Rene DescartesMetodska skepsaSvi ljudi su po svojoj sutini jednako obdareni razumom razlikuju se samo skcidentalno, zbog razliite upotrebe razuma. Dekart eli istraiti vlastiti razum, odnosno, do kakvih zakljuaka moe doi uz pomo samo svog razuma. On naputa ulnu spoznaju vjerujui da nas ula varaju i da nisu pouzdan izvor spoznaje jer se esto dogaaju greke. On smatra da sve to je ikada ulo u njegov um jesu iluzije nastale iz snova, ali i da mora postojati neto to bi mo omoguilo samo sumnju, ako su vec e iluzije. On zakljuuje da sumnja zahtjeva miljenje, odnosno da potvruje njegovu ezgistenciju i prema tome da je on sam, esencijalno mislea supstancija i da je njegova dua odvojena od njegovog tijela i lake spoznatljiva. U postojanje stava Mislim, dakle jsam ga uvjerava samo njegova jasnost i razgovijetnost. Samo jasni i razgovijetni opaaji su istiniti. Put do jasnih i razgovijetnih stavova on daje u metodskoj skepsi. Smatra da je za pojedinca najbolje da se vodi vlastitim raumom i ne dozvoli da bude poveden miljenjeamam drugih. Naglaava da je njegova metoda samo za individualnu potrebu(subjektivitet receptiviteta?)etiri koraka metodske sumnje:

1. Kriterij istine ne primiti nijednu stvar za istinitu dok je nismo apsolutnom evidencijom spoznali kao takvu. Izbjegavati prenagljenosti i predrasude. Svojim sudovima dopustiti samo ono to se predstavlja sa takvom jasnou i razgovijetnou da je u to nemogue posumnjati. 2. Analitiki metod svaku tekou rastaviti u to je mogue vie dijelova, kako bi se omoguilo njeno rjeenje.3. Sintetiki metod misliti polazei od onoga to je najprostije i najlake za shvatanje i ii prema onome to je komplikovanije i tee staviti red gdje ga po prirodi Samu formulaciju, kakva je popularizovana, ne pie u njegovim djelima ve je skraeni oblik njegove misi dijela njegove misli: sve dok ja mislim da neto jesam Ja jesam, ja egzistiram. Do toga on dolazi prominjanjem o nesigurnosti u ezgistenciju stvari na koje nam ukazuju vlastita ula, koja on uzima kao nepouzdana. On pretpostavlja i obmanjivaa koji nas vara Zloduha(nije Bog jer je Bog dobar u najviem smislu). On miljenje uzima kao jedino to se ne moe odvojiti od njega(za razliku od tijela i osjeanja oja su vezana za tijelo). Zakljuuje da on postoji, onoliko koliko misli, da je on istinita i egzistirajua stvar koja misli. Obzirom da sve to misli da vidi i sve to zamilja mogu biti nita do utvare sna on pretpostavlja da je samo zamiljanje dio miljenja i da je miljenje jedini i jasni i razgovijetni uslov njegove egzistencijeDualizam Descartes razlikuje tri oblika supstancije:1. Res cogitans miljenje; neprotena supstancija koja je neovisna od osjetilnog svijeta i po sebi je evidentna.2. Res extensa protenost koju posjeduju sva materijala bia3. Bog osnovna supstancija koja usklauje miljenje i djelovanje.Duh znamo neposredno, tijelo znamo osjetilima, a sam ovjek je njihovo jedinstvo. Oni su supstancijalno razliiti - um ima ideju sebe kao mislee i neprotene stvari i ideju duha kao protene i nemislee stvari. Tijelo je maina koja djeluje prema svojim zakonima ali se pod utjecajem uma njemu mora prilagoavati. Na pitanje njihove interakcije, Descartes odgovara teorijom o epifizi (sensus communis).

John LockeIdejeNaamdua je Tabula rasa, uticajem spoljnih tijela na ula u njoj postaju senzacije primanjem senzacija u dui se javljaju njene unutarnje radnjeiz kojih proizlaze ideje. Dua ne moe misliti, a da toga nije svjesna. Duh prima ulne utiske, pa postaje svjestan svojih radnji koje an te utiske primjenjjuje. -> Nema nita u razumu, to prethodno nije bilo u osjetilima. Razum nije u stanju proizvesti nijednu ideju koju nije prije dobio ulnim opaanjem. Podjela ideja:1. Jednostavne dobivamo putem iskustva(sve ideje koje moemo imati); fundamentalni dijelovi koji se ne mogu dalje rastavljati; zbog svoje jednostavnosti ne moe biti definirana ve je fenomenolopko iskustvo. 2. Sloene izgraene od jednostavnihJednostavne ideje:1. Do kojih dolazimo osjetilima um se okree prema svijetu2. Do kojih dolazimo refleksijom um se okree prema operacijama unutraIdeje:1. Ideje primarnih kvaliteta vid kvalitete koje nalie kvalitetima u svijetu; postoje u nama i mogu se pridati samim realnim objektima; 2. Ideje sekundarnih kvaliteta ostala ula proste ideje subjektivnog karaktera.Mi znamo samo opaljive osobine tijela, odn. Njihove opaljive kvalitete te stoga, nemamo osnova tvrditi da postoje dvije vrste supstancije u svijetu. Mi smo ogranieni u razumijevanju. Apstraktne ideje su zapravo apstraktne generalne ideje. Sve tp postoji je pojedinana stvar. Generalne ideje nastaju iz nalaenja slinosti meu pojedinanim idejama i apstrahiranja onoga to im je zajedniko i iz toga se formira nova ideja koja je apstraktna i generalna. Pr. Kvalitete pojedinanih maaka -> ideja make. Stvaramo ih jer ne bi mogli zapamtiti rijei za sve pojedinane stvari, prvenstveno jer bi to onemoguilo komunikaciju jer ljudi razliito doivljavaju stvari. Generalni termini oznaavaju vrste. Time on napada skolastiare koji su da bi objasnili pojam vrste uveli pojam esencije koji takoer nisu mogli objasniti . Locke kae da neto pripada vrsti ako pripada apstraktnoj generalnoj ideji koja oznaava tu vrstu, i da su esencije naprosto apstrakti generalnih ideja. On tvrdi da mi sami kreiramo generalne ideje i vrste(da svijet nije predodreen u vrste koje mi otkrivamo)

generalni termini->vrste(vie maki)->esencije/generalne ideje(maka-svi dijelovi jedne make)Rijei refereiraju na ideje generalni termini referiraju na generalne ideje.

JezikOsnovna slabost jezika je problem referencije izmeu govornika i sluaoca a koji nastaje zbog prirodne nesavrenosti rijei. est uestalih zloupotreba: slue se rijeima bez znanja o tome ta one znae, nedosljednost, namjerno ine rijei nejasnima, pogreno misle da rijei refereiraju na stvari(umjesto misli koje su sastavljene od ideja), pokuavaju rijeima oznaiti stvari koje one ne oznaavaju ili ne mogu oznaiti, pretpostavljaju da drugi znaju na ta misle kada neto kau.Lijek: clara et distincta, konvencionalno, definirati pojmove, biti dosljedanPokuava saznanje dovesti u vezu s jezikom. Smatra da prirodu jezika trebamo i moemo odrediti putem njegove funkcije komunikacija(prenoenje misli, saznanja, openito sadraja svijesti govorniku). Komunikacija vlastitih sadraja svijesti je nemogua u potpunosti jer nae saznanje nije nuno jeziki oblikovano - rijei NISU misli, samo ih IZRAAVAJU. ogranienost jezika.

Znanje i spoznajaLocke sposobnostima uma naziva naine dobivanja prostih ideja. Jedna od njih je i percepcija nastaje opaanjem(osjetilno i refleksijom). Znanje je percepcija o razuma o povezanosti i saglasnosti ili nepovezanosti i nesaglasnosti izmeu dvije ili vie naih ideja. Znanje NE MOE BITI O SVIJETU KAO TAKVOM jer se bavi unutarnjim odnosim amu idejama. Razlikuje tri stepena znanja: Intuicija najvii najsigurnije i neposredno; saznanje sopstvene egzistencije; od trenutka kada su ideje shvaene percipiramo saglasnost ili nesaglasnost. Pr. Neenje su neoenjeni mukarci; A=A Demonstracija nii posredstvom niza predstava; mora nai dokaz da bi uvidio povezanost meu idejama; svaki stepen dokazivanja mora biti stvar intuicije; pr. geometrija Osjetilno pseudo-znanje veliki stupanj vjerovatnosti ali nije potpuno izvijesno; istinu saznaje neposredno bez predstava i demonstracije. Ne moemo imati znanje o prirodi stvari jer mi kod stvari posmatramo samo njihove kvalitete i uestalost morali bismo pronai nune veze izmeu mikrostrukture i opaljivih kvaliteta. Ako bismo to i uspjeli i doi do mikrostruktura, ne bismo uspjeli nai njihovu vezu sa sekundarnim kvalitetima koje doivljavamo Boija je odluka da odreene stvari izazivaju odreene doivljaje - zato bi odreeno ureenje materije izazvalo odreeni doivaljaj npr doivljaj plavoga.Mi imamo znanje samo o:1. Egzistenciji nas samih znamo intuicijom2. Egzistenciji Boga znamo demonstracijom Bog je uzrok mene kao konanog bia3. Egzistenciji vanjskog svijeta svijet kakav mi mislimo da jeste osjetilno saznanje(nije potpuno sigurno)a Gottfried Wilhelm LeibnizStav dovoljnog razlogaProblem uroenih ideja eli rijeiti spajajui Locke-ov empirrizam i Descartes-ov racionalizam.dua nema uroenih ideja sve dok se dua i svijest identifikuju. Kao svjene, nae nam ideje nisu uroene ali je uroen njihov nesvjesni supstrat tj uroena je dispozicija da se razviju ideje. Dua nije tabulal rasa ispisana je dispozicijama nevidljivim linijama koje predstavljaju forme. Nita nije u razumu to prije nije bilo u ulima, osim samog razuma. Sve dolazi od ula osim razuma; on je prije ula kao nesvjestan, potencijalan. Istine koje ine sadraj razuma su istine koje razum uvia da su tane im ih postane svjestan.Istine: 1. Razuma vae za sve(i to je MOGUE i to je REALNO; nepromjenjive, nune i vjene; - osn. Princip. stav idealiteta svaka stvar je ravna samoj sebi; A=A 2. Iskustva vae i odnose se samo na ono to je realno; faktike, kontingentne; - osn. Princip stav kauzaliteta stav dovoljnog razloga nijedna injenica ne moe biti prava ili stvarna i nijedan iskaz istinit, a da nema dovoljnog razloga zato je to tako, a ne drugaije - vodi priznavanju posljednjeg razloga BogNesvjesnoJedinstvo svijesti ini da subjektivne fenomene opaamo kao nerazdvojne jedinstvene cjeline, a ne dijelove materije. Individualne duevne supstancije su potpuno odvojene i neovisne i ine porijeklo naih predstava. Problem nastaje kod predstava kojih nismo svjesni. Jer ako su predstave u nama, mi bismo ih stalno trebali biti svjesni. Leibniz to rjeava pojmom nesvjesnih predstava, odn predstava koje su beskrajno malog intenziteta i ine najnii stupanj svijesti. Time on svodi materiju na duh i ukida dualizam uvodei supstancijalni monizam. Razlikuje dva dijela svijesti:1. Svjesni apercepcija; samoopaanje2. Nesvjesni percepcija; mo opaanja ini podlogu svijesti.Kada prestava intenzitetom postane slaba ona pomou udnje(apeticije) prelazi iz svjesnog u nesvjesni dio, a kada postane jaka, prelazi iz nesvjesnog u svjesni. Tri zakona prirode:1. Kontinuiteta priroda ne ini skokove ve postepene prelaze2. Analogije nema dvije apsolutno razliite stvari3. Harmonije jedisntvo zakona analogije i kontinuiteta

JezikSmatra da treba pojednostaviti i sistematizirati jezik putem simbola i logike. Vidio je vezu izmeu forme i sadraja jezika i operacija naeg uma. Mislio je da je kognicija simbolika - da koristi znakove. Formirao je plan za univerzaln jezik idealni umjetni jezik koji bi bio sainjen od simbola (koji bi stajali za koncepte i ideje) i logikih pravila za njihovu upotrebu i kao takav bi preslikavao procese ljudskog razmiljanja. Prirodni jezik je sainjen od termina koji su svodivi na jednsotavnije. Umjetni jezik bi svodio ljudske ideje na jednostavnije i tim jednostavnim konceptima bi se dodijelili simboli koji bi se onda kombinirali u sloene simbole za sloene koncepte. Bilo bi potrebno i formulirati logika pravila po kojima bi se logiki manipuliralo simbolima. Time bi bilo mogue, logikim putem doi do istine u svakoj situaiciji reenice bi pored formalne strukture imale i sadraj tj. Odnosile bi se na konkretne stvari.

George BerkeleyEsse est percipiBiti znai biti percipiran postojanje ideje je u tome da je opaena. Ideje ne mogu postojati izvan svijestii koje ih opaaju i kada mi sami neto ne opaamo znamod a te stvari i dalje postoje jer postoji svijest koaj ih opaa BogUzrok svih ideja je duh netjelesna, nedjeljiva, aktivna supstancija koju opaamo po posljedicama koje proizvodi ideje. Duh opaa aktivno bie, koje postoji tako to biva opaeno. Bia kao najoptije ideje, apstraktne i nerazumljive, psotoje samo u duhovima, koji ih opaaju. duh ima dvije moi: 1. Razum opaa ideje2. Volja proizvodi ideje i operira njima i tako ini svijest aktivnom. Mi vidimo stvari samo kakve su za nas, ne kakve su po sebi jer u nemisleem objektu izvan svijesti ne mogu postojatiulni kvalliteti niti spoljanji objekti. Sve stvari koje postoje su isto pojmovne, postoje samo u svijesti. Stvari koje vidimo(dodirujemo) realno postoje unutar svijeta, ali materija ne postoji. Materija beskrajna i bezoblina; neaktivna i neosjetljiva supstancija koja postoji izvan svijesti i ini povod naim idejama.

David HumeKauzalnostBavi se pitanjem prirode i porijekla kauzalne veze ako se ona moe derivirati iz iskustva. Polazi od toga da se svo zakljuivanje o injenicama zasniva na odnosima uzroka i posljedice. On pretpostalja da princip kauzaliteta lei u iskustvu i daje tri mogua odnosa uzroka i posljedice:1. Objekt je praem nekim drugim, pri emu si svi slini prvom, praeni objektima slinim drugom2. Da nije bilo prvog objekta, ne bi bilo ni drugog3. Imaginacijom polvaei vezu izmeu uzroka i posljedice po principu slinosti - asocijacijomMi samo opaanjem moemo spoznati djelovanje stvari oko nas pr.kretanje bilijarskih kugli. Veza nunosti izmeu uzroka i posljedice nam nije data u neposrednom iskustvu, ve mi kod spoljanih stvari opaamo samo javljanje posljedice za uzrokom - ali ne opaamo nain na koji su oni vezani(snagu ili mo). Ako volja izaziva izaziva predstave(i unutarnje ideje) i izzvodi kretanje(pokree tijelo i organizam), nama moe biti poznato da ona to radi, ali ne i kako - da je u njoj ta pokretaka mo, bila bi nam poznata i njena veza s tijelom. Mi sm ovolje svjesni, ali ona NIJE stvaralaka spontana mo takvo vienje volje je psiholoka iluzija. Mi ne znamo vezu u prirodi, iako uzimamo da je IZVOR SPOZNAJE kauzalitet. Uzrono-posljedinu vezu ne moemo znati apriori, ve iz iskustva na osnovu ranijih obrazaca ponavljanja.da um opaa radnje uzroka i posljedice, mi bismo mogli odrediti koje posljedice bi slijedile iz uzroka, bez potrebe da se oslanjamo na opaanje. Nae pretpostavke su temeljene na principu da e budunost naliiti prolosti to je izvedeno iz ranijih iskustava. Nema razloga zato bi rasuivali kauzalitetom, iako to stalno inimo. Mi moramo vidjeti da se neto dogodilo mnogo puta, prije nego to ponemo uviati veze. Uzrok i posljedicu povezujemo u imaginaciji. Ni u spoljanjem ni u unutranjem opaanju mi ne znamo silu i vezu nunosti kauzalnosti jer ih nemamo u iskustvu. Uzronost je neto to je iskustvu dato ali kao takvo se moe zamisliti i da ne postoji. Svi nai dokazi o neprovmjenjivosti toka prirode, koji dolaze iz iskustva, se osnivaju na slinosti meu predmetima. Od slinih uzroka se oekuju sline posljedice to je instinktivno uvjerenje NAVIKA Navika zamjenjuje razum i omoguuje zakljuke koji se mogu izvesti jedino na osnovu razuma. Temelji se na osjeanjima, bez racionalne podloge. To je uvjerenje da su odreeni uzrok i posljedica stalno meusobno povezani. Ponavaljanjem, navika postaje instinkt i potpuno sposobna da zamijeni razum. Do ideje ovanjeskom svijetu dolazimo tako to imaginacija dopunjuje nae neposredno ulno opaanje zamiljajui da objekti postoje i kada ih mi ne opaamo(pr. kada izaemo iz sobe).Objekte ljudskog rasuivanja dijeli na:1. Veze meu idejama izvijesne, apriori i neunitive: neenje su neoenjeni mukarci2. injenice - aposteriori, znamo ih osjetilnim iskustvom ili sjeanjenjem-kauzalno: sunce sija