Dan ustankanaroda

Hrvatske

2

Danustankanaroda

Hrvatske

Od četvrtog zasjedanja ZAVNOH-a 1945., do 1990., na prijedlog Dušana Brkića, događaj iz ličkog mjesta Srb od 27. srpnja 1941. obilježava se kao Dan ustanka naroda Hrvatske. Promjenom društvenih odnosa taj događaj je „doživio“ drastične promjene. Drugačije tumačen, iskrivljavan i tumačen daleko izvan historijskog konteksta u kojem se dogodio postao je predmetom ideoloških obračuna i služio je za, uvjetno rečeno, različite političke potrebe s ciljem zamaglji-vanja i pokušaja trajnog brisanja iz sjećanja generatora društvenih promjena u NOB-u, antifašizma. Puleni šovinističkog velikosrpskog državnog projekta ustanak u Srbu su koristili kao okidač za nacionalne sukobe plašeći Srbe u Hrvatskoj ustašama i manipulirajući geno-cidom koji se nad njima dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Hrvatska vladajuća elita je pak ustanak

Dan ustanka naroda Hrvatske

3

DanustankanarodaHrvatske

u Srbu tumačila kao četnički ustanak protiv „ispunjenja vjekovne težnje Hrvata za vlastitom državom.“ Ono što je karakteristično je da je fokus prebačen s klasnog i antifašističkog u nacionalne okvire i kompletna prob-lematika je svedena na sukob Hrvata i Srba isto kao što su to htjeli prikazati domaći izdajnici tih godina. Simbolički se histerija oko antifašističkog nasljeđa 90-ih godina može svesti na uništavanje spomenika Marku Oreškoviću, Hrvatu, u Korenici sa „srpske“ strane i uništavanje spomenika ustanku Vanje Radauša sa „hrvatske“ strane.

Da bi se u potpunosti mogao sagledati razvoj NOB-a u Lici i sam ustanak u Srbu potrebno je analizirati i sagledati opće društvene i povijesne uvjete, demograf-sku strukturu, političku situaciju predratnog i oku-pacijskog perioda te stvaranje NDH. Ono što je zasig-urno imalo veliki utjecaj na ustanak su ustaški zločini. Odmah po uspostavljanju vlasti ustaše su krenule u čišćenje svih „nepoćudnih“ elemenata. Ti zločini su bili planirani, organizirani i koliko je to moguće pažljivo iz-vedeni. Prvo su krenuli s ubijanjem poznatih i utjecajnih pojedinaca te lovom na komuniste. Nakon promjene svjetskih okolnosti, napadom nacističke Njemačke na SSSR, krenulo se s masovnim klanjem djece, žena, muškaraca i čitavih porodica. Mjesto koje pokazuje svu izopačenost ustaškog režima je Jadovno gdje je u neko-

4

Danustankanaroda

Hrvatske

liko mjeseci pou-bijano par dese-taka tisuća ljudi među kojima je bilo i 140 Srba iz donjolapačkog kotara koji su tamo odve-deni između 14. i 29. lipnja 1941. Genocid u kotaru Donji Lapac krenuo je sa selom Su-vaja (općina Srb) gdje je u jednom danu ubijena 161 osoba, a od toga je djece do 15 godina sta-rosti bilo čak 70.

Sljedećeg dana ustaše su se okomile na selo Osredci gdje su u dva dana, 2. i 3. srpnja, ubili 32 osobe. 3. srp-nja u selu Bubanj prema ustaškom izvještaju poklane su 152 osobe, a prema popisu su utvrđene 83 žrtve. Također, tog istog krvavog srpanjskog dana manji

Marko Orešković, Krntija, vođa ustanka u Lici, narodni heroj

5

DanustankanarodaHrvatske

Luburićev odred premješta 53 osobe iz sela Nebljusi u Boričevac koje potom likvidira nad jamom. To znači da je 4,5 posto stanovništva Donjeg Lapca bilo ubijeno u svega par mjeseci! Nakon tih zločina, kojima valja pri-dodati i masovna premlaćivanja i zatvaranja te mnoga pojedinačna ubojstva koja se kontinuirano događaju od travnja, narod je masovno počeo bježati u obližnje šume. Sve iluzije o pravednoj „ustaškoj državnosti“ su pale u vodu i više nitko nije imao povjerenja u novu vlast. Uz ta zlodjela valja navesti i pokušaje prekrštavanja te masovna iseljavanja od kojih je najveće bilo iz općine Plitvička Jezera 29. lipnja 1941. kada je iseljeno 1 200 ljudi. Od 3. do 27. srpnja ritam klanja se smirio jer su se ljudi upoznali s karakterom ustaške vlasti i više se nisu odazivali raznim pozivima nakon kojih bi slije-dilo ubijanje, a i lokalni Hrvati su sve više negodovali. Nitko iz sela Boričevac, jedinog većinski hrvatskog u donjolapačkom kotaru, nije pristao da obnaša ustašku vlast osim Grce i Marice Pavičić, što je bio razlog da su sve ustaše dovedene iz drugih krajeva.

Vrlo često povijesni „interpretatori“ ustanak u Srbu nazivaju četničkim jer „gotovo da i nije posto-jala“ komunistička aktivnost u donjolapačkom kotaru. Unatoč vrlo teškim uvjetima ilegalnog rada, revolucio-narne aktivnosti i širenje ideja imaju svoje začetke još po završetku Prvog svjetskog rata kada se vraćaju sudionici

6

Danustankanaroda

Hrvatske

Po mjestu Brlogu u Lici, rasturen je ovaj letak, ljeti 1941. godine

7

DanustankanarodaHrvatske

Po mjestu Brlogu u Lici, rasturen je ovaj letak, ljeti 1941. godine

8

Danustankanaroda

Hrvatske

Oktobarske revolucije. Osim toga, zbog neimaštine, mnogi ljudi su bili prisiljeni obavljati sezonske poslove daleko izvan svojih domova gdje su dolazili u kon-takt sa sindikalnim i komunističkim aktivistima koji su među njima širili svoje ideje. 1934. nastale su pov-ezane i trajno organizirane grupe komunista u Donjem Lapcu, Divoselu, Oraovcu i Doljanima. Prva partijska organizacija u kotaru nastala je 1938. u Donjem Lapcu prvenstveno jer nije postojala potrebna veza s Gospićem koji je bio zadužen za formiranje partijskih organizacija na području Like. Do kraha Kraljevine Jugoslavije ko-munisti su organizirali antifašističke demonstracije na kojima je sudjelovalo između 200 i 300 ljudi, radili u mnogim kulturnim (Seljačko kolo) i sportskim (NK Ozeblin) društvima, obilježavali Prvi maj i godišnjice Oktobra te sustavno radili na širenju organizacije i ideja. Na općinskim izborima 1939. komunisti su postavili svog kandidata za načelnika općine, Mihajla Majstorovića iz Doljana, kandidata KPJ, koji je pobi-jedio kandidata Jugoslavenske radikalne zajednice. Uz to, na njegovoj je listi bilo i 12 odbornika, vezanih uz Partiju, koji su ušli u općinski odbor. U samoj općini Srb ekspanzija revolucionarne ideje kreće po povratku 124 izbjeglice iz Žednika u Bačkoj među kojima je bilo nekoliko članova KPJ i SKOJ-a. Sve to svjedoči poprilično raširenoj djelatnosti komunista čiji je dijapa-

9

DanustankanarodaHrvatske

zon djelovanja bio poprilično sužen.Odmah s masovnim ustaškim zločinima krenulo

se s osnivanjem Inicijativnog odbora za pripremu i podi-zanje ustanka kojeg čine Đoko Jovanić, Vojislav i Dušan Mileusnić, Milan Šijan i Danić Damjanović. Dakle, ustanak se priprema oko mjesec dana i koordinira sa sekretarom KK KPH za Gračac Gojkom Polovinom i članom CK KPH zaduženim za podizanje ustanka u Lici Markom Oreškovićem. Nakon sastanka Okružnog komiteta KPJ za Bosansko Grahovo koji je imao pro-glas CK KPJ o podizanju ustanka i na kojem sudjeluju Jovanić i Dušan Mileusnić Inicijativni odbor mijenja

Grupa ličkih partizana u Divoselu 1941. godine

10

Danustankanaroda

Hrvatske

11

DanustankanarodaHrvatske

ime u Štab gerilskih odreda za Srb i okolinu i formira 10 odreda koji se taktički postavljaju na razne kote oko Srba da bi što manje toga pošlo po zlu. Nakon izbijanja ustanka u Drvaru rano ujutro tog nedjeljnog 27. srpnja borci Srba i okoline prihvaćaju borbu te nakon savlada-vanja nekoliko žandara i par ustaša izvršavaju zacrtani cilj, a odredi van Srba tuku još ustaška pojačanja kod Srbskog klanca i u Tiškovcu. 28. srpnja su potučena nova ustaška pojačanja na Srbskom klancu i zauzeta žandarska stanica u Doljanima, 29. srpnja potučene su ustaške snage na Brežinama kod Doljana, 30. srpnja oslobođeno je i prvo kotarsko mjesto u NDH Donji Lapac, a 2. kolovoza ustanici ulaze i u Boričevac čime je od ustaša oslobođen cijeli kotar.

Ovaj narodni ustanak je zaista poprimio masovne razmjere što ga je, uz određene probleme unutar KPJ, činilo nemogućim za kontrolu. Ustanak u Lici je počeo s ciljem obrane i zaštite srpskog stanovništva, a kod mnogih su još bila svježa sjećanja na ubijene članove obitelji. Upravo taj moment su na početku koristili četnici koji su išli s propagandom da su svi Hrvati i Muslimani ustaše i da svi moraju platiti za počinjene

Lijevo: Zakletva Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda

12

Danustankanaroda

Hrvatske

ustaške zločine dok su talijanske okupatore, a ujedno svoje mecene, prikazivali kao zaštitnike Srba. Takva lin-ija od početka je bila suprotstavljena liniji KPJ koja je išla s time da ujedini srpski i hrvatski radni narod u bor-bu protiv fašističke čizme. Iako je utjecaj malobrojnih komunista na narod donjolapačkog kraja sam po sebi zadivljujuć, uzmu li se u obzir uvjeti teškog ilegalnog rada i odnos tadašnjih snaga i moći, on nije mogao objektivno biti takav da bi se mogla kontrolirati svaka ustanička grupa ili pojedinačni ustanik. Ipak, razvoj događaja nije išao na ruku okupatora koji su morali do-datno angažirati svoje plaćeničke sluge, četnike. Za vri-jeme samog ustanka u Srbu nitko od četničke vrhuške

Kata Pejnović sa članovima OK KPH za Liku

13

DanustankanarodaHrvatske

Sa narodnog zbora u Lici

14

Danustankanaroda

Hrvatske

Zapovjednici domobranskih jedinica i ustaše promatraju pokrete svojih trupa u prvoj ofenzivi na ličke ustanike, ljeti

1941. godine

15

DanustankanarodaHrvatske

u tome nije sudjelovao. Rađenović, Torbica i Keča su za to vrijeme bili u Splitu dok je Pajica Omčikus od-bio da bude komandant čete gerilskih odreda za Srb svjestan da je njegov utjecaj u narodu minoran prema onome komunista. Ovakvi potezi komunista nisu bili izraz simpatija za četnike ili nekakvog povjerenja kako se to voli danas prikazati, već je to bilo u skladu s naro-dnofrontovskom politikom gdje se svakoga probalo dobiti za suradnju, a opet, računajući na to da će se izdajnička uloga tako najjasnije pokazati u narodu. Osim toga, uklanjanje bilo koga u tom trenutku tko je bio osuđen na smrt od ustaša, a član JRZ-a Rađenović je bio, značilo bi slabljenje i razdvajanje ustanka što Partija nikako nije htjela dopustiti. Upravo je Marko Orešković, Hrvat, kao član CK KPH za Liku najviše na tome inzistirao i branio je srbljanskim komunistima bilo kakvo „sektašenje“ po tom pitanju.

Negativna propaganda koju su četnici vodili prikazujući talijanske okupatore kao zaštitnike Srba, a odnos moći je stvarno u tom trenutku bio na strani Talijana, doveo je do toga da su pojedinci pljačkali i provodili samovolju, a i ustanički redovi su se počeli raspadati. Također, Partija u tim prvim danima nije uspjela zaštiti hrvatsku obitelj Ivezić iz Brotnje koju su četnici Nikole Pilje ubili. Boričevac, je pak, u tom trenutku došao na loš glas, ali ne zaslugom mještana

16

Danustankanaroda

Hrvatske

koji su zaista odbili pomagati novu vlast, već zaslugom ustaša koje nije bilo briga ni za „vlastiti“ narod pa su se ljudi iz Nebljusa baš klali u Boričevcu početkom srpnja računajući da će to dovesti do osvećivanja što će njima izvrsno poslužiti za daljnja klanja. Istu tak-tiku su provodili u svim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom gdje su pronašli nekoga Hrvata kojega su ubili i čiju su smrt htjeli pokazali kao četničko djelo što bi im trebao biti argument za masakr koji je potom slijedio. Po povlačenju iz Boričevca ustaše su počinile još jedno veliko klanje Srba u Kalatima što je dodatno pojačalo vatru. Svjestan da neće moći obuzdati svoje odrede, zbog čega je između ostalog kasnije i izbačen iz Partije, Gojko Polovina je dva dana zadržavao ustan-ike u Donjem Lapcu što je rezultiralo manjim brojem žrtava, ali je cijelo selo spaljeno i popljačkano. To je dovelo do velikih kritika unutar Partije i kompletne re-organizacija, a i stvoren je novi Štab.

Sumirajući značaj ustanka u Srbu i značaj koji je imao na daljnji razvoj NOB-a zaista je mukotrpan pos-ao umanjivati njegov značaj i prikazivati ga kao napros-to četnički. II četnički puk kralja Petra koji je pokušao organizirati Pajica Omčikus kao paralelnu operativnu grupu zaslugom komunista nikada nije zaživio u Srbu, a tokom rata je imao do 30 članova. Da bi se pokazalo narodu tko zaista brine o njemu i njegovim interesima

17

DanustankanarodaHrvatske

bilo je potrebno proći kroz problematičan i težak početni period. Politika koju je Partija vodila pokazala se dalek-ovidnom i po tome što su prvi zarobljeni domobrani, upravo na području ustanka, bili puštani. Dalmatinske partizanske brigade su se također vrlo brzo pridružile ustanicima i zajedno se do krvi borile protiv okupa-tora i četničko-ustaških izdajnika. Nepobitne činjenice osim već nabrojanih su i sljedeće: prve oružane borbe protiv četnika u Hrvatskoj su počele ovdje, prve veće pobjede protiv ustaša, zdruga generala Lukića, su bile ovdje, prvo kompletno uništenje talijanskih garnizona i prva hapšenja nacističkih generala također ovdje, prve bolnice, prvi partizanski bataljon, prvi kursevi, prve omladinske čete, prve partizanske škole također ovdje itd. Živote u borbi za slobodu je dalo 1 094 partizana, a ubijeno je 1 520 civila donjolapačkog kraja od ukupno 16 500 stanovnika. Zaista impresivni podaci i djela koja i dalje neumoljivo vrište u moru revizionizma.

18

Danustankanaroda

Hrvatske

19

DanustankanarodaHrvatske

U povodu 71. obljetnice ustankanaroda Hrvatske

Izdavač:

Savez antifašističkih boraca i antifašistaRepublike Hrvatske

Autor teksta:

Domagoj Delač

Grafički dizajn:

Mario Šimunković

Fotografija na naslovnici:

Plakat povodom godišnjice Dana ustanka, Edo Murtić

Zagreb / Srb 2012. godine