Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
6 Ogledalo
B I Z N I S
Januar 2008
7OgledaloJanuar 2008
D A S E N E Z A M E R I M O
Jo{ iz detinjstva, od prvog velikog odmora pam-
tim dobro to zvonce, {kolsko zvono. Se}am se i jarca u
selu Ravutovo iznad Ni{ke Banje, sa zvoncetom oko vrata,
ili se to tada zvalo klepetalo. Tog jarca sam jedanput iza-
zvao na dvoboj i sa jarcem podelio megdan udarcem glave
u glavu ispred nekih divljih kupina . Dobro da nisam tada
zavr{io u bolnici sa potresom mozga ili slomljenom loban-
jom. Jarac se propeo na zadnje noge i bum!. Zvonilo mi
je nekoliko dana u glavi. Zanimljivo, o ovom porazu nikad
nikome nisam rekao ni re~i, nego sada samom sebi, pa i
tebi, pri~am ispovest koja jo{ uvek klepe}e u meni.
Seoski zvonik nekako tu`no odzvanja i obi~no se
prolama nebo kada neko od seljana ispusti du{u i du{a
poleti prema nebeskom carstvu i zvezdama. Zvono u filmu
“Andrej Rubljov” Aleksandra Tarkovskog govori o ruskim
zvonima i meri se dubinom prvog otkucaja u srcu jo{
nerodjenog deteta, u stomaku majke. ^arobna zvona, i
konopac, i napukle ruke zvonara. Biju zvona kroz vreme i
kroz na{e `ile kucavice! Zvone zvona!
Gospode na{ pravoslavni, ja ~ujem na{ srpski
zvonik, kako odjekuje, kao neka tiha, bronzana ti{ina.
Kakva lepota iz nebeskih lelija, iz nebeskog ognji{ta, otku-
cava srce zvona, zvona koja nas prate od po~etka i tu`no
odjekuju na kraju, i negde se tu izme{a miris srpskog blata,
i zvuk sa neba, i gavranova crna boja, kao kap crnine na
slikarevoj paleti. Crno na crno. Odjek leleka.
Po`eleo sam zvonike koji se pote`u `ivom
rukom, pisma ispisana perom i mastilom, satove koji se
navijaju prstima, uz kreket federa i u{ica. Ba{ onaj
~asovnik u kredencu koji zazvoni u {est i trideset i ska~e
kao mali `ivi stvor i organizam na dasci, sa onim lepim
fosfornim brojevima koji sjaje u no}i, kao o~i.
Brojevi i kazaljke, zeleni svici ispod jorgana, u{u{kani u
fosfor i mrak.
Ustvari, ja sam jedno obi~no radni~ko dete i ba{
ne znam da li time treba da se
hvalim ili da `alim zbog toga, ili
da time trgujem na tenderu bo`ije
osude ili kazne, a mo`da sam
time i nagra|en. Ne znam, jer
sam davno nau~io {ta zna~i:
“Sine moj, nema se!”
Otac moj, Stanimir, je
vozio veliki kamion, {leper, od
Nema~ke do Istambula, Var{ave i
Moskve. Uvek je u svom selu
^agrovcu, u op{tini Zaplanje,
imao verne slu{aoce i publiku
ispred seoske zadruge, pored
~esme. Pri~ao je sa zanosom i
optimizmom o ruskoj sili, o kol-
hozu i ruskim dr`avnim zadruga-
ma, o samaljotu i ruskom vozilu
koje se {eta mese~evom lunom, kao neka sve~ana zaprega
u kojoj lebde ruski kosmonauti. Gledao sam lica seljaka sa
fla{om piva u ruci i beskrajno bio ponosan na dostignu}a
ruskog saveza i ruskog ~elovjeka i svog ponositog oca, koji
je mlatio rukama i name{tao ka~ket, ba{ kao i Lenjin.
Moram sad biti iskren, pre nekoliko dana sam
slu{ao ispovest na{eg uva`enog politi~kog anal-
iti~ara, ovde u ^ikagu, i ne{to me sve zajedno
podsetilo na ono moje klepetalo i one de~ijie
snove. On je od srca, kao neki beli andjeo, gov-
orio o Kosovskom boju i slavio rusku vojnu silu, i
nekako me je taj ~ovek vratio u nestvar i bajkovitu
dru`bu, na to seosko imanje ispred seoske zadruge, na
~esmu i hladnu vodu. Prijalo mi je da slu{am sve ono
{to mi je blisko i `ivi u mom srcu, mada znam da
je Kosovski boj zavr{en, tako|e znam da je neka-
da nestvar prelepa, kao kaleidoskop od {arenih
kristala i nebeskih zvona.
Setih se nastavnice ruskog jezika.
Jednog je dana donela pet ceduljica u razred
i upitala: da li neko `eli da se dopisuje sa vr{njaci-
ma iz Rusije? Podigao sam ruku i zapala mi je neka
Tatjana iz Vladivostoka... I pisao sam tako godinu, i drugu,
i na kraju se umorio od pisama na ruskom jeziku. Jednom
sam poslao paket sa farmericama, `enskim carapama i
`vakama za novu godinu u daleku Rusiju, Tanji koju nikad
nisam upoznao. Gledao sam mapu sveta i divio se veli~ini
Sovjetskog Saveza, merio daljinu izmedju Ni{a i
Vladivostoka.
A za kim to, ustvari, zvona zvone i lome se
nebesa svekolike vaseljene? Da nije mo`da odzvonilo i
ovoj na{oj usamljenoj planeti zemlji? Da li je na pomolu
nuklearni rat, da li se pribli`ava kraj sveta i suludog ljud-
skog roda? Da li }e se led na Grenlandu otopiti br`e nego
{to to nau~nici predvidjaju? Da li je zemlja postala kugla
od porcelana koja leti u sunovrat? Mnogo pitanja, a pre-
malo odgovora. I na kraju: da li je Kosovo zaista tako veli-
ki problem ovog ~ovecanstva ili samo rutinska procedura
davno dogovorenog plana? I da li }e Srbija posle svega
biti nagra|ena? Verovatno ho}e, bi}e nagrade, ali pitanje
je da li mi Srbi stvarno imamo vremena da ~ekamo da nam
majka Rusija stane na noge i onako lepo oja~a? Da li }e
tada nas Srba uop{te biti na zemlji, da tu nagradu pode-
limo i da se njome osladimo? Ili su pitanje Kosova i
NATO pakta samo dve tu`ne alatke u rukama magi~noga
Voislava, koji se izgleda
jedino po frizuri razlikuje od
svog prethodnika i pokojnika
iz Po`arevca? Mo`da bi
Voica ba{ preko Kosova da
odlo`i kraj jedne neuspele i jalove
epohe u razvoju moderne srpske
drzave, ba{ one dr`ave iz koje
ne}emo da be`imo glavom bez
obzira, dr`ave kakvu zaslu`ujemo?
Zna on odli~no, bez NATO pakta
mi ne}emo u}i u Evropu, a sa
Rusima odosmo u lepu
Aziju. Onaj ~ardak ni na
nebu ni na zemlji je ba{
super mesto za ~uvanje ma~aka, pa
lepo, persijske ma~kice i debele knji`urine, a {ta }emo sa
onima koji umesto ku}nih ljubimaca ~uvaju decu? Onu
decu ~iji roditelji nisu stanodavci u Beogradu, niti su tajku-
ni po Srbiji, onu decu koja u~e engleski i ~u~e pred
ambasadama, da pobegnu, ba{ kao i mi. Jednu najobi~niju
stvar nikako ne mogu da razumem: za{to bar mi, ameri~ki
Srbi, ne mislimo dublje i toliko mrzimo zemlju u kojoj
`ivimo, zemlju Ameriku? Zemlju u kojoj su se rodila na{a
deca, u kojoj smo se oku}ili, navozali lepih automobila i
kupili sve ono {to smo oduvek `eleli, najeli se svih |akoni-
ja kojih smo nekada bili `eljni. Definitivno ima ne{to u
nama {to nas razdvaja od drugih naroda.
Ne mogu ni da zaboravim kako je moj Stanimir opi-
sivao preveliko Rusko Carstvoo i zvono koje se
“Omaknulo i palo “ zbog te`ine i snage, a na tom mestu,
mestu pukotine, danas mo`e da u zvono udje ~ovek.
Zamislite koliko je onda veliko bilo to rusko zvono, koliko
je srebra i `eleza u njega saliveno.
Od svog tog odjeka i zvonjave, ostade mi samo za
uspomenu suvenir ruske rakete sa izgraviranim imenom
kosmonauta Juria Gagarina. Pa nek nam `ive bra}a, ali
danas mi nismo u prilici da im puno pomognemo. Mo`da
}e i biti prilike, negde u budu}nosti.
I opet ~ujem ono {kolsko zvono i vidim sneg koji
tiho pada i lepi se za kro{nje topola i breza u onom {kol-
skom dvoristu. Vidim kaljavu pe} i onu malu ~arobnu
kutijicu, koja zvoni jednu poznatu rusku melodiju iz
nekog filma, ~ujem setnu muziku – cing, cang, cong.
Poklon koji je donet meni tim `utim kamionom na
to~kovima, kao topla ruska du{a. Od Moskve, preko
Karpata, do {kolske u~ionice I5 jedne snegom prekrivene
{kole u gradu Ni{u, jedne u~ionice koja miri{e pomalo
na ugalj, sa zelenom {kolskom tablom i mar{alom u
belom i slikom Lenjina. Po~inje ~as ruskog jezika, jezi-
ka koji mi nikad nije zatrebao, jezika koji nikada nisam
nau~io. A kada se vratim u to dvori{te, gledam u sneg
koji krupno pada, kao {to pada i negde u dalekom
Vladivostoku, i jo{ dalje, negde na Severnom Polu.
Odnekud odjekuju zvona, na{a zvona, ~ujem glas nas-
tavnice ruskog jezika i glas sa dalekih Karpata. Praznici
i ikone koje nas ljube, mir je na nebu, mirno je u du{i,
Bog je sa nama.
Pi{e: Boban Ili}
ZA KIM ZVONA ZVONE
8 Ogledalo
B I Z N I S
Januar 2008
9
B I Z N I S
OgledaloJanuar 2008
10 Ogledalo
B I Z N I S
38 GODINA ISKUSTVA GARANTUJE VAM
KVALITET USLUGE I NAJPOVOLJNIJE CENE
Januar 2008