Crkva i Internet

Crkva i InternetDokument Papinskog vijea za medijeI. Uvod 1. Zanimanje Crkve za Internet samo je jedan od izraza pozornosti koju je ona oduvijek posveivala drutvenim obavijesnim sredstvima. Promatrajui medije kao posljedicu povijesno-znanstvenog procesa po kojem ovjeanstvo napreduje sve vie u otkrivanju i bogatstava i vrijednosti to ih krije sve to je stvoreno1 , Crkva je esto izraavala svoje uvjerenje da su ona, kako je ustvrdio Drugi vatikanski koncil, zapanjujui izum tehnike2 koji ve sada mnogo ini u pogledu zadovoljavanja ovjekovih potreba, a moe initi jo i vie. Zbog toga je Crkva zauzimala temeljno pozitivan pristup drutvenim obavijesnim sredstvima.3 ak i kada osuuju njihove ozbiljne zlouporabe, dokumenti Papinskog vijea za drutvena obavijesna sredstva zaokupljena su pojanjavanjem da isto restriktivni ili kritiki stav Crkve... niti je dostatan niti primjeren.4 Navodei encikliku pape Pija XII. Miranda prorsus iz 1957. godine, pastoralni naputak o sredstvima drutvenog priopavanja Communio et progressio, objavljen 1971. godine, istaknuo je ovaj vidik: Crkva u njima gleda darove Boje koji e po providnosnom Bojem naumu povezati meusobno ljude bratskom svezom, da se sloe s njegovom spasiteljskom voljom.5 Ostajemo pri tom miljenju i u pogledu Interneta. 2. Prema crkvenom shvaanju, povijest je ljudskog komuniciranja slina dugom putovanju koje ljudski rod vodi od oholog babilonskog pothvata, s njegovim bremenom pometnje i uzajamnog nerazumijevanja (usp. Post 11,1-9), sve do Pedesetnice i do dara jezika: obnova priopivanja se usredotouje na Isusa po djelovanju Duha Svetoga.6 U Kristovu ivotu, smrti i uskrsnuu je najdublji temelj i najprvi uzor meuljudske povezanosti, u Bogu koji postade brat ljudima.7 Suvremena drutvena obavijesna sredstva kulturalni su imbenici koji igraju odreenu ulogu u ovoj povijesti. Kao to primjeuje Drugi vatikanski koncil premda treba dobro razlikovati ovozemni napredak od porasta Kristova kraljevstva, ipak je taj napredak, ukoliko moe pridonijeti boljem ureenju ljudskog drutva, od velike vanosti za Boje kraljevstvo.8 Promatrajui drutvena obavijesna sredstva u tom svjetlu, otkrivamo da ona mnogo pridonose odmoru i naobrazbi i irenju i uvrivanju Bojega kraljevstva.9 Danas to posebno vrijedi za Internet koji pridonosi revolucionarnim promjenama u trgovini, obrazovanju, politici, novinarstvu, odnosima meu narodima i meu kulturama. Te promjene ne zadiru samo u oblik na koji osobe meusobno komuniciraju, ve i u nain na koji tumae vlastiti ivot. U priloenom dokumentu Etika na Internetu, promiljamo ta pitanja u njihovoj etikoj dimenziji.10 Ovdje emo promatrati sveobuhvatne utjecaje Interneta na religiju i osobito na Katoliku crkvu. 3. Crkva prema drutvenim obavijesnim sredstvima ima dvojak cilj. Jedan se sastoji u poticanju njihova pravilnog razvoja i pravilnog koritenja za razvoj ovjeka, pravde i mira, za unapreenje drutva na mjesnoj, nacionalnoj i opoj razini u svjetlu opeg dobra i u duhu solidarnosti. S obzirom na veliku vanost drutvenih obavijesnih sredstava, Crkva trai s onima koji su odgovorni za sredstva priopivanja iskren dijalog uz meusobno potivanje, dijalog koji se u prvom redu odnosi na razradu politika u odnosu na ta sredstva.11 Taj dijalog zahtijeva od Crkve da se trudi razumjeti sredstva priopavanja njihove ciljeve, metode, pravila rada, njihove nutarnje strukture i naine te da podupire i potie one koji u njima rade. Na temelju toga razumijevanja i te potpore bit e mogue iznijeti vane prijedloge kako da se odstrane smetnje koje stoje na putu ljudskom napretku i navijetanju evanelja.12 No, Crkva skrbi i za komuniciranje unutar sebe same kao i s vanjskim svijetom. Ta je komunikacija neto vie od tehnike izvedbe jer zapoinje u zajednitvu ljubavi izmeu boanskih osoba i u njihovu povezivanju s nama, kao i u shvaanju da se trojstvena komunikacija protee na ovjeanstvo: Sin je Rije, vjeno izgovorena od Oca i u Isusu Kristu i po njemu, koji je Sin i utjelovljena Rije Bog priopuje samoga sebe i svoje spasenje enama i mukarcima.13 Bog nastavlja komunicirati sa ovjeanstvom po Crkvi, nositeljici i uvarici njegove objave, ijem je ivom uiteljstvu povjerena zadaa vjerodostojno tumaiti njegovu rije.14 Osim toga, sama Crkva je communio, zajednica osoba i euharistijska zajednica to potjee iz trojstvenog zajednitva te ga odraava.15 Komunikacija dakle pripada samoj biti Crkve. To, vie no ita drugo, objanjava zato bi crkvena praksa priopavanja morala biti primjerna, odraavajui najvie uzore istinitosti, vjero-dostojnosti, tankoutnosti za ljudska prava i druga vana naela i norme.16 4. Prije trideset godina Communio et progressio istaknuo je da suvremena iznaaa pruaju ovjeku nove oblike susreta s evaneoskom istinom.17 Papa Pavao VI. rekao je da bi se Crkva osjeala krivom pred Gospodinom kada ta sredstva ne bi upotrijebila za evangelizaciju.18 Papa Ivan Pavao II. nazvao je drutvena obavijesna sredstva prvim areopagom dananjeg vremena te izjavio da nije dovoljno upotrebljavati ih za irenje kranske poruke i crkvenog uiteljstva, nego samu poruku treba ugraditi u tu novu kulturu koju stvara suvremeno komuniciranje.19 To je jo potrebnije initi u ovom vremenu, jer drutvena obavijesna sredstva danas vre jo snaniji utjecaj na ovjekov pogled na ivot, ali je u velikoj mjeri i ljudsko iskustvo kao takvo postalo iskustvo posredovano sredstvima priopavanja.20 Sve to vrijedi i za Internet. Premda moe katkad izgledati da je u suprotnosti s kranskom porukom, svijet drutvenih obavijesnih sredstava prua takoer jedinstvene mogunosti za navijetanje Kristove spasenjske istine itavoj ljudskoj obitelji... Uzmimo na primjer... pozitivnu mogunost Interneta da prenosi vjerske informacije i uenje izvan svih barijera i granica. Oni koji su navijetali Evanelje prije nas nisu mogli ni zamisliti tako iroki auditorij... Katolici se ne bi smjeli bojati ostaviti vrata drutvenih komunikacija otvorena Kristu da bi se njegova Radosna vijest mogla uti s krovova cijeloga svijeta.21 II. Mogunosti i izazovi5. Komunikacija koja se zbiva u Crkvi i po Crkvi bitno se sastoji od navijetanja radosne vijesti Isusa Krista. Ona je navjetaj evanelja kao proroke i oslobaajue rijei koja je upuena ljudima naega doba; ona je usred radikalne sekularizacije svjedoenje za boansku istinu i za transcendentnu sudbinu ovjeka; ona je usred sukoba i podjela odluka za pravdu i solidarnost sa svim vjernicima u slubi zajednitva meu narodima, nacijama i kulturama.22 Kako navijetati Radosnu vijest osobama duboko oznaenim kulturom drutvenih obavijesnih sredstava zahtijeva da se pozorno uzmu u obzir osobite znaajke samih obavijesnih sredstava, Crkva mora razumjeti Internet. To je nuno za djelotvorno komuniciranje s ljudima, osobito s mladei, koja je proeta iskustvom te nove tehnologije, ali takoer da bi se tom tehnologijom bolje koristilo. S vjerskog gledita drutvena obavijesna sredstva pruaju vane dobrobiti i prednosti: donose vijesti i izvjea o vjerskim dogaajima, idejama i osobama. Ona su prenosioci evangelizacije i kateheze. Iz dana u dan pruaju nadahnue, ohrabrenje i mogunost sudjelovanja u bogosluju osobama vezanim uz kue ili ustanove.23 No, osim tih dobrobiti, postoje takoer dobrobiti koje su manje-vie specifine za Internet. Taj sustav omoguuje ljudima izravni i neposredni pristup vanim vjerskim i duhovnim izvorima velikim bibliotekama, muzejima i bogoslunim mjestima, dokumentima Uiteljstva, spisima otaca i nauitelj Crkve i stoljetnoj vjerskoj mudrosti. Ima dragocjenu sposobnost prevladati udaljenosti i izolaciju, omoguiti stupanje u kontakt s istomiljenicima dobre volje koji su dio virtualnih zajednica vjere radi uzajamnog hrabrenja i podupiranja. Crkva moe pruiti vanu slubu katolicima i nekatolicima odabirui i prenosei korisne podatke na Internetu. Internet je vaan za mnoge aktivnosti i programe Crkve poput evangelizacije, ukljuujui re-evangelizaciju i novu evangelizaiju te tradicionalno misijsko djelovanje ad gentes, kateheza i ostalih vrsta odgoja, vijesti i informacija, apologetike, vlasti i upravljanja te nekih oblika duhovnoga i pastoralnog vodstva. Premda virtualna stvarnost cyberspace-a ne moe zamijeniti istinsko zajednitvo meu osobama, istinsku stvarnost sakramenata i liturgije ili izravni i neposredni navjetaj evanelja, moe ih upotpuniti, privui ljude potpunijem iskustvu vjere te obogatiti vjerski ivot korisnik. Ta je stvarnost za Crkvu takoer sredstvo za komuniciranje s posebnim skupinama poput djece i mladei, starijih i osoba vezanih uz kuu, osoba koje ive u dalekim krajevima, lanova ostalih vjerskih tijela, do kojih bi drugaije bilo teko doi. Sve vei broj upa, biskupija, redovnikih zajednica i ustanova povezanih sa Crkvom, kao i programa i organizacija svih vrsta, djelotvorno koriste Internet u te i ostale svrhe. Na nekim mjestima, kako na nacionalnoj tako i na kontinentalnoj razini, provode se stvaralaki pothvati pod crkvenim pokroviteljstvom. Sveta je Stolica djelatna na tome podruju ve niz godina i nastavlja iriti i razvijati svoju prisutnost na Internetu. Skupine povezane sa Crkvom koje jo uvijek nisu zakoraile u cyberspace potiemo da razmotre mogunost da to to prije uine. Snano preporuujemo razmjenu ideja i informacija o Internetu izmeu onih koji imaju iskustva i onih koji su poetnici na tom podruju. 6. Crkva mora takoer razumjeti i koristiti Internet kao sredstvo interne komunikacije. Zbog toga je potrebno imati na umu njegovo osobito obiljeje izravnoga, neposrednog i interaktivnog sredstva koje olakava sudionitvo. Mogunost dvosmjerne interakcije Interneta rasplinjuje staru razliku izmeu priopavatelja i primatelja,24 te stvara stanje u kojem, bar potencijalno, svatko moe biti i jedno i drugo. To nije vie jednosmjerna, silazna komunikacija iz proteklih vremena. Budui da su se osobe sve vie suivjele s tim osobitim vidikom Interneta na ostalim podrujima svoga ivota, moe se oekivati da e pribjei Internetu i u pogledu religije i Crkve. Nova je tehnologija, ali ne i ideja. Drugi vatikanski koncil poruuje lanovima Crkve da moraju svojim pastirima oitovati svoje potrebe i svoje elje s onom slobodom i pouzdanjem koje pristoji djeci Bojoj i brai u Kristu; doista, u skladu sa svojim znanjem, strunou i ugledom koji uivaju, imaju slobodu, a katkada i dunost da reknu svoje miljenje o stvarima koje se odnose na korist Crkve.25 Communio et progressio primjeuje da je Crkvi kao ivom tijelu potrebno javno mnijenje kojim se hrani dijalog meu razliitim lanovima.26 Premda se vjerske istine ne mogu prepustiti slobodnom tumaenju, taj je pastoralni naputak primijetio kako je veoma iroko podruje na kojem se ostvaruje taj dijalog unutar Crkve.27 Slina su razmiljanja sadrana u Zakoniku kanonskog prava28 kao i u najnovijim dokumentima Papinskog vijea za drutvena obavijesna sredstva.29 Aetatis novae definira dvosmjernu komunikaciju i javno miljenje kao put kako da se konkretno ostvari zajednitvo u Crkvi.30 U Etici u obavijesnim sredstvima pie: Dvosmjerni protok vijesti i miljenja izmeu pastira i vjernika, sloboda izraavanja osjetljiva za dobro zajednice te zadaa Uiteljstva da ga promie, kao i odgovorno javno mnijenje vani su izriaji temeljnog prava na dijalog i na informaciju unutar Crkve.31 Internet je uinkovito tehnoloko sredstvo za odjelotvorenje te vizije. Imamo, dakle, sredstvo koje se moe na kreativan nain koristiti za razliite vidike vlasti i upravljanja. Uz otvaranje protoka za izraavanje javnog miljenja, tu mislimo i na mogunosti poput strunog savjetovanja, priprema susreta i ostvarivanja suradnje s mjesnim Crkvama i vjerskim ustanovama na mjesnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini. 7. Odgoj i obrazovanje su drugo korisno i potrebno podruje: Danas je svima potreban odreen oblik trajnog odgoja za medije, bilo osobnim uenjem ili sudjelovanjem u organiziranom programu ili i jedno i drugo. Vie nego samo pouka o tehnikama, odgoj za sredstva priopavanja pridonosi stvaranju dobrog ukusa kod ljudi i ispravnoga moralnog prosuivanja. Rije je, u odreenom pogledu, o odgoju savjesti. Po svojim kolama i odgojnim programima Crkva bi morala pruati takvu izobrazbu na podruju medija.32 Odgoj i obuavanje za rad na Internetu morali bi biti dio sveobuhvatnih medijsko-obrazovnih programa za lanove Crkve. U pastoralnim planovima za drutvena obavijesna sredstva moralo bi se, koliko je vie mogue, pobrinuti da ta vrsta obrazovanja bude ukljuena u odgoj sjemenitaraca i bogoslova, sveenika, redovnika i redovnica te laika kao i uitelja, roditelja i uenika.33 Mlade posebno treba pouavati da ne postanu samo dobri itatelji, sluaoci ili gledatelji, ve da se i sami slue svim mogunostima izraavanja koja im pruaju sredstva priopavanja. Tako e mladi uistinu postati graani ere sredstava drutvenog priopavanja koja je, izgleda, zapoela u ovo nae vrijeme34 , u kojem se drutvena obavijesna sredstva smatraju dijelom kulture u nastajanju iji se puni sadraj ne moe jo uvijek u cijelosti dokuiti.35 Pouavati o Internetu i novim tehnologijama znai mnogo vie no pouavati tehnikama. Mladi moraju nauiti kako dobro ivjeti u virtualnom svijetu, znati zdravim moralnim mjerilima prosuivati sve ono to u njemu nalaze i koristiti novu tehnologiju za vlastiti cjeloviti razvoj i na dobrobit drugih. 8. Uz probleme o kojima su dane ope natuknice u priloenom dokumentu Etika na Internetu,36 Internet pred Crkvu postavlja jo neka osobita pitanja. Dok se istiu pozitivni vidici Interneta vano je otvoreno govoriti i o negativnima. Na dubljoj razini svijet drutvenih obavijesnih sredstava moe se katkad initi ravnodunim ili ak neprijateljski raspoloenim prema kranskoj vjeri i moralu. To je djelomino zbog toga to je kultura drutvenih obavijesnih sredstava tako duboko proeta tipino postmodernistikim obiljejem da je jedina apsolutna istina da ne postoje apsolutne istine, odnosno da su, ako i postoje, nedohvatljive ljudskome razumu i samim tim nevane.37 Meu osobitim problemima koje predstavlja Internet jest prisutnost web stranica koje ire mrnju, kleveu i napadaju vjerske i etnike skupine. Neke su od njih svoje djelovanje usmjerile protiv Crkve. Poput pornografije i nasilja u medijima te internet stranice su odraz najmranije strane ljudske naravi ranjene grijehom.38 Dok potivanje slobode izraavanja moe zahtijevati da se, do odreene granice, tolerira ak i irenje neprijateljstva i mrnje, autocenzurom i, ako je nuno, intervencijom javnih vlasti morala bi se utvrditi i provoditi razumna ogranienja onoga to se smije rei. irenje web stranica koje se definiraju kao katolike predstavljaju sasvim drugi problem. Kao to smo rekli, skupine povezane sa Crkvom trebale bi na kreativan nain biti prisutne na Internetu. Jednako tako, na to imaju pravo dobro motivirani i dobro informirani pojedinci i neslubene skupine koji djeluju na vlastitu inicijativu. Ipak je, u najmanju ruku, zbunjujue ne razlikovati ekscentrina naukovna tumaenja, iskrivljene pobone prakse i ideoloke proglase koji nose oznaku katolikog od istinskih stavova Crkve. Predloit emo pristup tome problemu. 9. Sigurno da i ostala pitanja zahtijevaju podrobnije razmiljanje. U tome pogledu potiemo na stalno istraivanje i prouavanje, ukljuujui izradu jedne antropologije i teologije komunikacije39 koja e se sada posebno odnositi na Internet. Pored prouavanja i istraivanja, moe se i mora promicati i pozitivno pastoralno planiranje u pogledu koritenja Interneta.40 Jedno od podruja istraivanja, primjerice, tie se opaanja da iroki izbor proizvoda i servisa dostupnih na Internetu moe izvriti svoj uinak i u pogledu vjere te potaknuti potroaki pristup vjerskim pitanjima. injenice navode na zakljuak kako se neki posjetitelji vjerskih web stranica vladaju kao da su u nekoj veletrgovini te iz paketa vjerske ponude uzimaju i biraju sastojnice koje bolje odgovaraju njihovu osobnom ukusu. Tendencija nekih katolika da budu selektivni u svom pristajanju uz nauk Crkve problem je poznat i u drugim kontekstima.41 Potrebno je vie informacija o tome je li i u kolikoj mjeri taj problem pogoran Internetom. Isto tako, kao to smo ranije rekli, cyberspace kao virtualna stvarnost ima neke zabrinjavajue implikacije u pogledu religije kao i ostalih podruja ivota. Virtualna stvarnost ne moe zamijeniti Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, sakramentalnu stvarnost ostalih sakramenata i dionitvo u bogosluju u krilu stvarne ljudske zajednice. Na Internetu ne postoje sakramenti. ak i vjerska iskustva koja su tamo mogua zahvaljujui milosti Bojoj, nisu dostatna ukoliko su odijeljena od stvarne interakcije s ostalim vjernicima. To je jo jedan vidik Interneta koji zahtijeva prouavanje i razmiljanje. Istodobno, u stvaranju pastoralnih programa moralo bi se razmiljati kako ljude iz virtualnog svijeta dovesti do prave zajednice i kako se potom, pouavanjem i katehezom, Internet moe koristiti da ih podupre i obogati u njihovu kranskom zauzimanju. III. Preporuke i zakljuak10. Religiozne osobe, kao lanovi irokog internet auditorija koji takoer imaju svoje vlastite, specifine i legitimne interese, ele biti dionici procesa koji e upravljati budui razvoj toga novog medija. Nema sumnje da e to katkad od njih traiti da usklade vlastiti nain razmiljanja i djelovanja. Vano je i da osobe, na svim crkvenim razinama, koriste Internet kreativno u ispunjenju svojih odgovornosti te pomognu izvrenju crkvenog poslanja. Ne moe se prihvatiti da bojaljivo ustuknu iz straha od nove tehnologije ili nekog drugog razloga, posebno ako se uzmu u obzir vrlo brojne pozitivne mogunosti Interneta. Metode koje olakavaju komunikaciju i dijalog meu samim njezinim lanovima mogu osnaiti veze jedinstva meu njima. Izravan pristup informacijama omoguuje Crkvi da produbi svoj dijalog sa suvremenim svijetom... Crkva moe jo bre prenositi svijetu svoje vjerovanje i objasniti razloge svog stajalita prema svakom problemu i dogaaju. Moe jasnije uti glas javnog miljenja i ui u trajni dijalog sa svijetom koji je okruuje, ukljuujui se tako izravno u zajedniko traenje rjeenja na brojna urna pitanja ovjeanstva.42 11. Stoga u zakljuku ovih razmiljanja upuujemo rijei ohrabrenja razliitim skupinama; crkvenim poglavarima, pastoralnim djelatnicima, odgojiteljima, roditeljima i osobito mladei. Crkvenim poglavarima: Ljudi na vodeim poloajima na svim crkvenim podrujima moraju razumjeti drutvena obavijesna sredstva, primijeniti to razumijevanje u izradi pastoralnih planova o drutvenim obavijesnim sredstvima,43 zajedno s konkretnim politikama i programima na tome podruju te se na primjeren nain tim sredstvima sluiti. Tamo gdje je to potrebno neka se i sami odgovorni u Crkvi obrazuju za medije. Doista, Crkvi bi bolje sluilo kad bi oni koji slue i vre svoje dunosti u njezino ime bili bolje izobraeni u sredstvima priopavanja.44 To vrijedi za Internet kao i za ranija drutvena obavijesna sredstva. Odgovorni u Crkvi duni su koristiti mogunosti kompjutorske ere u slubi zvanja i transcendentnog poziva svake osobe i da tako dadnu slavu Ocu od kojeg je svako dobro.45 Oni moraju primjenjivati tu izvanrednu tehnologiju u raznovrsnim vidicima crkvenog poslanja, istraujui takoer mogunosti za ekumensku i meureligijsku suradnju u njegovu koritenju. Posebni vidik Interneta, kao to smo vidjeli, tie se irenja neslubenih web-stranica koje se proglaavaju katolikima, koje katkad unose zabunu. U pogledu materijala specifino naukovne ili katehetske naravi koristio bi sustav dragovoljne provjere na mjesnoj i nacionalnoj razini pod nadzorom uiteljstva. Nije rije o nametanju cenzure, ve o tome da se internet korisnicima prui pouzdan vodi o onomu to je u skladu s istinskim stajalitem Crkve. Pastoralnim djelatnicima. Sveenici, akoni, redovnici i redovnice i laiki pastoralni djelatnici morali bi prouavati drutvena obavijesna sredstva, kako bi bolje razumjeli njihov utjecaj na pojedince i drutvo i kako bi tim putem usvojili metode komuniciranja primjerene senzibilitetu i interesima osoba medijske kulture. Danas to oito ukljuuje izobrazbu o Internetu kao i njegovu koritenju u vlastitom radu. Mogu se takoer okoristiti web-stranicama da ponude suvremene teoloke i pastoralne prijedloge. to se tie crkvenog osoblja izravno ukljuenog u rad drutvenih obavijesnih sredstava suvino je rei kako moraju imati profesionalnu izobrazbu. No, oni takoer moraju imati naukovnu i duhovnu izobrazbu jer je za svjedoenje Krista nuno susresti ga osobno i gajiti taj odnos s Njim po molitvi, euharistiji i sakramentu pomirenja, itanju i meditiranju rijei Boje, prouavanju kranskoga nauka, sluenju drugima.46 Odgojiteljima i katehistima. Pastoralni naputak Communio et progressio govori o prevanoj zadai katolikih kola da odgoje priopavatelje i primatelje na temelju trajnih kranskih naela.47 Ta je poruka ponovljena vie puta. U doba Interneta, s njegovim ogromnim irenjem i utjecajem, ta je potreba urnija no ikad. Katolika sveuilita, kole i odgojni programi na svim razinama morali bi predvidjeti teajeve za razliite skupine sjemenitarce, sveenike, redovnike i redovnice, laike animatore... uitelje, roditelje i studente48 kao i napredniju izobrazbu u komunikacijskoj tehnologiji, upravljanju, etici i politici za one koji se pripremaju za profesionalni rad na podruju drutvenih obavijesnih sredstava ili obavljanje vodeih zadaa, ukljuujui one koji rade na podruju crkvenih obavijesnih sredstava. Pored toga, spomenuta pitanja i probleme povjeravamo znanstvenicima i istraivaima koji se bave disciplinama koje pripadaju katolikim ustanovama za viu izobrazbu. Roditeljima. Za dobro svoje djece i svoje vlastito roditelji moraju nauiti biti svjesni gledatelji, sluatelji i itatelji, postupajui kao uzori mudrog koritenja sredstava priopavanja u kui.49 to se tie Interneta, djeca i mlade esto su prisnije povezana s tim sredstvom no sa svojim roditeljima. Unato tome, roditelji su duni voditi i nadzirati djecu u koritenju Interneta.50 Ako to znai da e morati nauiti vie o Internetu no to su do sada znali, utoliko bolje. Roditelji bi se morali uvjeriti u to da su raunala kojima se slue njihova djeca opskrbljena filtrima, kada je to tehniki i ekonomski mogue, tako da ih, koliko je vie mogue, zatite od pornografije, seksualno nastranih osoba i ostalih opasnosti. Ne smije se dopustiti nekontrolirano koritenje Interneta. Roditelji i djeca morali bi zajedniki razgovarati o onomu to su vidjeli i doivjeli u virtualnom svijetu. Bit e korisna i razmjena miljenja s ostalim obiteljima koje dijele iste vrijednosti i iste interese. Temeljna je roditeljska dunost pomoi djeci da postanu odgovorni internet korisnici koji e znati razlikovati njegove sadraje, a ne ovisnici o Internetu koji zanemaruju kontakt sa svojim vrnjacima i samom prirodom. Djeci i mladei. Internet su otvorena vrata u oaravajui i uzbudljivi svijet koji ima snaan odgojni utjecaj; no nije sve to se krije iza tih vrata zdravo, sigurno i istinito. Prema dobi i prilikama, djeca i mladi morali bi biti otvoreni odgoju glede drutvenih obavijesnih sredstava, odupirui se jeftinom putu nekritine pasivnosti, pritiscima njihovih drugova i trinom iskoritavanju.51 Mladi imaju dunost dobro koristiti Internet zbog sebe samih, zbog svojih roditelja i prijatelja, svojih pastira i uitelja i, u konanici, iz poslunosti Bogu. Internet mladim ljudima u najranijoj dobi nudi ogromnu mogunost da sebi i drugima ine dobro i zlo. Moe obogatiti njihove ivote na nain koji prethodni narataji nisu mogli ni zamisliti i osposobiti ih takoer da obogate ivote drugih. Moe ih takoer uvui u konzumizam, potaknuti fantazije koje izviru iz pornografije i nasilja i gurnuti ih u bolesnu izoliranost. Mladi su, kako se esto kae, budunost drutva i Crkve. Dobro koritenje Interneta moe im pomoi da se pripreme izvriti vlastite odgovornosti na oba ta podruja. Ipak, to se nee dogoditi automatski. Internet nije samo sredstvo zabave i potroakog zadovojlstva. To je orue za vrenje korisnog rada i mladi moraju nauiti takvim ga promatrati i koristiti. Cyberspace, kao uostalom i svako drugo mjesto, prostor je u kojem mladi mogvrenje korisnog rada i mladi moraju nauiti takvim ga promatrati i koristiti. Cyberspace, kao uostalom i svako drugo mjesto, prostor je u kojem mladi mogu biti pozvani 12. Svim osobama dobre volje. Na kraju, elimo predloiti neke kreposti koje trebaju njegovati svi oni koji se ele dobro koristiti Internetom. Njihovo se postupanje mora temeljiti na realnoj procjeni internet sadraja. Potrebna je mudrost kako bi se jasno uoile implikacije potencijalno dobro i zlo toga novog sredstva i stvaralaki odgovorilo na njegove izazove i mogunosti. Neophodna je pravednost, osobito kako bi se uklonio digital divide, jaz izmeu informacijama bogatih i informacijama siromanih u dananjem svijetu.52 To zahtijeva zauzimanje za meunarodno ope dobro i globalizaciju solidarnosti.53 Nuni su i jakost i hrabrost. To znai stajati na strani istine nasuprot vjerskom i moralnom relativizmu, na strani altruizma i velikodunosti nasuprot individualistikom konzumizmu i na strani pristojnosti nasuprot putenosti i grijehu. Neophodna je umjerenost, disciplinirani pristup tome vanom tehnolokom sredstvu to ga predstavlja Internet kako bi ga se koristilo mudro i iskljuivo za dobro. Razmiljajui o Internetu, kao i o ostalim drutvenim obavijesnim sredstvima, podsjeamo da je Krist savreni zajedniar,54 norma i uzor pristupa Crkve komuniciranju i sadraju koji je Crkva duna priopavati. Neka katolici zauzeti u svijetu drutvenih obavijesnih sredstava jo radosnije i jo hrabrije navijetaju s krovova Isusovu istinu tako da svi mukarci i sve ene mogu upoznati ljubav koja je sredite Boje objave samoga sebe u Isusu Kristu, koji je isti juer i danas i uvijek.55 Vatikan, 22. veljae 2002., blagdan Katedre sv. Petra. John P. FoleyPredsjednik Pierfranco PastoreTajnik Biljeke: 1 Ivan Pavao II., Enciklika Laborem exercens (Radom ovjek), 25; usp. Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 34. 2 Drugi vatikanski koncil, Dekret o sredstvima drutvenog saobraanja Inter mirifica, 1. 3 Primjerice, Inter mirifica, poruke pape Pavla VI. i pape Ivana Pavla II. u prigodi Svjetskih dana drutvenih obavijesnih sredstava; Papinsko vijee za drutvena obavijesna sredstva, Pastoralni naputak Communio et progressio; Papinsko vijee za drutvena obavijesna sredstva, Pornografija i nasilje u drutvenim obavijesnim sredstvima: pastoralni odgovor; Pastoralna uputa Aetatis novae; Etika u promidbi; Etika u drutvenim obavijesnim sredstvima. 4 Pornografija i nasilje u drutvenim obavijesnim sredstvima: pastoralni odgovor, 30. 5 Communio et progressio, 2. 6 Ivan Pavao II., Poruka za 34. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, 24. sijenja 2000. 7 Communio et progressio, 10. 8 Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 39. 9 Inter mirifica, 2. 10 Papinsko vijee za drutvena obavijesna sredstva, Etika na Internetu. 11 Aetatis novae, 8. 12 Isto. 13 Etika u obavijesnim sredstvima, 3. 14 Usp. Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi Dei Verbum, 10. 15 Aetatis novae, 10. 16 Etika u obavijesnim sredstvima, 26 17 Communio et progressio, 128. 18 Apostolska pobudnica, Evangelii nuntiandi, 45. 19 Enciklika Redemptoris missio, 37. 20 Aetatis novae, 2. 21 Ivan Pavao II., Poruka za 35. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, br. 3, 24. sijenja 2001. 22 Aetatis novae, 9. 23 Etika u obavijesnim sredstvima, 11. 24 Usp. Communio et progressio, 15. 25 Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 37. 26 Communio et progressio, 115. 27 Isto, 117. 28 Usp. Kanon 212.2 i 212.3. 29 Usp. Aetatis novae, 10; Etika u obavijesnim sredstvima, 26. 30 Aetatis novae, 10. 31 Etika u obavijesnim sredstvima, 26. 32 Etika u obavijesnim sredstvima, 25. 33 Aetatis novae, 28. 34 Communio et progressio, 107. 35 Ivan Pavao II., Poruka za 24. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, 1990. 36 Usp. Etika na Internetu. 37 Ivan Pavao II., Poruka za 35. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, br. 3, 2001. 38 Pornografija i nasilje u drutvenim obavijesnim sredstvima, 7. 39 Aetatis novae, 8. 40 Usp. Ivan Pavao II., Apostolsko pismo Novo millennio ineunte, 39. 41 Usp. Ivan Pavao II., Govor biskupima SAD-a, br. 5, Los Angeles, 16. rujna 1987. 42 Ivan Pavao II., Poruka za 24. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, 1990. 43 Usp. Aetatis novae, 23-33. 44 Etika u obavijesnim sredstvima, 26. 45 Ivan Pavao II., Poruka za 24. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava. 46 Ivan Pavao II., Poruka za 34. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, 2000. 47 Communio et progressio, 107. 48 Aetatis novae, 28. 49 Etika u obavijesnim sredstvima, 25. 50 Usp. Ivan Pavao II., Posinodalna apostolska pobudnica Obiteljska zajednica (Familiaris consortio), 76. 51 Etika u obavijesnim sredstvima, 25. obavijesnih sredstava, br. 4. 52 Usp. Etika na Internetu, 10 i 17. 53 Ivan Pavao II., Obraanje generalnom tajniku Ujedinjenih naroda i Administrativnom uredu za koordinaciju UN-a, br. 3, 7. travnja 2000. 54 Communio et progressio, 11. 55 Ivan Pavao II., Poruka za 35. Svjetski dan drutvenih obavijesnih sredstava, br. 4.