima raspolaže.

Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze Zavoda.



291

Ukoliko osnivač utvrdi da su gubici Zavoda nastali iz objektivnih razloga,gubici se pokrivaju iz budžeta Kantona.

V. UPRAVLJANJE

Član 11.

Organ upravljanja Zavoda je Upravni odbor, koji broji pet članova, odkojih je jedan predsjednik.

U ime osnivača, predsjednika i članove Upravnog odbora imenuje irazrješava Vlada Kantona.

Predsjednik i članovi Upravnog odbora imenuju se na period od četirigodine i po isteku ovog perioda mogu ponovo biti imenovani.

Član 12.

Upravni odbor Zavoda nadležan je da:- donosi Pravila Zavoda, opći akt o unutrašnjoj organizaciji i

sistematizaciji radnih mjesta i druge opće akte, - donosi Program rada i razvoja Zavoda i nadzire njegovo izvršenje, - imenuje i razrješava direktora Zavoda, - usmjerava, kontroliše i ocjenjuje rad direktora,

- donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun, - usvaja izvještaje o finansijskom poslovanju, - rješava pitanja odnosa sa osnivačem, - odgovara osnivaču za rezultate rada Zavoda,

- podnosi osnivaču najmanje jedanput godišnje izvještaj o finansijskomposlovanju,

- predlaže osnivaču promjenu ili proširenje djelatnosti, - daje osnivaču i direktoru prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima, - donosi odluke o prigovorima zaposlenika u predmetima u kojima se

odlučuje o pravima zaposlenika iz radnog odnosa,

- obavlja i druge poslove, u skladu sa zakonom i općim aktima Zavoda. Upravni odbor podnosi izvještaj o radu Zavoda osnivaču po potrebi, a

najmanje jedanput godišnje.

VI. RUKOVOĐENJE

Član 13.

Organ rukovođenja Zavoda je direktor, koji se imenuje na period od

četiri godine i po isteku tog perioda može biti ponovo imenovan. Direktora Zavoda imenuje Upravni odbor na osnovu provedenog javnog

konkursa, uz saglasnost Vlade Kantona, koja se daje na prijedlog ministra

obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu:

ministar).



292

Član 14.

Direktor Zavoda:

- organizuje i rukovodi radom Zavoda,

- zastupa i predstavlja Zavod prema trećim licima. - odgovara za zakonitost rada Zavoda,

- predlaže Upravnom odboru mjere za efikasno i zakonito obavljanjedjelatnosti za koje je Zavod osnovan,

- predlaže Upravnom odboru unutrašnju organizaciju i sistematizacijuposlova i osnove plana rada i razvoja.

- izvršava odluke Upravnog odbora, - podnosi Upravnom odboru plan i izvještaj o finansijskom poslovanju. - odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenika iz radnog

odnosa, u skladu sa zakonom,

- odlučuje o korištenju sredstava do iznosa utvrđenog Pravilima Zavoda. - naredbodavac je za izvršenje Finansijskog plana.

- izvršava i druge poslove utvrđene zakonom i općim aktima Zavoda. Za svoj rad i rezultate rada i finansijsko poslovanje Zavoda, direktor

Zavoda je odgovoran Upravnom odboru.

VII. KONTROLA POSLOVANJA

Član 15.

Organ kontrole poslovanja Zavoda je Nadzorni odbor.

Nadzorni odbor ima tri člana od kojih je jedan predsjednik.

Predsjednika i članove Nadzornog odbora imenuje i razrješava VladaKantona na prijedlog ministra.

Jedan član Nadzornog odbora imenuje se iz reda zaposlenika Zavoda. Predsjednik i članovi Nadzornog odbora imenuju se na period od četiri

godine i mogu biti ponovo imenovani.

Član 16. Nadzorni odbor:

- analizira izvještaje o poslovanju Zavoda, - obavlja nadzor nad upotrebom sredstava za rad,

- pregleda godišnji izvještaj o poslovanju i godišnji obračun. - pregleda i provjerava urednost i zakonitost vođenja poslovnih knjiga, - izvještava osnivača, Upravni odbor i direktora Zavoda o rezultatima

nadzora.

VIII. NADZOR

Član 17.

Nadzor nad zakonitošću rada Zavoda vrše Ministarstvo obrazovanja,nauke, kulture i sporta i Ministarstvo urbanizma, prostornog uređenja i zaštiteokolice.



293

IX. AKTI

Član 18.

Osnovni opći akt Zavoda su Pravila Zavoda. Zavod ima i druge opće akte u

skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i Pravilima Zavoda.Vlada Kantona daje saglasnost na Pravila Zavoda i akt o unutrašnjoj

organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.

Pravila Zavoda sadrže odredbe o: - nazivu i sjedištu, - osnivaču, - obavezama prema osnivaču, - djelatnosti Zavoda,

- načinu i uslovima obavljanja djelatnosti, - općim aktima i načinu njihovog donošenja,

- odnosu prema korisnicima usluga,- statusnim promjenama,

- načinu raspoređivanja sredstava za rad, - imenovanju i razrješenju predsjednika i članova upravnog odbora, - imenovanju i razrješenju direktora, - drugim organima, njihovim pravima, obavezama i odgovornostima,

uslovima i načinu njihovog izbora i razrješenja, - licima ovlašćenim da pored direktora zastupaju Zavod i njihovim

ovlašćenjima i odgovornostima, - načinu ostvarivanja javnosti rada,

- drugim pitanjima od značaja za rad Zavoda i za ostvarivanje prava iobaveza zaposlenika u Zavodu u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 19.

Zavod ima stručne i druge organe, u skladu sa zakonom i PravilimaZavoda.

Pravilima Zavoda određuje se sastav, broj članova i nadležnost stručnih idrugih organa Zavoda.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 20.

Vlada Kantona će imenovati Upravni odbor Zavoda u roku od 30 dana oddana stupanja na snagu ovog Zakona.

Upravni odbor Zavoda će u roku od 15 dana od svog konstit uisanja,

imenovati vršioca dužnosti direktora Zavoda.



294

Vršilac dužnosti direktora će do imenovanja direktora zastupati ipredstavljati Zavod bez ograničenja ovlašćenja a najduže šest mjeseci od danaimenovanja.

Član 21.

Upravni odbor Zavoda donijet će Pravila Zavoda i akt o unutrašnjojorganizaciji radnih mjesta i sistematizaciji u roku od 60 dana od imenovanja

Upravnog odbora.

Član 22.

Ovaj Zakon predstavlja osnivački akt za upis Zavoda u sudski registar. Na osnovu ovog Zakona izvršit će se brisanje iz sudskog registra Radne

organizacije Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzla.

Član 23.

Zavod preuzima imovinu, prava, obaveze, poslovni prostor, sredstva za

rad, opremu i inventar, te arhivu, akte, predmete i drugu dokumentaciju od

Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzla. Zavod preuzima zaposlenike koji su na dan stupanja na snagu ovog

Zakona bili u radnom odnosu u Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa u Tuzli. Raspoređivanje zaposlenika iz stava 2. ovog člana na odgovarajuća radna

mjesta izvršit će se u skladu sa općim aktima Zavoda.

Član 24.

Zavod će usaglasiti opće akte sa zakonom i ovim Zakonom u roku od šestmjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 25.

Ovaj Zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u

"Službenim novinama Tuzlanskog kantona".

Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine Predsjednik

TUZLANSKI KANTON Skupštine Tuzlanskog kantona,

Skupština

Broj: 01-011-316-5/00 Dr. Izet Žigić, v.r. Tuzla, 21. 6. 2000. godine



295

Službene novine Tuzlanskog kantona broj 1 za 2012. godinu od 17.

februara 2012.

Z A K O N

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O

PREUZIMANJU PRAVA I OBAVEZA OSNIVAČA PREMA

ZAVODU ZA ZAŠTITU I KORIŠTENJE KULTURNO-HISTORIJSKOG I

PRIRODNOG NASLIJEĐA TUZLA

Član 1.

U Zakonu o preuzimanju prava i obveza osnivača prema Zavodu zazaštitu i korištenje kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Tuzla („Službene

novine Tuzlanskog kantona“, broj 10/00), članak 6. mijenja se i glasi: „Djelatnost Zavoda je: - Zaštita kulturnih dobara, prirodnih i drugih znamenitosti;

- Rad povijesnih mjesta i građevina te sličnih znamenitosti zaposjetitelje;

- Djelatnost botaničkih i zooloških vrtova i prirodnih rezervata; - Reguliranje djelatnosti javnih subjekata koji pružaju zdravstvenu

zaštitu, usluge u naobrazbi i kult uri i druge društvene usluge, osimobaveznog socijalnog osiguranja;

- Istraživanje i eksperimentalni razvoj u društvenim i humanističkim

znanostima;- Izdavanje knjiga;

- Izdavanje časopisa i periodičnih publikacija; - Ostala izdavačka djelatnost.“

Član 2.

U članku 11. stavku 1. riječi „pet članova“ zamjenjuju se riječima „tričlana“.

U istom članku iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2., koji glasi:

„Jedan član Upravnog odbora imenuje se iz reda zaposlenih u Zavodu.“ Stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Član 3.

U članku 13. stavku 1. iza riječi „godine“ stavlja se točka, a ostatak tekstabriše se.


„Ista osoba može biti imenovana za ravnatelja Zavoda najviše dva puta.“

Stavak 2. postaje stavak 3.



296

Član 4.

U članku 17. stavku 1. riječi „Ministarstvo urbanizma, prostornoguređenja i zaštite okolice“ zamjenjuju se riječima „Ministarstvo prostornoguređenja i zaštite okolice“.


„Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredbi ovog zakona, propisa donesenihna temelju ovog zakona, pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada Zavoda vršinadležna inspekcija.“

Član 5.

Vlada Kantona će imenovati privremeni Upravni odbor Zavoda u roku od

30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona i pokrenuti postupak

imenovanja Upravnog odbora sukladno zakonu.

Privremeni Upravni odbor Zavoda iz stavka 1. ovog članka će u roku od15 dana od dana imenovanja pokrenuti postupak razrješenja postojećeg i

imenovanja ravnatelja Zavoda sukladno zakonu.

Danom razrješenja ravnatelja iz stavka 2. ovog članka privremeniUpravni odbor će imenovati vršitelja dužnosti ravnatelja.

Osoba koja je, prije stupanja na snagu ovog zakona, imenovana u Zavodu

dva ili više puta za ravnatelja ne može se ponovno imenovati za ravnatelja ilivršitelja dužnosti ravnatelja Zavoda.

Član 6.

Zavod je dužan uskladiti pravila i druge opće akte s odredbama ovogzakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 7.

Ovaj zakon predstavlja akt na temelju kojeg će se izvršiti upis promjena usudski registar.

Član 8.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u

„Službenim novinama Tuzlanskog kantona“.

B o s n a i H e r c e g o v i n a

- Federacija Bosne i Hercegovine - Predsjednik SkupštineT U Z L A N S K I K A N T O N Tuzlaskog kantona

S k u p š t i n a Bajazit Jašarević, v.r. Broj: 01-02-45-4/12

Tuzla, 30.01.2012. godine



Documents

Baština sjeveroistočne Bosne [broj 5, 2012.]