RIJEKA, DECEMBAR 2014.

202

Cijena 10 kn, 1,5 € - u pretplati 10% popusta

list za svu

d jecu

UTEMEQILA TATJANA OLU

IĆ MUSIĆ 1994.

Cpetha 2015.

4 Jezero 6 Leda i Lahor (priča) 8 Kako sam probudio Deda Mraza (priča)10 Devetstopetnaesta12 Sveti Nikola13 Crkva Hristova groba14 Demoni - talasoni15 Najveći mali junak16 Tisa18 Republika Bugarska20 Zuzuko22 Znam latinicu, učim ćirilicu24 Jesewa pesma (strip)26 Ekologija28 Živorad Simić30 Milena Pavlović Barili31 Kviz32 Za tebe i za...34 Predstavqamo...38 Maštom, rukom...40 Mala galerija42 Veliki odmor43 Web-zanimacije44 Čipko

SADRŽAJ

Dragi prijateqi, bjelopčelice i bjelopčelci!

Bliži se zima i kraj godine, a od snijega ni „S“. Kakvi su to zimski praznici bez sweška, grudawa, sawkawa, skijawa? Trebali bismo im promijeniti ime, recimo u kišne praznike. Uostalom nije ni važno kako se zovu, glavno da su praznici i da se vi odmorite. No prije odmora treba da se potrudite, iako nema ocjena na polugodištu, ispravite pokoju lošu kako biste u 2015. godinu ušli samo s dobrim ocjenama. Kraj godine vrijeme je da se se osvrnemo kakvi smo bili u pro-tekloj godini i da vidimo što bismo mogli u idućoj uraditi da budemo boqi. To vrijedi za sve, za vas i za „Bijelu pčelu“.Ona može biti boqa zahvaqujući vama, vašim žeqama, pri-jedlozima, ali i vašim radovima.

Na kraju, svim bjelopčelicama i bjelopčelcima, mamama, ta-tama, bakama, djedovima, tetkama i svima želimo sretnu i uspješnu 2015. godinu.

vaša Bijela pčela

4 Bijela p^ela

Andrea Mantegna, Smrt Bogorodice

Zanosni krajolik

Jezero je odledalo prirode; njegova glatka površina odražava sve što je

iznad i oko njega. Zbog toga jezero često mijenja lice, ponekad ono postaje zagonetno, ponekad neočekivano. Tome doprinose tajanstvene jezerske dubine. U bezdane jezera često je zalazila ljudska mašta. U bajkama i legendama prikazana su vodena ču-dovišta koja prebivaju na jezerskom dnu. Iz jezerskih voda izla-zile su vile, vještice, nimfe, sirene koje ljude vuku u smrt. Neki su narodi vjerovali da se u jezerima kriju podzemne palače od dija-manata izlata, drugi da su jezera obitavalište bogova.Krilatoj narodnoj mašti nigdje kraja.

Magleni iskaZ

Djelo dočarava trenutak u kojem apostoli posljednji put pozdrav-ljaju Bogorodicu. Liturgiju vodi Sveti Petar, dok mu ostali apostoli pomažu. Uz upaljene svijeće, kađenje tamjanom i škropljenje svetom vodicom, opijelo se od-vija u otmjenoj dvorani dvorca. Iz nje se pruža vidik na jezero. U bistrim vodama jezera kupa se most i varoš Svetog Đorđa. Iako slika ima vjerski sadržaj, prikaz grada na jezeru omogućio je italijanskom majstoru Andreji Mantenji da iskaže sposobnost u uobličavanju ugođaja koje mogu da pruže samo jezerske vode.

4 Bijela p^ela

Jezero

Nekadašnji italijanski vulkanski krater pokraj Napulja, u kome leži je-zero Averno, nadahnuo je slikara Vilijema Tarnera da ispriča legendu o zlat-noj grančici. Prema toj grčkoj legendi proročica Sibila dala je Eneji, ju-naku iz Trojanskog rata, zlatnu grančicu koja mu je omogućavala povratak iz podzemnog svijeta.Prigušenim bojama i učincima svjetla Tarner je prizor na jezeru prekrio nekom čudnom, tajanstvenom smeđežutom koprenom. Kroz maglo-vito svjetlo što se širi iz udubine jezera pojavljuje se Sibila s visoko uzdignutom grančicom u društvu plesačica.

DojMljiva veDuta

Pred uzvišenom ljepotom prirode čovjek postaje sićušan i beznačajan. Zanesen veličanstvenim i nedirnutim krajolikom slikar je taj osjećaj prenio na platno. On je lik pokraj jezera okružio visokim stablima i velebnim sti-jenama što se pružaju na drugoj obali jezera. Istan-čanom vještinom umjetnik uspijeva prikazati prozrač-no nebo i učinke svjetla na površini vode; svjetlost se ljeska jezerom, stvarajući sneni dojam bezvremeno-sti. Profinjenom ugođaju doprinosi i izbor boja od plavih, zelenih do smeđih nijansi.

William Turner, Zlatna grančica

Washington Allston, Krajolik s jezerom

5Bijela p^ela

Clode Monet, Jezerce u Montgeronu, detalj

Obrad Jovanović, Sjeničko jezero

Mali, bijeli, magleni oblaci koji lebde iznad svijetloplave površine vode i ranojutarnji vazduh, čine jezero živahnim. Vazdušasti prostor ispunjava modrikasto gorje čiji se odrazi ljeskaju na vodenoj površini. Fina igra svjetla, s bojom me-tala i stakla, djeluje kao bajko-vito čudo i nevjerovatan san. Jezero kao i da nema drugu obalu, osim one koja se rasplinjuje u nestvarnoj srebrenastoj daljini.Ferdinand Hodler ovom slikom želio je da prikaže samu suštinu jezer-skog prizora, jednostavnom upotrebom boje i obrisa, bez nepotrebnih detalja.

Slikar prikazuje brdsko-planinski kraj u kome se nalazi jezero. I dok je gorje viđeno kao kroz neki kaleidoskop, u razuzdanom bogatstvu boja, jeze-ro i nebo oslikani su prozirnim nijansama žute i plave.Umjetnik Obrad Jovanović ljepotu svog zavičaja voli da gradi na suprotnostima, ali lirskim zanosom. On u hladnim i, reklo bi se, surovim vodama jezera pronalazi sanjarsku nježnost kao odjek sopstvene slikarske osjećajnosti. Jezik kojim on to saopštava pomalo je tvrd, ali jasan i iskren da mu slika ne uzgubi dušu.

oDraZi MoDrine

neobuZDana Mašta

nestašna četkica

5Bijela p^ela

Bujna šuma koja okružuje tajanstveno jezero predio je neobuzdane mašte fran-cuskog slikara Anri Rusoa. Ovaj izraziti predstavnik na-ive nikad nije slikao ono što vidi već ono što je osjećao kao svoju unutrašnju zbilju. Plavo prozračno nebo, vaz-dušasti vrhovi gorja, raskoš-no raslinje, jedrilice što visoko razvijaju jedra nad glatkom površinom vode dijelovi su stvarnosti, ali su naslikani na način da dočaravaju zagonetnu onostranost.Jasno ocrtani oblici, svježina i ljupkost, izvanredni dar za izbor boje te neposrednost doživljaja krase slike sanjara Anri Rusoa.

kaleiDoskop Zavičaja

Trepereće boje, odsjaji i bljesak svjetlosti ispunjavaju zabačeni kutak jezerceta. Drveće koje obrubljuje njegovu obalu odraža-va se na površini vode ocrtavajući zanimljive obrise.Slikajući motiv jezera s raskoš-nim raslinjem Klod Mone stvara gusto bojano tkivo razlomljenim potezima svoje nestašne četkice. Učincima vode i svjetla umjetnik poput Monea nikad nije mogao da odoli. On nikad nije odustajao od izražavanja osjećaja što priro-da u njemu budi.

Henri Rousseau, Jedrilice na jezeru

Ferdinand Hodler. Jezero Thun

BOŽIDARPEŠEV

Ilustrovao: Sven Kovačević

Volelo se dvoje mladih, Leda i Lahor. Leda je ži-vela na ostrvu Beli sprud u sredini jezera Gorska suza između tri planine: Ko-

Leda i Lahorzjeg roga, Tronože i Surog visa, a Lahor u Vučjem dolu, ispod planine Kurjak. Još kao deca su se jedno drugom obećali, uz blagoslov rodi-teqa. To je, ujedno, bio i za-log da između wihovih sela neće doći do rata, kao mno-go puta do tada.

Ledini i Lahorovi oče-vi bili su starešine svo-jih sela i wihova reč zna-čila je sve u tim čudniim i opasnim vremenima. Od kada su se wih dvoje zavo-leli i wihovi očevi dali svoj pristanak, više među wihovim selima ili qudi-

7Bijela p^ela

ma nije izbila ni najmawa svađa. Zavladaše mir i qubav.Leda i Lahor razviše se u prekrasnu devojku i lepog mladića. I wihova qubav bi sve jača kako su godine prolazile. Te godine zima je bila to-liko jaka da je Gorska suza zamrla, a svi putevi i sta-ze bili su okovani ledom i snegom tako da nije posto-jao nijedan prolaz ni način da se iz Belog spruda dođe u Vučji dol, i obrnuto. I baš tada Vučji dol na-padoše susedi. Rat beše krvav i kratak. Neprija-teq bi prinuđen na povla-čewe, ali mnogi stradaše u tim borbama. I Lahor bi teško rawen. Jedni na-čin da preživi bio je da

mu se rane operu vodom iz izvora sa dna jezera Gor-ska suza, nedaleko Ledine kuće. Golub pismonoša do-nese vest Ledi. Uplašena za wegov život, ona izađe pred zoru na jezero.– Nerođena Zoro, ti što treba da živiš, pomozi meni, svojoj sestri, da odem svom dragom i da mu odne-sem vodu iz izvora sa dna jezera. Da izvidam wegove rane i da ga spasem. Molim te, sestro, zamoli Sunce, svog brata, da mi ruke pre-tvori u krila da preletim planine i stignem do dra-gog. Ako on umre, sestri-ce, ni meni više nema ži-vota.– Dobro – reče Zora. – Po-moći ću ti.Kada se pojavi Sunce, ono

svoje prve zrake baci na Ledu koja je baš tog tre-nutka izrawala noseći u ustima vodu iz izvora sa dna jezera. Čim je dodir-nuše zrake, ona se pretvo-ri u divnu belu pticu, koja mahnu snažno krilima i vinu se u nebo. Doletev-ši u kuću Lahorovu, Leda mu poli rane i on se odmah podiže, zdrav. Zagrli pti-cu pa izađoše pred kuću. Sunce ih ugleda i, uz sme-šak, prosu svoju svetlost po Lahoru. Wemu u trenut-ku iznikoše krila i dvoje zaqubqenih zajedno odle-teše.Od tada se, kažu, pojavi-še labudovi, prvo na jeze-ru Gorska suza, kraj ostrva Beli sprud, a kasnije se ra-širiše po čitavom svetu.

Kako sam probudio Deda Mraza

Ilustrovao: Zvone Kenđel

Ove zima, ja, Malić Palić, patuljak, rešio sam da se više ne svađam sa svojom braćom. Biću dobar. Le-

čiću bolesne, zasmejavaću tužne i čuvaću Snežane od zlih veštica.Taman sam počeo da spremam čarobni na-pitak za smejanje, kada me je Zvončica, najmanja vila, pozvala umilnim glasom:„Pomagaj, Maliću Paliću. Uspavao se Deda Mraz, a sat otkucava. Deca očekuju poklo-ne. Nova godina samo što nije stigla!“Ali zašto baš ja, kad sam ja najmanji od svoje braće.Najmanji, ali i najpametniji. Jedino ti znaš kako ćeš Deda Mraza probuditi – reče Zvončica i više je nije bilo.Navukao sam čizme za duga putovanja, i za tren sam se našao pored Deda Mraza. Spavao je dubokim snom, a od njegovog hrkanja šumske kućice tresle su se kao da je zemljotres. Ovako je hrkao: HHHRRRR-KK, HRHHHHRRRK, HRK, HRK. Morao sam brzo da ga probudim. Ušao sam kroz prozor njegove kućice i tiho mu na uvo rekao:„Zavejana bela stazanema deci Deda Mraza.“Tada su pritrčali i ostali patuljci koji su pe-vali u šumskom horu, ali ni njihovi lepi gla-sovi nisu ga probudili.

Kako sam probudio Deda Mraza

Kako sam probudio Deda Mraza

Odmah sam izvadio čarobni napitak za buđenje iz torbe za Hitnu pomoć. Evo od čega sam ga napravio:7 kugli sladoleda od šumskih jagoda2 soka od malinemalo bibera6 golicanja po vratujedno češkanje po nosu3 velika smehajedna slatka tajna.Umio sam Deda Mraza čarobnim napit-kom tri puta. Otvorio je oči i promrmljao:„Jao, deco, kakve sam lepe saone sanjao.Kada je zevnuo, shvatio je koliko je sati.HO HO HO vreme je da pođem. Nova godina samo što nije zakucala na vrata, a deca me nestrpljivo očekuju!!!Tada je otišao u svoju novogodišnju avan-turu najbržim saonicama na svetu... a ja sam mu dugo mahao.

Slađana Ristić

10 Bijela p^ela

Pripremio: RAtKO RElI]

Branislav nušić(1864 – 1938)

nu nitko nije mogao da se smi-je" – kaže Nebojša Bradić.Ovo će djelo Nušić posve-titi svim poginulim, poseb-no đacima koji su napustili škole i učilišta i svoju mladost ostavili u tuđini bez grobnih obiqežja.Želio je označiti grobove svih palih đaka i grob svo-ga sina, kako reče – "umesto trošnom kamenom pločom."

NUšIĆ O SvOM ROMANU

"Ma da je ova kwiga dosta op-sežna, ja nisam ni pomišqao wome obuhvatiti celokupnu tragediju devetsto petnaeste godine. Beležio sam, opažao

SpOMENIK SvIM pOgI-NU LIM I SvOME SINU

U romanu "Devetsto petnae-sta" dao je potresne i žive slike prelaska srpske voj-ske i naroda preko snijež-nih crnogorskih i albanskih planina okovanih ledenim stazama što su vodile u neiz-vjesnost… takođe i vlastitu tragediju.

SMIJEh SE zALEDIO 1915.

U jesen ratne 1915. godine Nušić je saznao da je pogi-nuo wegov sin Strahiwa Ban, dobrovoqac srpske vojske. Od tog časa u wegovo se srce ugnijezdila tuga i smijeh za-ledio. "Tragedija naroda i wega kao pojedinca bila je ve-lika da je u tom ratnom vreme-

Nušić je u srpskoj kwiževno-sti najpoznatiji po svojim ko-medijama, koje se danas izvode na svim južnoslavenskim pro-storima i u nekim evropskim zemqama. Spomenimo neke najznačajnije: Ožalošćena porodivca, Gospođa mini-starka, Sumwivo lice, Na-

DEvETSTO pETNAESTArodni poslanik, Put oko sve-ta, Pokojnik i Običan čovek. Nazivaju ga, između ostalog, "kraqem smijeha" i "srpskim Šekspirom". Komedije su mu uvijek zanimqive i savreme-ne bez obzira na društvene i političke promjene.Kad je riječ o Nušićevom proznom stvaralaštvu, uz Au-tobiografiju", najznačajniji je wegov roman-hronika "De-vetsto petnaesta". U wemu je opisao tragediju srpskog na-roda u Prvom svjetskom ratu i svoju bol za izgubqenim si-nom u tom ratu. Stoga je ovo prigoda da se u godini obiqe-žavawa 100-godišwice Pr-vog svjetskog rata i 150-go-dišwice rođewa Nušića kažemo nešto o spomenutom romanu, kojega neki nazivaju i memoarskim putopisom.

i saosećao samo u pojavama koje su se zbivale oko mene ili doprle do mene jer, uče-snik i sam u velikoj nevoqi, nisam mogao daqe dogledati. Moja kwiga završava u Peći, jer se tu završava i tragedija naroda. Odatle daqe nastaju tragedije pojedinaca, od kojih svaka za se zaslužuje po jednu ovoliku kwigu."

U TUđINI

S mislima o izgubqenom sinu, Nušić kreće u izbje-glištvo. Pješice prelazi preko albanskih i crnogor-skih planina dijeleći gol-gotsku sudbinu svoga naroda i stiže u Ulciw, pa brodom od-lazi u Marsej. Neko vrijeme boravi u Nici i Parizu, i za-tim u Italiji i Švicarskoj.

11Bijela p^ela

REKLI SU

Pisawe komedije za Nuši-ća je bio oblik sopstvenog lečewa tako uspešan da je mogao rešiti svoje sumwe, olakšati svoju uznemirenu dušu...

Nebojša Bradić

Nušić je velikan svetskih razmera. Veliki pisci pre-laze sve granice. Zato bi Nušića uvek trebalo igra-ti u Hrvatskoj kao i Krle-žu u Beogradu.

Jelisaveta Seka Sablić

Ono što je Nušić napisao prije 100 godina nalikuje današwim događajima

Zijah Sokolović

Francuske vlasti nude mu pomoć, ali je ne prihvaća, ra-dije se želi zaposliti u ne-koj fabrici kao radnik. Ko-načno od srpske vlade dobija pomoć. Nakon oslobođewa Srbije, vraća se u Beograd, bavi se kwiževnim radom i razmišqa o stvarawu Narod-nog pozorišta, Nacionalne biblioteke i Narodnog muze-ja. Potiskujući bol za sinom, uspio je napisati još nekoli-ko značajnih komedija.

NAJBOQA pREDSTAvA DEvETSTO pETNAESTA

Na prvom pozorišnom festi-valu "Teatar tvrđavi", koji se održao u Smederevu, za naj-boqu predstavu proglašena je Nušićeva "Devetsto petnae-sta – tragedija jednog naroda". Predstava je izvedena u su-radwi pozorišta iz Kragujev-ca i Niša, te Centra za kultu-ru Vuk Karaxić iz Loznice. (Politika, 10.06.2014.)

DEvETSTO pETNAESTA (odlomak)

Oficiri su okretali glavu da sakriju suze koje su i wima vr-cale na oči.Ponoć je duboko prevalila a posao još nije bio svršen. Pro-strane su rake, veliki je broj topova. Treba zatim zemqu uga-ziti, treba je izravnati da se trag ne pozna, da neprijateq ne nađe srpske topove.Ponoć je odavno već prevalila, vatra koja je gore u brdu žderala kare, lafete i svu ostalu opremu srpske artiqerije, dogoreva-la je već; mrak je sve dubqe osvajao i jedino dole, pod drumom, što su se dogledali, kao dogorele zvezdice, slabo osvjetqeni prozori crkve Patrijaršije. Niska kubeta te srpske svetiwe ocrtala su se u noći i dogledala se iz daqine. Patrijaršija iz koje je nekada, u dalekoj prošlosti, nikla srpska vera, jedini je noćas nemi svedok tužnog čina sahrawivawa srpske vere.I sahrawena je već! Pukovnik koji je rukovodio sahranom srp-skih topova, pošto je pregledao dovršene radove i bacio još posledwi pogled na grobqe srpske artiqerije, reče potresenim glasom i sa dubokim bolom u duši:Svršeno je, sve je svršeno!…Svršeno je, svršeno je sve!…

…Kad je kod Rama prvi zarobqenik Nemac pao u ruke našima, bili su prema wemu čak i nežni. Podnarednik, koji se noću vratio iz patrole i doveo ga, podviknuo je onima što su se po-sle dnevne borbe odmarali kraj vatre: "Ajde, ber, dig'te se koj, nek se ogreje ovo dete!"Pitaj ga, more, hoće li da puši.Da mu dan, podnaredniče, parče hleba?Daj mu.More da ga ogrnem ovim mojim šiwelom. Biće da je prozebao, a ja sam se razgrejao. Nije naučio to da ga bije kiša ceo dan.More, ne razumete ništa.Razume, što da ne razume. Ako i ne zna šta mu kažem, on vidi da mi ga je žao…

Posqedwe pismo Nušićevog sina – septembar 1915.

Dragi Ago,Ne žali za mene. Ja sam pao na braniku otaxbine za ostvarewe onih velikih naših ideala, koje smo si mi tako složno pro-povedali 1908. godine.Ne kažem da mi nije žao što sam poginuo, osećao sam šta više da bih mogao budućoj Srbiji korisno poslužiti ali… takva je sudbina.Deda, mama i ti oprostite mi. Gitu i Mimu pozdravi.Tvoj sin BaneMolim onog, koji me nađe mrtvog, da ovo pismo neizostavno pre-da adresantu.

B.

SvETI NIKOLApRAvILO vERE

“Pravilo vere i obrazac krotosti…”

(Tropar Sv. Nikoli)

našoj Crkvi na pra-znik Svetog Nikole 19. decembra pevamo pe-

sme koje sveca prikazuju kao pobornika vere i pomoćnika siromašnih. Sveti Nikola kao episkop Mirilikijski, iz Male Azije, bio je veliki borac za pravoslavno učewe, ispravno učewe o Crkvi i we-nom osnivaču Gospodu Isusu Hristu. Pored našeg srpskog naroda slave ga i mnogi naro-di širom planete. Poznata je izreka da pola Srba slavi Svetog Nikolu, a druga polo-vina odlazi na slavu.Kao episkop istočne crkve Sveti Nikola postao je čuven kao borac za veru još na pr-vom vaseqenskom saboru 325. godine u Nikeji. Na tom sabo-ru utvrđeno je učewe o Hristu kao istinitom čoveku i Bogu. Sveti Nikola je na tom sabo-ru bio jedan od glavnih bora-ca protiv Arija i wegovog po-grešnog i jeretičkog učewa. Predawe kaže da je u revnosti odbrane pravoslavnog učewa udario šamar Ariju koji nije hteo saslušati wegove argu-

U

12 Bijela p^ela

mente. Sveti Nikola je po-stao pravilo vere i obrazac krotkosti, kako nam i govori wegova pesma, tropar.Kult Svetog Nikole poznat je iz 6. veka, iz jednog žitija sa Siona. Uwemu se pomiwe cr-kva kod grada Mire posvećena Svetom Nikoli. U vreme cara Justinijana ovaj kult o Svetom Nikoli širi se u Carigradu, a potom u idu-

kao borac za veru i pomoćnik siromašnima. Wegov ovoze-maqski život kao episkopa bio je prepun čuda kojima je svetiteq spašavao ugrožene i nemoćne, pogotovo mornare i putnike. Velika carigrad-ska crkva slavila je Svetog Nikolu kao jednog od najvećih vizantijskih svetiteqa. Iz Vizantije wegov kult se prenosi i na zapad, posebno u

Italiju, Veneciju i Bari gde su prenesene wegove mošti.Wegov kult kod Srba ima istu snagu kao u Vizantiji. Stefan Dečanski je posebno negovao uspomenu na ovog velikog sve-titeqa. Despot Stefan Laza-rević je podigao u Beogradu crkvu posvećenu Svetom Ni-koli. Takođe je Sveti Nikola po-znat i u našoj ikonografiji i narodnoj tradiciji. Postao je obrazac hrišćanskog života i kao takav zaštitnik je mno-gih porodica kao krsna slava, i mnogih naših sela i grado-va kao wihov zaštitnik pred Gospodom.

Radoš Matić

ćem, sedmom, veku poznat je i u Jerusalimu. U devetom veku napisana su mnogobrojna žitija Svetog Nikole u kojima se pomiwe

odine 2007. u isti dan su Jevreji slavili Pashu, a rimokatolici i pravo-

slavci Uskrs. To je u Jerusalim privuklo na desetine hiqada vernika iz celoga sveta. Jevre-ji su se masovno okupqali kod Zida plača, a hrišćani u crkvi Hristovog groba. Vernici sve tri konfesije najviše pažwe poklonili su molitvama i nadi da otklone, ili bar ublaže, ne-voqe ili patwe koje ih priti-skahu. Tako su Jevreji ubacivali u pukotine Zida plača bezbroj ceduqica sa ispisanim žeqama, a hrišćani su u crkvi Hristova groba, na ploči za koju se veruje da je na woj bilo položeno Isu-sovo telo pre polagawa u grob, donosili bolesne i ubogaqene. Ploču su celivali i na wu po-stavqajli razne predmete u nadi da će doći do boqitka. Malo ko je tada pomišqao na istorijat ovog zdawa i tragičnu podeqenost onih koji upravqa-ju wime: Sirijaca, frawevaca, Kopta, Jermena i Etiopqana. Svađe, sukobi, pa i ubistva, do-veli su do toga da su kqučevi cr-kve povereni dvema musliman-skim porodicama, jedna crkvu otvara, a druga je zakqučava. Do koje je mere taj razdor prisutan, vidi se na svakom koraku. Na primer, dok frawevci u svom delu drže misu, predstavnici drugih konfesija na to uopšte ne obraćaju pažwu, i obrnuto. Koliko je situacija ružna po-kazuje i mogućnost, odnosno ne-mogućnost neposredne posete Hristovom grobu. Naime, unutar crkvenog prostora podignuta je rotonda sa Hristovim grobom, nazvana Anastazis, što znači Vaznesewe. Wome upravqaju

13Bijela p^ela

G

CRKVa HRiSTOVOG GROBa

Jermeni i frawevci i ona ima radno vreme. Međutim, ono nije naznačeno, tako da se ne zna kad se može ući. Brojnim vernici-ma to ne smeta i oni strpqivo čekaju da se vrata otvore i da se poklone grobu Spasiteqa.Pa ipak, i pored svega teško shvatqivog, ova crkva zaslužuje veliku pažwu. Možda najviše zbog svoje prošlosti. Carica Jelena, majka cara Konstantina, posetila je 326. godine Svetu ze-mqu, pa i stenovitu grobnicu, u centru Jerusalima, kao Hristov grob. Inače, na tom mestu bilo je više jevrejskih grobnica u steni. Posle toga je Konstantin, koji je sebe smatrao trinaestim apostolom, naredio da se podi-gne bazilika lepša nego i jedna u zemqi. Arhitekta Zenobije iz Sirije i starešina Evstatije iz Konstantinopoqa za deset godi-na podigli su velelepno zdawe koje je osvećeno 13. septembra 336. godine. O tome svedoče broj-ni zapisi, ali i skromni osta-ci, jer prvobitnu su građevinu

razorili 613. godine Persijan-ci kada su osvojili Palestinu. Iako su se brojni obnoviteqi trudili da u što većoj meri ispoštuju zamisao prvobit-nih graditeqa, ipak je došlo do mnogih odstupawa. Zavisilo je to od društveno-političkih prilika, ali i estetskih shva-tawa i kreativne moći obnovi-teqa. Stvoren je tako konglome-rat raznih stilskih shvatawa i iskustava, kompleks od petnae-stak specifičnih sadržaja. Poseban doprinos dali su kr-staši. U žeqi da sačuvaju Hri-stov grob, oni su crkvu pretvo-rili u, maltene, tvrđavu.Ma koliko da su duhovna žari-šta utonula u dubinu vekova i izložena raznim iskušewima, wihove vrhove ništa ne može da zakloni. Oni nadvisuju sva vre-mena, opomiwu, podstiču, usme-ravaju... Na nama je da ih prepo-znamo i da se trudimo da budemo boqi nego što jesmo. Hristov grob je jedan od tih vrhova.

Milutin Dedić

vRhOvI DUBINA

14 Bijela p^ela

Pi{e: JOVAN SAVI^IN PRIcA

niko ne može da izmakne.Bajka o pustolovici nasta-la je u pradavno doba u svo-me prvom, danas bismo rekli "izdawu" kada je naš davni predak sa svojim rodom i plemenom živio u pećinama iz kojih je potisnuo medvjeda "vatrenim oružjem", odnosno upaqenom toqagom. Naš davni predak nije po-stao čovjekom kad je pobijedio spiqskog medvjeda, nego kad je svjesno ostavio prvo zrno za sjeme, iako mu je prijetila smrt od gladi za qute zime.To nam svjedoči da je imao maštu i razum. Okružen bez-brojem bića i pojava branio

lovice, vukodlaci, plakavci, psoglavi, vodeni qudi, vješti-ce, bauci, vade, anateme, ba-baroge, alamuwe, alapqivci, ale, vampiri, utvare, sotone, duhovi, nemani, đavoli...Dobri duhovi naših prosto-ra nazivaju se talasoni. Oni su zaštitnici kuća, staja i drugih gospodarskih građe-vina. Talasoni brane selo od svih zlonamjernih qudi i mračnih sila.Talasoni nastaju od qudi čija je sjenka uzidana u zi-dine kuće ili nekog drugog objekta. Za vrijeme gradwe zidari su znali kradom da izmjere nečiju sjenku na zidu

se i hranio toqagom i umom.Svijet je bio podijeqen na dobro i zlo sa svim pojavama i vidqivim i nevidqivim bićima.Od pradavnih vremena do da-nas na našim prostorima oču-vano je više od dvadeset zlih duhova iz prapovijesti i samo jedan duh u službi dobra. Na-vešćemo wihova imena: pusto-

DEMONI - TALASONI

ustolovica je žena duge rasplete kose, vi-sokog stasa, na kozjim

nogama. Javqa se i kao mlada i lijepa, ali najčešće kao stara i zastrašujuće ružna.

i tu mjeru uzidaju u temeqe građevine.Nakon smrti "vlasnika sjen-ke" od wegove duše nastaje novi talason. Nevidqivi su za svakog osim za psa i čovjeka rođenog u subotu.Prema talasonima vaqa biti pažqiv pa će vam ot-kriti blago davnih predaka ostavqeno za vas u zidu.

p

Živi u pećinama koje ima-ju svoje sunce i svoje nebo i gdje vlada vječito qeto i ze-lenilo.Pustolovica sa javqa uoči jesewih i proqećnih ravno-dnevnica. Ona znade jezike svih životiwa; mekeće i vabi koze, rže i vabi kowe, hučawem priziva sove, a qude zove po imenu. Koga ona po-zove, taj mora da se odazove i kao omađijan krene prema woj. Onda ga pustolovica prekri-je plaštom i odvede u svoju pećinu.Od pozvanih nesrećnika niko se nikad nije iz wene pećine povratio.Zato se ne zna što se konačno dogodilo sa odvedenim qudima i životiwama. Jedni misle da ovi uživaju u rajskim blago-datima, a drugi da umiru u pa-klenim mukama. Pustolovica je po svemu demon smrti, kome

15Bijela p^ela

tiborca Miloša Mišovića da brine o Momčilu. Mališan se nije imao gdje vratiti jer je selo spaqeno, a seqaci pobi-jeni. Momčilo je postao borac srpske vojske – dijete Šestog puka Drinske Divizije.Došlo je strašno povlačewe preko Albanije. Miloš Mi-šović je u Podgorici kupio za posqedwe pare jedan vjenčić usoqenih ribica nanizanih na prutić i rekao Momčilu: „Sinko, ako oćeš da ostaneš živ, svakog dana ima da jedeš samo jednu ribicu. Zapamti do-bro, samo, samo jednu, ako oćeš da preživiš.”Povlačewe je bilo neopisivo

ragi moj narode bjelo-pčelski, bliži se kraju ova 2014. godina, upam-

ćena, zapisana, okukana i opje-vana kao stota od početka Prvog

D

NAJvEĆI MALI JUNAKMomčilo Gavrić ponovo u vojsci 1928. godine

Momčilo Gavrić na Krfu, 1983. odaje počast stradalim saborcima

15Bijela p^ela

teško. Qudi su umirali od gla-di, studeni i iznemoglosti.I Mišoviću, kršnom Zlati-borcu, ponestalo je snage. Vu-kao je malog Momčila, posr-tao, teturao… Pao je u snijeg. Momčilo je pokušao da ga vuče. „Ne! Produži daqe, Momčilo, ne obaziri se na mene!”, molio je Zlatiborac. Momčilo nije poslušao svoga zaštitnika. To je bio jedini Momčilov ne-posluh od dolaska u slavni puk. Sklupčao se uz svoga dobrotvo-ra u snijegu milujući mu promr-zle ruke. Vapio je nad junakom: „Čika Mišo, hoću da umrem s tobom!” Na taj krik Miloš Mišović skupio je snagu i uspravio se. Posrtali su i ba-uqali desetak kilometara do dračkog pristaništa.Kad su malom Momčilu na Krfu prišili po jednu zvjez-dicu na naramenice, postao naj-mlađi kaplar na svijetu.

Vojvoda Živojin Mišić una-pređuje Momčila Gavrića u čin podnarednika u wegovoj dvanaestoj godini. U ratu je naučio da čita i piše.Srpska vlada je poslala Mom-čila u Englesku na školovawe. Obavio je taj zadatak. Vratio se u Srbiju. Umro je 1993.Pisac na kraju navodi da Sr-bija sama sebi duguje dostojnim spomenikom očuvati ime i dje-lo Momčila Gavrića.

J. S. Prica

svjetskog rata. Naša „Bijela pčela” pomenuće ovom prigo-dom jednog dječaka koji je u svojoj nepunoj osmoj godini postao i ostao najmlađi vojnik svih ar-mija u Prvom svjetskom ratu.Bio je to Momčilo Gavrić! Rođen je u Trbušnici kod Lo-znice, isplod planine Gučevo, kao osmo dijete Alimpija i Jelene Gavrić.Avgusta 1914. u ranu zoru Au-strougarska vojska upala je u Trbušnicu i pobila sve seqa-ne, među wima i Momčilove roditeqe, tri sestre i četiri brata. Momčilo je pobjegao u planinu i na vrhu Gučeva izbio na položaje Šestog artiqerij-skog puka Drinske divizije pr-vog poziva kojom je komandovao major Stevan Tucović.Mališan je pao, obgrlio ko-mandantu čizme i zajecao: „Čiko, sve su mi pobili…” Major je odabrao kršnog Zla-

vo je trik pitanje: šta mislite, ko će bezbednije da preživi milenijume – Snažni dinosa-

urus, jakog repa, dugog tela, oštrih zuba i ponekad krilat, ili majušni in-sekt s biljnim imenom tiski cvet, ne duži od deset centimetara?Kogod je tipovao na snagu, prevario se. Planeta Zemlja je bez dinosauru-sa duže od 50 miliona godina. A mali insekt zvani tiski cvet milenijumima živi, menja se, „cveta“ i ostavlja larve naslednike pre nego što umre.Nastali pre dve stotine miliona godi-na, tiski cvetovi (ako se tako može reći za insekta) danas se mogu vide-ti jedino na južnom toku reke Tise i na Žutoj reci u dalekoj Kini. A zaista fantastični, u svadbenom letu, posta-ju retka prirodna atrakcija sredinom juna svake godine. Oni su najveća evropska vrsta vodenih cvetova koji posle trogodišnjeg života u obliku larve i dvadesetak presvlačenja po-staju sposobni da se razmnože. Tada ih na milione izleće iz vode i započi-nje svadbeni ples, koji će se završiti smrću. O tiskom cvetu veoma nadahnuto govori biolog Jožef Gergelj, jedan od najboljih poznavalaca ovog insekta, iz Sente, jednog od mesta gde se taj fenomen može posmatrati. Od prvog dana, narednih desetak dana, u pred-večerje počinje ljubavnu igru. – Tiski cvet ima zlatnožuto telo, velike crne oči i svilenkasta krila kojima lepr-ša. Kad su spremni, izleću iz vode i za svega nekoliko sati izavršavaju svoju zemaljsku misiju. I kao u nekoj trage-diji, na kraju svadbenog plesa umiru. Najpre umiru mužjaci, a zatim, čim polože jaja, i ženke – govori Gergelj. Iz poštovanja prema “sugrađanima”

O

Reka Tisa Piše: Milena Dražić

16 Bijela p^ela

žitelji Novog Kneževca, kroz koji pro-tiče Tisa, podigli su spomenik tisinim cvetovima, jedinstven u svetu. Tisa je danas jedno od poslednjih utočište prelepog insekta, koji se u donjem toku reke masovno roji. Pre mnogo godina bili su rasprostranje-niji širom Evropi, ali su ih zagađenja reka oterala. Njihov izbor Tise za sta-nište znak je da je reka koliko-toliko očuvane ekološke čistoće, koja se, na žalost, ponekad ljudskom nebrigom opasno remetila. Zato Gergelj kaže da je krupnoliki ti-sin cvet nadživeo dinosauruse, ali da ga čovek dovodi u smrtnu opasnost. Neki nesavesni ljudi dolaze u vreme parenja da ga love jer je odličan ma-mac za ribolov na somove, jer za ki-logram dobiju 50 evra.O tiskom cvetu raščulo se nadaleko po Evropi, tako da sada tokom juna pristižu brojni turisti iz okolnih zema-lja. Organizuju se prateće manifesta-cije i festivali cvetanja Tise, pa je tako tiski cvet dospeo na listu turističkih događanja i destinacija. Poslednjih go-dina se na obalama sa sočnom travom i visokim drvećem okupi i po desetak hiljada posmatrača, ožive i mostovi i plaže. Svi slave neobičan događaj na

čamcima, brodovima ili na kočijama. U Novom Bečeju na manifestaciji Cvetanje Tise posetioci pale na hi-ljade svećica i puštaju ih niz vodu, u uverenju da će ovim ritualom lakše ostvariti svoje ljubavne želje. Zato se Tisa zove i rekom ljubavi. A prizor reke sa svećicama romantičan je i ne-zaboravan. Pre četrdesetak godina dogodilo se da su se insekti posle visokih poplava jedno vreme povukli, kao da su išče-zli. Na sreću, posle nekog perioda, tiski cvet se vratio na obale reke, kao dokaz čistoće vode i pokazatelj eko-loških vrednosti i raznolikosti ovog važnog panonskog vodotoka. Eto, to je Tisa, reka veoma uzbudlji-va, ponekad mirna, ponekad hirovita i nepredvidiva. Izvor joj je u Ukrajini, visoko na Karpatima, u oblasti Buko-vina, gde se sreću i spajaju Bela i Crna Tisa. Dalje teče Panonskom nizijom, kroz Mađarsku, Rumuniju, Slovačku i Srbiju. Posle puta dugog 1358 kilome-tara, pošto u Srbiji pokupi vode Bege-ja, Bodroga, Zlatice, Koroša, Moriša, mnogih rečica i potoka, utopiće se kod Starog Slankamena u Dunav, kao njegova najveća leva pritoka. Na svom dugom putovanju, Tisa je,

17Bijela p^ela

ma u Srbiji upecani su somovi teži od stotinu kilograma, koje je teško i opisati, a kamoli izvaditi iz mreže. Na Tisi je i Carska bara, o kojoj je „Bijela pčela“ pisala u Razglednici o selu Ečki. Legenda koja uzbuđuje sve genera-cije kaže da je Atila Bič Božiji, vođa Huna, najsuroviji vojskovođa u isto-riji, sahranjen sa svojim takođe le-gendarnim blagom, na dnu Tise, na nekom meandru gde se ne bi ništa posumnjalo. Romantičari smatraju da se Tisa pri zalasku sunca zlati od Atilinog blaga. Mnogi su pokušavali

Tokaj je na mapi uživalaca u hrani i piću upisan velikim slovima kao rod-no mesto najbolje vrste gulaša, sve-tom poznatog mađarskog specijalite-ta, i vinogradarskog kraja sa sortama grožda koje prave najbolja vina vrste tokaj. Stare kuće grada, mostovi, še-tališta obalama reke Tise nose pečat velike kulturne istorije.U Čongradu je 1893. godine rođen najveći srpski pesnik i veliki roman-sijer Miloš Crnjanski, u osiromašenoj građanskoj porodici. Tu je bio s rodi-teljima do svoje treće godine, pa o rodnom gradi nije ostavio neka seća-nja. „Ne bojim se smrti, ja sam već to-liko puta umirao. Moja prva smrt bila je moje rođenje“, napisao je. U tom gradiću u Austro-Ugarskoj Monarhiji, bilo je dosta Srba iz Vojvodine.I Segedin, takođe Tisin grad, bio je u 19. veku velika stanica i kulturna i politička kolonija Srba. Danas je to kapija Evrope za sve koji putuju na sever od Srbije i pijaca jeftine hrane za osiromašene građane Srbije. U Srbiji Tisa ulepšava mnoge gradove i palanke kojima prolazi, hrani vodom kanal Dunav-Tisa-Dunav i druge broj-ne kanale za navodnjavanje plodnih polja, a ljude ribama. U njenim voda-

da ga se domognu, ali svi pokušaji su rezultirali jedino – žrtvama tragača. Mnogo je predanja koja hoće da pro-tumače jednu od najvećih svetskih misterija. Jedno od njih je suvo kori-to reke, koja ga je davno napustila, u Severnom Banatu, u bespućima obra-slim šibljem i punim blata. Zoran Malenčić Malenica iz Mokrina traga u široj okolini Mokrina, između reke Zlatice, ili Arange, kako je zovu Rumuni, i atara bliže Čoki, gde je pre mnogo stoleća proticala Tisa, a sada su ostali tragovi isušenog rečnog ko-rita i poveće bare. Malenčić, čiji visak i rašlje nikada ne greše, pretpostavlja da je Atilin grob u okolini Mokrina.– Istraživanja sam temeljio na veri da treba tragati na mestima gde su stara korita Zlatice i Tise, između Banat-skog Monoštora i Čoke, u čijoj je bli-zini nekadašnje korito Tise. Za kišnih godina predeo se napuni vodom, a u samoj blizini je poveća bara – pojaš-njava Malenčić, koji se od 1986. bavi radiestezijom.Atila je, kaže mit, umro od mnogo pića i jakog krvarenja iz nosa, dan po-sle svoje svadbe. Veruje se ipak da je ubijen. Po hunskom običaju, telo mu je spaljeno i, s velikom količinom bla-ga, pepeo je podeljen u tri kovčega – zlatnom, srebrnom i gvozdenom, pa su spušteni u reku.Oko Mokrina ima dosta iskopina, arheolozi su našli 65 mesta na koji-ma su nekada bila naselja. O tome je 1971. pisao arheolog Milorad Girić. Neki arheolozi veruju da ih je mnogo više, čak oko 170 lokaliteta koja treba da se istraže. Čudo je da su se, prema nalazima, ovde još pre 4.000 godina radile us-pešne operacije na mozgu. O tome je govorio prof. dr Srboljub Živanović. Mokrinski arheolog i učitelj Jovan Saser je između dva svetska rata ot-krio sedamdesetak grobova. Našao je i koštanu kutiju sa slikom koja je pri-padala stepskim narodima. U njoj su čuvali lekovite masti. Na slici u kutiji je i veliko brdo, sedam klima sveta i pupak sveta!

spuštajući se niz planinu, brza i bi-stra. Zbog toga je često plaha, plav-na, a kad siđe u Panonsku ravnicu, tamo gde je nekada bilo more, olenji se i uspori. A opasna je i kad nara-ste od bujica i kiša, pa kako Dunav ne može da je primi, ona počinje da se vraća, da teče uzvodno! Tako je u proleće 1879. razorila lepi mađarski grad Segedin. Duž toka Tise, hraniteljke zemlje, nastajali su zanimljivi gradovi. Da-nas ona protiče kroz Tokaj, Solnik, Čongrad, Segedin, Sentu, Bečej, Novi Kneževac…

REPUBLIKA BUGARSKA

Republika BUGARSKA * se nalazi u jugoistočnoj Evropi, na istočnom delu Balkanskog poluostrva i izlazi na Crno more.

(zavrteo: Igor Kolarov)

* Glavni grad Bugarske, Sofija, 13. je po veličini od glavnih gradova Evropske unije.

* Bugarska je članica Nato-a i Evropske unije.

Osnovana 681. godine, Bugarska je jedna od najstarijih zemalja Europe. Njezinim središtem prolazi Stara planina, planinski masiv poznatiji kao Balkan, po kojem je čitava regija dobila ime.

Najveća crkva u Sofiji - aleksandar Nevski

Od 1999. godine Bugarska je podeljena na 28 provincija koje su dobile ime po najvećem gradu u svakoj od tih oblasti.

* Zbog niskog nataliteta i iseljavanja Bugarska je 1975. godine imala veći broj stanovnika nego 2001. godine – za oko 800.000 ljudi.

*U crkvi Sv. Kralja u Sofiji počivaju mošti srpskog kralja Stefana Milutina.

Valuta: bugarski lev = 100 stotinkiVerska pripadnost: pravoslavni 85%, muslimani 13%, Jevreji 0,8%, rimokatolici 0,5%, ostali 0,7%

* Sv.Sava, prvi srpski arhiepiskop i prosvetitelj, umro je i sahranjen u bugarskom gradu Trnovu, u priprati crkve Četrdeset mučenika.

Grafi

čki p

ivob

likov

ao: D

raga

n St

ojko

vić

Površina: 110.910 km2

Broj stanovnika: 7.364.570Glavni grad: Sofija (1.210.100)Službeni jezik: bugarskiDržavno uređenje: višestranačka republika s jednodomnim parlamentomEtnički sastav: Bugari 85,3%, Turci 8,5%, Romi 2,6%, Makedonci 2,5%, Armeni 0,3%, Rusi 0,2%, ostali 0,6%Dužina kopnene granice: 1.808 km

Pančarevo

Iz Bugarske je poznata filozofkinja Julija Kristeva, pisac Elias Canetti, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1981. godine, te Christo Javachev (“Christo”), tvorac mnogih neobičnih skulptura na otvorenom.

* Sedam Rila jezera

* Plovdiv, drugi po veličini grad Bugarske, jedan je od najstarijih evropskih gradova. Smatra se da mu je istorija duža od 8000 godina.

rodopi most blizu plovdiva

Bugarska narodna pesma: Valia Balkanska je bila uključena u Voyager Golden Record koju je NASA poslala u svemir.

Narodna nošnja

Belograd

Veći gradovi: Plovdiv (350.500), Varna (300. 475), Burgas (200.900)

* Najpoznatija bugarska hrana je

jogurt, za kojeg se smatra da onima

koji ga konzumiraju redovito,

osigurava dugovječnost.

Trnovo

Stefka Kostadinova - drži svjetski rekord u skoku u vis - 209 cm

Christo je “obukao” Bundestag u Berlinu

ZDRAVKO ZUPAN

20 Bijela p^ela

ZuZuKO

21Bijela p^ela 21Bijela p^ela

22 Bijela p^ela

23Bijela p^ela 23Bijela p^ela

24 Bijela p^ela

25Bijela p^ela

Morski psi ili ajkule pravi su vladari morskih dubi-na. Ali ne zbog toga što su ogromni nego zato što su vrlo proždrljivi i što su naoružani velikim i kao žilet oštrim zubima. Oni su jedni od rijetkih životi-nja koje čovjek nije uspio da pobijedi ni pripitomi. Zato nije ni čudo što ljudi strahuju od morskih pasa i što ih nazivaju ubojica-ma iz dubina. A da je taj strah oprav-dan, govore mnoga stra-

Pripremio: V. RADOSAVlJeVIć

26 Bijela p^ela

Ovaj ukrasni grm, bogat predivnim cvjetovima bijele, ružičaste, crvene i drugih boja u našim krajevima vrlo često ukrašava balkone, cvjetne vrtove i parkove. Vrlo lako se uzgaja. Treba ga samo zasaditi na svijetlim mjestima i redovito zalijevati.Iako je oleander ponegdje čak i ljekovit, treba znati da je vrlo otrovan i da ga se može samo promatrati i uživati, a ne i da se dodiruje.

OleANDeR

davanja od tih morskih nemani. To se posebno odnosi na topla mora gdje morski psi najviše žive. Ali ponekad se događa da po koji pas ubojica, u potrazi za hranom, zaluta i u pitomija mora kao što je Jadran. Naravno, nitko ne zna kada će se i gdje pojaviti morska psina i zato se ne može kao na kopnu napisati: Pazi oštar pas! Umjesto toga često se na plažama mogu vi-djeti mreže ili ograniče-nja koja ne dozvoljavaju plivačima plivanje preda-leko od obale.Morskih pasa ima mnogo vrsta ali nisu svi opasni za ljude. Među najpoznatije proždrljivce spadaju veli-

ka morska psina, čekićar, modrulj i morski tigar. Kod nas u Jadranu žive manje opasne proždrljive vrste kao što su mako, kučina, trupan i mlat.Najveći među morskim psima, ujedno i najveća ribe, jeste rinodon, koji može doseći dužinu i do 20 metara. On ima usta naprijed, a ne dolje kao ostali morski psi. Naj-proždrljiviji morski psi su tzv. tigrovi, koji love sve odreda – i ptice i tuljane i kornjače, pa i ljude, i to ne samo kad su gladni nego i iz navike. Pa ipak za ljude je naj-opasnija velika morska

UBOJICe IZ DUBINA

psina koja je uvijek glad-na i koja u potrazi za hra-nom juri i po više sto-tina kilometara. Dodu-še, morske psine najviše vole tune i morske sisare, ali ako ništa od toga ne nađu, dobri su im i ljudi. Ako se zna da ovaj morski pas može dostići dužinu i do 15 metara i da su mu zubi dugi i do 50 centi-metara, onda je jasno da se s tim morskim nemani-ma ne isplati boriti.A to što milijun morskih pasa godišnje završi na ljudskoj trpezi, ne znači da je čovjek jači od mor-skog psa – nego ga je ulo-vio oružjem i oruđem.

TA DIVNA STVOReNJA

ZANIMlJIVOSTI

27Bijela p^ela

Ajam cemani je jed-na vrsta kokoši koja živi samo na Javi. Posebna je po toma što je potpuno crna od glave do pete, kao i od perja do kosti. Javanci vjeruju da ova kokoš do-nosi sreću pa je prodaju vrlo skupo, čak i po dva-naest hiljada kuna po ko-madu.

Dupini, delfini ili pli-skavice spadaju među pametnije životinje koje mogu da se poduče mno-gim vještinama. Tako su ove godine na Jadran doš-li američki vojnici sa šest uvježbanih dupina koji će im pomoći u traženju mina u vodama oko Du-brovnika. Naravno, njima će pomoći i naši ronioci koji će im otkriti sumnjiva područja oko Dubrovnika i Lokruma.

Uvijek je velika bilai imala krilaal' ne voli da letini zimi ni ljeti.Najradije po livadi šećei nikad ne slijećena stabla i drveće.Ova lijepa i velika pticaima poduge i jake nogei bolja je trkačicanego ptice mnoge.

VeSelA DROPlJA

Okapi je srodnik žirafe, a živi u gostim afričkim prašumama i pronađen je tek 1901. godine. Od svoje rođake žirafe razli-kuje se po tome što ima mnogo kraći vrat i što je tamnosmeđe boje, a noge i stegna išarana su bijelim prugama što mu pomaže da se bolje sakrije u pra-šumi i bude manje primje-tan.

Jaglac je jedan od prvih vjesnika proljeća, što znači da među prvim procvjeta na početku proljeća. Tako je to bilo oduvijek. Ali posljednjih godina jeglac je u mnogim krajevima više bio vjesnik zime nego proljeća, a ove godine čak i vjenik jeseni jer je prvi procvjetao već u mjesecu septembru.

28 Bijela p^ela

ŽIVORAD SIMIĆ, KONZUL KAD SAM BIO MALI

Rođen je 4. Jula 1950. godine u Gnjilanu, Kosovo i Metohija. Živio je u selu Građenik kraj Kosovske Kamenice.Sa roditeljima Marom i Arito-nom preselio se u okolinu Vra-nja, na jugu Srbije, gde je otac bio raspoređen kao milicioner. U Vranju je završio gimnaziju ,,Borisav Stanković“ 1969. i, zatim u Beogradu 1974. godine Fakultet političkih nauka, smer međunarodni odnosi.Zaposlen je u Ministarstvu spoljnih poslova i službovao je u ambasadama Jugoslavije odnosno Srbije u Ankari (Tur-ska), Tirani (Albanija), Podgori-ci (Crna Gora) i kao generalni konzul u Vukovaru od 2010. godine.Autor je studije ,,Kipar, ujedi-njenje ili podela“ objavljene 2001. godine. Govori engleski, ruski i turski jezik.Sa suprugom Jadrankom, pro-fesorkom turskog jezika, ima kćerke Radmilu i Jelenu. Živi u Beogradu.

oduvek sam ZNao šta želim

nisu bili u mogućnosti da prehrane decu, mene i mlađe sestre Radmi-lu i Brankicu, već na na činjenicu da otac od plate milicionera nije mogao da nam priušti kvalitetne igračke niti odlazak na more. A Jadransko more sam prvi put video sa šesnaest godina. Naravno, bolno se pamti to što roditelji nisu mogli da nam „obezbede” igračke kakve mnoga današnja deca imaju, a meni su nedostajali: harmonika, bicikl, kožna fudbalska lopta i mnogo šta drugog, a sestrama lutke. Roditelji su nam stalno obećavali da će nam

kupiti željene igračke i, najčešće, nisu to ispunjavali. Dečje igre u to vreme bile su sa loptom „krpenja-čom” i klikerima, sa drugarima koji su bili sličnog materijalnog stanja.

porodici nisam stigao da te priče o nevaljalom dečaku zabeležim, za čim i danas žalim.Kada sam kazao siromašno detinj-stvo – nisam mislio da moji roditelji

Pišući ovo priznajem da mi nije lako. Dosta kasno u životu postalo mi je poznato da se književni-ci, novinari i diplomate najviše plaše praznog, belog papira pre beleženja onog što je neophodno. Ali, šta je tu je – mora se ispuniti zadatak za „Bijelu pčelu”.Priznajem da se svog siromašnog detinjstva veoma rado sećam a o tome sam pričao svojim ćerkama kad su bile male, dakle poučne i autobiografske pričice o sebi kao o nevaljalom dečaku. Nošen tadašnjim obavezama na poslu i

oduvek sam ZNao šta želim

29Bijela p^ela

Sećam se i još jedne „povrede (mojih) dečjih prava” – kako se to danas smatra – kada sam od oca dobio „dobre” batine milici-onerskim kaišem jer sam otišao da igram fudbal sa drugarima na poljani umesto da zalivam našu bašticu pored Južne Morave, kako mi je on rekao da učinim.Pamtim i da su nas nastavnici vo-dili na sletove i pošumljavanja go-leti. Sletovi su se održavali svakog proleća pre rođendana tadašnjeg predsednika Josipa Broza Tita – po lokalnim stadionima u unutrašnjo-sti, a centralna proslava bila je na njegov rođendan (25. maj). Kao đaci bili smo članovi orga-nizacije „Mladi gorani” koja se bavila veoma značajnim poslom: pošumljavanjem obližnjih brda – goleti – što bi se danas smatralo ekološkom aktivnošću.

me je učio prethodni učitelj. Ne znam da li zbog tog šamara ili sam bio nadaren, brzo sam savladao sva slova azbuke i već u trećem razredu opet promenio školu preselivši se u selo Ristovac, takođe kod Vranja, gde sam naučio i abecedu, kako je u to vreme bila praksa.Za treći i četvrti razred osnovne škole u Ristovcu vežu me mnoga ozbiljna dečačka sećanja. Pre svega na izvrsnog učitelja Srboljuba Mi-lića, sa kojim sam bio u kontaktu do kraja njegovog života. Učitelj Srboljub me je – dajući mi da čitam tadašnje dnevne novine „Borba” – „zarazio” za ovo čime sam se kasnije bavio na studijama i u po-slu. Tih godina sam prvi put video magnetofon i bio sniman kako go-vorim o tadašnjim političkim doga-đajima na radio-stanici Omladinske radne akcije u Davidovcu. Tu je

Interesantne su mi bile zabave po seoskim domovima kulture na jugu Srbije koje su, osim igre

bilo naselje akcijaša koji su gradili autoput „Bratstvo i jedinstvo” kroz tadašnju veliku Jugoslaviju, što bi se reklo „od Vardara do Triglava”. Čini mi se da sam još tada odlučio šta ću studirati i čime se baviti.Dalje školovanje od 5. do 8. razre-da nastavio sam u Osnovnoj školi „Dragomir Trajković” u Žbevcu, do koje sam sa drugarima išao peške kroz polja, oko tri kilome-tra svakodnevno. Iz tog perioda ostala su mi u sećanju vraćanja iz škole koja su trajala mnogo duže nego jutarnji odlasci jer bismo znali da „skrenemo” s puta i zai-gramo se fudbala već pomenutom krpenjačom.

i muzike, uključivale i kvizove znanja, tj. poznavanja događaja iz Narodnooslobodilačkog rata.Kao što sam već rekao, ostala mi je neostvarena želja da se bavim muzikom a za to je bio odgovoran otac koji nije mogao da mi kupi željenu harmoniku.Dok sećanja naviru, umalo da zaboravim – bio sam odličan đak. Moje ćerke Radmila i Jelena se da-nas šale na moj račun govoreći da je to zbog činjenice da mi je otac bio milicioner.U trinaestoj godini osvojio sam treću nagradu za dečju pesmu na literarnom konkursu tadašnjeg časopisa za decu „ZMAJ” iz Novog Sada. Ostaje još samo sledeće: ćerka Jelena podarila nas je pre-lepom unučicom Katarinom kojoj jedva čekam da se pridružim po završetku dužnosti u Vukovaru.

Pišući ovo, naprežem se da se pri-setim prvog značajnijeg događaja iz najranijeg detinjstva. kako bih ga opisao. Odluka je pala na događaj u vezi sa slovom „A” na samom početku školovanja. U prvi razred osnovne škole u selu Peobraženje, kod Vranja, krenuo sa 1957. godine kod učitelja Mirka koji je, kasnije sam razabrao, više voleo čašicu nego da nas ,,neznalice“ uči azbuci i abecedi. To da nisam znao, shvatio sam na brutalan način kada je otac premešten u drugo selo (Trebešinje) gde me je učitelj Aca ošamario jer nisam znao slovo „A”. Od daljih problema spasili su me roditelji koji su mu objasnili kako

Milena je sjajna slika-rica i pjesni-k i w a k o j a pripa-da kor-

pusu srpske kulture. Majka Danica bila je ugledna poža-revačka učiteqica i pijani-stica, čiji su korijeni u lozi Karađorđevića, a otac joj je cijeweni talijanski kompo-zitor, muzikolog i pjesnik Bruno Barili. Vaqa napome-nuti da su i djed i stric bili ugledni slikari. Odrasta samo s majkom u ple-menitom i kreativnom am-bijentu kojeg stvara majčin široki i stvaralački duh. Milena je wežno dijete s vrlo izraženom kreativno-šću. S pet godina nacrtala je „Damu sa naočarima“ i od tog časa slikarstvo je weno trajno opredjeqewe i sudbi-na. Majka je upisuje u umjet-ničku školu u Beogradu, da bi već 1926. godine nastavila školovawe u Minhenu. Nakon dvije godine napušta Minhen i školovawe, odlazi u Španiju i od tada stalno putuje. Boravi u Londonu, Parizu, Italiji. U Ameriku se seli 1939. godine. Radi i boravi u Wujorku gdje i umi-re 1945. godine od posqedica pada s kowa.

Piše: Borislav Božić, prof.

MILENA PAVLOVIĆ BARILI, 1909.-1945.

SRPSKISlIKARI

30 Bijela p^ela

PETAR DOBROVIĆ1890.-1942.

Slikarstvo Milene Pavlović Barili ima nekoliko značajnih odrednica, ali glavna je svakako nadreali-zam. Bila je izvrstan portretista i rado je slikala portrete ro-diteqa, a često i svoj lik. Weno slikarstvo razvija se u nekoliko faza kojima je zajed-ničko alegorijsko-simboličko ozračje. Potez joj je wežan, nanos boje prozračan. Česti su joj motivi likovi žena – Venera

s prozračnim velom ili šalom kao simbolom elegancije i ženstvenosti. Pored slikarstva bavila se modom, kreirawem i dizajnom. Izlagala je u Parizu, Londonu, Firenci i mnogim drugim evropskim gradovima s poznatim slikarima toga doba. Pi-sala je i objavqivala pjesme na talijanskom i francuskom. Bila je svestrana umjet-nica, veliki kreativac i sawar. Osjećala je ži-vot kao umjetnost. Svo-je je snove pretvorila u slike, a slike živjela u vlastitom životu. Pokopana je zajedno s majkom Danicom i ocem Brunom na rimskom gro-bqu. Grad Požarevac je u rodnoj joj kući ure-dio galeriju s wenom ostavštinom i tako se odužio velikoj ženi, velikoj umjetnici.

Kompozicija, 1938.

Autoportret sa strelcem, 1937.

31Bijela p^ela

1. Najmlađa srpska kraljica bila je...a) Ana Dandolob) Simonida Paleologc) Marija Paleolog

2. U njemu se oglasio prvi klavir u Srbiji, pojavio se prvi fijaker, stigao je i prvi metalni stilski krevet sa dušekom i prvi zasta-kljeni prozor. O kom gradu je reč?a) Kragujevacb) Nišc) Šabac

3. Katarina Popović – Midžina do danas je ostala poznata kao... a) autorka prvog kuvara na srp-

skom jezikub) krojačica prvog korseta u Sr-

bijic) prva modistkinja u Srbiji

4. Koji grad u Srbiji je znan po proizvodnji i reciklaži stakla, konditorskim proizvodima i tekstilu?a) Paraćinb) Kragujevacc) Niš

5. Koji je od navedenih političara u Hrvatskom Saboru ugledni lingvista i jedan od inicijatora za

KVIZ

Koliko znamo o nama? - broj 4

Pripremio UROŠ PETROVIĆ

osnivanje Tesla štedne banke.a) Milorad Pupovacb) Željko Jovanovićc) Vojislav Stanimirović

6. Svi su „pozajmiljivali“ glas cr-tanim junacima, ali samo jedan glumac je prvi pozajmio glas čuvenom Dušku Dugoušku?a) Nikola Simićb) Đuza Stojiljkovićc) Mića Tatić

7. Prvi put posle gotovo tri dece-nije Srbija je ove godine imala svog predstavnika u programu venecijanske Mostre. Film je osvojio glavnu nagradu - Na-gradu publike, koja se dode-ljuje za najbolji film prikazan u selekciji "Nedelja međuna-rodne filmske kritike". O kom filmu je reč?a) „Montevideo, vidimo se“ Dra-

gana Bjelogrlićab) „Mali Budo“ Danila Bećkovićac) „Ničije dete“ Vuka Ršumovića

8. Sprema se od rolovanog go-veđeg ili svinjskog mesa pu-njenog kajmakom. Ime nosi po čuvenom srpskom voždu a poznat je i po šaljivom nazivu „Devojački san“. O kom srp-skom specijalitetu je reč?

9. ZAGONETNA LIČNOSTOpisivali su ga kao nekoga ko uopšte nije čitao knjige. Ipak, za-služan je za otvaranje prve knji-žare u Beogradu (ona je danas na adresi – Knez Mihailova 12 i ima status spomenika kulture). Potvr-dio se i kao najveći izdavač i knji-žar na Balkanu. Kažu da je želeo da postane senator. Jugoslovenska vlada unajmljivala je njegov auto-mobil koji je bio najluksuzniji u Srbiji. O kome je reč?

10. ASOCIJACIJANekada je svaki đak prvog ra-zreda osnovne škole dobijao je tu „titulu“. Uz nju je išla i unifor-ma: plava kapa s crvenom peto-krakom, bela košulja s crvenom maramom i plavi šorc ili suknji-ca. Po toj đačkoj „tituli“ zovu se, posle Beogradske arene najveća sportska dvorana u prestonici i jedan od centralnih parkova u Beogradu. To ime nosi i poznata fabrika slatkiša u Vojvodini.Ime jednog gradskog naselja, izletišta, lečilišta i jezera na se-veru Vojvodine. Poznat je i kao park prirode. U njemu raste više od 270 vrsta drveća i žbunja od kojih su mnoge retke i egzotične vrste, poput libanskog kedra i džinovske, sekvoje ili ariša. Od domaćih vrsta izdvajaju se sto-letni hrastovi. Posetioci mogu da vide više od 65 vrsta životi-nja: brojne ptice, nekoliko vrsta majmuna, krupne sisare, ali i egzotične životinje poput zmija i tarantula. Taj zoo vrt poseti preko 160.000 ljudi.Bio je rimski gladijator i vođa ustanka robova koji se desio između 73. i 71. godine pre n. e. i bio poslednji u nizu neuspelih i međusobno nepovezanih usta-naka koje su dizali robovi protiv Rimske republike. Njegovim imenom zovu se fudbalski i hokejaški klub tog najsevernijeg grada Vojvodine.

Zakuvao i zamesio Igor Kolarov

NAJBRŽE SRPSKE PRIČE ZA DECU

JESEN STIGLAVlada Batinić (1958):

Jesen stigla.Momci se žene. Udaju se cure. Svud pesma i cika. Nek im bude, mada ne razumem šta se u tom skriva.I ja volim jesen, i bakin čuveni pekmez od šljiva, ali da se zbog toga ženim – ne dolazi u obzir!

SMS PORUKA MESECAPoznavati druge

je mudrost; poznavati sebe je vrhunska mudrost.(poruku poslao: Lao Ce)

75% divljih ptica ugine pre nego što napuni 6 meseci.

”Simpsonovi” su jedan od najpopularnijih i najdugotrajnijih crtanih serijala svih vremena. Godine 2007. pojavio se i istoimeni film. Pošto Simpsonovi u serijalu i filmu žive u Springfildu, premijera je održana upravo tamo. Ali... kako u Sjedinjenim Državama postoji 16 gradova tog imena, producenti su osmislili konkurs na kome je za mesto premijere pobedio Springfild u Vermontu.

ENCIKLOPEDIJA

Antarktik je jedini kontinent na kome nema gmizavaca.

Popaprio i posolio: Dragan StOJKOvIć

Učiteljica je na času pitala učenike o tome kako zamišljaju svoj život u budućnosti. Upitala je i Pericu:-Hajde sad ti, Perice. Šta ćeš biti kad porasteš?-Zna se, učiteljice. Biću – Pera!

HOROSKOP ZA DEČAKE KOJI PECAJU TEGLEUvek pronađete slatkiše koje sakriju od vas. Ipak, pričuvajte se jedne tegle sa slatkim od smokava. Neko vam je postavio zamku. Ljubav – Ljubav nije kutija keksa. Nije ni vuneni džemper. Ni točak traktora. Ne. Ljubav je... ups, vaš horoskop se upravo završio!

HOROSKOP ZA DEVOJČICE KOJE ZNAJU ČEMU SLUŽE KRAVEDevojčicama će cvetati ruže, ali samo onima koji se bave baštovanstvom. Tetke i ujne očekuju veliki problemi. Ha! Verovatno im dolazite u posetu. Zdravlje – Jahaćete kravu, i ta krava će štucati. A vi nećete. To znači da ste zdravi.

prve moderne olimpijske igre održane su 1896. godine u atini (Grčka). Imale su 43 discipline u 9 sportova, i na njima su učestvovali samo muškarci. Na ovim prvim modernim Igrama, takmičari nisu dobijali medalje. prvi olimpijski sportovi su bili: atletika, biciklizam, mačevanje, gimnastika, streljaštvo, plivanje, tenis, dizanje tegova i hrvanje.

Antarktik je jedini kontinent na kome nema gmizavaca.

Najmanji i najplići okean na svetu je Severni ledeni okean.

Jednu od najpopularnijih grupa sa ovih prostora, „Bijelo Dugme“, osnovao je Goran Bregović 1974. godine. Pored velikog broja hitova, grupi se pripisuje i jedan od najvećih koncerata u istoriji domaće rok muzike – kod Hajdučke česme u Topčideru (Beograd), kada se okupilo više od 100.000 ljudi (1977.g.). Inače, omot njihovog prvog albuma proglašen je za jedan od 500 najboljih omota u istoriji.

Delfini spavaju s jednim otvorenim okom.

Sova je jedina ptica koja može da vidi plavu boju.

34 Bijela p^ela

eca koja su se naš-la na Sajmu knjiga u Beogradu ove

godine imala su sreće. Po-sle dugog niza godina, drugi put uzastopce, bilo je mnoštvo književnih programa za njih. Sedam dana, u okviru „Beskrajne priče“, kako smo ih nazva-li, odvijali su se oni po dva puta dnevno u Dečjem paviljonu, koji su učenici Škole za dizajn ukrasili svojim radovima. Tako je, u mirnom kutku Sajma, po-štovani dečji svet mogao da uživa u književnosti.Prvog dana bilo je, narav-no, i najviše gužve. Mnogi su sedeli na podu ne bi li videli i čuli Ršuma, ali i njegove mlađe kolege: Zoricu Bajin Đukanović, Branka Stevanovića i Rajka Lukača. Posle su ih smenili putopisci, Milutin Đurič-ković, Laza Lazić, Božidar Pešev i Gordana Maletić, jer šta je lepše nego pu-tovati? Ali lepo je i slušati šta se kome na putovanju dogodilo i kako se putnik vratio kući bolji nego što

Dje bio kad je pošao.Radionica bajki Zorice Ku-burović donela je prisutnoj deci mnoga iznenađenja. Dok su se upuštali u izma-štavanje jedne nove bajke, decu je, na opšte zado-voljstvo, ova osvedočena majstorica pripovedanja vodila kroz daleke i zatrav-ljene stazice fantastične priče. Ništa manje bili su zado-voljni i oni koji su prati-li dogodovštine Dejana Aleksića, Popa D. Đurđeva i Igora Kolarova i njihovih svagda neobičnih junaka. Toj su se grupi posle pri-družili i Rastislav Durman i Uroš Petrović – prvi sa neočekivanim, kobajagi horor pričama, a drugi sa mozgalicama za koje su oni najdomišljatiji dobili famozne loptice.I koleginice – pričalice, dve Vesne, Gajović i Aleksić, i po jedna Jasminka Petro-vić, Lidija Nikolić i Gordana

Timotijević oduševile su svojim pričama o životi-njama i prirodi, a decu je dočekao i stari znanac, Slobodan Stanišić, sa svo-jim omiljenim pesmama o školi i zaljubljivanju. Izne-nađenje za većinu priredio je Božidar Mandić, šumski i pozorišni čovek, koji je svoju malu predstavu o povratku prirodi izveo s mnogo duha i šarma. Stariji su slušali od Raše Popova, žive enciklopedije i osvedočenog usmenog pripovedača, o nedaća-ma naše Isidore Sekulić, a prijatnu lirsku poeziju od odličnog pisca i recitato-ra Dragomira Ćulaf ića. I pisac i bibliotekar Miloje Radović umeo je da zain-teresuje i zasmeje decu svojim kratkim pričama sa neočekivanim obrtima i zagonetkama.I tu iznenađenjima nije bio kraj. Pisac, reditelj i humorista Vladimir Andrić

govorio je o nesnimlje-noj seriji „Hajduci“, prema knjizi Branislava Nušića, i uputio decu u tajne radio-nice scenariste. Najzad, predstavila su se i deca iz Bavaništa sa svojim radovima o pojmovima kao što su ćirilica i sveti-nja. Njima su na sličan na-čin uzvratili poklone pisci Ljiljana Dugalić i Božidar Pešev. „Oproštajni valcer“ bilo je ime poslednjeg programa u kome je učestvovalo više pesnika za decu. Umesto muzike valcera, svi koji su se tu zatekli dobili su kolače i tako su se sedmo-dnevni programi završili ne može biti bolje. U očekivanju sledećeg Saj-ma knjiga pisci pišu i smi-šljaju nove zanimljivosti za decu a ona će, nadamo se i tada dobiti priliku da se vide sa ovim ljudima, koji ih vole i misle na njih.

Gordana Maletić

35Bijela p^ela 35

vijetu se ne može ugoditi, kaže na-rodna izreka, ali

iskrena dječja srca željela bi svima udovoljiti. Dva-desetero učenika od prvog do trećeg razreda dodatne nastave srpskog jezika i kulture iz Vrginmosta po-kušali su odgovoriti na pi-tanja da li je moguće svima udovoljiti, kako procijeniti kome treba i koliko pomo-ći, da li u tom pomaganju na kraju možemo izgubiti sebe. – Mnogo se treba truditi, svakim danom biti dobar. Jer dobro se dobrim vraća. Moramo biti dobri prema roditeljima, bakama i dje-dovima, prijateljima. Pre-ma životinjama i prirodi. U školi, na ulici, nabraja Manuela.– Ali nemoguće je svima ugoditi. Važno je da po-štujemo različita mišljenja, da nikoga ne uvrijedimo i da ne napravimo neku štetu. Čak ni onima koji nas ne vole, dodaje Ana. Ali kako danas prepoznati opasnost, nelagodu koja dolazi i kako se zaštiti?

S– U tome nam pomažu lek-cije koje se uče u školi, kod kuće: ne prilazite i ne uzi-majte ništa od nepoznatih ljudi, podsjeća Helena. – Moramo slušati savjete mame i tate, učiteljice, ljudi koji nam žele dobro kako bismo izbjegli ljude koji kradu, lažu. Mada nije svaka laž jednaka. Postoje one male sitne laži koje ne mogu puno naškoditi, a postoje i okrutne laži, kaže Dario. – Ni jedna laž nije dobra. Nisu dobri ni neugodni i ne-gativni ljudi. Ima ih i među vršnjacima. Ne volim pijan-ce i ljude koji viču, ističe Lana iz trećeg raz reda.U svijetu punom zamki djeca moraju biti oprezna. U svemu tome važno im je vjerovati u sebe. – Vjerovanje u sebe donosi uspjeh, pamet. Mame su nas pametne rodile, ali ta se pamet pokvari ako se ne koristi. Vjera u sebe gradi se učenjem, govori

Lana iz drugog razreda. – Vjerovanje u sebe zove se samopuzdanje. A po-nekad nam na tom putu pomognu i naši idoli. Moj je idol moja mama jer je lijepa i pametna, uvijek onakva baš kakva treba da bude, tvrdi Marina. Među trenutnim idolima i uzorima ove male grupe mališana iz Vrginmosta još su lica sa TV ekrana i mu-zičke scene: Lepa Brena, Neda Ukraden, Severina, Rozga, Justin Bieber… ali prevladavaju mame i tate, pa čak i prijatelji iz razre-da. Vjera u sebe važna je na svakom koraku, pa i u ško-li. Da li više vjerujemo u sebe ili onome kraj nas? – Recimo, pri pisanju tek-stova najvažnije je vjerova-ti u sebe kako bi nadvladali tremu i bili sigurni u svoje znanje. Mada postoje tre-nuci kada nismo sigurni da

li je naš odgovor točan, pa zavirimo u tuđi rad. Pre-pisani odgovor nije moje znanje i rezultat, i ono nije ostalo u mojoj glavi, kaže Paula. – Znanje treba slobodno pokazati. Ne trebamo se stidjeti. Jer i ako griješimo, u školi smo da naučimo, daje savjet Vesna. Ali kako poslušati svoj glas, nadvla-dati tremu i ne pogledati u tuđi papir. – Moramo pročitati pitanje i dobro razmisliti. Najlakše je prepisati. Ali šta ako kod našeg prijatelja nije točno. Kada ne znamo, moramo da zastanemo, preskočimo to pitanje, odgovaramo dalje, a zatim vratiti se na to pitanje, dobro razmisliti i bez straha odgovoriti. Isplati se vjerovati u sebe jer uvijek kada vjerujem u sebe, dobro se završi, svjedoči Željka.

Paulina Arbutina

36 Bijela p^ela

ulturna i duhov-na manifestacija „Brankovi dani u

Vukovaru“, 8. po redu, odr-žana je i ove godine kra-jem septembra meseca na Dobroj vodi u Vukovaru. Učest vovala su mnoga deca iz škola u Vukovaru koja nastavu slušaju na srpskom jeziku i ćirilič-nom pismu, kao i učenici iz OŠ Bijelo Brdo iz Bijelog Brda. Učenici iz OŠ Bijelo Brdo na Dobru vodu stigli su u pratnji svojih učitelja i pro-fesora koji rade sa njima. Taj dan nastava je odrađe-na kao „integrisani dan“. To nije prvi put da učenici iz ove škole odrađuju svoje terenske nastave, integri-sane dane na Dobroj vodi i u Vukovaru. Takvim radom i druženjem, boravkom na svežem vazduhu u prelepoj

ako je tek nedav-no krenula u osmi razred Osnovne

škole „Dragutin Tadija-nović“, već sada se teš-ko može zamisliti neka kulturna manifestacija u Vukovaru da na klavi-ru ne nastupi Mina Guja Ždinjak. Osim toga, ona je i učenik šestog razreda osnovne muzičke škole, a klavir, kako kaže, pred-stavlja u isto vreme njen hobi i veliku ljubav.Kada je imala sedam go-dina, na televiziji je prvi put videla koncert klasič-ne muzike, a pijanista je

K

I

prirodi veoma su zadovolj-ni i učenici i učitelji. I ove godine učenici iz Bijelog Brda bili su veoma aktivni. Veoma uspešno i zapaženo, predstavili su se pesmom, plesom, recitaci-jom i kraćim igrokazom. Svi su posetili sveti hram

svirao „Za Elizu“ od Be-tovena. Zvuk klavira ju je potpuno očarao pa je tada poželela da i ona nauči da svira. Vrlo brzo nakon toga upisala je muzičku školu i krenula na prve časove. Najveća podrška su joj mama i baka sa ko-jima živi i koje uživaju da je slušaju svaki dan kako svira.U muzičkoj školi sv ira klasiku koju obožava, a trenutno najviše voli Šo-

gde ih je pozdravio paroh, otac Jovan i poklonio im brojanice i male ikonice. Kasnije su nastavili rad i druženje sa ostalim vršnja-cima. Povratak je usledio posle 14 časova. Olivera Rupar, učenica 1. razreda, rekla je: Ovde

penove klavirske kompo-zicije. Kod kuće ipak više voli da se opušta uz svi-ranje muzike popularnih izvođača kao što su Sting, Koldplej ili pesme koje svira svetski poznati duet na violončelima 2Cellos, čija je velika obožavatelj-ka. Cela soba izlepljena je posterima ove dvojice umetnika, a zbog njih je mama morala da je vodi na koncerte čak u Novi Sad i Varaždin. Sviranje

je baš lepo i zanimljivo. Današnji dan nam je bio super. Ponela sam vode sa izvora. Inea Dmitrović, učenica 4. razreda, voli terenske na-stave u prirodi. Malo uči-mo, malo se zabavljamo, igramo, malo se sladimo, i to sve u prirodi. Sigurno ćemo i nagodinu doći. Sanja Čalošević iz 4. razre-da se uvek lepo provede na Dobroj vodi kada su „Brankovi dani“. Ima puno dece, družimo se sa nji-ma, trčimo po brežuljku, šumici. Uvek se skupimo kod spomen-ploče Branku Radičeviću. Zamišljam da i ja pišem pesme kao i on nekada.

Goradana Pavić

37Bijela p^ela 37

vaj jesenji ras -pust je do sada bio naaaajlepši od

svih. Bio sam sa mamom i tatom u poseti rodbini u Engleskoj, u gradu Corby-ju. Tamo imamo i prijatelje u društvu “Sveti Ilija” i mi-slili smo da ćemo ih pose-titi jedan dan, ali su i oni kao i mi, imali raspust tako da ćemo ići ponovo (jupiii) i tada ćemo ih obavezno posetiti i upoznati. Moj ro-đak Luka, kod koga sam bio nekoliko dana, ide u srpsku školu, pa sam mislio sa njim da idem na jedan čas da vidim kako i šta oni rade na časovima srpskog a i da im ispričam pustolovine sa našom učiteljicom Nadom. Sve je bilo novo i lepo za mene, od aerodroma, avio-na pa svega ostalog. Najbo-lje mi je bilo za noć veštica, jer smo išli u šetnju kroz

O

šumu, ceo krug. U šumi su nam postavili zamke i plašile su nas mumije, maskirani vojnici, zombiji i vampiri… Išli smo pored groblja, jurili su nas motor-nim testerama (bez lanca, naravno :)) i svašta nešto”, uzbuđeno nam piše naš drugar Zoki, Zoran Ore-ščanin, desetogodišnjak

iz Kopra, koji je evo, ove godine imao priliku da prvi put poseti Englesku ali i prvi put leti avionom. I već se raduje sledećem odlasku i ponovnom dru-ženju sa devetogodišnjim Lukom, koji je inače rođen u Engleskoj. Dok Zoran već četvrtu go-dinu održava svoje znanje

maternjeg jezika u školici srpskog kod učiteljice Nade Čupković,a u okviru AKUD Kolo iz Kopra, Luka isto-vremeno pohađa nastavu srpskog jezika u Corby-ju. Ali to nije jedina tačka koja ih povezuje. Zoki i Luka su izgradili pravo prijateljstvo i skovali planove za nove akcije u kojima će njih dvo-jica biti glavni junaci.Druženje će obojici dečaka ostati u lepom sećanju i nadi da će se uskoro po-novo sresti kako bi, kako kaže Zoki u svom pismu: “ovaj jednostavno jedin-stven i nezaboravan doga-đaj” ispunili novim avantu-rama, pričama i još lepšim uspomenama.

Nada Čupković

dve različite vrste muzike za nju predstavlja put u dva potpuno različita sve-ta koje joj pruža omiljeni instrument.– Klavir je jedan prekra-san instrument koji pro-izvodi divan zvuk. Kroz te zvukove mogu da iska-žem svoje emocije prema muzici koju sviram. Kao što pesnik svoje osećaje iskaže kroz stihove, tako i ja svoje pokazujem kroz klavir. Ako mi se dogodi nešto loše u toku dana ili nešto lepo, ja to uvek opišem sviranjem. To je moja ljubav i moj cilj u

životu. Neko će se mož-da baviti sportom ili biti doktor, a ja baš želim da sviram klavir, jer me ni-šta ne ispunjava više od toga, odlučna je ova mla-da umetnica.U muzičkoj školi uporedo svira klavir, ide na hor i solfeđo, odnosno mu-zičku teoriju. Odlična je učenica, sve petice, kako u muzičkoj tako i u redov-noj školi. Za vežbanje iz-dvoji po dva sata dnevno, a svaki slobodan trenu-tak iskoristi i za sviranje kod kuće. Šest godina je svirala na sintisajzeru i

čekala da dobije svoj prvi klavir, što se i desilo za rođendan početkom ove godine.Ljubav prema klaviru još uvek je ne popušta pa je Mina sigurna da će sledeće godine u srednju muzičku školu, jer sviranjem na cr-no-belim dirkama želi da se bavi profesionalno. Da li je u budućnosti čekaju velike koncertne dvorane na kojima će nastupati, to još uvek ne zna, ali je sa-svim sigurna da će klavir i dalje biti njena najveća ljubav.

N.M.

Ana Bradaš, Knin

tawa Knez, Srb

Aleksandra Dorić, Bolman

tawa Bijelić, Vojnić Nikola Jovanović, trpiwa Iva Balaban, Jagodwak Jovana Milić, Žegar

38 Bijela p^ela

Žuta pjesmažuto je sunce na nebušto nas grije.žut je i mjeseckoji nam se noću smije.žuta su i žitna poljašto nas kruhom hrane.žuta je i košuljamajstora Rade.žuta je i lijašto noću kokoši krade.žuta je i haljina mojebarbike are.žuto, žuto… najljepše je!

Bojana Novaković, 4. razr., Trpinja

Radost koju ću pamtitiKad je nastavnica srpskog jezika ušla u razred i rekla da danas ima lep, ali težak zadatak, svi smo se zapitali: “Šta bi to moglo biti lepo. ali teško“Čim smo saznali da nas „Bijela Pčela“ poziva u goste za dvadeseti rođendan, u razredu je zavladalo oduševqewe i radost. Ubrzo je oduševqewe preraslo u razočarewe kad je nastavnica rekla:“Ali mogu da idu samo dva učenika!“„Daj Bože da to budem ja!“ – Verujem da su to, kao i ja, svi pomislili. Nastav-nica je rekla da razmislimo pa ćemo sutra iz našeg razreda izabrati jednog učenika.Jedva sam čekala čas srpskog i izbor. Uz pomoć nastavnice smislili smo “propozicije“. Učenik treba da bude ne samo pretplatnik nego i suradnik. Tome sam se obradovala jer su mi u „Bijeloj pčeli“ objavqeni i likovni i literarni radovi. Šta vredi! Bilo nas je nekoliko takvih. Neko je predlo-žio da ide onaj koji je duže pretplaćen. Odlično! Ja sam od prvog razreda. Ali opet je bilo više takvih učenika. Ni uspeh 5,0 u petom razredu nije mi pomogao jer je i moja drugarica Dragana imala taj uspeh. U meni se smewivala čas radost, čas razočarewe, sve do trenutka dok neko nije rekao da glasawem izaberemo između mene i Dragane. I opet: “daj Bože da to budem ja!“ Ovoga puta sam bila ja. Skočila sam od sreće. „Idem u Rijeku“- vikala sam čim sam ušla u kuću i grlila mamu i tatu. Oni su bili iznenađeni i srećni.Tu radost, sigurna sam, zauvek ću pamtiti.

teodora Đuranović, 6. razr., Daq

Jesen u LiciJesen je moje najdraže godišwe doba. Volim u to doba šetati šu-mom i gledati životiwe kako se, kao i mi, spremaju za zimu. Ove jeseni, nažalost nema puno voće, ali se ipak osjete miris pekmeza od šipla. Zimnica je spremqena. Drva su složena ispred kuće i čekaju hladnije dane.

Una Dražić, 7. razr., Dowi lapac

Jelena Ćoso, Žegar Jelena Gojkić, Jagodwak Vawa Jelača, Srb tamara, Markušica

Slađa Dragalović, Markušica

Vukašin Axić, Markušica

teodora Moćić, Jagodwak

39Bijela p^ela 39

Bila sam na rođendanu „Bijele pčele“Nastavnica je rekla da se povodom dvadeset godina izlaženja „Bijele pčele“ ide u Ri-jeku i da će iz razreda biti izabran jedan učenik. srce mi je počelo ubrzano lupati, a u očima mi se videla želja. Posle glasanja bila sam presrećna jer su me izabrali.uzbuđenje je bilo još veće jer nikad nisam bila u Rijeci. Put je bio dug, ali zanimljiv, a sunce nas je pratilo celim putem. kad smo se približili Jadranu, pogled na more bio je čaroban. Jako mi se svidela vožnja brodicom od opatije do Rijeke. Brodicu su zaplju-skivali talasi, pirkao je svež vetrić, a vazduh je mirisao na more.Najviše mi se svidela priredba koju su nam pripremili naši domaćini. Pevali su dečji horovi iz Rijeke i Beograda. do sada sam o princezama čula samo u bajkama, a sada sam imala priliku upoznati jednu pravu princezu, princezu Jelisavetu karađorđević. ona nas je pozdravila na-smejanog lica, ljubazna i prijatna, kako i dolikuje jednoj princezi.Naročito me obradovalo što sam dobila njen autogram, kao i od autora „Čipka i djeda Filipa“, Borivoja dovnikovića. a kada sam u novinama videla našu zajedničku sliku, bila sam presrećna.ova uzbuđenja oko putovanja, zanimljivih doživljaja i nova prijateljstva ostaće zauvek u mom sećanju.

Marija Dokić. 5. razr., Dalj

JesenOdlaze nam lastelete prema jugu,a u srcu čežwa raste,donosi nam tugu.Krošwa suva,lome joj se grane,dok jak vetar duvai nosi crne vrane.Jasmina Manojlović, 6. razr., trpiwa

Priča jednog listasretan sam što živim na drvetu ispred učio-nice četvrtog razreda. Cijelo proljeće i ljeto kroz prozor sam promatrao moju anju. ime sam čuo od učiteljice kada je jednom otvarala prozor. slušao sam kako moja anja čita, kako razgovara, kako računa, kako se snalazi na geografskoj karti… Primijetio sam i crvenilo na licu kad joj nešto nije bilo jasno. Često je mijenjala frizure, od spuštene kose ili zave-zane u rep do podignute u punđu. Često je mijenjala i trenirke, majice, ljetne haljinice…Početkom ljeta smo se rastali. anji su počeli ljetni praznici. Cijelo ljeto sam mislio na moju anju i iščekivao dan kad ću je opet vidjeti.Počela je nova školska godina. moje anje više ne viđam. Na njenom mjestu u učionici sjedi neka druga djevojčica. od nesreće po-činjem obolijevati. moja zelena boja pretvara se u bolesno žutilo.

Marina Kovačević, 4. razr., Trpinja

JesenJesen je ušla na velika vrata,u haqini boje zlata.Sunčeve zrake sve mawe griju.a jesenski plodovi sve više zriju.

Jelena Prokić, 6. razr., trpiwa

40 Bijela p^ela

Ana Maćešić, 5. razr., Mirkovci

Stefan Kicoš, 8. razr., Daq

Anastasija Kujavić, 7. razr., Daq

Sara gavrovski, 8. razr., Daq

Aleksandra Kolunxić, 7. razr., Daq

Emilija đurđević, 4. razr., Mirkovci Milica Manojlović, 8. razr., Trpiwa

41Bijela p^ela

Miloš Manojlović, 6. razr., Trpiwa Srđan đilas, 6. razr., Mirkovci

Milica Lazić, 7. razr., Daq

Jasmina Manojlović, 6. razr., Trpiwa

Tamara Klajić, 7. razr., Daq

Marko Krwajić, 8. razr., Trpiwa

Koja se poslovica krije u ovom kowičkom skoku?

Ime

Prezime

Razred

Adresa

Odgovor

SKD ProSvjeta - PoDoDbor rijeKaBijela pčelaTrg Sv. BarBare 151000 rijeka

42 Bijela p^ela

Pripremio Dragiša Laptošević

laViRiNT

CRNiliCa

Zainteresiranih je puno, a kost je samo jedna

Ako ne znaš zagonetku, riješi crnili-cu, no najboqe riješi oboje.

ZaGONeTKa

I dva trup trup,I dva lup lup,I dva gledaju,i dva slušaju, I deveti majbašaKo je to? Što je to?Je li se predaješ?

Vodoravno i uspravno:1. Svečana priredba sa igrankom2. Aždaja3. Kraq životiwa

UKRŠTeNe RijeČi

SlOŽi paROVe

"Dobrom kowu i dobrom junaku svud su brodi, i gde god dođw vodi..."

1. Jabučilo2. Bukefal3. Šarac4. Doro5. Rosinanta6. Đoli

1. Talični Tom2. Kraqević Marko3. Don Kihot4. Ivo Senković5. Napoleon6. Vojvoda Momčilo

N a G R a d N i Z a d a T a K

RJE{EWA IMENOSLOV

Web-zANIMACIJE

ASTERIKS I OBELIKS

UKRŠTeNe RijeČi SlOŽi paROVe

ZaGONeTKa

1. Pir2. Ala3. Lav

1. Jabučilo - Vojvoda Momčilo2. Bukefal - Napoleon

3. Šarac - Kraqević Marko4. Doro - Ivo Senković5. Rosinanta - Don Kihot6. Đoli - Talični tom

Kow

43Bijela p^ela

Odabrala: Nada ^upkovi}

znate li kako nastaju imena i prezimena? I šta ona znače? Ako ne znate, čitajte imeno slov.

VELIZAR je muško ime izvedeno od imena BALTAZAR, biblijskog imena jednog od mudraca. Ime do-lazi iz semitskih jezika, akadskog, kojim se govorilo Vavilonu. Do-lazi od složenice: Bel - šara/ra usur, prevodi se kao "štititi kra-qa". Od Bavilonaca to ime pre-lazi u hebrej ski, kao Balšazar, a prema grčkom i latinskom govoru izgovara se Batathazai Baltazar. Reformom jezika u vrijeme Jus-tinijana, klasično grčko slovo B (beta) postaje V (ve) te prelazi u starosloveski jezik. Zato se kod srba izgovara kao Valtazar a kod većine ostalih je zadržano slovo B a ime Baltazar.

B. Kostić

Za ta~no rje{ewe nagradnog zadatka filmom "Agi i Ema", po romanu Igora Kolarova, nagrađen je Milan Gostić iz Banovaca.

Vjerujem da ste svi čuli za najpoznatije Gale svih vremena: Asteriksa i Obeliksa koji žive oko 50. pr. Kr. u izmišqenom selu na sjeve-rozapadu Galije, području današwe Bretawe. Selo je poznato među Galima po tome što je jedino koje još nisu osvojili Julije Cezar i rimski legionari. Posebnost ovog naroda je nadqudska snaga koju crpe iz magičnog napitka koji priprema druid Panoramiks. Selo s jedne strane okružuje okean, a s druge strane četiri rimska utvrđewa, čija je namena paziti da Gali ne stvaraju nevoqe. Ali, nevoqama nema kraja uprkos svim wihovim pokušajima da ih spriječe. A zna se ko i uvijek pobjeđuje!Sigurno ste pogledali i kakav film u kojem su ova dva izuzetno simpatična junaka bili u glav-nim ulogama, ili barem pročitali poznati strip autora Rene Goscinnyja i Alberta Uderzo-a, koji su prevedeni na više od 100 jezika. Za one koji vole animirane filmove postoji i stranica Ze-mqa crtića www.zemlja-crtica.com/asterixiobelix na kojoj može da pogleda čak šest crtaća.Za vas koji biste žeqeli još više informa-cija i zabave sa herojima iz galskog sela pred-lažem da pogledate zvaničnu web-stranicu www.asterix.com sa koje možete poslati e-card prijateqima, ali pazite: broj razglednica je

ograničen na 10 u toku jedne sedmice! Stranica nudi bogat opis svih junaka stripa ponaosob: 34 Gala, 54 Rimqana i 34 drugih junaka kao i informacijom u kom stripu se tačno nalaze. A kada sve likove lepo prostudirate, e, onda možete da se prihvatite rješavawa kviza sa-stavqenog od 20 pitawa. Od vas se očekuje samo jedno: znawe engleskog!

ISSN

133

1-54

55

List je sufinanciran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske i Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije

ČipKO i djed FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo

izdavač: skd "PRosvJeta" ZaGReB - PododBoR RiJeka - uređuje redakcijski kolegij - v.d. glavnog urednika: sRĐaN tatiĆ - izvršni urednik: lJeRka RadoJČiĆ - likov ni urednik: BoRislav BožiĆ - Grafički ured-nik: ĐuRo BudisavlJeviĆ - lektor i korektor: dušaNka staRČeviĆ - kompjuterska priprema: damiR BedNJaNeC - štampa: skaNeR studio, Zagreb - list izlazi mjesečno - tiraž: 1500 primjeraka - adresa uredništva: skd "PRosvJeta" ZaGReB - PododBoR Ri-Jeka, trg. sv. Barbare 1 - telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 e-mail: bijelapcela@yahoo.com - iBaN: HR8823600001500150831 - ubilježeno u ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, sektor informiranja, pod brojem: 757

NAGRADE•Nagrada Grada Rijeke 2005.•Nagrada Sima Cucić 2011.•Zmajeva nagrada 2012.