Bošnjačko-hrvatski-sukob u srednjoj-Bosni 1993-94

8/6/2019 Bonjako-hrvatski-sukob u srednjoj-Bosni 1993-94

1/102

Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest

Filip Bliznac

BONJAKO-HRVATSKI SUKOB U SREDNJOJ BOSNI

(1993.-94.)Diplomski rad

Mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor


2/102

Zagreb, sijeanj 2011.

SADRAJ

1. Uvod................................................................................................................................32. Osvrt na historiografiju i koritene izvore i literaturu..............................................5

3. Uzroci bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni...............................................8

3.1. Pad Jajca i demografski pritisak u srednjoj Bosni..............................................8

3.2. Hrvatska politika..............................................................................................11

3.3. Bonjaka politika............................................................................................18

3.4. Vance Owenov plan......................................................................................20

3.5. Bonjako-hrvatski odnos................................................................................23

3.6. Motivi za zapoinjanje sukoba u srednjoj Bosni..............................................24

4. Vojni ustroj sukobljenih strana.................................................................................26

4.1. Stvaranje Hrvatskog vijea obrane (HVO) i njegov ustroj...............................26

4.2. Stvaranje Armije Republike Bosne i Hercegovine (ABiH) i njezin ustroj......28

4.3. Odnos HVO-a i ABiH u srednjoj Bosni...........................................................31

4.4. Problemi u djelovanju HVO-a i ABiH.............................................................34

5. Poetak bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni (sijeanj 1993. g.)............38

6. Eskalacija sukoba u srednjoj Bosni (travanj lipanj 1993. g.)...............................44

6.1. Sukob na podruju opine Vitez.......................................................................46

6.2. Sukob na podruju opine Busovaa................................................................52

6.3. Sukob na podruju opina Kiseljak, Kreevo i Fojnica...................................54

6.4. Sukob na podruju opine Zenica....................................................................57

6.5. Sukob na podruju opina Travnik i Novi Travnik..........................................60

6.6. Sukob na podruju opina epe, Novi eher i Zavidovii.............................66

6.7. Sukob na podruju opina Kakanj i Vare.......................................................68

6.8. Podruje grada Sarajeva...................................................................................71

7. Ljetni nastavak sukoba (srpanj kolovoz 1993. g.).................................................72

7.1. Podruje opina Vitez i Busovaa....................................................................72

7.2. Podruje opina Kiseljak, Kreevo i Fojnica...................................................74

7.3. Predah u kolovozu............................................................................................76

8. Zadnja etapa sukoba (rujan 1993. g. veljaa 1994. g.)..........................................77

8.1. Zavrne borbe na podruju opina Vitez i Busovaa.......................................77

2


3/102

8.2. Sukob na podruju opine Vare i rasputanje sarajevskog HVO-a................82

9. Washingtonski sporazum...........................................................................................85

10. Posljedice bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni......................................87

10.1. Stvaranje Federacije Bosne i Hercegovine........................................................87

10.2. Demografske promjene.....................................................................................89

10.3. Ratno profiterstvo i ratni zloini........................................................................90

11. Zakljuak....................................................................................................................94

12.Saetak..........................................................................................................................9

6

13.Summary......................................................................................................................97

14.Popis kratica................................................................................................................98

15.Bibliografija...............................................................................................................100

15.1. Pisani izvori.....................................................................................................100

15.2. Internetski izvori..............................................................................................101

15.3. Literatura.........................................................................................................102

3


4/102

1. Uvod

Poetkom devedesetih odvija se zavrna faza procesa raspada drave, koja je na

politikoj karti svijeta bila oznaena kao tampon zona izmeu dva svjetska bloka. Pojava

viestranaja i jaanje nacionalizma, oivjet e tenje pojedinih naroda u Jugoslaviji, da

stvore svoje etniki homogene drave. Razapeta izmeu hrvatskog i srpskog antagonizma,

Bosna i Hercegovina, zapravo Jugoslavija u Jugoslaviji, suoila se sa pokuajem dokinua

vlastite dravnosti. Velikosrpska agresija na Hrvatsku, poremetila je odnose Srba i Hrvata u

BiH. Muslimani (Bonjaci) kao najbrojniji narod u BiH, ujedno i kohezivni faktor, zanemarilisu opasnost da se rat iz Hrvatske prenese u njihovu dravu, kao logian slijed ostvarivanja

velikosrpske politike, ratnom opcijom. Kada su bosanskohercegovaki Srbi uz pomo JNA,

izvrili agresiju na BiH, bonjako-hrvatsko saveznitvo je bilo neminovno. Meutim, zbog

uzroka o kojima e biti rijei u ovom radu, saveznitvo Hrvata i Bonjaka, pretvara se u

sukob. Iako se sukob Hrvata i Bonjaka nije odvijao na itavom teritoriju BiH (Biha, Tuzla,

Posavina), na podruju srednje Bosne, sukob je bio najintenzivniji. Stoga, bonjako-hrvatski

sukob u srednjoj Bosni moemo staviti u povijesni kontekst rata u BiH, odnosno u irikontekst rata u bivoj Jugoslaviji.

Autor ovog rada, posjedovao je intrizinu motivaciju, kada se odluio na njegovo

pisanje. Naime, njegov rodni zaviaj je upravo prostor srednje Bosne, gdje se odvija

spomenuti bonjako-hrvatski sukob. Voen vlastitom eljom za spoznajom sukoba Hrvata i

Bonjaka u srednjoj Bosni, autor u svom radu istrauje uzroke, tijek i posljedice sukoba.

Dakle, u svom radu odgovara na slijedea pitanja. to je uzrokovalo bonjako-hrvatski sukob

u srednjoj Bosni? Kakav je bio tijek sukoba? Koje su posljedice sukoba?U poglavlju o uzrocima bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni, autor donosi

opis hrvatske i bonjake politike i njihov meusobni odnos, kako bi se shvatili ciljevi

spomenutih politika i njihove namjere u srednjoj Bosni. Meunarodna zajednica, u svojim

pokuajima da zaustavi rat u BiH, samo e vie produbiti politiku i vojnu borbu. Uzimajui u

obzir prisutno demografsko stanje i prethodno navedeno, autor e dati ocjenu motiva za

zapoinjanje sukoba u srednjoj Bosni.

Tijek bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni, prezentiran je kronolokim

redom. Sukob je podijeljen u etiri faze, o kojima se govori u 5., 6., 7., i 8. poglavlju. Posebna

4


5/102

panja je posveena ratnim zloinima, koji su donijeli teke posljedice civilnom stanovnitvu.

Budui da su HVO i ABiH, kao sukobljene strane u srednjoj Bosni imali razliite zone

odgovornosti (OZ SB HVO-a i 3.K ABiH), opine Bugojno i Gornji Vakuf su izuzete zbog

nepodudaranja spomenutih zona odgovornosti, kako bi se pojednostavnilo praenje tijeka

sukoba. Od zavretka bonjako-hrvatskog sukoba prolo je skoro sedamnaest godina, pa se

autor osvre na njegove posljedice u spomenutom periodu. Naposljetku, valja se zapitati kako

historiografija prati i valorizira bonjako-hrvatski sukob, jer je tijekom sedamnaest godina

napisano dosta djela koji su opreni u svom pogledu na objekt pisanja.

5


6/102

2. Osvrt na historiografiju i koritene izvore i literaturu

Historiografski kontekst bonjako-hrvatskog sukoba, prisutan u izvorima i literaturi

koja se njime bavi, varira od navodne podjele Bosne i Hercegovine izmeu Franje Tumana i

Slobodana Miloevia, pa do najireg konteksta koji podrazumijeva spomenuti sukob kao

manju etapu u procesu raspada bive Jugoslavije. Koritene izvore, autor je separirao na

pisane, internetske i multimedijalne izvore. Popis literature sadri internacionalni karakter jer

su prisutni autori iz Hrvatske, BiH, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva.

Prva grupa izvora, veinom podrazumijeva dnevne novine i asopise u kojima susadrani lanci vezani za bonjako-hrvatski sukob u srednjoj Bosni. Veliki dio novinskih

lanaka Veernjeg lista, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Nedjeljne Dalmacije, Novog

lista, Glasa Slavonije, Vjesnika, te tjednika Globus i Danas, koji su koriteni, nalazi se na

CD-ROM-u Rat u BiH, koji je naveden kod multimedijalnih izvora. Ostatak novinskih

lanaka, obraen je u itaonici periodike Nacionalne sveuiline knjinice u Zagrebu. Iako

sadre vrijedne informacije i opis sukoba, lanci su podloni novinarskoj subjektivnosti, to je

autor ovog rada nastojao izbjei. Kada se govori o navodnoj podjeli Bosne i hrvatskojdravnoj politici prema BiH, neizbjean povijesni izvor predstavljaju Stenogrami o podjeli

Bosne, koje je priredio Predrag Luci. U stenogramima je sadran zapis sastanaka i sjednica

dravnog vrha Republike Hrvatske i bosansko-hercegovakih politiara, veinom Hrvata.

Ovaj povijesni izvor, autor je uvelike koristio u 3. poglavlju koje se bavi uzrocima bonjako-

hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni. Iz dokumenata Predsjednitva Bosne i Hercegovine, koje

je sabrao Tomo imi i objavio u asopisu National security and the future, moemo stei

uvid u sjednice Predsjednitva BiH na kojima se krojila dravna politika. Naime, krozstenograme sjednica, vidljive su intencije bonjakog politikog vrha da stavi pod kontrolu

podruje srednje Bosne. S druge strane, hrvatski lanovi predsjednitva nastoje suzbiti

bonjako-hrvatski sukob u srednjoj Bosni, prije svega Stjepan Kljuji i Ivo Komi.Istina o

Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991.-1995., sadri sve vanije dokumente vezane za rat na

prostoru BiH. Zbog toga je vrijedan izvor o spoznaji politikih i vojnih odnosa sukobljenih

strana u Bosni i Hercegovini. Najnoviji rad o bonjako-hrvatskom sukobu u srednjoj Bosni je

Stupni Do, generala HV-a Slobodana Praljka. Autor je rad iskoristio kao povijesni izvor jer

sadri niz izvjetaja i dokumenata HVO-a, ABiH i UNPROFOR-a, vezanih za ratni zloin nad

6


7/102

Bonjacima, kojeg je poinio HVO u selu Stupni Dol, juno do grada Varea. Ratni dnevnik

generala ABiH, Stjepana ibera, koji nosi indikativan nazivPrevare, zablude, istina, vrijedno

je svjedoanstvo bonjako-hrvatskog sukoba. Naime, general iber je formalno bio drugi

ovjek u hijerarhiji ABiH, na poloaju zamjenika komandanta VK ABiH. Tijekom 1993. g.,

boravio je u srednjoj Bosni, obilazei 3.K i nastojei uspostaviti Zajedniko zapovjednitvo

HVO-a i ABiH. iber svjedoi o negativnim saznanjima vezanih za 3.K ABiH, kao i o

porastu islamskog ekstremizma u ABiH. Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu i

Hercegovinu, predstavlja vrijedan izvor baziran na novinarskim i slubenim izvjeima za

medije.

Od internetskih izvora, od krucijalne vanosti autorova istraivanja, predstavljaju

dokumenti objavljeni na stranicama generala Slobodana Praljka. Za bonjako-hrvatski sukob

vezano je preko deset tisua dokumenata ABiH i HVO-a. Ovaj izvor je posluio za

rekonstrukciju dogaaja koji su se odvijali na podruju opina srednje Bosne, tijekom

bonjako-hrvatskog sukoba. Na internetskim stranicama bosanskohercegovakog Federalnog

zavoda za statistiku, pohranjeni su podatci vezani za popis stanovnitva iz 1991. g., koji su

iskoriteni za predodbu srednje Bosne kao izrazito heterogenog nacionalnog podruja. Ostali

izvori, veinom se nadovezuju na slikovne priloge u radu. Posebnu panju zasluuje foto-

galerija amerikog novinara i fotografa Jamesa Masona, koji je tijekom 1992. i 1993. g.

djelovao na podruju srednje Bosne. Jedini multimedijalni izvor predstavlja spomenuti CD-

ROMRat u BiH (Elektronika graa): sukobi Hrvata i Bonjaka u Bosni i Hercegovini, koji

sadri 6955 dokumenata, odnosno novinskih lanaka, razvrstanih prema temama, osobama,

dokumentima, izvorima, mjestu i vremenu dogaanja. Ako se izuzme novinarska

subjektivnost, ovaj izvor nam omoguuje vrijedne spoznaje o bonjako-hrvatskom sukobu, te

nam donosi svjedoanstva ljudi direktno povezanih sa njim.

Literatura o bonjako-hrvatskom sukobu u srednjoj Bosni, nudi nam neke oprene poglede u

tumaenju sukoba. Knjiga novinarke Jasne Babi, Urota Blaki, opisuje zakulisne igre okosuenja generalu Tihomiru Blakiu, prije svega nastojanja hrvatskih obavjetajnih slubi da

obrane nacionalni interes. U knjizi je dana rekonstrukcija dogaaja vezanih za ratne zloine

u Ahmiima i Stupnom Dolu, ujedno opisujui postojanje paralelne linije zapovijedanja u

HVO-u, problemu koji je bio univerzalan za obje sukobljene strane u srednjoj Bosni. Cijena

Bosne je rad u kojem su sakupljeni lanci, izjave i javni nastupi hrvatskog povjesniara Ive

Banca, poznatog kritiara hrvatske dravne politike prema BiH. Banac iznosi svoje vienje

tetnosti takve politike, svjedoei o medijskim pritiskom na njega, od strane vladajuestranke. Skupina bonjakih autora uvelike tereti hrvatsku stranu, prije svega Franju

7


8/102

Tumana, za odgovornost u zapoinjanju bonjako-hrvatskog sukoba. Knjiga Hasana

Efendia, Ko je branio Bosnu, donosi nam uvid u poetak rata u BiH i odnos tadanje TO i

HVO-a. U knjiiciArmija klju mira, zabiljeeni su intervjui i javni nastupi komandanta VK

ABiH, Rasima Delia, koji se osvre na dotadanji tijek rata u Bosni i Hercegovini. Sejo

Omeragi u svom djelu Dogovoreni rat, iznosi tezu o dogovorenoj podjeli BiH u

Karaorevu i Tikveu, izmeu Tumana i Miloevia. Omeragi svoju tezu podupire srpsko-

hrvatskom suradnjom tijekom rata u BiH i politikom hercegovake struje, te zamiljenim

humanim preseljenjima stanovnitva. Sefer Halilovi u Lukavoj strategiji iznosi svoja

vienja rata u BiH, ulozi Patriotske lige i njegovim sukobom sa Alijom Izetbegoviem zbog

porasta islamskog fundamentalizma, iji su korijeni u Izetbegovievoj Islamskoj deklaraciji.

Ujedno, Halilovi kao pripadnik sandake struje, negativno je nastrojen prema hrvatskoj

strani. Memoari generala Alagia, govore nam o namjerama i izvrenim ofenzivnim

djelovanjima 3.K ABiH u srednjoj Bosni. lanci Davora Marijana, vezani su za njegovo

svjedoenje i ekspertizu na suenju Tihomiru Blakiu u Haagu. On u svom radu koristi

vojnu dokumentaciju, te odbacuje hrvatsku krivnju za sukob sa Bonjacima. Vrijeme

krivokletnika, Miroslava Tumana, iscrpna je analiza svjedoenja biveg hrvatskog

predsjednika Stjepana Mesia, na Blakievom suenju u Haagu. Tuman brani hrvatsku

dravnu politiku prema BiH, smatrajui bonjaku stranu odgovornim za sukob sa Hrvatima.

Poseban osvrt na ratne zloine koje je poinila bonjaka strana, donosi Ivica Mlivoni u

svom radu Zloin s peatom. Opis bonjakih zloina nad Hrvatima u radu, ponekad izaziva

osjeaj nelagode kod itatelja, zbog brutalnosti poinjenih ratnih zloina. Uvid u svijet

diplomacije donose nam djela Richarda Holbrooka, Hrvoja arinia i lorda Davida Owena.

Ivo Komi u svojem djelu, Preivljena zemlja: Tko je, kada i gdje dijelio BiH, opisuje

politike odnose Hrvata i Bonjaka, te direktno svjedoi o radu Predsjednitva BiH i

nastojanjima jednog kruga bosanskih Hrvata da suzbije bonjako-hrvatski sukob. Ujedno,

Komi nam daje uvid u okonanje sukoba, potpisivanjem Washingtonskog sporazuma.Knjiga Hrvatska 1918.-2008., autora Ive Goldsteina, objanjava bonjako-hrvatski odnos i

njihove politike od poetka rata na podruju bive Jugoslavije. Bolji uvid u ratno stanje na

podruju opine epe, donosi nam Anto Marini. U poglavlju o posljedicama bonjako-

hrvatskog sukoba, koje se referiraju na ekonomska, demografska i politika pitanja, autor je

koristio lanke Sadkovicha, Baia, Markotia i Degana.

8


9/102


10/102

Paralelno s zbrinjavanjem izbjeglica iz Jajca i Bosanske krajine, u srednju Bosnu dolaze

izbjeglice iz istonog dijela BiH, odnosno podruja Podrinja, preteito Bonjaci.8

Posljedice etnikog ienja na spomenutim prostorima dovele su do naruavanja

demografske slike u srednjoj Bosni. S ovako velikim prilivom bonjakog stanovnitva,

poremeen je nacionalni sastav stanovnitva. Prema popisu stanovnitva iz 1991. g., u gotovo

svim opinama srednje Bosne, Muslimani (Bonjaci) i Hrvati su bili najbrojniji narod9, s

apsolutnom bonjakom veinom u Donjem i Gornjem Vakufu, te Visokom. Hrvati su imali

apsolutnu veinu u Kreevu i Kiseljaku.10(Tablica 1.) Pored toga, veliki problem je

predstavljao ruralni karakter tih izbjeglica. Naime, veina njih je ivjela na selima, koja su

najee bila homogena po nacionalnom sastavu i nije bila naviknuta na suivot sa drugim

nacionalnostima kao gradska raja u urbanim sredinama, a srednja Bosna je bila

reprezentativan primjer nacionalne heterogenosti stanovnitva.11

Drugi problem je proizaao iz obostranih optubi HVO-a12 i ABiH13, zbog krivnje za

pad Jajca. ABiH je nakon pada Jajca dobila visoko motivirane borce iji se ratni elan od sada

mogao upotrijebiti u potencijalnom okraju s hrvatskom stranom. Za razliku od HVO-a, koji

je imao vojne snage domobranskog tipa, odnosno defanzivnog karaktera, ABiH je sada imala

mogunost uspostave manevarskih jedinica koje bi vodile ofenzivne akcije. Zbog mnotva

izbjeglica, a samim time i vojno sposobnih mukaraca, potencijal u ljudstvu ABiH14 u srednjoj

Bosni naglo je porastao. Shodno tome, nastaje i problem zbrinjavanja velikog broja civila i

njihova preivljavanja.

Tablica 1.Stanovnitvo prema nacionalnoj pripadnosti u opinama srednje Bosne, 1991. g.

8 Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 25-269

Izuzetak su opine Donji Vakuf, Visoko i Sarajevo. http://www.fzs.ba/, 13. XI. 2010.10 Ibid.11 Marijan, D. Vjetaki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991.-1995.). asopis zasuvremenu povijest. str. 23512 HVO je bonjakoj strani zamjerao slab angaman u obrani Jajca jer je HVO drao oko 70% linije obrane.Takoer, 20. listopada 1992. g., na punktu kod Ahmia ABiH je zaustavila snage HVO na putu za ispomoJajcu. U incidentu je poginuo jedan pripadnik ABiH. O brojnim punktovima i nemogunosti da pomogne Jajcugovori i izvjetaj zapovjednika HOS-a Ante Prkaina. Shrader, Hrvatsko-muslimanski graanski rat u srednjojBosni,str.113;http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/324.pdf, 10.XI. 2010.13 Bonjaka strana je optuivala HVO za izdaju Jajca jer su prvi poeli s povlaenjem uslijede zavrne ofenziveVRS-a. Spominje se prodaja Jajca i trgovina sa Srbima, prema kojoj bi Jajce bilo mjenjano za Trebinje.

Omeragi, Dogovoreni rat, str. 219-22514 U prilog visokoj motiviranosti i spremnosti tih boraca idu rijei komadanta VK ABiH Rasima Delia kojigovori o Krajinicima kao najhrabrijim borcima nae armije. Deli, R.Armija klju mira, 1994. str. 47

10
http://www.fzs.ba/http://www.fzs.ba/http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/324.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/324.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/324.pdfhttp://www.fzs.ba/http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/324.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/DOKUMENTI%20HVO%20ABiH%20i%20VRSJNA%20O%20GLAVNIM%20DOGAdjAJIMA%201992.-1994/324.pdf


11/102

Muslimani (Bonjaci) Hrvati Srbi Jugoslaveni i ostaliBugojno 42,01% 34,19% 18,50% 5,30%Busovaa 44,76% 48,16% 3,30% 3,78%Donji Vakuf 55,04% 2,78% 38,84% 3,34%Fojnica 49,24% 40,64% 0,96% 9,16%Gornji Vakuf 55,85% 42,52% 0,44% 1,19%Jajce 38,62% 35,13% 19,25% 7%Kakanj 54,56 29,59% 8,81% 7,04%Kiseljak 40,47% 51,94% 3,06% 4,53%Kreevo 22,75% 70,03% 0,51% 6,71%Novi Travnik 37,85% 39,60% 13,34% 9,21%Sarajevo 49,23% 6,62% 29,82% 14,33%Travnik 44,97% 36,92% 10,99% 7,12%Vare 30,24% 40,61% 16,41% 12,74%Visoko 74,46% 4,06% 16,19% 5,29%Zenica 55,22% 15,47% 15,42% 13,84%epe 47,11% 39,62% 9,92% 3,35%

Izvor:http://www.fzs.ba/Dem/Popis/Nacionalnost%20opcine%20Popis%201991.pdf, 13. XI. 2010.

Slika 1.Bonjakeizbjeglice iz Doboja ispred gimnazije u Travniku (rujan 1992. g)Izvor: James Mason,http://www.pbase.com/zidar/image/88495338, 11. I. 2011.

3.2. Hrvatska politika

Hrvatska demokratska zajednica BiH je bila jedna od tri stranke pobjednice na

prvim slobodnim i viestranakim izborima koji su odrani 18. studenog i 2. prosinca15 1990.

g. Zajedno sa Strankom demokratske akcije i Srpskom demokratskom strankom, formirala je

15 U 47 opina i gradu Sarajevu izbori su bili ponovljeni. Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu iHercegovinu, str. 35

11
http://www.fzs.ba/Dem/Popis/Nacionalnost%20opcine%20Popis%201991.pdfhttp://www.fzs.ba/Dem/Popis/Nacionalnost%20opcine%20Popis%201991.pdfhttp://www.fzs.ba/Dem/Popis/Nacionalnost%20opcine%20Popis%201991.pdfhttp://www.pbase.com/zidar/image/88495338http://www.pbase.com/zidar/image/88495338http://www.fzs.ba/Dem/Popis/Nacionalnost%20opcine%20Popis%201991.pdfhttp://www.pbase.com/zidar/image/88495338


12/102

vladu i predsjednitvo BiH, iako su sve tri stranke bile nacionalistiki nastrojene s

meusobnim razlikama u pogledima na budue dravno ureenje BiH.16 U tom trenutku

slubena politika HDZ-a BiH se zauzimala za uniju triju etnikih jedinica17. S vremenom

dolazi do razmimoilaenja unutar stranke18. Poinje jaati hercegovaka struja19 koja je

teila ka pripajanju Hrvatskoj, zanemarujui historiju dravnosti i samostalnosti BiH20. U

prilog hercegovakim tenjama ila je injenica da su ivjeli u pograninom podruju s

homogenim nacionalnim sastavom. Prvi korak je bilo stvaranje Hrvatske zajednice Herceg-

Bosna, koja se kasnije trebala pripojiti Republici Hrvatskoj. Za sobom su u svojim namjerama

povukli Hrvate iz Travnikog kraja21. Suprotno, Hrvati iz ostalih dijelova BiH, ivjeli su u

nacionalno heterogenim podrujima, te su vjerovali u cjelovitu BiH. Politiku cjelovite BiH i

suradnje sa Bonjacima, zagovarao je i tadanji predsjednik HDZ-a BiH, Stjepan Kljuji. Na

sastanku u Grudama, 18. studenog 1991. g., formirana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

(HZ H-B)22 sa Mostarom kao glavnim gradom. Prema donesenoj Odluci o uspostavi Hrvatske

zajednice Herceg-Bosna, lanak 1.,uspostavljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna kao

politika, kulturna, gospodarstvena i podruna cjelina.23 Za predsjednika HZ Herceg-Bosna

je izabran mr. Mate Boban iz Hercegovake regionalne zajednice, a za dopredsjednika, Dario

Kordi ispred Travnike regionalne zajednice.24 Vidno razoaran, 27. prosinca 1991. g.,

Stjepan Kljuji dolazi na sastanak sa predsjednikom RH, dr. Franjom Tumanom, zajedno sa

delegacijom HDZ-a BiH. Na sastanku je izloen optubama hercegovake struje da ne

16 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 71917 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 271; prema: Kasapovi, Mirjana. Bosna i Hercegovina podijeljenodrutvo i nestabilna drava, Politika kultura, Zagreb: 2005., str. 195-19618 Prvi predsjednik HDZ BiH je bio Davor Perinovi. Poslije njega, na elu stranke su izabirani Stjepan Kljuji,zatim Miljenko Brki, a kasnije Mate Boban. Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 71919 Predvodnik hercegovake struje je bio mr. Mate Boban, inae ekonomist po struci. Ibid., str. 719-72020 Prema Komiu, HDZ i SDS su vodili pogrene politike. Oslanjajui se na Hrvatsku i Srbiju, vidjeli su sebekao dijelove tih drava. Takvo ponaanje je omoguilo SDA da nastupa kao uvar BiH dravnosti, njezina

suvereniteta i teritorijalnog integriteta. U tim tokama SDA ima program najblii SKBiH SDP. (SDP etijekom rata u BiH zamijeniti hrvatske i srpske predstavnike u Predsjednitvu BiH op. F.B.) Komi,Preivljena zemlja, Tko je i kada dijelio BiH, str. 5821 Meu Hrvatima iz Travnikog kraja je bilo i onih koji su shvaali opasnost takve politike. PredsjednikOpinskog odbora Travnik, Martin Udovii, je upozorio da svako inzistiranje na Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni moe dovesti do sukoba s Bonjacima. S druge strane, predsjednik OO Busovaa, Dario Kordi, jegovorio kako travnika regija ivi s idejom prikljuenja hrvatskoj dravi. Inae, Kordi je u svojim govorimaesto koristio termin Drava Hrvatska umjesto Republika Hrvatska, jasno aludirajui na NDH. Stenogrami opodjeli Bosne, Vol I., str. 101-10622 Sejo Omeragi u kontekstu srpsko-hrvatskog komadanja BiH, cinino istie kako je na isti dan pao gradVukovar uslijed srpske agresije na Hrvatsku. Omeragi, Dogovoreni rat, str. 2823 HZ H-B je prostorno obuhvatila 29 cijelih opina i 2 nepotpune opine (Dobratii kao dio Skender Vakufa iRavno iz opine Trebinje). U 5. lanku je reeno da e zajednica potovati demokratski izabranu vlast

Republike BiH dok postoji dravna nezavisnost BiH-a u odnosu na bivu ili svaku drugu Jugoslaviju. Tuman,Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991.-1995., str. 99-10024 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 731

12


13/102

zastupa interese HZ H-B, te da je odstupio od utvrene i dogovorene politike25. HZ H-B je

dala puni legitimitet dr. Franji Tumanu... da zastupa interese Hrvatske zajednice Herceg-

Bosna kod meunarodnih imbenika, kao i kod meustranakih i meurepublikih

dogovaranja o utvrivanju konanih granica Republike Hrvatske26. Kljuji nudi ostavku27 na

poloaj predsjednika HDZ-a BiH, jer ne eli da mu se radi iza lea.28 Hercegovaka struja

se rijeila Kljujia unutarstranakim puem, prema direktivi iz Zagreba29. Naime, 2. veljae

1992. g., u irokom Brijegu, Stjepan Kljuji prestaje biti predsjednikom HDZ BiH. Tijekom

svog boravka, Kljuji je doivio trovanje i bubreni napad, iako nije nita ruao. Lokalni

apotekar mu je uskratio potrebni lijek, rekavi da za tog ovjeka nema lijeka30. Naknadno je

saznao da je imao sepsu krvi, te da je velikom sreom preivio trovanje.31 Ovim dogaajem je

potvreno da batina raste u Hercegovini32.

Slika 2. mr. Mate Boban predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-BosnaIzvor:http://www.bhdani.com/arhiva/208/t20801.shtml, 11. I. 2011.

Kada govorimo o hrvatskoj dravnoj politici prema BiH, treba je promatrati kroz rijei

i djela predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tumana. Naime, u njima je vidljiva

intencija za teritorijalnim pripajanjem nekih dijelova BiH. Uoljiva je dvolinost Tumanove,

odnosno hrvatske dravne politike. S jedne strane, slubeni Zagreb je priznavao suverenost

Republike Bosne i Hercegovine. Suprotno tome, Franjo Tuman je sanjao stvaranje VelikeHrvatske nautrb teritorija BiH.33 Zamiljena Velika Hrvatska se trebala ostvariti u

25Stenogrami o podjeli Bosne, Vol I., str. 8226 Ibid., str. 8227 U obranu Stjepana Kljujia je stao tadanji lan Predsjednitva BiH, Miro Lasi, koji ujedno govori i o dubiozinovinarstva Smiljka agolja. Takoer, u Kljuievu obranu su stali Damjan Vlai (bivi pred. OO Mostar) i IvanMarkei (generalni tajnik HDZ BiH). Ibid., 92-111, 12128 Ibid., str. 75-12829 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 72030 imi, Dokumenti Predsjednitva Bosne i Hercegovine.Natinal security and the future, 7 (2006), , str. 15731

Ibid., str. 15732 Banac, Cijena Bosne, str. 114-11533 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 727

13
http://www.bhdani.com/arhiva/208/t20801.shtmlhttp://www.bhdani.com/arhiva/208/t20801.shtmlhttp://www.bhdani.com/arhiva/208/t20801.shtml


14/102

granicama Banovine Hrvatske iz 1939. g, koja je bila Tumanova fiksacija.34 Ve u

sedamdesetim godinama prolog stoljea, Franjo Tuman je iznosio ideje da se pojedina

podruja BiH sa apsolutnom ili relativnom hrvatskom veinom, pripoje Republici Hrvatskoj.35

Smatrao je da su AVNOJ-evske granice Bosne i Hercegovine, uspostavljene nakon II.

svjetskog rata kao povijesni apsurd vraanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18.

stoljea.36 Nakon formiranja HZ H-B, Tuman je smatrao kako je dolo vrijeme da se

hrvatski korpus okupi u maksimalno moguim granicama, pri emu nije bio vaan broj opina

koje je Herceg-Bosna okupljala. Ipak, ostao bi jedan dio izvan toga u Bosni37, na koji se

nije moglo raunati u spomenutim granicama.38 Govorei delegaciji HDZ-a BiH na sastanku u

Zagrebu, odranog 27. prosinca, Tuman govori kako trenutna Hrvatska drava nema uvjeta

za ivot, ali Hrvatska drava ak sa granicama banovine ima, a osobito s poboljanim

granicama.39 Problem spomenute poboljane granice je to okuplja samo 30%

bosanskohercegovakih Hrvata. U jednom novogodinjem razgovoru s novinarima, Tuman

je iznio urbi et orbi svoje ideje. O problemu razgranienja sa Srbima rekao da je mogue

postii sporazum kao 1939. g., ali jo povoljniji40. Pri tome bi trebalo ukloniti razloge

srpsko-hrvatskog nadmetanja. To se moe ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije

ostvare i da ona nema vie razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuilo njezine

krajeve, jer je sadanji hrvatski perec neprirodan... U hrvatskom je interesu da se taj problem

rijei na naravan nain na nain kako je bila rijeena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio

zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali veinu i ta bi drava Bosna mogla biti tampon

izmeu Hrvatske i Srbije.41 Rjeenje problema Hrvata koji bi se nali van poboljane

granice, postiglo bi se humanim preseljenjem stanovnitva, odnosno razmjenom

stanovnitva kako bi se stvorila etniki homogena drava. Za uzorak je posluila razmjena

stanovnitva nakon grko-turskog rata 1923. g.42

U kontekstu dijeljenja BiH, izmeu hrvatskog predsjednika Franje Tumana i

srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia, sredinje mjesto zauzimaju njihovi sastanciodrani 25. oujka 1991. g. u Karaorevu, i 15. travnja 1991. g. u Tikveu. O njima nikad

34 Banac, Cijena Bosne, str. 6935 Goldstein, Hrvatska 1918-2008., str. 727; prema: Tuman, Franjo. Usudbene povjestice. Zagreb: Hrvatskasveuilina naklada, 1995. str. 34136Stenogrami o podjeli Bosne, Vol I., str. 1137 Ibid., str. 87-8838 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 72939Stenogrami o podjeli Bosne, Vol I., str. 11940

Slobodna Dalmacija, 31. XII. 1991. 1 .I. 1992., str. 341 Ibid., str. 342 Omeragi,Dogovoreni rat, 161-188

14


15/102

nije izdano slubeno izvjee43, mada su domae i strane novinske agencije44 izvijestile o

karakteru tih sastanaka. Prema tim izvjetajima, u Karaorevu je voen razgovor o

suzbijanju opcija koje ugroavaju hrvatski i srpski narod, te openito o jugoslavenskoj krizi.

Dogovoren je period od dva mjeseca za rjeavanje postojeih jugoslavenskih problema.

Sastanak je prethodio prvom sastanku estorice predsjednika republika SFRJ, koji je odran

28. oujka 1991. g. u vili Dalmacija u Splitu. U Tikveu su nastavljeni razgovori o

odnosima Hrvatske i Srbije, te su razmotreni rezultati rada zajednike komisije 45 koja je

trebala razmotriti eventualnu dezintegraciju SFRJ.46 Meutim, u domaoj i stranoj javnosti,

nagaalo se da je glavna tema ovih sastanaka bila teritorijalna podjela BiH. 47 Karaorevo je

tako postalo sinonim za podjelu BiH izmeu Tumana i Miloevia. Tijekom zadnjih, skoro

dvadeset godina pojavile su se razne informacije koje su potvrivale navodnu podjelu

Bosne. Hrvoje arini u svojoj knjizi pie kako mu je tijekom povratka iz Tikvea, Tuman

pokazao papiri kojeg mu je potajno proslijedio Miloevi za vrijeme jednog od sastanaka

estorice predsjednika republika SFRJ, a sadraj poruke se ticao podjele BiH. 48 lanovi

zajednike komisije su demantirali priu o podjeli Bosne u Karaorevu i Tikveu, uz neka

kolebanja.49 Predsjednici Tuman i Miloevi, kao najprozvaniji, u nekoliko navrata su

demantirali teritorijalnu podjelu BiH, izmeu ostalog, potpisavi zajedniku izjavu, 17. srpnja

1993. g. u enevi, o potpuno neutemeljenim spekulacijama o podjeli BiH izmeu Hrvatske i

Srbije.50 Takoer, na suenju u Haagu, 2002. g., Slobodan Miloevi je demantirao tvrdnje o

podjeli BiH govorei kako nije bilo takvih ideja, barem nije s njegove strane.51 Franjo

Tuman je u nekoliko prilika tijekom neformalnih razgovora priao o krajevima BiH koji bi

trebali biti pripojeni Republici Hrvatskoj. Tako je prigodom jedne boine veeri na

Pantovaku, prireenoj za novinare, Denisu Kuljiu i Davoru Butkoviu, zajedno s ostalim

novinarima, na salveti objanjavao buduu teritorijalnu podjelu BiH, gdje bi mala zemljica

Bosna, trokut izmeu Zenice, Tuzle i Sarajeva pripala Bonjacima, dok bi ostali teritorij uzeli

43 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 72744 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 137-13945 Hrvatsku grupu strunjaka su sainjavali: Josip entija, Duan Bilandi, Zvonko Leroti i Smiljko Sokol.Srpska grupa je bila sastavljena od Koste Mihajlovia, Vladana Kutleia, Ratka Markovia i Smilje Avramov.Ibid., str. 14846 Ibid., str. 19847 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 72748 arini, Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem, str. 41-4249 Smilja Avramov i Duan Bilandi su kao svjedoci na Haakome sudu su demantirali bilo kakvosudjelovanje u izradbi zemljovida ili elaborata za podjelu Bosne. Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 189;Meutim, Duan Bilandi je u razgovoru za Nacional, datom 25. IX. 1996. g., rekao da je upozorio Tumana opreprekama za podjelu BiH. Prethodno je u razgovoru s Miloom Miniem za Dugu, 8.IV. 1994, rekao da nije

bilo govora o podjeli, ve da se raspravljalo o AVNOJ-u. Omeragi,Dogovoreni rat, str. 14-1550 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 18951 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 727

15


16/102

Hrvatska i Srbija.52 Paddy Ashdown, britanski politiar i bivi visoki predstavnik za BiH, tvrdi

da je Tuman nacrtao srpsko-hrvatsku podjelu BiH na jednoj salveti, koju mu je gurnuo preko

stola za vrijeme veere u Londonu, odrane 6. svibnja 1995. g. Prema njoj, Hrvatskoj bi

pripala Banja Luka sa Krajinom, te Sarajevo i Biha.53 ak je uoi vojno-redarstvene akcije

Oluja, u srpnju 1995. g., tijekom sastanka na Brijunima, Tuman izjavljuje potrebu da se

kroje granice Hrvatske u BiH, nakon izvjesne pobjede HV-a u Hrvatskoj.54 Njegova

opsesija o Banovini Hrvatskoj i vjeito crtanje po kartama (nekad i po salvetama), ni tada nije

splasnula.

U poetku, hrvatska politika je imala potporu Katolike crkve. Franjevaki red u BiH,

kao najutjecajniji katoliki segment, pruio je potporu HDZ BiH-a. Tijekom izborne

kampanje za izbore krajem 1990. g., pojedini fratri su na svetim misama otvoreno propagirali

njihovu politiku i zagovarali nacionalizam. ak su svoje kancelarije u upnim dvorovima

pretvorili u kancelarije HDZ BiH.55 Kljuni moment za BiH, bio je referendum za neovisnost,

odran 29. veljae i 1. oujka 1992. g. Prethodno se vodila polemika oko formulacije

referendumskog pitanja56. Inae, referendum i dogovor oko Ustava BiH su bili uvjeti za

meunarodno priznanje BiH (tada SR BiH), od strane meunarodne zajednice. Na kraju,

referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li suverenu i nezavisnu dravu Bosnu i Hercegovinu,

dravu ravnopravnih graana i naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba i Hrvata i

pripadnika drugih naroda koji u njoj ive?.57 Slubeni Zagreb je podravao referendum, te bi

u sluaju pozitivnog odgovora priznao dravu BiH.58 S druge strane, Omeragi prenosi rijei

Stjepana Mesia o postojanosti dogovora vrha HDZ u Zagrebu s HDZ-om u BiH da

bosanskohercegovaki Hrvati ne izau na glasovanje kao rezultat Tumanova prethodnog

dogovora o podjeli Bosne s Miloeviem. Prvog dana referenduma na glasovanje je izalo oko

10% Hrvata. Shvativi kako bi neuspjeh referenduma znaio da BiH ostaje u Jugoslaviji, HDZ

je morao urgirati. Nakon nedjeljne mise, na kojoj su sveenici pozvali vjernike na glasaju za

nezavisnu BiH, odazvalo se oko 70% bosanskohercegovakih Hrvata. Radovan Karadi jekasnije govorio Miloeviu da je imao obeanje najodgovornijih Hrvata iz BiH,

52 Ibid., str. 730-731; prema: Butkovi, Davor. Tuman, povjesniar kojeg je pregazila povijest. u: Jutarnji list.Zagreb, 11. V. 2008. str. 2753 Omeragi,Dogovoreni rat, str. 2-354 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 73055 Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 60-6156 HDZ BiH predlagala je slijedeu formulaciju: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravnu zajednicu konstutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim

podrujima (kantonima)?. Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 265-26657 Ibid., str. 282-283, 36458Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, str.138

16


17/102

obrazlagajui: Ne znam ta se desilo. Izgleda da su ih popovi zajebali..59 Na referendum je

izalo 64,31% od ukupnog broja biraa, od kojih se 99,44% izjasnilo ZA suverenu i

nezavisnu BiH.60

Slika 3. Salveta na kojoj je Tuman navodno nacrtao podjelu BiH-a P. AshdownuIzvor:http://republikabih.net/kafe/index.php?topic=2608.0, 11. I. 2011.

Veliku ulogu ovakvog ishoda referenduma je odigrala Katolika crkva u BiH.Meutim, kasnijim slijedom dogaaja i izbijanjem bonjako-hrvatskog sukoba, Katolika

crkva je nastupila s kritikom Tumanove politike prema BiH. Shvativi pogubnost takve

politike, franjevaki provincijal Bosne Srebrne, fra Petar Anelovi i nadbiskup

vrhbosanski, Vinko Pulji, su otvoreno iskazivali svoje nezadovoljstvo. Unutar same

Katolike crkve u BiH je dolo do diferenciranja jer je jedan dio sveenika u Hercegovini

podravao Tumanovu politiku.61 Slubeni stav Vatikana je bilo ouvanje cjelovite BiH.62

Poglavar Katolike crkve u Hrvatskoj, zagrebaki nadbiskup, kardinal Franjo Kuhari je dvaputa pismeno i jednim javnim apelom pozivao na mir izmeu Hrvata i Bonjaka, tijekom

bonjako-hrvatskog sukoba.63 Na njegov apel, Mate Boban e drsko i grubo odgovoriti,

otvorenim pismom, pitajui ga: Ima liBosne?.64

59 Omeragi,Dogovoreni rat, str. 108-11060Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, str. 14761 Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 174-17562

Ibid., str. 17163 Omeragi,Dogovoreni rat, str. 8464Slobodna Dalmacija, 7. V. 1993.

17
http://republikabih.net/kafe/index.php?topic=2608.0http://republikabih.net/kafe/index.php?topic=2608.0http://republikabih.net/kafe/index.php?topic=2608.0


18/102

Opozicione stranke u Hrvatskom saboru su bile svjesne negativnosti hrvatske dravne

politike prema Bosni i Hercegovini. Meutim, izostalo je odluno protivljenje. Naime, stranke

su bile zauzete unutarpartijskim borbama, uvajui svoje pozicije, kao da su stranke cilj

same sebi.65 U trenutcima kada je Tumanova popularnost bila na najnioj66 toci, opozicija

nije imala odlunosti za otriju politiku. Kritika se svela na pojedince i odreene intelektualne

krugove. Intelektualci poput Vlade Gotovca i Ive Banca bili su izvrgnuti medijskom linu

zbog svojih kritika u svezi s hrvatskom politikom prema BiH. 67 Unutar HDZ-a, takoer,

dolazi do kritike. Stjepan Mesi i Josip Manoli, kasnije e istupiti iz stranke zbog neslaganja

sa politikom koja je voena prema BiH.68 U rujnu 1993. g., u zagrebakom asopisu

Erasmus, izalo je Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji

Tumanu, koje je potpisalo estero69 hrvatskih intelektualaca. U njemu je kritiki opisana

negativnost Tumanove politike prema BiH i upuen zahtjev da Tuman odstupi sa poloaja

predsjednika RH.70

Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji su se nali izvan Herceg-Bosne, a njih je bilo oko

dvije treine od ukupnog predratnog broja Hrvata u BiH, svoje djelovanje su usmjerili prema

Sarajevu. U sijenju 1993. g., grupa hrvatskih intelektualaca iz BiH je uputila otvoreno pismo

dr. Franji Tumanu, protiv podjele Bosne.71 Za Tumana su takva stajalita, Hrvata iz

Sarajeva, bila heretika. esto je znao posprdno govoriti da se takvi Hrvati zavlae pod

Alijin fes.72 Hrvati u Sarajevu i ostalim dijelovima izvan HZ H-B su nastojali oformiti

politiku snagu koja bi mogla oponirati HDZ-u BiH i hercegovakoj struji. U Sarajevu, 6.

veljae 1994. g., odran je Sabor Hrvata BiH. Njegovom odravanju prethodilo je formiranje

Hrvatskog narodnog vijea i Hrvatskog koordinacionog odbora, te odravanje Sabora Hrvata

iz srednje Bosne i Posavine. Sabor Hrvata BiH je predstavljen kao vrhovno politiko

predstavniko tijelo hrvatskog naroda BiH. Ponuen je mirovni plan koji bi zaustavio

bonjako-hrvatski sukob. Kasnije e plan posluiti kao podloga za Washingtonski sporazum,

kojim e biti okonan bonjako-hrvatski sukob, uz asistenciju SAD-a.73

65 Banac, Cijena Bosne, str. 14666 Za ilustraciju, nakon hercegovake turneje, predsjednik Tuman biva izvidan na splitskom Poljudu prilikomdolaska na utakmicu Hajduk Croatia. Zakasnivi na poetak utakmice, salva zviduka je bila popraenaskandiranjem: Franjo, pederu!. Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 15767 Banac, Cijena Bosne, str. 163-16568 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 22069 Pismo su potpisali Krsto Cvii, Vlado Gotovac, Slavko Goldstein, Vesna Pusi, Ozren unec i Ivo Banac.Banac, Cijena Bosne, str. 15370 Ibid., str. 153; Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 736: prema Erazmus 3, Zagreb 1993.71

Pismo je poslano na sveta Tri kralja, 6. sijenja, a potpisali su ga Miljenko Jergovi, Ivo Komi, IvanLovrenovi i Mile Stoi. Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 428-42972Stenogrami o podjeli Bosne, Vol I., str. 239

18


19/102

3.3. Bonjaka politika

Na prvim slobodnim izborima u BiH, krajem 1990. g., Stranka demokratske akcije

(SDA) je osvojila najvei broj glasova. SDA je bila nacionalno opredijeljena, kao strankaMuslimana (Bonjaka). U predsjednitvo BiH, su izabrani Fikret Abdi, Alija Izetbegovi kao

predstavnici Muslimana (Bonjaka) i Ejup Gani, koji se predstavljao kao Jugoslaven, te je u

predsjednitvo izabran kao predstavnik drugih naroda i narodnosti. Alija Izetbegovi je

izabran za predsjednika predsjednitva, iako je Fikret Abdi osvojio najvei broj pojedinanih

glasova na izborima. Izetbegovi je ujedno bio i predsjednik SDA.74

Suoen sa antagonizmom Hrvata i Srba, i eventualnom podjelom Bosne izmeu

Tumana i Miloevia, Alija Izetbegovi je nastojao voditi politiku ekvidistance prema

Zagrebu i Beogradu. U takvoj politici, Izetbegovi je smatrao da bonjakom narodu

odgovara ostanak u Jugoslaviji. Zajedno sa makedonskim predsjednikom, Kirom Gligorovim,

predlagao je asimetrinu federaciju, gdje bi se BiH vie vezala uz Srbiju75 kao rjeenje

jugoslavenske krize.76 Preduvjet za takvo rjeenje, bio je ostanak Hrvatske u Jugoslaviji. ak

mu je i Miloevi, prema Izetbegovievom priznanju, nudio mjesto predsjednika (krnje

op. F.B.) jugoslavenske federacije, pod uvjetom da BiH ostane u Jugoslaviji. Izetbegovi nije

prihvatio ponudu.77 Njegov prijedlog jugoslavenske asimetrine federacije, je nastao kao

produkt bonjake politike opstanka Jugoslavije, kako bi zadovoljila svoje nacionalne

interese. Izetbegovi je zamiljao stvaranje nacionalne drave, u kojoj bi se okupili Muslimani

iz itave Jugoslavije. Stvorila bi se islamska drava, sa islamskim poretkom. U prilog tome je

ila stopa prirodnog prirataja, koja je kod Muslimana bila najvia u BiH. S vremenom bi

Muslimani (Bonjaci), postali apsolutna veina u BiH, jer islamski poredak se moe ostvariti

samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju veinu stanovnitva78.79 Shvativi da se

Jugoslavija nee odrati, Izetbegovi se okrenuo ideji unitarne graanske Bosne i

Hercegovine. Svaka koncept koji bi odudarao od unitarne BiH, tretiran je kao pokuaj

podjele Bosne i Hercegovine.80Politiki vakuum koji su napravili SDS i HDZ BiH, bonjaka

73 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 736-737; Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 191-383, 476-477, 482-51174Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, str. 35-3675 Zanimlljivo je da se Alija Izetbegovi, prema popisu stanovnitva iz 1961. g., izjasnio kao Srbin. imi,Dokumenti Predsjednitva Bosne i Hercegovine.Natinal security and the future, 7 (2006), , str. 1776 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 280-28277 Ibid., str. 96-9778

Izetbegovi,Islamska deklaracija, str. 3779 imi, Dokumenti Predsjednitva Bosne i Hercegovine.Natinal security and the future, 7 (2006), , str. 1580 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 282

19


20/102

strana je iskoristila da bude uvar dravnosti BiH.81 Sukladno tome, svaki pokuaj

meunarodne zajednice za rjeenjem politike krize, a kasnije i rata u BiH, bonjaka strana

je prvotno prihvaala i potpisivala, a zatim se ograivala od takvih rjeenja. Razlozi takve

dvoline politike bonjake strane, najee su dobivanje na vremenu zbog stjecanja

meunarodnog priznanja ili ratnih djelovanja Armije BiH (ABiH).82 Spomenuta politika se

moe smatrati jednim od kljunih razloga za sukob u srednjoj Bosni.

Tijekom rata u BiH, bonjako vodstvo je intenzivno primalo politiku, materijalnu i

novanu podrku islamskog svijeta. Drave poput Turske, Irana i Saudijske Arabije, eljele

su se igrati visoke politike, po uzoru na svjetske velesile. Bonjake veze sa islamskim

zemljama dovele su do nekih negativnih pojava u BiH. Prije svega, do dolaska mudahedina

na prostor srednje Bosne, gdje e poiniti teke zloine, vodei sveti rat dihad. Njihovo

pojavljivanje dovest e do porasta islamskog fundamentalizma, s koncentracijom u gradu

Zenici.83 Slino kao kod hrvatske strane, gdje je jaala hercegovaka struja, na bonjakoj

strani se pojavljuje sandaka struja koja je gajila radikalne stavove. Najpoznatiji sluaj

razraunavanja sa Sandaklijama je smjena komandanta ABiH, Sefera Halilovia, u lipnju

1993. g.84

Slika 4. dr. Alija Izetbegovi predsjednik Predsjednitva BiH-aIzvor: http://www.rodoslov.ba/Pages/view/16/1/, 11. I. 2011.

Na meunarodnom planu, krajem 1992. g., bonjako vodstvo je bilo u nepovoljnom

poloaju. Predsjednitvo BiH je nadziralo samo 20% teritorija Bosne i Hercegovine, to je

81 Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 5882 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 282-29083 Zamjenik naelnika VK ABiH, Stjepan iber, opisuje dogaanja u Zenici, tijekom svog boravka u svibnju1993. g. iber,Prevare, zablude,istina, str. 86-10084

Dodue, Sefer Halilovi je bio na poloaju naelnika VK ABiH, ali je u lipnju uspostavljeno mjestokomadanta VK ABiH, na koje je doao Rasim Deli. Tako je poloaj naelnika postao prazna kategorija jer nijeimao nikakvih formalnih ovlasti. Ibid., str. 115-116

20
http://www.rodoslov.ba/Pages/view/16/1/http://www.rodoslov.ba/Pages/view/16/1/http://www.rodoslov.ba/Pages/view/16/1/


21/102

predstavljalo slabost na Meunarodnoj mirovnoj konferenciji u enevi.85 Vance-Owenov plan

e potvrditi takvo miljenje jer e Bonjacima biti namijenjeno tek 28% teritorija BiH, iako

su 1991. g. inili 43% ukupnog stanovnitva.86 Saveznitvo s hrvatskom stranom je dolo u

pitanje, jer bi takva suradnja bila kontradiktorna s idejom centralizirane, unitarne graanske

BiH koju je zagovarala SDA, za razliku od hrvatskih (kon)federalnih pogleda na dravno

ureenje BiH. Stoga, bonjako vodstvo se odluilo na vojno rjeenje tamo gdje je to bilo

mogue, odnosno, gdje je ABiH mogla djelovati ofenzivno. Podruje podobno za takav

scenarij je bio prostor srednje Bosne.87

3.4. Vance Owenov plan

Meunarodna zajednica je nastojala nai mirno rjeenje krize Jugoslaviji, samim time i

u BiH. Mirovna konferencija o Jugoslaviji, zapoela je sa radom, 7. rujna 1991. g. u

nizozemskom Haagu. Na konferenciji su istaknuta naela nepromjenjivosti republikih

granica i zatite prava svih naroda.88 Konferencija je odrana pod pokroviteljstvom Europske

zajednice (EZ). Kasnije je EZ, uvjetovala meunarodno priznanje BiH-a, provedbom

referenduma i dogovorom o naelima za ustavno ustrojstvo BiH. Poto je referendum odran,

pristupilo se dogovoru oko ustavnog ustrojstva. U Lisabonu, 18. oujka 1992. g., predstavljenje Cutillerov plan o naelima za novo ustavno ustrojstvo BiH, te ponuena karta o buduim

sastavnim jedinicama BiH. Prema karti, Bonjacima i Srbima pripada po 44% teritorija, a

Hrvatima 12% teritorija BiH.89 Pregovori u Lisabonu su prekinuti 2. svibnja, kada su Srbi

odbili povui topnitvo oko Sarajeva. Po povratku iz Lisabona, JNA je otela Aliju

Izetbegovia i nakon 24 sata razmijenila za komandanta II. VO, generala Milutina Kukanjca.

Uslijedilo je meunarodno priznanje BiH, te je 22. svibnja 1992., primljena u lanstvo UN-

a.90

Nova nastojanja meunarodne zajednice za rjeavanjem sukoba u bivoj Jugoslaviji,

zapoeta su formiranjem Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji (MKBJ), sa prvim

sastankom u Londonu, 26./27. kolovoza 1992. g. Imenovani su supredsjedatelji konferencije.

85 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 29086Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i BiH, str. 23287 Tuman, Vrijeme krivokletnika, str. 290-302; Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni ,str. 115-11688

Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, str. 9089 Ibid., str. 14990 Ibid., str. 161-167

21


22/102

Britanski lord David Owen, ispred EZ-a i Amerikanac Cyrus Vance, kao predstavnik UN-a.91

Nakon mnogih sastanaka i konzultacija92, supredsjedatelji lord David Owen i Cyrus Vance,

sazivaju plenarni sastanak o BiH, u enevi, 2. sijenja 1993. g.93 Vance-Owenov mirovni plan

je predstavljao paket od tri dijela. Sastojao se od ustavnih naela, vojnog dokumenta i

zemljovida prema kojem je BiH podijeljena na 10 provincija (kantona). Prema jednom od

naela, BiH je definirana kao decentralizirana drava, sa slobodom kretanja po cijelom

podruju.94 Prema zemljovidu, svaka strana je dobila po tri provincije. Grad Sarajevo je

zamiljen sa posebnim statusom otvorenog grada. Bonjacima bi pripalo 27,9% teritorija, iako

su bili najbrojniji narod. Hrvatska strana je mogla biti najzadovoljnija sa 27,1% teritorija, jer

je udio Hrvata u ukupnom stanovnitvu BiH iznosio 17,4%, prema popisu iz 1991. g. Pri

tome, okupilo bi se oko 80% Hrvata iz BiH u danim provincijama95. Stoga su prihvatili itav

paket mirovnog plana. Vance i Owen, vodili su rauna o tome, da nijedna provincija ne nosi

etniko ime, ve je dobila numerirane nazive. Na prostoru srednje Bosne, postojale su tri

provincije. Deseta provincija je obuhvaala Travniku regiju i sjeverozapadnu Hercegovinu,

sa sreditem u Travniku. Deveta provincija je imala sredite u Zenici. Sedma provincija,

podrazumijevala je grad Sarajevo. Kad je sastanak zavrio, pored Hrvata, Izetbegovi je u ime

Bonjaka prihvatio naela, ali je rekao da je zemljovid neprihvatljiv. Kasnije e tvrditi da

zemljovid potvruje i ozakonjuje etniko ienje.96 Doista, Vance-Owenov plan je

priznavao zloin koji su poinile srpske paravojne jedinice.97

Nakon potpisivanja mirovnog plana, Hrvati e zapoeti s njegovom provedbom u

dodijeljenim provincijama. Uvidjevi kako meunarodna zajednica priznaje teritorijalna

osvajanja, Bonjaci se odluuju za vojno rjeenje. Meutim, kako su bili inferiorni u odnosa

na Srbe, odluuju svoja ofenzivna djelovanja usmjeriti prema Hrvatima, prije svega, na

podruju srednje Bosne.98 Godinu dana nakon poetka bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj

Bosni, komandant VK ABiH, general Rasim Deli, govorei o vojnim uspjesima, istaknut e

da je HVO eliminisan sa podruja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znai, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu s centrom u

Travniku.99

91 Ibid., 19492 opirnije: Owen,Balkanska odiseja, str. 66-12693 Ibid., str. 2294 Ibid., str.12795Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i BiH, str. 23296 Owen,Balkanska odiseja, 131-13297 Banac, Cijena Bosne, str. 5098

imi, Dokumenti Predsjednitva Bosne i Hercegovine 1991-1994.Natonal security and the future, str 28-3099 U kontekstu sukoba ABiH i HVO-a u Bosni i Hercegovini, mnogi smatraju da je napad HVO-a i zauzimanjeProzora u listopadu 1992. g., poetak bonjako-hrvatskog sukoba. Deli,Armija kljumira, str. 19

22


23/102

Slika 5. Teritorijalna podjela BiH prema Vance Owenovom planuIzvor: http://www.centardomovinskograta.hr/1993.html, 11. I. 2011.

3.5. Bonjako-hrvatski odnos

Odnos Hrvata i Bonjaka, od poetka raspada SFRJ, je bio protkan nepovjerenjem i

meusobnim optubama. Ve u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. g., Muslimani

(Bonjaci) se ne spominju kao narod. Oni su smatrani Hrvatima islamske vjeroispovijesti.100

Takvo miljenje je bilo na tragu ustakog tepanja Muslimanima, kao cvijetu hrvatskog

naroda. Pred sam poetak rata u Hrvatskoj, kod Bonjaka je rasla bojazan o potencijalnoj

Tumanovoj i Miloevievoj podjeli Bosne, na sastanku u Karaorevu, 25. oujka 1991. g.,

Bosna nala na jelovniku Tumana i Miloevia.101

Dodatnu sumnju, pojaavao je tajnisusret hrvatskog lana Predsjednitva BiH, Franje Borasa i srpskog predstavnika, Radovana

Karadia, odran 6. svibnja 1992. g. u Grazu, voen oko srpsko-hrvatskog razgranienja u

BiH.102

Kada je poeo rat u Hrvatskoj, mnogi Hrvati iz BiH, su se kao dragovoljci prijavili u

HV, poradi obrane od srpske agresije. S druge strane, dio Bonjaka je sudjelovao u agresiji na

100 Komi,Preivljena zemlja: Tko je i kada dijelio BiH, str. 55101

Sejo Omeragi je o dogovorenom ratu Tumana i Miloevia posvetio itavu svoju knjigu. Omeragi,Dogovoreni rat, str. 2-9102 Goldstein, Hrvatska 1918-2008., str. 734

23
http://www.centardomovinskograta.hr/1993.htmlhttp://www.centardomovinskograta.hr/1993.html


24/102

Hrvatsku kao pripadnici JNA, osobito rezervisti iz Banjalukog korpusa. U jeku rata u

Hrvatskoj, 6. listopada 1991. g., Alija Izetbegovi daje izjavu na televiziji o neutralnosti BiH

u ratu izmeu Hrvatske i Srbije, govorei da to nije na rat.103 Ovakva izjava se moe

percipirati kao nacionalna ili stranaka, ali nikako kao izjava predsjednika Predsjednitva

BiH, istovremeno predstavljajui bosanske Hrvate i Srbe.104 Nekoliko dana kasnije, 13.

listopada 1991. g., JNA je zajedno sa crnogorskim dobrovoljcima, spalila hrvatsko selo Ravno

u Hercegovini, blizu granice s Hrvatskom, u zaleu Dubrovnika. Svi stanovnici koji nisu

uspjeli pobjei, masakrirani su.105Hrvati su optuivali Izetbegovia da eli ostati neutralan u

ratu u kojem bi morao stati na stranu napadnutog.106 Izjava Alije Izetbegovia je bila

sukladna njegovoj politici ekvidistance od Srba i Hrvata.107

Postojanost hercegovake kod Hrvata i sandake struje kod Bonjaka, uvelike je

raspirivala nepovjerenje i meusobnu mrnju. Za ilustraciju, zagovornici bonjako-hrvatske

suradnje, poput Ludviga Pavlovia i generala HOS-a, Blaa Kraljevia, ubijeni su pod

sumnjivim okolnostima.108O sluaju Stjepana Kljujia napisano je na prethodnim stranicama.

Dodatno optereenje u odnosima je predstavljao demografski pritisak u srednjoj Bosni

uzrokovan prilivom izbjeglica iz Krajine i istone Bosne. Hrvatska strana je optuivala

bonjaku, da nastoji mijenjati etniku sliku, te da eli stvoriti damahiriju, odnosno islamsku

republiku.109 Franjo Tuman je iskoristio islamski fundamentalizam i potencijalno stvaranje

islamske republike u srcu Europe kao alibi za svoju politiku prema BiH.110

3.6. Motivi za zapoinjanje sukoba u srednjoj Bosni

Kada je potpisan Vance-Owenov plan, hrvatska strana je bila zadovoljna planom,

smatrajui da je rat gotov. Poetkom sijenja 1993. g., Glavni stoer HVO-a, zapoinje s

ispunjenjima obaveza proizalih iz mirovnog plana. Vrena je procjena potrebnog ljudstva zakontrolu provincijskih granica i zatraena dostava zapisnika o minskim poljima. Ministar

obrane BiH, Boo Raji, izdaje zapovijed111, kojom se postrojbe HVO-a podinjavaju ABiH,

103 Tuman, Vrijeme krivoletnika, str. 281104 Marijan, Vjetaki nalaz: o vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. asopis za suvremenu povijest,36(2004), 1., str. 216105Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, str. 101106 Goldstein, Hrvatska 1918-2008., str. 720107 imi, Dokumenti Predsjednitva Bosne i Hercegovine 1991-1994.Natonal security and the future, str 53108 Goldstein,Hrvatska 1918-2008., str. 732109

Ibid., str. 733110 Efendi, Ko je branioBosnu, str. 30111 Tuman,Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991.-1995., str. 317

24


25/102

u provincijama koje trebaju pripasti bonjakoj strani. Isto je vrijedilo za ABiH, koja se

podinjava HVO-u u hrvatskim provincijama. Meutim, podruje srednje Bosne je bilo

prostor podudaranja, odnosno preklapanja odgovornosti Operativne zone Srednja Bosna (OZ

SB) HVO-a, te 3. korpusa ABiH. Prostor odgovornosti 3. korpusa ABiH, za razliku od OZ SB

HVO-a, obuhvaao je Bugojno, Gornji Vakuf, Konjic i Prozor, inae u sklopu OZ SZ

Hercegovina. Vance-Owenovim planom, to pitanje bi se rijeilo podjelom na hrvatsku i

bonjaku provinciju (provincije 10 i 9).112 Srpska strana je takoer, bila zadovoljna Vance-

Owenovim planom. Prethodno, 17. prosinca 1992. g., donesena je Deklaracija o zavretku

rata, zbog zadovoljstva obranjenom, tzv. Republikom Srpskom.113 Alija Izetbegovi i

bonjako vodstvo, zbog svoje nesigurnosti i naivnosti114, krajem 1992. g., bilo je suoeno s

posljedicama srpske agresije i provedenog etnikog ienja. Desetine tisua izbjeglica je

bilo zbijeno u trokutu izmeu Travnika, Sarajeva i Tuzle.

Na vojnom planu, ABiH nije imala vojnih uspjeha, izuzev Sarajeva115, iako je grad

ostao u potpunom okruenju. Nakon pada grada Jajca, uslijedile su meusobne optube za

pitanje krivnje za taj tragini dogaaj. Napad HVO-a na ABiH u Prozoru, 23. listopada 1992.

g., doprinio je rastu tenzija u bonjako-hrvatskim odnosima. Osnovni problem je

predstavljao, postojanost dvovlaa u srednjoj Bosni. Kako je propalo politiko rjeenje

spomenutog problema Vance-Owenov plan, pristupilo se vojnom rjeenju.116 Izbjeglice iz

Jajca, posebno vojno sposobni mukarci, bili su motivirani za osvetu protiv Srba, istovremeno

spremni krenuti i u okraj sa hrvatskom stranom. U kombinaciji sa novopridolim

mudahedinima, init e okosnicu ofenzivnih djelovanja ABiH u srednjoj Bosni.117Istog dana

kada je prekinuta MKBJ u enevi118, 12. sijenja 1993. g., ABiH je izvela probni napad na

Gornji Vakuf119, sa namjerom da prometno odsjee OZ SB HVO-a od ostalog teritorija pod

kontrolom HVO-a. Tijekom sijenja, sukob e se proiriti na podruje Lavanske doline.

Ovakav napad je morao biti prethodno planiran. Shrader zakljuuje, da postoji vremenska i

uzrona povezanost masovnog priliva bonjakih izbjeglica u srednju Bosnu nakon pada Jajca

112 Marijan, Vjetaki nalaz: o vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. asopis za suvremenu povijest,36(2004), 1., str. 222113 Ibid., str. 222114 Efendi,Ko je branio Bosnu, str. 76115 Publicistika vezana za ABiH, teite prvih mjeseci rata stavlja na obranu Sarajeva, zanemarujui ostala ratitau BiH. Ibid., str. 153-278; Marijan, Vjetaki nalaz: o vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. asopis zasuvremenu povijest, 36(2004), 1., str. 225116 Ibid., str. 232-235117 Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 26118 Konferencija je prekinuta jer je Radovan Karadi odbio potpisati deset ustavnih naela. Kronologija rata:

agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, str. 234119http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih2/2451.pdf, 19. XI. 2010.

25
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih2/2451.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih2/2451.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih2/2451.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih2/2451.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih2/2451.pdf


26/102

i izbivanja bonjako-hrvatskog sukoba.120 Stoga se moe smatrati da je sukob planiran nakon

pada Jajca i da je krah MKBJ-a u enevi, samo povod za realiziranje tog plana, odnosno

strategijske ofenzive ABiH. Prema Shraderu, strategijski ciljevi plana bili su:

1) Preuzeti kontrolu nad komunikacijskim pravcima sjever jug kroz srednjobosanske

enklave bosanskih Hrvata, te tako povezati snage ABiH sjeverno od doline Lave,

Kozice i Lepenice sa snagama na jugu, kako bi Muslimani (Bonjaci) osigurali

komunikacijski pravac prema vanjskom svijetu.

2) Preuzeti kontrolu nad vojnoindustrijskim postrojenjima u srednjoj Bosni (tvornica

eksploziva SPS u Vitezu, te tvornice u Travniku i Novom Travniku) i u okolici

(tvornice u Bugojnu, Gornjem Vakufu, Prozoru, Jablanici, Konjicu i Hadiima, uz

ostale), kako bi se ABiH naoruala za rat protiv Srba.

3) Opkoliti enklavu bosanskih Hrvata u srednjoj Bosni i podijeliti je na manje dijelove

koje e zatim lake pojedinano likvidirati, te tako oistiti Hrvate iz srednje Bosne i

osigurati prostor za smjetaj muslimanskih izbjeglica koje su Srbi protjerali iz drugih

podruja.121

Postignue zadnjeg cilja omoguilo bi politiku kontrolu nad spomenutim podrujem i

posluio bi kao argument za reviziju Vance-Owenova plana ili buduih planova na MKBJ u

enevi. Plan i strategija djelovanja ABiH je mogla biti razraena samo u VK ABiH pod

rukovodstvom naelnika VK, Sefera Halilovia u Sarajevu, a kasnije i u Zenici, u tabu

komandanta 3. korpusa ABiH, Envera Hadihasanovia ede.122

4. Vojni ustroj sukobljenih strana

4.1. Stvaranje Hrvatskog vijea obrane (HVO) i njegov ustroj

Vojno organiziranje i naoruavanje Hrvata u BiH je poelo 1991. g., posebice nakon

izbijanja rata u Hrvatskoj, shvativi prijetnju od srpskog agresora. Mnogi

bosanskohercegovaki Hrvati su se ukljuili u ZNG, a kasnije HV. Nakon izbijanja rata u

BiH, bosanskohercegovaki dragovoljci, vraaju se iz HV u BiH donosei sa sobom prijeko

potrebno ratno iskustvo, stupajui u redove HVO-a. Predsjednitvo HZ H-B, na sastanku,

120 Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 27121 Ibid., str. 115122

Knjiga Sefera Halilovia, nosi indikativan naziv, Lukava strategija, u kojoj Halilovi opisuje svojustrategiju za rat u BiH i donosi opis njegova neslaganja s Alijom Izetbegoviem. Tuman, Vrijemekrivokletnika, str. 290-298

26


27/102

odranog 8. travnja 1992. g., donijelo je odluku da vrhovno tijelo hrvatske obrane u Herceg-

Bosni nosi naziv Hrvatsko vijee obrane123 (HVO). Osporena je odluka Predsjednitva BiH,

o Teritorijalnoj obrani BiH, kojom je ona postala oruanom silom BiH, zbog

iskompromitiranosti oko napada na Ravno, Neum, Kupres i Mostar. Odlueno je da vrhovno

zapovjednitvo nad obrambenim snagama u HZ H-B, ima samo HVO. Sve druge vojne

formacije na podruju HZ-HB su proglaene nelegalnim ili neprijateljskim.124 Zatim su

preimenovani tadanji Krizni tabovi ili tabovi TO, u Opinske stoere HVO, koji su

podreeni Glavnom stoeru HVO-a u Mostaru.125

S vremenom, HVO organizira etiri Operativne zone (OZ), sa odgovornou za

obranu pojedinih teritorija HZ H-B. OZ Sjeveroistona Hercegovina je imala stoer u

Tomislavgradu, OZ Jugoistona Hercegovina u Mostaru, OZ Posavina u Oraju, i OZ Srednja

Bosna sa stoerom u Vitezu. Opine ukljuene u zoni odgovornosti OZ SB su: Jajce, Travnik,

Novi Travnik, Vitez, Busovaa, Zenica, Kakanj, Vare, epe, Zavidovii, Kiseljak, Kreevo,

Fojnica i Sarajevo. U listopadu 1992. g., stvorene su tri Operativne grupe (OG) kao nia

teritorijalna zapovjednitva OZ SB. Prva Operativna grupa podrazumijeva Travnik, Novi

Travnik, Vitez, Zenicu i Jajce. Druga OG odgovara za Busovau, Kiseljak, Kreevo, Fojnicu,

Kakanj, Vare i Sarajevo. Trea OG je kontrolirala epe, Usoru (Tesli), Komuin (Teanj),

Zavidovie i Novi eher.126 Vojne snage kojima je raspolagao zapovjednik OZ SB su bile

arolikog karaktera. Poevi od naoruanih staraca u seoskim straama, pa do pripadnika

profesionalne gardijske brigade.

Seoske strae su bile formacije koje su spontano nastale, poradi obrane od

potencijalnog napada VRS-a, te spreavanja kriminalnih djelatnosti. Podrazumijevale su

lokalne seoske ljude naoruane lovakim pukama, pitoljima ili eventualno starim vojnim

orujem, koji su straarili na isturenim punktovima u selu. Seoske strae su same meusobno

birale zapovjednike. Iako formalno nisu bili dio HVO, velik dio pripadnika seoske strae se

dragovoljno prijavio u HVO.127

Smjene su predstavljale organiziranu skupinu dragovoljaca koju su drali crtu

bojinice prema VRS-u u periodu tjedan dana ili vie. Njihovo naoruanje je ostajalo na crti

123http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/28.pdf, 22. XI. 2010.; Rotim, Obrana Herceg-Bosne, Vol.1., str. 521124 Ibid.125http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/29.pdf, 22. XI. 2010.; Rotim, Obrana Herceg-Bosne, Vol.1., str. 525-528126

http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/1055.pdf, 22. XI. 2010.127 Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 60

27
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/28.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/28.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/28.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/29.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/29.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/29.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/1055.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/1055.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/1055.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/28.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/28.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/29.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/29.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/1055.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/1055.pdf


28/102

bojinici i bilo je predano slijedeoj smjeni. Djelovali su na lokalnoj razini i bili su pod

kontrolom stoera HVO-a. Ovakva formacija je mogla izvoditi samo manja ofenzivna

djelovanja, te je vie bila okrenuta obrambenim djelovanjima. U lipnju 1993. g., nakon

ofenzive ABiH u Travniku, mnogi od pripadnika smjena, ukljueni su u neku od brigada

HVO-a.128

Najvee, ujedno i najvanije formacije HVO-a u OZ SB, bile su brigade. One su bile

rezervne formacije popunjene dragovoljcima, koji su mogli obavljati civilne poslove, ukoliko

nisu bili na dunosti. Za razliku od ostalih postrojbi, brigade su bile dobro opremljene,

naoruane i organizirane. Mogle su izvoditi lokalne ofenzivne akcije. Ustrojene su prema

preraenom predloku organizacije rezervnih brigada tipa R u bivoj JNA, prema kojoj bi

trebala imati 2841 asnika i vojnika. Meutim, takvo brojevno stanje nikad nije ostvareno.

Brigade su djelovale u matinom gradu, te su nosile nazive hrvatski povijesnih linosti, izuzev

usorske i epake brigade, koje su imali numerirani naziv (110. i 111. br. HVO). Formirano je

trinaest brigada HVO-a u srednjoj Bosni, od kojih je sedam129 izbaeno iz stroja, tijekom

bonjako-hrvatskog sukoba u 1993. g.130

Civilna zatita HVO-a je osnovana kako bi rijeila problem popunjenosti ljudstva.

Stvorena je kao podrka borbenim formacijama HVO-a, kako bi titila zalee i vitalne

vojne i civilne objekte. Meutim, izbijanje bonjako-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni,

poremetilo je njihovo daljnje ustrojavanje.131

Slika 6.Zapovjednik OZ SB HVO-a, pukovnik Tihomir BlakiIzvor: James Mason, http://www.pbase.com/zidar/image/67781378, 11. I. 2011.

128 Ibid., str 60-61129 Brigada Jure Franceti i Druga zenika brigada iz Zenice su rasputene u travnju. Travnika brigada ibrigada Frankopan su razbijene u lipnju nakon ofenzive ABiH. Brigada Kotromani iz Kaknja se predalaABiH u lipnju, dok je vareka brigada Bobovac razbijena u studenom, a ostatak od 700 vojnika se smjestio uDatanskom. Sarajevska brigada Kralj Tvrtko Drugi je 6. studenog ukljuena u ABiH kao Hrvatska brdsko-

planinska brigada. Ibid., str. 247-248130 Ibid., str.61-63131 Ibid., str. 63-64

28
http://www.pbase.com/zidar/image/67781378http://www.pbase.com/zidar/image/67781378http://www.pbase.com/zidar/image/67781378


29/102

4.2. Stvaranje Armije Republike Bosne i Hercegovine (ABiH) i njezin ustroj

Formiranju ABiH prethodilo je nekoliko dogaaja. Najprije, 2. svibnja 1991. g.stvorena je Patriotska liga kao vojno krilo SDA, te se u to vrijeme moe smatrati paravojnom

formacijom. Slijedei mjesec, 10. lipnja 1991. g. osnovano je bonjako Nacionalno

obrambeno vijee, s Patriotskom ligom kao vojnim krilom.132 Kljuna osoba za djelovanje i

organiziranje Patriotske lige je bivi pukovnik JNA, Sefer Halilovi. 133 Poslije prvog kongresa

SDA, u prosincu iste godine, Alija Izetbegovi nareuje Seferu Haliloviu da napravi plan za

irenje Patriotske lige (PL) u BiH.134 Na sastanku u Mehuriima pokraj Travnika, odranog 7.

i 8. veljae 1992. g., oformljeno je Vojno vijee, pored ve prisutnog Glavnog politikogtaba PL BiH.135 Na sastanku su usuglaeni planovi po regijama i podijeljeni zadaci za naredni

period, kroz Direktivu Glavnog taba Patriotske lige BiH za odbranu suvereniteta Republike

Bosne i Hercegovine. Definirani su neprijatelji kao snage dezintegracije BiH, iji su nosioci

SDS sa jugoslavenskom armijom i ekstremno krilo HDZ-a. Halilovi je dao procjenu ljudstva

PL-a od 120 000 ljudi, te da je mogue oekivati novi priliv ljudi i poveanje broja na 150

000. U 3. toci, poziva se narod Sandaka, Kosova i Makedonije da se solidariu sa naom

pravednom borbom i odmah otponu borbena dejstva u cilju vezivanja snaga neprijatelja i

slabljenja njegove udarne moi na prostoru BiH. Istovremeno uspostaviti kontakt, saradnju i

kordinaciju na zajednikim dejstvima sa hrvatskim narodom u BiH protiv zajednikog

neprijatelja.136 Prvi dio ove formulacije se moe poistovjetiti s idejom panislamizma iz

Izetbegovieve Islamske deklaracije, a drugi nudi pomirljive tonove prema Hrvatima izvan

ekstremnog dijela HDZ-a. etvrta toka je zanimljiva u kontekstu bonjako-hrvatskog

sukoba u srednjoj Bosni, jer govori da treba, glavne snage imati u Centralnoj Bosni.137

Na 65. sjednici Predsjednitva BiH, 8. travnja 1992. g., donesena je uredba o ukidanju

Republikog taba TO i obrazovanja taba Teritorijalne obrane Republike Bosne i

Hercegovine (TO RBiH), nakon to je proglaena neposredna ratna opasnost. Za

komandanta TO RBiH je imenovan pukovnik Hasan Efendi, a za naelnika TO RBiH,

132 Marijan, Rat u Bosni i Hercegovini ili nepodnoljiva lakoa povjesniarenja. Nacionalna sigurnost ibudunost, 1 (2001), str. 144133 Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 67134 Halilovi,Lukava strategija, str. 54-55135 imi, Dokumenti Predsjednitva BiH.National security and the future, 7 (2006), , str. 175136

Tuman,Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991.-1995. , str. 138-140; Halilovi,Lukava strategija, str.164-169137 Ibid.

29


30/102

pukovnik Stjepan iber.138 Tako je TO postala vojna snaga Predsjednitva BiH, iako je JNA

prethodno razoruala TO uz Izetbegoviev pristanak. Slijedei dan, 9. travnja, Predsjednitvo

BiH je donijelo odluku o objedinjavanju svih naoruanih snaga na teritoriju BiH. U sastav

Oruanih snaga BiH, tako ulaze PL, HVO, TO BiH, Zelene beretke, HOS i ostale

postrojbe.139 Kasnije, od postrojbi Patriotske lige, TO BiH i Zelenih beretki, formira se

Armija Bosne i Hercegovine (ABiH). Prema Haliloviu, ve 27. svibnja 1992. g., odlukom

Predsjednitva BiH, osnovane su prve postrojbe ABiH.140 Prema odluci Predsjednitva BiH,

18. kolovoza 1992. g., zamijenjen je sustav TO-a po opinama, te je formiran sustav pet

korpusa ABiH. Sustav je bio slian onom kojog je organizirao HVO sa Operativnim zonama,

ali su podruja odgovornosti ABiH bila teritorijalno vea. Prvi korpus je podrazumijevao

podruje Sarajeva i okolice. Drugi korpus je odgovarao za Doboj i Tuzlu, Trei za Banja

Luku i Zenicu, etvrti za Mostar, a Peti za Biha. Tijekom 1993. g., formirat e se esti

korpus, odgovoran za Igman, Visoko i Jablanicu, te Sedmi korpus u Travniku.

Za podruje srednje Bosne, najodgovorniji je bio Trei korpus (3.K) ABiH, a kasnije i

novoformirani Sedmi korpus, iako je dolazilo do povremenih djelovanja 1., 2., i 6. korpusa.141

Trei korpus ABiH, organizirao je etiri operativne grupe (OG): OG Bosanska Krajina sa

stoerom u Travniku, OG Bosna u Zavidoviima, OG Lava u Kaknju i OG Zapad u Bugojnu.

Spomenute operativne grupe su bile fleksibilnog karaktera, esto pridruujui svoje

pripadajue postrojbe drugoj operativnoj grupi, u sklopu izvravanja pojedinih zadaa. Tako

je broj ljudstva varirao s obzirom na ratna djelovanja i zadatke. Brigade ABiH u srednjoj

Bosni, veinom su bile ustrojene kao brdsko-planinske, izuzev 301. br. koja je bila

mehanizirana, te jo tri motorizirane brigade, s kroninim problemom pune popunjenosti

ljudstvom, kao i HVO.142

138 Efendi,Ko je branio Bosnu, str. 12-13139 imi, Dokumeni Predsjednitva Bosne i Hercegovine 1991.-1994.National security and the future, 7(2006),3, str. 132-133140 Zanimljivo je da ABiH slavi roendan 15. travnja, kao Dan Armije, iako je nejasno zato je taj datumizabran za obljetnicu. Efendi, Ko je branio Bosnu, str. 340; Prve postrojbe ABiH su ukljuivale 13 brigada, 12samostalnih vodova, bojnu VP-a, ininjerijsku bojnu i satniju za zatitu Predsjednitva BiH. Halilovi, Lukava

strategija, str. 123141 Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 68-69142 Ibid., str. 70-73, 249-251

30


31/102

Slika 7. i 8.Pukovnici ABiH, Enver Hadihasanovi (lijevo) i Mehmed Alagi (desno)Izvor: http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1472480.stm, ; James Mason,

http://www.pbase.com/zidar/image/67781329, 11. I. 2011.

4.3. Odnos HVO-a i ABiH u srednjoj Bosni

Odnosi HVO-a i ABiH od samog poetka rata u BiH su bili zategnuti. S vremenom,

dolazilo je do pokuaja suradnje i koordinacije, ali sve do potpisivanja Washingtonskog

sporazuma, nije dolo do pozitivnih rezultata. Sporazum o prijateljstvu i suradnji, izmeu

Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od 21. srpnja 1992. g., stvorio je pozitivan impulsza suradnju izmeu HVO-a i ABiH. Prethodno je HVO smatran Tumanovim oruem za

podjelu Bosne. Odlukom Predsjednitva BiH, 6. kolovoza 1992. g., Hrvatsko vijee obrane je

prihvaeno kao sastavni dio Armije Republike BiH, prema izmijenjenoj i dopunjenoj uredbi

sa zakonskom snagom o oruanim snagama Republike BiH143.144

Meutim, stanje u srednjoj Bosni je opovrgnulo spomenutu uredbu. Naime, ak je i

srpska strana detektirala napetost izmeu Bonjaka i Hrvata. U izvjetaju 30. partizanske

divizije, 2. travnja 1992. g. stoji kako je u Bugojnu podijeljeno streljivo ratnoj miliciji, alisamo Bonjacima, uz napomenu da se streljivo sakrije od Hrvata. Takoer, izvjetaj govori o

zategnutim odnosima Hrvata i Bonjaka u Gornjem Vakufu.145 Tijekom 1992. g., dogodit e

se brojni incidenti izmeu HVO-a i ABiH u srednjoj Bosni. U Busovai, 10. svibnja 1992. g.,

izdana je zapovijed HVO-a o ponitavanju sporazuma HVO i TO Busovaa o raspodjeli

143http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/671.pdf, 23. XI. 2010.144 Marijan, Vjetaki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i BiH. asopis za suvremenu povijest, 36(2004), 1., str.

230-231145 Marijan, Rat u Bosni i Hercegovini ili nepodnoljiva lakoa povjesniarenja. Nacionalna sigurnost ibudunost, str. 149-150

31
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1472480.stmhttp://www.pbase.com/zidar/image/67781329http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/671.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/671.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/671.pdfhttp://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1472480.stmhttp://www.pbase.com/zidar/image/67781329http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/671.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih/671.pdf


32/102

naoruanja i dan je ultimatum za predaju svih paravojnih formacija (misli se i na TO) s

naoruanjem, te stavljanjem pod kontrolu HVO-a. Zapovijed je nastala nakon pogibije

pripadnika HVO-a, Darka Vulete, od strane TO BiH, prilikom preuzimanja vojarne u

Kaoniku.146 Idui mjesec, 13. lipnja 1992. g., opet je dolo do incidenta na podruju

Busovae, kada je TO RBiH otvorila vatru na pripadnike VP HVO-a, koji nastojali zatititi

srpske civile iz Katia koji su prethodno, u oujku izrazili lojalnost HVO-u i predali svoje

naoruanje. U incidentu je poginuo jedan pripadnik HVO-a i trojica iz TO RBiH.147 Na

podruju Novog Travnika i Travnika, 18. i 19. lipnja, dolazi do oruanog sukoba, zbog

nastojanja HVO da sprijei transport oruja iz tvornice Bratstvo namijenjenog izvozu i

navodnog pokuaja HVO-a da uspostavi svoju vlast, odnosno HDZ-a u Travnikoj regiji.148

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske imalo je nakanu da dislocira tvornicu Bratstvo u

Imotski, koji je trebao biti novo sredite hrvatske vojne industrije. Sukladno tome, 19. srpnja

1992., jedinice HVO-a pod kontrolom Daria Kordia, bezuspjeno su napale policijsku

postaju u Novom Travniku, kako bi lake ovladale tvornicom. asnik ABiH, Demal Merdan,

pokuavao je suzbiti sukob, zajedno sa pukovnikom Blakiem.149 Prethodno, u pokuaju da

se zauzme skladite oruja JNA u Slimeni kraj Travnika, HVO je oruanom akcijom uzeo

preostalo oruje nakon eksplozije jer je JNA minirala skladite. Istovremeno, bonjaka strana

je pokuavala pregovorima preuzeti skladite.150

U kolovozu je dolo do kratkog sukoba u Kiseljaku, ali i do traginog dogaaja u

Dogladama, u sarajevskom naselju Stup, nastanjenim preteito Hrvatima. Naime, snage ABiH

su upale u naselje, te poinile ubojstva Hrvata, pljakajui i palei hrvatske kue. Zatim su

otvorile vatru prema srpskim poloajima kako bi isprovocirale sukob. VRS je upala u naselje

Bare, nastavljajui masakr koji su poinile snage ABiH.151 Do zaotrenja u odnosima, dolo je

u listopadu. U Novom Travniku, 18. listopada, dolazi do verbalnog sukoba koji prerasta u

146 Efendi,Ko je branio Bosnu, str. 196-198147

http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf, 23. XI. 2010., str. 2148Shrader,Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 111;http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/agresija_do_1992/375.pdf, 23. XI.2010.149 Omeragi,Dogovoreni rat, str. 35-37150 Efendi,Ko je branio Bosnu, str. 198-199; Zanimljivo, ova trvrdnja je kontradiktorna sa Shraderom, koji pieda je HVO nastojao pregovorima preuzeti skladite, dok je TO RBiH ula u skladite i raznijela ga eksplozivom.Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni, str. 111151http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf, 23. XI. 2010.; Pokolj su najvjerovatnije poinile jedinice

na elu s Jukom Prazinom, predratnim pripadnikom sarajevskog podzemlja. Dadi, Joko. Izvor krvi u Kiseljaku.Nedjeljnja Dalmacija. 16. IX. 1992. u: Rat u BiH (elektronika graa): sukobi Hrvata i Bonjaka u Bosni iHercegovini

32
http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/agresija_do_1992/375.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/agresija_do_1992/375.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdfhttp://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20SREDNJA%20BOSNA%20%20ZBORNO%20PODRUCJE%20VITEZ/srednja_bosna_zborno_podrucje_vitez.pdf


33/102

oruani nakon to Hrvati na benzinskoj crpki odbijaju osigurati gorivo pripadnicima ABiH.152

Na zapovjednika HVO Jajce, Stjepana Blaevia, ABiH je pucala u selu Karaula na putu

izmeu Travnika i Jajca, a kasnije e pucati i na predsjednika HVO Jajce, Nikolu Bilia,

nakon pada Jajca 29. listopada.153 Ve je bilo govora o incidentu kod Ahmia, 20. listopada

kada je ABiH zaustavila HVO na putu za ispomo Jajcu. Istog dana, ubijen je Ivica Stojak,

zapovjednik Travnike brigade HVO-a, za to je hrvatska strana optuila radikalne pripadnike

7. muslimanske brigade iz Zenice navodno mudahedine.154

Kamen spoticanja u odnosima HVO-a i ABiH, predstavljao je asniki kadar.

Tijekom rata u Hrvatskoj, mnogi od hrvatskih i bonjakih asnika, nali su se na suprotnim

stranama. HVO je bio trajno nepovjerljiv prema bivim JNA oficirima iz ABiH, kao to su

npr. Sefer Halilovi ili Fikret Muslimovi, koji je bio oficir KOS-a. Dokazujui pripadnost

svojem narodu, neki od asnika na obje zaraene strane, postali su gorljivi nacionalisti i

ortodoksni vjernici, ograujui se pritom od svog jugoslavenstva i ateizma. 155

Najveu suradnju Bonjaka i Hrvata, uspostavile su Hrvatske obrambene snage

(HOS). Poetkom rata u BiH, brojni Bonjaci, pristupili su HOS-u. Meutim, u HOS-u je bila

prisutna ustaka ikonografija, budui da su predstavljali (para)vojnu formaciju Hrvatske

stranke prava (HSP), koja je zagovarala Hrvatsku do Drine, aludirajui tako na granice

NDH. Iako je njihov ekstremizam toleriran na poetku rata, kasnije dolazi do zaotravanja

odnosa sa Hrvatskim vijeem obrane. Nakon ubojstva zapovjednika HOS-a, generala Blaa

Kraljevia, 9. kolovoza 1992. g., HOS se postupno razoruava i stavlja pod kontrolu HVO-a.

Veina Bonjaka iz HVO-a, prelazi u ABiH. Na podruju srednje Bosne, HOS je

Documents

Bošnjačko-hrvatski-sukob u srednjoj-Bosni 1993-94