Bosnjacka rijec 8c Layout 1 · Bo{nja~ka rije~ Oktobar - decembar 2007. 3 U Pljevljima, 20. novembra sada ve} davne 1943. godine, osnovano je Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog

Bo{nja~ka rije~

Oktobar - decembar 2007. � 3

U Pljevljima, 20. novembra sadave} davne 1943. godine, osnovanoje Zemaljsko antifa{isti~ko vije}enarodnog oslobo|enja Sandàka(ZAVNOS). Na taj na~in sandà~kiBo{njaci, zajedno sa Srbima iCrnogorcima iz Sandàka, jasnoiskaza{e svoju slobodarsku tradi-ciju i antifa{isti~ko opredjeljenje.

U znak sje}anja na taj datum,Bo{nja~ko nacionalno vije}e 20.novembar proglasilo je za nacio -nalni blagdan sandà~kih Bo{njaka- Dan Sandàka (Dan ZAVNOS-a).

U znak sje}anja na jednog ~ov-jeka, antifa{istu i borca za ljudskaprava i slobode, Rifata Burdòvi}a- Tr{a, Bo{nja~ko nacionalno vije}ejednu od svojih najve}ih nagradanazvalo je njegovim imenom - Me -daljom Rifata Burdòvi}a - Tr{a.

Obiljeàvanje Dana Sandàka iove godine uprili~eno je sve~animprijemom u Glavnom uredu Vije}a,a tim povodom dodijeljena je i na -grada - Medalja Rifata Burdòvi}a -Tr{a. Tre}i po redu dobitnik ovogpresti`nog priznanja je Petar La -|evi}, direktor Slu`be za ljudska imanjinska prava Vlade RepublikeSrbije, za "doprinos u impleman -taciji me|unarodnih mehanizamaza{tite ljudskih i manjinskih pravau na{oj zemlji, primjeni svjetskihstandarda u ovoj oblasti i potpuni-jem i sveobuhvatnijem ostvarenjuprava pripadnika bo{nja~ke nacio -nalne zajednice u Republici Srbiji".

Odu Danu Sandàka dado{e imnogobrojni knjièvnici iz Sandà -ka, cijele Srbije, Crne Gore, Bosnei Hercegovine, Hrvatske i drugih ev -ropskih zemalja, na Sandà~kimknjièvnim susretima, drugoj poredu manifestaciji sa regionalnimpredznakom a me|unarodnim ka -ra kterom.

U predve~erje susreta, koji seodrà{e 23. i 24. novembra, po se -bno ve~e prire|eno je sandà~kompiscu i prevodiocu Sinanu Gudè -vi}u i njegovoj knjizi "No}no puto-vanje Poslanika Muhammeda", a uokviru programa bi dodijeljena inajve}a knjièvna nagrada san -dà~kih Bo{njaka - Pero ]amilaSijari}a istaknutom bo{nja~kom

knji ̀ evniku izGusinja ZuvdijiHodì}u. U svo-jim djelima ovo-godi{nji dobit-nik ove nagrade je "na univerzalnojepskoj matrici Sandàka, Balkana,ovoga vrtlo`nog dijela svijeta, utis-nuo vlastiti narativni obrazac,vlastiti lirski {arm, autorski pe~atkoji traje i uti~e", pretvaraju}i vri-jeme i pri~e iz vremena u neizbri-sive tragove pro{losti.

U znaku uspjeha, dono{enjemnovog Zakona o teritorijalnoj orga-nizaciji Republike Srbije, do~eka -smo i novu 2008. godinu. Pome nu- tim zakonom Novi Pazar je dobiostatus grada, {to je, nakon usta -novljenja Univerziteta, kako re~ejedan moj prijatelj, "{e}er na gura-biji" ustrojene razvojne strategijeovoga kraja. Status grada NovomPazaru i ~itavoj regiji donije}e novasredstva iz republi~kog budèta,ve}e investicije i dodatna ulaganja,{to }e omogu}iti dalji ekonomski isveukupni razvoj cijele regije.

U novu 2008. godinu Bo{njaci uRepublici Srbiji bi}e u prilici da zna -tno efikasnije ostvare i pravo na in-formisanje na svom maternjem -bosanskom jeziku, kao jedno iz ko-rpusa manjinskih prava na koja sedràva Srbija obavezala u skladusa me|unarodnim standardima. Uskladu sa dogovorom, Ministarstvokulture i medija i Vlada RepublikeSrbije }e u 2008. godini sufinan-sirati izlaènje "Sandà~kih novi -na", nedjeljnog informativnog listana bosanskom jeziku, lista kojinastavlja tradiciju svojih prethod-nika - prije svega lista "Sandàk"~iji se prvi broj pojavio 1. februara1932. godine. "Sandà~ke novine"kao glasilo izlazile su u periodu od1996. do 2005. godine i u to vri-jeme bile su jedan od najè{}ihpro tivnika reìma Slobodana Milo -{e vi}a. A, pitanjima pravima ma nji -na bavila se i Konferencija odràna17. novembra u Novom Sadu, nakojoj je ocijenjeno da su pravamanjina i dalje ugroèna i da jepotrebno u~initi dodatne korake utom pravcu.

RIJE^ UREDNIKA

Efikasnije do pravaOsniva~ Bo{nja~ko nacionalno

vije}e Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studije

Tutin - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad Dùdèvi}

Glavni i odgovorni urednikMuhedin Fijuljanin

RedakcijaRedèp [krijelj

Esad Rahi}Hodo Katal

Faruk Dizdarevi}Dèngis Redèpagi}

SekretarijatNazim Li~ina

Zaim Hadìsalihovi}

Tehni~ki urednikNedàd Smailagi}

LekturaMuratka Fetahovi}

Hasna Ziljki}

SaradniciFerid Muhi}

Munib Maglajli} Senahid Halilovi}

Samra Tahirovi} - LjucaMuharem Mutabdìja

Fehim Kari{ikNedìb Vu~eljAlija Matovi}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 315 608

E-mail: [email protected]

âsopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

Naslovna stranaProslava dobijanja

statusa grada

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~

Bo{nja~ka rije~

4 � Oktobar - decembar 2007.

Obiljeèn Dan Sandàka

Odràn SAKS 2007 Obiljeèno dobijanje statusa grada Novog Pazara

Dodijeljeno “Pero ]amila Sijari}a”

Predstavnici BNV u Ministarstvu kulture RSo ostvarivanju prava Bo{njaka PODR[KA PROJEKTIMA BNV 9

Delegacija BNV u posjeti Bo{njacima u HrvatskojU^VR[]ENJE SARADNJE 10

U saradnji sa Ministarstvom kultureu BNV odràn seminar za pisanje projekataPODR[KA KULTURNIM PROGRAMIMA 12

INTERVJU: Prof. dr. Ferid Muhi}BEZ GRANICA JE DOBROTASVIJETA U KOJEM @IVIMO 13

Koncert u ~ast Kurbanskog bajramaBO@IJA MILOST I HAD@D@ 17

Nakon 16 godina, po~ela istraga za zlo~ine u BukoviciSJE]A[ LI SE BUKOVICE 19

Nagrada ”Pero ]amila Sijari}a” Zuvdiji Hodì}u@IVOT KAO PRIÂ ZA DVA @IVOTA 21

Drugi Sandà~ki knjièvni susreti USPON KULTURE I RAZUMIJEVANJA 26

Mr. Nadija Rebronja ISLAMSKA SIMBOLIKA U DJELU “NO]NOPUTOVANJE POSLANIKA MUHEMMEDA 35

Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca GLOBALIZACIJA I NJEN UTICAJ NASOCIO-KULTUROLO[KI ASPEKT MALIH NACIJA 46

Pri~a - Fatima Muminovi}]]KAMEN U SRE]I 59

Faruk Dizdarevi} VAKUFNAMA I VAKUFHASAN-AGE PRIBOJCA 75

S A D R @ A J

Bo{nja~ka rije~


AKTUELNO

Pripadnici manjina imaju pravo da budu zastupljeni u svim institucijama, pa i u Ustavnom sudu.Do{lo vrijeme da se po{alje pozitivna poruka manjinama

Obiljeèn nacionalni blagdan 20. novembar

Dan Sandàka

Kao i prethodnih nekoliko go-dina, sandà~ki Bo{njaci iovog 20. novembra obiljeìli

su svoj nacionalni blagdan - DanSandàka. Tim povodom u pros-torijama Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a prire|en je sve~aniprijem, a u okviru programaizvr{eno je i uru~enje nagrade“Medalja Rifat Burdòvi}-Tr{o”,kao i posebne zahvalnice BNV.Istog dana delegacija Vije}a usastavu Zekirija Dugopoljac,Dèngis Redèpagi} i AzizHadìfejzovi}, posjetila je op{ti-nu Pljevlja i poloìla cvije}e predspomen plo~u osnivanju ZA-VNOS-a i na taj na~in potvrdilakontinuitet antifa{isti~kog opre-djeljenja sandà~kih Bo{njaka.

Na sve~anom prijemu u Gla-vnom uredu Vije}a, mnogobro-jnim zvanicama iz Novog Pa-zara, susjednih gradova i cijelezemlje, obratio se predsjednikVije}a dr. Sulejman Ugljanin, ao zna~ajnu samog praznika go -vorio je predsjednik Izvr{nogodbora Esad Dùdèvi}.

U nastavku programa, direk-toru Slu`be za ljudska i manjin-ska prava Vlade RepublikeSrbije, gospodinu Petru La|e-vi}u uru~ena je nacionalnanagrada Medalja “Rifat Bu-rdòvi} - Tr{o”, a koordinatoruza kulturu u Vije}u, gospodinu

Zaimu Hadìsalihovi}u speci-jalna zahvalnica BNV.

U obrazloènju odluke o dod-jeli Medalje Rifata Burdòvi}a-Tr{a direktoru Slu`be za ljudskai manjinska prava, Petru La-|evi}u, se navodi da je svojimsveukupnim javnim anga`ma -nom Petar La|evi} zna~ajnodoprineo implementaciji me -|unarodnih mehanizamaza{tite ljudskih i manjinskihprava u na{oj zemlji, primjenisvjetskih standarda u ovojoblasti i potpunijem isveobuhvatnijem ostvarenjuprava pripadnika bo-{nja~ke nacionalnezajednice u Repub-

lici Srbiji. Zahvaljuju}i se na nagradi, g-

din Petar La|evi} je istakao daje u Republici Srbiji u proteklihnekoliko godina do{lo do veomazna~ajnog napretka u ostvari-vanju ljudskih i manjinskih

prava, te da }eVlada RepublikeSrbije i dalje un-apre|ivati tu ob-last u duhu na-jve}ih evropskih isvjetskih stan-

darda.

Sa prijema povodom Dana Sandàka

20. novembar - Dan Sandàka20. novembra 1943. godine u Pljevljima je os-

novano Zema ljsko antifa{isti~ko vije}e naro-dnog oslobo|enja Sandàka (ZAVNOS). Tadasu sandà~ki Bo{njaci, zajedno sa Srbima iCrnogorcima iz Sandàka jasno iskazali svojuslobodarsku tradiciju i antifa{isti~ko opred-jeljenje. Zbog toga je 20. novembar Bo{nja-~ko nacionalno vije}e proglasilo za nacionalniblagdan sandà~kih Bo{njaka.

Za izuzetan doprinos u us-postavljanju i uspje{noj organi-zaciji kulturnih manifestacijasandà~kih Bo{njaka u Repub-lici Srbiji, Bo{nja~ko nacionalnovije}e ovom prilikom uru~ilo je iposebnu zahvalnicu koordina-

toru za kulturu u BNV, ZaimuHadìsalihovi}u, koji je u pro-teklom periodu svojim angaò- vanje dao veliki doprinos raduVije}a.

N.S.

Nakon mnogobrojnih promo-cija u Sandàku i inostranstvu,prvenac u ediciji Bo{nja~ka knji-èvnost - izabrana djela, knjiga"Alkatmeri u ba{~i sudbine",autora Rasima ]elahmetovi}a,predstavljena je i u TANJUG-ovom Me|unarodnom press ce-ntru u Beogradu.

Kako je re~eno, ta knjiga, uizdanju Centra za bo{nja~kestudije (CBS), predstavlja krunu]elahmetovi}evog ~etrdeseto-godi{njeg stvarala{tva i na-javljuje jedno istrajnije bavljenjeove institucije izdava~kom dje-latno{}u.

Prema rije~ima knjièvnogkriti~ara Petra Arbutine, poezijaRasima ]elahmetovi}a je u istovrijeme tradicionalna i modernai nosi poetski duh biv{ih ju-goslovenskih republika, kao i ju-goisto~ne Evrope.

Arbutina je dodao da knjigapredstavlja pa`ljiv izbor njego-

vog cjelokupnog djela i naglasioda je njegovo stvarala{tvo u~i-nilo bosanski jezik bogatijim.

Pored knjièvnog kriti~ara Pe-tra Arbutine, na promociji knjigeRasima ]elahmetovi}a "Alkat-meri u ba{~i sudbine", govorili

su i predsjednik Izvr{nog odboraBo{nja~kog nacionalnog vije}a,Esad Dùdèvi}; {ef Resora zaInformisanje BNV, Muhedin Fi-juljanin, koordinator za kulturu uBNV, Zaim Hadìsalihovi}, kao isam autor.

Detalj sa promocije foto: TANJUG

Bo{nja~ka rije~


AKTUELNO

Predsjednik Ugljanin uru~uje nagradu Petru La|evi}u

Medalja Rifat Burdòvi} - Tr{o

Medalja “Rifat Burdòvi} -Tr{o” je nacionalna nagradaBo {njaka u Republici Srbiji,a dodjeljuje se pojedincimaili institucijama za doprinosu oblasti javnih djelatnosti,politike, ljudskih prava, kao iza doprinos ideji multie-tni~kog i multikulturnog dru-{tva.

Medalja “Rifat Burdòvi} -Tr{o” se sastoji od diplome,medalje sa likom Rifata Bu-rdòvi}a - Tr{a na prednjojstrani - aversu i grbom bo-{nja~ke nacionalne zajedn-ce na zadnjoj strani - reve-rsu, kao i nov~anog dijela na-grade.

Prezentacija izdava~ke djelatnosti CBS-a

Alkatmeri “zamirisali” i u Beogradu

Bo{nja~ka rije~


AKTUELNO

Vra}anje statusa grada Novom Pazaru historijski momenat koji njegovim stanovnicima daje naduza ljep{u i sigurniju budu}nost. Prema novom Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Novi Pazardefinisan kao regionalni centar. Proslava dobijanja statusa grada obiljeèna sve~anom sjednicomskup{tine, koncertom sarajevske grupe Hari Mata Hari na gradskom trgu i veli~anstvenim va-trometom u centru grada

Novi Pazar povratio status grada

OD [EHERA DO GRADA

Novi Pazar, Valjevo, Vranje,Zaje~ar, Jagodina, Loznica, Po-àrevac, Sombor, Sremska Mi-trovica i Uìce su, prema novo-usvojenom Zakonu o teritorijal-noj organizaciji, dobili statusgrada zbog posebnog geograf-skog poloàja i izuzetnog zna-~aja za pojedina podru~ja Srbi-je.

Uslov za dobijanje statusagrada bio je, po broju stano-vnika - vi{e od 100.000, i toprema zakonodavcu ispunja-vaju Zrenjanin, Kraljevo, Kru-{evac, Leskovac, Smederevo,

Subotica, â~ak i [abac. ZaVranje, Uìce, Loznicu i Zaje~arkarakteristi~no je da se nalazeu blizini dràvne granice, pi{e uobrazloènju donijetog zakona.

Zakon predvi|a, da poredNovog Pazara, status grada do-biju jo{ i: Valjevo, Vranje, Za-je~ar, Zrenjanin, Jagodina,

Kra-gujevac, Kraljevo, Kru{e-vac, Leskovac, Loznica, Ni{,Novi Sad, Pan~evo, Poàrevac,Pri{tina, Smederevo, Sombor,Sremska Mitrovica, Subotica,Uìce, â~ak i [abac.

Republika Srbija }e, premapredloènom Zakonu o teritori-jalnoj organizaciji, imati dvijeautonomne pokrajine, 150op{tina i 23 grada, plus gradBeograd koji je posebna teri-torijalna jedinica, utvr|ena Us-tavom i zakonom.

Nakon usvajanja ovog Za-kona gra|ani i rukovodstvo

Novog Pazara su reagovali saodu{evljenjem i odmah nakonte vijesti, na vanrednoj sjedniciOp{tinskog vije}a Op{tine NoviPazar, jednoglasno je donijetaodluka da se, u srijedu 23. jan-uara, odrì niz sve~anosti imanifestacija u ~ast historijskeodluke o dobijanju statusa gra-

da za op{tinu Novi Pazar. U izjavi za medije, gra-

dona~elnik Novog Pazara, Dr.Sulejman Ugljanin je jo{ jed-nom naglasio zna~aj ove od-luke za sve gra|ane NovogPazara.

Dan ranije, poslanik Koali-cije Lista za Sandàk i potpred-sjednik srbijanskog parlamentaEsad Dùdèvi} je povodomove odluke izjavio da Novi Pazarnije dobio ve} samo povratiostatus grada, obzirom da je do1912. godine imao status{ehera {to je prema dana{njojterminologiji ravno statusu gra-da.

Na sve~anoj sjednici Sku-p{tine op{tine Novi Pazar, kojaje u pro{irenom sastavu odr-àna u hotelu Vrbak, 23. janu-ara, gradona~elnik Novog Pa-zara Dr. Sulejman Ugljanin jeocijenio da su Sandàk i NoviPazar multinacionalna sredinau kojoj Bo{njaci i Srbi ìve za-jedno i u kojoj je tolerancija diotradicije.

On je rekao da su sta-novnici ovog kraja naslijedili tol-eranciju od svojih djedova.

“Prije dva vijeka ova sredinaje bila mnogo zna~ajnija i vi{aod mnogih dana{njih metropolau Evropi. Bila je to afirmativnasredina na putu od Istoka kaZapadu, koja je kasnije zapos-tavljena. Mi imamo sre}u daìvimo u regiji u kojoj se za-jedno razvijaju razli~ite kulture,nacije, vjere i civilizacije”, rekaoje tom prilikom Ugljanin, isti~u}idobre donose koji je Novi Pazar

Sve~ana sjednica Skup{tine op{tine Novi Pazar foto: TANJUG

Bo{nja~ka rije~


izgradio sa ve}inom op{tina uSrbiji.

On je istakao da je NoviPazar dobio status grada zaje-dni~kim radom gra|ana i gra-dova u okruènju.

“Na{im aktivnim u~e{}em uradu svih dràvnih institucijadoveli smo do ovog velikogtrenutka. Mi ve} dvadesetakgodina ovu predivnu ba{tu dot-jeravamo, ono {to je lijepo zali-vamo i njegujemo, a ono {to jelo{e otklanjamo”, rekao je Ug -ljanin.

Sve~anoj sjednici prisustvo-valo je preko 30 predstavnikaop{tina i gradona~elnika u Sr-

biji, od koji su neki statusgrada ~estitali i za govornicom.

Sjednici su prisustvovali ipredstavnici Rijaseta Islamskezajednice Srbije, Srpske pravo-slavne crkve, direktori osnovnihi srednjih {kola, kao i veliki brojzvanica iz sandà~kih op{tina.

Proslava dobijanja statusagrada nastavljena je javnimkoncertom sarajevske grupeHari Mata Hari, na gradskomtrgu, pred oko 10.000, ugla-vnom mladih, Novopazaraca iveli~anstvenim vatrometom ucentru grada.

Novi Pazar je prema novomZakonu o teritorijalnoj organi-

zaciji dobio status grada i de-finisan je kao regionalni centar.

Budu}i grad Novi Pazar }e izrepubli~kog budèta dobijativi{e novca, {to }e omogu}itive}e investicije i ekonomskirazvoj u na{ kraj.

Novi Pazar je univerzitetskicentar i u posljednje vrijeme jegenerator razvoja cijele regije.

Zakon o teritorijalnoj organi-zaciji ne defini{e kako }e gradbiti podijeljen, ve} je to ostavl-jeno lokalnim samoupravamada same odlu~e. Data je mogu-}nost da gradovi imaju jednu,dvije ili vi{e op{tina, a to trebada bude definisano samim sta-tutom grada.

Prema nekim ranijim na-javama grad Novi Pazar }e bitiure|en kroz najmanje dvije op{-tine koje ne}e biti formirane naetni~kom principu.

U svakom slu~aju, vra}anjestatusa grada Novom Pazaru jehistorijski momenat koji nje-govim stanovnicima daje naduza ljep{u i sigurniju budu}nost.

SN

Novi Pazar nekad i sad

Iz historije gradaTemelji Novom Pazaru udareni su izme|u 1459. i 1461. go-

dine. Njegov osniva~ je ~uveni vojskovo|a Isa-beg Ishaković. Prekograda na u{}u Jo{anice i Ra{ke prolazili su va`ni putevi koji supovezivali Dubrovnik, Bosnu i ju`no primorje sa Solunom i Istan-bulom.

Od samog nastanka grad je imao fizionomiju orijentalnognaselja, a zbog svoje veli~ine i zna~aja nazvan je {eherom, {to jebio epitet koji je nosilo malo gradova na Balkanu.

Bo{nja~ka rije~


AKTUELNO

Ministarstvo kulture i medijaRepublike Srbije }e u 2008. go-dini podràti projekte Bo{nja~kognacionalnog vije}a u oblasti kul-ture i informisanja na osnovu kon -kretnih projekata i u sopstv e nojprodukciji Vije}a - zaklju ~e no je urazgovorima predstavnika Vije}asa ministrom kulture u Vladi Re-publike Srbije Vojislavom Bra jo -vi}em, na sastanku u Be o gr a du,25. decembra 2007.godine.

Ispred Bo{nja~kog naci ona l -nog vije}a razgovore su vodili pre -dsjednik Izvr{nog odbora Vi je }aEsad Dùdèvi}, potpredsje dnikVije}a i predsjednik vla dinog Sav-jeta za ravnomjerni re gionalni raz -voj Bajram Omerag i}, dràvnise kretar u Minist a r s tvu prosveteBajro Gegi} i dràvni sekretar uMinistarstvu za infrastrukturu Ed -ib Dedei}.

Pored ministra Brajovi}a, sastr ane Ministarstva u razgovorimasu u~estvovali i pomo}nik minis-tra Du{an Janji}, dràvni se k retaru tom ministarstvu Ivan Ste fan o -vi} i sekretar Novica An ti }.

Na sastanku je bilo rije~i oproblematici u ostvarivanju pravaBo{njaka u na{oj zemlji, kao i ounapre|enju sveukupne kulture itra dicije sandà~kih Bo{njaka uRepublici Srbiji.

Poseban akcenat u razgovor i -ma je stavljen na finansijskupodr{ku projektima Vije}a koji seod nose na realizaciju kulturnihmanifestacija i rad nacionalnih in-stitucija Bo{njaka, kao i obi lje -àvanje nacionalnih blagdana ido djeljivanja nacionalnih na gra da.

Prilikom susreta posebno jebilo rije~i o za{titi bo{nja~ke kul-turne ba{tine u Sandàku, kao i

o objektima koji su od straneBo{nja~kog nacionalnog vije}aodre|eni u ovoj oblasti kao pri-oriteti. Tako|e, posebna pa`njaje posve}ena {tampanim i elek-tronskim medijima na bosans k -om jeziku, i tom prilikomsa go vornici su se sloìli da je na-j adekvatniji model ostvarivanjaprava na informisanje na bosan-s kom jeziku podr{ka Minis ta r -stva kulture projektima koji bi bilirealizovani u sopstvenoj produk-ciji, a koji bi se emitovali krozmreù lokalnih i regionalnih me -dija i na Javnom servisu.

Predstavnici Ministarstva suobe }ali da }e podràti konkretnepro jekte i u oblasti izdava~ke dje-latnosti, koju Bo{nja~ko nacio -nalno vije}e realizuje kroz edicijeCentra za bo{nja~ke studije.

SN

Predstavnici BNV u Ministarstvu kulture o ostvarivanju prava Bo{njaka

Podr{ka projektima BNV

Konferencija o pravima manjina u Srbiji

I dalje sa nedostacimaPredstavnici Bo{nja~kog na-

cionalnog vije}a, {ef Resora zainformisanje u BNV Muhedin Fi-juljanin i koordinator za infor mi -sanje Nazim Li~ina, u~estvovalisu u radu Konferencije o pravimapripadnika nacionalnih manjinakoja je, 17. novembra 2007. go-dine, odràna u Novom Sadu.

Na konferenciji su predstavl-jeni alternativni izvje{taji o prim-jeni Povelje o regionalnim ilima njinskim jezicima i Okvirnekonvecije za za{titu nacionalnihmanjina u Srbiji, koje su SavjetuEvrope (u junu i septembru2007) podnijeli Vojvo|anski cen-tar za ljudska prava i Mreà odb-ora za ljudska prava (CHRIS).

Na konferenciji se do{lo dozaklju~ka da nacionalne manjine

u Vojvodini u praksi znatno boljeostvaruju svoja prava nego {to jeto slu~aj u ostatku Srbije.

Na skupu je re~eno da u ob -lasti prava i dalje postoji niz ne-dostataka, a prije svega zbognepostojanja odgovaraju}ih za-kona o izboru i nadle`nostimamanjinskih nacionalnih vije}a.Na me|uetni~ke odnose u Srbijii dalje uti~u ostaci te{kog na -slje|a prethodnog reìma i te{kidru{tveno-ekonomski uslovi, is-takli su u~esnici konferencije.

U izvje{tajima brojnih organi-zacija koje se bave za{titom ljud-skih prava, kao i predstavnikamanjinskih nacionalnih vije}a,navedeno je da su prava manjinau Srbiji i dalje ugroèna.

Konferenciji su prisustvovali i

pomo}nik ministra kulture Dra-gan Janji}, predsjednica Odboraza me|unacionalne odnose Sku -p {tine Srbije Ana Tomanova Ma -kanova, Nadia Skenderović ]ukiz Kancelarije Savjeta Evrope uBeogradu i predstavnici MisijeOSCE-a u Srbiji.

Konferenciju su organizovaliVojvo|anski centar za ljudskaprava i Mreà odbora za ljudskaprava u Srbiji.

Na izradi izvje{taja, razmatra -nih na konferenciji u Novom Sa -du, u~estvovali su predstavnici17 nacionalnih manjina, odno s -no 11 nacionalnih savjeta nacio -nalnih manjina, 15 organizacija irenomirani stru ~nja ci u ovoj ob -lasti.

SN

Prilikom susreta posebno je bilo rije~i o za{titi bo{nja~ke kulturne ba{tine u Sandàku, kao i oobjektima koji su od strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a odre|eni u ovoj oblasti kao prioriteti

U oblasti prava i dalje postoji niz nedostataka, prije svega zbog nepostojanja odgovaraju}ih za-kona o izboru i nadle`nostima nacionalnih vije}a

^lanovi delegacije Bo{ nja ~k og nacionalnog vije}a po t e n cirali potrebu ~vr{}e saradnje Bo{njaka nasvim prostorima biv{e Jugoslavije, njihovo povezivanje i umreàvanje institucija, a sve u cilju za{tite na-ci o nalnih interesa i bo{nja~ke kul turne ba{tine. Inicijativa Bo{nja~kog naci o nalnog vije}a i ovog putana i{la na veliko interesovanje, a za vrijeme boravka u Sisku ugovor ene posjete zvani~nika Vi je}a Bo -{njacima u Du bro v ni ku, Rijeci i Puli

Delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u posjeti Bo{njacima Sisa~ko-moslova~ke ùpanije u Hrvatskoj

U~vr{}enje saradnje

Delegacija Bo{nja~kog na ci o -n alnog vije}a, koju su ~inili Mu -he din Fijuljanin - {ef Reso ra zainformisanje i glavni i od govorniurednik “Bo{nja~ke rije ~i“, ZaimHadìsalihovi} - koor dinat or zakulturu i Rasim ]elahmetovi} -knji ̀ e v nik, boravila je 14. i 15.dece m b ra pro{le godine u pos-jeti Bo {njacima koji ìve u Re-publici Hrvatskoj.

Oni su na poziv tamo{njih su -narodnika, Bo{nja~ke nacio n a l -ne zajednice Sisa~ko-mo s lo va ~ keùpanije u~estvovali na ma nife -staciji “Dani kulture si sa~kih Bo -{njaka”.

Tom prili k om, tamo{njoj pu -blici je preds t a vljen ~asopis “Bo -{nja~ka ri je~” i izdava~ka dje la -tnost Bo{ nja ~kog nacio nalnogVije}a kroz knji gu pribojskog pje -snika, Ra sima ]e lahmetovi}a“Alkatmeri u ba{~i sudbine”.

Predstavljaju}i rad i aktiv nostiBo{nja~kog nacionalnog vije}a,koordinator za kulturu u Vije}u,Zaim Hadìsalihovi} je istakaoda je na planu kulture i izda va -{tva Vije}e u proteklom perioduus tanovilo nekoliko edicija, te or-ganizovalo vi{e kultu rnih prog -rama i manifestaci ja obiljeìv{isve bo{nja~ke naci onalne pra -znike.

Nakon kra}eg predstavljanjaVije}a, {ef Resora za informi sa -nje i glavni i odgovorni urednik“Bo{nja~ke rije ~i“, Muhedin Fiju -lja nin osvrnuo se na ure |iva~kukoncepciju ~asopisa “Bo{nja~karije ~“, isti~u}i tom pri likom da jeto jedini ~asopis na bosanskomjeziku na prostoru Republike Sr-bije i da je njegov cilj o~uvanje,njegovanje i prezentacija nacio -nalnih vrijednosti i kulture san -dà~kih Bo {njaka, kao i in fo r mi -sanje jav nosti o aktivnostima iradu Bo {nja~kog nacionalnog vi -

je}a, njegovih organa i ustanova.Prezentuju}i knjièvni opus

Rasima ]elahmetovi}a, Fijulja ninje u nastavku programa rekao:

“Poezija je dèvahir kutija kojuvijek vijeku u amanet pe {ke{i -izrekao je, daju}i pri og sveop -{toj, nikad okon~anoj, nedovr {e -noj, svevremenoj, ìvoj i titrajimasrca i ~ovjekove du{e stalno na -dogra|uju}oj definici ji poezije,Orfej iz Sandàka, kako ga pro -zva{e neki, sandà~ki pjesnik

par excellance, vjerni pratilac lim-skog priobalja, tuma~ ljubavi,traga~ guja i svjedok jednog i{ -~a{enog vremena, Rasim ]elah-metovi}, pjesnik-~udotvorac, sluga i rob Boìji, rapsod ~iju naj -noviju zbirku pjesama “Alkatmeriu ba{~i sudbine“, u izdanju Cen-tra za bo{nja~ke studije i Bo -{nja~kog nacionalnog vije}a,ovom prilikom poku{avam pred-staviti.

Kaèm - poku{avam iz razlo -ga {to Rasimovu poeziju su pre -dstavljali i tuma~ili mnogi, iknjièvnici, i knjièvni kriti~ari, i

histori~ari umjetnosti, i publi ci s -ti, i svi drugi kojima je zastajaodah kad se srce na pola dijelilo,a Samir nau~io i na njema~komigovorio Babo, ne mogu bez tebe/ Majko, koga pokriva{ / Umje -sto mene; svi koji su poku{alidosjegnuti tajnovitu ljubav sli~nuolujama, u no}ima kada se gla -sno ~uje {apat srca u nijemomkamenu; svi koji su, dok drijemakamena tuga, u kupinjaku sve -mira, traìli mudrost sandà~ku;svi koji su poku{ali odgonetnuti

{ta to nemu{tim glasom govoristoglava zmija, {ta je ljubav,otac, mati, rodna gruda i ku}niprag, pendèr pred kojim majkagodinama gleda svog sina jed-inca kako joj dolazi iz tu|ine; svikoji su govorili i govore o taj no -vitom miljeniku Kaliope, nesva -kida{njem poetskom magu izsandà~kih brda koja rastu, naobalama Lima, ~emernog i zlat -nog. Rasimu ]elahmetovi}u, ~ov-jeku bez ~ijeg bi poetskog izrazana{a jezi~ka sehara bila kao|ulistan bez alkatmera, bez bis-erja ogrlica, bez stihova pjesma -

AKTUELNO

Posjeta delegacije BNV bo{nja~koj zajednici u Hrvatskoj, pro{le godine

Bo{nja~ka rije~



Bo{nja~ka rije~ rica.

Lirski nadahnut, sudbinski tu -roban, gorko ironi~an, mitolo{kimelanholi~an, magli~ast i taja -nstven, u matici suptilnog inte -lektualnog lirizma, tradicionalnemisaonosti i krajnje relativizacijekonkretnog doìvljaja, zagledan usebe ne bi li doku~io znake iznakomjernosti vje~nog, duho v -no napet i poetski jezgrovit utrenutku kada se realnost zgu -{njava u simbol, vanvremen imetafori~an - kako je to nepo no -vljivo stilski uobli~io i jezikomvrsnog kriti~ara iskazao prire |i -va~ knjige “Za vodom bi kre nu leobale”, prvog izbora iz nje govepoezije, knjièvnik Petar Arbu -tina, Rasim ]elahmetovi} je lir -ski pjesnik egzistencijalne tra gi -ke i sti{ani pripovjeda~ rijetkihljudskih radosti, umjetnik koji neslika cjelinom pjesme realni svi-jet, ve} ga nadogra|uje, osmi -{ljava i oboga}uje, daju}i muob rise ljepote i tragike koju tra -govi vremena sa sobom nose, bi-vaju}i na taj na~in svjedokomhistrijskih gibanja i najrazli~itijihljudskih sudbina, koje je i sam,na svojim naizgled malehnimple}ima i skoro do smrti ranje -nom srcu, svom o~injem vidu,okusio, doìvio i proìvio.

Za sve {to je biloI za sve {to jesteStrijepimo

Ne vjerujemoNa{ojNi njihovoj istini

Ako prihvatimo tezu da su sti-hovi odraz ~ovjekove du{e, nje-govog unutra{njeg ega, odsjaj~ovjekov koji izbija vani i svijetuse prikazuje kao trag jednog vre-mena - neizbrisiv, osobit, tajan s -tven, jedan, moramo re}i da je]elahmetovi}ev stvarala~ki opus,tri i pol desetlje}a dug, jedanplodotvoran istrajan put, put ko -jim je pjesnik kora~ao i pisao,natenane, diktatom srca i razu -ma, put na kojem je pojava sva -ke njegove zbirke pulsirala nekimnovim porukama, donosila nekunovu poetsku filozofiju, motivskuraznolikost ili oba{ka skrojenopoetsko ruho, svojstveno pjesni -

~kim gromadama.”Isti~u}i da je Rasim ]elahme-

tovi} knji ̀ evnik koji tvori sops t -veni poetski kosmos u kome jeu centru pa`nje opet ~ovjek, Mu -hedin Fijuljanin je u nastavkusvog izlaganja kazao da se u cje -lo kupnom ]elahmetovi}evom dje -lu strukturno se izdvaja petupo ri{nih ta~aka i sadrìn sko-te- mat skih sklopova. To su simbolismrti, vode, vatre, Sandàka izmije.

“Neprilagodljivost vremena je -dna je od klju~nih tema knjiè -vnosti modernog doba o komesu razbijene mnoge od iluzija ra -nijih vjekova, dovedene u pitanjemnoge klasi~ne vrijednosti ìvotai ~ovjekove li~nosti i relativiziranemnoge ljudske i op{tecivilizacij -ske perspektive, iz kojih je ocje -njivana duhovna i eti~ka stru - -ktura ~ovjekove li~nosti i njenpoloàj u konkretnom istorijskomi politi~kom trenutku, a to ]ela -hmetovi} svojim stihovima ob -ja{njava ovako: Kada vrijemekroja~ bude / Mi zakrpu samodamo / Sve je vje~no sve je tra-jno / Pocijepa se ~ovjek samo,kazao je Fijuljanin, i nastavio:

“Tuga, zimzelena, nikad ne-prolazna, stalna. Toliko se togaskupilo u njoj, a, opet, u nekom~udnom, skoro savr{enomskladu i ravnoteì, na razme|udobra i zla, ni makac tamo, nimakac vamo. Takva je ]elahme-tovi}eva poezija, put kojim Ra -sim, tragaju}i za pro{lo{}u, plovikroz vrijeme, vodom, nekad po-divljalom, nekad mirnom, gore}ina vatrama, izloèn gujama najednom, kako je sam rekao, ~e -perku dunjalu~kog dèneta, {toSandàk se zove.

A {ta je Sandàk za Rasima]elahmetovi}a?!

Sandàk - to je srce Umornog pastiraGasulhana svijetaU srcu svemiraGdje bolujem svojuNemo} pred vremenom

Sandàk - to je majkaS trudom i kremenom

[to sinove dojiVatrenim sjemenom

Sandàk - to je zemljaMojih pradjedovaOtkinuti biserS |erdana svjetovaBiser je amanetDa ga ~uvam sinu

Kao simboli sila stvaranja isila razaranja, voda i vatra, kojipreovla|uju jednim dijelom pjes-nikovog sveukupnog poetskogstvarala{tva, su simboli koji po -kazuju da se svijet kre}e po pan-teisti~kim zakonima, onaj ko di -{e istinu ìvota, taj di{e i istinusmrti, a ]elahmetovi} to obja -{njava stihovima: Da shvati{obalu mora{ rijeka biti / Kritipotom tajnu to je mnogo teè /Voda vatru shvati tek kad glavomplati / Pa ipak neka ukletost ihveè.”

Isti~u}i savez guje i ~ovjeka,koji je prisutan u pjesnikovim sti-hovima u zbirci Kazivanja o crnimgujama i knjizi pri~a Nepomeni -ce, glavni i odgovorni urednik“Bo{nja~ke rije~i” je rekao da jeto ]elahmetovi}eva borba izme -|u dobra i zla, svjetlosti i tame.

“Zmija nosi insanske grije-hove i zbog toga se nikad nemoè uspraviti ve} vijuga krozìvot puze}i, povijena, sva pos-ramljena. Pisac zmijama pripisu -je neobi~ne, nadnaravne, oso - bine: one razumiju {ta ~ovjekmisli, transcedentno se premje -{taju sa mjesta na mjesto, ca -ruju drevnim zemljama, budni su~uvari blaga, a mogu biti i ~u -varku}e ili bilo {ta drugo. Iste tei takve mo}i nekad su imali iljudi. S obzirom da su ih po~elikoristiti za ~injenje zla, oni su ih,me|utim, vremenom izbubili.Pre dstavljaju}i zmije, Rasim, ustvari, slika svekoliki ljudski ̀ ivotsa one vi{e, duhovnije strane ukojoj nema laì, prevare i slu ~a -jnosti sa kojima se komi~no ali itragi~no susre}emo.

Knjièvni stva ralac ]elahme-tovi} je zaokupljen pozitivnom,osobenom i manje poznatomba{tinom (kulturnom, historijs -kom, narodnom) i motivima koji

Bo{nja~ka rije~


u prvom redu imaju interperso -nalnu dimenziju iskaza, dubljitrag vremena i upe~atljivo mo -ralno, op{teljudsko i duhovnozna~enje”, rekao je Fijuljanin i za-klju~io:

“Takav, posve osoben, na mo-mente ~udan, ali zaista nesva -kida{an, poetski div, kome uprilog mnogih do sada napisanihprikaza pridodajemo i ovo slovo,Boìji je dar bez kojeg bi, sasvimje sigurno, bo{nja~ka jezi~ka se-hara bila uskra}ena ̀ ivotnim mo-

tivima, alegorijama i istan~anomiznijansirano{}u koja, zapravo, i~ini njen najsjajniji dio.”

Nakon izlaganja Fijuljanin, pri -sutnima u Sisa~koj biblioteci sesvojim stihovima predstavio isam knjièvnik Rasim ]e lahme -tovi}.

U razgovorima sa svojim do -ma }inima, ~lanovi delegacije Bo{ -nja ~k og nacionalnog vije}a po -t e n cirali su potrebu jo{ ~vr{}e

saradnje Bo{njaka na svim pros-torima biv{e Jugoslavije, njihovopovezivanje i umreàvanje institu-cija, a sve u cilju za{tite naci o -nalnih interesa i bo{nja~ke kul -turne ba{tine.

Inicijativa Bo{nja~kog naci o -nalnog vije}a i ovog puta na i{la jena veliko interesovanje, a za vri-jeme boravka u Sisku ugovor enesu i posjete zvani~nika Vi je}a Bo -{njacima u Du bro v ni ku, Rijeci iPuli.

N. L.

Trude}i se da na {to adekva -tniji na~in zadovolji potrebe pri-padnika manjina, sopstvene ci -ljeve kulturne politike, kao i dain s tru mentalizuje obaveze preu -ze te iz me|unarodnog i do ma } -eg zakonodavstva, Mini starstvokulture Republike Srbije je tra-galo za najefikasnijim na~inimapruànja podr{ke programimamanjinske kulture.

Godine 2007. Ministarstvo podrugi put raspisuje poseban ko -nkurs za sufinansiranje proje ka -ta/programa nacionalnih manji - na. Konkurs je iznio na vidjelopojedine dobre, ali i lo{e aspe -

kte prijavljenih projekata. Naj~e -{}e uo~ene manjkavosti pro je- kata bile su: nepo{tovanje for-malnih uslova konkursa, lo{epozicioniranje sopstvenog pro-jekta u odnosu na potrebe, la i -~ki pristup (nedostatak sarad - nje sa stru~njacima), samodo-voljnost projekta, odno sno zat -vo renost i ograni~enost na malibroj ljudi.

Na osnovu tog iskustva Mi ni -starstvo kulture je do{lo do za-klju~ka da postoji potreba zaorganizovanjem razli~itih obuka.Iz tog raz lo ga, 19. decembra2007. g o dine, u Gla v n om uredu

Bo{nja~kog naci on alnog vije}a uNovom Pa za ru odràn je seminarna te mu: “Vodi~ kroz proceduruko n ku r sa za nacionalne manj i -ne”. Na seminaru su go vo ri le \u -r |i jana Jova novi} i AleksandraIl i}, iz Sekto ra za umjetni~ko st -va rala{tvo, kulturnu industriju ikul turne od no se Ministarstva ku -lture R e p u blike Srbije.

\ur|ijana Jovanovi} i Aleksa -ndra Ili} su u saètoj formi po-ja snile sve bitne elemente ko - nkursne procedure: od unu t r a -{nje organizacije Ministarstva izakonskog okvira, preko kon k -re tnih pitanja o na~inu popunj a -v anja konkursnih formulara iispunjavanju drugih formalnihuslova konkursa, pa do dono {e -nja odluke o finansiranju i dos -tavljanja izvje{taja o realiz a cijiprojekta.

Namjera je da edukacija za -interesovanih grupa i pojedina -ca, koja bi se realizovala upo jedinim mjestima Srbije u pre -t konkursnom periodu za 20 08. godinu, bude po~etak je dn ogplanskog i dugoro~nog rada napobolj{anju postoje}e kultu r nescene u Srbiji i nastavak plo dneme|ukulturne saradnje.

Nazim Li~ina

Sa seminara

Tragaju}i za najefikasnijim na~inima pruànja podr{ke programima manjinske kulture, Mini -starstvo kulture Republike Srbije zapo~elo seriju obuka za pisanje projekata iz oblasti kulture.edukacija za interesovanih grupa i pojedina ca po~etak je dn og planskog i dugoro~nog rada napobolj{anju postoje}e kultu r ne scene u Srbiji i nastavak plo dne me|ukulturne saradnje

U BNV odràn seminar za pisanje projekata u oblasti kulture

Podr{ka kulturnim programima

Bo{nja~ka rije~


Dr. Ferid Muhi} redovni jeprofesor na Filozofskom fakul-tetu Univerziteta “Kiril i Metodij”u Skoplju i visiting professor naosam univerziteta {irom svijeta.Filozof, antropolog, knjièvnik,intelektualac “velikog kalibra”,~ovjek ~ija se rije~ posebno mje -ri, cijeni i po{tuje. Za “Bo{nja -~ku rije~” govori o savremenomhistorijskom trenutku, poloàjuBo{njaka danas, univerzalnimlju dskim vrijednostima, naciona -lnoj samoidentifikaciji, globali -zaciji, ljudskom uzdizanju…

� Prof. Muhi}u, u politi ~kojteoriji i nauci uop{te se isti~eda je proces konstituisanja na-ci onalnih dràva historijski ve -zan za 19. vijek. Na evropskojpoli ti~koj sceni jedan od domi-nantnijih procesa u posljednjihpe t naestak godina vezan je up-ravo za uspostavljanje jednona-ciona l nih ili visokokohezivnihet ni~kih dràva na ra~un neka -da{njih mu l tietni~kih. Reklo bise da, ili je jedan dio Evrope ilizakasnio, ili je, pak, nauka ne -gdje “pogri je{ila”!?

MUHI]: U pravu ste. Ta~noje i to da politi~ka teorija proceskonstituisanja nacionalnih drà -va smatra zavr{enim zaklju~nokrajem XIX, i sa prvim godinamaXX vijeka, posebno na evrops -kom tlu; me|utim ta~no je i dase od ’90- tih godina XX vijeka,na ovamo, dogodio i jo{ se do -ga|a, i to upravo u Evropi, veo -ma buran proces raspadanjapra kti~no svih multietni~kih dr -à va i stvaranja jednonacio nal -nih visoko kohezivnih etni~ kih

dràva. Utoliko je Va{e pita - njesasvim legitimno. Ili je nau kapogrije{ila u svojoj konstataciji,ili politi~ka realnost grije{i {tone slu{a nauku! Razumije se daje ovo samo blaga {ala: naukauglavnom konstatuje sta nje, od -nosno, utvr|uje ~injeni ce. Njenaosnovna funkcija je za pravo de -skriptivna. Svaki po ku{aj predvi -|anja budu}nosti, za svaku nau -ku, a posebno za sve socijalnenauke, zato je uvijek ne samoizlet u nepoznato nad kojim senema i ne moè imati kontrola,nego je i ~in pre kora~ivanja sop-stvenih mogu } nosti i metodo lo -{kih kapaciteta.

To {to se proces stvaranjanovih nacionalnih dràva zbiotako intenzivno i u tolikom obi -mu i nakon “zavr{etka” tih pro -cesa u XIX vijeku, najbolje ilu s-truje prave granice socijalne te -orije. Ni{ta se u dru{tvu ne do -ga|a zato {to je to naukaod redila. U ljudskom svijetu nevlada zakon kauzaliteta, negomnogo vi{e razlozi motivacije.Logika raspadanja multietni~kihdràva i njihovo supstituisanje~vrstim jednonacionalnim drà-vama, ne proisti~e iz nikakvihimanentnih odlika tih dru{tava.Druga~ije re~eno, te se dràvenisu raspale zato {to je do{lodo nekakvih nepremostivih un-utra{njih te{ko}a, ili zato {tomu ltinacionalne dràve u princi -pu nisu mogu}e na duè staze.Od nekada multinacionalnih dr -à va - SSSR-a, preko êho slo -va~ke, do SFRJ, jasno se moèpratiti organizovana akcija, so-cijalno-politi~ki inènjering najve -}eg kalibra, odnosno, mega pro -

jekt razdvajanja nacionalnih ko -lektiviteta na onoliko novih drà -va koliko je to tehni~ki mogu}e.îtav taj projekt je ogromna iveoma sloèna hiru{ka inter-vencija u tkivo sraslih zajednica.Ako je razdvajanje “sijamskihblizanaca” toliko riskantno dase veoma rijetko primjenjuje ijo{ rje|e uspijeva, razdvajanje~itavih naroda koji su kroz duèili kra}e historijske periode ìv-jeli zajedno, vi{estruko umno -àva i rizik i opasnost od te{kihkrvarenja.

Vrlo malo teoreti~ara je sh-vatilo {ta stoji iza tog projekta;zapravo, da budem sasvim od -re|en, jedva da je i jedan uo~ioi makar hipoteti~ki diskutiraoideju da raspad multietni~kihdràva u posljednjih 15-ak go -dina u Evropi, nije ni bio proces,nego zapravo projekt. Dakle, dase nije radilo o nikakvim objek-tivnim procesima anonimnih so-cijalnih i historijskih faktora or -ga nizovanih kao uzroci i poslje -dice, nego o osmi{ljenom dugo -ro~nom projektu ljudi sa odre -|enim motivima i ciljevima. Uto-liko, stvaranje jednonacionalnihdràva i nema nikakav uzrok, aliima vrlo jasan cilj, odnosno mo -tiv.

U pitanju je samo prvi korak;razdvajanje multietni~kih zajed-nica je nu`no zato {to one pred-stavljaju meku vrstu specifi~nihorganizama, cjelina koje imajusopstvenu logiku, vrijednosnesisteme, specifi~ne ciljeve i ide-ale. Utoliko, ovakve zajednice jevrlo te{ko ubaciti u ma{inu ukojoj }e se sve specifi~nosti re -lativizovati, odnosno, izgubiti na

INTERVJU

Prof. dr. Ferid Muhi}

Bez granica je dobrotasvijeta u kojem ìvimoRezultati koje je Bo{nja~ko nacionalno vije}e ve} ostvarilo,podigli su kulturnu, politi~ku i nacionalnu poziciju sandà~kihBo{njaka, neka mi bude dozvoljeno da upotrijebim jednu svojupjesni~ku metaforu “sto koraka iznad” pozicije na kojoj su senalazili prije manje od jedne ge neracije

svojoj va`nosti i otpornosti napromjene. Dràve nastale ras-padom SSSR-a, Balti~ke dràve,Bjelorusija, Moldavija, ê{ka,Slo va~ka, sve dràve nastale izraspada nekada{nje SFRJ, su,jednostavno re~eno, biljke istrg -nute iz svog historijskog konte -ksta, izva|ene iz svoje mine ro lo-{ke podloge i specifi~nih his-torijskih tendencija, i presa|eneu saksije sa istim sastavom i je -dnakim odnosom pijeska, istomdozom plodnog humusa, {lju -nka. Tek kada se razdvoje, mo}i}e biti uspje{no preparirane ipripremljene da rastu na novojpodlozi, jednakog sastava zasve, koji }e ubudu}e biti odre -|ivan od zajedni~kog “VelikogBa{tovana”, a ne zasnivan nasopstvenom historijski formira-nom identitetu.

Dakle, rije~ je o velikom upa -du u spontanitet historije. Fizi o -nomija novih dru{tava vi{e ne}eizraàvati njihove naslije|eneosobine, nego }e biti oblikovanaintervencijom plasti~ne hirur gi -je, ne nu`no u skladu sa estet-skim standardima. Li{ene sop s- tve nog temelja, ove jednona-cionalne dràve izgubi}e i svojkulturni identitet. Ni teorija oograni~enom suverenitetu, for-mulisana paralaleno sa razvo-jem EU, nije slu~ajna; na poli ti-~kom planu svi ovi etni~ki titu-lari ovih dràva, odnosno, dom-

inantne nacije, }e imati manjesuverenosti i ograni~eniju au-tonomiju nego {to su imale kaokonstitutivni elementi nekada -{njih federativnih dràva. Ovajzavr{ni korak, ili finalni cilj (cau -sa finalis) stvaranja jednona-cionalnih dru{tava, da bi seugasio njihov historijski formi-

ran karakter, i zamijenio novim“identitetotm bez lica”, koliko jemeni poznato, savremena poli -ti~ka teorija nije detektirala ni ujednom jedinom radu.

�Historija je, bukvalno re ~e -no, nauka o pro{losti, sve ono{to se dogodilo. Po Vama: “Naj -ve}i dio historije je ostao neza-pisan; najve}i dio onoga {to jezapisano je uni{teno ili nepo vra -tno izgubljeno; najve}i dio ono -ga {to je sa~uvano od zapi sa- nog, nije pro~itano; najve}i diopro~itanog nije shva}en; naj ve}idio shva}enog, pre{u}en je; naj -ve}i dio ispri~anog nije imao ko~uti”. Nekako mi se ~i ni da jeova Va{a formulacija da leko bli -à stvarnosti i da ona znatnobolje poja{njava i odre |uje sa -mu historiju kao “riznicu doga -|aja”?

MUHI]: Ako ovom navodudo date gornji odgovor, onda semoè re}i: “...a najve}i dio ono -ga {to je jo{ uop{te ostalo odzajedni~ke historije, namjerno jeizbrisan, hiru{ki odstranjen, pre-crtan ili retu{iran”. Svi navodeis kaz: “Historiju pi{u pobjedni -ci!” Mora se dodati: “Historijupi {u i poraèni!” I ove dvije his-torije, historija pobjednika, kaooficijalna historija, i historija po -raènih, kao subverzivna his-torija, ne samo {to se nikada

ne}e uskladiti i pomiriti, negose nikada ne}e prestati boritijedna protiv druge. [to jedna iz -bri{e, druga zapi{e; {to jednapreda potpunom zaboravu, dru -ga najbolje upamti. U tom smi -slu, ono {to zovemo “stvarnost”zapravo je sloèno iz dvije vrsteuzajamno suprotstavljenih hi s-

torija, podjednako subjektivnih iotud, podjednako parcijalnih: izone vidljive koja osvjetljava tu“stvarnost”, i one nevidljive, ko -ja stvara sjene u toj “stvarno s -ti”. I {to je svjetlost ja~a, sjenesu dublje i tamnije.

�Suprotno procesu nacio na -lne homogenizacije, na svjets -kom nivou paralelno se odvijao iodvija se proces globalizacije.Teorijski re~eno, proces deiden-tifikacije nacionalnih i kulturnihspecifi~nosti i uvo|enje modelakoji treba da izjedna~i, unifor -mi {e svijet. U tom procesu je -dno od su{tinskih, klju~nih pi ta -nja je i pitanje islama, islamakao vje re, islama kao sistemavrijednosti, islama kao na~inaìvota. Kada u svjetlu toga pos-matra mo poloàj i ulogu Bo{nja -ka u ovom dijelu Evrope, pitanjeje kako se oni korporiraju u sa -v re mene svjetske tokove i moèli ih i kako ta ista Evropa i svijetprihvatiti kao dio globalnog sv-jetskog sistema? Ako su musli-mani opasnost po svijet, {ta daEvropa u~ini sa nama!?

MUHI]: Prvi dio Va{eg pita -nja ta~no dijagnosticira i sadràji cilj projekta stvaranja homo -genih nacionalnih dràva kojismo ve} razgledali. Islam je ob-jektivno najve}a prepreka, naj -vi{a i najmo}nija brana globa -

lizaciji ka onom krajnjem ciljuovog mega projekta! Cilj tog pro-jekta jeste uniformisanje svih,ali je ta skrojena uniforma plani-rana tako da ne predvi|a zad r -àvanje nikakvih oznaka islam -skog identiteta. Globalizacija je,po svojim sadàjima, jasno mar -kirana kao anglosaksonski mo -


Bo{nja~ka rije~

Bo{njaci su u~inili ogroman korak i da nas su visokoiznad mjesta na kojem smo bili prije 20, prije 10, prije 5 go-dina! Rezultati koje je Bo {nja~ko nacionalno vije}e ve}ostvarilo, podigli su kulturnu, politi~ku i nacionalnu pozicijusandà~kih Bo{njaka, neka mi bude dozvoljeno da upotri-jebim jednu svoju pjesni~ku metaforu “sto koraka iznad”pozicije na kojoj su se nalazili prije manje od jedne gen-eracije. Ti uspjesi obavezuju, kao {to i garantuju njihovosamopotvr|ivanje i integrisanje u realnost dràve Srbije,Balkana, Evrope, ilustruju}i njihove demokratske kapacite -te, i ujedno, doprinose}i i afirma ciji svih Bo{njaka regiona,Evrope i svijeta.

del. I kulturni, i politi~ki, i eko -nomski biljezi globalizacije sudirektno preslikani sa tog mo d-e la: dominantni jezik, sistem vri -jednosti, skale “dozvoljenog” i“nedozvoljenog”, “normalnog” i“nenormalnog”, industrija za ba -ve, sporta, ishrane, odijeva nja,budnosti i snova... sve je toplanirano kao obaveza za svekoji su “drugi”.

U projektu globalizacije jasnosu podijeljene uloge “globaliza-to ra” i “globaliziranih”. Global-izator, nosilac projekta, zapravone mijenja ni{ta od svog soci-jalnog i historijskog identiteta,nego ga samo name}e ostal-ima, onima koje treba “global-izirati”. S ob zi rom na to da jeislam isto tako cjelovit modelìvota, koji, osim religijsko-dok-trinarnih odlika, uk lju~uje i sop-stvene kulturne, po liti~ke, eko -no mske i vrijednosne matrice,jasno je da se od njega o~ekujezapravo najve}a `rtva! Da bi seuklopio u projekat glo balizacije,islam se mora odre }i gotovosvega {to ga ~ini obli kom dru -{tvenog ìvota. Takva `rtva za-pravo zna~i odricanje od sop s-tve nog identiteta. Na takvu`rtvu nije lako pristati. Normal -no je da to ne ide jednostavno.U tom zahtjevu nema ni malovi{e logike nego kada bi islamzahtijevao da se ~itav svijet, po -sebno Zapadna neoliberalnademokratija, odreknu sopstve -nog identiteta i preuzme islam-ski dru{tveni model! Ako je ovodrugo apsurdno, jednako je ap-surdno i ono prvo! Semjuel Ha -n tington je u pravu kada tvrdida se islam ne moè uklopiti uZapadni neislamski model liber-alne demokratije, ali je klju~naslabost njegove koncepcije {toje apsolutno jednostran u svojojisklju~ivosti! Za{to bi islam mo -rao postati ne{to drugo od ono -ga {to ve} jeste!? Eto klju~nogpitanja! Naime, Hantigton ne nu -di odgovor za{to bi se islamuop{te morao odre}i sebe, od -nosno, zbog ~ega je nu`no dase islam prikloni tom zapadnomneo-liberalnom modelu!? Odgo -vor na ovo pitanje dat je ve} kodFukujame i mnogih drugih teo-reti~ara i glasi: “Zato {to je Za-padni model najbolji postoje}i!”

âk i kada bi to bilo ta~no (anije i ne moè se nikada ni je -dna parcijalna forma, dokazatikao univerzalno najbolji oblikdru{tvenog ìvota!), opet ostajenedirnuto principijelno pravo is-lama, i svakog drugog historij -skog i kulturnog modela, da za - drì svoj na~in ìvota.

Utoliko je pravo pitanje i zademokratiju i za globalizaciju,

moè li svijet prihvatiti pravodrugih modela, uklju~uju}i tu iislam, da ìve u skladu sa sop-s tvenim kulturnim, politi~kim,ekonomskim i svim drugim vri-je dnostima?! Konkretno, za Bo -{njake, to pitanje se razrije{avana definisanju odnosa Evropeprema njihovom islamskom ide -ntitetu! Ima li Evropa dovoljnodemokratskih kapaciteta, sna -ge, tolerancije i spremnosti daprihvati ravnopravno prisustvoBo{njaka, kao integralni dio so -

pstvene politi{ke realnosti!?

�U svakoj multietni~koj za je -dnici postoji realna mogu}nostda se naprave problemi. Postojimi{ljenje da za multietni~ke za-jednice u kojima postoje malenacionalne manjine nesposo bneda naprave ozbiljan problem,me |unarodna zajednica ne mainteresa. Da li na ovim na{impro storima jo{ postoji tzv. kri -ti~ni potencijal, koji bi mo gaobiti podsticaj i jednima i dru gi -ma za nove potrese?

MUHI]: Va{a prva konstata -cija je ta~na: tamo gdje naci o -na lne manjine vi{e nemaju do -voljnu energiju da postave oz-biljno pitanje sopstvenog iden-titeta (posebno politi~kog), sma -tra se da je problem rije{en, aosnovni cilj ostvaren. PogledajteBalti~ke republike, i onda, po -sebno Bugarsku, Rumuniju iGr~ku. Iako u svim ovim zemlja -ma postoje zna~ajne grupe na-cionalnih manjina, one nemajusnagu relevantnih politi~kih ~in-ilaca. Kriti~ni potencijal je zadr -àn u Bosni i Hercegovini, Srbiji,na Kosovu, u Makedoniji, a Al-banija je “pod prismotrom” zbogvisokog procenta muslimana.Zbog toga se odlaè prijem up-ravo ovih zemalja, a mogu}epotrese nije suvi{e te{ko izaz-vati ponovo. Ipak, jasno je da jei ta mogu}nost veoma reduci-rana i da je ovo odlaganje vi{egest profesionalne opreznosti,nego procjene realne opasnosti.

�Nose}i “teret krivice”, tu rs -ke ili islamske, svejedno, i misami kroz historiju ~esto smouzmicali, povla~ili se, dobrovo -ljno pristajali na negiranje svo-jega ja, zaboravljaju}i, i mi lom isilom, sve svoje osobe no sti. Bo -rba za identitet Bo{njaka je bo -rba protiv zaborava. Kako ocje -njujete trenutni poloàj i sta njeBo{njaka danas na prostorimaBalkana?

MUHI]: Najva`niji zadataksvih demokratskih i uistinu lib-eralnih snaga i Evrope i regiona,jeste demistifikacija, sistemat s -ko raskrinkavanje te ideolo{kekonstrukcije i mita o nekakvoj

Prof. dr. Ferid Muhi}


Bo{nja~ka rije~

Bo{nja~ka rije~


“krivici”. Biti musliman nije nika -kva krivica, kao {to nije ni vrlinane biti musliman! Izbor religij -skog ili kulturnog modela ìvotajeste suvereno i neprikosno ve -no pravo svakog pojedinca isvakog kolektiviteta. IdentitetBo{njaka uklju~uje odbranu toguniverzalnog i najvi{eg pravasvakog ~ovjeka i svih dru{tava.

�Jedno od su{tinskih, te melj -nih odre|enja nacionalnog bi}ajednog naroda je i njegov jezik.U jeziku se krije su{tina identi -teta, bogatstvo naciona, njego -va historija, tradicija, kultura...Da li je ba{ taj veliki zna~aj je -zika kao bitnog nacionalnog at -ributa kod Bo{njaka upravo i ra -zlog njegovog nipo da{tavanja?

MUHI]: Bosanski jezik jestepovijesna ~injenica. Ujedno, toje jedini evropski jezik koji jedekretom bio zabranjen - uka-zom Austro-Ugarske monarhijes po~etka XIX vijeka. Ta zabranabila je izuzetno efikasna. Idejabosanskog jezika izbrisana jetako temeljito, da je i samo spo -minjanje njegovog imena, kaoposebnog jezika, jo{ uvijek, naj -blaè re~eno, ~udno i ve}ini Bo -{njaka, posebno izvan granicaBiH. Ipak, smirenom i faktimapotkrijepljenom sistematskomedukacijom, ono {to je jednombilo gotovo zaboravljeno, danasse ve} uspostavlja kao sazna -nje o nepravdi i obnova istinekoja ve} postaje onoliko normal -na koliko je nesumnjiva. Bosan-ski jezik jeste osnova kodifici -ranog knjièvnog jezika i kodSrba i kod Hrvata. U svjetlu ove~injenice, njihova srodnost neumanjuje niti negira, ve} samonagla~ava njihovu zasebnost.

�Nedavno ste izjavili da “po -liti~ka situacija u BiH nije nor-malna, s obzirom na to da ne -koliko prerogativa ili atributanormalne situacije odsustvuju izpoliti~ke realnosti Bosne i He -rcegovine”. îni nam se takvostanje odraàva i odre|uje i od -nos dràve Bosne prema Bo { -njacima van njenih granica. Po -sljednji doga|aji u vezi sa ra -zli~itim vi|enjima na~ina orga-nizovanja Islamske zajednice u

Srbiji, i jednostrano mije{anjesa bosanske strane u svu tupri~u, sti~e se utisak, dodatnosu zakomplikovali ionako uza-vrelu situaciju u Sandàku!?

MUHI]: Jedan od ciljeva, za-pravo, glavni cilj, takvih doga |a -ja i jeste da se situacija kom-plikuje. Ipak, ukoliko klju~ni ak-teri zadrè problem u granicamatehni~kog administrativnog pi-tanja, bez involviranja me|una-cionalnih odnosa, do zna~ajnijekonfrontacije ne}e do}i, kao {tozapravo i ne smije da do|e. Klju -~nu ulogu u odràvanju mirne ikonstruktivne atmosfere imajusvi akteri Islamske zajednice uSrbiji, kao i stanovnistvo San -dàka.

� Uzvisiti se, uzdi}i, dos ti }isavr{enstvo du{e - ideal je sva -kog ~ovjeka. Jesmo li mi Bo{ -nja ci uspjeli podi}i sebe iznadmjesta na kom nas je zateklahistorija ili, ako ho}ete, sudbi -na? Ako nismo, za{to ni smo, aako jo{ nismo, kad }e mo mo}i ikako }emo mo}i?

MUHI]: Svakako! Bo{njacisu u~inili ogroman korak i da -nas su visoko iznad mjesta nakojem smo bili prije 20, prije10, prije 5 godina! Isti~em ovunumeri~ku sukcesiju da bih pod-vukao ~injenicu stalnog napre-dovanja. U~injeno je mnogo;ni kada ne}e biti u~injeno sve.Ali sam duboko uvjeren da ovouzdizanje svijesti i samosvijestiBo{njaka tako|e ne}e ni pre s -tati.

� Jednom ste napisali da “ì -vot i nije ni{ta drugo nego ov la-davanje umjetno{}u da ostavitesvoj znak tamo odakle ga nikovi{e ne}e mo}i ukloniti”, te daje “broj takvih podviga, njegovajedina mjera”! Kroz institucije imehanizme Bo{nja~kog nacio -na l nog vije}a, sandà~ki Bo{ -nja ci potvrdili su svoj nacionalniidentitet, utvrdili svoje nacional -ne simbole, blagdane, priznanja,manifestacije. U historij skomsmislu, kako ocjenjujete sve to?

MUHI]: Upravo ste ponudilikonkretnu i sjajnu ilustraciju op -

ravdanosti optimizma i samo po -uzdanja. Rezultati koje je Bo -{nja~ko nacionalno vije}e ve}ostvarilo, podigli su kulturnu,politi~ku i nacionalnu pozicijusandà~kih Bo{njaka, neka mibude dozvoljeno da upotrijebimjednu svoju pjesni~ku metaforu“sto koraka iznad” pozicije nakojoj su se nalazili prije manjeod jedne generacije. Ti uspjesiobavezuju, kao {to i garantujunjihovo samopotvr|ivanje i inte-grisanje u realnost dràve Sr-bije, Balkana, Evrope, ilustruju}injihove demokratske kapacite -te, i ujedno, doprinose}i i afir-ma ciji svih Bo{njaka regiona,Evrope i svijeta.

� Profesore Muhi}u, antro -po logija kao nauka, a koja jeVa{a uà specijalnost, u centarpostavlja i vidi ~ovjeka, ljudskirod. Moè li savremeni ~ovjek,sa svim svojim, kako vrlinama,tako i mahanama, biti “zlatni{tit”, prisutan na ovom svijetu,u svojoj i Boìjoj misiji, da daje ida prima?

MUHI]: Lijep simbol ste na -veli, i meni veoma drag, kadaste spomenuli “{tit od zlata”.Duboko sam uvjeren da je ljud-ska obaveza ispunjena, a najdu -blja istina na{eg bi}a ostvare nakada {tedro dajemo svijetu idrugima ono najbolje od sebe; ikada smo otvoreni da takvo da-vanje primimo! Te{ko}e s koji -ma se suo~ava savremeni ~ov-jek, mo`da ve}e nego ikada uhi storiji, obavezu “zlatnog {tita”samo jo{ vi{e nagla{avaju. Zatoi kaèm: moè i zaista mnogi~ovjek danas jeste upravo taj“zlatni {tit”. Velika su stradanja,velike su nepravde, ali i velikaje plemenitost, i bez granica jedobrota svijeta u kojem ìvimo.Nije ni kurtoazija ni pretjeri va -nje, ako kaèm da je grumentog “zlatnog {tita” prisutan uonome {to ~ini, izme|u ostalih,i Va{a Redakcija. “Ne zai{}iteod ljudi, i ne}e vam biti oduzeto!Dajite ljudima, i bi}e vam do da -to! Jer i najmanje davanje, ve}eje od svega datoga!”

Razgovarao:Muhedin Fijuljanin

Koncert u ~ast Kurbanskog bajrama

Boìja milost i had`Scena sa prigu{enim sv-

jetlima, na kojoj se jasno vidislika Meke i harema Kjabe... Upozadini se naziru dva insana.Ovaj prvi, ènski, koji, pokazu -ju}i rukama prvo prema nebu,pa potom na ~ovjeka koji skru -{eno sjedi, nastoji uputiti gle -daoce na vezu izme|u onog Kojije iznad svega, tj. Stvoritelja, injegovog roba. Ovaj drugi, mu -{ki, pognute glave odslikavaljudsku zabrinutost. Rije~i, pro-pra}ene blagom muzikom, sutrebale biti poruka svakom za -brinutom insanu:

Koliko se ~ovjek brine i àli,a ne zna da njegov je svemir ci-jeli,

sve zvijezde, nebesa i cv-jetna polja, mirisni lahor i slavujizanosna polja.

Oko tebe su vode bistre idragulji, sunce se iznad tebismije{i.

Gdje god hodi{, nur te prati,a pod tobom niù se biseri.

Svijet prema tebi radostan, ati u tuzi. Svijet ti se smije{i, pana smije{ak uzvrati.

Ako àli{ za slavom {to jepro{la, znaj da je tuga ne}e vra -

titi nikada.Ako si ljut zbog isku{enja,

znaj da ih ne}e odagnati srd`ba

tvoja.Ako si ostario, nemoj kazati

da vrijeme stari, jer ono ne}e

DOGA\AJI


Bo{nja~ka rije~

Izeta Avdi}, liderka hora “Gazel”

Kad procvatu beharimi je bila prekretnica u ìvotu

Hor “Gazel”, koji se sandà~koj javnosti predstavio na kon-certu islamske duhovne muzike odrànom u Novom Pa zaru, 19.decembra 2007. godine, nije mogao pro}i ne za paèno. Tim prije{to se radi o izvo|a~ima, odnosno iz - vo |a~icama, sa izuzetnimvokalnim sposobnostima i, {to je primjetno, ve} “utreniranim”scenskim nastupom.

Hor “Gazel” ~ine dvadesettri djevojke i ono {to djeluje po -sebno impresioniraju}e, kako doznajemo od njihovog vo|e,Izete Avdi}, radi se o osobama koje su uglavnom muzi~ki obra-zovane.

“Gazel” na perzijskom zna~i “stih”, a pod tim podrazumije-vamo stihove koji govore o duhovnosit. Ideju da ba{ tako svoj hornazovu dao im je hafiz Sulejman ef. Bugari iz Sarajeva - kaùone.

Pod ovim imenom hor postoji od 2005. godine, mada sumnoge djevojke ranije bile ~lanice drugih horova. Na primjer, IzetaAvdi} bila je ~lanica hora “A{k”, koji je, kako kaè, bio veoma

popularan u Bosni i He rcegoviniu ratnom i poslijeratnom peri o -du.

Prvi CD hora “Gazel” treba daiza|e ovih dana, mada je dostanumera, koje }e se na}i nanjemu, ve} poznato javnosti zato{to je hor aktivan kad su u pi-tanju nastupi. Tako|er, imajuura|ene spotove nekih svojihilahija, poput ilahije “Ramazan”,koje se ve} emituju na bosan-skim televizijama.

Hor je imao zapaène nas-tupe u mnogim gradovima Bo snei Hercegovine, kao i izvan nje - uBe~u, Gracu…

“Koncerti su bili doista po -sje}eni, dvorane su bile pune.Posebno u Be~u - tamo je bilo kr-

cato”, pri~aju djevojke i ono {to je svakako za divljenje je steto {to one od ovih koncerata nisu uzele “ni dinara”, kako se topopularno kaè. Radi se uglavnom o humanitarnim kocertima,~ija su sredstva bila namijenjena porodicama {ehida, kao i Cen-

Sa skupa u Novom Pazaru, 11. oktobra 2007. godine

osijediti.Uvijek se sje}aj lijepih mo -

menata jer je njihova ljepota ne-prolazna.

Mladi}, kao da je shvatio po -ruku, ustaje i izgovaranjem rije~iAllahu ekber, Allahu ekber, za -po ~inje molitvu.

Atmosfera koja je, u ve~eri18. decembra 2007, vladala uKoncertnoj dvorani Doma kul-ture u Novom Pazaru, u~inila jeda prisutni gosti, koji su do{lida tradicionalno, uz ilahije i ka-side, do~ekaju Kurban-bajram,na trenutak zaborave gdje senalaze. Sama slika Kjabe aso-cirala je na obavljanje pete is-lam ske du`nosti - hadà, a~o vjek koji slu{a rije~i koje muse upu }uju i njegovo ustajanjeda oba vi molitvu predstavljao jeha dì - ju, koji prilikom boravkau Me ki tokom had`skih danadoista shvati ìvotnu pouku -iskustvo koje se nikada ne mo -è u potpunosti ispi~ati i preni-jeti.

To je bio samo uvodni dioprograma kojeg su Bo{nja~konacionalno vije}e, Dom kulture“Oslobo|enje” i Savjet za pita -nja mladih Op{tine Novi Pazarpriredili u ~ast bo{nja~kog vjer-skog i nacionalnog praznika Kur-ban-bajrama.

U nastavku programa nastu -pili su izvo|a~i ilahija i kasidasa prostora Sandàka (Elvir Bo -gu}anin, Imran Bir|ozli}, AmirLa kota i drugi), a specijalni go s -ti ve~eri su bili glumac IzudinBajrovi} i ènski hor “Gazel” izSarajeva.

Stihovima: Ni bajrami vi{enisu kao {to su nekad bili, a{ik-luci gdje ste sada kao nekad umahali? Pusti sevdah, gdje dapadne, na mahale poru{ene…,kao i sevdalinkom “Nek miri{uavlije”, akteri ovog programa suprisutne goste ponovo vratili uidilu na{e ~ar{ije.

Hasna Ziljki}


Bo{nja~ka rije~

tru za borbu protiv droge ~ije je sjedi{te na Ilija{u - u Sarajevu. A kako hor funkcioni{e i {ta je èle posti}i ovakvim svojim

djelovanjem, otkrila nam je sama “liderka hora” Izeta Avdi}.“Hor opstaje zahvaljuju}i na{im sredstvima. Uz to, nastojimo

da kvalitetno radimo. U ovaj CD smo uloìle oko 20 hiljada kon-vertibilnih maraka (oko 10 hiljada eura). Na{a èlja, èlja horaGazel - ideja vodilja - od samog po~etka je da poruku, koju minosimo u sebi, po{aljemo drugima. Osje}amo na{om moral-nom obavezom da u ovim vremenima - u vremenima najezdenemorala - barem ne{to u~inimo u pravcu boljitka dru{tva. Aono {to mi moèmo jeste poslati tu neku na{u poruku putemilahija i kasida.”

Gospo|a Avdi} je ovom prilikom prenijela rije~i Muha mmeda,a.s., koji je rekao: “Ako tvojim sebetom neko do|e teobe (akoti bude{ uzrok ne~ijeg pokajanja), bolje ti je nego da posjeduje{sve blago od Ma{rika do Magriba”.

“Ja sam sebetom ilahije “Kad procvatu behari” u{la u vjeru. Jasam bila dijete koje je raslo u komunisti~kim uvjetima. Nena meje u~ila nekim osnovama u vjeri, ali otac i majka su bili sasvimdruk~ije okrenuti... Kad bih na Radiju BiH, u okviru vjerskog pro-grama koji je emitovan jo{ prije rata, ~ula pomenutu ilahiju, uvi-jek bih plakala. I ne samo to, ta ilahija bi me uvijek vratila onommom djetinjstvu kad bih ja sa nenom klanjala i postila. Hvala Al-lahu, do neke svoje punoljetnosti - ja sam se okrenula namazu ivjeri. Tada sam postala i ~lanica jednog hora, i to je bila prekrt-nica u mom ìvotu.”

Gospo|i Avdi} je “ilahija bila prekretnica u ̀ ivotu”. To dovoljnogovori o stremljenjima hora “Gazel”, ~ije se ~lanice rukovode sop-stvenim iskustvima.

“U ìvotu je bitna vjera u Allaha d`.{. i samouvjerenje”.Osim {to je lider hora, Izeta Avdi} je pisac tekstova ilahija i

kasida koje izvodi hor “Gazel”. Ina~e, ona je diplomirani pravnik,a zavr{ava i postdiplomske studije u Sarajevu na Katedri zame|unarodno dràvno i javno pravo. Radi kao savjetnik u Min-istarstvu pravde u Kantonu Sarajevo. Udata je i ima sina i k}erku.A uz sve to, ono {to je posebno fasciniraju}e, Izeta je èna kojanosi hidàb (islamsku no{nju).

Kaè da je veoma zadovoljna svojim statusom u Sarajevu.“Ljudi me prihvataju takvu kakva jesam. Jako sam otvorena. Sve{to mislim da treba da kaèm svojim rukovodiocima, ja samspremna to u lice re}i. To su ljudi koji u mene imaju potpuno pov-jerenje i koji sa mnom sara|uju na jedan vrlo korektan na~in”,otkriva nam Izeta pojedine segmente svog poslovnog ìvota.

Na pitanje da li joj je kad garderoba predstavljala prepreku uostvarenju ciljeva, kaè: “Po~ela sam kao pripravnik i do{la samdo zvanja savjetnika. Svi ministri, njih ~etvorica, bili su druge na-cionalnosti. Zadnji ministar je Hrvat, i ja sam za vrijeme njegovogmandata unaprije|ena u savjetnika.”

Kaè da je u ìvotu bitna vjera u Allaha, d`.{., i samouvje renje- i bitno je da te ljudi prihvate takvu kakva jesi — “ne treba da pri-hvati moju formu nego treba da prihvati mene kao li~nost”.

Na svemu onome {to ima u ìvotu Izeta zahvaljuje Allahu:“Ponosna sam na ono {to mi je Allah dao. Ujutru kad ulazim uzgradu u kojoj radim uvijek kaèm: 'Dragi Allahu hvala ti, Ti si sveovo meni omogu}io - jer ja, kakva sam, hrka po prirodi, nikadane bih do ovdje stigla bez Tvoje pomo}i.' A sve stignem i svudasu mi vrata otvorena... ôvjek samo sa vjerom u Allaha moèdaleko do}i.”


Bo{nja~ka rije~ DOGA\AJI

Nakon 16. godina po~ela istraga za zlo~ine u Bukovici

SJE]A[ LI SE BUKOVICE?U periodu jun 1992. — jun

1993. godine sprovo|en je ot -vo ren teror, vr{eno nevi|eno na -silje, primjenjivana brutalna si lai kori{}ena sva sredstva za un -i{tavanje ljudi, ku}a, stoke, im -anja i drugih dobara Bo{ nja ka uSandàku, i to u kompletnoj

oblasti i srbijanskog i cr no gor -skog dijela Sandàka. Na vedeniprogon sprovodile su reg ularneoruàne formacije (vojne i poli-cijske) Srbije, Crne Gore i Ju-goslavije, bilo iz redov n og ilimo bilisanog i dobrovo lja ~kogsastava, zatim re gularne je-dinice Vojske Repu bl ike Srpske,koje su djelovale pod okriljemVojske Jugoslavije. Ov om pri-likom }emo se osvrnu ti samona jedan od najdra sti ~nijihslu~ajeve progona Bo { njaka uSandàku u na zn a ~e nom peri-odu.

U op{tini Pljevlja, na njenomza padnom dijelu, nalazi se pro -str ano seosko podru~je Bu ko vi -ca, koje sa~injava 39 sela, uko ji ma je uglavnom ìvjelo bo { -nja~ko stanovni{tvo. Prostor Bu -kovice sa tri strane grani~i sesa Bosnom i Hercegovinom, a

granica se prostire u duìni od140 kilometara. Iako su Plje vljaop{inski centar, sela Bu k ovicesu od Pljevalja udalje na 70 - 85kilometara, a od bo s a nskihgradova âjni~a 5 ki lometara,Fo~e 15 - 20 kilom e tara, a vrloblizu je i Gora`de. U periodu jun

92. — jun 93. u Bu kovici je ubi-jeno {est Bo { nja ka, izvr{ene sudvije otmice u kojima je oteto uprvoj pet, a u drugoj sedamBo{njaka, koji su kasnije razm-jenjeni, pre tu ~eno je 76 gra -

|ana bo{nja~ke nacionalnostiod kojih je 31 za do bio te{ke tje-lesne povrede sa trajnim poslje -dicama, spalj eno je pet ku}a,osnovna {kola u selu Kr~evine,dàmija u selu Pla njsko, a o{ -te}ena je dàmija u selu Ro-sulje. Vr{ena su mnogo brojnazlostavljanja na ja vnom mjestu,kao i pretresi koji su pra}eniplja~kom imovine.

Kao posljedica svega nave-de nog do{lo je do iseljavanjagra |ana bo{nja~ke nacionalno -sti, tako da je Bukovica pra -kti~no etni~ki o~i{}ena. Nakonise ljavanja Bo{njaka njihove ku -}e su oplja~kane i demolirane,sa ku}a su poskidani krovovi,vra ta i prozori, patos i ostalo po -ku}stvo je oplja~kano.

Danas, nakon skoro 16 godi -na, gotovo neprimjetno je u sr -bi janskoj i crnogorskoj ja vno stido~ekana vijest da je Vi{idràvni tuìlac u Bijelom Poljupo dnio zahtjev za sprovodjenjeis trage protiv sedam lica u sl u -~a ju "Bukovica", zbog sumnjeda su izvr{ili krivi~no djelo "zlo -~in protiv ~ovje~nosti". U prvomkra tkom saop{tenju za javnost

Ostaci ku}e Zaima Durguta Foto - Jakub Durgut

Mezar ubijenog bukov~anina Latifa Bungura Foto - Jakub Durgut

ka ncelarije Vrhovnog dràvnogtu ̀ ioca Crne Gore nije navede -no na koga se odnosi istraga ni -ti su saop{teni bilo kakvi dr u gidetalji. Istra`ni sudija Vi{eg su -da u Bijelom Polju Milorad J.Smo lovi} uputio je pljevaljskojpo liciji nalog za privo|enjesedam lica sa podru~ja te op -{tine, koja su osumnji~ena dasu 1992. i 1993. u tamo{njemse lu Bukovica po~inila krivi~nodje lo zlo~in protiv ~ovje~nosti."Na log sam uputio zato {to seta lica nisu odazvala na pozivsuda da daju izjave povodom za-htjeva za sprovo|enje istrageprotiv njih, koji je stigao od vi { -eg dràvnog tuìoca, rekao jeme dijima sudija Smolovi} ne na -v ode}i tada imena niti inicija leimena tih lica. Sudija Smo lo vi}je pri obra}anju medijima na -glasio da je ta istraga pod"pe~atom dràvne tajne".

Nekoliko dana kasnije zamj -e nik vi{eg dràvnog tuìoca u Bi -jelom Polju Vi{nja Medojevi}pod nijela je zahtjev za pokreta -nje istrage protiv biv{ih pripad-ni ka rezervnog sastava VojskeJu goslavije, bra}e Radmila (42)i Radi{e (35) \ukovi}a, zatimSlobodana Cvetkovi}a (36), Mil -o rada Brkovi}a (36), \or|a Go -gi }a (42), te pripadnika re z er v- nog sastava policije Sla vi{eSvrkote (43) i Radomana [u ba -ri}a (46).

Branilac osumnji~enih, advo -k at Miodrag Golubovi}, sa o p { tioje da su se svi osumnji~eni"uredno odazvali" pozivu suda ida su svi "kategori~ki negirali"da su po~inili djelo za koje ih te -r eti tuìla{tvo, a da je sa slu { -anje bilo veoma korektno. Go -lubovi} je rekao da slijedi sa -slu{anje desetak svjedoka kojeje tuìlac predloìo i da }e, na -kon toga, odbrana predloìtisvo je svjedoke, kao i druge ma-te rijalne dokaze.

20. janura ove godine, ubjelo poljskom vi{em sudu, ok o -n~ana je istraga zlo~ina u Bu ko -vici kod Pljevalja. Sud je

sa slu{ao ~etvoricu svjedoka ita ko zavr{io istra`ne radnje po -vodom ovog slu~aja. Prethodnoje, krajem pro{le godine, ispitaose dam osumnji~enih protiv ko -jih je bio podnesen zahtjev zapo kretanje istrage.

Ovim zahtjevom obuhva}enisu petorica biv{ih pripadnikarezervnog sastava tada{nje Vo-jske Jugoslavije i dvojica radni -ka Ministarstva unutra{njih po -slova Crne Gore. O{te}eni su,kako se saznaje, do{li na sa -slu{anje iz Sarajeva, âjni~a iPljevalja. Oni su kazali da ~e -kaju na na redne poteze i da

tuìlac po~ne da radi svoj dioposla izraziv{i ljutnju {to se za-kasnilo sa proce suiranjem slu -~aja, jer je zbog ve like vreme -n ske distance do sta toga zabo-ravljeno, a jedan od o{te}enih

je u me|uvreme nu preminuo.

Nakon svega monstruoznog{to je po~injeno u Bukovici1992. i 1993. godine, pos ta vljase jedno logi~no pitanje a to je,da li je moralo pro}i goto vo 16godina da bi se po krenula is-traga i priveli os u mnji~eni zaovaj zlo~in. Na ma se ~ini danije, ali je o~i gledno da onomeko ima tu mo} da uradi ne{topo ovom pitanju ili nije imaosnage ili od nekoga ili ne~eganije smio to uraditi. U svakomslu~aju ovo je jedna od lijepihstvari koja se ovih da na mogla~uti ali se opet èlim vratiti na

~injenicu da je vijest o po kre-tanju ovog postupka pro {lanezapaèno u zemljama ko je sunajodgovornije za ono {to se de-silo njenim gra|anima.

Nazim Li~ina

Ostaci dàmije u selu Planjsko, u reonu Bukovice koja je zapaljena19.04.1993. godine Foto - Jakub Durgut

SUROVA STATISTIKAPrema podacima iz vi{e publikacija i procjenama udruènja

prognanih Bukov~ana, kao i nevladinih organizacija koje seba ve ovom tematikom, sumnja se da je na podru~ju pljevaljskeBukovice, dominantno naseljenim bo{nja~kim stanovni{ t -vom, od 1992. do 1995. godine ubijeno {est ljudi, oteto 11osoba, a 74 ih je fizi~ki mu~eno.

U istom periodu je i protjerano 95 porodica sa 270 ~lanova~ijih je osam ku}a zapaljeno a ostale demolirane, zapaljena jedàmija u selu Planjsko i poru{eno minare dàmije u seluRa{~i}i dok su 24 sela etni~ki o~i{}ena.

Bo{nja~ka rije~


Svi mi koji pi{emo, u stvari, pretvaramo svoj ìvot u pri~u, vjeruju}i da se tako dva puta ìvi. I jasam od tih pri~a stvarao svoje romane. Svako ko pi{e vjeruje da je njegova pri~a ìvot - rekao osvom djelu Zuvdija Hodì}. Zuvdija Hodì} i njegovi likovi uzimaju zavi~aj kao mjernu jedinicu svihvrijednosti istakla prof. dr. Hasnija Muratagi} - Tuna

Nagrada “Pero ]amila Sijari}a” Zuvdiji Hodì}u

@ivot kao pri~a za dva ìvota

Najve}a knjièvna nagradasandà~kih Bo{njaka "Pe -ro ]amila Sijari}a" za

2007. godinu pripala je ista-knutom bo{nja~kom knjiè v ni -ku iz Gusinja Zuvdiji Hodì}u.

U obrazloènju ìrija, kojegsu ~inili Husein Ba{i} (pred-sjednik), Faruk Dizdarevi} i Ha-dèm Hajdarevi} (~lanovi), izm-e|u ostalog, stoji:

“Svaka knjièvnost, kao isvaka neposredna knjièvni~kapraksa, velika je onoliko kolikouspijeva sretno povezati sloje-vitu strukturu tradicije i ono {tobismo mogli nazvati izazovommodernosti i vremena u kojemse ìvi, ~ita, pi{e, prepoznaje imisli. Te{ko da je iko na ovimprostorima dostigao ono nes-vakida{nje umije}e i magijupripovijedanja kakvo je u svojimknjièvnim djelima demonstri-rao ]amil Sijari}, pa je iz tog ra-zloga va`no da knjièvna na-grada koja nosi ne samo imeovoga velikog spisateljskogmaga, nego, simboli~ki, i peroispod kojega su nastajale Si-jari}eve vrhunske stilske {are,kako je to govorio Midhat Be-gi}, pripadne onome knjièv -nom stvaraocu koji na unive r-za lnoj epskoj matrici Sandà -ka, Balkana, ovoga vrtlo`nogdijela svijeta utisne vlastiti na -rativni obrazac, vlastiti lirski{arm, autorski pe~at koji traje iuti~e, misao {to osvjetljava ipro{iruje postoje}e spoznajnehorizonte. Upravo knjièvno dje-lo Zuvdije Hodì}a, kao malo~ije djelo na ovim prostorima,zasluùje da bude ovjen~anoNagradom Pero ]amila Sija-ri}a.”

Knjièvna nagrada “Pero ]a-

mila Sijari}a”, ustanovljena2005. godine od strane Bo{ -nja~kog nacionalnog vije}a,dodjeljuje se u okviru mani-festacije Sandà~ki knjièvnisusreti istaknutom i ostvare -nom knjièvniku koji je ro|en uSandàku ili je porijeklom ve -zan za Sandàk, kao i onomknjièvnom stvaraocu koji je usvome knjièvnom djelu nepo -sredno afirmisao kulturno-his-torijske i tradicijske vrijednostiSand`-aka. Nagrada se sastojiod plakete, rada akademskogslikara Muriza ôkovi}a iz No -vog Pazara, diplome i nov~anog

iznosa u vrijednosti pet pro-sje~nih li~nih dohodaka u pri-vredi u Republici Srbiji.

Nagradu Zuvdiji Hodì}u uru-~io je {ef Resora za kulturu uBo{nja~kom nacionalnom vije-}u, akademski slikar doc. Dè-ngis Redèpagi}.

Inspirisan rije~ima ]amilaSijari}a: “Ono {to se pi{e nijeva`no da li je istina - da pou~i inije va`no da li je iz ma{te - dazabavi; va`no je da se pri~aju}ii slu{aju}i dva puta ìvi“, Zu-vdija Hodì} je u obra}anjuprisutnima otkrio u ~emu sesastoji tajna njegovog pisanja.

Zuvdija Hodì} prima nagradu

DOGA\AJI

Pero ]amila Sijari}aNagradu “Pero ]amila Sijari}a” Bo{nja~ko nacionalno vije}e

ustrojilo je kao najve}u nacionalnu knjièvnu nagradu koja sedodjeljuje istaknutom i ostvarenom knjièvniku, koji je ro|en uSandàku ili je porijeklom vezan za Sandàk, koji je u svomeknjièvnom djelu neposredno afirmisao kulturno-historijske itradicijske vrijednosti Sandàka. Knjièvna nagrada “Pero]amila Sijari}a”, laureatu Zuvdiji Hodì}u, uru~ena je 24. no-vembra u okviru drugih Sandà~kih knjièvnih susreta.

Bo{nja~ka rije~


“Svi mi koji pi{emo, u stvari,pretvaramo svoj ìvot u pri~u,vjeruju}i da se tako dva putaìvi. I ja sam od tih pri~a stva-rao svoje romane. Svako kopi{e vjeruje da je njegova pri~aìvot. Jedan moj ro|ak je rekao:“Kad bih ja napisao roman osvom ìvotu, sigurno bih dobioNobelovu nagradu”. Tako|er,jedan od junaka Davidove zvi-jezde, pri~aju}i o sebi, kaè:

“Kad bi ti to napisao, to je zaknjige, a ne ono {to ti pi{e{“.Svako vjeruje da je njegovapri~a ta knjiga i svako vjerujeda je njegova pri~a za roman”,rekao je Zuvdija Hodì}, otkri-vaju}i jo{ i to da u svojim ro-manima svoje doìvljaje pri~akao tu|e, te da to ima tu pred-nost {to mnoge stvari u ìvotu,uglavnom prolaznog karaktera,ostaju trajne u pri~ama. Takavje slu~aj sa dervi{ko-sufijskimkorjenima u njegovoj porodi~nojtradiciji koji je danas nestao, alikoji }e, ipak, ostati trajan u nje-

govim pri~ama u Davidovoj zvi-jezdi.

“I drugi velikan na{e knji-èvnosti Husein Ba{i} ima kn-jigu narodne poezije koja sezove “San i pola ìvota” i svojroman koji se zove “San i jazi -ja”. Dakle, i on je vjerovao upri~u - u snove koje je pretvaraou pri~u. I ja sam od tih pri~astvarao svoje romane”, istakaoje Zuvdija Hodì}, zaklju~uju}i:

“Svi smo mi, u stvari, mala[eherzadina djeca i svi mi nas-tavljamo da, pi{u}i, vjerujemoda ~inimo dobro, da smo okre-nuti ljudima i da nas na{e djeloobavezuje da u svakom trenu-tku i na svakome mjestu bude-mo ljudi”.

O Hodì}evu knjièvnom dje -lu do sada su pisali HuseinBa{i}, Enes Durakovi}, EnverKazaz, Momir Milovi}, HasnijaMuratagi} - Tuna, Jovan Niko-laidis, Radoslav Ratkovi}, Is-met Rebronja i mnogi drugi. Svioni su, uglavnom, konstatovali

da je Zuvdija Hodì} pisac uni-verzaliziranih zavi~ajnih motiva iistina, hroni~ar granice i dramegranice, portretist slojevitih psi-hobiografija, karaktera, epoha,pisac koji u svojoj spisateljskojradionici jednako vodi ra~una io knjièvnoeti~koj, odnosno hu-manisti~koj misiji knjièvnerije~i koliko i o njezinim najve-}im knjièvno-estetskim vrije-dnostima.

Hodì}ev pripovijedni (ili po-etizirani) svijet mozai~no je sas-tavljen od impregniranih isku-stava Gusinjana i svih drugihljudi kuda se kretala autorovapripovjeda~ka radoznalost, odnjihovih prkosa, tvrdoglavosti,strahova, nje`nosti prema is-toku i prema principu dobra,vjere u ljude, kao i razo~ara-nosti u nepredvidive i razroketokove balkanske povijesti.

“Ako ve} o knjièvnim nag -radama najbolje govore i svje -do~e njihovi laureati, onda jeNagrada “Pero ]amila Sijari}a“uistinu do{la u prave ruke, uruke na{eg Zuvdije Hodì}a“ -kaè se u obrazloènju ìrija zadodjelu ove najve}e knjièvnenagrade sandà~kih Bo{njaka.

O Zuvdiji Hodì}u i njegovomdjelu su, na sve~anoj dodjelinagrade, govorili knjièvnici Ha-snija Muratagi} - Tuna iz Sara-jeva i Bogi} Rako~evi} iz Po-dgorice.

Zavi~aj kao mjera vrijednosti

Isti~u}i da se sa jezikom istilom dvojice, kako je rekla,majstora pera, ]amila Sijari}ai Zuvdije Hodì}a, susrela jo{davno, prof. dr. Hasnija Mura -tagi} - Tuna u svom obra}anjuprisutnima naglasila je da jeZvdija Hodì} pisac velike ep -ske snage i lirske nadahnu-tosti, koji zadivljuje ~itaocestilom i ljepotom kazivanja.

“Danas je veoma te{ko tra-jati na knjièvnim prostorimanaprosto zato {to se pojavljujusvakodnevno netalentirati i ne -daroviti pisci. A Volter je davnoprimijetio da ni{ta nije lak{e

Zuvdija Hodì}Zuvdija Hodì}, pripovjeda~, romanopisac, pjesnik, ali i slikar,

istraìva~ nacionalne ba{tine, urednik, ro|en je u Gusinju 1944.godine. Me|u zna~ajnija knjièvna djela ubrajaju se: Na prvomkoraku, pjesme (Titograd, 1970), Gluha zvona, pripovijetke(Titograd, 1973), Gusinjska godina, roman (Titograd, 1976),Davidova zvijezda, roman (Podgorica, 1993).

Roman Zuvdije Hodì}a “Davidova zvijezda” je ocijenjen kaojedan od najbriljantnijih romanesknih ostvarenja na ju`noslaven-skom jezi~kom prostoru.

Bo{nja~ka rije~


nego napisati lo{u knjigu i lo{ukritiku; a s druge strane - dani{ta nije teè nego napisatidobru knjigu i dobru kruitiku.

Uvijek se ljudi pitaju: “Pa, koto dobija nagrade i ko to moèda odlu~i o tome da li je nekodobar pisac ili nije?!” Mogu daodlu~e oni koji odli~no osje}ajuljepotu knjièvne rije~i, odno -sno oni koji znaju kakva je

prava umjetni~ka vrijednost bilokojeg stvaraoca. To se po -kazalo i ovaj put. @iri je znao danagradu uru~i u prave ruke”,rekla je prof. Muratagi} obra-zlaù}i i sama odluku ìrija.

Isti~u}i da Zuvdija Hodì}spada u sam vrh na{eg knji -èvnog stvarala{tva iz vi{e ra-zloga, ona je kazala da je usvojim djelima on formirao istvorio jednu grupu izuzetno do-brih likova, jedinstvenih pomnogo ~emu, te da je sve toobli~io jednostavnim jezikom,uzdiù}i se do najve}ih visina.

“Zuvdija je u svom stvara -la{tvu uglavnom tretirao za-kone vi{ega smisla. Zanimaose za relevantne probleme isvojim djelom ih otvarao. On jenudio autenti~ne odgovore iautenti~ne ideje. S druge stra -ne, jedan mali dio, jedan mali“{ar”, jedno malo Gusinje, Zu-vdija uvodi u svoje djelo, kojepostaje najzna~ajnija realija ukojoj obi~an ~ovjek moè do -sti}i vrhunac. Taj svijet gusi -

njski u mnogome je najsli~nijiupravo piscima rahmetli Hu-seinu Ba{i}u i ]amilu Sijari}u”,kazala je prof. Muratagi}.

“Osim toga, Zuvdija Hodì}je bio zaljubljenik u svoj kraj,svoje ljude i jezik. Tim jezikomje oblikovao sva svoja djela -po~ev od zbirke pjesama Naprvom konaku, pripovjetke Glu -ha zvona, zatim Neko zove, do

romana Gusinjska godina, Davi-dova zvijezda, te putopisa Je -dan dan ìvota. Dodu{e, Zu -vdija Hodì} je i slikar, a uz to iodli~an novinar. On se veoma~esto pojavljivao sa brojnimprilozima, poetski inpregrira -nim, o raznovrsnim temamakoje se veoma dugo pamte.Sinestezija tog vizuelnog i audi-

tivnog itekako je do{la doizraàja u cjelokupnom knjiè -vnom opusu Zuvdije Hodì}. Avidjeli smo - bavio se razno-vrsnim ànrovima i svuda sepokazao majstorom”, istakla jeona, pitaju}i se: “[ta je to {tolikovi i sam pisac tretira i kreirau svojim djelima? To su dvijevelike vrijednosti ili kvaliteta:eti~ki - s jedne strane i s druge- estetski kvaliteti.

Ovi eti~ki kvaliteti naj~e{}edolaze do izraàja u djelima Zu-vdije Hodì}a, jer on slikasituacije i doga|aje koje imajusmisla; zapravo - situacije idoga|aje za koje je trebalo ìv-jeti ili umrijeti. On neki ustaljeniìvot - onu letargiju - naru{avaiznenadnim doga|anjima, aonda u prvi plan izvodi likovekoji djeluju tako sna`no da Zu-vdija nema druge nego danapravi izuzetne slike, estetskivrlo vrijedne. A ti likovi, kojiprena{aju normalno pona{anjeljudsko, postaju pravi simboli iidealni predstavnici ljudskogaroda.

Kada su u pitanju estetskikvaliteti, ono {to se moènapomenuti je da raznovrsneljepote tjeraju na aktivnostmnoge Zuvdijine likove. Do-voljno je napomenuti igru, igruradi igre, igru kao apsolutnuslobodu duha.

S druge strane, Zuvdija Ho -dì} i njegovi likovi uzimaju za -

Promoteri djela Zuvdije Hodì}a

Sa sve~anosti dodjele nagrade

Bo{nja~ka rije~


vi~aj kao mjernu jedinicu svihvrijednosti. “Mnogi su napu{ -tali ovu divljinu”, pi{e ZuvdijaHodì}, “obraslu koprivama imrkim trninama, odlazili u bije -li svijet i tamo negdje posta -jali vrlo utjecajni. Ali, bili suspremni kr{iti na~ela dru{tvakojem su sluìli samo da bi po-mogli svojima, pa ~ak i `rtvo-vati sopstveni ìvot samo akosu vjerovali da je to imalosmisla.“

U nastavku svog izlaganjaprof. dr. Husnija Muratagi} -Tuna je naglasila da ZuvdijaHodì} kreira pri~e sluè}i seraznovrsnim tehnikama.

“O narodu u pjesmama onspaja helenski mit (ili helenskumitologiju) sa na{om narod-nom legendom, te tako|er tre-tira one zakonomjernosti,odnosno probleme, za koje sezanima svaki obi~an ~ovjek. Onse zanima za ìvot i smrt pod-jedanko, za razli~ite sudbine, anaro~ito za smrt pojedinca ikolektiva. Osim toga, ZuhdijaHodì~ je odli~no uspio da isko-risti stvarala~ku invenciju narelaciji knjie`vno djelo i his-torija. Na toj osnovi on jekreirao svoja dva najbolja djela:Gusinjska godinu i Davidovu zvi-jezdu. Zuvdija ponire u pro-{lost; kad su pripovijetke upitanju - u onu dalju, a kada suromani u pitanju - u onu namabliù.”

Isti~u}i da je u svojim dje-lima Zuvdija vrsno vodio svojejunake, prof. Muratagi} je pod-vukla da dubinom misli, za-pravo, zra~e sva njegova djela,navode}i kao primjer njegoveiskaze: “Pazi {ta radi{ danasda se ne kaje{ sjutra“ i “I tamogdje nema ljudi, nastoj dabude{ ~ovjek“.

“Zuvdija Hodì} je pisacizuzetnog dara, rekla bih izuze-tan talent - pisac koji ima onajukus za istan~ane knjièvne vri-jednosti. Zato je Hodì} umioda iskoristi i raznovrsne stilskepostupke, po~ev od kumulacije,retardacije, repeticije, a na-

ro~ito - takozvanu eliziju, odno-sno parcelaciju.

êmu mu je to sluìlo?! U pr-vom redu da dopusti krea-tivnost za u~estvovanje ~ita-la~ke publike - nadogradnja tek-sta koju Zuvdija Hodì} daje unagovje{taju zapravo i ~ini lje-potu kazivanja. A Zuvdija Ho-dì} do ~itala~ke publike lahkodopire, jer on ta~no zna {taèli prenijeti; on ̀ eli prenijeti daje svako mjesto na ovoj ze-maljskoj kugli va`no - kao iGu sinje, i sav narod - kao i Gu -sinjani, jer “kad u Gusinjugrmi, Stambol se trese“. “Gu -sinje je plodno tlo, ali nemoè{ krampom zabosti ada ne nai|e{ na kosti. Iz tihrazloga Gusinjani se“, kaèHodì}, “~ude kada prolje}e

do|e a ratova nema.“ Ja sepitam: do kada se ~uditi? Bi -lo bi bolje da se ne ~udimomirnim prolje-}ima, jer ona ne-mirna prolje}a i ~ine da nestajucarstva i gradovi, da nestajucarevi i kraljevi. Ali, ipak, ostajesamo pri~a - ona je trajnija odsvih carevina, ona je trajnija odsvih silnih oruànih orgija, alinajduè ostaju pri~e dobrih ljudi- dobrih pisaca, ma kakvi dobrih- odli~nih pisaca, kakav je Zu-vdija Hodì~”, rekla je na krajusvog izlaganja, ~estitaju}i lau-reatu nagradu, prof. dr. HasnijaMuratagi} - Tuna iz Sarajeva.

Hodì} - pisac antologija

Pjesnik i knjièvni kriti~arBogi} Rako~evi} iz Podgorice, usvom prikazu djela ZuvdijeHodì}a, je kazao da je ZuvdijaHodì} obogatio ovda{nju re-gionalnu knjièvnost jednimnovoosje}ajnim humanizmomkoji se podjednako ti~e crno -gorskog, bo{nja~kog ili bilokojeg drugog ambijenta i men-taliteta u okruènju i koji imauniverzalni karakter, te da jeon, pored ostalog, danas pisaciz antologija, univerzitetskihpriru~nika, lektira, pisac koji jeu Crnoj Gori dobio gotovo svenajzna~ajnije knjièvne i dru{ -tvene nagrade.

“Stvarala~ki koncept ZuvdijeHodì}a, pjesnika, proznog pi-sca i slikara, usmjeren je ka os-vjetljavanju biv{ih svjetova,odnosno vremena koje ugla -vnom ìvi u sje}anju i slojevimatradicije. Njegove knjige izviru izpredanja i jasnih eti~ko-moral-nih normi zahva}enih iz zavi -~ajnog miljea bogatog sl oj-evima mudrosti {to ljudimapribavljaju konkretne principedjelovanja. To je, uostalom, par-adigma Hodì}eve cjelokupneproze, {to odi{e jezi~kim bo-gatstvom, ìvom jezi~kom ma-terijom, koja se kroz arhaizme,dijalektalizme, nostalgi~ne na-nose ili junake, ome|ene slo-ènim moralnim naslije|em,preliva uglavnom u slike za-vi~aja.

Sa sve~anosti dodjele nagrade

Bo{nja~ka rije~


Upe~atljive prikaze neka-da{njeg duha vremena gusin-jskog kraja ili njegovih arhe-tipskih vrijednosti Hodì} str-pljivo, kujudìnski dora|uje ipreoblikuje u dinami~an, ali iskladan sistem ljudskosti, ~ijije autenti~ni zadatak da od -gonetne nerazrije{ene me|u -sobne od nose za koje se ve -zuje atmosfera doba prepunoguzbudljivih i neizvjesnih doga -|aja, vje rovanja i predanja. Utom kontekstu, recimo, egzisti-raju Hodì}eva najzna~ajnijaknji ̀ evna djela, poput romanaGusinjska godina i Davidova zvi-jezda, ili knjige pri~a Neko zove.

Naizgled jednostavna, uobi -

~ajena de{avanja u Ho dì}e -vom zavi~aju, ~ija historija vrvitragikom ratova, ritualnih pro-pisa, jasnih pravila i normi, {to,dakle, podrazumijevaju ne dvos-misleno po{tovanje tradicije ina kraju humorom kao (ne)-opreznim izaziva~em svegatoga, kod ovog pisca se ot-jelovljuju prakti~nom finkcional-izacijom i u kontekstu ra zu-mljivom “neutralnom” ~itaocu.

Kao u meteorologiji, gdje seatmosfera posmatra kao ̀ ivi or-ganizam {to se stalno mijenja igdje svaki novi podatak po-ni{tava onaj stari, Hodì} mi-jenja potku svojih proza brzo-poteznim psiholo{kim kroki-jima, temporalnim inverzijama ibajkovitim sekvencama zavi-~ajnog ambijenta, koji kao da iza njega samoga neprekidnopliva u iznena|enju.

Nalik svijetu njegovih crteà,duboreza i grafika na kojima,dodu{e, nema ljudskih likova,ali koji ~uvaju i povezuju zadana{nje nara{taje historiju

burnih vjekova kroz ~ardak Kr-puljevi}a, Sahat kulu, dàmijuLuka~evi}a, kroz druge motivePodgorice, Ulcinja, Gusinja ili ri-jeke Crnojevi}a - svejedno, svi-jet Hodì}evih proza obilujepedantnim detaljima, real-isti~kim prizorima i idili~nimslikama.

Zuvdija Hodì} se okompronicljivog posmatra~a, u fak-tografsko-dokumentarnommaniru, doti~e i nekih zbivanjaiz bliè pro{losti kojima iznovapotvr|uje jednu od svojih nara-tivnih konstanti da su, zapravo,ljudi iz njegovog kraja sastavl-jeni od istog materijala od kojegi zavi~ajna brda, dok, s druge

strane, poru~uje da je rije~ opodneblju {to svojim vje~itim tr-venjem raznosi ~ovjeka kao vje-tar tro{ne stijene.

Svoju pripovjeda~ku arhitek-toniku Hodì} sjen~i pitkim hu-morom koji smje{ta i u cjeline sfatalisti~kom tenzijom, ~imenaracija dobija svjeì zamajac,{to ~itaoca vu~e ka poljugroteske i ironijskog obrta. Otu-da, recimo, njegova knjiga pri~aNeko zove ~as li~i na smotru{ereta i veseljaka, {to se radopoigravaju na svoj ra~un, sasvojim neostvarenim plano-vima, katkad ubogim sudbina-ma, a ~as na skupinu egzo-

ti~nih detalja ambijenta koji,poput svega drugog, s novimcivilizacijskim tokovima mijenjasvoje ustaljene obrasce.

Egzoti~ni svijet Hodì}evihpri~a, osim upe~atljivih ìvo-topisa i situacija koje uzrokujeprotivurje~na ~ovjekova priroda,obiluje raznovrsnim ìvotnimmanifestacijama u kojima kon-frontirani likovi lako prave izborizme|u alternativa. Taj svijet je,obi~no, povezan s uzvi{enometikom ili onom vrstom ljud-skosti koju je u svojim djelima,posebno u Primjerima ~ojstva ijuna{tva ovekovje~io Marko Mil-janov.

Zuvdija Hodì} je obogatioovda{nju regionalnu knjiè-vnost jednim novoosje}ajnimhumanizmom koji se podjed-nako ti~e crnogorskog, bo-{nja~kog ili bilo kojeg drugogambijenta i mentaliteta u okru-ènju i koji ima, dakle, uni-verzalni karaktet. Zato je, poredostalog, Zuvdija Hodì} danaspisac iz antologija, univerzitet-skih priru~nika, lektira, pisac

koji je u Crnoj Gori dobio gotovosve najzna~ajnije knjièvne idru{tvene nagrade. To je pisackojeg danas svojata vi{e nar-oda, knjièvnosti i kultura, a on,shodno ~injenici da se svakakvalitetna knjièvnost opire bilokakvim kategorijama, su{tinskipripada svojim ~itaocima, kojih,o~igledno, u razli~itim sredina-ma ima sve vi{e. A kad je ve}tako, pisac je postigao svoj cilj- zar ne”, kazao je govore}i odjelu Zuvdije Hodì}a, pjesnik iknjièvni kriti~ar Bogi} Rako-~evi}.

Hasna Ziljki}

“Zuvdija Hodì} je pisac izuzetnogdara, rekla bih izuzetan talent - pisackoji ima onaj ukus za istan~aneknjièvne vrijednosti. Zato je Hodì}umio da iskoristi i raznovrsne stilskepostupke, po~ev od kumulacije, retar-dacije, repeticije, a naro~ito - takoz-vanu eliziju, odnosno parcelaciju”

“Stvarala~ki koncept Zuvdije Hodì}a,pjesnika, proznog pisca i slikara, usm-jeren je ka osvjetljavanju biv{ih svje-tova, odnosno vremena koje uglavnomìvi u sje}anju i slojevima tradicije. Nje-gove knjige izviru iz jasnih eti~ko-moralnih normi zahva}enih iz zavi~ajn-og miljea bogatog slojevima mudrosti”

Bo{nja~ka rije~


Bo{nja~ka rije~


U~esnici drugih Sand`-a~kih knjièvnih susreta,realizovanih 23. i 24. no-

vembra 2007. godine u NovomPazaru, bili su pisci iz San-dàka i Srbije, zatim iz CrneGore, Bosne i Hercegovine,Hrvatske i drugih evropskih ze-malja.

Sve~anom otvaranju ovo-godi{njeg SAKS-a prethodila jeposjeta pojedinih knjièvnikanopovazarskim {kolama, zatimprijem kod predsjednika op{-tine Novi Pazar, kao i promoci-ja prijevoda knjige sa latinskog

jezika No}no putovanje po -slanika Muhammeda, koja jeodràna u prostorijama Bo -{nja~kog nacionalnog vije}a.Ovo djelo je preveo Sinan Gu-dèvi}, pjesnik i prevodilac izZagreba (porijeklom iz Sa-

ndàka), a na latinski je preve-deno sa starokastiljanskoga,na koji je pak bilo prevedeno sarapskog originala koji sedanas smatra izgubljenim. ONo}nom putovanju poslanikaMuhammeda govorile su Jas-mina Ahmetagi}, doktor knji -èvnosti, i Nadija Rebronja,ori jentalista, kao i sam pre-vodilac Sinan Gudèvi}.

Iste ve~eri, nakon promo-cije, na Univerzitetu u NovomPazaru, uz prisustvo pisaca iostalih gra|ana, ljubitelja pi -sane rije~i, pomo}nik ministra

za kulturu i medije u Vladi Re-publike Srbije Dragan Janji}sve~ano je otvorio ovogodi{njeSandà~ke knjièvne susrete.

Izraziv{i zadovoljstvo {to sena ovim prostorima, osjetno,kulturi daje primat, Janji} je jo{

rekao da ovakve manifestacijedoprinose razumijevanju me|uljudima “bez obzira sa koje sestrane granice nalaze, bezobzira kojoj konfesiji i kojojnaciji pripadaju”.

Govore}i svoje odabranetekstove, te prve ve~eri pred-sta vili su se pisci: Marko Ve -{ovi} (Sarajevo), Zoran Bognar(Beograd), Enes Dazdarevi}(Novi Pazar), Hadèm Hajda -revi} (Sarajevo), Radmila Tri -{evi} (Priboj), Zvonko Krizbaher(Sjenica), Zaim Spahi} (BijeloPolje), Diana Burazer (Zagreb) iZuvdija Hodì} (Podgorica).

Susret sa u~enicima novopazarskih {kola

Susret knjièvnika, u~es-nika SAKS-a, sa u~enicima no-vopazarskih osnovnih i sre-dnjih {kola je i ove godine biojedan od prioriteta organiza-tora SAKS-a. U odnosu na pre -thodnu, kada su u~enici Os -novne {kole “Vuk Karadì}” isrednje Ekonomsko-trgovi nske{kole imali priliku upoznati sesa poznatijim li ~n ostima iz svi-jeta na{e knjièvnosti, ove go-d i ne ta ~ast je pripala u~ e- nicima Osnovne {kole “Ste fanNemanja” i Gimnazije.

Osnovna {kola “Stefan Ne-manja” je ovog puta ugostilaVelimira Ralevi}a i Rebekuîlovi}, oboje dje~iji pisci, doksu u Gimnaziji, na skupu kojisu u~enici i profesori organizo-vali specijalno za ovu priliku,prisustvovali [aban [are nka -

NACIONALNE MANIFESTACIJE - SAKS 2007.

SAKS 2007

Na drugim Sandà~kim knjièvnim susretima, odrànim 23. i 24. novembra 2007. godineu Novom Pazaru, u~estvovali pisci iz Sandàka i Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine,Hrvatske i drugih evropskih zemalja. U ìvotu je va`no samo par stvari - jedna je sam ìvot,a druga je razumijevanje me|u ljudima. Knjièvnost, umjetnost - kultura uop{te - u tomsmislu treba da idu naprijed - rekao, otvaraju}i II SAKS, pomo}nik ministra za kulturu imedije u Vladi Republike Srbije Dragan Janji}

Drugi Sandà~ki knjièvni susreti - SAKS 2007.

USPON KULTURE I RAZUMIJEVANJA

Bo{nja~ka rije~


pi}, Almir Zalihi}, Hadèm Haj-darevi} i Diana Burazer.

U~esnici SAKS-a na prijemu kod predsjednika Ugljanina

Na prijemu kod predsjed-nika novopazarske op{tine,koji je uprili~en za u~esnikedrugih Sandà~kih knjièvnihsusreta, predsjednik Ugljanin,ujedno i predsjednik Bo{ nja -~kog nacionalnog vije}a, nijekrio zadovoljstvo i radost predgostima zbog ~injenice da ovisusreti poprimaju me|unaro-dni karakter i da okupljaju na-jzna~ajnije li~nosti u oblastiknjièvnosti sa svih prostorabiv{e Jugoslavije.

Ina~e, op{tina Novi Pazar jegeneralni pokrovitelj San dà -~kih knjièvnih susreta, sva -kako uz podr{ku Ministarstvaza kulturu Republike Srbije.

U ime Organizacionog odb-ora II Sandà~kih knjièvnihsusreta, koordinator za kulturuu BNV Zaim Hadìsalihovi} za-hvalio se predsjedniku Ugljan-inu na podr{ci koju je Op{tinaNovi Pazar, kao generalni pokr -o vitelj manifestacije, pruìla priorganizaciji ovih susreta.

Knjièvnik iz LuksemburgaFaiz Softi} je tom prilikom u iz-javi za novopazarske medijerekao:

“Ovo je drugi put da dolazimu Novi Pazar i da se susre}em

sa gospodinom Ugljaninom.Kao i uvijek, nai{ao sam naneopisivo gostoprimstvo, kojese samo u ovom gradu moèdoìvjeti. Ovo je jedna izva -nredna manifestacija ~iji suu~esnici ujedno i ambasadoriBo{nja~kog nacionalnog vije}au njegovom nastojanju da iz-gradi Sandàk kao modernumultietni~ku, multikulturalnuevropsku regiju.”

Izlo`ba slika u Glavnom uredu BNV

Drugi dan Sandà~kih knji-è vnih susreta 2007. zapo~etje otvaranjem izlo`be slika saovogodi{nje likovne kolonije“Sandàk - inspiracija umjet-

nika”, u prostorijama Bo -{nja~kog nacionalnog vije }a.

Organizator, kako kolonije,tako i ove izlo`be, doc. DèngisRe dèpagi}, u obra}anju prisu -tnima, je kazao da ovaj sa -ndà~ki prostor, ne trebaafirmisati samo kao prirodniambijent, ve} kao prostor mo -gu}ih kontinuiranih kulturnihde{avanja. U njemu bi bili uk -lju ~eni umjetnici, odnosno kul-turni stvaraoci iz cijelog r e - gi ona, koji bi, tako umreèni,os tvarivali cilj svojih au tenti -~nih projekata, putem kojih bise prepoznavale njihove te`njeza afirmacijom potreba sa -ndà~kog prostora, kao jednogosobenog ambijenta.

“U tom smislu i na timtemeljima je”, kaè Re dè pa -gi}, “bazirana i ideja konceptaove umjetni~ke kolonije, zbog~ega se svake godine kolonijaodràva u drugom mjestu i udrugom gradu na teritorijiSandàka”. Ina~e, doma}iniove kolonije prethodnih godinabili su Plav, Sjenica i NovaVaro{. Ove godine, sticanjemokolnosti, ova kolonija se od -ràla u Novom Pazaru. Grupaum je tnika, pozvana, prije sve -ga sa prostora biv{e Jugoslav-ije, ali i drugih zemalja iz na{egokruènja, prepoznala je idejuorganizatora i rado se odazvala


U~esnici SAKS-a kod predsjednika Ugljanina

“Ljudi koji su pro{li kroz velike nevolje kaù da im, nakonsvega, postane jasno da je u ìvotu va`no samo par stvari -jedna je sam ìvot, a druga je razumijevanje me|u ljudima.Knjièvnost, umjetnost - kultura uop{te - u tom smislu trebada idu naprijed. I uvijek su naprijed i uvijek prednja~e.Veliko mi je zadovoljstvo da u Novom Pazaru, u jednoj mul-tietni~koj regiji, imamo mogu}nost da ve} drugu godinuzaredom prisustvujemo i podràvamo ovakvu jednu mani-festaciju. Vjerujemo da }e to doprinijeti i da ovakve mani-festacije doprinose razumijevanju me|u ljudima bez obzirasa koje se strane granice nalaze, bez obzira kojoj konfesijipripadaju, bez obzira na to kojoj naciji pripadaju...” - ovimrije~ima je Dragan Janji}, pomo}nik ministra za kulturu imedije u Vladi Republike Srbije, sve~ano otvorio drugeSandà~ke knjièvne susrete.

Bo{nja~ka rije~


pozivu, stvoriv{i ambijent kojije te{ko prepri~ati.

Drugo knjièvno ve~e

Druge knjièvne ve~eri, kojaje odràna u gradskoj biblioteci“Dositej Obradovi}”, predsta -vili su se pisci: Milorad Popovi}(Podgorica), Sinan Gudèvi}(Zagreb), Velimir Ralevi} (Be-rane), Husein Haskovi} (Sara-jevo), Senadin Pupovi} (Po d -g orica), Faiz Softi} (Lukse mbu -rg), Almir Zalihi} (Sarajevo),Ru`dija Krupa (Priboj), Rebekaîlovi} (Berane), Ra sim ]elah-metovi} (Priboj), Fehim Kajevi}(Sarajevo) i [aban [arenkapi}(Novi Pazar). Biobibliografijupisaca, i ove i prethodne ve-~eri, govorio je Rifat Rifatovi},student glume, ujedno i ~lanRegionalnog pozori{ta iz NovogPazara.

Ovim predstavljanjem oko-n~ani su i drugi Sandà~ki

knjièvni susreti. Zatvorio ih jepredsjednik Programskog sav-jeta ovogodi{njih Knjièvnihsusreta, gospodin Faruk Diz-darevi}.

Op{ta je ocjena da je Pro-gramski savjet, kojeg je Bo -{nja~ko nacionalno vije}e ime -

novalo da izvr{i odabir u~es-nika ovogodi{njih knji ̀ evnihsusreta, napravio pravi odabir,{to je rezultiralo velikom po-sje}eno{}u svih segmenataove, za sandà~ke Bo{njake,veoma va`ne manifestacije.

Hasna Ziljki}


SAKS 2007

Neosporno je da je govor otemi “Isra i Mirad`” uvijek bioprimamljiv Bo{njacima sa ovihprostora. Istina, nije postojalaknjiga koja tu ~uvenu i jakoomiljenu gra|u sadrì na jed-nom mjestu. Da li je Sinan Gu-dèvi}, prevo|enjem djela LiberScale Machometi (Knjiga oljestvama Muhammedovim) salatinskoga, uspio da nadomje -sti ovu prazninu, ostaje da sevidi - prepustit }emo teolozimada oni to rastuma~e i rastabire.Me|utim, ono {to je posve sig-urno jeste da ova knjiga za -vre|uje puno vi{e pa`nju zbognjene kulturolo{ke vrijednosti.Na njenoj promociji odrànoj u

Novom Pazaru, 23. novembra2007. godine, u okviru mani-festacije Sandà~ki knjièvnisusreti, doktor knjièvnosti Jas-mina Ahmetagi} i Sinan Gu -dèvi}, prevodilac djela, govorilisu o vrijednosti ove knjige gle -dano sa historijsko-kulturo lo{k -og aspekta, dok je NadijaRe bronja, orijentalista, govorilao islamskoj simbolici u sa mo -me djelu.

Kaè se da je o ovoj knjizinapisana ~itava jedna bib-lioteka. Prvo ju je sa arapskogoriginala, koji se danas smatraizgubljenim, na starokastiljan-ski preveo Jevrejin Abraham Al-faquím, sekretar i pisar na

dvoru {panskoga kralja AlfonsaDesetoga. Latinski prijevod na -stao je, najvjerovatnije, 1264.godine, po nalogu istoga kralja,znanog i po imenu Mudri (El-Sabio), a rukom prevodioca poimenu Bonaventura da Siena.Latinski tekst sa~uvan je udvama rukopisima: jedan je uBibliotèque Nationale u Parizu,a drugi u Biblioteca Vaticana uRimu. S kastiljanskoga “origi-nala” na~injen je, i to rukom is-toga Bonaventure (pretpo sta-vlja se da je to bilo isto 1264.godine), i starofrancuski pri-jevod koji se ~uva u Bodleian Li-brary u Oxfordu. Postoji i jedansaètak Knjige na {panskom

U BNV odràna promocija knjige “No}no putovanje Poslanika Muhammeda”

Biser islamske duhovnostiU okviru programa Drugih Sandà~kih knjièvnih susreta, u Glavnom uredu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, 23. novembra 2007. godine, u Novom Pazaru je odràna promocija knjige No}no putovanje poslanika Muhammeda, sandà~kog pjesnika i prevodioca SinanaGudèvi}a

Bo{nja~ka rije~


jeziku, koji ~ini dio knjige SanPedra Pascuala (umro 1300) OMuhamedanskoj sekti.

êtiri spomenute verzije natri jezika bili su i jedini prijevodiove knjige u vremenu od prekosedam stolje}a. Tek 1991. iz-

lazi novi francuski prijevod iprvi italijanski (oba u~injena slatinskoga), a 1997. prvi en-gleski (sa starofrancuskoga).

U pripremi je i objavljivanjeprvog njema~kog prijevoda,koji je nedavno na~inila Edel-traud Werner, ina~e prire-|iva~ica latinskoga teksta, kojije, uz njeno dopu{tenje i uzneznatne izmjene, Sinan Gu -dèvi} otisnuo i na lijevim stra -nama dvojezi~nog dijela knjige.

Uspomena iz djetinjstva,jedan od glavnih razloga Sinanovog prevo|enja Liber Scale Machometi

Zahvaljuju}i na{oj vezanostiza vjeru i sve ono {to ima vezesa njom, Sinan Gudèvi}, kojije djetinjstvo proveo nadomakNovog Pazara, pri~u o no}nomputovanju poslanika Mu ha -mme da je ponio iz djetinjstva.Zato nije nimalo ~udno {to }eSinan, nakon toliko godina od -sustva iz svog rodnog kraja,

prevesti djelo ~iji je sadràj pre-poznao kao uspomenu iz svogdjetinjstva.

“Ja sam tu pri~u kao dje~akslu{ao uz Ramazan mnogo pu--ta. Dodu{e, ne u cijelom ovomobliku, ali sam je slu{ao u nas-

tavcima, i gledao sam svojero|ake, dok bi je slu{ali, kakopla~u i kako se znoje, i kakoda nima ìve u nemiru od ono -ga {to su ~uli od imama. Tiimami su bili, gledano sa ovevre menske distance, jako do -bro potkovani u ovoj gra|i. Sje -}am se nekoliko puta po -

novljenoga pitanja: ima li gdjeknjiga o Sirat-}upriji i uvijekponovljenoga odgovora da ne -ma, da to znaju imami i datakva knjiga ne postoji”, pri~aSinan Gudèvi} o svojim is ku -stvima po pitanju tematike kn-jige koju }e kasnije slu~ajnoprona}i u Pistoji (u Toskani) uku}i svoga prijatelja, italijansk -oga pjesnika \akoma Trin~ia.

“Kod njega sam na{ao je -dnu knjigu koja se zvala Il librodella Scala di Maometto. Na -kon {to sam je prelistao, sh-vatio sam da mi je sadrìnapoznata, i rekao sam: 'Ja }uovo prevesti.'”

Sinan je, nakon toga, na{aodva latinska teksta, oba izdata'49. godine - jedno u Madridua drugo u vatikanskoj biblioteciu Rimu, koji je, ustvari, i pre-veo, sluè}i se u osnovi izdan-jem Edeltraud Werner, LiberScale Machometi - Die latein-ishe Fassung des Kitab almi'rad`. Uz njega je najvi{e ko-

ristio dvojezi~no latinsko-fran-cu sko izdanje: Besson, Gi- sèle/ Brossard-Dandré, Lelivre de l'échelle de Mahomet— Liber Scale Machometi.

Knjiga No}no putovanje Po -slanika Muhammeda na hrv-atskom jeziku izdata je uZagrebu 2007. godine, i to u


Detalj sa promocije knjige


Bo{nja~ka rije~


dvije verzije: jedna je sa tvrdimkoricama, na ~ijim se lijevimstranicam nalazi latinski tekst,a na desnim hrvatski prijevod,i druga koja sadrì samo pri-jevod na hrvatskom jeziku.

“Ja sam je, doista, radio izduga prema svom djetinjstvu iza nekoliko svojih ro|aka - zamoga brata i svoga amidù, daoni to pro~itaju. Me|utim, ka -ko doznajem od izdava~a, taknjiga je pobudila veliko in-teresovanje kod ~itala~ke pub-like”, kaè Sinan Gudèvi}, do -daju}i uz osmjeh: “Pa se menimoj posao dopada vi{e noikad”.

Djelo zabunom vjekovima smatrano Kur’anom

Djelo No}no putovanje po-slanika Muhammeda, kako isam prevodilac kaè, ima kul-turolo{ku vrijednost, jer se radio srednjevjekovnom tekstu.Ra{irenost i poznatost pripovi-jesti o No}nom putovanjuPoslanika Muhammeda bila jeu srednjem vijeku takva i tolikada je smatrana fundamental-nim tekstom islamske du -hovnosti, a u velikom dijeluEurope stolje}ima je zabunomsmatrana i samim Kur'anom.U posljednje vrijeme, nekievropski filozofi No}no puto-vanje Poslanika Muhammedauspore|uju s Danteovom Bo -ànstvenom komedijom jerpostoje sli~nosti u prikazimazagrobnog ìvota. Ta~nije, tezuo vezi Danteove slike zagro -bnoga svijeta i muslimanskeeshatologije iznio je 1919, uMadridu, {panjolski arabistMiguel Asín Palacios. No, kakoje Asín Palacios umro 1944,prije nalaza i prvog izdavanjaLiber Scale Machometi, zna -nstvenik nije mogao pokazatiodakle je Dante mogao ste}iznanja o arapskim zami{ljan-jima ono stra- nosti (poznato jeda Da nte arapski nije znao).Teorija Asína Palaciosa nai{laje na ù~no osporavanje, oso-

bito kod italijanskih zna nst -venika (dok se studija o podu -darnostima Dantea i isla mskihvjerovanja u [panjolskoj jo{uvijek potis kuje, u Danteovoj je

domovini ona gotovo ignori-rana). Paralele izme|u Boàn-s tvene ko medije i danas dos -tupnog No }nog putovanja Pos -lanika Mu hammeda, me |utim,brojne su i uvjerljive.

U Francuskoj i Italiji pono-vno otkrivanje i prevo|enje ovepripovijesti bili su, devedesetihgo dina XX stolje}a, prvorazre-dan kulturni doga|aj.

Doktor knjièvnosti JasminaAhmetagi} je na promociji pri-jevoda knjige No}no putovanjeposlanika Muhammeda salatinskoga na hrvatski jezik,odr ̀anoj u Novom Pazaru, ka -zala da ova knjiga moè biti

~itana na dva na~ina: kao vjer-ski tekst, s obzirom na kore-spondencije teksta sa is la - mskom religijom, i kao knji -èvni diskurs, s obzirom na

nje gove vrijednosti kao knjiè -vno-umjetni~ki tekst. Dok, gle -dano motivski i ànrovski, knji -ga o no}nom putovanju Po -slanika Muhammeda pripadaknjièvnosti.

“Fabularnu okosnicu pred-stavlja Muhammedovo puto-vanje na nebo pod vo|stvommeleka Dèbraila. Jedne no}iMuhammedu do|e melek Dè-brail, koji mu dovede krilatu ̀ iv-otinju Burak, na kojoj Mu ha-mmed odletje u Hram jeru -salemski. Ondje se ljestvamapope na nebo, gdje razgovaras brojnim drugim melekima,Boìjim poslanicima, pro|e



Sadìna ove knjige po~iva na ~udu, jednom iz kojegproizilaze sva ostala, te se i razvija kao fantazmagorija. Nabajke vi{e od svega podsje}a prostorno predstavljanje ap-straknih stvari. Ali dokaz da je ovo putovanje, ma kolikobilo fantazmagori~no, neporeciva istina, za ~ovjekavjernika nalazi se u tome {to je ovo putovanje Muhamme-dovo pomenuto u Kur’anu, te i sam tekst ima osnove u 17(“Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom ~asu no}i preveosvoga roba iz Hrama ~asnog u Hram daleki, ~iju smookolinu blagoslovili, kako bismo mu neka znamenja na{apokazali. On, uistinu, sve ~uje i sve vidi”), 53, 70, sura:Kur’an.

Bo{nja~ka rije~


osam neba, vidi Allaha, Dè -nnet, Dèhennem i sazna kako}e izgledati Sudnji dan. Potomse vrati ku}i, ispri~a Kure -j{ijama {to je vidio i dokaza imda je govorio istinu”, rekla jeona.

Jasmina je jo{ kazala dasadrìna ove knjige po~iva na~u du, jednom iz kojeg pro -izilaze sva ostala, te se irazvija kao fantazmagorija. Nabajke vi{e od svega podsje}aprostorno predstavljanje ap-straknih stvari. “Ali dokaz da jeovo putovanje, ma koliko bilofantazmagori~no, neporecivaistina za ~ovjeka vjernika”,kaè ona, “nalazi se u tome{to je ovo putovanje Muha m -me dovo pomenuto u Ku r’anu,te i sam tekst ima os nove u17, 53. i 70. suri Kur’ana”.

Knjièvni ili vjersku motiv

“Kada pogledamo na~in nakoji se pripovijeda, prije svega

kori{}enje formula, koje sutako premreìle ovaj tekst dase uvijek na isti na~in govori oistim stvarima (npr. kada jerije~ o veli~ini predjela ilikori{}enje stalnih brojeva:70.000, 30.000, 500, hiper-bole koje su na sli~an na~inuobli~ene, zapo~injanje pogl -avlja istim rije~ima: Kad vidjehsve ovo o ~emu ste slu{ali,tako|er, ~esto se ponavlja upripovijedanju pitanje: Je liMuhammed ve} poslan?, ondase nazire da nije prevashodnoknjièvna namjera ovog teksta.Tako se, npr., pri opisima, na -ro~ito kada je o ljepoti rije~,~esto koriste slijede}e formu-lacije: ...tako da to niko ne bimogao povjerovati, ...vi{e no{to bi smrtni~ka usta moglaizraziti, ...srce ljudsko ne umijezamisliti, ...ne umije opisati ni-jedan ìvi stvor, ...ne postojiniko ko bi ih mogao i zamisliti,...da to niko ne bi mogao is -kazati, ...da nikada o~i ljudske

nisu vidjele ne{to {to bi se snjima dalo uporediti. Knjiè -vnost ne komunicira kroz neg-ativne odrednice, nego krozsposobnost da opi{e upravoono {to je za ve}inu ljudi neopi-si vo, da kaè neizrecivo. Utakvom postupanju prepozna-jemo da su vjerske namjere prisastavljanju ove knjige bileprete`nije od knjièvnih. To jevjerovatno i presudilo da uknjiè vnom smislu ova knjigabude neujedna~ena, da je od-lik uje odustajanje od preci -ziranja opisa, oko traènjarij e ~i kojima bi se konkretizo-valo ono o ~emu se govori, asa druge strane dobro pro -na|ena rje{enja i pore|enja,kao {to je to u situaciji kadagovori da se sve stavi vatrefalak kao {to se stravi riba kadje ìvu ubace na veliku vatru”,rekla je doktor knji ̀evnosti Jas-mina Ahme ta gi} obrazlaù}iglavni motiv knjige No}no puto-vanje po sla nika Muhammeda.

Pojedini motivi (o prelaskupreko Sirat-mosta ili o tomekako je Muhammed od Allahaizmolio smanjenje broja dne -vnih molitvi ili o dènnetskimhurijama) su dobro poznati i{iroko rasprostranjeni u islam-skoj tradiciji. Me|utim, knjigakoja te motive objedinjuje najednom mjestu do sad nije bilapoznata na na{em jeziku, “testoga”, kako Jasmina smatra,“ovaj prijevod popunjava jednuogromnu prazninu”.

Jasmina se jo{ osvrnula naizjavu samog prevodioca da nalatinskom Muhammedovo pu -tovanje zvu~i kao kr{}anskavizija, te je u vezi s tim kazala:“Izborom rije~i, Gudèvi} Mu -hammedovo putovanje smje -{ta u bosansko-hercegova ~ ko-sa ndà~ku muslimansku tra -diciju, oslanjaju}i se na dva ra-zloga: (prvo) iz islamske tradi-cije tekst je i potekao; (drugo)upravo na tim prostorima biv{eJugoslavije Mu hammedovo no -}no putovanje, kao usmenapripovijest o str a{noj Sirat-}up-


Sinan Gudèvi}, pjesnik i prevodilac,po obrazovanju filolog, prevodi sastarogr~kog, latinskog, njema~kog,talijanskog, portugalskog i ruskog.Me|u ostalima, preveo je OvidijeveMetamorfoze, veliki dio Palatinske an-tologije, epigramatske gr~ke, latin skei novolatinske pjesnike (Kalimah, Mar-tijal, Ausonije, Owen, Sannazaro, Pas-coli), zatim latinsku kla si~nu, sre d- nje vjekovnu i renesa nsnu prozu (No} -

no putovanje Poslanika Muha mm eda; Petrarca, Pico dellaMirandola, Vives), epigramatske njema~ke pjesnike (Grob,Von Logau, Goethe, Schiller), kra}e pjesme Fernanda Pes-soe i Pu{kina itd. Na italijanski je preveo (zajedno sa Raffaellom Marzano)Izbor iz pjesama Izeta Sarajli}a, kao i vlastitu knjigu stihovaRimski epigrami, te stihove njema~koga pjesnika JochenaKeltera. Stihovi su mu prevedeni na desetak jezika, najvi{e na ita li -janski i njema~ki. Putovao je, studirao i ìvio po evropskim i ju`noameri~kimzemljama. Danas ìvi i djeluje u Zagrebu.Na promociji u Novom Pazaru, Sinan Gudèvi} je rekao daje pri~u o No}nom putovanju poslanika Muhammeda pre-veo tako da je svako moè razumjeti, te da je posebno sre-tan {to o njoj moè govoriti pred publikom kojoj je taj jeziknajprimjereniji.

Bo{nja~ka rije~


riji, ìvi do da na{njih dana. Po-jedina jez i~ka rje{enja kojaimaju prepozna tljivu stilogenufunkciju a ko ja je na~inio pre-vodilac (birao je arahi~ne kon-strukcije: sjajoba, rekne najprvi~ovjek) - jasno govore o patiniteksta s kojega se prevodi.“

Dilemu, koja se - sasvimo~ekivano - gledano sa te ol -o{ke strane, stvorila uporedosa pojavom ovoga djela nana{em jeziku, da li se No}noputovanje poslanika Muha -mmeda moè posmatrati kao

vjerodostojan vjerski izvor, ri -je{io je sam prevodilac SinanGudèvi} rekav{i da ova knjigaima ve}u kulturolo{ku vrijed-nost nego tekstualnu.

“Sama ~injenica da se radio srednjevjekovnom tekstu do-voljno govori o njegovoj rele-vantnosti u kulturi. Te igre sabrojevima, koje karakteri{u ovodjelo, toga ima u srednjev-jekovnoj knjièvnosti, ali ulogakoju je ona igrala kao knjièvnimotiv pokazuje da je doistasve re~eno. U tom smislu, ne

treba mistificirati ovu knjigu.Ona je otprilike ne{to kao Hil-jadu i jedna no} koja isto ovemodele ponavlja, tipa: Doprlomi je do u{iju, o svijetli care,da je Dalal Makan rekaorobinji... I onda kada zavr{avano}, [eherzada prekide pri~ukoju je bila zapo~ela po ca -revom odoberenju. Tog ponavl-janja formalnog ima i u ovojknjizi”, rekao je Gudèvi} u vezisa tim.

Pri~a o Israu i Miradù,no}nom putovanju Boìjeg po -slanika Muhammeda, nije ni-malo nepoznata Bo{njacima,tim prije {to se radi o musli-manima, a svako ko je musli-man vjeruje da se ovaj doga|ajdoista i zbio. Ono {to se pouz-dano zna o ovom doga|ajujeste ono {to je od Boìjegposlanika do nas prenesenopouzdanim (tevatur) predan-jem, a o ~emu smo imali pri-like jedino prona}i u knjigamakoje govore o ìvotopisuMuhammeda, Boìjeg posla -nika. Na osnovu takve litera-ture doznajemo da se Isra iMirad` svrstava u mu’dìze(mu’dìza, nadnaravno djelokoje je svojstveno samo

Boìjim poslanicima) koja sedogodila Muhammedu, kaoBoìjem poslaniku, a podrazu-mijeva: Isra - no}no putovanjeMuhammeda od Mesdìdul-Harama (Hrama ~asnoga) uMekki do Mesdìdul-Aksa'a(Hrama dalekoga) u Jeru sa -lemu i Mirad` - njegovo uz -dizanje od Mesdìdul-Aksa'ado najvi{ih nebeskih sfera.Ovo neobi~no putovanje do-godilo se u 27. no}i mjesecaredèba, godinu dana prijeHid`re, u vrijeme kada je Mu -hammed (a.s.) prolazio krozizuzetno teàk period svojeposlani~ke misije. Naime, Mu -hammed je obavljaju}i sv ojuzada}u koju mu je Uzvi{eniAllah povjerio, nailazio na

razne pote{ko}e, osporavanja,uznemiravanja, pa i maltreti-ranja. To je bila sudbina i svihAllahovih poslanika prije njega,tako da ni Muhammed nije bioiznimka u tom pogledu.

Prvo su Muhammed i prvimuslimani pune tri godine bilibojkotovani od strane mekan-skih mu{rika - svaka vrsta ko-munikacije sa njima bila jeprekinuta, protiv njih je bilauvedena ekonomska, privre -dna, socijalna i sveop{ta dru -{tvena blokada. Samo ne -koliko mjeseci nakon bojkota,Muhammedu umire njegovasupruga Hatidà, koja mu jebila unutarnja potpora, kodkoje je nalazio smiraj i utjehu,a ubrzo zatim umire i njegov


Isra i Mirad` u tradicionalnim islamskim izvorima

Pri~a o Isra i Miradù nijenepoznanica Bo{njacima Muhammed je, kako doznajemo iz islamskih tradicinalnih izvora, putovao na Buraku,nebeskoj jahalici, u pratnji meleka Dèbraila od Mekke do Jerusalema. Na putu kroz nebeske sfere, Muhammed se na prvom nebu susreo s Ademom (a.s.), na dru-gom sa Jahjaom (a.s.) i Isaom (a.s.), na tre}em s Jusufom (a.s.), na ~etvrtom je vidioIdrisa (a.s.), na petom Haruna (a.s.), na {estom nebu susreo se s Musaom (a.s.). Nakontoga otvoreno mu je sedmo nebo, na kojem je vidio Ibrahima (a.s.), graditelja zemaljskeKa'be, naslonjenog le|ima na nebesku Ka'bu, Bejtul-Ma'mur, u koju svaki dan ulazi 70.000meleka i ostaju u njoj. Najve}i, najbitniji i najzna~ajniji dar kojeg je Muhammed sa Miradà donio svome ummetujeste namaz…

Bo{nja~ka rije~


amidà Ebu Talib, koji je bionjegova vanjska potpora, ohra-brenje i za{tita. Kada je stanjeu Mekki po muslimane postalonesno{ljivo, Muha mmed za-jedno sa Zejd ibn Harisom na-pusti Mekku i naseli se u Taif,gradi} isto~no od Mekke, na -daju}i se da }e tamo nai}i narazumijevanje. Me|utim, ka daje stigao u grad, razdraèna inagovorena grupa ljudi ga jeizvrije|ala, napala ga kamen-jem i ozlijedila ga. Povrije|en islomljenog srca, Muhammedupu}uje dovu Bogu:

"Utje~em se svjetlu Tvogalica, kojim si rastjerao tamu iuz pomo} kojeg upravlja{ ovimi budu}im svijetom, i molim Te,skini svoju srd`bu s mene! Ob-dari me Svojom milo{}u dok

ne postignem Tvoje zado-voljstvo. Niko nema snage imo}i osim Tebe."

(Zape~a}eni dènnetskinapitak, str. 141)

Ubrzo nakon ove dove do -lazi odgovor - Bog poziva Muh -ammeda da posjeti nebeskacarstva, ~ime mu je ukazanapo~ast koja nije ukazana nijed-nom stvorenju, ni ~ovjeku, nitimeleku. Poruka je bila jasna:“Ako ti se, o Muhammede, ne

odazivaju ljudi, tvoji ro|aci,tvoji bli`nji, tvoji saplemenici,odaziva ti se Onaj koji te je iposlao.“ U samom Kur’anu po -stoji jedna sura (poglavlje) kojanosi naziv “El-Isra“, a u nje n -om prvom ajetu (re~enici) stoji:

“Hvaljen neka je Onaj koji jeu jednom ~asu no}i preveoSvoga roba iz Hrama ~asnog uHram daleki, ~iju smo okolinublagoslovili kako bismo muneka znamenja Na{a pokazali!- On, uistinu, sve ~uje i svevidi.“

(El-Isra 1)

Ovaj ajet po~inje rije~imasubhanellezi - {to zna~i: “slavl-jen je, hvaljen je, uzvi{en je On -aj koji je...“ (misli se na Boga).Mufessiri kaù: “Kada god

Allah (d`.{.) po~inje Svoj govorsa rije~ima ’subhane’, ondaiza toga slijedi ne{to veliko,ne{to izuzetno, ne{to nadnar-avno, {to ukazuje da taj postu-pak moè izvr{iti samo Allah(d`.{.) i niko drugi. Rije~i esrabi abdihi - ’preveo je Svogaroba’ obja{njavaju nam da jeto putovanje Muhammeda(a.s.) u isto vrijeme bilo i tje-lesno i duhovno, jer rije~ ’abd’u arapskom jeziku ozna~ava~ovjeka, koji je sinteza i duha itijela.“

Muhammed je, kako dozna-jemo iz islamskih tradicinalnihizvora, putovao na Buraku,nebeskoj jahalici, u pratnjimeleka Dèbraila od Mekke doJerusalema. Tu u Jerusalemu,u Mesdìdul-Aksau, Muha -mmed je klanjao dva rekjatanamaza tehijjetul-mesdìda(na fila, ili dobrovoljni namazko ji se klanja iz po{tovanjaprema dàmiji), nakon ~egamu je Dèbrail ponudio posudusa vinom i posudu sa mli-jekom. Muhammed je odabraoposudu sa mlijekom, na {tomu je melek Dèbrail rekao:“Odabrao si ono {to je is-pravno, ono {to je prirodno!“Nakon toga Muhammed iDèbrail su podignuti nanebesa.

Na putu kroz nebeske sfe -re, Muhammed se na prvomnebu susreo s Ademom (a.s.),na drugom sa Jahjaom (a.s.) iIsaom (a.s.), na tre}em s Jusu-fom (a.s.), na ~etvrtom je vidioIdrisa (a.s.), na petom Haruna(a.s.), na {estom nebu susreose s Musaom (a.s.). Nakontoga otvoreno mu je sedmonebo, na kojem je vidio Ibra -hima (a.s.), graditelja zema ljs -ke Ka'be, naslonjenog le|imana nebesku Ka'bu, Bejtul-Ma'-mur, u koju svaki dan ulazi70.000 meleka i ostaju u njoj.

Sa svakim od poslanikaMuhammed se selamio i svakiod njih mu je izrazio dobro -do{licu i priznao ga za Boìjegposlanika. Nakon toga Mu ha -mmed je uzdignut do Sidretul-munteha'a - Kona~ne Perde.Tu je vidio meleka Dè braila unjegovom stvarnom melek-skom obliku, ~uo je zvuk perakoje ispisuje ljudske sudbine,vidio je Dènnet i njegove lje-pote, i Dèhennem i njegovepatnje, o ~emu Kur’anska sura“Ned`m“ (13-18 ajet) govori:

“On je Dèbraila i drugi putvidio, kod Sidretul-munteha'a,kod koje je dènnetsko prebi-vali{te, kad je Sidru pokrivalo


Meka

Bo{nja~ka rije~


ono {to je pokrivalo - pogled munije skrenuo, nije prekora~io,vidio je najveli~anstvenija zna-menja svoga Gospodara.“

(En-Ned`m 13-18)

Dakle, Dèbrail je Muh amm -eda doveo do Sidretul-munte-ha'a, krajnje granice preko kojene moè pre}i ni najodabranijimelek, pa mu govori ~uvenerije~i: “Ako ti, o Muhammede,krene{ dalje - ti }e{ pro}i; a akoja krenem dalje - ja }u sagorjetiu svjetlosti Allahovoj.“ Tako jeMuhammed pre{ao i tu granicui na{ao se u blizini Gospodaranebesa i zemlje. Taj susret namje u Mevludu pjesnik divnoopisao:

“Po{to je on sve pro{’o ihodio,

pa je i Allaha tu no} vidio.Bez prilika i bes strana vidio, Nit’ se more kazat’ ni znat’

ovo.Re~e Allah: Ja sam Onaj {to

me najvoli{, Ja sam Onaj {to Mi ibadet

~ini{.I dan i no} {to si Me ti èlio,Da Me vidi{ {to si ah ~inio. Hodi, dragi, razi sam od

tebe ja,sve {to ima stvorio sam za

te Ja.“

Najve}i, najbitniji i naj zna -~ajniji dar kojeg je Muhammedsa Miradà donio svome um-metu jeste namaz. Kako se upredanju navodi, Muhammeduje bilo prvo propisano klanjanjepedeset dnevnih namaza. Vra -}aju}i se nazad, prolazio jepokraj Musa’a, koji ga upita:“[ta ti je nare|eno?“ Odgovori:“Klanjanje pedeset dnevnih na-

m a za.“ Musa re~e: “Tvoj umm-et ne}e biti u stanju da toizvr{ava. Vrati se svome Gospo-daru i moli Ga da olak{a tvomummetu.“ Muhammed se ok -renu meleku Dèbrailu, kao daod njega traì savjet. On mupotvrdno nai{areti: “Da, ako tito ̀ eli{.“ Dèbrail ga izdignu po -novo kod Allaha (d`.{.), a Allahmu skide s du`nosti deset na-maza. Poslanik se spusti doMusaa i obavijesti ga o tome, aovaj mu re~e: “Vrati se Gospo-daru svome i moli ga da olak{a

tvome ummetu.“ Tako je Mu -hammed odlazio tamo amo,dok mu Allah (d`.{.) nije og -rani~io broj namaza na ko -na~nih pet. Poslije toga, Musaga je jo{ jedanput savjetovaoda od Allaha traì smanjenjebroja namaza, ali mu ovaj putMuhammed odgovori: “Dostasam dobio od Gospodara mo -ga, zadovoljan sam i pr ih -va}am.“ A kada se Muhammedud a ljio, javi mu se Glas: “Pro -veo sam Svoju odluku i olak{ao

Svojim robovima.“Muhammed je zatim sp u { -

ten u Mesdìdul-Aksa, gdje jekao imam klanjao namaz za-jedno sa ostalim poslanicima,~ime je potvr|eno jedinstvoBoìje vjere od Ibrahima (Abra-hama) do Muhammeda i ne -raskidiva nit izme|u posljed-nj eg Boìjeg poslanika Mu ha -mmeda sa poslanicima koji suprije njega bili, ali i veza sve tihmjesta Mekke i Jerusalema sanajvi{im nebeskim sferama.

Nakon toga je iza{ao iz Me-

sdìdul-Aksa'a, uzjahao Burakai vratio se u Mekku u ranu zoru.Kada je Boìji poslanik Mu -hammed kazivao Mekkelijamao Israu i Miradù, oni su se~udili. Traìli su od njega da imopi{e Jerusalem, znaju}i da onnikada ranije nije bio u tomgradu. Muhammed im je opisi-vao i najsitnije detalje, {to jezapanjilo sve prisutne. Vjernicipovjerova{e svom Poslaniku,ali nevjernici i dalje ostado{eu svom nevjerstvu.


Mesdìd al Aksa

Dèbrail je Muh amm eda doveo do Sidretul-munteha'a, krajnje granice preko kojene moè pre}i ni najodabraniji melek, pa mu govori ~uvene rije~i: “Ako ti, oMuhammede, krene{ dalje - ti }e{ pro}i; a ako ja krenem dalje - ja }u sagorjeti usvjetlosti Allahovoj.“ Tako je Muhammed pre{ao i tu granicu i na{ao se u bliziniGospodara nebesa i zemlje.

Bo{nja~ka rije~


Nemogu}e bi bilo da kvalitet prijevoda je-dnog djela potpuno procijeni neko ko nije poz-navalac jezika sa kojeg je djelo prevo|eno. No,ako je svaki dobar prevodilac velikim dijelom isam autor djela koje prevodi, onda je SinanGudèvi} onoliko koliko isam arapski spisatelj,~itaocu vodi~ za Mirad`kao prelazak u onostrano,za poimanje metafizi~kog.Od prevodioca koji prevodispis sa islamskom tem-atikom, ne sa originalanego sa latinskog jezika,najvi{e se o~ekuje da sa-~uva ili, bolje re}i, po-vratiislamski duh ovog djela ko-ji se u posrednim jezicimana koje je prije latinskogtokom vijekova prevo|eno(starokastiljaskom, staro-francuskom i dr.) nu`nogubio. Tako|er bi se o~eki-valo da taj islamski duh pri-bliì na{em jeziku (kakoprevodilac kaè “zvali gakako kome drago”) i na-{em poimanju islamsketradicije, ali na na~in nakoji bi prijevod taj islamskiduh u~inio razumljivim ionom poznavaocu islama ipotpuno neupu}enom ~ita-ocu. U svemu tomeSinan Gudèvi} uspijeva, dobro primje}uju}i iona mjesta na kojima je o~ito da je latinski pre-vodilac odstupio od originala i na kojima se is-

lamski duh pomalo izgubio, kao i ona mjesta nakojima tekst sasvim odstupa od islamskogvjerovanja. Takve dijelove teksta obja{njava usvojim komentarima, isti~u}i naprimjer da jete{ko prevesti spiritus Dei, kako je u tekstu

nazvan poslanik Isa, nekimkur'anskim izrazom1. Pre-vodilac, u nemogu}nostinalaènja boljeg rje{enja,zadràva “duh Allahov nje-govom rije~ju stvoren”2, alipo-menutim komentaromuka-zuje na odstupanje odislamskog duha koje }epoznavalac islama odmahprimijetiti. Tako|er, u ko-mentarima nagla{ava dase èna kojom je u tre -nutku primanja poslanstvaposlanik Muhammed biooènjen nije zvala Umi-hana, kako u tekstu stoji3,kao i da u Kur'anu ne pos-toje meleki Rafail i Izrafilkoji se u ovom djelu spom-inju, te da je iskaz nasamom kraju djela, u komAbu Bekr i Ibn-Abbas sv-jedo~e da je sve {to jeMuhammed ispripovijedaoistina4, “o~ito dodatak izpera prevodio~eva5, a na-

~injen je po obi~aju iz vremena u kojem je latin-ski prijevod na~injen.”6 Takvim komentarimaGudèvi} je poprili~no uspio ovaj prijevod pri-bliìti arapskom originalu i pretpostaviti neka


Mr. Nadija Rebronja

Islamska simbolika u djelu “No}noputovanje poslanika Muhammeda”(No}no putovanje Poslanika Muhammeda. Kitab al-mi'rad`. Liber Scale Machometi, preveos latinskog Sinan Gudèvi}, VBZ, Zagreb, 2007)

Mr. Nadija Rebronja

1. No}no putovanje Poslanika Muhammeda, preveo s latinskog Sinan Gudèvi}, VBZ, Zagreb, 2007, 134.

2. Isto, 25.

3. Isto, 130.

4. Isto, 128.

5. Misle}i na latinskog prevodioca.

6. No}no putovanje Poslanika Muhammeda, 143.

odstupanja od izvornog teksta. Prelazak u onostrano - neiscrpna je i jako

~esta tema u svjetskoj literaturi. Za prelazak uonostrano potreban je vodi~, onaj posrednikizme|u ovog i onog svijeta koji je neophodan dase ravnoteà izme|u svjetova odrì, da bipovratak bio mogu}. Dante je za vodi~a krozBoànstvenu komediju imao Vergilija kao sim-bol razuma, Muhammed ima Dìbrila (iliDèbraila). Gudèvi} u pogovoru ovom prijevodupi{e o motivu putovanja na onaj svijet uklasi~nom gr~kom i latinskom pjesni{tvu, pom-inju}i putovanje Odisejevo, Ajnejino i Orfejevo,uz Homera, Vergilija i Ovidija, kao i “Istinitupripovijest“ Lukijana iz Samostate, kao imogu}nost da je na Lukijana utjecala Poslanicao opro{tenju Abu al-'Ala al-Ma'arrija.7

Motiv mije{anja ovostranog i onostranog,spajanja dva svijeta, postoji i u srpskoj narodnojknjièvnosti; u pjesmiBra}a i sestra, gdje umrlibrat Boìjom voljom us-taje iz groba da bi posje-tio sestru udatu prekomora, a njegovi vodi~i upovratku na ovaj svijet sudva an|ela.8 U ve}ini sp-omenutih djela put uonostrano je pri~a o spo-jivosti ili nespojivosti dvasvijeta, pri~a da oni kojikrenu da traè istinu mo-raju pro}i kroz smrt, ili naneki na~in pre}i na onustranu.

U orijentalnim knjiè -vnostima, al-Ma'arri jenajop{irnije pisao o Raju i Paklu, a ti su motivi,kao i motiv Mi’radà, pri sutni kod svih orijen-talnih i arapskih i pers ijskih i turskih pjesnika.Mi’rad` se uporebljava kao vi {ezna~an simbol.Dè laludin Rumi ga u Mesneviji spominje na vi -{e na~ina:

- kada opisuje stremljenje ka uzvi{enom ciljui razliku izme|u uzvi{enog cilja i drugih stvarikoje se na putu ka njemu sre}u, u stihovima:“Svrha Mi'radà bila je vidjeti Allaha; Usput jehazreti Pejgamber vidio Ar{ i meleke”9;

- ili kada govori o pameti koja }e ~ovjeku bitiu~itelj i zaustavljati ga kao {to je na Mi’radùDìbril obja{njavao Muhammedu za{to se nesmije pribliàvati previ{e, govore}i: “Ako samojo{ jedan korak u~inim, izgorio sam!”10

U bo{nja~koj knjièvnosti Mi’rad` kao motivili simbol, pod utjecajem orijentalnih, javlja sejo{ kod starih divanskih pjesnika. Motivi izMi’radà kao {to su melek Refref ili Burak nakom je Muhammed putovao javljaju se i u reli-gioznoj i u lai~koj literaturi, dok je Mi’rad` imaoodraza i u drugim umjetnostima, u slikarstvu imuzici, ali i u dru{tvenom ìvotu, jer je posto-jala tradicija proslave dana Mi’radà kodBo{njaka.11 Najpoznatija poema o Miradù kodBo{njaka je Miradìja Sabita Uì~anina, dok jehronolo{ki najstarija Miradìja pjesnika EdaijeSinana êlebije iz Sarajeva. O Mi’radù supisali i pjesnici Asim Jusuf êlebija i Mehmed

Re{id, obojica iz Sara-jeva.12 Mirad` ili prelazaku onostrano kao motivjavlja se i u suvremenojbo{nja~koj knjièvnosti,na primjer u romanu Vje-~nik Nedàda Ibri{imo-vi}a, u kom glavni junakprelazi u onostrano, naKaf planinu, a njegovvodi~ je hazreti Hidr. Tajmotiv se moè na}i i kodmla|ih bo{nja~kih au-tora, na primjer u romanuKo je zgazio gospo|uMjesec Asmira Kujovi}a,u kom glavnog junakaJasmina kroz onostrano

vodi Nastasja Kinski, dok se posljednje po-glavlje tog romana zo ve upravo Mi’rad`, no}noputovanje, a predstavlja simboli~ko zao-kruìvanje i postizanje ra- vnoteè u ~itavom ro-manu.

Gudèvi} u pogovoru svog prijevoda pominjeteoriju arabiste Tobiasa Nunlista da je Mi’radìndirektan odgovor ~ovjekov na Ademov pad izDènneta na po~etku vremena.13 Ako je Ademizi{ao iz Dènneta zbog svoje gre{nosti, ondaje Muhammed oti{ao na Mi’rad` zbog svoje


7. Sinan Gudèvi}, Latinski Kitab-al mir'ad`, u: No}no putovanje Poslanika Muhammeda, 152.

8. Vuk Karadì}, Bra}a i sestre, Srpske narodne pjesme, knjiga druga, Prosveta-Nolit, Beograd, 1987, 37-40.

9. Dèlaluddin Rumi, Mesnevija II, Ljiljan, Sarajevo, 2002, 234.

10. Dèlaluddin Rumi, Mesnevija I, Ljiljan, Sarajevo, 2003, 106.

11. Fehim Nametak, Teme, motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine, u: Divanska knjièvnost bo{njaka, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1997, 99.

12. Isto.


Bo{nja~ka rije~

pokornosti, kao ravnoteù ljudske gre{neprirode postigao ~istotu. Muhammed je po is-lamskoj tradiciji ̀ ivi Kur'an, on je oli~enje onoga{to svaki vjernik treba da bude. Muhammed sena Mi’radù pribliìo Allahu, onako kako }e muse svaki vjernik pribliìti ako bude na svom putuuzeo Mu hammeda za vodi~a. Mali mi’rad`svakog vjernika je njegova molitva, i tada je onnajbliì Bogu, a to pribliàvanje Bogu je osnovnaislamska simbolika Mi’radà. U sufijskoj filo-zofiji nagla{eni su stepeni duhovnog napretkakojima se postiè kona~na blizina Allahu.

Zanimljiva bi bila i teolo{ka analiza ovogdjela, koja bi pokazala koliko se ovaj tekst pok-lapa sa predanjima islamske tradicije o Mi’ra -dù. No, lai~ki pristup analizi No}nog putovanjaPoslanika Muhammeda otkriva njegov knjièvnizna~aj i fascinantnu simboli~ku vrijednost.Poslanika Muhammeda u ovom spisu naMi’rad` vodi Dèbrail, kojikao i u drugim djelimaove tematike predstavljaravnoteù izme|u svje-tova, vodi~a koji je potre-ban da bi se onostranodoseglo. Poslanik se odMekke do Mesdìdul-Aksa uzdiè na ìvotinjipo imenu Burak, a latin-ski prevodilac za tu rije~kaè da zna~i “mu{komladun~e patke ili ma-lene guske“. Pojava dase bi}ima vezanim za ne -besa, koja odvode junake na nebo ili ìve nanebesima, daje izgled pticolikih fanstasti~nihbi}a, u knjièvnosti je ~esta. Tako|er, svi melekina koje Poslanik nailazi prolaze}i kroz nebesaimaju perje ili bar neki pernati dio tijela. Perosimboli{e istinu koja se mora uzdi}i, lahko}u,nebo, visinu, prostor, let u druga carstva, du{u,bu|enje du{e, duhovno uzdizanje.14 Dok Pos -lanik putuje na Buraku, dozivaju ga glasovi nakoje se on ne osvr}e, a ti glasovi predstavljajuzakone judejske i hri{}anske; zatim ga dozivaèna obu~ena u lijepe {arene haljine, na kojuse on opet ne osvr}e, a koja predstavlja ovajsvijet. Lijepa èna, kao simbol isku{enja ovogsvijeta, jedan je od naj~e{}ih simbola u orijen-

talnim knjièvnostima, pogotovo kod sufijskihpjesnika. Ovaj simbol je izraèn, na primjer, kodRumija i Attara, ali i kod svih ostalih sufijskihpjesnika, a prihva}en je i u suvremenoj knji -èvnosti. Attar u djelu Govor ptica pi{e o {ejhukoji je izgubio vjeru jer se zaljubio u lijepuhri{}anku15, a Rumi u Mesneviji ima pri~u ocaru koji se zaljubio u robinju gdje robinja sim-bolizuje razne niske prohtjeve koje ~ovjek ima uovozemaljskom ìvotu.16

Od Mesdìdul-Aksa do prvog neba Poslanikse penje ljestvama koje “bijahu stvar ljep{a odsvega {to je oko ikad vidjelo”17, prva pre~agaod rubina, druga od smaragda, tre}a od biseraa svaka slijede}a od dragog kamenja. Ovo us-pinjanje simbolizuje duhovni napredak vjernika,a svaka pre~aga jedan stepen duhovnog uz -dizanja, tj. ~i{}enja, koje se postiè duhovnimodgojem, {to islamska filozofija jasno defini{e.

Svaka pre~aga je od dra-gog kame-nje, {to treba dauputi na vrijednost ovogduhovnog uzdizanja, i svakije naredni kamen sve vre -dniji, kao {to je du{a naodre|enom stepenu sveuzvi{enija i ~istija.

Mnoge stvari koje Mu-hammed vidi kada sepopne na nebesa suprekrivene dragim kame -njem. Sve je to simboldragocjenosti onog svijetai upu}uje da je na njemu

jedino bogatstvo. Drago i poludrago kamenjeima zna~ajnu ulogu u arapskoj tradiciji ivjerovalo se u njegovo magnetsko ljekovito de-jstvo, pa je zato u orijentalnoj no{nji ~esto dragikamen pri{iven na kape ili turbane. Osim dra-gog kamenja, ~itav prostor nebesa je ukra{enzlatom, srebrom; opis nebesa je vrlo bogat,ìvopisan, pomalo kitnjast. Pejzaì, drve}e,cvije}e tako|er su oki}eni draguljima. Pejza` uarapskoj knjièvnosti, u staroj knjièvnosti, azatim i u kasnijim periodima, vrlo je specifi~an.Orijentalista Fehim Barjaktarevi} isti~e speci -fi~ne opise ranog bu|enja pustinje, oluje, ve -~eri i no}i, kao i pojavu da se ne opisuje priroda kao cjelina, ve} njeni pojedina~ni dijelovi


13. Sinan Gudèvi}, Latinski Kitab-al mir'ad`, 153.

14. D`. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija tradicionalnih simbola, Prosveta-Nolit, Beograd, 1986, 129.

15. Ferididdin Muhamed Attar, Govor ptica, Kulturni centar I.R. Iran, Sarajevo, 2003, str. 79.

16. Dèlaluddin Rumi, Mesnevija I, 21.



Bo{nja~ka rije~

Bo{nja~ka rije~


ili sasvim sitni detalji18. Pejzaì u No}nom puto-vanju Poslanika Muhammeda su nu`no druk~iji,jer se opisuju nebesa; umjesto pustinje,posvuda su draguljima i zlatom prekriveni pred-jeli, ispunjeni mirisima mo{usa i ambre, ali je toisticanje detalja i zapostavljanje cjeline prisu-tno. Sli~ni su u arapskoj knjièvnosti i opisiìvotinja. Arapski pjesnik Imr al-Kajs u svojimstihovima opisuju}i konja opisuje detaljno sva -ki njegov dio koriste}i stalno pore|enja:

Slabine su mu kao u gazele, a noge kao unoja;

Kas mu je kao u vuka, a galop kao u lisice19. U No}nom putovanju Poslanika Muh a -

mmeda, opisi nebeskih bi}a na isti na~in sudetaljni i iskazani kroz pore|enja, na primjer:“A ta ìvotinja bija{e takva da se izgledom~inja{e ve}a od ma -garca, a manja odmazge. Lice joj bija{eljudsko, dlaka jojbija{e sva od bisera,griva sva od sma ra -gda, a rep od rubina,dok joj o~i bijahuuistinu sjanije odsunca. Noge i kopitajoj bijahu kao u ka-mile.”20 Ili: “A s de-sne strane onog ve -likog meleka bija{emnogo drugih mele-ka, svaki crnji odcrnila, s o~ima crve -nim kao vatra, s glasom ja~im od grmljavine,a smrdljivi bijahu preko svake mjere.”21

Opisi nekih meleka na koje poslanik nailaziizrazito su simboli~ni:

/…/ produìh dalje te vidjeh jednoga dru-gog meleka ~ija jedna polovina bija{e od va tre,a druga od snijega. Tako bija{e stvoren davatra ne moga{e istopiti snijeg niti snijegmoga{e ugasiti vatru. Taj melek, hvale}i Alla -ha, govora{e: “Blagoslovljen da si, Allahu, tikoji si vatru i snijeg ovako zdruìo. Pa kako siih me|usobno zdruìo, molim ti se da se udos-toji{ te da isto tako zdruì{ srca onih narodakoji su tebi pokorni.“

Ovaj melek simbolizuje pomirenje, sredinu,jer islam je vjera sredine. On moli za jedinstvo

razli~itih naroda, koje je te{ko zamislivo kao ispajanje vatre i snijega, jer Muhammedu nijeprimljena dova kojom je molio za jedinstvo um-meta. Istovreme-no, ovaj melek je privla~nost isinteza suprotnih sila, postizanje ravnoteè krozsuprotno, {to moè imati filozofsku ili nau~nukonotaciju.

Poslanik prolazi kroz sedam nebesa i nasvakom od njih sre}e neke Boìje poslanike.Svaki od njih mu daje neku vijest ili neki savjet,{to simboli{e preno{enje duhovnog iskustva,nastavljanje poslanstva, jer Muhammed jeposljednji Boìji poslanik, onaj koji kona~nozaokruùje vjeru.

Meleki koje Muhammed dalje sre}e tako|esu simboli~no opisani. Meleka na prvom nebuima sedamdeset hiljada, “svaki ima{e se-

damdeset hiljada gla-va, svaka glava se-damdeset hiljada ro-gova, svaki rog se-damdeset hiljada ~v-orova, svaka glavasedamdeset hiljadausta, svaka usta se-damdeset hiljada je-zika, svaki jezik zna-va{e sedamdeset hil-jada govora i svakihvalja{e Allaha seda-mdeset hiljada putana dan.”22 To ima zacilj da iskaè razno-likost i brojnost Alla-

hovih stvorenja, kao i da bez obzira na nju svislave Allaha. Ovdje je izraèna i simbolika broja“sedamdeset hiljada”, koji se u ~itavom djelunajvi{e puta koristi da iskaè vi{eslojnost, kom-pleksnost i neizmjernost. Opisi meleka i svihnebeskih bi}a na koje Poslanik Muhammednailazi, kao da podsje}aju na Borhesovu fan-tasti~nu zoologiju.

Na tre}em nebu meleki su poredani upovorke, zbijeni tako da se ni dlaka me|u njihne bi mogla smjestiti; toliko pokorni da ako bise neki pomakao prema istoku ili zapadu, ni-jedan od njih se ne bi pomaknuo s mjesta svedok se taj ne bi vratio, niti bi se vrsta iz koje setaj izmakao imalo razjedna~ila. “A povorkespomenute hodahu sve ukrug, hvalu iskazuju}i


18. Fehim Bajraktarevi}, Pejza` u staroj arapskoj poeziji, kopija teksta, bibilioteka seminara za Orijentalnu filologiju, Filolo{ki fakultet Univerziteta u Beogradu, inv. br. 277, FB II.

19. Isto.


21. Isto, 17.


Bo{nja~ka rije~


Allahu i blagosiljaju}i njegovo ime ~asno.”23

Ovaj opis upu}uje na islamsku simboliku kruga,koja se vezuje za kruènje hadìja oko Kabe, alii za kru-`ni ples mevlevijskih dervi{a. U obaslu~aja, kru-ènje simbolizuje kruènje oko ose,kruènje Zemlje, planeta i drugih nebeskih ti-jela, kruènje ~itavog univerzuma oko uzvi{enogApsoluta, koji na taj na~in taj boànski Apsolutveli~a i slavi.

I ovi i svi meleki nakoje Muhammed nailazina neki na~in simboli~kipredstavljaju neki vid po-kornosti Bogu ili neki na-~in pribliàvanja njemu.Na {estom nebu su, npr.,meleki oki}eni dragulji-ma, sa oru`jem koje blje -{ti, a oni su Allahova po -sluga, {to bi trebalo dauputi na zna~aj sluènja(hizmeta) vjernika jednihdrugima, kojem se pose-ban zna~aj pridaje u is-lamskim misti~kim redo-vima. Meleki koji drèAllahovo prijestolje neznaju koliko su blizuAllahu niti koliko su mudaleko, kao {to ni pravivjernik nikad ne zna ko-liko ima dobrih djela nitikoliko je ~i{}enjem odgrijeha uspio da se pri-bliì Bogu. Isti ti melekiimaju svaki po {est krila,dva koje drè prijestolje, dakle da obavljajusvoju du`nost, dva da slave Allaha, jer nijednopostojanje nema smisla ako nije u slavu Boìju,i dva da pokrivaju sebi lica, {to upu}uje nazna~aj stida u pokornosti, kao i to da ~ak ni to-liko pokorni i bezgrje{ni meleki ne mogu direk-tno, o~ima, spoznati Boga. Najve}a spoznaja jespoznaja srcem, i o tome se govori u 49.poglavlju kada Allah poziva Muhammeda damu se pribliì i daje mu da vidi srcem, a zatimda mu se jo{ pribliì i “daje mu svu nauku“. Toukazuje na vjerovanje da }e onaj koji slijedi

Muhammeda u pribliàvanju Bogu uspjeti daistinu vidi srcem. O sr~anom vidu govori islam-ska filozofija, i za mnoge njene velikane i pjes-nike se smatralo da su kroz pokornost Boguuspjeli do-stignuti stepen kada su mogli da videsrcem. Ovo djelo doti~e mnoge aspekte is-lamske filozofije, pa tako i ideje o samospoz-naji, o kojima govorio Al-Gazali u djelu Ihja

ilmuddin: “Klju~ spozna-vanja Boga je samospoz-naja”24. O tome se uNo}nom putovanju Pos -lanika Muhammeda go -vori u 65. poglavlju, kadase govori o pokornostizakonu: “‚I znajte da naj -ve}a pokornost zakonukoja postoji je da ~ovjekupozna samoga sebe.Jer, ko sebe sama poz-naje, poznaje dobro i svedrugo.”25

Najfascinantnije po-glavlje ovog djela je onou kome Muhammed ra-zgr}e pregrade od zav-jesa i pribliàva se Bogusamom. Sedamdeset hi-ljada velova koji odvajajuod Allaha, motiv su mno-gih orijentalnih pjesnika.U samom Allahovom pri-jestolju su ~etiri tvari:vatra, vazduh, voda i ze-mlja.26 Islamska filozofijaiznosi teoriju o ~etiri os-

novna elementa Anasiri-erbea, od kojih se sas-toji materijalni svijet i koji su Boìji robovi, ìvisu i izvr{avaju Boìje naredbe.27 O tome govorii Dèlaluddin Rumi u svojoj Me sneviji, u sti-hovima: “Vjetar (zrak), zemlja, voda i vatra surobovi (Boìji). Za nas su mrtvi, a kod Boga - onisu ìvi.”28 Taj motiv se javlja i u staroj bo -{nja~koj poeziji, npr. kod Abdulvehaba Ilhamijeu stihovima: “Pogledaj djela Boìja - zemlja,nebo, ~etiri elementa / Pogledaj Allahovo zrnou dìnima, melekima i ljudima.29”

Kao ~est simbol u orijentalnim knjièvnos-


23. Isto, 27.

24. Al-Gazali, O samospoznaji, Zlatni zmaj, Beograd, 2003, 33.



27. Dèlaluddin Rumi, Mesnevija I, 385.

28. Isto, 86.

29. Muhamed Hadìjamakovi}, Ilhamija. @ivot i djelo, El-Kalem, Sarajevo, 1991, 88.

Bo{nja~ka rije~


tima, u No}nom putovanjuPoslanika Muhammeda spo -minje se i vino, ono vino koje}e proticati kroz Dènnet/ Raj ikoje }e stanovnici Dènneta/Raja piti. Vino je jo{ jedan odsimbola koji nijedan od mi -sti~kih pjesnika nije izostavio,a po njemu su najpoznatijeRubaije Omera Hajjama i DivanHafiza [irazija, kao i Divan[emsi Tabrizi Dèlaluddina Ru-mija. Ono simbolizuje uzvi{enuljubav, opijenost ljubavlju pre -ma Bogu. Me|utim, u No}nomputovanju Poslanika Muha -mme da vino ima ne{to dru -k~iju simboliku. Muhammedodbija da pije iz posude savinom, a Dèbrail mu nakontoga obja{njava da vino pred-stavlja ludost koja nagoni ~ov-jeka na svakojake ne~istestvari i da }e, zahvaljuju}i nje-govom odbijanju, njegov narodbiti sa~uvan od te ludosti.30

Simbolika vina je ovdje uod nosu na mnoga druga filo-zofska djela potpuno razli~ita,~ak suprotna.

Sve ovo ukazuje na vi{es-lojnu simboliku No}nog puto-vanja Poslanika Muhamme - da, kao i na srodnost sa sim-bolikom drugih velikih djelaorijentalnih knjièvnosti, takoda se moè pretpostaviti daje ovo djelo koje najteme-ljnije opisuje Mi’rad` BoìjegPoslanika moglo imati utjecajili biti nadahnu}e na nekakasnije nastala knjièvno-filo-zofska djela islamskog svi-jeta. Pored poznatog mi{lje-nja o utjecaju ovog djela naDantea, direktno ili indirek-tno, ovaj spis o doticanjuonostranog i preplitanju svje-tova mogao je utjecati i nadruga djela svjetske knji`-evnosti i na mnoge savreme-ne autore.

LITERATURA:

1. No}no putovanje PoslanikaMuhammeda, preveo s latin-skog Sinan Gudèvi}, VBZ, Za-greb, 2007.

2. Abu al-a la al-ma'arri, Poslan-ica o opro{tenju, Matica Srpska- Novi Sad, Misla - Skopje, Mla-dost - Zagreb, Pobjeda - Tito-grad, Prosveta - Beograd, Svje-tlost - Sarajevo, 1979.

3. Al-Gazali, O samospoznaji,Zlatni zmaj, Beograd, 2003.

4. Asmir Kujovi}, Ko je zgaziogospo|u Mjesec, Vrijeme, Zeni-ca, 2005.

5. D`. K. Kuper, Ilustrovana en-ciklopedija tradicionalnih sim-bola, Prosveta-Nolit, Beograd,1986.

6. Dèlaluddin Rumi, Divani[emsi Tabrizi, Bemust, Sara-jevo, 2005.

7. Dèlaluddin Rumi, MesnevijaI - II, Ljiljan, Sarajevo, 2003.

8. Fehim Bajraktarevi}, Pejza` ustaroj arapskoj poeziji, kopijateksta, bibilioteka seminara za

Orijentalnu filologiju, Filolo{kifakultet Univerziteta uBeogradu, inv. br. 277, FB II.

9. Fehim Nametak, Teme, motivii simboli u pjesmama divanskihpjesnika iz Bosne i Hercegovine,u: Divanska knjièvnost bo{nj-aka, Orijentalni institut u Sara-jevu, Sarajevo, 1997.

10. Ferididdin Muhamed Attar,Govor ptica, Kulturni centar IRIran, Sarajevo, 2003.

11. Hafez [irazi, Sedamdesetsehura sa Hafezom, prevod Ah-med Ananda, Buybook, Sara-jevo, 2004.

12. Muhamed Hadìjamakovi},Ilhamija. @ivot i djelo, El-Kalem,Sarajevo, 1991.

13. Nedàd Ibri{imovi}, Vje~nik,Svjetlostkomerc, Sarajevo,2006.

14. Omer Hajjam, Rubaije, pre-vod Dr Fehim Bajraktarevi}, Rad,Beograd, 1964.

15. Vuk Karadì}, Bra}a i ses-tre, knjiga druga, Prosveta-Nolit,Beograd, 1987.


30. No}no putovanje Poslanika Muhammeda, 81-82.

Bo{nja~ka rije~


MEDIJI O RADU BNV

28. 12. 2007.

18. 01. 2008.

12. 10. 2007.

27

. 1

0.

20

07

. 1

0.

01

. 2

00

8.

Bo{nja~ka rije~


MEDIJI O RADU BNV

27. 10. 2007. 15. 11. 2007.

IZBOR

IZ ŠTAMPE

Bo{nja~ka rije~


MEDIJI O RADU BNV

15. 11. 2007.

15. 11. 2007.

10. 01. 2008.

26. 12 .2007.

IZBOR

IZ ŠTAMPE

Bo{nja~ka rije~


MEDIJI O RADU BNV

18. 01. 2008. 10. 12. 2007.

Bo{nja~ka rije~


MEDIJI O RADU BNV

25. 01. 2008.

21. 01. 2007.

ANKETA LISTA “DANAS”

31. 12. 2007.

Skraja XVIII i po~etkom XIX vi-jeka zabiljeèn je vrhunac ra -zvoja francuskog jezika u

svim evropskim zemljama. To jebi o period tzv. “Francuske Evro -

pe”, kada su se, pored univer za -l ne uloge francuskog jezika, u za -padnoj Evropi razvili i standa r di- zirali i drugi nacionalni jezici.Ipak, francuski je tada smatran

je dinim jezikom razuma i civili za -cije, {to se jasno zaklju~uje izAnto ine Rivarolove re~enice da“ono {to nije jasno, nije napi sa -no niti izgo voreno na francus -kom”148, ve} na nekom drug om jeziku. Tako|er, francuski je bioprvi strani jezik koji je prihva tiostriktne forme i koji se na {i roko rasplamsavao izvan na ci on alnihgranica i to u zapa d noj (Engle s -koj, Italiji i [paniji), sre d njoj ([vi-ca rska, Belgija, Hola n dija, Nje -ma~ka i skandina vske ze mlje) teisto~noj Evropi (Po lj ska i Rusijakojima se pri druùju Rumunija,Ma|arska i Tu r ska). Me|utim,“revolt protiv pro dira nja francu -skog jezika ne ja vlja se sa mo uItaliji i [paniji sre dinom XVIII vi-jeka. Taj je os je }aj bio pri sutankod Engleza, ko ji, ponosni {to suodnijeli pobje du nad LouisomXIV, te novim knji ̀ evnim stvara -la{tvom jed n og Drydena, Addiso -na, Pope i Swifta, nestrpljivo po -dnose pra vo francuskog jezikada postane uni verzalnim.”149

Paralelno podjeli Evrope nadr ̀ ave-nacije, te na nacionalneje zike, na ~itavom evropskompro storu se, pod novim ekolin g -vi sti~kim pejzaòm XX vijeka, iz nj e drio novi model ko m u ni ka ci -je: pluralnost interna ci onalinh ilitrans nacionalnih jezika. Ling vi s -ti ~ka i kulturna politika Francu -ske po~inje da slabi, a Engleskase kao kolonijalna sila po~inje

JEZIK I OBRAZOVANJE

Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca

GLOBALIZACIJA i njen uticaj nasocio-kulturolo{ki aspektmalih nacija (VI)Proces formiranja nacionalnih jezika u Evropi po~eo je to kom 15. i 16. vijeka i jo{ uvijek nijeokon~an. Neki od njih su, kao {to smo mogli primjetiti, nastali relativno rano, krajem XVI ipo~etkom XVII vijeka, dok su drugi morali pri~ekati XX vijek da bi se formirali. Jezik nije samo samo sredstvo za uspostavljanje komuni kacije ve} zna~ajan dio naci o nalnogidentiteta i kulture

Karta Evrope

148. Phillipson Robert, English-Only Europe, London: Routledge, 2003, str. 47.

Bo{nja~ka rije~


Bo{nja~ka rije~


na glo {iriti na pet kontinenata:Sjeverna Evropa i Amerika, Ju`naAfrika, Okeanija. Hvatanjem uko{tac Sjedinjenih Dràva u po li -ti~ku i ekonomsku arenu Evropei svijeta, nacionalni jezik VelikeBri tanije postaje jezike par ex-cellance u trgova~kim razmjena -ma na svih pet kontinenata.[ta vi{e, engleski jezik postajepr vi jezik desetinama milionagovornika na ~etiri dijela planete,te drugi jezik velikog broja svjet-skog stanovni{tva u Indiji, Is to -~noj i Zapadnoj Africi, na Ka r i - bima, Okeaniji, Bliskom Istoku.

Glava V

Engleski - globalni jezik?1. [ta je globalni jezik?

Engleski jezik je postao glo -ba l ni resurs. I kao takav on nedu guje postojanje - ili budu}nost- ni jednoj naciji, grupi ili individui,po stao je posesija svake indivi -due ili zajednice koja èli da gako risti, bilo gdje u svijetu. Engle -s ki jezik, zapravo, predstavlja je -d nu takvu univerzalanu de m o k-rat sku instituciju koju ~o v je ~a -nstvo do sada nikada nije po sje-dovalo.

Henry Widdowson, lingvista

Jezik ne postaje globalnimzbog svojih strukturnih osobinaili zbog rasko{nosti svog vokabu -lara; niti zato {to je bio poticajveli~anstvenim literalnim djelimaiz pro{losti, a niti zato {to je biopovezan sa velikim kulturama ilireligijom. Svi ovi faktori mogumo tivirati nekoga da u~i jezik, alini jedan od njih ne moè garanti-rati njegovu rasprostranjenost usvijetu, kao ni o~uvanje jezika: la -tinski jezik, koji je za vrijeme Rim-s kog carstva predstavljao ve h iku -larni jezik, danas koriste sa mo

studenti i sve{tenici. Jezik je tradicionalno postajao

internacionalnim iz jednog raz -loga: politi~ke i vojne mo}i. Prijedvije hiljade godina, gr~ki nije bioje zik internacionalne komuni ka -cije zbog intelektualnih radovaPlatona ili Aristotela, ve} zbogvojne mo}i Aleksandra Velikog.Isti je slu~aj i sa latinskim, kojise, uslijed uticaja legije Rimskogcarstva, u~io na podru~ju cijeleEvrope, zatim sa francuskim,{pa njolskim i portugalskim kojisu se nametali potla~enim pop-ulacijama kolonijalnih carstava.Me|utim, da bi se jedan takav-jezik odrào i da bi se dalje {irio,potrebna mu je ekonomska mo}.Ovo je posebno bio slu~aj u 19.i 20. vijeku kada je ekonomskirazvoj po~eo da funkcionira naglobanom nivou, podstaknut no -vim komunikativnim tehnologi-jama - telegraf, telefon, radio - istimuliran nastankom masovnihmultinacionalnih organizacija.

Ra st konkurentne industrije ibusinessa doveli su do ras prs -nu}a internacionalnog trì{ta i re -klamiranja. Uticaj {tampe do se -gao je nezapam}en nivo razvoja iuskoro je prevazi|en emitiranjemradija i televizije izvan nacional-nih granica. Nova tehnologijaproizvodnje filmova i plo~a sti -mulirala je razvoj nove masovneindustrije zabave, a put ka dal-jem usavr{avanju tehno lo gije inauke podstaknut je interna -cionalnom i istraìva~kom okoli-nom koja je {kolstvu i edukacijidala istaknuti poloàj. Sva ki jezik

koji se na|e u centru jedne takve“internacionalne eksplozije” do-biva globalni status.

Na po~etku 19. vijeka, VelikaBritanija postaje vode}a svjetskaindustrijska zemlja, dok krajemistog vijeka, ameri~ka populacijapostaje brojnija i ekonomski mo -}nija nego bilo koja zemlja za-padne Evrope. Britanski politi~kiimperijalizam je za vrijeme de-vetnaestog stolje}a “poslao” en-gleski {irom svijeta te je takopostao jezik “nad kojim suncenikada ne zalazi”.150

Tokom dvadesetog vijeka, ~i -tav svijet je bio dràn i “zate~en”u {aci velike ekonomske ameri -~ke sile iza ~ije je valute stajaosamo jedan je z ik, engleski. Ta -ko|er, engleski jezik naziva moglobalnim jer je priznat kao slu` -ben jezik u zemljama u kojima ni -je maternji jezik151 i ko risti sekao sredstvo komun i kacije u do -menima kao {to su: vl ada, sud-nice, mediji i edukativni sistemi.

Odnosno, engleski je zik se na -ziva “drugim jezikom” jer sesma tra komplementarnim mate -rnjem ili “prvom je zi ku”152, a ra -sprostranjen je u preko seda m-deset zemalja svijeta.153) Ovajbroj nam svje do~i da je engleski,usporediv{i ga sa francuskim,nje ma ~kim, {panjolskim, ruskimi ar a pskim, dosegao status naj -rasprostranjenijeg jezika u svi-jetu. Isto tako, jezik postajeglo balnim kada je prioritet uzemljama u kojima se koristi kaostrani jezik u {kolama, ~ak iakonema slu`beni status. Ruski je,

149. Réau Louis, L'Europe française au siècle des Lumières, Paris: Albin Michel, 1938, str. 291 (Le révolte contre les em-piétements du français n'éclate guère en Italie et en Espagne que vers le milieu du XVIII siècle. Elle a été beaucoup plusprécoce chez les Angalis qui, enorgueillis par leurs victoires sur Louis XIV, fiers du nouvel essor de leur littérature illustréepar Dryden, Addison, Pope et Swift, supportenet impatiemment les prétentions de la langue francais à l'universalité.

150. Crystal David, English as a global language, Cambridge: University Press, 2003, str. 10.

151. Ibid, str. 3.

152. Ibid, str. 4.

153. Ibid, str. 5.

Medijski globalni konglo me ra ti su najve}eg uticaja imali nama le zemlje. U Danskoj, najve}i br oj reklama se prolifirira na en-gle skom jeziku, filmovi se prika zuju i pu{taju originalnim to n om{to Dancima omogu}ava “brzo razumijevanje i u~enje engle skogjezika”. U stvari, rije~ je o kultu rnoj globalizaciji putem ko je jenacionalni kulturni pejza` pre p lavljen komercijalnim i po tro {a ~kimpritiscima velikih me dijskih korporacija.

na primjer, imao privilegiran sta-tus tokom niza godina u zeml-jama biv{eg Sovjetskog saveza,dok kineski ma n darin jo{ uvijekima zna~ajnu ulogu u ju`nois -to~noj Aziji. Me |u tim, engleskijezik se danas koristi kao “gla -vni” strani jezik u {ko lama {iromsvijeta: Kini, Rusiji, Njema~koj,[paniji, Egi p tu, Brazilu154. Ame -ri~ki ling vi sta Braj Kachru155 jeko m ple ks nost upotrebe engle s -kog jezika u svijetu podijelio u trikoncentri~na kruga od kojih sva -ki pokazuje na koji na~in engle -ski zauzima mj es to u svijetu.

• Unutra{nji krug (inner circle)odnosi se na zemlje u kojima jeengleski maternji jezik: SAD, Ve-lika Britanija, Irska, Ka na da, Aus-tralija, Novi Zeland.

• Spolja{nji krug (outer circle)uklju~uje zemlje gdje se engle -ski koristi kao zna~ajan “drugistrani jezik” u multilingvalnomokr uènju.

• Pro{iren krug (extending,ex panding circle) uklju~uje onenacije koje priznaju zna~aj en -gleskog kao internacionalnogjezika, tj. one populacije koje nepredstavljaju dio kolonijalne mo -}i unutra{njeg kruga: Kina, Ja p -an, Gr~ka, Poljska.

2. Globalni trendovi koji uti~u na {irenje engleskog jezika

Sve jezi~ke jedinice imaju pra -vo da ~uvaju sopstveno lingvi s -ti~ko i kulturno naslije|e.

Dalai Lama, 1998.

Ako Evropa èli imati bu du } n -o st, potrebno joj je ne{to vi{eod zajedni~ke valute, zajedni~kestrane politike i pravnih akata.Ona mora imati zajedni~ki jezik:taj jezik moè samo biti engleski.

Daily mail, 14 novembar 1991.

2. 1. Globalni trendovi u trgovini

Tradicionalna uloga nacional-nih granica i jezika se mijenjakao rezultat procesa globalizacijeko mercijalnih operacija, sa raz -li~itim korporativnim funkcijama,

teh nologijama i koncentracijomkorporativne mo}i u nekoliko ve -}ih jedinica ekonomskog sis-tema koji je predvo|en Sjedi -njenim Ameri~kim Dràvama. Ta -k va globalna tijela (OECD, Svjet-ska banka, Me|unarodni mo ne - tarni fond i Svjetska trgovinskaorganizacija) sluè za ja~anje ko-rporativne mo}i i uticaja engles -kog je zika. Uspostavljanjem je -dinst ve nog evropskog trì{ta ijedinstvene EU valute podrazu-mijeva se sprovo|enje lingvi sti -~ke unifikacije.

Nekada su se trgova~ke ra z -mjene unutar nacionalne terito -rije obavljale unutar jedinstve nog“lingvisti~kog trì{ta”: na ciona -

lno trì{te u Francuskoj pri vilegi-ralo je francuski, zatim {pa njol -ski jezik u [panjolskoj, a ma rgi -nalizirani jezici su, uprkos unu -tra{njim pritiscima, ipak pos to -jali. 156 Me|utim, nakon II. svjet -skog rata, ekonomije evropskihzemalja se progresivno interna-

cionaliziraju, tj. integriraju u glo -balni tok ekonomskog raz vo ja.Skandinavske zemlje su se br zoadaptirale na takvu promje nu:velika preduze}a ovih zema lja subila prva u Evropi koja su pro ci-jenila da nacionalni jezici ne majudovoljnu “snagu” da se in tegri-raju u proces globalizacije. Zanjih je engleski otvorio put ka na -pretku. U Ericsson i SAS (vaz-duhoplovni transport) kompa ni -jama engleski je zauzeo zn a ~a -jno mjesto kao “company langu -age” (jezik kompanije), {to zna~ida se upotrebljavao u svim for-mama komunikacije, kako pisa -ne tako i usmene157. Os im usjevernim zemljama Evrope, en-

154. Ibid.

155. Kachru Braj, Institutionalized second-language varieties, u Greenbaum Sidney, The English language today, Oxford:Pergamnon, 1997, str. 211-226.

156. Phillipson Robert, English-Only Europe?: Challenging Language Policy, London: Routlage, 2003, str. 70.

Mapa Evrope sa procentom znanja engleskog jezika po dràvama


Bo{nja~ka rije~


Bo{nja~ka rije~ gleski se kao internacionalnijezik koristi i u drugim dijelovimazapadne Evrope, ali prvenstvenou komunikaciji sa inostranstvom.Tako|er, na globanom trì{tu, po -red engleskog, zna~ajno mjestoza uzimaju i arapski, kineski, hi n -di i japanski jezik.

2. 2. Globalni trendovi u kulturnim proizvodima

U drugoj polovini dvadesetogvijeka, prisustvujemo dubokimtransformacijama kulturnih pro i -z voda i njihovoj rasprostranje n o -s ti u svijetu. Program Uje di njenihnacija pokazuje da je svjetskotrì{te kulturnih proizvoda svevi{e i vi{e koncentrirano oko Hol-ly wooda. Holywoodski proizvodisu {iroko rasprostranjeni na TVekranima u cijelom svijetu. Pre -ma podacima iz Evropskog audi -o vizualnog observatorija (Eu ro -pean Audiovisual Observatory),ame ri ~ ki film je 1998. godi ne za-

uzimao 90% holandskog i nje -ma~kog box offica158 tako da jerije d ak slu ~aj da je blockbusterfilm pro duciran na nekom dru-gom je z iku osim engleskom.Prema pro cjeni “BFI organizacije- film i tv”, u 2002. godini je 80%filmova lanisrano na engleskomjeziku159, s druge strane, filmoviiz EU-a zauzimaju sa mo 2-3% odukupne trì { ne razmjene filmova.

[tavi{e, tokom posljednje dvi -je decenije mala grupa velikihtra ns nacionalnih kompanija (pre -

te ̀no ameri~kih) po~ela je domi -nirati globalnim trì{tem zabave,vijesti i televizije. U 2000. godinije samo desetina takvih kooper -a cija ~inila 2/3 od ukupne sumekoju je stvorila svjetska industri-jska komunikacija.160

Isto tako, popularno muzi~kotrì{te sve vi{e i vi{e postaje do-minirano ameri~ko-britanskimsa dràjem. Mladi su ljudi pod ve -}im uticajem strane, ameri~kemu zike nego doma}e.

Krajem devetnaestog vijeka,kombiniranjem socijalnih i eko n -o mskih faktora, dolazi do drama -ti~nog porasta procenta re k la -miranja i ogla{avanja, po se bno unajrazvijenijim industrij s k im ze -mljama svijeta. Reklamiranje za-uzima zna~ajnu ulogu u kre i r a njupotro{a~kih navika, proizvodnji“èlja i privole”.161 U SAD-u senajve}i dio novca tro{i na re kla -miranje, ~ak i vi{e nego na ula-ganje u edukativnim sistemima.Vrijeme reklame na ameri~koj te -

le viziji doseglo je nezapam}enih15 minuta po satu u udarnim ter-mi nima, ne uklju~uju}i ~este pre -ki de za lokalne oglase. Obim tvreklamiranja u SAD-u pove}ao sesa 3.60 milijardi do lara u 1970.godini na 50.44 mili jarde u1999. Nedavne studije pokazujuda ameri~ka djeca, u do bi od 12godina vide u prosjeku 20.000reklama godi{nje, a ~ak su i dvo-godi{njaci razvili odanost pre manekim robnim marka m a. 16 2

Medijski globalni konglo me ra -

ti su najve}eg uticaja imali nama le zemlje. U Danskoj, najve}ibr oj reklama se prolifirira na en-gle skom jeziku, filmovi se prika -zuju i pu{taju originalnim to n om{to Dancima omogu}ava “brzorazumijevanje i u~enje engle skogjezika”. U stvari, rije~ je o kultu -rnoj globalizaciji putem ko je jenacionalni kulturni pejza` pre p -lavljen komercijalnim i po tro {a -~kim pritiscima velikih me dijskihkorporacija.

2. 3. Globalni trendovi u edukaciji i naukama

U 17. vijeku engleski jezik jebio malo rasprostranjen u trans-nacionalnim edukativnim institu-ci jama, a kasnije je bio u ko n -kurenciji sa njema~kim i francu -skim jezicima. Po~etkom pe d e -setih godina, engleski jezik za u -zima prvo mjesto u rangu stranihjezika u zemljama Skandinavi -je163. U~enje francuskog jezikapo~etkom 70-tih po~inje nagloda opada i to u zemljama gdje jebio privilegiran: [panjols k oj, Por-tugalu i Italiji. U isto~noj Ev ropije, nakon Drugog svjets k og rata,ruski jezik bio domin an tan u {ko-lama. Nakon za vr{etka Sta lji-nove dominacije, u Ma|ars k oj,Poljskoj i êho slova~koj se, po -red njema~kog jezika, u eduka-tivnim institucija ma uvodi i en -gle s ki jezik, kao i u Ru muniji i Bu -ga rskoj gdje se do ta da prve -nstveno koristio francu ski.164

Zna~aj engleskog jezika progre-sivno raste sve do kra ja 80-tih.Tokom devedesetih go dina ruskijezik se prestaje u~ iti i koristiti ujavnosti, a engleski jezik, porednjema~kog i francuskog, zauzimamjesto pr vog stranog jezika.

157. Ibid, str. 13.

158. Phillipson Robert, English-Only Europe?: Challenging Language Policy, London: Routlage, 2003, str. 72.

159. Dyja Eddie, BFI film and television handbook 2002, London: British Film Institute, u Crystal David, English as a globallanguage, Cambridge: University Press, 2003, str. 99.

160. Steger B Manfred, Globalisation, Oxford University Press, 2003, str. 76.

161. Phillipson Robert, English-Only Europe?:Challenging Language Policy, London: Routlage, 2003, str. 73.

162. Steger B Manfred, Globalisation, Oxford University Press, 2003, str. 77.

163. Phillipson Robert, English-Only Europe?:Challenging Language Policy, London: Routlage, 2003.

164. Maurais Jaques and Morris A. Michael, Languages in a Globalised world, Cambridge: University Press, 2003, str. 97.

Osim u prima rnom i sekunda r nom ob ra zovanju, engleski jezikse koristi i u vi{im i visokim ins ti tucijama, posebno u onim gdjese dobivaju diplome visokog re nomiranog nivoa. [tavi{e, uni-verziteti i ko le dì {irom svijeta organiziraju na stavu na engleskomjeziku i tako privla~e veliki broj inostranih studenata.

Osim u prima rnom i sekunda -r nom ob ra zovanju, engleski jezikse koristi i u vi{im i visokim ins -ti tucijama, posebno u onim gdjese dobivaju diplome visokog re -nomiranog nivoa: Evropski uni-verzitet u Floransi, MBA (Mas -te rs of Business Ad min istration)165. [tavi{e, univerziteti i ko le dì{irom svijeta organiziraju na s-tavu na engleskom jeziku i takoprivla~e veliki broj inostranih stu-denata. U posljednjih nekolikogo dina, ELT (English LanguageTeaching ) business je postao je -dan od najrazvijenijih industrija usvi jetu. Kao ilustraciju tome mo -èmo navesti funkcioniranje i radBritanskog savjeta koji promovirakulturnu, edukacionu i te hni~ku

kooperaciju na engle skom jezikuu 109 zemalja svijeta.

U ope}enitom smislu, rije~ jeo procesu int e rnacionalizacije vi-sokog ob ra zovanja s istaknutomulogom engleskog jezika koji ideu pravcu stvaranja Evropskog za -jedni~kog prostora Visokog obra -zovanja, tj. Bolonjskog pro ce sa.U okolnostima internaci o na liz a c -i je obrazovnih sistema, po znava -nje engleskog jezika predstavljave liku prednost; kandi dati su ta -

da vi{e cijenjeni jer se pretpos -ta vlja da }e se bolje prilagoditikon tekstu globalizacije.

Internacionalizacijom nauke,en gleski jezik postaje domina n -tan, jedinstven jezik razmjene iko munikacija na kongresima, sa -s tancima i drugim manifestaci-jama.

Organizacija nau~nog is tra ̀ i -vanja na evropskom nivou, ta ko -|er, promovira engleski u mno -gim in sti tucijama, progra mi ma,nau ~n im mreàma, a da bi sepridobila me |unarodna na k lo -nost, ve}ina na u~nih radova sepu blicira na engle skom, dok seje zi ci manje raspo stranjenostimar ginaliziraju i de valor izi ra ju.166

Uslijed toga, javlja se zabrinu -tost da svi oni koji studiraju naengleskom ne}e biti “sposobni”da se profesionalno izraàvajuna maternjem jeziku. U [vedskojna primjer, je u periodu izme|u1993-1994. godine na Univer zi -te tu Uppsala, 100% nau~nih te -za, 75% knjièvnih djela i 66%radova iz socijalnih nauka publi-ci rano na egleskom jeziku.167 U[vicarskoj - multilingvalnoj ze m ljiunutar koje se koriste jezici {i -

roke rasprostranjenosti - od uku -pnog broja teza 1975. godine,8%, odnosno 20% 1991. godine,je bilo redigirano na engleskomjeziku.168

2. 4. Globalni trendovi u komunikaciji

Razvoj informatike i informa -ti ~kih aplikacija je u najve}oj mje -ri doprineo {irenju engleskogje zi ka, posebno zbog toga {to ve -}i na malih ekonomsko nerazvije -nih zemalja nema dovoljno velikotr ̀ i {te koje bi zadovoljilo potrebera zvoja tehnolo{kih proizvoda.Ve }ina jezika je de facto isklju -~ena iz svjetske mreè, a nekeod malih zemalja, kao na primjerIs land, trebale su se izboriti zado bivanje softvera na maternjemjeziku. “Mali jezici - manjinski ilineki dr u gi - su prvi koji su he -ndikepira ni, jer ne predstavljajudovoljno ra zvijena i profitabilnatrì{ta za softverske gigante. Is-land mora vo diti borbu sa Mi-crosoftom, jer ame ri~ki gigantnije voljan da pro izvede softverna islandskom je ziku.

Ba s kijska autonomna vla dapla}a veliku sumu novca Micro -softu kako bi imala Windows i Of-fice na baskijskom je zi ku . ” 1 6 9

Internet se najprije javio uSAD-u i u prvo vrijeme se korist -io samo na engleskom jeziku.Po ~etkom devedesetih godina,98% sajtova je kreirano na engle -s kom jeziku, a u me|uvremenuse veliki broj drugih jezika intergi -r ao u svjetsku mreù. Studije po -ka zuju da je 1997. 84% webstr a nica kreirano na en gleskom,a me|u ostalim je zi ci ma su {pa -njo lski, francuski, nje ma~ki, ja -pa nski i {vedski.170

Me|utim, u 2001. godini za -bi ljeèn je nagli pad kori{tenjaen gleskog na Internetu (68.4%)

165. EURYDICE 2001, L’enseignement des langues étrangères en milieu scolaire en Europe, Bruxelles: Commission euro -péenne.

166. Phillipson Robert, English-Only Europe?:Challenging Language Policy, London: Routlage, 2003, str. 81.

167. Ulrich Ammin, English Only ? Europe / in Europe / en Europe, Socioliguistica 8, Tűbingen: Niemeyer.

168. Truchot Claude, L’anglais en Europe, Conseil de l’Europe, Strasbourg, 2002, str. 12.

169. Citat iz Thomas Ned, Nouvelles technologies: Un luxe pour les langues monoritaires?, Contact Bulletin 16/2 u Mau-rais Jaques and Morris A. Michael, Languages in a Globalised world, Cambridge: University Press, 2003, str. 19.

170. Truchot Claude, L’anglais en Europe, Conseil de l’Europe, Strasbourg, 2002, str. 20-21.

Evropa


Bo{nja~ka rije~


Bo{nja~ka rije~ u korist drugih evropskih jezika(nj e ma~ki: 5.8%, francuski: 3%,{pa njolski: 2.4%, ruski: 1.9%) tene-evropskih jezika (japanski:5.9%, kineski: 3.9%).171. U ve -}ini razvijenih evropskih zemaljasajtovi su kreirani na maternjemjeziku. U Njema~koj je 1998. go-dine, 70% sajtova (“.de”) kreira -no na njema~kom, u [panjolskoj85%, a u Francu skoj 75%. Me -|utim, difuzija regi onalnih jezikaje umanjena i sko ro u potpunostisubstituirana ko ri{tenjem en-gleskog je zi ka.172

3. Borba protiv anglofonije

Izgleda da su snage globali -zacije i amerikanizacije pokrenu -le lingvisti~ku politiku u smjerumonolingvizma: engleski jezik jepreuzeo ulogu i vo|stvo naddrugim jezicima te “nagovorio”govornike drugih jezika da gausvoje i koriste u komunikaciji.O~igledno je da “Lesser UsedLanguages” postaju sve vi{e ma -rginalizirani te da igraju ulogu ve-hikularnog jezika unutar dràvnihgranica, dok engleski jezik zauz-ima mjesto vehikulara na nivouregionalne komunikacije. Ovozna ~i da, u trenutku me|unaro-dne standardizacije i masovnekomunikacije, samo ograni~enbroj evropskih jezika moè preìv-jeti “{ok” me|unarodne konku -rencije i dosegnuti do neop ho d -nog praga kako bi bio kori{ten uinformatici, audio-vizuelnoj pro-dukciji, bankovnim transferima.

Kao rezultat tome, mnogi su“glasovi” protestirali protiv pro -dora engleskog jezika, posebnomalih nacija poput Islanda koji,nasuprot otporu Microsofta daprevede Windows na islandskijezik, ponosno ~uva nacionalnijezik kao zna~ajan dio identitetai kulture. [tavi{e, Islan|ani suizbacili tehni~ki engleski jezik iz

vokabulara. Englesku rije~ com-puter, Islan|ani prevode: tölva;zatim e-mail kao tölvupostur.173

Francuska je, tako|er, “zab -rinuta invazijom” engleskih rije~iu vokabular francuskog jezika,

tzv. franglais ili anglomanija. Sto -ga je francuska vlada temeljnoinvestirala u promoviranju fran-cuskog jezika kao internacio na -lnog jezika komunikacije i “fra -n kofone organizacije”.174 Osimtoga, francuska vlada je sprovelazakone (Le loi de Toubon) kojimabi zagarantirala da se francuskikoristi u trgovini, obrazovnim sis-temima, javnom ìvotu i mediji -ma, dok je {vedski parlame n - tarni Komitet naglasio potrebuza uvo|enjem ja~e proaktivnepolitike kako bi se odràla pozi-cija {vedskog jezika u EU institu-cijama.175

3. 1. Lingvisti~ka ljudska prava

Po{tivanje lingvisti~kih ljud-skih prava podrazumijeva dalingvisti~ka grupa malih jezikauìva ista prava kao i grupa ve-likih jezika. Sistem lingvisti~kihljudskih prava je nastao u ciljuza{tite “`rtava” manjinskog je -zika unutar dominatne dràve, teu cilju otpora trì{nim snagama iasimilaciji. To su, dakle, pravasvih idividua i grupa da koriste

vlastiti jezik, a dràva ima du -`nost da ih podrì i implementirau okviru lingvisti~kog programa.

Me|utim, iako je dekleraci-jama i ugovorima od 1945. go-dine proklamirano da je dis kri -

minacija po osnovi jezika, isto{to i ugraàvanje ljudskih prava,veliki broj malih jezika danas jeugroèn uslijed snaga global-izacije i politika koje provodenacije - dràve176. Za{tita manji -nskih jezika zasniva se na dvaglavna stuba, istaknuta u ~lanu14. Evropske Konvencije za ljud-ska prava, te u ~lanu 4. Konven-cije za za{titu nacionalnih ma -njina (Savjet Evrope, 1998): pra -vo na ne-diskriminaciju u uìva -nju ljudskih prava; kao i pravo naodràvanje i razvoj identiteta nasvim aspekatima ìvota manjina- posebno kulture, religije i jezi -ka.

Najve}i dorpinos u za{titiprava lingvisti~kih manjina imalaje evropska Povelja za regionalnei manjinske jezike (Charter forRegional and Minority lan-guages)177 koja je stupila nasnagu 1998. godine. Poveljapredstavlja opseàn dokument ine odnosi se na jezike imi-granata kao ni na nijeme jezike.Francuska, Gr~ka i Turska jo{uvijek nisu ratificirale ovaj doku-ment.

Nastavi}e se.

171. Ibid, str. 21.

172. Ibid.

173. Halla B Holmarsdottir, Icelandic : A Lesser - Used Language in the Global Community, International Review of Educa-tion; Jul2001, Vol. 47 Issue 3/4, p379, Academic Search Premier (Database on-line); Boston, MA: EBSCO Publishing).

174. Vidjeti na <http//agence.francophonie.org>

175. Vidjeti na <http://kultur.regeringen.se/propostionermm/sou/pdf/engelska.pdf/>

176. S. A. Wurm, Atlas of the world’s languages in danger of disappearing, Paris, UNESCO, drugo izdanje, 2001.

Razvoj informatike i informa ti ~kih aplikacija je u najve}oj mje -ri doprineo {irenju engleskog je zi ka, posebno zbog toga {to ve }i -na malih ekonomsko nerazvije nih zemalja nema dovoljno velikotr ̀ i {te koje bi zadovoljilo potrebe ra zvoja tehnolo{kih proizvoda.Ve }ina jezika je de facto isklju ~ena iz svjetske mreè, a neke odmalih zemalja, kao na primjer Is land, trebale su se izboriti za do -bivanje softvera na maternjem jeziku.“Mali jezici - manjinski ilineki dr u gi - su prvi koji su he ndikepira ni, jer ne predstavljaju do-voljno ra zvijena i profitabilna trì{ta za softverske gigante.

Snage globali zacije i amerikanizacije pokrenu le su lingvisti~kupolitiku u smjeru monolingvizma: engleski jezik je preuzeo ulogui vo|stvo nad drugim jezicima.

Bo{nja~ka rije~ 8


D`èmre (|emre) n (ar.) toplavazdu{na struja u rano prolje}edovodi do postepenog otoplja-vanja. Za dèmre se kaè dapada (zato {to je vazduh, pa bu -kvalno kao da pada s neba);prvo dèmre pada u vazduh i to19. februara, drugo u vodu 26.februara, a tre}e u zemlju 5.marta.

Dèvap, dèvab m (ar.) odgo -vor.

D`èzva f (ar.) bakarna, ili oddrugog materijala izra|ena po-suda posebnog oblika u kojoj sekuha kahva.

Dìgerica f (pers.) jetra.

Dìmrija m (pers.) tvrdica,{krtac.

Dòmba f (ar.-pers.) provali -ja, ponor, bezdan, duboka jama;figurativno - nezasitan ~ovjek,onaj koji moè mnogo pojesti„kao da u dòmbu baca“; dòm-bosati se - propasti, upasti u pro -valiju, (dòmbosao se dabogda -kletva).

D`ómert, d`ómet (pers.) da -re`ljiv, „{iroke ruke“.

D`ùmbus m (pers) veselje,zabava, svetkovina.

\àur, |aurin, |aurka m,f (tur.-pers.) nevjernik, nemusliman,hri{}anin.

\ebèrisati crknuti, krepati,na duti se.

\èrdan m (pers.) izvorno zna -~e nje je vrat, odnosno ono {tose nosi na vratu, tj, nakit, ogrlica.

\èrdap m (pers.) bujica, vrt-log, vodeni kovitlac.

\èrdek m (tur.) soba u kojojse provodi prva bra~na no}.

\èr|ef m (tur.) naprava ili ok -vir na kome se razapinje platnopo kome se veze.

\èv|ir m (pers.) cjediljka.

\èver - djever muèvljev brat.

\èvrek m (tur.) pecivo u ob-

liku kruga.

\ogat, |ogo m (tur.) konj bi-jele dlake, bijelac.

\on m (tur.) potplata za ci -pele, debela koà; |on-obraz =debeo obraz, odnosno, bez ob -raza, bez zazora i stida.

\ovda f (tur.) tijelo, organi-zam, trup.

\ozluci m (tur.) nao~ari odturske rije~i |oz - oko.

\ùgum m (tur.) bakreni sudza vodu sa {irokim grli}em, li-mena posuda u kojoj mljekarraznosi mlijeko po ku}ama, ka -hveni |ugum je manji sud u ko -me se vari voda za kahvu.

\ùl m (perz.) ruà, ruìca.

\ùl-ba{~a f (perz.) ba{~a za -sa|ena ruàma, ruì~njak.

\ùl-bèhar m (perz.) ruìn cvi-jet, ruìca.

\ùlistan m (perz.) ruì~njak.

\ùlsija f (pers,- tur.) razvod-njeni ekstrat od ruè, napitakkoji se dobija kad se latice ople-menjene mirisne crvene ruè po-tope vodom u staklenom sudukoji treba da odstoji na sun -~anom mjestu, pa kad dobije li-jepu crvenu boju, procijedi se,doda se limuntoz i sa {e}eromse dobija ukusan mirisni i os v -jeàvaju}i napitak.

\uture (tur.) sve zajedno, bezrazdvajanja, ukupno, odoka.

\ùve~ m (tur.) vrsta jela.

Nastavi}e se.

IZ JEZI^KE SEHARE

Usvakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, ukahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom skupu,upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i karakteris -

ti~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sandà~ko leksi~ko podru~je.Za neke od tih rije~i mo`da se i moè na}i adekvatna zamjenau jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}i slu~aj dase mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilo potpuno zna -~enje sadràno u samo jednom orijentalizmu. Za takvu se-manti~ku upotpunjenost moèmo zahvaliti dugoj genezi do oblikakakav rije~ danas ima.

Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebl-javamo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskimje zicima srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovirije ~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e {}eostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enjekako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa setako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u se biakumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~iprona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi, nepostoji takav jezi~ki znalac koji moè za rije~ "merhamet" pro -na}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput merhametajo{ mnogo je sli~nih primjera.

U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteri -sti~nih za leksiku sandà~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna iprenesena - figurativna zna~enja.

Bo{nja~ka rije~


Tako on svakog dana. Okopodne uzme testiju i sjedne krajbunara, ~eka da neko do|e inalije mu vode. Star je da ok -rene |eram, drhte mu ruke,otelo bi mu se gvo`|e, udarili gapo nosu i nagrdilo mu sjenku, akamo li obraz. Otkako je umrlaSafa, njegova du{ica i mele},on kopni, ispija ga nijema nevi -dljiva sila tuge za njom, alizorom se ne mre. Sve mu je vri-jeme izglo|alo, ostala kost isasu{ena koà smeùrananajvi{e oko o~iju, i brada, gustai prosijeda k’o da sva snaga unju ide.

- De, uspi mi vode, rode. Po-lako da ti se ne otme kofa -obra}a mi se ko djetetu. Tako istarijima od mene kaè, blago iumilno, kao da mu je sve namjestu i ku}a puna radosti iblagostanja, a ne pusta i polu -prazna, naherena jednom stra-nom krova ka zemlji. Nudi mikocku, savjetuje kako je zdravopopiti s vodom, gu`va papir okopreostalog {e}era i gura u nje-dra. Gledam ga, a ~ini mi se dame oko vara. Nije ovo onaj Kaso{to se kladio sa svojom ènomda }e je iznijeti u naru~ju doRavni, pa zapleo uz brdo. Onase koprca i moli da je pusti,dàba mu opklada, bruka odkom{ija, gledaju, svi su izi{li,naro~ito djeca da vide kakvo seto ~udo doga|a, ibreti se narod.

- Ne vidim ja nikoga! - govorioje Kaso.

Du{a mu ho}e na usta, bijesvaki damar, zajapurio se u licukao zrele crvene jabuke u jesen,ali ne ispu{ta Safu iz naru~ja.Nosi je k’o dijete, nije se zasitiotolike godine, i nema ̀ iva dànanego smo na dunjaluku njegova

Safa, njeno veselo srce.Zna Kaso, spasila ga je kad

je bilo najteè. Prije hrabrost ne -go snagu isturi da ponese tugui zaprijeti mu da ne}e ostati bezmuà ako mora bez sina ìvjeti,zaplaka kako bi ga ganule njenesuze, àle}i mu se da je vi{e nevoli, niti se brine za nju, gr~i sei zabija glavu u njedra, {uti, k’oda je samo on roditelj, a onanije majka. Njemu se ̀ ali na nje -ga samog, kom }e drugom, odnjega stani-pani nema pre~eg.Grdi svoje pasje srce {to je ta -kvo i neda joj da se sklup~i u}o{ku sobe i ~eka smrt. Ali znai tje{i se da jedno mora biti ja~ekad se onom drugom u~ini dasve pod nogama tone, a neboo~ima izmi~e, i da je ba{ sadred na nju da ponese zave`ljajbriga i te{ko}a {to su zajednopunili dotle, pa Kaso nosio, ja~ii sna`niji od nje, a ona u stopuza njim i{la.I kad treba, i kad ni -je nu`da, ona se na|e uz njegada mu {to ne zatreba, da po-mogne, zavre i koliko ne moèponijeti. A Kaso se tada ljuti,kara, tjera je ku}i, tamo za njuuvijek ima posla, samo nek’ nje -mu si|e s vrata kad je u pos lo -vima koje vu~e mu{ka snaga.

Otobi je da ne dolazi na Maj-dan, moglo bi je udariti kamenjekoje osipaju niz liticu, nagrditi ilismo`diti njeno krhko tijelo. Um-jesto nje Kasu ru~ak donosi Se -lam, ìvahno njihovo dijete, i uzput s djecom vrlja po {umi.

A djeca od svega prave igru.Ponekad se sastanu na dnuMa jdana, do~ekuju kamenje,uì vaju u lomatanju i bahatu,tr~e ispred velikih stijena kao daih ta gromada sile mo}i tjera,kli~u pobjedonosnom uteku i ra-

dosti {to su pobijedila.- ûvaj se! ûvaj! - odjeknu

Ka sov glas, prati lom i prasakstijena niz {umu, kao da mu jeto jedini posao.

Tada je Selam samo posma-trao djecu kako se igraju, rukemu zauzete, sahan pite i testijuvode ponio ocu, i k’o sad da gle -dam: stijena ga udari u le|a kome~ka, pre|e preko njega i za -ustavi se pred nama.

Selamovo tijelo se opruì pozemlji, sahan pade podalje odnjega, testija se ne slomi, samose proli voda iz nje, ba{ ta tes -tija koju Kaso sad jedva nosi.O~i djece se uko~i{e i svako os -ta ukopano na mjestu, a {umaodjekuje:

- ûvaj se! ûvaj!Od toga dana zahladnilo je

oko Kasova srca, smrzla se sva-ka radost i i{~ezla ona pitkadu{a {to je sa svakim imala ne -{to za razgovor. Zapo~e }utanje,starost se uvu~e naglo, pritisnuga, ogrnu boljkama, uti{a glas,k’o da rije~i vrije|aju ranu u gru -dima, a opet ga ne{to potjerada kad progovori, kaè to blagoi tiho. Zavidi Safi, pred njom seosje}a krivcem, kao da je onubio njihovo zlatno dijete, iakoona rijetko spominje kako jesmrt ugrabila njenu iz|ikalumla dicu.

- Na koga da àlimo!? Tolikomu dana, toliko za ̀ ivot stvoren.

Kako je ona ubijedila sebe iuvjeravala pri~om druge, nikonije mogao pogoditi, k’o da jojse sam Dobri uvukao pod koùi u~vrstio stpljenje, te njime kri-jepi sebe i pomaè Kasa. Ona jepostala ona ja~a strana njiho -vog zajedni~kog ìvota, jagmilase da vi{e ponese od muà s

PRIÂ

Fatima Muminovi}

KAMEN U SRE]IOd toga dana zahladnilo je oko Kasova srca, smrzla se sva ka radost i i{~ezla ona pitka du{a

{to je sa svakim imala ne {to za razgovor. Zapo~e }utanje, starost se uvu~e naglo, pritisnu ga,ogrnu boljkama, uti{a glas, k’’o da rije~i vrije|aju ranu u gru dima, a opet ga ne{to potjera da kadprogovori, kaè to blago i tiho. Zavidi Safi, pred njom se osje}a krivcem, kao da je on ubio nji-hovo zlatno dijete, iako ona rijetko spominje kako je smrt ugrabila njenu iz|ikalu mla dicu

Bo{nja~ka rije~


kojim je dijelila sve: zalogaj zasofrom, studenu sobu i vunomnaloèn jorgan. Stala se okoku}e starati kao da tako prkosismrti koja je pljo{timice bacilao zemlju njeno dijete, prosulakrv, prekinula ìle.

- Ne moèmo ga vratiti da seìvi u grobu zagrnemo prahom.A {ta ti ho}e{, da navu~e{ bo -lest i kultari{e{ sebe, a za me -ne ne misli{! [ta bih ja bez vas,bez tebe? Nije mi ovo ma lo,nego da gledam i tvoju ìvu mu -ku, a nisam ti od pomo}i. Pre -kini vi{e, ~ovje~e moj, pa ti bitrebao àlost da tuli{, mu{ka sistrana...

Po ne~ijem nagovoru da bitrebalo oti}i ondje gdje se da -vno prestalo sabirati kamenje iisplakati se - od pla~a se nepuca - i bilo bi mu sigurno lak{e,krenuli su od muke. Djeca i è -ne, sad kradom, ne kao nekadkad je Safu nosio u naru~ju, vireiza ograda, sa prozora, kud }eto njih dvoje. Kaso se oslanjana njeno rame, a ona upire unjega k’o u plast sijena. Ne mo -gu pro}i ispod Majdana a da neoìvi slika mrtvog Selama i dane ~uju kako {uma je~i, dhti odKasova glasa.

- ûvaj se! ûvaj! Bije taj te{ki odjek pro{losti i

po mojoj glavi, pada mi na licekamen {to se strovalio na tijelomog mrtvog druga i raspuknuonjegov ìvot kao mjehuri} navodi. Podsje}a me kako samzarana shvatio koliko je ~ovjekkrhko bi}e. Ravan mu je njeàncvijet, travka, a ìvot je samosamo koliko treptaj oka. Idem isad za njima, oni se ne osvr}u.Ne prilazim blizu, obuzima mestrah i neko ~udno osje}anje da}e se ponoviti ono {to se desilodavno, iako od tada sve ~inimda natkrilim prazninu njihovogdjeteta.

Kaso se zaustavi blizu dnaMajdana, usloni se uz jasen,gle da: Rijeka se propinje uz oba -lu, taman da lizne vrh, obamrejoj snaga i povu~e je nemo} na -zad, a ona prikupi novu i opetse penje. Gleda niz brdo prekonovih, skoro napravljenih ku}a,a Safa nabira granje, slaè ga u

naramak, vezuje frculjom i pla~ekradom.

- Daj du{ice, ja }u to - pri|eon, nabaci naramak na le|a,njenu ruku stavi na svoju pod-laktici da ga uzme pod ruku, pakrenu{e kao da se odvezaloono {to mu je uhvatilo noge, ru -ke, udàpilo |ovdu, uhvatiloglavu ponavljaju}i samo jednuje dinu miaso - o smrti.

Safi se tek sad raàlilo. Podnjegovim pogledom topi senjena du{a i ono malo snagekao da se prelilo u Kasa, te vi{ene osje}a sebe kako hodi, negokao da lebdi oslanjaju}i se uznjega.

Opet su u njihovoj ku}i zas-jele starije kom{je, zapodjenule{alu, vrijedi prosuti malo veseljada tuga ode, ali svako osjetidokle moè i kad je u opasnostida prevr{i mjeru.

Za nekoliko dana Safu sru{ibolest s nogu. @ene su govorile

da je ograjisala, pa su u~ile imo lile boga za njeno zdravlje;dovele su i jednu staricu da jojsalijeva stravu, ali ni{ta nije po-moglo. Safa ustane, pa k’o daje neko dlakom posije~e prekonogu, poleti k podu i sva bi serasula da je ne prihvate.

I prolje}e je uhvatilo maha,sve se razvilo, raspupalo drve -}e, cvije}e, ugrijalo sunce, svese pod njegovom toplinom okri-jepilo, samo se Safina |ovdatopi i sve je manje oko kostiju.Kaso je lako iznosi u avliju, birahlad, ~as pd jednom, pa ubrzopod drugom brezom, i on sjedi

kraj nje stalno je namje{taju}i uudobniji poloàj kao da traìneku tajanstvenu ta~ku iz koje}e pote}i mehlem i ra{iriti se ponjenom tijelu.

Kom{inice su po dogovorupekle hljeb vi{e, donosile Kasui Safi, uz to i jo{ po ne{to, vje -ruju}i da }e se oduìti ~im njojbude bolje. Zna}e Safa da zah-vali svakom ko joj je i za sla m -~icu dobra u~inio, nekmoli vi{e,samo da joj se biti podignuti odzemlje.

- Donio sam taze vode, evo.- Ostavi, rode, u hlad, ona

sad spava - re~e Kaso.Na njegovom krilu leàla je

mrtva Safa, njegova du{ica i me-le}, i niko ga nije smio uvje ra-vati da je s nom ve} gotovo, doknije do{la no}. Unijeli su je uku}u. Oko nje su, po obi~aju,posijedale ̀ ene, a u drugoj sobiKaso je sjedio s mu{karcima.

Sutradan ju je, mimo obi~aja,

poloìo u mezar pokraj sina i pritom joj {apnuo, kao da ga ona~uje, kako }e on brzo do}i knjima i da ne brine o njemu.

Pro{lo je mnogo godina, sru -~ilo se mnogo nevremena i lje-pota na njegovu ku}u, a ni njegani nju nije dokrajisalo, nego kaoda se ne{to zareklo da ih po-lagano, istiha i natenane nag ri -za i tako oteè zadnji zalogaj,Kasov izdisaj.

îni mi se, i sad, Kasu je sta -lo da ga ona nevidljiva usta nezagrizu odjednom do kraja.

Mio je ~ovjeku ìvot.

Bo{nja~ka rije~


Aga Pribojskog agaluka istarje{ina vojni~ke posadeu palanci Priboj Hasan-aga,

sin Mustafin, doba dio sv o gaimetka uvakufio je i svoju od-luku zvani~no legalizovao1.zulkadeta 1171. godine poHid`ri (7. jula 1758. godine ponovom kalendaru) u Novoj Va -ro{i, u to vrijeme sjedi{tu ka -diluka Stari Vlah u ~ijemsastavu je bila nahija Priboj.

Ova vakufnama je nastalana temeelju formalne raspravena sudu u pomenutom sjedi { tukadiluka izme|u vakifa Ha san-age i mutevelije vakufa Fe r -hata, Hasan-aginog sina, isu dske presude da je vakuf iz -vr{an, kakav slu~aj se nalazi ikod svih drugih vakufnama.

Legalizaciju dokumenta ob a -vio je kadija Muhamed o ~e musvjedo~i zapis na po~et ku tek-sta, na njegovoj desnoj strani,gdje pi{e: “Sahhal-asli, Muha -mmed” {to zna~i: “Ori gi nal jevjerodostojan, Muha m med”.Oz vani~enju dokumenta pris-ustvovalo je dvanaest svjedoka~ija su imena kao dokaz is -pisana na kraju vakufname.

Originalan tekst Hasan- agi ne darovnice ispisan je sta -roturskim jezikom u 68 redaka,na debljem komadu papira ve -li~ine 84 x 26,5 cm. Taj doku-ment se ~uvao u Va ku f sko-me a rifiskom povjereni{tvu uPri boju. Sa njega je pravnik Ka -sim Hadì} 1940. godine na -pravio prepis na turskom je -

ziku, a izvornom dokumentu seod te godine gubi trag.

Prevod vakufname sa tur -skog (po svoj prilici prvi) nas -lovljen sa OSTAVA uradio jeano nimni prevodilac po~etkomXX vijeka,1 a drugi neuporedivoprecizniji prevod na na{ jezikuradio je Alija Bejti} 1940. go -dine.2

2

Vakufi su dobrotvorne us ta -nove koje su se u Turskom ca -rstvu, i u na{im krajevima zavrijeme Osmanske dominacije,osnivale {irom carevine. Po de -finiciji Ibrahima Halebija va ku fisu “dobra koja vjerni poklo -nodavac ili osniva~ vakif do b -rovoljno odvaja (li{ava ih se) dabi ustupio svojinu Bogu a plo -douìvanje ljudima”. [ta je mo -glo biti predmetom vaku fa?Svaka stvar koja se ne tro {ipravom upotrebom niti joj vri-jednost opada naglo us ljedupotrebe i kojom sopst venikima pravo slobodnog ra spo la -ganja, odnosno ona je moralabiti u punoj privatnoj svojini za -vje{ta~a.

Institucija vakufa, islamomunesena u zemlje Turske ca -revine kao socijalna ustanova,favorizovana teokratskim ka ra -kterom nepokretne svojine,duboko se ukorijenila u oto ma -nsko pravo i obi~aje i razvijalase tako da je u nekim perio -

dima obuhvatala vi{e od ¾ ob -radivog zemlji{ta i zemlji{ta podgra|evinama.3 Koliko je ovouticalo na ukupno ekonomskostanje u carevini nije predmetovog rada.

Dobrotvori, vakifi, mogli subiti sami sultani, ~lanovi njiho -vih porodica, najvi{i dràvnidostojanstvenici, lokalni pred-stavnici vlasti, trgovci, zanatlije,obi~ni ljudi.

Vakufname pruàju mo gu} -nost, kako kaè dr. Hazim [a -banovi}, ne samo da se ob -jasni institucija vakufa, negomo gu posluìti kao prvorazredniizvori za izu~avanje i mnogihdrugih pitanja iz razli~itih granaistorije.4 Ovi dokumenti pruàjuobilje podataka za istoriju gra -dova i naselja uop{te, za kolo-nizaciju, istorijsku topografiju anaro~ito za kulturnu i ekonom-sku istoriju. Oni daju mogu } -nost da se upozna unutra{njastruktura dru{tva za vrijemeturske vladavine npr. u na{imzemljama; ukazuju na eko no -mske uslove raznih dru{tvenihklasa; daju mogu}nost da seupozna vrijednost novca, pri -roda razli~itih poreza, visina za -kupa i kirija. Vakufname prika- zuju razvitak prosvjetnih, nau -~nih i religioznih ustanova, us -tanova socijalne pomo}i, pita - nja urbanizacije, komunalija itd.

KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA

Pi{e: Faruk Dizdarevi}, histori~ar

Vakufnama i vakuf Hasan-age Pribojca

1. Prevod se nalazi u: Dr. Milan J. Pe}anac, O vakufima i njihovim glavnim vrstama, sa naro~itim obzirom na vrste vakufa uCarigradskom Ugovoru o miru izme|u Srbije i turske, Beograd 1914.

2. Alija Bejti}, Priboj na Limu pod osmanlijskom vla{}u 1418-1912, Sarajevo 1945.

3. George Young, Corps de Drort ottoman; Vol. VI, Oxford 1906.

4. Hazim [abanovi}, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda podturskom vla{}u, II, Sarajevo 1952.

rije~ju, izu~avanjem ovih doku-menata moè se dobiti ja snapredstava o ìvotu uop{te, tojest moè se upoznati stva rnastruktura dru{tva za razli ku odmnogih hronika koje se zado-voljavaju uglavnom time danabrajaju razne ratne i politi~kedoga|aje, ìvot i avanture vla -dara i velikih dràvnika, a ostvarnom ìvotu govore rijetkoi sasvim uzgredno.

3.

U prvim decenijama XVIII vi -jeka Priboj je bio neutvr|en, ot -voren grad - palanka. U voj ni ~ -kom pogledu, kako je ve} re -~eno, bio je ure|en kao aga luk,~iji zapovjednik nosi naziv aga.Vojni~ka posada ko je se unjemu nalazila imala je zada takda ~uva put (dio tzv. Bo sanskogdruma) i vr{i “re da r stvenu vlastu svojim granicama”.5 Sredi-nom pomenutog vi jeka (nijepoznato koje godine ta~no)carskim beratom sulta na Os-mana III postavljen je za aguPribojskog agaluka Hasan, sinMustafin. Nema drugih bli ̀ ihpodataka o tome ko je bio taj~ovjek, osim onih iz njegovedarovnice iz ~ijeg teksta se mo -è razabrati da je bio obrazo-van, ugledan i bogat i da jedoma}i ~ovjek, Pribojac. Iz svo -je imovine izgradio je dàmiju imekteb i kao zadu`bine vakufioih a njihovo izdràvanje osi -gurao je prihodom od hana,skele u Boranovi}ima, skele uPriboju na Limu i sumom od36.000 sag-ak~ki, {to je sve~inilo njegov vakuf.

U Priboju je, besumnje, pos-tojala od ranije dàmija. Nju usvom putopisu pominje Evlijaêlebi (1614-1682)6 ali je vje -ro vatno u nekom doga|aju st -

ra dala te e nije bilo u vrijemeHasan-agino. U tekstu vakuf na -me, u njegovom prvom dijelustoji: “… S visokom dozvolomsagradio sam u pomenutoj pa -lanci jedan mesdìd za dùmu iuvakufio ga... da se u njemuobavlja pet dnevnih molitava isvakog petka dùma namaz”,dok u drugom dijelu teksta da r-odavac govori o dàmiji, te jeizvjesno da je u me|uvremenudogra|ena munara. Ne zna seda li je to bila kamena ili drvenamunara, ali se ova druga ~inivjerovatnijom.7

Legator je dàmiji dodijelio{est stalnih slu`benika sa pla -tama (o ~emu }e kasnije bitivi{e rije~i), dok je za tro{kovenjene rasvjete odredio po je -dnu, a za popravku objekta podvije ak~e dnevno. Za svakogdàmijskog slu`benika pojed-ina~no zahtjeva da moraju bitipristojne i pouzdane osobe ko -je }e svoje du`nosti obavljatisavjesno i marljivo.

Imam dàmije, pored re~e -nog, treba da bude ~ovjek kojinajbolje u~i Kur’an i najbolje po -znaje sunnet (ono {to je re kao,radio i odobrio Muha m meda.s.). Dnevna plata bi}e mu~etiri ak~e. Hatibu, koji }epetkom sa minbera objavljivatihutbu (pripovijed prisutnim udàmiji) nadoknada }e biti, ta -ko|e, ~etiri ak~e dnevno. Sadnevnicom od po dvije ak~epla}a}e se dva mujezina (kojitreba da imaju jasan i dobarglas), koji }e obavljati svoju du -`nost kod svih pet dnevnih na -maza (molitava). Ferra{u }e bi tidnevnica jedna ak~a. Nje go vaje du`nost da odràva higijenu istara se o dàmijskom na mje -{taju. Kajjiti (sluìtelju) stavljase u du`nost da dà miju ~uva,

otvara je pred svaku molitvu (i udrugim situacijama kad se zato ukaè prilika), ~uva obu}upred ulazom, pali i gasi kandilje(~irake). Za to }e dobijati ak~udnevno. Halifa (u ovom slu~ajuu~itelj u mektebu) ima}e platuod pet ak~i dnevno, i na krajudàbiji (slu ̀beniku koji je ubiraovakufske prihode) ispla}iva}ese po dvi je ak~e dnevno.

Druga Hasan-agina zadu ̀ -bina o kojoj se govori u vakuf-nami je mekteb sagra|en ublizini dàmije. Prema podaci -ma i ranije je postojao mektebu priboju, ali je i on, vjerovatno,stradao u nekom doga |a ju.8

Ova {kola nije klasi~ni sibijanmekteb ve} iptidaija9 (ne me -dresa kako se neodmje re noponegdje formuli{e), dakle os-novna {kola vi{eg stepena u~ijem programu su se, kako sevidi iz zadu`binske povelje, po -red ostalog izu~avala tri jezika:turski, arapski i persijski. Gra -divo koje se predavalo i izu -~avalo u ovoj {koli gotovo jeusamljen primjer na {irem po -dru~ju. Zna~ajna je odredba za -vje{ta~a da je {kolovanje dje ceu ovoj iptidaiji besplatno.

Na svom placu, u blizini dà -mije, Hasan-aga je izgradio hankoji je izdavao za godi{nju ki rijuod sedam gro{a10 a taj prihodje kori{}en za potrebe dà mijei mekteba. Zavje{ta~ je od rediopomenuti han kao lukrativni ob-jekt gdje su putnici pla}alikonak za sebe i svoje konje, zarazliku od zadu`bina u kojimasu te usluge bile be splatne.

U vakufsku kasu ulazili su iprihodi od zakupa dvije skele:jedne u Boranovi}ima na rijeciLimu (mjesto udaljeno od Pri -boja 12 km) sa godi{njim za -kupom od 25 gro{a, i od drugeskele, na istoj rijeci, u Priboju

5. Evlija êlebi, Putopis, Sarajevo 1979.

6. Ibidem.

7. Alija Bejti}, navedeno djelo.

8. Njega pominje Evlija êlebi u svom Putopisu iz 1659.

9. Iptidaija je trogodi{nja muslimanska {kola koja je imala propisan nastavni plan i odre|en broj nastavnih ~asova nedjeljno.

10. 1 gro{ - 40 para; 1 para — 3 ak~e.


Bo{nja~ka rije~

sa zakupom od 10 gro{a. Iskele su koristonosni objektivakufa jer su putnici pla}ali pre-voz.11

Han i skele izdavani su ugodi{nji zakup zainteresova -nim, javnim nadmetanjem, ob z-nanjenim preko telala.

Pored nabrojanih dobara iprihoda Hasan-aga je uvakufio“od naj~istijeg svog imetka i na-jbolje zarade” i 36.000 ko vanihsrebrnih ak~i, naravno, u korist

i dalje unapre|enja za du`bine,odre|uju}i na {ta se taj novacima upotrebljavati i u slu~aju iz-davanja na interes ko jima seli~nostima moè izdavati a ko-jima, pak, ne. Prije svega, no -vac se ne smije da vatisum ljivim osobama, ali “nekase ne daje (ni) sadatu, zapov-jednicima, namjesnicima i pri-padnicima kadija, vojske ispahija”, kao ni slu`benicimavojvode i suba{a. Ovaj novacsu mogli koristiti stanovnici ne

samo Priboja nego i Staro vla -{kog ka diluka. Dava}e se upromet samo uz jak zalog ipuno jemstvo “uz godi{nji pri -plod” od 1,5 ak~i na svakih 10,{to iz nosi 15 posto od po zajml-jenog iznosa “paze}i pri tom dase ne posegne za ka matom”.12

U va kufnami se, dalje, navodi{ta uraditi i kako postupiti akose utvrdi da novac koji je izdatna interes licu a taj ga ne ko-risti kako treba “nego na svojuradi”; ka kve su u takvim slu -~ajevima obaveze mutevelije;precizira se dalje da se odnovca na poklone ne moènikome izdavati, da pisar (priz-nanica) ni od kog ne smije uzi-mati novac, da se svi ra~unimoraju ta~no voditi a knjigara~una svake godine pregledatiitd.

Ova, moglo bi se re}i, kre di -tna ustanova bila je od zna -~ajne va`nosti za privrednira zvitak Priboja i {ire okolinetim prije {to je bila namijenjenaisklju~ivo trgovcima, zanat lija -ma i ljudima koji se bave pri -vre|ivanjem, Zna~ajna je i po{irokogrudosti njenog ute me -ljitelja jer su pristup njoj imaline samo muslimani nego i svistanovnici kadiluka Stari Vlahbez obzira na vjersku pripad-nost.

4.

Ovim vakufom, kako je da ro-davac odredio, {to je zapi sa nou vakufnami u skladu sa {eri-jatskim vakufskim pravom, up-ravljali su i o njemu se sta ralimutevelija, hasbi-nazir i kadija.Vakif Hasan-aga precizira u dar-odavnici da }e za svoga ìvotaon upravljati va kufskim dob ri -ma onako kako mu to savjestopredjeljuje; ra spolaga}e sva -kom zamjenom i promjenomspomenutog vakufa, primati alii otpu{tati slu ̀ benike koji ne

11. Prema odredbama sadrànim u vakufnami samo odre|eni dio prihoda od hrane i dvije skele na Limu upotrebljavao se jeza tro{kove zadu`bina (dàmije i mekteba), a ostali dio po volji vakifa uìvali su njegovi potomci. U tom smislu ova zadu`binapripadala je tzv. evladijjet vaakuf. Me|utim, nakon Hasanagine smrti njegovi nasljednici (trojica sinova Ferhat, Emir i Mustafa)svoje dijelove poklonili su vakufu tako da je on time dobio sada status samostalnog srf-vakufa u koji je ubiran ~itav prihodod spomenutih objekata.



Bo{nja~ka rije~

vr{e marljivo preporu~enu imdu`nost. “Po slije moje smrti(zapisano je u vakufnami - F.D.)neka bude mutevelija moj sinFerhat (…) a poslije njegovesmrti neka bude mutevelijajedna osoba od mojih mu{kihpotomaka ko ja je prikladna isposobna za mutevelijsku slu -`bu. Iza njegove smrti nekabude up ra vi telj nazna~enogvakufa dobar i za mutevelijskuslu`bu spo so ban ~ovjek istotako od mojih mu{kih poto -maka, i potomaka mojih mu -{kih potomaka, s ko ljena nakoljeno, s generacije na ge ne -raciju”. U slu~aju ako bi Hasan-agina familija izumrla onda bise, u sporazumu sa mjesnimkadijom, sa podru~ja agaluka(zna~i priboja i okoline) izabralaodgovaraju}a li~ nost za mu te -veliju, ali ako se na pomenu-tom prostoru ne bi na{aood govaraju}i ~ovjek, on da }ese on potraìti, i naravno na}i,negdje na strain. Dnevna plataupravitelju iznosila je pet ak~i.

Poslije Hasan-agine smrti13

mutevelija vakufa bio je njegovnajstariji sin Ferhat. Nekolikogodina pred njegovu pogibiju(1804)14 u poslovima upravi -telja vakufa pomagao mu jemla|i brat Emir. Ovu funkcijuzatim }e obavljati @ulbo, tre }ipo ro|enju od petorice Fer ha -tovih sinova. (Najstariji Ibra him,nakon zavr{etka medrese u Is-tanbulu postavljen je za kadijuu Prijepolju, kada dobija titulubega 1843. godine.) Nakon@ulba mutevelija postaje Mu s -tafa, Emirov sin. Poto m ci Ha -san-aginih sinova Ferhata iEmira obavljali su mutevelijskeposlove do po~etka XX vijeka.Nijesu sa~uvani podaci ko jebio posljednji mutevelija prijeuvo|enja Vakufskog odbora

kao kolektivnog upravitelja va -kufa.

Hasbi-naziri (po~asni nadzo -rnici) vakufa bi}e imami i hatibiHasan-agine dàmije a topravo, ta~nije du`nost, ima}e,kako je zapisano u vakufnami, iostali “u~eni i dobri ljudi i svasirotinja u Priboju i okolini” u~emu se ogleda èlja zavje { -ta~a da njegov vakuf sluì u ko-rist svih socijalnih kategorijastanovni{tva pribojskog kraja.

Pored hasbi-nazira, nadgle -danje vakufskih poslova i radmutevelije, uz godi{nje redo v nopregledanje knjiga i ra~una,vr{io je kadija. Kao kontrolnavlast on je mogao, kad god jesmatrao potrebnim, da kontro -li{e vakufsko poslovanje, a nesamo jedanput godi{nje. Kadi -ja je od uprave vakufa uzimaotaksu koja je bila odre|ena za-konom.

5.

Za proteklih skoro dva i povijeka, od formiranja Hasan-ag-i nog vakufa pa nadalje, Pri boj jeimao mirne periode is torije ali idramati~ne doga|aje u kojimaje paljen, ru{en, plja ~kan iraseljavan. Uprkos tome on seponovo uzdizao, ali je opsto-javao i Hasan-agin vakuf, odno -sno bar jedan njegov dio.

[to se dàmije ti~e ne znase ta~no da li je stradala upoàru 1806. godine tokomPrvog srpskog ustanka, ali jepouzdano zapaljena 1875. uvrijeme Javorskog rata. Na nje -nim ru{evinama 1883. godinesagra|ena je nova zgrada sadrvenom munarom zahvaljuju }iMahmut-pa{i Bajrovi}u iz Plje-valja i prilozima Pribojaca. Prvarekonstrukcija ove bogomoljeizvr{ena je 1937. godine sred-stvima iz vakufa i prilozima

gra|ana obje konfesije. Tada jedrveni krov zamijenjen crije-pom, a umjesto drvene mu nareizgra|ena nova ~ija je osnovaura|ena od tesanog ka mena,doma}eg zelenkastog gabra, aostali dio od sige. Slijede}atemeljita rekonstru kcija izvr{e -na je 1982. godine. Stara zgra -da je uklonjena i od pre|a{njegobjekta ostala je samo mu-nara. Projekat nove dàmijeuradio je arh. [irbeg Zaimovi}iz Kaknja (Bosna i Hercegov-ina). Nova zgrada je ne {to ve}aod ranije. U krugu dàmije ne-davno je ura|en li jep {adrvan idvori{te poplo ~ano.

Zgrada mekteba stradala je1806. godine ali je nakon neko-liko godina, na istom mje stu,podignuta nova. Me|utim, za-paljena je tokom Javorskog rata1875. godine. Deset go dinakasnije (1885), tako|e na is -tom mjestu, ponovo je izg ra -|ena {kolska zgrada. To je biomali prizeman objekat, tipa sta -mbene arhitekture, sagra |enod ~atme, pokriven da s kom, sasamo jednom prostorijom.15

Ka snije je sa donje stranedàmije, preko glavne ulice,napravljena nova zgrada gdje jepremje{tena {kola a stara seizdavala pod kiriju kao stan.Tridesetih godina pro{log vijekau njoj je, izvjesno vrije me, bilo isjedi{te [erijatskog suda. [ez -desetih godina pro { log vijekataj objekat je po ru {en i tu jesagra|ena upravna zgrada pre-duze}a “Auto gra na”. Pribli`nona mjestu gdje je nekada bioHasan-agin mekteb, sa gornjestrane dàmije, osa mdesetihgodina podignut je prostran ob-jekat, tzv. Vakuf ska zgrada, ukojem se nalazi prostor za vjer-sku pouku, biblioteka, slu`be -ne prostorije Od bora Islamske

13. Kada sam dao da se prevedu natpisi na ni{anima koji se nalaze u krugu pribojske (Hasanagine) dàmije na jednomni{anu, koji je po svoj prilici na Hasanaginom grobu, pi{e: “… po~initelj dobrih i lijepih djela umrli Mustafaga sin Hasanagaiz Priboja dana petog Ramazana mjeseca preselio se iz prolazne u vje~nu ku}u 1207 (1789/90 - F. D.) godine. (Du{i mu) El-Fatiha.

14. Na, tako|e, sa~uvan mermernom ni{anu u krugu iste dàmije zapisano je: (po~etak ne~itak) … Allahov rahmet palomjunaku Hasanagi} Ferhat-agi. Njegovoj du{i (prou~i) Fatihu. 1222. (1803/4 - F. D.) godine.

15. Vukoman [alipurovi}, Prilozi za istoriju gra|evinarstva u Srednjem Polimlju u XIX veku, Beograd 1979.


Bo{nja~ka rije~

zajednice, dva stana za slu` -benike IZ-e, sala za vi {enam-jensku upotrebu, musa firskasoba itd, a uz zgra du i dobroopremljena gasulhana.

Han je poru{en tridesetihgodina XX vijeka i na tom mje -stu podignuta masivna ku}a ukojoj je bila kafana i hotel (iz da-vana je pod kiriju), a nakon Dru-gog svjetskog rata, poredostalog, i stan imama priboj skedàmije. Ta ku}a i danas pos-toji i kao vlasni{tvo Isla m skezajednice Priboja izdaje se podkiriju.

Skela u Boranovi}ima (selose nalazi izme}u Uvca i Rudog)napu{tena je i propala tokomPrvog svjetskog rata. Skela uPriboju (na mjestu Podme ha na)bila je u okviru Vakufa do1912. godine, a nakon prisa -jedinjenja Priboja Srbiji prisvo-jila ju je nova vlast bez na-doknade. Radila je do 1922.go dine kada je na tom mjestusagra|en drveni most prekoLima koji je poru{en 1943. go-dine. Nakon Drugog svjetskograta tu je izgra}en novi mostkoji i danas sluì svojoj svrsi.

Institucija uvakufljenog no v -ca je davno nestala. Gra|aniPriboja bili su ve} zaboravili daje ikada i postojala.

Zanimljivo je ovdje prenijetisumarni popis vakufskih do ba -ra koji je 1943. godine sa~inioAlija Bejti}. On tom prilikom ko -nstatuje da su se Hasan-agine“zadu`bine odràle do danas udobrom stanju i da materijalnasredstva vakufa nije stigla sud-bina na stotine na{ih vakufakojima se danas jedva i za tragzna”.16 Zasluge za to on pri p-isuje brojnim Pribojcima kojinisu àlili truda i novca za nje-govo odràvanje.

Prema nare~enom popisuvakuf su tada ~inili:

- jedna prostrana zgrada zastanovanje, sagra|ena iz va kuf-skih sredstava na mjestu nakojem se prije nalazio han,

- zgrada nedaleko od dà mi -je u kojoj su slu`bene prostorijeVakufsko-mearifskog povje -reni{tva, veliki magacinski pro -stor i pekara,

- zgrada sa donje strane dà-mije (koja se izdaje pod kiriju).U njoj je ranije bio mekteb-ip -tidaija, a tu je jedno vrijeme biosmje{ten [erijatski sud sa sta -nom za {erijatskog sudiju,

- manja ku}a sa dvori{tem ucentru grada (koju je za Ha san-aginu dàmiju i mekteb uvaku-fio 1942. godine Ked-aga Ve -letovac iz Priboja),

- zgrada starog mekteba vi -{e dàmije (koja se kao stan iz-daje pod kiriju),

- jedna njiva na obarku (po -tes u blizini grada, ne zna se koju je i kada uvakufio u Ha san-agine zadu`bine).

Re~eno je da nema sa~u va-nih podataka iz kojih bi se mo -gao dati cjelovit pregled mu te -velija Hasan-aginog vakufa. Odprvih decenija minulog stolje}avakufom je rukovodio Vakufskiodbor u koji su birani ugledniljudi iz Priboja, ne sa mo Ha -sanagi}i ve} i drugi. Pri hodomkoji je sticao podmirivane sunajprije sve potrebe dàmije imekteba, podizani objekti koji

su, uglavnom, izdavani pod kir-iju a jedan dio sredstava pola-gan je u Centralnoj vakufskoj{tedionici ~ije je sje di{te bilo uSkoplju.

Po zavr{etku drugog svjet-skog rata stanje se po ovom pi-tanju zna~ano mijenja.Rje {e njem Komisije za na-cionaliza ciju Narodnog odboraOp{tine Priboj, od 2. oktobra1959. go dine, konfiskovane suili naci onalizovane ~etirizgrade17, od kojih su tri krajem{ezdesetih i po~etkomsedamdesetih godina pro{log

vijeka poru{ene, a ku}a ublizini sada{nje Po{te u staromdijelu grada data je zastanovanje jednoj porodici. Nji -va na Obarcima zvana “Malido” obrela se u vlasni{tvu Ka -raosmanovi}a. Nije konfiskova -na tzv. Vakufska ku}a (danas uulici 12. januar) a od neka da -{njih vakufskih dobara tu sunova dàmija i nova Vakufskaku}a u dàmijskom dvori{tu.

Ovo poglavlje o Hasan-agi-nom vakufu zavr{i}emo opo -rukom dalekog potomka rodo -na~elnika Hasanagi}a, Atije(Ra {ida) Hasanagi} udate Ku r-tali} iz Priboja, koja je svojuporodi~nu stambenu zgradu i


17. Rje{enje o nacionalizaciji vakufskih dobara, Ariv dàmije u Priboju.

Srara ~ar~ija u Priboju - ul. 12. decembar


Bo{nja~ka rije~

zemlji{te na kome je ovaj ob -jekat, testamentom zavje{talaOdboru Islamske zajednice Pri -boj, odnosno Vakufu, 21. de -cembra 1981. godine.

6.

Jednim svojim dijelom i do -linom Lima, u koju se moglosti}i sa raznih pravaca, prolazioje srednjovjekovni karavanskiput koji je povezivao centralne iisto~ne dijelove Ba lkanskogpoluostrva sa srednjim dijelomjadranske obale. Iz doline Limai{lo se preko Sjenice i Rasa - Tr-govi{ta u naj va`nije trgovoe,kao {to su bili Novo Brdo,Pri{tina, Trep~a… a zatim daljena istok. Od starina, na izvjes-nim razmacima karavanskogputa, bili su pu tni~ka svrati{ta ikonaci u ko jim su trgovci i put-nici, zbog bezbjednosti, isklju -~ivo no}i vali.18

Formiranje naselja Priboj, nadesnoj obali Lima, po~elo jetako {to je ono u po~etku bilokaravanska stanica, postaja.Njega treba odvojiti od pred-gra|a koje je bilo ispod ut v -r|enog grada Jagata na brdubi{ na lijevoj strain rijeke, uda l-jenog oko 5 km od dana{njegPriboja. Sa intenziviranjem ka r-avanskog prometa ovakve po -staje dobijale su na zna~aju i~esto se pretvarale u varo{i igradove. U ovom kraju to su biliNovi Pazar, Sjenica, Sken der-pa[ina varo{ (Nova Varo{), Pri-boj i Rudo.

Prodor osmanskih odreda izSkoplja i Pri{tine, preko Zve ~a -na i Jele~a u Potarje, prema iz -vori{u lima i Srednjem Polimljupo~etkom desete decenije XIV

vijeka, imao je za cilj da seovlada saobra}ajnicama naovim prostorima, a istovreme -no i otvori koridor za nastupa -nje prema bosni. Taj koridor sekasnije razvio kao “Bosanskidrum” koji je, u stvari, obnov -ljeni i ne{to novim prilikama pri-lago|eni srednjovjekovni putkoji je prolazio i kroz Priboj.19

Pribojski kraj Turci su zauzeli uvremenu od aprila 1465. domarta 1566. godine.20

Kao etapna karavanska sta -nica Priboj se, u novoj situaciji,dosta brzo razvijao. U njemu seuskoro utvr|uju tri hana21 i sta-cionira posada derbendìja kojase brinula, zajedno sa lo kalnimstanovni{tvom, o bezbjednostiputnika, trgovaca i njihove robena ovom dijelu puta. U jednojkanunami iz 1516. godine kaèse, izme}u ostalog, da se ima“u varo{i Priboj” stacionirati 20vojnika sa po rodicama, koji tutreba da sa grade ku}e.22 Od1565. godi ne Priboj je centarnahije, a to zna~i naselje saodgovaraju}im administrativ -nim i sudskim organima, trgo -vcima i zanatlijama, vojnomposadom itd.23 Tada je on uzna~ajnoj mjeri urbanizovanapalanka.

Tokom naredna dva vijekaovim podru~jem harali su ra -tovi, gladne godine, kuga, ko l-era i druge po{asti. Migracijestanovni{tva su intenzivne. Na{iroj sceni to je vrijeme u ko jemse vodi Veliki be~ki rat (1683-1699).

U ratu protiv Tu rske Be~kidvor je pridobio ba lkanske hri -{}ane, me|u kojima i Staro -vla{ane koji su 1688. zauzeliPoègu, Uìce, Novu Varo{, Pri -

jepolje, Priboj, Rudo i Vi{egrad.Ovaj rat su pratila velika ra -zaranja i izginu}a i seoba podArsenijom III (1690).

I poslije novog austro-tur -skog rata (1737-1739) pribo-jsko stanovni{tvo, zajedno saostalima, emigrira pod staro -vla{kim knezom Atanasijom Ra -{kovi}em i Stani{om Mar kovi }em.

Nakon ovoga, kad je Priboj upitanju, prva polovina XVIII vi-jeka je period u kojem se on ob-navlja i razvija kao sredi{teagaluka, sa posadom azapastacioniranom u palanci, ~ijistarje{ina je bio Hasan-aga.Kao doma}i ~ovjek, on èli daunaprijedi svoje mjesto i uva ku-fljuje dio svojeg imetka, koji oz-vani~ava vakufnamom.

Kad se saberu prihodi odvakufskih dobara i promet odgotovog novca koji je priloìovakufu izlazi da su godi{nji pri-hodi njegovog vakufa iznosili10.440 ak~i. S druge strane,kada se izra~unaju svi rashodivezani za funkcinisanje ovezadu`bine oni iznose 10.440ak~i. Zna~i, izdaci se ta~no po-dudaraju sa prihodima. Tako jeto uradio Hasan-aga u svojojdarovnici. Dokle je to dalje fu -nkcionisalo ne moè se po uz-dano re}i.

Prema dosada{njim sazna -njima u arhivima nema dovo ljnoneposrednih dokumenata kojise odnose na dalju pro {lost Pri-boja, ne bar onoliko koliko ihima za Sjenicu, Novi Pazar, Pri-jepolje, Novu Varo{, na primjer.U tom smislu Ha san-agina va -kufnama je jedan od najzna -~ajnijih dokumenata vezanih zaistoriju Priboja.24

18. Jovan Cviji}, Balkansko poluostrvo i ju`noslovenske zemlje, Osnovi antropogeografje, knj. I, Zagreb 1922.

19. Mihailo Dini}, Dubrova~ki srednjovekovni karavanski putevi, JI^ III/1-4, Beograd 1937.

20. Sima ]irkovi}, Herceg Stefan Vuk~i} - Kosa~a, Beograd 1964.

21. Toma Popovi}, Spisak hercegova~kih namesnika u XVI veku, Prilozi OIS-a XVI-XVII.

22. Ibidem.

23. Hatidà âr-Drnda navodi da ima podataka koji ukazuju da je u prvoj deceniji XVI vijeka u Priboju postojao zajedni~ki rib-njak i mlin koji je radio tokom cijele godine. U Priboju i okolini uzgoj vinove loze i proizvodnja vina bili su znatnih razmjera, o~emu govori podatak da je obaveza lokalnog stanovni{tva bila da uìvaocu timara godi{nje daju 600 medara vina u vrijed-nosti od 4.600 ak~i (1 medar = 8 oka); H. âr-Drnda, Priboj na Limu u vrijeme turske okupacije (neobjavljeni rukopis).

24. Rad objavljen u Novopazarskom zborniku, br. 29/2006.


Bo{nja~ka rije~

Jo{ u posljednjoj decenijiTvrtkove vladavine, u dobanajve}eg uspona bosanske

dràve, postavljeni su temeljimo}i trima velikim vlastelin-skim rodovima: knezovima Hr-vatini}ima, Hrani}ima Kosa~amai Radinovi}ima Pavlovi}ima. Uznjih je postojao jo{ jedan brojvelmoà, ali ne tolike mo}i,snage i uticaja na bosanskupolitiku. Najmo}niji me|u njimabio je Hrvoje Vuk~i} Hrvatini},kojemu je kralj Tvrtko 1380.dodijelio titulu velikog bosan-skog vojvode, daruju}i mu pritome, pored toga {to je ve}imao velike posjede u DonjimKrajima, tri sela u ùpi La{va,uz izri~itu potvrdu da mu sedarovani posjedi ne moguoduzeti ni u slu~aju nevjere.Hrvoje je ~vrsto drào gradoveKlju~ na Sani, Hlivno sa is-toimenom ùpom, Kotor-Varo{u ùpi Zemljanik i Jajce, gdjemu je uglavnom bilo sjedi{te.

Pored Hrvoja, u isto vrijemeizdiè se "veliki bosanski knez"Sandalj Hrani} Kosa~a, sin vo-jvode Vlatka Vukovi}a, koji je naprostoru od Pive do Ustipra~ena Drini drào nekoliko ùpa,me|u kojima su posebno zna-~ajne bile Drina, sa gradomFo~om i Gora`dem, kao izvornaba{tina Hrani}a Kosa~a. KnezPavao Radinovi}, kasnije Pa-vlovi}, drào je podru~je u slivurijeke Pra~e. Sjedi{te mu je bilo

u Bor~u kod Rogatice, a dràoje i gradove prema Drini - Pavlo-vac sa trgovi{tem Pra~om, teRogaticu, Vi{egrad i Dobrun.Srednja i sitna vlastela vi{e jezavisila od ovih krupnih vla-stelinskih rodova nego od sa-mog vladara. Ti krupni velika{ipristajali su uz vladara sve dokse nisu dovoljno osilili da susvoje velike feudalne ba{tine iposjede mogli zapravo pretvoritiu samostalne dràvice. Oni suna svojim posjedima uzurpiralijednako sve prihode od zemlje iod regalnih i drugih prava i pri-ho da (rudnici, carine, novacitd.) koji su rasli razvojem rob-no nov~a nog prometa, a koji su,po de finiciji, pripadali isklju~ivovla daru. Oni su, radi vlastitih in-teresa, sru{ili ideju "pravnedràve" u srednjovjekovnomsmislu rije~i, koju su bosanskivladari, od banova Bori}a iKulina do kralja Tvrtka I, upor -no nastojali izgraditi i o~uvati.Bosanski su vladari i prije us-postavljanja dinastije Kotro -mani}a ~uvali formalno-pravniko ntinuitet i autoritet bosanskedràve, priznavaju} i svojimprethodnicima legitimitet i pri-maju}i na sebe njihove dugove,kako bi u me|unarodnim od-nosima odràli vjerodostojnostBosne.

Pripadnici spomenuta tri vi-soka vlastelinska roda sru{ilisu sve te napore, ru{e}i na

prvom mjestu autoritet kral-jevske vlasti. Oni su na bosan-skom dràvnom saboru (sta -nku) odlu~ivali o promjenamana prijestolju. Po svojoj voljipostavljali su i smjenjivali bo-sanske kraljeve. Tako ni TvrtkoI, mada je bio najmo}niji bosan-ski vladar, nije uspio osiguratiprijestolje svom sinu, kasnijemkralju Tvrtku II. Voljom velikevlastele na bosanskom prije -stolju poslije Tvrtkove smrtina{ao se njegov ro|ak, kraljStjepan Dabi{a. Od tada su os-ioni velika{i odbacivali od sebebosansku krunu "kao truhlujabuku", krvavo se otimaju}iizme|u sebe oko imanja i gra-dova, {to su koristili i Ugarskai Turci-Osmanlije.

Ugarska i osmanska dràvaborile su se u posljednjojdeceniji XIV st. za uticaj i pre-vlast u Bosni, {to je samo po-godovalo ja~anju i razvijanjufeudalnih partikularizama. Ka-da je Sigismund Luksembur{ki,kao pobjednik u borbi za uga-rsko prijestolje, primio 1387.krunu sv. Stjepana, cijelim po-jasom ju`no od Drave gospo-darili su njegovi protivnici.Hrvatska vlastela stalno je uzemlji odràvala stanje pobuneprotiv budimskog dvora, uupornom nastojanju da tamodovede Ladislava Napuljskog.U tome je imala podr{ku TvrtkaI i srpskog kneza Lazara. Knez

HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON

Tvrtkova smrt 1391. ozna~ila je zavr{etak uspona bosanskedràve i po~etak njenog kraja. Kao i u slu~aju Du{anovog srp-skog carstva, pokazalo se da je Tvrtkovo Bosansko kralje -vstvo, iako prostrano, iznutra bilo slabo organizirano, te da jeuglavnom predstavljalo njegovo li~no djelo

Mustafa Imamovi}Bo{njaci - Historija, tradicija, kultura - VI dio

Pad srednjovjekovne bosanske dràve


Bo{nja~ka rije~

Lazar je pred Kosovsku bitkuodustao od tog neformalnogsaveza i izmirio se sa kraljemSigismundom, kako bi se osig-urao barem sa sjevera. Tvrtkovnasljednik, kralj Stjepan Da-bi{a, bio je pod nejasnim okol-nostima primoran da ugovoromu \akovu 1393. prizna Sigis-mu ndovu vlast. Sljede}e, 1394.godine, Si gismund je savladaoi otpor hrvatske vlastele, pa sekralj Dabi{a morao odre}i Dal-macije i Hrvatske.

Nakon toga, Sigismund jepo~eo ubrzano okupljati okosebe doju~era{nje protivnike,pripremaju}i veliki kriàrski po-hod protiv Turaka-Osmanlija. Usklopu tih doga|aja krupnavlastela uklonila je StjepanaDabi{u i za novog bosanskogkralja 1395. postavila StjepanaOstoju. Sigismund Luksembu -r{ki vodio je, na ~elu kr{}ans -kih snaga, dva pohoda protivOsmanlija. Prvo je, brane}isvog vazala, vojvodu Vla{ke,pobjedio osmanske snage naRovinama 1395. godine. Tu su,bore}i se na strain sultanovevojske, kao njegovi vazali, po-ginuli Marko Kraljevi} i Kon-stantin Dejanovi}, nakon ~egasu njihove oblasti pripojene os-manskoj dràvi, kao ohridski i}ustendilski sandàk. Sljede}egodine Sigismund je po Uga-rskoj, Francuskoj, Njema~koj,Poljskoj i drugim evropskim ze-mljama prikupio vojsku od oko60.000 ritera, s namjerom dajednim kriàrskim pohodomoslobodi Evropu od osmanskeopasnosti. Velika kriàrska vo-jska krenula je u ljeto 1396. izBudima i ubrzo opkolila Nik-opolj, grad na Dunavu u sjever-noj Bugarskoj.

Opsjednutoj os manskoj po -sadi u Nikopolju u pomo} jepo{ao li~no sultan Bajezit I i na~elu brojne vojske, sastavljeneod anadolskih i rumelijskih Tu-raka i njegovih balkanskih va -zala, me|u kojima je bio i knezStefan Lazarevi}, koji su ga,"ako ne i s voljom, a ono ponu`di", pratili u svim pohodimai bitkama. Do odlu~uju}e bitke

do{lo je 25. IX 1396, u kojoj jeBajezit nanio poguban porazelitnoj kriàrskoj vojsci.

Nakon te pobjede, Osman-lije su odmah zauzele Vidin,pre{le Dunav i u jednom naletuvojni~ki prodrli u Srijem i u dioSlavonije. Nikopoljskom bitkomOsmanlije su kona~no u~vrstilesvoju vlast u Bugarskoj, Tesalijii Makedoniji. Kako su pojediniosmanski vazali umirali ili gin-uli, kao Marko Kraljevi} na Rov-inama, sultan je njihove zemljeodmah pretvarao u sandàke ikona~no ih pripajao svome ca -rstvu. Tako je poslije Nikopolj -ske bitke i Vidinska Bugarskapretvorena u Vidinski sandàk,glavno upori{te i polaznu ta~kuza osmanske upade i prodoreu Vla{ku, Ugarsku i sjevernu Sr-biju.

Pobjedom kod Nikopolja predOsmanlijama je bio otvoren putza veliki napad na zemlje ugar -ske krune. Iznenada je, me |u -tim, do{lo do skoro polu sto- ljetnog zastoja u osmanskimosvajanjima. Dok su Osmanlijeratovale po Bal kanu, u srednjojAziji su Mo-ngoli, pod vo|stvomTimur- Lenka (Tamerlana), os-novali veliku dràvu sa sje di -{tem u Samarkandu. Timur je,uz po-dr{ku mnogih seldù~kihemira koji su bili nezadovoljnicentralisti~kom osmanskompoliti-kom, provalio u Anadoliju,na ~elu ogromne vojske od80.000 ljudi. On je 28. VII1402, kod Ankare, na terenukoji je bio vrlo povoljan za djelo-vanje brze mongolske konjice,nametnuo bitku dvostruko sla-bijim osmanskim snagama,koje je vodio sultan Bajezit I.Bitka je zavr{ena te{kim os-manskim porazom, kojom pri-likom je zarobljen i sam sultanBajezit I. Me|u vazalima u os-manskoj vojsci bio je i StefanLazarevi}, sa odredom od okopet hiljada vojnika. U zarob -ljeni{tvu je sultan Bajezit Iizvr{io samoubistvo, otrovomkoji je, sakriven u prstenu, sta-lno nosio u svojim pohodima ibitkama. Njegovi sinovi, Me-hmed, Sulejman, Isa i Musa

po~eli su borbu za o~evo na-slije|e. Bajezitov poraz i gra|-anski rat, koji je uslijedio uosmanskoj dràvi u razdoblju1402-1413, odmah su iskoris-tili seldù~ki emiri da se os-amostale. Bizant je povratioSolun, Stefan Lazarevi} se, podzvanjem despota, koje mu jedao bizantski car, zapravo os-amostalio, a Mle~ani su po-razili Osmanlije na Galipolju.Tako su, neo~ekivano, Bajezi-tov poraz i gra|anski rat me|unjegovim sinovima dali prilikubalkanskim i srednjoevropskimdràvama da predahnu i da sevrate vlastitim sukobima i un-utra{njim razmiricama.

Poslije te{kog poraza kodNikopolja, kralj Sigismund nijevi{e ni pomi{ljao na rat protivOsmanlija. Okrenuo se ugla-vnom zapadu, s namjerom dazagospodari ê{kom i Njema-~kom i tako u srednjoj Evropiosnuje zajednicu dràva podjednom dinastijom. U tome jeuspio pa je 1411. krunisan zarimskog, odnosno njema~kogcara. Poslije toga Sigismund jesvu svoju snagu posvetiookon~anju raskola u katoli~kojcrkvi, izazvanog pokretom ~e{-kog vjerskog reformatora JanaHusa, ~ije je u~enje, usmjerenoprotiv slu`bene crkvene hijer-arhije i njenih svjetovnih povlas-tica, imalo dodira sa Crkvombosanskom. Rimska kurija ipapa osudili su 1410. Husakao heretika i izop}ili ga iz cr-kvene zajednice. ZalaganjemSigismunda, kao vladara Sve-tog rimskog carstva germanskenarodnosti, sazvan je 1414, unjema~kom gradu Konstanci(Konstanz), XVI katoli~ki koncil.I Jan Hus je pozvan na koncilda iznese svoja gledi{ta, uzobe}anja da mu se ne}e ni{tadesiti. Koncil je osudio Husovou~enje kao herezu. Uprkos obe-}anjima, Hus je zatvoren i 6. VII1415. spaljen na loma~i kaoheretik. Nakon toga, po~eli sudugotrajni husitski ratovi, okon-~ani pobjedom nad Husovimsljedbenicima tek 1436, samogodinu dana prije Sigismundo-


Bo{nja~ka rije~

ve smrti. Zauzet vjerskim problemima

katoli~ke crkve i nje ma~ke pre-vlasti nad ê{kom, Sigismundse morao pomiriti sa gubicimana balkanskom podru~ju. Prvoje izgubio dalmatinske gradovei otoke.

Hrvatska velika{ka opo zicijanije odustajala od namjere dana ugarsko-hrvatsko prijestoljedovede napuljskog kralja Ladi-slava Anùjskog. Na poziv hrva-tskih velika{a, Ladislav Napuljskije 1403. do{ao u Zadar, gdjese okrunio za ugarskog i hrva-tskog kralja. U dinasti~kim bor-bama oko ugarske krune, velikibosanski vojvoda Hrvoje Hrva-tini} se priklonio hrvatskim ve-lika{ima i njihovom kandidatu,napuljskom kralju Ladislavu.Vojvoda Hrvoje, skupa sa bos-anskim kraljem Ostojom i uz ve-liku pratnju, do{ao je jula 1403.u Zadar na sve~anost kruni -sanja kralja Ladislava. KraljLadislav je tom prilikom imeno-vao Hrvoja hercegom splitskim,koji je od tada ustvari vladao uzapadnoj Bosni, dalmatinskojHrvatskoj i zapadnom dijeluHuma. Hrvojeva mo} toliko je

narasla da se njegova voljamorala u Bosni uvijek uva-àvati. Prema dubrova~kim izv-orima, Hrvoje se pona{ao kaostvarni kralj Bosne. HercegHrvoje je 1404, uz podr{ku os-tale vlastele, svrgnuo kralja Os-toju, zbog njegovih prijateljskihodnosa sa Ugarskom i Dubro-vnikom, te na prijestolje doveoTvrtka II Tvrtkovi}a. Tako jeTvrtko II sjeo na bosansko pri-jestolje tek trinaest godina po-slije smrti svoga slavnog oca,Tvrtka I Kotromani}a.

Ladislav Napuljski nije bio ustanju da se u Ugarskoj ozbiljnosuprotstavi Sigismundu Luk-sembur{kom. Njegove pristal-ice u Hrvatskoj i Slavoniji kraljSigismund je skr{io uz pomo}mo}ne porodice celjskih gro-fova, koji su vladali Savinjskomdolinom i [tajerskom. Oni sumu ina~e pruàli podr{ku u nje-govoj evropskoj politici. Nespo-soban da sam ostvari pretenzijena ugarsko prijestolje, LadislavNapuljski je 1409. prodao Mle -~anima svoja prava na Dal-maciju i njene gradove. To jeSigismundu, uz sve ostalo, sa -mo navuklo dugotrajne su kobesa Venecijom. U svojoj borbiprotiv husitskih heretika, Sigis-mund nije zaboravljao ni onebosanske. Bosna se ponovnona{la na meti stalnih ugarskihnapada, ne samo usljed svojecrkve nego i usljed politike he -rcega Hrvoja, koji je u Ugarskojsmatran za glavnog Sigismu -ndovog protivnika. Svi ti napadiSigismundove vojske vi{e suizazvali stradanje naroda poBosni, nego {to su osiguraliugarske pozicije. Da bi rije{io topitanje i osigurao zale|e s juga

za provo|enje svojih evropskihplanova, Sigismund je 1408.uputio sna`nu kriàrsku vojskuu Bosnu, koja je kod usorskoggrada Dobora, na lijevoj obaliBosne kod Modri~e, nanijela te -àk poraz Bo{njacima. Premasavremenim izvje{tajima, kraljSigismund je poslije bitke "poobi~aju ma~a" dao poubijati"buntovnike oba spola, ljude,djecu i starce iz svih krajevaBosne". Ve}i broj vlastele to -kom bitke je zarobljen i po gu -bljen u samomgradu Doboru.

Istovremeno su, po kraljevomnare|enju, mnogi bosanski gra -dovi i trgovi "u ni{ta pretvo -reni".

Ovaj poraz jo{ vi{e je razje-dinio bosansku vlastelu, uzdrm-ao do tada svemo}nog hercegaHrvoja i pokolebao ga u nje-govoj protivugarskoj politici.

Pod utiskom ugarske pob-jede, Hrvoje se izmirio sa kra -ljem Sigismundom i priznaokatoli~ku vjeru. Slijede}e, 1409.godine, vlastela je svrgla kraljaTvrtka II i vratila na prijestoljeprougarski nastrojenog kraljaOstoju. To Sigismundu nije bilodovoljno pa je 1409. ponovnos uspjehom ratovao, uglavnompo isto~noj Bosni. Sigismund jetada oblasti Usoru i Soli staviopod svoju neposrednu kral-jevsku vlast i tako ih izdvojio izBosanske kraljevine. Istovre-meno je, 1411. godine, predaograd Srebrenicu s okolnim rud-nicima na upravu i kori{tenjesrpskom despotu Stefanu La-zarevi}u. Odatle vjerovatno po-ti~e podatak Stefanovog biografaKonstantina Filozofa da sustanovnici bosanskog grada

Srebrenice "svi jeresi bogo-milske".

Kada je tako u~vrstio svojpoloàj, Sigismund je odlu~ioda skr{i hercega Hrvoja, i daljenajmo}nijeg i najuticajnijegvelmoè u Bosni. Prvo mu je1413. oduzeo otoke Bra~ i

Poslije te{kog poraza kod Nikopolja, kralj Sigismund nijevi{e ni pomi{ljao na rat protiv Osmanlija. Okrenuo se uglavnomzapadu, s namjerom da zagospodari ê{kom i Njema~kom itako u srednjoj Evropi osnuje zajednicu dràva pod jednom di-nastijom. U tome je uspio pa je 1411. krunisan za rimskog,odnosno njema~kog cara. Poslije toga Sigismund je svu svojusnagu posvetio okon~anju raskola u katoli~koj crkvi, izazvanogpokretom ~e{-kog vjerskog reformatora Jana Husa, ~ije jeu~enje, usmjereno protiv slu`bene crkvene hijerarhije i njenihsvjetovnih povlastica, imalo dodira sa Crkvom bosanskom.

Sigismund Luksembur{ki


Bo{nja~ka rije~

Hvar i nagovorio dalmatinskegradove da mu odreknu vlast.Potom mu je oduzeo Sanskuùpu i predao je knezovimaBaboni}ima Blagajskim. Sve jeto navelo hercega Hrvoja da sesa jednim brojem druge bo-sanske vlastele obrati za po-mo} Turcima-Osmanlijama, me -|u kojima je u me|uvremenuokon~an gra|anski rat.

U jedanaestogodi{njoj borbi~etverice sinova sultana Ba-jezita I za njegovo naslije|e, po-bijedio je najstariji me|ubra }om, sultan Mehmed I. Onje u odlu~uju}em okr{aju sa -vladao jedinog preostalog su-parnika, svog najmla|eg brataMusu (navodno zvanog Kese -dìja: po turskim rije~ima yol ikesici, u prevodu "put" i "onajkoji sije~e", u zna~enju drumskirazbojnik). Presudna bitka iz -me|u dvojice Bajezitovih sinovaodigrala se 5. VII 1413. naBlatnom polju (turski Çumurlu)kod Samokova, ju`no od Sofije,na rijeci Isker (Iskr) u podno`juplanine Vito{e. Me-hmed jesmatran za zastupnika feu-dalnog reda i poretka, pa jeimao punu podr{ku svih ana-dolskih i rumelijskih sandàk-begova i drugih velika{a.

Na suprot tome, Musa jevodio janji~are, razne sufijskeelemente i op}enito niè dru -{tvene slojeve osmanskogdru{tva. Nije odatle slu~ajno dasu u njihovu zavr{nu bitku naMehmedovu stranu pri{li kraljSigismund, despot Stefan La -zarevi} i njegov sestri} \ura|Brankovi}, te bosanski vojvodaSandalj Hrani}. Sigismund, de -spot Stefan i Sandalj Hrani}poslali su vojsku, ali su seuzdràli od li~nog u~e{}a uboju. Komanda nad cjelokup-nom kr{}anskom vojskom uMehmedovom taboru povjer-ena je \ur|u Brankovi}u, koji jeuz Stefana Lazarevi}a, kao na-jkrupniji feudalac Srbije - for-malno davao legimititet vojno-politi~kom uplitanju kr{}anskihfeudalaca u obra~un izme|udva osmanska princa. Da sufeudalci solidarni, bez obzira na

vjeru i narodnost, kada su imklasni interesi u pitanju, po ka -zuje upravo dramati~ni uzvik\ura|a Brankovi}a "izdados -mo svoje", koji mu se, premanjegovim biografima, spontanooteo u jednom trenutku bitke,kada su Musini odredi suzbilikr{}anske trupe. U toku bitkeMusa je ostao bez ruke. Uh -va}en je pri bijegu i zadavljen.Le{ mu je donesen pred Me -hmeda, a onda je otpremljen uBursu, gdje su u to vrijemeukopavani svi osmanski sultanii prin~evi. Poslije bitke sultanMehmed I je, po staroosman-skom hroni~aru Ne{riju, prvoutvrdio granice i zavr{io nekedruge dràvne poslove, a ondase uputio u tada{nju prijesto -lnicu Edirne, gdje je 31. VII1413. sve~ano ustoli~en navladarsko prijestolje.

Kao vladar ponovno ujedi -njene osmanske dràve, sultanMehmed I bio je spreman zadalje {irenje i obnovu Carstva.S tim u vezi, prihvatio je 1414.poziv hercega Hrvoja da mupruì pomo} u ratu protiv uga -rskog kralja. Tako je osmanskavojska upala u Bosnu u ljeto1414. godine. Ve} tada su kraljOstoja i veliki vojvoda Sandaljbili prisiljeni obavezati se napla}anje danka sultanu. Ugar -ska prijetnja posljednji put jeujedinila cijelu Bosnu u jedno -du{nom otporu kralju Sigismu -ndu i njegovim kriàrima. âksu se veliki vojvoda bosanskiSandalj Hrani} i herceg Hrvojeme|usobno izmirili. Slo`nim ot-porom cijele Bosne, koji je pre -dvodio herceg Hrvoje, te uzodlu~uju}u pomo} Osmanlija,Sigismundova je vojska u julu1415. poraèna kod Doboja.Taj savez sa Osmanlijama oz -na~io je put postepenom, alitrajnom osmanskom prodoru uBosnu. Od tada se Osmanlijejavljaju kao stalni ~inilac u me -|uvelika{kim razra~unima i pre-viranjima u Bosni te njihovimratovima sa susjednim dràva -ma.

Smr}u hercega Hrvoja 1416.slabi u Bosni uticaj Hrvatini}a,

a ja~aju mo} i vlast velikog vo-jvode Sandalja Hrani}a Kosa~ei kneza Pavla Radinovi} a te nji-hovih rodova. U tim godinama,vlast bosanskog kralja, kao no-sioca dràvnog suvereniteta isimbola njene cjeline, nije seskoro ni osje}ala. Bosanskivladari nemo}no gledaju kakoih krupna vlastela li{ava nji-hovih zakonskih prava i priho -da. U zemlji i njenim me|u na -rodnim odnosima zavladala jeop}a pravna nesigurnost. Gazilisu se stari ugovori bosanskihkraljeva sa Dubrovnikom i dru -gim primo-rskim gradovima, ~ijisu trgovci skoro svakodnevnoplja~kani. Vlastela krivotvori ikuje strani, posebno dubro va -~ki novac, te otima posjede naprostoru Dubrovnika i Dalma -cije.

Dubrov~ani se nastoje osi -gurati tako {to povelje o slo-bodnoj trgovini, umjesto sabo sanskim kraljem, zaklju~ujuizravno sa pojedinim velmo ̀a -ma. Razmirice me|u bosans -kom vlastelom surovo su ibe zobzirno razrje{avane. Na -kon pobjede nad Sigismun -dovom vojskom, Radinovi}i(Pa vlovi}i) su uz pomo} Os-manlija opusto{ili posjede svogglav nog suparnika, vojvodeSandalja Hrani} a, ali su odtada postali stvarni osmanskivazali i sultanovi kletvenici.

S druge strane, uz pomo}Sandalja Hrani}a, ubijen jePavle Radinovi}, ~ime su po -~ela te{ka i stalna neprija te -ljstva izme|u Kosa~a i Pav lovihsinova, kneza Petra i vojvodeRadoslava Pavlovi}a. U toj sta -lnoj borbi Sandalj Hrani} je1418. i sam priznao vrhovnuvlast sultana. Nakon toga vo-jvoda skopskog kraji{ta Ishak-beg, dotada{nji zastupnik Pa -vlovi}a, ubio je 1420. knezaPetra Pavlovi}a i po~eo aktivnopomagati vojvodu Sandalja.

Nakon kratkotrajne vlada-vine sina kralja Ostoje, Stje-pana Ostoji}a (1418-1421), naprijestolje je, uz ugarsku po-dr{ku, po drugi put do{aoTvrtko II Tvrtkovi}. S obzirom


Bo{nja~ka rije~

na op}e rasulo u zemlji i svebliù osmansku opasnost, nje-gova druga vladavina trajalaje za~u|uju}e dugo, sve do1443. godine. Druga vlada -vina Tvr tka II obiljeèna je od -re|enim privrednim rastom,ob novom i usponom gradova terazvojem doma}eg gradskogstanovni-{tva, {to je uglavnombio rezult-at {irenja i ja~anjafranjeva~kog i op}enito kato -li~kog uticaja. S druge strane,to razdoblje obiljeèno je izra -zitom politi~kom nestabilno{ -}u, u kojoj se Tvrtko odràvaomo`da samo zahvaljuju}i ~inje -nici da je stalno bio u procjepuizme|u svoje vlastele, Ugara iOsmanlija.

U takvim prilikama Tvrtko II~esto, osim po kraljevskoj tituli,nije bio vladar, nego samojedan me|u vlastelom. Po svo-joj stvarnoj vlasti bio je slabijiod druge krupne vlastele. On~esto nije bio vi{e ni prvi me|ujednakim (primus inter pares).U tim nesigurnim prilikama,Tvrtko II je 1427. zaklju~iougovor da, ukoliko on umre bezmu{kih potomaka, bosanska

kruna pre|e na njegove ro-|ake, grofove celjske, s kojimaje jo{ njegov otac Tvrtko I us-postavio porodi~ne veze.

Politi~ki, Tvrtko II se dràomanevriraju}i izme|u vlastele,Ugarske i Osmanlija. Uglavnomse oslanjao na Ugarsku, uvarljivoj nadi da }e tako obuz-dati i poni{titi osmansku opas-nost. Me|utim, ve} 1428. bioje prisiljen otpo~eti pla}anjedanka sultanu. Bez obzira nato, Osmanlije su ubrzo isturileprotiv njega Radivoja Ostoji}a,sina biv{eg kralja Ostoje, kaosvog pretedenta na bosanskuvladarsku stolicu. Pojedini ve-

lika{i su radi svojih probitakaulazili u ratove sa okolnim dr`-avama. Tako je vojvoda Ra-doslav Pavlovi}, nakon {to je1426. prodao Dubrov~animapolovinu Konavla, poku{ao tokasnije silom povratiti, pa je1430. zaratio sa Dubrovnikom.Pozvao je u pomo} Osmanlije,a sluè}i se raznim spletkamauvukao je 1432. godine Bosnuu rat sa srpskom despotovi-nom. U ratu se vojvoda Rado-slav pokazao vrlo prepredenim inepouzdanim saveznikom.

Smatraju}i da su Osmanlijeve} stvarni gospodari u Bosni,srpski despot \ura| Brankovi}pregovarao je 1432. sa San-daljem Hrani}em da zajedni~kikupe od sultana Tvrtkovu kra -ljevinu. Da bi se za{titio, Tvrt-ko II je 1435. bio prisiljen pri -miti dvostruko vazalstvo, pre -ma ugarskom kralju i premasultanu, kojemu se obavezaopla}ati go di{nji danak u iznosuod 25.000 dukata. Da bi odvlastele sa~uvao svoj vladars -ki poloàj, Tvrtko II je, nakonsmrti svoga za{titnika, kraljaSigismunda, priznao 1437. vr-

hovnu vlast sultana. Nedovo lj -no jak da sam brani samo s-talnost Bosne, Tvrtko II je1441. ponudio Mle~anima dapreuzmu vlast nad njegovomkraljevinom. U toj su se kralje -vini, me|utim, Osmanlije ve}osje}ale stvarnim gospoda-rima. Sultan Murat II izdao je1441-42. pismo kojim Dubro -v~anima jam~i slobodnu trgo-vinu u zemljama pod njegovomvla{}u, me|u kojima se izri~itospominje Bosna.

Tvrtkove vladarske muke iponiènja prekra}eni su nje-govom smr}u 1443. godine. Uvezi sa nasljedstvom bosanske

krune postavilo se pitanje ost-varivanja Tvrtkovog ugovora saceljskim grofovima. Vlastela je,sa vojvodom Sandaljem Hrani -}em na ~elu, jo{ za Tvrtkovaìvota izraàvala otvoreno ne -zadovoljstvo idejom da celjskigrofovi preuzmu bosansku kru -nu.

Bosanska vlastela dovela jena prijestolje do tada skoronepoznatog Tvrtkovog ro|aka,Stjepana Toma{a, sina biv{egkralja Stjepana Ostoje. On je utrenutku stupanja na prijestolje1443. bio pripadnik Crkve bo -sanske. Svoj u po~etku nesi -guran poloàj kralj Toma{ jeu~ vrstio uz pomo} ugarskogkraljevskog namjesnika, erdelj -skog vojvode Jánosa Hunyadija(Janko Hunjadi, u narodnoj pje -smi Sibinjanin Janko), u to do -ba vode}e li~nosti u borbi protivOsmanlija na Balkanu i u Po-dunavlju.

U~vr{}enju poloàja kraljaStjepana Toma{a prvih godinanjegove vladavine pogodovalesu tada{nje me|unarodne iunutra{nje okolnosti.

Po~e tkom ~etrdesetih godi -na XIV st. zajedni~kim napori -ma ugarsko-hrvatskog kraljaVladislava, er deljskog vojvodeJánosa Hu nyadija i srpskog de -spota \ura|a Brankovi}a, pri -vremeno je zaustavljeno daljeosmansko napredovanje premazapadu i sjeveru. Istovremeno,albanski knez Gjergj Kastriota(Skender-beg) odmetnuo se odsultana i 1443. do~epao Kruje(Krujë), tvr|ave sjeverno od Ti -rane, od koje je u~inio sredi{teotpora osmanskom osvajanjusjeverne Albanije.

János Hunyadi uspje{no jerazbio prvu osmansku opsaduBeograda 1440-41, a zatim je1442. porazio Osmanlije kodsvog stolnog grada Sibinja uErdelju (Transilvaniji). Zajedni -~ka ugarsko-srpska vojska odoko 40.000 ratnika, pod ko-mandom Jánosa Hunyadija idespota \ura|a Brankovi}a,nanijela je 2. I 1444. na planiniKunovici, isto~no od Ni{a, te -àk poraz osmanskim snaga ma


Bo{nja~ka rije~

Sigismund je po~eo ubrzano okupljati oko sebe doju~era{njeprotivnike, pripremaju}i veliki kriàrski pohod protiv Turaka—Osmanlija. U sklopu tih doga|aja krupna vlastela uklonila jeStjepana Dabi{u i za novog bosanskog kralja 1395. postavilaStjepana Ostoju. Sigismund Luksembur{ki vodio je, na ~elukr{}anskih snaga, dva pohoda protiv Osmanlija. Prvo je,brane}i svog vazala, vojvodu Vla{ke, pobjedio osmanske snagena Rovinama 1395. godine.

pod zapovjedni{tvom rumelij -skog beglerbega Kasim-pa{e.Ohrabren time, kralj StjepanToma{ je krenuo u akciju i maja1444. istisnuo Osmanlije izSrebrenice, a zatim iz zapad -nog Huma njihovog vazala, Sa -ndaljevog nasljednika, vojvoduStjepana Vuk~i}a Kosa~u. Tosu sigurno bili najve}i uspjesikralja Stjepana Toma{a, kojenije bitno u tom trenutku po -remetio ni poraz Jánosa Hun-yadija, ni pogibija poljsko-uga - rskog kralja Ladislava III, 10. IX1444, u boju sa Osmanlijamakod Varne.

Da bi u zemlji u~vrstio svojpoloàj, kralj Stjepan Toma{ je1445. pre{ao na katolicizam,nakon ~ega mu je rimski papaformalno priznao kraljevskukrunu. Tako oja~an, kralj se1446. izmirio sa vojvodom Stje -

panom Vuk~i}em Kosa~om ioènio se njegovom k}erkomKatarinom, koja je udajom ta -ko|er primila katoli~ku vjeru.Kralja su podràli nakrupnijime|u vlastelom, knezovi Pa-vlovi}i, knezovi Kova~evi}i (Di-nji~i}i) i Vojsali}i, nasljednicihercega Hrvoja u Donjim Kra-jima. Time nije bio neposrednodoveden u pitanje poloàj Crkvebosanske, koja je u prvim godi-nama vladavine kralja StjepanaToma{a zadràla svoj zna~aj iuticaj. U augustu 1446. okupilase u Vranduku na vije}anje"sva Bosna", uklju~uju}i i didaMiloja.

Kralj Stjepan Toma{ je tomprilikom izdao povelju sinovimavojvode Ivani{a Dragi{i}a, uzobe}anje da im se "poklon ivjera ne}e dotle pore}i dok imse krivica ne bi dokazala didomi Crkvom bosanskom i dobrim

Bo{njanima".Istovremeno je u jednom

pismu, u ljeto 1447, papa Ni -kola V sa àljenjem tvrdio da jePetar Vojsali} iz Donjih Kraja"jedini katolik me|u bosans -kom feudalnom gospodom ko jije sa~uvao neokrnjenu svetukatoli~ku vjeru".

U isto vrijeme kada i kraljToma{, primljen je u okrilje ka-toli~ke crkve i njegov saveznik,vojvoda Ivani{ Pavlovi}. On je,me|utim, ubrzo otpao od "pra-ve vjere". Katoli~anstvo su ta-ko|er primili vojvoda SladojeSemkovi} sa bra}om i vojvodaPetar Kla{i} sa sinom. Bez ob -zira na cjelokupno te{ko stanjeu zemlji, a posebno na stalnuosmansku prijetnju, Bo sna nije,ni uz sva nastojanja katoli~kecrkve, pokazivala neku naro~ituèlju da se otvori prema Rimu,

odnosno Evropi. Bosna takonije poslala svoje predstavnikena Bazelski koncil (1431-1449), koji je sazvan radi ujed-injenja isto~ne sa zapadnomcrkvom i izmirenja sa ~e{kimhusitima. Koncil je na inicijativudubrova~kog domini kanca Iva -na Stojkovi}a rasp ravljao i obosanskim krst janima, ali beznjihovog predstavnika.

Najkrupniji bosanski velika{isu, zavisno od okolnosti i po -liti~kih potreba, ~esto "imali"po dvije, pa i tri vjere. Slika i pri-lika takvih velika{a bili su vo-jvoda Sandalj Hrani} i njegovnasljednik herceg Stjepan Vu -k~i} Kosa~a. Vojvoda Sandalj jeistovremeno, zavisno od prilika,bio i krstjanin i pravosla vni. He -rceg Stjepan je iz poli ti~kih ra-zloga po{tivao i {titio pravo s-lavlje. Njemu su istovremeno,prema zabilje{kama Pija II, kao

"svome drugu u nevjeri" preb-jegli mnogi bosanski "ma nihej-ci" kada ih je kralj Toma{ po~eoprogoniti. Uz sve to, on se od1439. povremeno obra }ao papisa porukom da èli primiti ka-toli~anstvo.

Papa Eugen IV je 1451. ob-javio da je hercega Stjepanaprimio "u milost katoli~ke crkvekao dobrog vjernika".

Iste godine herceg je napaokatoli~ki Dubrovnik pa ga jepapa posebnom bulom izop}ioiz crkve. Kralj Stjepan Toma{ jeiz dràvnih razloga uspio sp-rije~iti objavljivanje ove bule. Iz-gleda da jedino Dubrov~aninisu imali iluzija o vjerskoj pri-padnosti hercega Stjepana, ko-ga su dosljedno smatrali za"perfidnog patarena".

Na dvoru hercega Stjepanasluìli su kao njegovi savjetnici

pripadnici sve tri vjere. To je naprvom mjestu bio gost Radin, azatim mitropolit David, kaopoglavar pravoslavne crkve uHumskoj zemlji. Me|u bliskimhercegovim savjetnicima bio jei "po~teni vitez" Pribislav Vu-koti}, koji se priklonio katoli-~anstvu.

Isto kao hercegu Stjepanu,tako je i njegovim sinovimaVladislavu i Vlatku bilo te{koodrediti pravu vjersku pripad-nost. Mada je na~elno smatranpravoslavnim, Vladislav je1454. i{ao na hodo~a{}e uLoreto, poznato katoli~ko sve-

U jedanaestogodi{njoj borbi ~etvorice sinova sultana Ba-jezita I za njegovo naslije|e, pobijedio je najstariji me|u bra}om,sultan Mehmed I. On je u odlu~uju}em okr{aju savladao jedinogpreostalog suparnika, svog najmla|eg brata Musu (navodnozvanog Kesedìja: po turskim rije~ima yol i kesici, u prevodu"put" i "onaj koji sije~e", u zna~enju drumski razbojnik). Pre-sudna bitka izme|u dvojice Bajezitovih sinova odigrala se 5.VII 1413. na Blatnom polju (turski Çumurlu) kod Samokova,ju`no od Sofije, na rijeci Isker (Iskr) u podno`ju planine Vito{e.

Grb Osmanskog carstva


Bo{nja~ka rije~

ti{te na italijanskoj obali Jad-rana, ju`no od Ankone. Loretoje, me|utim, hodo~astio 1480.i zetski knez Ivan Crnojevi}.Vlatko je, kao posljednji gospo-dar Hercegovine, nastojao -sli~no svome ocu - odràvati ne -ku vrstu vjerske ravnoteè, uvje -ravaju}i povremeno preko svo -jih izaslanika papu o svom "na-jboljem raspoloènju" premakatoli~koj vjeri i Svetoj stolici.

Franjevci, koji su u me|uvre-menu veoma oja~ali i u~vrstilisvoj poloàj u Bosni, tuìli sukralja Toma{a rimskoj kuriji daje, bez obzira {to je li~no prihva-tio katolicizam, zadrào dobre ibliske odnose sa Crkvom bo-sanskom i njenim starje{ina-ma. Papa je odmah uzvratio izatraìo od kralja da "mrskumanihejsku herezu" iskorijeni"ma~em, ognjem i smr}u". Usuprotnom, bit }e smatran sa-u~esnikom njihova "nevjerstva".Papa je ista upozorenja uputiovojvodama Stjepanu Kosa~i iIvani{u Pavlovi}u. Pritisci Rimaoslabili su kraljev poloàj i uzemlji su se pojedini velika{iponovno odvojili od kralja.

U ~asu nove osmanske pro -vale u Bosnu, marta 1448, ze -mlja je bila skoro sasvim ra -zjedinjena. Vojvoda Stjepan Ko-sa~a odmah je obnovio svojeveze sa Osmanlijama. Kralj setako, ostavljen od najmo}nijegbosanskog velika{a, na{aousamljen. Osim toga, jo{ od1444. bio je u sukobu sa de -spotom \ur|em Brankovi}emoko Srebrenice. Osmanlije sutokom pohoda 1448. kona~nozauzele tvr|avu Hodidjed saVrhbosnom, u ~ijoj su blizini po -digle svoj tabor sa sjedi{temvojvode Zapadnih strana, oda -kle su vr{ili dalje prodore pre -ma sjeverozapadu i jugu bosa -nske dràve. Kralj se mogaoosloniti jedino na Hunjadija, kojise i sam na{ao u nezavidnompoloàju, nakon poraza od Os-manlija na Kosovu 1448.

U me|usobnim prego vorima1449. Hunjadi je u prisustvupapskog izaslanika obe}aopodr{ku kralju Toma{u, ukoliko

povede odlu~nu borbu protivheretika.

Nemaju}i drugog izbora,kralj Toma{ je tokom 1450.zapo~eo do tada nevi|en pro-gon bosanskih krstjana. Predprijetnjom potpunog iskorjenji-vanja, brojne pristalice Crkvebosanske, zajedno sa svojimstarje{inama, oti{le su pod za -{titu Osmanlija ili u Hercego -vinu, gdje im je, ne obaziru}i sena papske prigovore, hercegStjepan pruìo uto~i{te.

Posljednja decenija ìvotaBosanskog kraljevstva zapo-~ela je zapravo 29. V 1453,kada je sultan Mehmed II Fatih,na ~elu svoje brojne vojske, najuri{ osvojio Carigrad, ~ime jekona~no sru{io Bizant i spojioazijske i evropske dijelove Car -stva. Nakon toga, kona~no jezauzeta cijela Srbija ju`no odZapadne Morave. Despotovinaje tada, 1455. godine, nepo-vratno ostala bez Novog Brda,koje je sa svojim rudnikom i tr-govinom bilo osnova njene fi-nansijske mo}i. Novo Brdo seodràlo i u vrijeme kada su Os-manlije 1439. prvi put zauzeleSmederevo, koje je vje{ti des-pot \ura| uspio kasnije po -vratiti. Osmanlije su 1456.be zuspje{no opsjedale Smed-erevo i Beograd, kojom prilikomje od kuge umro u Gardo{u(Zemun) Jano{ Hunjadi, brani-lac Beo grada i tada{nji vrlouporni i neumorni borac protivTuraka - Osmanlija.

U Bosni se osje}ala stalnaopasnost od novog odlu~nogosmanskog napada. KraljStjepan Toma{ je poslije Hun-jadijeve smrti uzaludno poku-{avao osigurati podr{ku nazapadu. U jednom pismu mle-ta~koj vladi kralj Toma{ se ̀ alioda ga sultan stalno ucjenjuje.Sultan vi{e nije zadovoljansamo znatnim svotama novcakoje mu se daju "na veliku{tetu na{u i na{ih podanika",nego traì ~etiri grada, kako bi"lak{e mogao zaposjesti os-tatak na{eg kraljevstva". Zasamo ~etiri godine kralj Toma{je, kako je 1457. rekao pap-

skom izaslaniku, isplatio Os-manlijama 160.000 dukata, alisu mu oni i dalje prijetili. Nakraljeva upozorenja da "nikadanije bila tolika potreba za od -branom i otporom", niko se nazapadu nije odazivao. Ugarska,kao njegov glavni saveznik, bilaje zauzeta svojim unutra{njimpoliti~kim previranjima. Mle~anisu gledali svoje privredne in-terese pa su zabranili da se udijelu Dalmacije pod njihovomvla{}u prikupljaju prihodi zabosansku vojsku. Osim praznihobe}anja i neke na~elne podr -{ke, ni papa nije mogao ni{tadjelotvorno u~initi. Kralju Toma -{u tako nije ni{ta drugo pre-ostalo nego da se 1458.sporazumije sa Osmanlijama iobnovi pla}anje danka u novcu.

U me|uvremenu je 1456.umro despot \ura| Brankovi},koji je, bez obzira na sukobe sakraljem Toma{om oko Srebre-nice, {titio Bosnu sa istoka.\ura|a je naslijedio njegov sinLazar, koji je umro ve} 1458.godine.

Njega je naslijedio njegovmla|i, slijepi brat Stefan Bran -kovi}, koji je odmah napustioSrbiju i oti{ao u Italiju, gdje jeumro 1476. godine. Kralj To -ma{ je u tim dramati~nim godi-nama nastojao ostvariti ~vr{}isavez sa srpskom despotovi-nom. Tako je, uz ugarsko odo -brenje, 21. III 1459. obavljenovjen~anje bosanskog prjesto -lonasljednika Stjepana Toma -{e vi}a sa k}erkom pokojnogde spota Lazara Brankovi}a. Naosmanskom dvoru je taj ~inshva}en kao poku{aj ostva -renja personalne unije izme|uBosanskog kraljevstva i srpskedràve, koja je pravno postojalajo{ od Tvrtkovog krunisanja ne-manji}kom krunom 1377. go-dine. Zato je sultan MehmedFatih odmah uzvratio i ve} uljeto 1459, bez velikog naporai otpora, zauzeo Smederevo,~ime je kona~no dokraj~enasrpska srednjovjekovna dràva.Da se ta dràva, ~ija je historijapovezana sa Bosnom, odràlajo{ 70 godina nakon Kosovske


Bo{nja~ka rije~

bitke, ~ak uz odre|eni privredninapredak, treba zahvaliti ~inje -nici da je osmansku dràvu,nakon Ankarske bitke 1402,potresao teàk gra|anski rat.Pored toga, mo`da je bila pre-sudna uloga despota \ura|aBrankovi}a, koji je 1426. nasli-jedio svog ujaka Stefana La -zarevi}a. On je dalekovidopro cijenio da }e budu}e sre -di{te srpske dràve, umjestona jugu, biti na Dunavu. Upravoje despot \ura| u razdoblju1428-1430. podigao na Du -navu svoju prijestolnicu Sme -derevo, kao najve}u i naj pro -straniju grad-tvr|avu na slaven-skom dijelu Balkana. Na jednojod 25 gradskih kula nalazi senatpis izra|en crvenom ope -kom da je grad dovr{io u ljeto1430. "V Hrista Boga blago -verni despot \ura| gospodarSrbljem i Pomorju zetskom".Vjerovatno je, imaju}i u vidu ukakvim je te{kim okolnostimadrào Srbiju, u "registru evrop-skih dràva" prve polovine XVst. Lajos Thallóczy ocijenio daje despot \ura| Brankovi} bio

jedan od "najve}ih diplomatasvih vremena" i "najgenijalnijidràvnik srpskog naroda".

Sve to ipak nije moglo otk-loniti propast i nestanak Srbijekao dràve i geopoliti~ke cjelineza naredna ~etiri stolje}a. Bo-sna je, nasuprot tome, u tomvremenu nestajala kao dràva,ali se kao geopoliti~ki pojam ikulturno-politi~ka cjelina nepre-kidno odràvala. Osmanlije suodmah po zauze}u Smederevai ru{enju srpske despotovinenastavile redovno upadati uBosnu i prodirati prema njenimsjeverozapadnim granicama.Pri tome nisu {tedile ni zemljuprepredenog hercega StjepanaKosa~e, koji je stalno laviraoizme|u Osmanlija, bosanskog

kralja, Venecije i Dubrovnika,beskrupulozno mijenjaju}i svaki~as svoj politi~ki pravac, samos jednim ciljem - da se samodrì, vjeruju}i pri tome da je ustanju prevariti sviju redom. Onje tako sve vi{e poja~avao pod-vojenost izme|u "kraljeve ze-mlje" ili Bosne u uèm smislu i"humske zemlje" ili Hercego-vine, kojom je kao obla{}u bo -sanske dràve ustvari vladao.Ratovao je sam sa Dubro -vnikom. Politi~ki se drào Os-manlija, dok je kralj Toma{ na -stojao svojoj dràvi na}i oslo -nac u Ugarskoj. Mo`da u boljestrane njegova vladanja spadato da je {irom pruào uto~i{tepripadnicima Crkve bosanske,koji su se sklanjali pod njegovuza{titu pred progonima kraljaToma{a.

Nakon pada Srpske despo-tovine, herceg Stjepan se po -~eo polahko pribliàvati bo sanskom kralju, posebno kada suOsmanlije 18. XI 1459. zapalilena njegovom teritoriju manastirMile{evu i uznemirili cijelu ob -last do dubrova~ke granice.

Pred potpuno jasnom osman-skom namjerom da se nakonzauze}a Smedereva rije{i i pi-tanje Bosanskog kraljevstva,herceg Stjepan se izmirio saToma{evim nasljednikom, pos -lje dnjim bosanskim kraljemStje panom Toma{evi}em, kojije preuzeo prijestolje nakono~eve smrti 1461. godine.

Kralj Stjepan Toma{evi} ~inio~ajni~ke napore da rimskogpapu, Veneciju i ostale ~inioce izemlje kr{}anskog svijeta zain-teresira za sudbinu Bosne. Utom o~ajni~kom i dirljivom na-poru, obra}aju}i se papi Piu II,kralj Stjepan Toma{evi} pi{eda je "kao dijete kr{ten i u~iolatinsku knjigu, da tvrdo ops -luùje katoli~ku vjeru, te da se

ne pla{i ~ega se otac bojao".To jasno pokazuje da se nje-

gov otac, kralj Toma{, i poredprogona heretika, koje je pre-duzeo 1450, zapravo pla{ioCrkve bosanske, {to samo posebi govori o njenom uticaju isnazi sve do posljednjih godinadràvne samostalnosti sred-njovjekovne Bosne. Uz sve to,kralj Stjepan Toma{evi} je pre -ko svojih poslanika upozoriopapu da bosanski seljaci ("pro-stota") masovno prilaze Tur-cima, koji im nude slobodu iza{titu od njihove vlastele. Up-rkos tome, Rim mu nije mogaoili nije htio djelotvorno pomo}i.Papa mu je jedino, kao nekuvrstu moralnog priznanja i po -dr{ke, poslao putem svog iza-slanika kraljevsku krunu, kojomse Stjepan Toma{evi} sve~anookrunio u Crkvi Sv. Marije uJajcu, s jeseni 1461. godine.Ohrabren tim ~inom, kralj se

1462. obratio odlu~nom ugar -skom kralju Matiji Korvinu, sinuJanka Hunjadija, koji mu jeobe}ao pomo}. Zauzvrat, kraljStjepan Toma{evi} je priznaovrhovnu ugarsku vlast i 9. VI1462. otkazao sultanu daljepla}anje danka. To je bio gu-bitni~ki i pogibeljan ~in. KraljStjepan Toma{evi} je jo{ uvijek"oki}en golemom Tvrtkovom ti -tulom", uobraàvao da "zapo -vida slugam kraljevstva mi,voevodam, knezovom, ùpa -nom, e vinikom, vsakoga stanjaludem". U stvarnosti, kralj nijezapovijedao vi{e nikome.

Nastavi}e se.

Posljednja decenija ìvota Bosanskog kraljevstva zapo~elaje zapravo 29. V 1453, kada je sultan Mehmed II Fatih, na ~elusvoje brojne vojske, na juri{ osvojio Carigrad, ~ime je kona~nosru{io Bizant i spojio azijske i evropske dijelove Carstva. Nakontoga, kona~no je zauzeta cijela Srbija ju`no od ZapadneMorave.


Bo{nja~ka rije~

Grb Dubrovnika

Ne postoji mnogo natpisa sobzirom da se radi o vre-menu i dru{tvu u kojem ve -

}i na ljudi nije bila pismena. Zbogtoga, pri tuma~enju ste}aka nemoè biti uzimana u obzir samojedna teorija. U nekim slu~aje-vima, mogu}e je, motivi pred-stav ljaju uobi~ajene juridi~keznake - porodi~ni znak ili zani-manje ili ulogu, koju je pokojniimao u dru{tvu.120 U Dalmaciji ijo{ uvijek u Srbiji na nadgrobnimspo menicima nailazi se na znakeo zanimanju - pu{ke za vojnike,alat za drvodelje, itd. Ma~evi, ok-lopi, luk i strijela, itd, ~esto senalaze na srednjovjekovnim nad-grobnim spomenicima, mo gu }eiz istih razloga. Mo`da se èljelore}i da je pokojnik bio ratnik izvlastelinske porodice ili je uvlasteli imao odre|eni rang.121

Na mnogim spomenicima osli -kan je lov, a na drugima dva rat-nika na konjima, licem u lice kaona turniru. Poznato nam je da jebosanska vlastela prire |i valaturnire, prema jednom polj skomizvoru s po~etka 15. sto lje}a

zabiljeène su vje{tine bo san-skih vlastelina na ugarskomdvoru.122 Prema tome, ~esto suse koristili prizori iz svakida { njegìvota, vjerovatno, da se obratipa`nja na juna{tvo pokojnika,{to je bilo u skladu sa svjetskimpona{anjem. Tako|er je mogu}eda su mnogi motivi bili samodekoracija123; u ovu ka tegorijuspadaju i rubni ukrasi (~esto imi -tacija biljki) uklesani na ivicimnogih spomenika. De ko rativnimotiv je i logi~no ob ja{njenje zamanji rimski stub na jednomsrednjovjekovnom grobu, blizuVi{egrada.124 Rim ski spomenikgovori da ga je pokojnikova po -rodica smatrala atraktivnim izbog toga ukrasila grob. Nekisu motivi, mo`da, bi li u vezi sastarim pogrebnim obi~ajima;~ak, iako je davno originalno zna -~enje zaboravlje no, ljudi su i da -lje tako radili, jer je ustanovljenapraksa da se nadgrobni spo me -nici obiljeè. Me|u starim moti -vima vezanim uz posmrtni ritualima i pojedinih prizora koji su se~esto javljali na grobovima Vlaha

u Hercegovini, a Marian Wenzelje spekulirala da su rituali Vlaha,mo`da, potekli od klasi~nih kul-tova misterije125.

Ne moèmo ovom prilikom bi -ti kategori~nu o zna~enju mitovai ne}emo ih svrstavati u rigidnisistem. Vjerovatno, neki motivima vi{e od jednog zna~enja, azna~enja mogu varirati, zavisnood lokacije, datuma, vjeroispovi-jesti, dru{tvenog sloja, itd. naprimjer, zmija na nadgrobnomspo meniku moè biti u vezi s ku -ltom zmije ili ima samo simbo -li~no zna~enje; istovremeno mo -è zna~iti da je pokojnik um rozbog ujeda zmije. Zanimljivo jeda se na groblju u Boljuni na lazirelativno veliki broj motiva sazmijama, ali je zanimljivo da se i

FELJTON

120. O tome vidi zanimljiv ~lanak R. Vulcanescua, “Les Signes luridiques dans la region Carpato - Balkanique”, Revue desEtudes Sud-Est Europeennes (Bucharest), II, 1-2, 1954, pp. 17-69.

121. kako se nadgrobni spomenici s grobovima uvijek nalaze udaljeni od glavnih srednjovjekovnih dvoraca i neki poznatigrobovi vode}ih porodica se ne nalaze na ste}cima, Marian Wenzel - ukaziv{i na vezu raznih nadgrobnih spomenika i Vlaha- smatra da motivi vojne prirode, mogu}e, imaju vojnu i plemensku osnovu, odraàvaju porodicu, klan ili katun, kojem je poko-jnik pripadao. M. Wenzel, “[titovi i grobovi na ste}cima”, Vesnik - Vojni muzej (Beograd), 11-12, 1966, pp. 89-109.

122. J. Dlugosz, Historia Polonicae, XI, u: Opera Omnia, XIII, Cracow, 1877, p. 141. Poljski hroni~ar opisuje ntakmi~enja igre{kom navodi Hrvoja Vuk~i}a kao kralja Bosne. Takmi~enja su se odigravala u 1412. godini. Hroni~ar je umro 1480. go-dine.

123. Dekorativni razlozi mogu biti zna~ajni, {to ilustruje pri~a o albanskom nadgrobnom spomeniku, ukra{enom suncem imjesecom, a koji je podignut po~etkom 20. stolje}a. U obja{njenju koje je M. E. Durhan dala o spomeniku kojeg je jednaporodica podignula umrloj majci, se kaè da je to bila siroma{na porodica i da nije znala pisati, te da su stavili ukras kaosje}anje na majku a da mjesec i sunce zna~e da ona lijepo izgleda. (M. E. Durhan, Some Tribal Origines, Laws and Customsof the Balkans, London, 1928, p. 123.

124. I. Bojanovski, “Za{tita spomenika kulture i prirode u podru~ju akumulacije na Peru{cu na Drini”, neobjavljeni manuskript,p. 4, kucani tekst.

125. Vidi M. Wenzel, “A Medieval Mysteru Cult in Bosnia and Hercegovina”, Journal of the Warburg and Courtauld Institutes,24, 1961, pp. 89-107; i njen prilog “Bosnian and Hercegovinian Tombstones - who made them and why?”, Sudost Fo -rschugen, XXI, 1962, pp. 102-43; i njen prilog “The Dioscuri in the Balkans”, Slavic Review, XXVI, no. 3, 1967, pp. 363-81.

Bosanska crkva - Novo tuma~enje (VII nastavak)

Rasprostranjenosti uticaj crkve u Bosni


Bo{nja~ka rije~

danas na groblju nalaze zmije, aneke su i otrovne.

Jedini motiv, koji izdvaja prof.Fine je motiv pastoralnog {ta pa.Motiv se nalazi na nekoliko spo -menika, a prema natpisima, ja -sno je da se radi o spomenicima~lanova hijerarhije Bosanske crk -ve (~esta je pretpostavka damotiv govori o grobu nekoga iz hi -jerarhije), ali ni to nije sasvimsigurno. U Kre{evljanima kod Ne -vesinja nalazi se uklesani stub,koji je, vjerovatno, nekada stajaoiznad ulaza u srednjovjekovnucrkvu, prikazuje sveca, koji kli~ipred Bogorodicom (vjerovatno jeBogorodici crkva bila posve }e -

na), a za njegovim le|ima jeosoba s bradom u dugoj odje}i idrì pastoralni {tap.126 Pre tpo -stavka je da se radi o pra vo sla -vnom vladici. Tako, {tapovi nisubili ograni~eni samo na Bo san-sku crkvu. Takve {tapove su ko-ristili i katoli~ko i pravoslavnosve{tenstvo u Srbiji i Dalmaciji.Prema tome, mogli bismo re}i daje {tap mogao ozna~iti gro bovekatoli~kih i pravoslavnih sv e {te -nika i moè se smatrati op {timznakom sve{tenika, bez ob zirana njegovu denominaciju. Kona -~no, {tapovi na nekim spo me -nicima (naravno, ne na svim, jernam je poznato da su, zaista, unekim slu~ajevima ozna~ava lisve{tenike Bosanske crkve), mo -gli su ozna~avati starje{ine za -druge ili glave porodice, jer je{tap, bar u dva ili tri stolje}a, bio

standardni simbol starje {i ne.Mo ̀da je {tap imao isto zna -~enje i u srednjem vijeku (ve zastarje{ine i “djedovog {tapa” upri~i o djedu u Krupi).

I na kraju o motivima, prof.Fine pominje da je vjerovatno umnogim slu~ajevima klesar, a neporodica pokojnika, izabrao mo -tiv. êsto se to i danas de {ava iova ~injenica obja{njava da sli -~ne motive nalazimo u ra znimprimjerima, a po natpisu znamoda ih je isti klesar uradio. Zani -mljivi su natpisi kada cije li nat-pis ozna~ava samo klesarovoime, a ni{ta o pokojniku ne go -vori. Nekada je klesar na spo -

meniku stavljao svoje ime, alimora se imati na umu da je, nanekim spomenicima, klesar svo -je ime prikazao slikom ili mo ti -vom. Prema tome, motivi mogubiti simboli~ni, religijski, magijskiili sadrè informacije o pokojnikuili klesaru.

Isti~u}i da su ispitivanja ste -}aka, na drugoj strani, i odve}nedovoljna127, i da po tom pita -nju treba preduzeti jo{ dosta to -ga128, Fine u nastavku navodi daje u Evropi obi~aj da se tijela po -ko paju s glavom prema za pa dui da katoli~ka crkva, me |utim,ima obi~aj da izdvaja sve{tenikai da im glavu okre}e prema is -toku, te da i to treba podrobnijeispitati.

Natpisi na nadgrobnim spo -menicima su veoma zna~ajni jerse odnose na glavne li~nosti Bo -

sanske crkve, kao i vlastelu. Onisu, tako|er, korisni jer pruàjupodatke gdje se neka vjerois-povijest nalazila. Evidentno je dau srednjem vijeku u Bosni i He -rcegovini nije postojala samo je -dna vjeroispovijest.

Svaka vje ro ispovijest je imalasvoje slje dbenike samo u nekimoblastima, a ni jedna vjerois-povijest nije bila u cijeloj zemljirasprostranjena. Podaci sa nat-pisa mo gu biti od pomo}i u izradimape, da se prikaè gdje su bilerazne vjeroispovijesti i gdje su nji-hovi vjernici ìvjeli.

XVII Crkve

Za historiju religija srednjov-jekovne Bosne je zna~ajno do}ido konkretnih podataka, gdje suse nalazile odre|ene vjeroispo -vijesti. Osnovni izvor je lokacijasrednjovjekovnih crkava.129

U izvorima se navodi mali brojcrkava. Zahvaljuju}i arheo logiji inarodnoj tradiciji postoji vi{edokaza. Suprotno op{tem mi{lje -nju, o~igledno je da je u srednjo -vjekovnoj Bosni postojao velikibroj crkava, koje se pominju uizvje{tajima o iskopavanjima uraznim izdanjima poslije II svjet-skog rata, Glasnika Zemalj skogmuzeja. Tako|er, postoje i nala -zi{ta temelja crkava, ~esto i nazemlji zvanoj “crkvica” ili vezanouz neki drugi oblik rije~i “crkva”,koji se, opet, rijetko na laze i ri-jetko se mogu datumski odrediti.Neki natpisi po obliku ili ukle-sanim fragmentima poti ~u iz 12.stolje}a. Drugi, pose bno onipravoslavni, su iz 16. stolje}a.Ovo, me|utim, nije ob ja {njenjeza ve}inu ru{evina jer su mnogeiz srednjeg vijeka, a kako na

126. D. Sergejevski, “Putne bilje{ke sa Nevesinjskog polja”, GZMS, ns III, 1948, p. 53.

127. M. Dragi}, “Oboljenje, smrt i pogrebni obi~aji u okolini Tavne”, SAN, Zbornik radova, XIV, Etnografski institut, 2, Beograd,1951, p. 134.

128. V. Palavestra i M. Peri}, “Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u @epi”, Radovi, (NDBH), XXIV, Sarajevo, 1964, pp. 139-79, naro~ito pp. 174-76.

129. Izvori o crkvama: I) Arheolo{ki: Od posebne vrijednosti su sveske GZMS, od prve sveske u 1989. do danas, Starinar imanuskript Arheolo{kog leksikona, koje je krajem 19. stolje}a kompilirao V. Radimsky (Radimski), njema~ko izdanje pisanorukom i kucani prijevod nalazi se u Zavodu za za{titu spomenika kulture u Sarajevu. II) Etnografski: tradicije crkava i legendi,koje se na njih odnose sa~uvane su etnografskim djelima. Opet, najbolji izvori su prilozi iz etnografije u GZMS. Vidi i sveskuEtnografskog zbornika, poreklo stanovni{tva, SAN, beograd, (J. Cviji}, glavni urednik) koji se odnose na Bosnu i Hercegov-inu; sveske sadrè mnoge tradicije crkava.130. Dj. Basler, “Kasnoanti~ko doba”, u Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (A.Benac, et. al. editors), Sarajevo, 1966, pp. 315, 340.

Natpisi na nadgrobnim spo menicima su veoma zna~ajni jer seodnose na glavne li~nosti Bo sanske crkve, kao i vlastelu. Evi-dentno je da u srednjem vijeku u Bosni i He rcegovini nije posto-jala samo je dna vjeroispovijest. Svaka vje ro ispovijest je imalasvoje slje dbenike samo u nekim oblastima, a ni jedna vjerois-povijest nije bila u cijeloj zemlji rasprostranjena.


Bo{nja~ka rije~

Bo{nja~ka rije~


njima nema natpisa, ~esto onjima ne znamo ~ak ni osnovne~injenice.

[to se ti~e konfesija, prof.Fine upozorava da se mora ima -ti na umu da je i Bosanska crkvaimala svoje zgrade i drugu imo - vinu, i da su mnoge ru{evinecrkava, nekada, bile crkve lo ka-lne denominacije.

Bosna od kraja 12. stolje}a do dolaska Stjepana Kotromani}a na vlast oko 1315. godine

I Porijeklo: Katoli~anstvo i ortodoksija u Bosni i oko Bosne

Geografski poloàj Bosne jedoprinio da zemlja postane sre -di{te u kojem su se srele kultureisto~ne i zapadne Evrope. Me -|utim, planinska konfiguracijaBo sne je ograni~ila prodiranjekultura, pa je, Bosna bila, rela-tivno, izolirana.

Prije osvajanja Slavena, kr{ -}a nstvo se do izvjesnog stepenapro{irilo u Bosni u 5. i 6. stolje}uo ~emu svjedo~e ru{evine raznihbazilika. Isto tako o tome sv-jedo~i i u~e{}e biskupa iz Bistue(Nova Bistua kod Zenice, gdje senalaze ru{evine velike bazilike)na dva crkvena sabora u Solinu(kraj Splita), 530. i 532. godi -ne.130 Kr{}anstvo je, po svojprilici, imalo dva tipa - jedan izNikeje, koji se {irio u pozadiniDalmacije i arijevsko, {to je bilovjerovanje Vizigota, koji su uovom kraju ìvjeli oko 490. do535. godine. Na nekim mjestimau ovom periodu su postojale idvije crkve, u blizini jedna druge,{to ukazuje na koegzistenciju iprili~nu toleranciju pomenutih za-jednica.131

Krajem 6. stolje}a zapo~injeinvazija Slavena. Slaveni, koji ta -da nisu bili kr{}ani, su sa sobomdonijeli i svoja vjerovanja. S vre-menom u 10. stolje}u ve}ina

Slavena je bila samo nominalnokr{}ani. Opet se kr{}anstvo saobale Jadrana {irilo u unutra -{njost zemlje. U ovom periodu udalmatinskim crkvama bilo jejezi~kih sporova, izme|u prista -lica slavenske i latinske liturgije.Nema dokaza da su sporovi sti -gli i u Bosnu, kao ni dokaza daje u istom periodu latinski jezikprodirao u sredi{nju Bosnu, svedo dolaska franjevaca u 14. sto -lje}u.

Uglavnom, ne raspolaèmoizvorima o Bosni do vladavineKulina bana (1180-1204), osimo kratkoj vladavini Bizanta u tre -}em dijelu 12, stolje}a, kada jena ~elu dràve bio ban, koji jevladao pod ugarskom feudalnomvlasti. Postoje}i izvori govore, daje ban, bar u Kulinovo doba, op -}enito, bio nezavisan vladar. Bo -sna je bila podijeljena u mnogeùpe i pretpostavka je da je pos-tojala tendencija prema lokalnimjedinicama, {to }e se vidjeti u

historijskim zbivanjima, koja }e uBosni uslijediti. Te{ko je zamis-liti da je Kulin ban imao velikukontrolu u krajevima udaljenimod sredi{ta zemlje (oblast Vi-soko-Zenica-Vrhbosna i Kre {e vo)ili da je bio mnogo upoznat {tase zbivalo u udaljenijim dije lo -vima banovine.

Regija Huma, ju`no od Bosne

bila je manje izolirana premaobalskom podru~ju i primala jevi{e uticaja izvana, nego Bosna.Kr{}anstvo je u dijelove Humaprodiralo ranije i dalje. Od 1168.do 1326. Humom su vladali kne-zovi iste dinastije kao u Srbiji itako se {irila pravoslavna vjera.

Pravoslavna biskupija je os-novana 1219. sa sjedi{tem uStonu.

U obalskoj regiji Huma ve} jepostojalo katoli~ko stanovni{tvo.Srpski vladari su u taj kraj dovelipravoslavne sve}enike, koje suih podràvali, pa su oni pokrstiliprili~an broj stanovnika. To je do-prinijelo pove}anju konflikata iz -me|u dvije crkve, kao i do ve}egsukoba kneza Miroslava iz Huma(oko 1170. i 1198) i papinstva,posebno kada je Rainer, Nad-biskup Splitski ubijen i oplja~kanna "Neretvi".132 Papa AleksandarIII je od Miroslava o~ekivao dase povrati novac i kazni ubojice.U toku sva|e Miroslav je istjerao

katoli~kog biskupa iz grada Sto -na i odbio da neko drugi do|e nataj poloàj. Zatim je papa eksko-municirao Miroslava, koji je do -zvo lio pravoslavnim sve}enicimada preuzmu mnoge katoli~kecrkve u okolici Stona.133 Knez Mi -roslav je bio brat srpskog vladaraStevana Nemanje, pa je i on biopravoslavne vjere. On nije samo

131. Ibid, pp. 331, 338-339.

132. “Neretva” je ime rijeke. Rije~ se, tako|er, koristila da ozna~i teritoriju uz njen sliv, a posebno, gradove Driejva i Konjic.

133. N. Z. Bjelovu~i}, Povijest pouotoka Rata (Pelje{ac), Split, 1921, pp. 26-27. U djelu se nepotrebno komplikuje, jer senavodi da su tada bogumili bili aktivni u tom kraju, {to nije potvr|eno ni u jednom izvoru.

Ste}ci u Peru}cu

{titio pravoslavno sve}enstvo,nego je sagradio crkvu sv. Petrai Pavla na rijeci Limu, kojoj jedodijelio pomo} preko dvadesetsela.134

Dok je u Humu ìvjelo mije {a -no stanovni{tvo, katolici i pra -voslavni u obalskom podru~ju, uunutra{njosti je preovladavalopravoslavno stanovni{tvo, a Kuli-nova Bosna (oko 1200) bila jenominalno katoli~ke vjeroispovi-jesti. Cijela bosanska dràva,kao i teritorija na sjeveru, sve dorijeke Save, bila je uklju~ena udiocezu Biskupa Bosne.

Biskupa je posvetio Nadbi s -kup Dubrova~ki (Ragusa), ~ija jevlast u Bosni u papinskim doku-mentima priznata u toku 12.stolje}a, do 1187. i 1188. go-dine.135 Ina~e, svi biskupi u Bo -sni koji se pominju u izvorima do1233. bili su rodom iz Bosne.

II Hereza na Balkanu i dualizam

Pravi hereti~ki pokreti su pos-tojali u susjedstvu, ali nam nijepoznato do koje su mjere prodi-rali u Bosnu. Najzna~ajniji here -ti~ki pokret u 12. i ranom 13.stolje}u bio je dualizam, koji jeimao razne oblike i pod raznimimenima se javljao u ju`noj Ev -ropi, kao i u Anadoliji.

Dualizam propovijeda dva na -~ela, koja su se borila - obi ~no,dobro protiv zla, duh protiv ma-terije. Postojao je u drevnoj Pe r -ziji, a izme|u godina 100. prijen.e. i 300. poslije n.e. dominiraoje i bio zajedni~ki aspekt vjero -vanja raznih sekti gnostika naBliskom istoku, dok su neke odsekti bile kombinovane s kr{}a -

nstvom.136 Sekte kr{}ana gnos-tika, op}enito, su identifikovaliNovi zavjet i Boga s dobrim na -~elom, koji je stvorio duhovni svi-jet a suprotnost je bio Satana(~esto, identifikovan sa Jehovomiz Starog zavjeta), na~elo zla jestvaralo materiju, ovaj svijet i~ovjekovo tijelo.

Najpoznatija dualisti~ka here -za je bio manehizam, koji je os-novao Perzijanac po imenu Ma ni(ro|en oko 216, razapet na krstu275). Manihejske ideje su sebrzo pro{irile u sjevernoj Africi iju`noj Evropi, ali ih je Katoli~kacrkva, nakon duge i ogor~ene bo -rbe, uspje{no potisnula.

Ve}ina nau~nika se slaè daje manehizam u Evropi uni{ten uranom srednjem vijeku. Pokret jepreìvio, kao mala struja u Per ziji

i u nekim zemljama na Istoku imogu}e da je imao manji uticajna paulikane, koji su se pojavili uisto~noj Anadoliji, po~etkom 9.stolje}a.137 Paulikani su bili dobrii hrabri ratnici, a Bizantsko car -stvo je vodilo dugi i krvavi rat pro-tiv njih dok, na kraju, nisu razoriliutvr|eni glavni grad Tephrice,872. godine. U godinama, kojesu nakon toga uslijedile, mnogipaulikani su preselili na Balkan inaselili su se u Trakiji i Bugar s -koj, posebno u regionu Phillip-polisa (savremeni Plovdiv).

U vrijeme vladavine caraBugarske Petra (927-969) u nje-go vom kraljevstvu se javio dua -listi~ki pokret.

Pokret u Bu ga r skoj je nazvanbogumili, a njihovo ime zna~iBogu mili, sadràvao je vjerske idru{tvene aspekte138 Vjerskadoktrina pokretaje bila dualis -ti~ka. Dobri duhovni Bog je stvo-rio duhovni univerzum, an|ele iIjudske du{e. Jedan od velikihan|ela, Satanel, u nebu je gri -je{io ili se bunio, pa je iz nebabio istjeran. Kako je Satana ist-jeran (kao rezultat njegovog ist-jerivanja iz raja izgubio je i slova"el" iz svog imena). On je zapo -~eo sa stvaranjem svog vlastitogsvijeta, vidljivog i materijalnog, au njemu su sve materijalne stva -ri.

Dru{tvo se dijelilo u dvijevrste: laik i novi kr{}anin. Ovajdrugi je pro{ao duhovnu pripre -mu i bio je opsjednut duhom sve-tim. Ako kasnije nije grije{io,po slije smrti njegova du{a sespasila materije i zauvijek sevratila u nebo. Neupu}eni smrt-nik, koji nije poznavao vjerovanjemorao je podnijeti jo{ jedno pos-tojanje na svijetu a du{a njegovaje bila zarobljena, ponovo u dru-gom tijelu.

Savr{eni kr{}ani su vodili as-ketski ìvot (oboàvali su duha

134. O Miroslavovoj crkvi sv. petra i Pavla na rijeci Limu, vidi R. Ivanovi}, “Srednjovekovni ba{tinski posedi humskogeparhiskog vlastelinstva”, Istoriski ~asopis, IX-X, 1959, pp. 79-80; tako|er, R. Ljubinkovi}, “Humsko epariijsko vlastelinstvoi crkva Svetoga Petra u Bijelom Polju”, Starinar, n.s. IX-X, 1958-59, pp. 97-123. Biskup Humski je 1250-tih bio primoran na-pustiti Ston i preseliti se u ovu crkvu na Limu, koja je postala njegovo episkopsko sjedi{te.

135. CD, II, pp. 206-07, 226

136. O gnosticima, vidi H. Jonas, The Gnostic Religion (2nd ed.), Boston, 1958; R. Grant, Gnosticism and Early Christianity(resived ed.), New York, 1966.

137. Dualizam paulikana je ispitivao N. Garsoian, The Paulican Heresy, The Hague, 1967. Prof. Garsoian dozvoljava da sejedno krilo pokreta pojavilo u 9. stolje}u. Zbog toga cjelokupno pitanje paulikanskog uticaja na porijeklo bogumila nije pouz-dano.

138. O bogumilima u Bugarskoj dva osnovna izvora su traktat Cosmam the Priest, koji je protiv njih (pisan u 10. stolje}u) ianateme protiv bogumila na vije}u cara Borila iz 1211. godine. Popruzhenko je oba teksta objavio u B’lgarski Starini, Cos-mas u Vol. XII, 1936, i Sinodiku cara Borila Vol. VIII, 1928.

Krajem 6. stolje}a zapo~inje invazija Slavena. Slaveni, koji ta -da nisu bili kr{}ani, su sa sobom donijeli i svoja vjerovanja. S vre-menom u 10. stolje}u ve}ina Slavena je bila samo nominalnokr{}ani. Opet se kr{}anstvo sa obale Jadrana {irilo u unutra {njostzemlje. U ovom periodu u dalmatinskim crkvama bilo je jezi~kihsporova, izme|u prista lica slavenske i latinske liturgije. Nemadokaza da su sporovi stig li i u Bosnu, kao ni dokaza da je u istomperiodu latinski jezik prodirao u sredi{nju Bosnu, sve do dolaskafranjevaca u 14. stolje}u.


Bo{nja~ka rije~

svetoga u sebi) na na~in, kao ilaici. Oni su odbacili, {to je mo -gu}e vi{e, materijalnih stvari,odrekli se porodi~nih veza, molilisu O~ena{ propisani broj putadnevno, ìvjeli su od milodaravjernika, dràli su duge postove(nisu jeli meso ili pili alkohol),odbacili su brak i seks. Oni supovezali Stari zavjet i Satanu, pasu odbacili knjigu, sve patrijarhei proroke u knjizi, jer su vjerovalida oni sluè Satani. U praktici-ranju svoje vjere, odbacili su umolitvi sve materijalne aspekte(npr. crkvena zdanja, ikone, krst,kr{tenje sa vodom i zbog toga jepostojala mr`nja prema IvanuKrstitelju, a i hljeb i vino kodkr{tenja). Svoje jednostavne mi -se, koje su se sastojale odO~ena{a, ceremonije lomljenjahlje ba i me|usobnih molitvi vje -rnika odràvali su u privatnimku}ama.

Njegove pristalice su vjero -vale da ne trebaju slu{ati svojegospodare, pla}ati porez ili i}i urat. Ovo u~enje je bilo privla~nobugarskim seljacima, koji sumnogo stradavali u vrijeme caraSimeona (893-927) i dugotrajnihratova protiv Bizanta.

Bogumilski pokret je bio {i ro -ko rasprostranjen u Bugarskoj iMakedoniji, pa su, vjerovatno,ovi dru{tveni aspekti doprinijeliuspjehu pokreta mnogo vi{e odteolo{kog aspekta. Te{ko je pret-postaviti da bi bugarske seljakevi{e privukla sloèna teolo{kadoktrina (posebno koja odbacujeovozemaljski svijet), nego bosan -ske seljake.

Bogumilstvo se pro{irilo doCarigrada, gdje su njihove filo-zofske ideje privukle sljedbenikeme|u intelektualcima i pseudoin-telektualcima gornjih dru{tvenih

slojeva. Njihove doktrine su sepro{irile, tako|er na Zapad, zah-valju}i trgovcima i kriàrima, aubrzo su stekli i pristalice u sje -vernoj Italiji i ju`noj Francuskoj,gdje su nastale razne dualisti~kecrkve.139

U Francuskoj su dualiste nazi-vali katarima (Oni (isti) ili Albi-gensima (prema gradu Albi, kojije bio jedno o njihovih sredi{ta).Protiv njih je upu}en kriàrskipohod, koji je, na kraju, uni{tioAlbigenze (1208-1228), pa je na -zvan Albigenski kriàrski pohod.

U sjevernoj Italiji su dualiste~esto zvali patarenima.

Pomenuti Ijudi iz zapadneEvrope su odràvali veze sa svo-jim istomi{ljenicima na Istoku.Biskup, po imenu Niketas iz Ca -rigrada je stigao u Saint-Felix-de-Carman, blizu grada Toulouse1167. da bi u~estvovao (i pred-sjedavao) katarskom crkvenomvije}u. U ovom stolje}u, ali ne{tokasnije, katarski biskup iz Lom-bardije, po imenu Nazarius jeoti{ao u Bugarsku zbog kr{tenja,

vrativ{i se u Italiju s nekim sve-tim bogumilskim tekstovima.

Izvori inkvizicije ukazuju da susve crkve u Lombardiji, kr{tenje idoktrine preuzele iz tri slavenskacentra - Bugarske, Dragovice (bli -zu Philippolisa)140 ili "Sclava -nie".

Uticaj bugarskih bogumila{irio se na zapad, uglavnom,preko hereti~ke crkve, koja jeosnovana u Carigradu i koja jeimala dobre veze sa zapadnimsvijetom. Bugarski dualizam se,tako|er, {irio direktno iz Bu ga -rske na ostale ju`ne Slaveneisto~nog Balkana. Za pokret se

znalo u Makedoniji, Trakiji i mo -gu}e u Srbiji u 12. stolje}u, ma -da nemamo dokaza da je jo{tada, postojao i u Bosni, Humuili Dalmaciji. Stevan Nemanja jekasnije, 1170-tih godina, odràocrkveni sabor, po kojem su nekiheretici morali napustiti Srbi -ju.141 U djelu @ivot nema detaljakoji bi pomogli identificirati vrstunjihove hereze, iako ve}ina nau -~nika smatra da su heretici bili

139. O katarima na Zapadu, vidi A. Borst, Die Katharer, Stuttgart, 1953. (Schriften der Monumenta Germaniae Historica,Deutsches Institut fur Erforschung des Mittelalters, XII); o katarskim crkvama, vidi tekstove s dobrim (iako s predrasudama)komentarima A. Dondaina, “La Hierarchie Cathare en Italie”, Archivum Fratrum Praedicatorum, XIX, 1949, pp. 280312, XX,1950, pp. 234-324.

140. O lokaciji Dragovice, vidi I. Duj~ev, “Dragovista - Dragovina”, Revue des E’tudes Byzantines, XXII, 1964, pp. 215-221.

141. “@itije svetog Simeuna” od Stjepana Prvovjen~anog, Ed. L. Mirkovi}, Spisi sv. Save i Stevana Prvoven~anoga, Beograd,1939, pp. 181-182. Nemanja je uzeo ime Simeun, kada je, pri kraju ìvota, postao monah. 142. Va`no je napomenuti da ni u jednom izvoru nema podataka o direktnim vezama Bosne i Bugarske u ovom periodu, bilovjerske ili svjetovne prirode. Ako je Bosanska crkva zaista bila bogumilska ili dualisti~ka, nepostojanje veza izme|u Bosanskecrkve i ju`noslavenskih dualista u Bugarskoj, posebno kada uzmemo u obzir da su bugarski dualisti odràvali veze sa dual-istima i u Carigradu i Italiji, bilo bi, u najmanju ruku, veoma ~udno.


Bo{nja~ka rije~

Ste}ci u Pobla}u (Priboj)

bogumili. U ovom se izvoru nenavodi kuda su heretici oti{li.Mogu}e su pobjegli u Makedo -niju ili Bugarsku, ali je mogu}e,u Hum ili Bosnu. U 13. stolje}utek se o herezi u Bosni ~ulo,samo Anselm Aeksandrijski ovuherezu izri~ito povezuje s here -ticima u krajevima isto~no odBosne.142 Me|utim, najve}i diona{eg materijala dolazi iz izvorau kojima su nedostajale infor-macije o vezi Bosne s Isto kom.

Izvori krajem 12. i po~etkom13. stolje}a pominju heretike uDalmaciji, ali ni papinski pred-stavnici koji su posjetili Bosnu,ni dalmatinski sve}enici koji supisali o hereticima, nisu detaljnogovorili o prirodi hereti~ke dok-trine.

Tomo, Arhi|akon Splitski jenapisao hroniku svog grada, prije1268. on pripovijeda o dvojicibra}e, Aristodiosu i Matheusu,

koji su ro|eni u Apulii, a odrasliu Zadru. Oni su trgovali zlatom,pa su ~esto poslom putovali uBosnu. Bra}a su znala slavenskii latinski jezik. Oni su pri{li herezii zapo~eli propovijedati herezu iu tome imali uspjeha. Ne znamogdje su oni nai{li na herezu ilikoje vrste je bila njihova hereza.Nadbiskup Bernard Splitski po -ku{ao ih je ubijediti da ostaveherezu, ali nije u tome uspio; onim je oduzeo imovinu i istjerao ihiz grada. Dvojica trgovaca zlatomsu platila zbog te{ke kazne, pasu se pokajali i ponovo primili ka-toli~anstvo, ali i povratili svojuizgubljenu imovinu. Nailazimo napodatak da je Matheus u sa -mostanu sv. Kr{evana (St. Chry -sogonus) prisustvovao darivanju

seoskih posjeda, 1198. godine143, mo`da su se bra}a odre klahereze prije 1198. godine. To -mo, Arhi|akon Splitski nije ni ka -da pomenuo da su bra}a, nakonpomirenja s crkvom, ponovo pri-hvatila herezu. 0 ovoj pri~i semnogo govorilo, koja, zapravo,kaè da su dvojica kulturnih iuspje{nih trgovaca bili heretici ida su, nekada, ~esto odlazili uBosnu. Mo`da su oni bili u Bosniu vrijeme dok su bili heretici. Ka -ko izgleda, bra}a su se vratila ukrilo crkve prije 1198. pa ih, pre -ma tome, ne moèmo povezati sdalmatinskim hereticima, o ko-jima }emo ukratko govoriti. Onisu iz Splita 1200. pobjegli naKulinov dvor.

Da li su dvojica bra}e bili du-a listi ili nisu, nije poznato. Vje ro -vatno je dualista bilo u Dalmaci ji.Izvori inkvizicije govore o duali -stima u"Sclavanii". Najraniji odovih traktata je "De Heresi

Catha rorum in Lombardia", oko1210. koji opisuje haoti~no sta -nje u katarskoj crkvi u vrijemeranijih desetlje}a, kada se crkvapodijelila na {est raznih crka va.Svaka od crkava u pogleduzare|ivanja i ure|enja, bila je ok -renuta prema slavenskom svi -jetu svi je tu. Dvije najve}e crkve uLombardiji stupile su u vezu scrkvama u Dragovici i Bugarskoj.U druge dvije crkve su biskupibili zare|eni u"Sclavanii": Ca lo -iannes (Kaloianes) Biskup Man-tovski (crkva se kasnije zvalaBagnolo) i Nicola (Nikola) biskupiz Vi}ence.

"Sclavania" je {irok pojam iodnosi se na cijeli sla venski svi-jet, jer se i ranije pra vila razlika

s Bugarskom i Dra govicom i naj -vjerovatnije se odnosi na slave n-ski svijet (tj. uop{te oblastiDa lmacije, Hrvatske, Bosne, Ze -te i Ra{ke ili na neko specifi~nomjesto u ovim oblastima).

Doktrine, u kojima je sve utan~ine izloèno, mogle su nas-tati me|u poluobrazovanim Iju -dima, koji su slabo poznavaliteologiju, pa je bilo prihvatljivocentar crkve Sclavani smjestiti uDalmaciju, gdje je intelektualniìvot bio razvijeniji nego u rural-noj Bosni. Pored toga, italijanskijezik se mnogo govorio u Dal-maciji, {to je olak{avalo komu-nikaciju Italijana i Dalmatinaca.Dalmacija je odràvala trgova~keveze s Italijom i Carigradom (atamo su ìvjeli bogumili). Mogu -}e je, me|utim, da je u vrijemeprogona na obalskom podru~ju,vo|stvo dalmatinske struje pot -raìlo uto~i{te u Bosni, pa je ta -ko njihova vjera privukla i nekeBosance.

Mora se naglasiti da su, vje -rovatno, neka ili ~ak mno ga vje -rovanja u italijanskim crkvama,koja se nalaze u do ku mentu, bezobzira gdje su Ijudi u slavenskimzemljama bili kr{teni, dolazila iznjihovog miljea - naime, francu -skih i talijanskih katara.

U drugoj raspravi inkvizicije,"Tractus de Hereticus", za kojuA. Dondaine (Dondein) smatrada pripada Anselmu Aleksandri-jskom i datira za 1270, tako|er,opisuje period s kraja 12. sto -lje}a. U dokumentu se nalazemnogi detalji o raspr{enosti ifrakcijama katara u Lombardijikrajem 12. i po~etkom 13. sto -lje}a i detaljno opisuje njihove hi-jerarhije, sve do dana, kada jeautor svoj tekst pisao. Najza -nimljiviji dio traktata za nas jepo~etak, gdje autor istraùje pori-jeklo pokreta. To je prva refe -renca u literaturi inkvizicije oBosni, kao i obja{njenje o pori-jeklu bosanske hereze.

Nastavi}e se.

143. Thomas Archideacon of Split, Historia Salanitana (ed. F. Ra~ki. MSHSM, 26, Scriptores 3, Zagreb, 1894, pp. 296-297.

Uticaj bugarskih bogumila {irio se na zapad, uglavnom, prekohereti~ke crkve, koja je osnovana u Carigradu i koja je imaladobre veze sa zapadnim svijetom. Bugarski dualizam se, tako|er,{irio direktno iz Bu ga rske na ostale ju`ne Slavene isto~nogBalkana. Za pokret se znalo u Makedoniji, Trakiji i mo gu}e u Sr-biji u 12. stolje}u, ma da nemamo dokaza da je jo{ tada, postojaoi u Bosni, Humu ili Dalmaciji. U 13. stolje}u tek se o herezi u Bosni~ulo, samo Anselm Aeksandrijski ovu herezu izri~ito povezuje shere ticima u krajevima isto~no od Bosne.


Bo{nja~ka rije~

Documents

Bosnjacka rijec 8c Layout 1 · Bo{nja~ka rije~ Oktobar - decembar 2007. 3 U Pljevljima, 20. novembra sada ve} davne 1943. godine, osnovano je Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog