Da li je Dorian Gray bio autobiografski?

KAKO LONDON PROPADA

Lyndon H. LaRouche mla!i 17. velja"e 2009.

Ruski 'drugorazredni' ministar Kudrin vratio se u Moskvu nakon razgovora u Londonu, nude!i plan kojeg London protura, skovan s namjerom da ustvari potopi Sjedinjene Države a i Rusiju. Zadnjih godina takva politika bila je nastrani na"in razmišljanja kojeg je promicala kako se nekima "ini naizgled mala skupina londonskih poklonika u Njema"koj znani pod nazivom Solon. Staviti tu skupinu i ministra Kudrina u mirovinu, ne bi o"igledno bio nikakav gubitak koji bi škodio civilizaciji. No Rusija mora igrati nužnu ulogu, zajedno s SADom, Kinom i Indijom, i drugima u programu globalnog oporavka u korist "ovje"anstva op!enito, program koji je odjek protu-Keynesove, Bretton Woodske politike ameri"kog Predsjednika Franklina Roosevelta. Taj program je nastojanje koje se mora uskoro pokrenuti, iz SADa. Poanta spominjanja "udne slu"ajnosti Kudrina i stava si!ušne skupine Solon na ovom mjestu leži u tome što bi ih posljedice njihove namjeravane uloge odvele, tako#er, u pakao koji !e navu!i na sebe. Oscar Wilde bi se žalosno podsmjehnuo.

Predgovor OPOMENUO SAM IH Problem leži u ponašanju, po svemu sude#i, svih sadašnjih vode#ih vlada i prakti"ki svih takozvanih ekonomista svijeta, koji su bili neuspješni u su"eljavanju s najbitnijim vidovima stvarnosti ovog što danas predstavlja ubrzavaju#i nasrt krize propasti svih svjetskih gospodarstava. $ovjek bi mogao pomisliti da bi ta okrutna "injenica mogla izazvati op#enitu provalu otpora protiv sadašnjeg sustava kod ljudi tih država. Na površini izgleda da bi najvjerojatnije od neposrednih opasnosti za "ovje"anstvo u ovoj krizi, bilo najnovije op#e usmjerenje prema ranom širenju krajnje surovih vlada poput fašisti"kih me!u vladaju#im ustanovama ne samo u Britaniji, ve# me!u

ve#inom država uklju"uju#i i vodstvo Kongresa u SADu, i zapadne i srednje Europe. Ironija je da je, vjerojatno, dobra vijest usred svega ovog to, kao što #u ukazati ovim izvješ#em, što nema grani"nog vremenskog razdoblja raspoloživog za bilo kakav razvoj osim ispravke, koju sam nazna"io i koja se mora ustaliti (konsolidirati) u vrlo kratkom, preostalom roku izme!u ve# ste"ajnih prilika gotovo svih vode#ih nacija svijeta s jedne strane, ili s druge strane pristati na samozadano posrtanje Britanskog carstva u planetarni mra"ni vijek, propast globalnih razmjera i [pristanak] na okolnosti gorih od europskog zloglasnog „Novog mra"nog vijeka“ u 14. stolje#u. To zna"i da je odsudna "injenica sadašnjih okolnosti globalna kriza, koja je izbila, upravo kao što sam prognozirao u svojoj internetskoj emisiji 25. srpnja 2007., i koja nije „recesija“, niti tek „depresija“. Proživljavamo ustvari teku#i nasrt, samozadane, op#e, fizi"ke krize propasti u svakom dijelu ovog "itavog planeta, bez iznimke. Po sadašnjim usmjerenjima politike, ne postoji ni jedan djeli# svijeta koji bi se mogao oporaviti, u ovom našem sadašnjem vremenu, od sadašnjeg nasrta op#e krize propasti. Planet bi se moglo spasiti iz ove krize no samo mjerama koje bi sadržavale posljedice 'ozdravljenja' od ove Liberalne zaraze monetarizma, koja sad ubija sve nacije planeta. Svako drugo vi!enje sadašnjih okolnosti u bilo kojem dijelu planeta bilo bi pokušaj utješiti se zabludom. No postoji lijek. Nužni lijekovi sadrže iskorjenjivanje postojanja samog anglo-holandskog liberalnog monetarnog sustava. Samo ako se unište svi postoje#i monetarni sustavi me!u vode#im državama zamjenom s vrstom kreditnog sustava na osnovu "vrstih valutnih te"ajeva, svojstvenog Ameri"kom saveznom ustavu, postojat #e mogu#nost nastavka civilizacijskog života na ovom planetu, a ve# se nalazimo u stisku ubrzavaju#eg klizanja u sadašnju bujicu poniranja u planetarni novi mra"ni vijek.

1

Britanski Premijer Gordon Brown

Britanski agent George Šoroš

Ruski “drugorazredni” Ministar Aleksej Kudrin

Stoga, sadašnje ponašanje ve#ine postoje#ih vlada treba se usporediti s voza"em koji ubrzava voze#i niz strmi brijeg i ulije#e u križanje neznaju#i da su ko"nice vozila ve# prestale funkcionirati. On, kao i ve#ina sadašnjih ustanovljenih vlada, siguran je da #e mo#i kontrolirati prilike, i vjerojatno ne bi nikad saznao da nije u tome uspio. Da bismo shvatili ove odsudne, sadašnje okolnosti cjelokupnog planeta, moramo

po"eti pripremnim korakom sljede#i povijest uspona fašizma u europskoj povijesti pred 86 godina, u Italiji.1 Ipak, današnja opasnost uvelike nadilazi fašizam, s posljedicama koje bi potencijalno bile mnogo, mnogo gore. Sada, više od godine i pol nakon moje prognoze 25. srpnja 2007., ta op#a propast cjelokupnog planeta, protiv koje sam tada

1 “Marš na Rim”, 24. listopada 1922. Ja sam se rodio 46 dana ranije.

2

upozoravao, naglo je nastupila, dok su najvrhunskije budale ovog planeta razdirale ovo svjetsko gospodarstvo svojim hiperinflacijskim ludostima „spašavanja“ i „stimuliranja“ i to uvijek fanati"ki, kao da su oni sami Rumpelstiltskini iz bajke. Bila bi pogrješka predlagati da ne postoji odre!eni mo#ni sastojak namjeravanog nagona ka fašizmu u sadašnjim politi"kim usmjerenjima vode#ih država, obuhva#aju#i i britanski sustav u Europi, ili lakrdije posljednih mjeseci vlade Predsjednika Gergea W. Busha unutar SADa. Ta usmjerenja su ve# o"igledna, a moja kvalificirana tvrdnja ovdje je da je sustavu ve! sad dosu"en raspad prije nego što bi se fašisti#ki sustav imao vremena ustaliti u obliku koji je imao u Europi u vremenu izme"u takozvana dva „Svjetska rata“ prošlog stolje!a. Odsudna tvrdnja o postoje#oj krizi je ta da je ova kriza nešto "ak mnogo gore nego val usmjerenja prema fašisti"kim državama koji se, mora se priznati, sad valja. Udara nas opasnost op#e u biti neposredne planetarne krize propasti, mnogo gore "ak i od europske krize sredinom i krajem 14, stolje#a. Tresnut #e nas sada, stižu#i vrlo brzo ubrzanim tempom. Ve! sad ne ma mogu!nosti gospodarskog oporavka postoje!ih nacionalnih financijskih sustava u sadašnjem obliku, ikad više.

Problem sinarhizma Unato" toga ostaje "injenica da, u svakom pogledu, kad se "injenica propasti stavi, hipotetski, na jednu stranu, sadašnje usmjerenje u nacionalnim i me!unarodnim poslovima pokazuje sve glavne gospodarske i srodne simptome oblika nasrta koji je postao poznat pod imenom fašizam u Italiji u 1920.-im, a što je doživjelo svoj razvoj u 19. stolje#u u Francuskoj pod imenom „sinarhisti"ki“ pokret. Bio je to sinarhisti"ki pokret koji je nastao krajem 1860.-ih i po"etkom 1870.-ih.2 Taj oblik sinarhizma, prepoznat kao „fašizam“, bio je izvorno

2 Treba naglasiti da je to bio dio promjene britanske imperijalne politike do koje je došlo zbog reakcije na pobjedu Predsjednika Abrahama Lincolna nad marionetama britanskog lorda Palmerstona znanih kao Konfederacija i meksi"ki Maximillian, i zbog smrti tog britanskog strateškog velemajstora. Lincolnova pobjeda dovela je do promjene britanske strateške perspektive, globalno.

uveden, kasnije, kao etiketa za oblik sinarhizma kojeg je Volpi di Misurata, britanski "ovjek i mleta"ki financijer, veteran londonske operacije „Mlada Turska“ doveo u Italiju po"etkom 1920.-ih. Odabir zaštitnog znaka „fašizam“ kao ime sinarhisti"kog plana u Italiji 1922.g. uzet je u nakani predstavljanja razvidne privla"nosti sje#anja na legendarne rimske imperijalne legije. Sa svoje strane, nacizam je bio namjerni wagnerovski 'brand' koje je ponu!eno da bi dovelo takozvani fašisti"ki model sinhronizma iz Italije u Njema"ku i isto tako natrag u okupaciju Francuske. Ta francuska vlada doista je bila sinarhisti"ka formacija koja je sredila pobjedu Wermachta nad tehni"ki relativno nadmo#nijom vojnom silom francuske nacije. Važno je raspoznati simptome fašizma, na koje bi Prescott Bush bio ponosan, u slu"aju kao što je ustoli"enje 2001. g. njegovog više nego budalastog unuka, Predsjednika Georgea W. Busha mla!eg. Važnost isticanja ovog Bushevog naslje!a leži u našem podsje#anju da je nakon sloma ameri"ke burze 1929.g. 1929. upravo taj fašizam iz 1920.-ih prijetio preuzimanjem Sjedinjenih Država. Fašizam bi ovlada SADom tada da nije došlo do izbora i ustoli"enja Predsjednika Franklina Roosevelta. Desni"arski, protu-rooseveltovski pokret vo!en interesima Wall Street financijera tijekom 1930.-ih imao je nakanu dovesto do fašisti"kog preuzimanja vlade SADa, "ak i namjeravanim vojnim zauzimanjem vlasti od strane interesa Wall Street-a. Isto usmjerenje prema fašizmu jasno je nedavno izrazila (tajni) sporazum Predsjednika Georgea H.W. Busha s britanskom premijerkom Margaret Thatcher glede ujedinjenja Njema"ke. Mora se raspoznati u nedavna dva uzastopna predsjedni"ka mandata Georgea Busha mla!eg, da je Bushev impuls prema stvaranju novog fašisti"kog sustava ustrajao, unutar SADa i drugdje još i danas, te je politika nedavnog „spašavanja“ i „stimuliranja“, kao ona Busheve vlade i "esto majmunskih lakrdija ameri"kog demokratskog zastupnika Barneyja Franka tipi"an primjer takvog usmjerenja. Važno je prizvati u sje#anje da je u razdoblju 1920.-ih i 1930.-ih fašizam postao djeluju#a sila unutar samog Londona, "ak i u redovima monarhije. To je obuhva#alo službenu britansku fašisti"ku ulogu kao nusprodukt Fabijanskog društva H.G. Wellsa i njegova

3

Adolf Hitler pozdravlja vojvodu od Windsora, kasni-jeg kralja Edwarda VIII i njegovu ženu Wallis Simp-son, studeni 1937. Edward je vladao samo jednu godinu prije abdikacije 1936.g. Albert Speer je kas-nije citirao Hitlera: „Da je ostao, sve bi bilo druk"ije. Njegova abdikacije bila je velik gubitak za nas.“

Sir Winston Churchill (desno) u Moskvi 1942. Desno od njega su ameri"ki izaslanik Averell Harriman i Generalisimo Josip Staljin (drugi red). Kad je Hitler udario na Zapad umjesto Istoka, Churchill je bio na "elu britanske frakcije koja je odlu"ila da je došlo vrijeme stupiti u rat.

soja, a tako!er ju je, ogoljenu, izrazio John Meynard Keynes u svojoj priznatoj izjavi nakane 1937.g. Obrascu 1930.-ih prethodila su nastojanja koja je tako!er London uveo u SAD krpz Wall Street i srodne krugove, a Wall Street i ti krugovi, glavni protivnici Franklina Roosevelta, poticali su simpatije prema Mussoliniju i Hitleru tijekom 1920.-ih i 1930.-ih. Nije bilo iznena!uju#e kad se taj obrazac nastavio kroz "itave 1930.-te sve do trenutka kad se Italija pridružila „Blitzkrieg“-u u Francuskoj. Taj je moment Winston Churchill Britanije vješto iskoristio i napustio svog talijanskog ljubimca, fašisti"kog diktatora Benita Mussolinija. Danas moramo raspoznati sadašnji utjecaj istog sinarhisti"kog usmjerenja ameri"kih krugova povezanih s krugovima vjernih sljedbenika tradicije Predsjednika Theodorea Roosevelta i Woodrow Wilsona. Ta dva Predsjednika bili su proizvod drugog koljena pokušaja Konfederacije kojim su upravljali Britanci da bi uništili SAD, te su to u povijesnom smislu, izdajice vrste koju se može okvalificirati kao kasniji pristaše iste sinarhisti"ke tradicije, kako su je izražavali talijanski i njema"ki simpatizeri Mussolinija i Hitlera 1920.-ih.3 Londonski ljudi koji

3 Nekim bi kriti"arima moglo izgledati da se ne slažem s poslijeratnom izjavom Predsjednika Lincolna glede svoje obveze da #e odlutale države uzeti natrag u Savezni sustav kao da se nikad nisu odijelile. Predsjednik Lincoln je pravo postupio rekavši i misle#i da je to pravilna politika u tim posebnim okolnostima. Usporediv uvjeti ne

kraljuju Wall Street-om "inili su gnijezdo takvih neprijatelja Ustava Sjedinjenih Država tijekom 1920.-9h i 1930.-ih, uklju"uju#i imena me!u krugovima glavnih meta istraga [istražne] Komisije Pecora. Prescott Bush, Londonom upravljan "ovjek imao je zadatak pustiti u optjecaj anglo-ameri"ke novce koji su pomogli Hitleru do#i na vlast, po"inio je to djelo u korist svojih poslodavaca (Montagu Normana Britanske Banke i Brown Brothers Harrimana), vode#ih "lanova istog "opora me!u vode#im anglo-ameri"kim pristašama fašizma.4

Iz vrlo relevantnih, ironi"nih razloga, napad Japana, koji je bio britanski saveznik protiv SADa ve# 1894., na Pearl Harbor 1941. g., pokazao se trenutnom velikom neprilikom za anglofilske, pro-fašisti"ke, Wall Street-ske neprijatelje Predsjednika Franklina Roosevelta u SADu u 1930.-im i ranim

postoje u okolnostima postoje#eg kretanja prema fašizmu, kojeg vode snage povezane sa slu"ajem Amity Shlaes. 4 U vrijeme kad je Prescott Bush, otac i djed Predsjednika SADa George-a H.W. Busha i George-a W. Busha, prenio novce da spasi nacisti"ku partiju Adolfa Hitlera, Bush je bio izvršni dužnosnik njujorške tvrtke Brown Brothers, Harriman. Ta je tvrtka bila ameri"ka podružnica operacija Montagu Normana, predstojnika banke Bank of England, tvorca aktualne Hitlerove kandidature za mjesto nacisti"kog diktatora Njema"ke. $ak i nakon 7. prosinca 1941. Prescott Bush je još uvijek kroz neko vrijeme bio umotan u te me!unarodne financijske veze. Te veze porodice Bush s Londonom traju još danas.

4

“Nisam si mogao pomo!i da me, kao i tolike mnoge druge ljude, ne o"ara signor Mussolinijevo blago i jednostavano ponašanje kao i smireno, ravnodušno držanje unato" tolikih optere!enja i opasnosti.... [Italija] ja ponudila nužni protuotrov ruskom otrovu. Odsada svaka !e velika nacija imati na raspolaganju kona"no sredstvo zaštite protiv kanceroznog rasta boljševizma.“ —Winston Churchill, govor u Rimu 20. sije"nja 1927.

Benito Mussolinijev Marš na Rim, 1922.

1940.-im, te su europski i ameri"ki fašisti"ki neprijetelji Predsjednika Franklina Roosevelta ostali vjerodostojna snaga unato" svojoj neugodnoj pogo!enosti napadom na Pearl Harbor. Ostali su i dalje djeluju#a politi"ka snaga u pozadini u razdoblju od 1942. 1945. Ponovno su se pojavili na ulicama u novo odabranom uobi"ajenom no prerušenom izgledu, vrativši se na površinu vidljivih vode#ih utjecajnih položaja, od vremena doga!aja oko Normandije u lipnju 1944.5 Smr#u Predsjednika Franklina Roosevelta i ustoli"enjem Predsjednika Harryja Trumana, pritajeni fašisti"ki krugovi unutar SADa polako su zasjeli na gotovo upravlja"ki položaj u SADu kroz cijelo vrijeme Troka rumanove vlade i ostali su tvrtoglavo ustraju#i i rastu#i "imbenik Wall Streeta, kao što su to bili nakon buna 1968.g. i izbora Predsjednika Nixona sve do sad. Ne samo prošle fašisti"ke države ve# dapa"e ustrajnost ove sadašnje globalne fašisti"ke opasnosti bili su i jesu glavni kaktor svjetske

5 Britanska uloga u hotimi"nom produljenju rata u Europi svojom izdajom njema"kih generala spremnih zatražiti mir nakon savezni"kog prodora u Normandiji, odsudno je pitanje koje se mora razmotriti pri procjeni politi"kog pomaka u ljeti 1944.

politike nakon intervala londonskog postavljanja Napoleona III da kraljuje Francuskom kao londonski agent. Izvor opasnosti gdjegod se pojavio u bilo kojoj državi, kao vladaju#i politi"ki utjecaj nikad nije bio spontan. Kroz to vrijeme sinarhizam, fašizam i njihovi izdanci, uvijek su ostali u biti zaraza koju je Britansko carstvo širilo na druge narode, kao u slu"aju kad je lord Palmerstin britanskog Ministarstva vanjskih poslova ubacio svog "ovjeka, Napoleona III u vladu Francuske.6

Kojiput sama Britanska vlada je fašisti"ka, kao što naprimjer slu"aju bivšeg Premijera Tonyja Blaira pokazuje tu sklonost. U drugo vrijeme oni šire tu zarazu samo na svoje namjeravane žrtve. Na koncu, pravo carstvonije uzrok, ve# je to sustav vladavine nad, i upravljanje njegovim teku#im i

6 Od prvorazredne je važnosti da njema"ki kancelar Bismarck nije htio nastaviti rat protiv Francuske kad je jednom londonska marioneta Napoleon III skinut s vlasti. Bismarck je svojim primjerenim uvidom u takve stvari, znao odsudnu, stratešku razliku izmežu rata protiv londonske marionete i nastavka tog rata protiv Francuske, koji je ustvari pripremio teren orkestraciji Britanskog carstva onog što je postalo poznato kao 1. Svjetski rat Britanskog carstva.

5

namjeravanim žrtvama, a sve to u tradiciji britanskog pokretanja, i upravljanja i usmjeravanja Sedmogodišnjeg rata prije velja"e 1763.g.7

Nakon ‘2. Svjetskog rata’ 1945. poglavar O.S.S.-a [Ured strateških usluga – prete"a CIA] general Donovan izašao je nakon svoje zadnje posjete uredu Predsjednika Franklina Roosevelta u Bijeloj Ku#i izvještivši tihim i tužnim glasom svoje suradnike: „Gotovo je“. Kao što je Donovana tada izrazio svou bojazan, sile sa središtem u Londonu i Wall Street-u prevladale su ameri"kim politi"kim životom, obuhva#aju#i vode#e medije izvještavanja, od vrha nadole, od tog vremena. Tako su, tijekom 12 od zadnjih 20 godina, došli sin i unuk Prescotta Busha, gotovo u slijedu da bi služili porodi"noj tradiciji nekadašnjeg Hitlerovog pristaše Prescotta Busha na svojim položajima krivovodstva u i oko ameri"kog Predsjedništva.8

Iz mog dijela u svemu tome, ja sam postao svjesni dio borbe protiv prijete#e provale poslijeratnog fašizma skrojenog od Britanaca, u okružju u Kalkuti u prolje#e 1946., malo prije svog povratka s prekomorskih dužnosti u razdoblju od 1945.-1946. U Aziji. Potonje je bilo za vrijeme, kad sam se iz posebnih razloga, osobno obvezao sebi, a to me je vodilo sve više i više i nastavilo se do sadašnjeg vremena, gotovo 63 godine kasnije, u obranu ameri"kih interesa koje su Harry Truman i mnogi drugi, uklju"uju#i i tre#eligaše Bush † još danas, izdali nakon smrti Predsjednika Franklina Roosevelta.

7 “Divlje, nekontrolirane spodobe kao bivši Podpredsjednik Dick Cheney nisu nikad pravi voditelji pothvata u kojima im se prividno pridodaje velika važnost. Pravi opasni gospodari igre su Sivog lica [aluzija na Doriana Greya, engleski 'grey'=siv], bestrasno hladnokrvni ubojice, kao oni koji su odaslali britanski kontrolirane razbija"e kao Dick Cheney i maloumni Predsjednik George W. Bush, mla!i, da na sebe navuku krivnju i odgovornost za grozote takvim gospodara igre koje su vlasnici marionete Tonyja Blaira ustvari kontrolirali. Režiser tragedije ne bi se smio, kao pitanje etike, pojaviti na izravno pozornici, sve dok se zavjesa ne spusti. 8 Uklju"enje razdoblja od osam godina Administracije Clintona, izme!u oca i sina Bush, bilo je zna"ajan pomak u to vrijeme, no nije prekinulo dugoro"ni obrazac sprege od o"eve administracije do one njegovog sina. † Igra rije#i ameri"ki Bush-leaguer=tre#eligaš

Do sredine 1960-ih moja politi"ka uloga kao takova bila je uglavnom marginalna, no razvoji doga!aja tih dvadeset i nešto godina sve do razdoblja moje aktivnije uloge u djelatnostima razvoja politike s korijenima u ekonomiji nakon sredine 1960-ih, iznjedrili su "injenicu da se moja politi"ka privrženost iz razdoblja od 1946.-1965. pokazala kao nužna priprema moje sve ve#e zna"ajne uloge pomo#u koje sam postao istaknuti specijalist politi"kih procjena tijekom razdoblja od 1966.-2009., i sve do danas.9

Prescott Bush (lijevo) sa sinom Georgeom H.W. Kao vode!i "ovjek u tvrtkama Harriman Fifteen Corp., Brown Brothers Harriman, i Union Banking Corp., Prescott je igrao glavnu ulogu u financiranju Fritza Thyssena i Friedricha Flicka, dvojice njema"kih poduzetnika koji su financirali Hitlerov put na vlast 1931.-33. (Vidi Webster Tarpley i Anton Chaitkin, George Bush: The Unauthorized Biograpfy, 1992.)

9 Bilo je mnogo naga!anja o mojoj karijeri u razli"itim razdobljima, na razli"itim mjestima, a ve#ina ih je bila budalasta. FBI me pokušao pridobiti za ulogu njihovog de facto agenta, što sam smatrao prevarant-skim. Uljudno sam odbio taj zahtjev FBIa, navode#i u svojoj izjavi dok sam napuštao taj sastanak u predvorju njujorške Chanin zgrade, da sam domoljub koji ne odobrava ozbiljno kršenje zakona koje ide protiv naše republike, no "ak i bez "vrstih dokaza da se radi o tome, nema nikakvog razloga mom razmatranju njihovog prijedloga zlonamjernog špijuniranja gra!ana koji ne predstavljaju nikakvu ozbiljnu opasnost ili štetu našem društvu. Odlu"ili su najprije izvršiti težak pritisak na mene i moju porodicu da popustim i prihvatim njihov prijedlog, a zatim su odabrali jednostavno pokušati upropastiti me financijski i druga"ije. Upropastili su moj porodi"ni život tog vremena, no ne i moje nakane. Našao sam na"ina i sredstava nastaviti svoje poslanje kojem sam se sasvim predao, na"elno ve# krajem prolje#a 1946., kad sam ve#

6

Nakon 1966. moji suradnici i ja "esto smo podnosili zlostavljanje od onih protiv kojih sam se borio za takvu vrstu pravde. To zlostavljanje obuhva#alo je izdaju onih koji su, nakon što su se spustili ispod razine bivših prijatelja, prešli u neprijateljski tabor a porivi su im izgleda bili takvi kao strah, pohlepa, užitci u izopa"enosti i razvratu, ili splet takvih poriva—iako nisam ustvari u"inio ništa za što bi se moglo s pravom re#i da je bilo sramotan na"in unapre!ivanja nakana koje sam usvojio u prolje#e 1946. Takva otpadanja ustvari su u"inak, cijena neslaganja, koji se mora o"ekivati kod svakog stvarno ozbiljnog politi"kog rada. Ustvari, imao sam i sretnih prilika kad sam bio u stanju zadati barem o"igledno mali, no pravovremeni udarac za civilizaciju protiv imperijalisti"kih neprijatelja moje republike. Bili su to neprijatelji sa središtem uglavnom u Londonu, tradicionalnom i još uvijek me!unarodnom financijskom središtu trgovanja drogom, a ja se, još uvijek, borim protiv grozno zlih ljudi i žena kao George Šoroš i Šorošev kompa lord Molloch-Brown sada. Upravo sposobnost nastaviti borbom protiv tog neprijatelja, ma kako dugotrajna i mukotrpna staza koju taj "in zahtjeva, priprema preživjelo politi"ko vodstvo za zada#e koje mu obveza izvojevati pobjedu name#e.

Sada: laži Amity Shlaes Naspram pozadine koju sam upravo ukratko ocrtao, na baražu današnjih divljih lažu#ih napada na ulogu ameri"kog Predsjednika iz 1930.-ih, Franklina Roosevelta, treba vidjeti kao u sadašnjem tipi"nom primjeru vrste lažljive hulje, ina"e poznate javne osobe Amity Shlaes, povezane s povijesno pro-fašisti"kim institutom American Enterprise Institut. Shlaes koja mi je prviput došla u moj osobni vidokrug preko londonskog Financial Times-a od 3. sije"nja 2005., a pojavila se u brbljanjima para senatora Christophera Dodda—povezanod s Felix Rohatynom, i predstavnika Barneyja Franka.

dok sam služio u Kalkuti, imao kao aktivne protivnike britansku obavještajnu službu za svojim petama. Moje privrženosti su postojane no nikad na štetu moje neovisnosti djelovanja, neovisnosti na koju sam se oslanjao da mi osigura pouzdanost u vlastito donošenje i oblikovanje vlastitih prosudbi.

Obadvojica njih, Dodd I Frank igrali su klju"nu ulogu u sabotaži mog nacrta Zakonskog prijedloga zaštite ku#evlasnika i banaka†, koji bi sprije"io najgori razvoj doga!aja koji je naša nacije pretrpjela u zadnju godinu i pol. Što je još gore, baš uloga ovog potonjeg dvojca tipi"an je primjer uzroka naknadnog poniranja ameri"kog financijskog i politi"kog sustava u sadašnje stanje bjesomu"nog srozavanja SADa u sad ve# najve#i i sad možda najdublji potop u ste"ajne vode u znanoj povijesti dosada. Naravno, oni su samo djelovali kao agenti, no to obrazloženje ne smanjuje njihovu krivnju10. Shlaes je upadljiva jer nije iznimka sve višeg skupa lažnih napada na uspomenu Predsjednika Franklina Roosevelta, napada koje su zapo"eli sile odlu"ne da zastraše Predsjednikas Baracka Obamu i druge i podvrgnu ih tijeku djelovanja koji bi, po svojim posljedicama, ne samo uronio SAD u beznadno stanje ste"aja ve# stvorio preduvjete politi"kog raspada nacije. Da bi se razumjelo Shlaesovu i American Enterprise Institute (AEI), "ovjek treba pogledati unatrag na korijene AEIa me!u pro-fašisti"kim utjecajnim krugovima u SADu prije 1930.-tih. Posebice, laži Shlaesove predstavljaju potpuno prevarantsko predstavljanje stvarnih prilika u to vrijeme 1930.-ih, laž u skladu s s pro-fašisti"kom politikom i ulogom protiv kojih su se naši domoljubi borili. Laži Shlaesove i drugih nnjene vrste samo su tipi"an primjer nezdrave tradicije lopovskog fašizma u Americi, kao i Europi, koja je stil Wall Street-a upravljan iz Londona u sadašnjem vremenu. Nažalost, ona nije ni izdaleka jedini javno priznati, lažu#i protivnik

† Homeowners and Bank Protection Act (HBPA) 10 Dio izvješ#a od zna"aja glasi: „Tko je planirao i podržao ovo spašavanje? „Ovu ideju Dodd-Frank-ovog zakonskog prijedloga postili su optjecaj protu-FDRovi ekonomisti njujorškog 'Council on Foreign Relations-a [Vije#e za vanjske odnose]': promicatelj 'svjetske valute' Ben Steil, neo-konzervativka Amity Shlaes, bivši guverner Savezne Pri"uve Thomas DeLilo. „Prijedlog su specijalno skovali Wall Street i londonski financijeri—banka Credit Suisse naro"ito—rade#i s osobljem Barneyja Franka i Chrisa Dodda, i Ministarstvom financija Paulsona. To je tako!er pogurivao Daniel Mudd, Izvršni direktor Fannie Mae—on je izgubio posao u velikom postupku spašavanja banaka ovog vikenda, no vjerojatno #e napustiti posao s velikim 'zlatnim padobranom'“.

7

ameri"kog Predsjednika Baracka Obame iz takvih tradicionalnih pro-fašisti"kih kutaka. Tu su istaknuti ljudi kao Felix Rohatyn, otvoreno fašisti"ki kompa Georgea Shultza, i George Šoroš, britanski i svjetski trenutno najve#i i najgori globalni protura" narkotika i droge, suradnik lorda Molloch Browna, "iji se besramni karakter nazire u njegovom služenju britanskim operacijama danas, i koji je, prema svom vlastitom priznanju, oblikovao svoj sadašnji, li"no izopa"eni karakter, u svom mladana"kom zlom, iako pomo#nom, služenju Hitlerovom stroju masovnog umorstva židova.

I. London, poput Doriana Graya Sve ovo dosad da bismo postavili pozornicu, gdje je moj glavni predmet pitanje koje #e neki ljudi postaviti: „Može li London pobijediti?“ Nikako. Šanse Londona, osim ako naglo ne popravi svoj na"in na mnogo bolje, sli"ne su onima jednom trijumfalne lombardske bankarske ku#e Bardi iz 14. stolje#a sa sjedištem u Lucci. Kao mleta"ki lombardski bankari tog bivšeg vremena, današnji londonski i 'wall street'-ski kompe, sa svojim financijskim derivatskim prevarancijama glume sadašnju imperijalisti"ku parodiju financijaša iz sredine 14. stolje#a u Europi, i nalaze se na putu prema brzom dolasku na isto smrtonosno odredište, novi „mra"ni vijek“ koji je vladao Europom u 14. stolje#u. Ne predpostavljam da je imperijalni London ustvari imao takve nakane glede današnjeg vjerojatnog ishoda, svog vlastitog raspada, do kojeg #e vjerojatno do#i. Nasrt na Britansko carstvo sada dogodio bi se sli"no udesu Don Giovannija iz Mozartove opere, ili možda kao udes koji je spopada crkotinu smrdljivog štakora. Suprotno blesavim romanti"arima akademskog života i inih sofisti"kih mišljenja danas londonski vjerojatni, kona"ni udes danas bila je njegova tragi"na sudbina, kao svih takvih žrtvi svojih vlastitih, istinskih sudbina, a nijedna od njih nisu žrtve osobne grješke jedne osobe ili nekoliko pojedinaca, ve# im upravlja svojstvo, uzgojeno u posvojenu prirodu poput odlike vrste zajedni"ke sloju te cjelokupne kulture. Misao vodilja moje tvrdnje glede toga je moje teži!te na prirodi takvih nesretnih stvorova takve kulture, kao što je Oscar Wilde-ovo navodno fiktivno lice, Dorian Grey.

Zna"enje ovih mojih rije"i, upravo napomenutih, glede tragedije mora se staviti me!u moje ina"e "este referentne navode, tijekom mnogih desetlje#a, zaklju"nih odlomaka Percy B. Shelleyjeve U obranu pjesništva.11 Ja sam nazna"io epistemo-loški zna"aj tog zaklju"nog odlomka njegovog pjesni"kog eseja, koji [se treba] smjestiti u koncepciju dinamike koju je Gottfried Leibniz u 1690.-im izveo iz pojma dynamis drevnih Pitagorejaca i Platona. Leibniz je uveo taj pojam dinamike, tada, u svom razotkrivanju prijevara na kojima je po"ivao specifi"ni oblik one iste redukcionisti"ke metode Paola Sarpija, koja prožima i na kojoj leži znanstvena prijevara, koja je temelj doktrine i Sarpijevog sljedbenika Renéa Descartesa i Descartesovih vlastitih sljedbenika. Descartes je sa svoje strane bio odjek sli"nog, a-prioristi"ko mehanisti"kog odjeka Euklida, koji prožima tvrdnje empiri"ara 18. Stolje#a kao Abraham de Moivre, Jean d'Alembert, Leonhard Euler, Joseph Lagrange, te tako!er tipi"ni nesretnici znanosti 19. stolje#a, kao pristaše Pierre-Simona Laplacea, Augustin Cauchy, Rudolf Clausius i herman Grossmann. Empiri"ari 18. Stolje#a i njihovo sljedbenici obuhva"ali su takove kao David Hume, Adam Smith i Immanuel Kant, te u 19. stolje#u Adam Smithov samopriznati pristaša Karl Marx.12

11 Priroda ove moje odanosti ide, kao što bi se i Shelley složio, uz istinsku narav moje duše. Shelley je bio me!u onima koji s punim pravom daju pjesni"ki izraz tom svjetonazoru. 12 Dostatno je, u naše svrhe ovdje, izvjestiti da je Karl Marx bio složena osoba, s kojim se Heinrich Heine upoznao, i kojeg je Heine pokušao, iako neuspješno, spasiti u to vrijeme. Marx kojeg su ve# namamili u britanske obavještajne operacije u poslije hegelovskom Berlinu, postao je pravi, zreli ustvari britanski agent, kao dio [lord] Palmerstonove mreže Mlada Europa. Njime je, u toj ulozi, rukovodio glavni, viši izvršni dužnosnik britanske obavještajne službe, služe#i kao rukovoditelj te mreže, djeluju!i u to vrijeme sa svog položaja u Britanskom muzeju. Silni dokazi glede toga ukazuju, da sam Marx zaista nije nikad shvatio da je bio agent kojem je lord Palmerston vukao konce, a njega je Marx mrzio više od bilo koga cijelo to vrijeme. Uloga Friedricha Engelsa u Ministarstvi Vanjskih Poslova u upravljanju Marxom pri"a je za sebe, obuhva#aju#i i ulogu koju je Engels nastavio glumiti "ak i nakon Marxove smrti kao u slu"aju Engelsove osobne uloge u londonskom uvo!enju u službu „Parvusa“ (Helphanda) 1980.-ih i njegovu asimilaciju u životno služenje britanskoj obavještajnoj službi od tada. Zanimljiv vid Marxove vlastite tvrdnje, razli"ite od njenog povijesnog okružja, kao da leži

8

Shelleyjeva uporaba imena i koncepcije “stvarala"ke mašte (imaginacije)“ nije nimalo neobi"na. Dapa"e, ona se odnosi na "injenicu da su mo#i zapažanja #ulima, mo#i koje redukcionisti kao empiri"ari i uobi"ajeni populisti podižu na razinu božanstva, tek mo#i zapažanja #ulima usporedive po svojoj funkciji znanstvenim instrumentima u laboratoriju, koji odrade svoj posao no protivno osaka#enim stvorenjima Bertranda Russella, Johnu von Nemannu i profesoru Norbertu Wieneru nisu sami suština kompetentnog znanstvenog razmišljanja.13

Stvarnost povezana s uporabom znanstvenih i usporedivih instrumenata leži, kao slu"aj otkri#a koja su vodila Hellen Keller, unutar izraza spoznajnih mo#i, mo#i spoznajnog uvida u ljudski um, mo#i dešifrirati stvarnost tog postupka u pokretu koji obuhva#a prividne puke otiske stopala #ulnog doživljaja (t.j. dinamike). Njena djelotvorna otkri#a stvarnog svijeta trebaju se usporediti s primjerom Johannes Keplerovig jedinstveno originalnog otkri#a zakonitosti ontološke istinitosti univerzalne zakonitosti gravitacije, otkri#e koje je Newton tek ustvrdio, prevarantski, kao svoje vlastito, no nije bio sposoban definirati ga u vidu aktualnih fizikalno-znanstvenih otkri#a. Keplerovo otkri#e te ontološke istinitosti opisano je u svim pojedinostima u njegovom djelu Harmonije svijeta, i kao što je Albert Einstein pojasnio Keplerovo otkri#e gravitacije, kao što nijedan pristaša Newtona, ili sam Newton ne bi bio ikad u stanju pojasniti.14

„izme!u pukotina“ onog što je usvojio od svojih, uglavnom britanskih, mentora. 13 Obojica od ovog para skovanog od Bertranda Russella u razli"ito vrijeme, Wiener ranije a von Neumanna kasnije, bili su izba"eni iz Götingena zbog "vrsto utemeljenih optužbi za sustavnu nekompetentnost svojstvenu Russellovim sljedbenicima kulta cambridge-ske analize sustava "iji je utjecaj u sovjetsko poslovanje ušao posredstvom austrijskog, laxenberškog 'Me!unarodnog instituta primjenjene analize sustava' (IIASA). Uz taj snažni izopa"uju#i utjecaj koji je russellovski cambridge-ski institut analize sustava imao u širenju svoje radikalne redukcionisti"ke dekadencije u sovjetski sustav, sli"ni u"inci mogu se vidjeti u terorizmu, odnosno njegovim ludorijama oponašaju#i nacisti"ke metode, koje su spletke „operacija zasnovanih na postizanju u"inka (EBO—effect based operations)“ imale vode#i Izraelce u njihovu nedavnu katastrofu u Libanonu i sad u Gazi. 14 Toliko bi se moglo re#i o absolutnoj prijevari koju su promicali ti navodni znanstvenici, uporno i

Povijesna uloga Shelleyja u ovom Percy Bysshe Shelleyjevo isticanje u"inkovite stvarnosti te mo#i uvida na koju ukazuje kao na izraz stvarala"ke mo#i „[stvarala"ke] mašte“, treba se usporediti sa, kao i upotpuniti s Albert Einsteinovim vi!enjem Keplerovog utemeljenja m0oderne fizikalne znanosti, što je Einstein raspoznao kao Riemannovu koncepciju dubljeg smisla Johannes Keplerovog utemeljenja op#enitosti moderne eksperimentalne znanosti. Upravo na taj odre!eni pojam spoznajne pronicljivosti u eksperimentalno dokažljivo podru"je nevidljivog „predmeta“ bacaju#i sjene zvane zapažanje #ulima (#ulna percepcija), nevidljivi no stvarni predmet, tvar univerzalne zakonitosti, Shelley nazna"uje predmetom „stvarala"ke mašte“. Sistematski neuspjeh, kao stvarnih znanstve-nika ili naprosto nominalnih znanstvenika, apologeta Newtona, predstavlja istu sistematsku nekompetentnost koja je odvela krivim putem sve navodno vode#e ekonomiste svijeta prvo do stvaranja i drugo branjenja metoda koje su imale glavni utjecaj pri navo!enju današnjeg svijeta u sadašnji nasrt krize propasti našeg cjelokupnog, planetarnog gospodarskog sustava. Prakti"ne posljedice ovih razli"itosti koje sam upravo sad i ovdje naglasio, vide se u tome što su one odraz "ovjekove vještine savladavanja izazova da održi i pove#a potencijalnu relativnu gusto#u napu"enosti ljudskog roda, a to je vrsta dotignu#a koja apsolutno ovisi o razvoju te mo#i pronicljivosti o kojoj Shelley govori u napomenutom mjestu. On govori o mo#i „stvarala"ke mašte“: unije#e oblikovanja onih mentalnih slika koje odgovaraju onome što zakonitost jedinstvenih fizikalnih eksperime-nata nazna"uje kao i univerzalne fizi"ke zakonitosti i materiju srodnu tome. Neuspjeh ekonomista glede togapredstavlja upravo isti problem sistematske nekompetentnosti protivnika Keplera, Leibniza, Riemanna, Maxa Plancka i drugih, u svakoj znanstvenoj istraživa"koj grani. Nemaju nikakvog poimanja te osebujne fizikalne zakonitosti na kojoj po"iva fizi"ko-ekonomsko pove#anje proizvodne mo#i radne

lažno tvrde"i da je Isaac Newton, "iji prijatelji su naprosto prepisali jedan vid Keplerovog otkri#a, pronalaza" gravitacije.

9

snage izmjerive po svom djelovanju po glavi i po "etvornom kilometru. Na"elo, dakle dinamike, drevne egipatske i njoj srodne “gr"ke” znanosti, odnosi se na pojave koje odgovaraju mo#i kojom ljudski um otkriva ppostojanje i u"inkovitost onih zakonitosti koja se u životu izražavaju kroz mo# "ovje"anstva pove#ati potencijalnu relativnu gusto#u napu"enosti svog roda, što nijean niži oblik ekološkog života ne može u"initi. Bitna, i sveprožimaju#a sustavna nekompetentnost gotovo svih vode#ih suvremenih ra"unovo!a i ekonomista odražava se u biti u njihovoj nesposobnosti shva#anja našina na koji su, naro"ito gospodarstva nakon 1945.g., sustavno zadobila odliku postupka, pogotovo nakon 1968.g., koji je u op#em smislu vodio "ovje"anstvo, korak po korak, u ovo usmjerenje opadanja proizvodnih mo#i koje sam ja bio u sposoban predvidjeti i prognozirati, dok su svaki drugi vode#i, znani ekonomist i srodne vrste specijalista potpuno podbacili i bili u krivu glede toga, sve do sada. Da ponovimo odsudnu to"ku: propast ameri"kog gospodarstva, kao i ve#ine svijeta uz to, ve# je bila u punom jeku od prolje#a 1968.g. Nije to tek nedavni razvoj doga!aja, ve# radije "injenica ovakvog smjera razvoja se previdjela, ili poricala tijekom ovih "etiriju desetlje#a nakon 1968., kad su taj smjer stru"ni i pošteni ekonomisti ve# tada trebali raspoznati. Još gore od toga, uzroci te propasti nisu samo nastavile oblikovati usmjerenje cjelokupnog svjetskog gospodarstva, ve# su sve takozvane reforme svjetskog gospodarstva ubrzavale stopa propadanja, a sve su, od tog vremena, uvedene navodno kao oporavak. Baš tako, umjesto usvajanja mojih mjera od srpnja-kolovoza koje bi zaustavile ovo teku#e propadanje ameri"kog gospodarstva, pravi idioti kao senator Dodd i zastupnik Barney Frank zlobno su vodili juriš u probrazbu ovog što je moglo biti kriza s kojom se moglo rukovati, da su dopustili usvajanje mog Zakonskog prijedloga Zaštite ku!evlasnika i banaka iz 2007., umjesto što trpimo šašavo i zlonamjerno bezumlje "iji su tipi"an primjer djela Barneyja Franka. Govorite stoga o doktorima i zagovornicima ve#ine ekonomske profesije, u istom smislu kao o djelovanju Barneyja Franka "iji su prijedlozi oporavka drugima bile njihove vlastite bolesti.

Ovdje, u slu"aju obojice Dodda i Franka, i njihovih suu"esnika, susre#emo tipi"ne primjere na"ela tragedije, dubljeg smisla mog navoda Shelleyjeve Obrane pjesništva. Oni kojima je povjerena mo#, budu#i se njihov odabir na položaj mo#i temelji na pretpostavki njihove sposobnosti i spremnosti da, "ak i energi"no, predstavljaju teku#e vladaju#e tijelo koje se pokazalo uro!eno propalim mišljenjem, kao što Dodd i Frank naprosto oslikavaju takve slu"ajeve, daju tipi"an primjer istinskog na"ela klasi"ne tragedije kojeg su iznijeli na vidjelo veliki dramati"ari poput Eshila, Shakespearea, Lessinga i Friedricha Schillera. Istinska tragedija je masovni u"inak vrste koji se propisno može na#i pod rubrikom dinamika, kao što je Leibniz naglašavao, te kao što je Bernhard Riemannova docentska dizertacija ustvari bila najosloba!aju#i "in svih otkri#a zakonitosti u modernoj znanosti. Do tragi"nog završetka dolazi jer se za gluposti uzima da predstavljaju obvezu podvrgnuti se i služiti svemu što se smatra vladaju#im politi"kim, ili pukim akademskim mišljenjem. Baš krivo popularno mišljenje ogrnuto vladaju#im autoritetom, kao moralno i intelektualno izopa"ene kulturne zna"ajke, koje su bile korijen tragedije, i kao predmet Klasi"ne drame i u stvarnoj povijesti.

Tragedije u fizikalnoj znanosti i ekonomiji Najuobi"ajeniji izvor dezorijentacije raširen me!u ina"e izvrsnim modernim znanstvenim misliocima bila je divovska prijevara koju su sljedbenici Paola Sarpija izvršili protiv Johannes Keplerovog rada, prijevara koju su (na pr. Kartezijanci) nastavili protiv rada Leibniza, gdje tipi"an primjer pruža Leibnizovo jedinstveno originalno otkri#e oblika diferencijalnog ra"una—otkri#e koje je Johannes Kepler ranije osmislio kao rad kojeg trebaju razraditi „budu#i matemati"ari“. Kao što je Albert Einstein istaknuo ukazuju#i na na"in na koji su Bernhard Riemannova otkri#a pojasnila jedinstveno zna"enje Keplerovog rada za svu modernu fizikalnu znanost, kompetentna znanost „napušta podru"je matematike u korist fizike“.15 To zna"i, dok su sljedbenici Paola Sarpija

15 Tj., zaklju"na re"enica Riemannove docentske dizertacije iz 1854.

10

odbacili zamisao saznanja stvarnih univerzalnih fizi"kih zakonitosti u korist ontološke grješke pojmova koji su ustvari ili zapravo naprosto matemati"ke formule, dotle Keplerovo jedinstveno originalno otkri#e op#e zakonitosti gravitacije, smješta postojanje univerzalnih zakonitosti kao što je on nazna"io otkri#e univerzalne gravitacije, kao i Einstein, u samo-sadržavaju#i, neome!eni no kona"ni svemir, radije nego predstavljaju#i je kao matemati"ku formulu za mjerenje promatranih, poput-kartezijanskih, kinema-ti"kih sprega unutar svemira. Odatle Einsteinov „kona"an no neome!en“, uro!eno protu-entropijski svemir. Leibnizovo originalno otkri#e infinitezimalnog ra"una bilo je prvi, o"evidan korak u tom smjeru, Lebnizovo rješenje, koje je Kepler prethodno najavio kao zadatak. Daljnja Leibnizova i Bernouiillijeva obrada tog gradiva, odražuju#i važnost Fermatovog poznatog otkri#a, te naknadnih, revolucionarnih Riemannovih otkri#a, odre!uju poantu koju je Einstein izrazio glede predmeta našeg svemira u op#em smislu. Poanta, koju ja naglašavam glede znanosti fizi"ke ekonomije, na ovom neposrednom mjestu, u biti je ta da je ideja univerzalne gravitacije, kao što ju je Einstein cijenio, to"an uzorak vrste istinske ideje zakonitosti (na"ela) o kojoj je Shelley govorio kao stvarala"koj mašti u zaklju"nom odlomku svoje Obrane pjesništva. Upravo bi samo te stvarala"ke mo#i, kao Keplerovo jedinstveno originalno otkri#e univerzalne zakonitosti gravitacije, koje je Shelley smjestio u podru"je koje je nazna"io kao stvarala"ku maštu, u"inile suvremeno društvo sposobnim raspoznati važna na"ela. To je na"elo, koje sam jasno uvidio, i koje upravlja zapanjuju#im dokazima propadanja potencijala ljudskog postojanja, globalno, nakon 1968. Ili nešto ranije. Istovremeno, dokaz lažnosti o"evidnih tobožnjih poboljšanja zadnjih desetlje#a glede gospodarstva nacija koje su naprosto bile [trebale biti] primatelji pretpostavljenih dobrobiti izvoza proizvodnje iz nekadašnjih produktivnih nacija na tržišta jeftine radne snage, nanovo se vidi u onom što je ve# bila ne samo propast gospodarstava SADa i Europe u razdoblju nakon 1968. do danas, ve# tako!er sadašnji zapanjuju#i u"inak te politike na nasrt velike, ubrzane i sve dulje globalne propasti gospodarstava Kine, Rusije i drugih.

Šokantno vidljiva propast u najnovijim mjesecima gospodarstava zna"ajnih nacija kao Rusija i Kina odraz je beznadnih prilika gospodarstava cjelokupnog svijeta sve dok se nastavlje prihva!ati britanski imperijalisti"ki oblik monetaristi"kog sustava. Takva je bila kapitulacija SADa ovim istim idejama Adama Smitha koje su razarale sovjetsko gospodarstvo, iste koje su, od smrti Predsjednika Johna F. Kennedyja pa nadalje, prouzrokovale SAD da razaraju svoje vlastito gospodarstvo. Za ve#inu toga mi u SADu možemo okriviti Arthura Burnsa i njegovo (aktualno) pro-fašisti"ku krivo-stvorenu spodobu, Miltona Friedmana.16

Ne #e nikad biti oporavka tih ili drugih nacija sve dok nacije ne napuste sadašnji svjetski monetaristi"ki sustav i njegov politi"ki izražaj u korist povratka na na"elo "vrstog valutnog te"aja kojeg je uspostavio ameri"ki Predsjednik Franklin D. Roosevelt a poštuju#i Bretton Woodsku konferenciju 1944.g. Ustvari, nacije a pogotovo vode#e nacije, imaju sadašnji odabir prihvatiti onu promjenu kako sam je predložio, ili prihvatiti udes koji #e njihova odluka strovaliti na njih same, njihovu djecu i pu"anstvo op#enito. Mudrost ne leži u dobivanju onog što bi vi ili egoizam u vama mogao željeti ve# u postizanju uspjeha kad radimo za dobrobit "ovje"anstva, a naro"ito za budu#e predstavnike sadašnjeg pu"anstva. Glede toga, vjerojatno najgori vid kulturne degeneracije sadašnjeg stanovništva SADa posljedica je izopa"enja „Frankfurtske škole“, poznate u Europi nakon 2. Svjetskog rata kao Kongres kulturne slobode. Najtipi"niji primjer je egzistencijalizam Martina Heideggera i drugih i njegovo presijecanje niti s Klasi"nim na"inima kulturnog kontinuiteta koji je ranije ujedinjavao slijed pokoljenja u smislu zajedni"kog povjesnog poslanja za budu#nost. Najzapažljiviji prakti"ki u"inak tog egzistencijalisti"kog kulta Heideggera, Arendtove i drugih nalazi se u napuštanju smisla besmrtnosti u smislu poslanja kroz slijed pokoljenja, smisao poslanja "ije izraženo tkivo su bile ozbiljne ideje kao što je ideja korisnosti znanstvenog napretka.

16 Na dubljoj razini, najgori sotonski uplivi odgovorni za najve#a zla koja su snašla cjelokupno "ovje"anstvo od po"etka 20. stolje#a su oni koji se mogu slijediti do tajnog sporazuma izme!u priznatog sotoniste Aleistera Crowleyja i njegovih glavnih ortaka H.G. Wellsa i Bertranda Russella.

11

Tako onda, maltu-zijansko naslje!e Giammarije Orte-sa, koje vidimo u masovnom ludilu vjetrenja"a i solar-nih receptora, tipi-"an je primjer ishoda ovog po-manjkanja ljud-skog morala kod otu!enih žrtava ispranih mozgova, žrtava neo-maltu-zijanskog kulta me!u mla!im pokoljenjima da-nas.17

Da bi "itatelj mogao razumjeti sadašnju svjetsku stratešku krizu, posvetio sam ovo poglavlje u izvješ-#u rje"ima koje se trebaju dodati, glede sadašnje gospodarske krize, sadržaju mojih ranijih izvješ#a o tom predmetu. Ove sad novo dodane rije"i uzimaju u obzir najbitnije sastojke duboke pozadine glede tih važnih bitnih sastojaka koji se odnose na gra!u izvora i prirode ovog velikog zla, popularno znanog kao Britansko carstvo.

Aleksandar Veliki, neprijatelj Aristotela, umoren je 323. G. prije Krista, što je dovelo do podjele vlasti koja je kona"no dovelo do uvo#enja Rimskog carstva. Gore, mozaik iz Pompeja u Napuljskom nacionalnom arheološkom muzeju.

Po!elo carstva Razmatraju#i svu znanu povijest do danas sa stajališta zakonitosti dinamike, postojale su uglavnom tri vrste koje možemo korisno svrstati kao carstva. Jedno je azijski kopneni model, a tipi"an bi primjer bio sekvela† Babilona.18 Drugo je pomorsko-financijsko carstvo, "iji primjer je drevni Tir te kasnije Rimsko, Bizantsko i Mleta"ko carstvo. Tre#e ima tipi"an odraz u osebujnom euroazijskom obliku bivšeg Ruskog carstva kmetstva i, što je bila mnogo ranija nakana, udruženo carstvo, predmet pregovora izme!u, s jedne strane Filipa Makedonskog i njegovih gr"kih savjetnika, i Perzije s druge strane. Tu je obuhva#en u ovom popisu, sadašnji izraz

17 Cervantesov Don Quixote možda je bio „napušen“ no glede vjetrenja"a moglo bi se dosta re#i o njemu danas. † posljedica bolesti 18 Nastavit #u s ovim gradivom u druga"ijem sklopu u sljede#em poglavlju ovog izvješ#a.

Mleta"kog carstva, a to je anglo-holandsko-saudijsko financijsko carstvo današnjice, carstvo okota zla Paola Sarpija koje je sasvim pogrešno usvojilo ime „Britansko“, a zapravo bi trebalo biti „brutalno“—[igra sli"nozvu"nih rije"i - British/brutish].19

19 Bolje “anglo-holandsko” kao u Williamu i Mary [opaska: Izraz William and Mary obi"no se odnosi na zajedni"ku suverenost nad Engleskim kraljevstvom i Škotskim kraljevstvom kralja Williama III i njegove žene kraljice Mary II]. Po"etkom 11. stolje#a u Europi, nastupom opadanja mo#i Bizanta, nastaju#a mleta"ka financijska mo#, utemeljena na podru"ju vrha Jadrana, postala je mo# koju povezujemo s rastom ranijih normanskih interesa pod pokroviteljskom Bizanta, neprijatelja Francuske Karla Velikog. Normansko osvajanje 1066.g poslije Krista ozna"ilo je po"etak dugotranog vladanja srednjevjekovnog sustava koji se urušio ste"ajem Engleske, do kojeg je došlo zbog, uglavnom, njenog zaduženja lombardskim lihvarima, kojima je upravljala Venecija, kao što je ku#a Bardi sa sjedištem u Lucci. Taj doga!aj pokrenuo je eru poznatu kao „novi mra"ni vijek“ 14. stolje#a. Kasnije je veliki ekumenski Koncil u Firenci u 15. stolje#u postao kolijevkom moderne Europe. Rusko carstvobilo je uglavnom carstvo azijskog modela, a oblik mu je dao prodor Petra Velikog na Baltik, oja"av!i time europsko pomorsko usmjerenje.

12

Odsudno pita-nje, koje nije-dan drugi vode#i ekonomist, niti ijedna vlada svijeta "ini se nije shvatila, leži u dubljem smislu zakonito-sti dinamike kako ju je Gottfried Leibniz ponovo uveo u modernu zna-nost. Svaki neuspjeh mo-dernih ekonomi-sta, koji se s pravom pripisu-je toj profesiji kao takovoj, neuspjeh je koji se doista može obilježiti kao utjecaj sustavne znanstvene ne-kompetentnosti Renéa Descartesa, sljedbenika Paola Sarpija, o "ijem je tobožnjem autoritetu ovisio plan britanskog monetaristi"kog sustava i njegova plitka sprega s takozvanom znanosti sofisti"kih salona. U"inak bi se mogao pripisati uglavnom pojavi prevladavaju#e uloge zra"enja Sarpijevog utjecaja, kroz na primjer upliv Francuske Luja XIV i rasta britanske pomorske sile tijekom 18. stolje#a. Kao što je Leibniz nazna"io taj problem ranije, i kao što je Riemann unaprijedio tu gra!u od Leibniza, postavljeni problem mogao bi se s pravom nanovo izraziti kao pomanjkanje sagledavanja zakonitosti dinamike.20

Hala strojeva Stoljetnog sajma Sjedinjenih Država 1876.g. SAD su predstavljale silu protiv koje su Britanci morali prona!i na"ina da je istrijebe.

To je kategori"ko okružje "itavog ovog izvješ#a. Me!utim, da bi se pojasnio izvor i prijete#i, samozadani loš udes tog Britanskog carstva, moramo nastaviti po"evši sa sljede#im napomenama.

Imperijalisti!ka baština Da bi se shvatila priroda Britanskog carstva, moramo raspoznati duboke izvore tog carstva u biti smještene u pojavi odre!ene klase sustava onih aktualnih carstva koji su se temeljili na sredozemnim i atlantskim modelima, koje se prikladno može datirati u

20 Na pr., Specimen Dynamicum (1695.)

svrhu prou"avanja od posljedica razornog Peloponeskog rata. Filip Makedonski i drugi namjeravali su taj ujedinjeni sredozemno azijski model carstva, koji bi se uspostavio u kasnijem ratu kojeg je nakanio zapo"eti svojim pokušajima uvo!enja dogovorne organizacije uspostave sustava imperijalne suradnje pomorske sile namjeravanog Euroazijskog carstva tada sa središtem u Makedoniji, sa u biti kopnenim Ahemenidskim carstvom. Kod ovog stanja stvari u izvješ#u usredoto"ujem se na predmet koji je bio gradivo istraživanja i mnogih srodnih rasprava mojih suradnika, koje su se održavale kroz razdoblje od gotovo "etiri desetlje#a do današnjeg dana. To predstavlja obuhva#aju#i "imbenik mog razmatranja i odobrenja ploda mnogih doprinosa i kritika tih suradnika i njihovih izvora. Glede kona"nog ishoda tog procesa kroz desetlje#a do sadašnjeg dana ja uzimam odgovornost, ali ne i isklju"ivu zaslugu, kako slijedi. Taj pokušaj Filipa Makedonskog završio je umorstvom Filipa, koje je pokrenuto naizgled irelevantnim pitanjem pravde za žrtvu homoseksualnog "ina unutar Filipovog dvora, što je pokrenuto naknadnim procesom koji je doveo do dolaska Aleksandra Velikog na mjesto pokojnog Filipa. Taj Aleksandar,

13

neprijatelj Aristotela, imao je veoma važne, povjesno i strateški, sprege, porodi"nim vezama, s drevnom pomorskom kulturom Cirenaike koju kasnije povezujemo s velikim Eratostenom. Aleksandrovo vlastito umorstvo, koje je Aristotel priželjkivao, a koje je izvršeno njegovim trovanjem kao gosta na ve"eri, dovelo je do podjele vlasti tog podru"ja oko Sredozemlja. Ovakva se podjela vlasti nastavila, o"igledno bez razrješenja sve do intervencije sve#enika Mitrinog kulta, koji su odigrali odsudnu ulogu u raspravi održanoj na otoku Capriju, raspravu s Oktavijanom koji #e poslije biti poznat kao rimski car August Cezar. Ovi potonji pregovori doveli su do dogovora uspostavivši jedinstveno Rimsko carstvo zasnovano uglavnom na spajanju spleta oligarhijskih sila Rima, Egipta i Jugozapadne Azije. Nakon te prve uspostave Rimskog carstva, prevladavaju#a sila na svijetu u cjelini bila je pomorska kultura sa sjedištem u Sredozemlju sve do pojave anglo-holandskog liberalnog oblika pomorske sile, kojeg je Paolo Sarpi skrojio, sile koja se izgradila na sjevernim obalama Europe i unutar Atlantika. Kroz sve važne dijelove znane povijesti, od maglom obavijenog vremena opsade Troje, pomorsko oceanska sila plovidbe, koja se odražavala u najdrevnijim od znanih, važe#ih kalendara iz vremena pretpovijesti, ostala je prevladavaju#i oblik strateškog kulturnog potencijala, sve do po"etnog razvoja kontinentalnog željezni"kog sustava Sjedinjenih Država. Uspostava takvog transkontinentalnog željezni"kog sustava, "iji je po"etni uspjeh izrastao iz razdoblja ameri"kog Predsjedništva Abrahama Lincolna, odredila je problem koji je postao poznat kao geopolitika, kad je Britansko carstvo pod utjecajem krugova Edwarda Alberta, princa od Walesa, nazna"ilo usvajanje ekonomskog modela Ameri"kog sustava Abrahama Lincolna i Henryja Careyja, od strane Njema"ke, Rusije i drugih kontinentalnih sila, kao smrtnu prijetnju trajnoj svjetskoj vladavini globalne pomorske sile Britanskog carstva. Sva svjetska povijest nakon Stoljetnog Sajma u Filadelfiji 1876., imala je za osovinu Britansku imperijalnu reakciju protiv tog sustavnog pomaka kojeg je pokrenuo

ameri"ki transkontinentalni željezni"ki sustav. Glede toga, Britansko carstvo, koje je princ Edward Albert vodio, skrojilo je plan koji je postao znan po posljedicama u razdoblju od 1890.-1917. kao “1. svjetski rat”. Taj rat, organiziran pod rukovodstvom tog princa, kasnijeg Edwarda VII, bio je smišljen kao odjek anglo-holandskog imperijalisti"kog plana, koji je postao “Sedmogodišnji rat” i osnova na koju se Britanija oslanjala kao na odsko"nu dasku da se uzdigne na razinu carstva na Pariškom mirovnom ugovoru u velja"i 1763. Otuda "itav osje#aj krivice za 1. svjetski rat pada na Britansko carstvo. Za sve druge u svezi s tim osje#aj krivice je bio tek onaj lakovjernih budala koji su upali u klopku koju je Britansko carstvo pripremilo i okinulo. Pojedinosti toga ustvari nisu tajna u pravom smislu rije"i “tajna”. Taj isti sindrom “Sedmogodišnjeg rata” Britanskog carstva klju" je shva#anju Napoleonskih ratova i njihovih posljedica. Opre"no tome usporedite “Autora pobjede” Lazarea Carnota i njegov poraz ujedinjenih neprijatelja Francuske, i [usporedite] Carnotovu politiku s onom Napoleona Bonapartea, marionete britanskog Ministarstva vanjskih poslova koji je nanovo odigrao stratešku ulogu, do kraja, a koja nije bila ništa drugo, po "istom u"inku, nego reprodukcija, za britansku stratešku dobrobit, Sedmogodišnjeg rata, okolnosti prakti"ki trajnog ratovanja, koje se ustvari vodilo za ve#u slavu Britanije, diljem zbog toga razorene Europe. O to jadno, tako okrutno krivo shva!eno Britansko carstvo, da nijedna njegova žrtva ne prepoznaje bitnu, najdivniju "injenicu, da britanska tajna uspjeha nije ništa drugo ve! glupost njegovih namjeravanih glavnih žrtava. Moglo bi se stoga re!i o britanskim glavnim žrtvama u tim postupcima, da bi to Carstvo radije dopustilo svoju propast nego dopustilo svojim žrtvama da uvide dublji smisao dokaza britanskog jedinog krajnjeg strateškog oružja, blesavost britanskih namjeravanih žrtava—još uvijek danas. Britansko carstvo je takvo, da bi radije doživjelo propast nego preživjelo, i tako bi, u krajnjem slu"aju, odvuklo sa sobom ostatak svijeta u Pakao.

14

Mržnja Londona prema Lincolnu Pripreme Britanskog carstva za rat, kasnije dobro poznat kao „1. svjetski rat“, po"ele su negdje oko razvoja koji su doveli do predaje generala Konfederacije Roberta E. Leeja kod Appomatoxa i razvoja doga!aja oko prve ameri"ke Stoljetne proslave u Filadelfiji 1876. Pobjeda SAD kod Appotomaxa ponizila je Britaniju, no Britanija je više od svega mrzila dovršetak radova na ameri"kom transkontinentalnom željezni"kom sustavu koji je ujedinio zemlju SADa od Kanade do Meksika i izme!u dvaju oceana, te eksplozije znanstvenog napretka izraženog na Filadelfijskom stoljetnom sajmu 1876., koji je revolucionarizirao razmišljanja u kontinentalnoj Europi i dalje od nje, a to je onda pokrenulo znanstveno-ekonomsku revoluciju do koje je došlo u Njema"koj, Rusiji, Sjevernoj Italiji i Francuskoj i još više. Daljnje postojanje anglo-holandskog liberalnog carstva ovisilo je o uništenju tog ameri"kog utjecaja na obilježje nacija Europe, to jest uništenje pojave projekata transkontinentalnih željezni"kih sustava, kopija onih ameri"kih. Bio je to odsudan poriv za Britansko carstvo da pokrene tu novu verziju modela “Sedmogodišnjeg rata”, a ishod je bio britanska tvorba† koja je postala poznata kao njeno jedinstveno i bitno [bacanje] krivice za rat, za “1. svjetski rat”. Samo propalice kao pokrovitelj Ku Klux Klana Woodrow Wilson, odnosno njegov tajnik Lansing mogli su ponuditi razli"itu prosudbu toga.

Instinktivna mržnja britanske oligarhije prema Abrahamu Lincolnu vidi se na ovoj karikaturi u The London Punch, od 11. sije"nja 1862.

U britanskoj prestravljenoj reakciji na širenje takvih kontinentalnih željezni"-kih sustava, u razdoblju 1920.-ih i pregovorima o pomorskom paritetu, britanska monarhija kovala je zavjeru s Japanom za projicirani napad na ciljeve obuhva#aju#i ameri"ku mornari"ku bazu u Pearl Harbouru. Taj ratni plan bio je izdanak pregovora o mornari"koj sili pokrenutog nakanom smanjenja ameri"ke mornari"ke sile na ograni"eni razmjer koji je Britansko carstvo smatralo zadovoljavaju#im

† Misli se na krivicu za taj rat izrežiranu i natovarenu Njema"koj.

zbog svojih ve# odlu"enih ciljeva za dugoro"ni raskol Sjedinjenih Država po uzoru na ve# neuspjeli pokušaj lorda Palmerstona podupiruju#i Londonom stvorenu marionetsku državu Konfederacije. Izbijanje tog kasnije znanog “Velikog rata” nije po"elo “topovima kolovoza”. Prvi veliki prodor u tom smjeru došao je "im je Bismarck, koji se protivio 1. svjetskom ratu, bio svrgnut u 1890.-im pod uplivom koji je princ Edward Albert imao na svog ne#aka, njema"kog Kaisera. Tim svrgnu#em Bismarcka, Njema"ka je ve# zakora"ila u britansku klopku. Sljede#i veliki korak bilo je umorstvo francuskog Predsjednika Sadie Carnota, i histerija uzrokovana izrežiranom prijevarom protiv francuskog kapetana Dreyfusa. Sljede#i veliki razvoj doga!aja bilo je Edward Albertovo regrutiranje Mikada odnosno Mikadovo pokretanje japanskog ratovanja u razdoblju od 1895.-1945. protiv

15

Kine (a tako!er i napad na Pearl Harbour 1941.) te 1905. protiv Rusije. Sljede#i važan korak bilo je umorstvo ame-ri"kog Predsjednika McKinleyja, umorstvo koje je omogu#ilo dolazak na položaj Predsjednika dvojici simpatizera Konfede-racije, koju su Britanci stvorili, [a to su bili] ameri"ki Predsjednici Theodore Roosevelt i Woodrow Wilson. Okida" rata, organizi-ranog nakanom princa Edwarda Alberta koji je zbog toga svrgnuo Bismarcka, bio je iskorišteni austrijski Kaiser i njegova najava rata. Nakana Londona nakon 1880.-ih bila je napraviti od njeg ludu, u "emu su i uspjeli, kad je on zapo"eo Balkanski rat, "ija je svrha bila pokrenuti rat izme!u Rusije i Njema"ke. Upravo habsburško pokretanje Balkanskih ratova poslužilo je time kao aktualni okida" rata koji je postao poznat kao “Rat koji #e okon"ati rat(ove)”.

Oštre borbe na ruskoj fronti: Staljingard 1943. Britanci su planirali izgraditi nacisti"ku Njema"ku u svrhu rata me#usobnog istrebljenja sa Sovjetskim Savezom, no njihov prora"un se izjalovio.

1. svjetski rat je pak postavio temelje bri-tanskog plana za 2. svjetski rat stvara-njem, pod pokrovitelj-stvom Britanije, uspo-na na vlast Hitlerova režima, i odatle 2. svjetskog rata.

Nakon “2. Svjetskog rata” No kad je Wehrmacht pregazio Francusku, isti London koji je podupirao Hitlera sve do Wehrmachtova prodora preko Francuske, i isti britanski krugovi, koji su stvorili Hitlerov njema"ki režim u nakani uništenja i Njema"ke i Rusije u me!usobnom sukobu i ratu, odlu"ili su dotr"ati Sjedinjenim Državama po pomo# u svrhu sprje"avanja, kao što je Walter Lippman u to vrijeme pisao, onog što su smatrali Hitlerovim nezahvalnim ciljem progutati Britaniju prodorom kroz sjevernu granicu Njema"ke.

U sklopu tih okolnosti britanski polustoljetni savez s Japanom protiv Sjedinjenih Država okon"an je tako što je Japan nastavio svoj savez s Hitlerom protiv SAD do smrti, te je Japan izvršio, prema zajedni"kom planu s Britanijom na snazi od pred više desetlja#a, napad na pomorsku ameri"ku bazu Pearl Harbour. Tako je Winston Churchill postao, protiv volje, saveznik u Pacifi"kom ratu i tako je genij generala Douglasa MacArthura došao do izražaja, izražaj koji mu Britanija nije nikad oprostila, ni takvi britanski ulizice kao Predsjednik Harry Truman i profašisti"ka banda u Washingtonu, "iji je tipi"an primjer bila skupina oko Harrimana, preostala od vremena svoje podmukle uloge u razdoblju od 1932.-1941. Britanski plan za 2. svjetski rat, koji se zasnivao na istoj matrici Sedmogodišnjeg rata, sastojao se od oja"anja nacisti"ke organizacije u Njema"koj u svrhu rata me!usobnog uneštenja Njema"ke i Sovjetskog Saveza. Taj je rat ve# bio zape"a#ena nakana Londona u vrijeme kad je London postavio Hitlera na položaj diktatora uz pomo# požara Reichstaga, "in koji su osigurali još prije dolaska Predsjednika Franklina Roosevelta na položaj. Samo izbor Predsjednika Franklina Roosevelta i i njegovo

16

vršenje svoje dužnosti, i snage koje je bio kadar predobiti unutar institucija SADa, sprije"ili su da svijet ne postane žrtva jednosvjetskog Britanskog globalnog carstva, zlog, ili "ak goreg od bilo kojeg carstva prije njega. Postojale su komplikacije. $ak i pod Hitlerovom diktaturom, njema"ku vojsku nije se moglo izravno navesti na napad na Sovjetski Savez dok je imala „Francusku iza svojih le!a“. Njema"ki vješti stratezi iskoristili su stoga sinarhisti"ki režim, tada na vlasti u Parizu, da omogu#i Wehrmachtu izvršenje uspješnog oblika poznatog strateškog pristupa nacisti"koj okupaciji Francuske. London je u svom fanatizmu u"inio potencijalno kobnu stratešku pogrešnu prosudbu. Pro-fašisti"ki London, koji je mrzio i želio uništiti vladu Predsjednika Franklina Roosevelta, bio je tako prisiljen moljakati ga i pokleknuti pred njim. Odatle "udni savez povijesnih neprijatelja, SADa i „Brutalnog carstva“, koje je održavalo najteži savez od vremena pada Francuske sve do trenutka smrti Predsjednika Franklina Roosevelta. Odmah s ustoli"enjem vrlo prljave vrste desni"arskog Predsjednika, Harryja S. Trumana London je stavio 3. svjetski rat na svoj strateški dnevni red. Bio je to pravi „holivudski remake† još jednog „Sedmogodišnjeg rata“. Trumana je mnogo više nadleštvo nego što je on ikad mogao predstavljati, moralo uputiti da je nakana bila proizvesti novu vrstu ratovanja, Bertrand Russellov nastavak H.G. Wellsovog plana nuklearnog ratovanja, koje je ranije neupu#enog Trumana dovelo u sklad s vremenom. Tako je najvru#e oružje ikad napravljeno postalo poznato kao „Hladni rat“.

Nuklearni “Preventivni” rat Moje je osobno saznanje iz relevantnih diplomatskih i srodnih izvora, koji su bili „na ratištu“ u tim važnim vremenima, važnim mjestima, da je Japan bio spreman na predaju prije nego što je ijedna atomska bomba pala na njegovo zemljište. Problem koji je blokirao ve# odre!ene uvjete predaje do vremena nakon atomskog bombardiranja bilo je londonsko saznanje i upliv u produživanju ponu!enih uvjeta predaje do

† Tj. nova verzija starog filma

vremena nakon bacanja atomskih bombi (jedinih u ameri"kom arsenalu u to vrijeme). Britanije je opet poduzela dugoro"no planiranje nove ina"ice uprizorenja „Sedmogodišnjeg rata“ i to vrste koja je, potpomognuta u"eš#em Saudijaca u napadu 11. rujna 2001. na grad New York, stvorila okružje u kojem je režim Georgea W. Busha mla!eg, rade#i pod utjecajem londonskog Premijera Tonyja Blaira i njegovih laži, odvuklo SAD u rušila"ki dugotrajni rat u Jugoisto"noj Aziji, koji se nastavlja do današnjeg dana, ustvari britanski imperijalni rat de facto protiv ne manje namjeravane žrtve ve# SADa, protiv još žive slike pobjede Sjedinjenih Država 1786.g. porazivši Britansko carstvo lorda Shelburna, Jeremy Benthama i ameri"kog izdajnika Aarona Burra.

II. Propast carstva U svrhe ovog izvješ#a uzet #emo u obzir one po"etke gospodarskih posljedica sadašnje svjetske krize koji se odnose na našu sposobnost preciznog odre!ivanja duboko uvriježenih glavnih, kulturni grješki europske i srodnih civilizacija kao cjeline, grješke koje su oblikovale pretpostavke kod primjene u praksi nacija a koje su sa svoje strane odgovorne za one nepotrebne, sve gore sistematske neuspjehe koji su se pojavili nakon smrti ameri"kog Predsjednika Franklina Roosevelta. Ova promjena na gore, koja je uslijedila nakon smrti Predsjednika Roosevelta, u sprezi s prevaranstskim nastojanjem predstavljanja Rooseveltove Bretton Woods-ke reforme svetskog financijskog sustava kao da je [ta reforma] u skladu s dogmom Rooseveltovog Bretton Woods-kog protivnika, pro-fašisti"kog Johna Meynarda Keynesa.21 Kad je jednom Predsjednik Roosevelt preminuo, vlada Trumana i oni Trumanovi krugovi u sprezi s bivšim fašisti"kim simpatizerima Hitlera, kao što je bio Trumanov kompa Averell Harriman ("ija je tvrtka jednom spasila nacistui"kog Adolfa Hitlera od ste"aja, i pomogla Hitlerovom usponu na vlast nakon toga) prebacila je 21 Keynes je svoju doktrinu predstavio 1937.g. u izvornom, njema"kom izdanju svoje Op"e teorije, koja je, kao što je Keynes istaknuo u predgovoru te knjige, bila prvo izdana u Njema"koj "iji su se osje#aji u to vrijeme smatrali pogodnijim za njenu primjenu od englesko govornog svijeta.

17

ameri"ko politi"ko gledište s Rooseveltovog Bretton Woodsa na Keynesov. Krivica koju sam stoga pripisao SADu nakon 1945. i britanskim neprijateljima Franklina Roosevelta odnosi se na povrede nanesene ameri"kom i svjetskim gospodarstvima, koje se mogu opisati sasvim specifi"nim izrazima a pripadaju ulozi "ina Harryja S. Trumana, suu"esnika britanskog Premijera Winstona Churchilla, odnosno njegovom ukidanju, pa "ak i preokretanju jasnih nakana Predsjed-nika Roosevelta za poslijeratni svijet. Najpoglavitije, Predsjednik Franklin Roosevelt bio je, za vrijeme rata, nedvojbeno jasan opominju#i Churchilla, izme!u inih, da unato" više nego mu"nom, privremenom, ratnodopskom savezu s Churchillovom Brita-nijom protiv nacisti"ki vo!enih snaga, ameri"ka poslijeratna nakana bila je iskorije-nti Britansko i druga carstva s ovog planeta, primjenjuju#i ujedno ogromni proizvodni potencijal izgra!en u svrhu pobjede u ratu, i za oslobo!enje i gospodarski razvoj potencijala nacija koje su bile u ropstvu i oplja"kane unutar okova anglo-holandsko liberalnog i srodnih oblika izrabljivanja.

a

Odmah nakon smrti Predsjednika Roosevelta Trumanova vlada zapo"ela je snažnom potporom razvoja kolonijalnih elemenata Britanskog i drugih carstva, potporom politike koja je obuhva#ala uništenje ratnog

proizvodnog potencijala, koji se mogao pretvoriti [u mirnodopski] a kojeg je Roosevelt nakanio pretvoriti u važna kapitalna poboljšanja proizvodnog potencijala nacija, koje je Predsjednik Roosevelt namjeravao osloboditi da bi uživali napredak prema prosperitetnoj neovisnosti. Uklju"uju#a posljedica Trumanovog ulizivanja vjetrovitoj stražnjici Britanskog carstva bila je stoga, duboka, nepotrebna poslijeratna recesija u SADu pod njegovim Predsjed-ništvom. Taj pomak popratilo je, pod

Trumanovim Predsjedništvom

pokretanje, nakane nuklearnog napada na Sovjetski Savez, kojeg je zli nasljednik H.G. Wellsa, Bertrand Russell planirao a Trumanova i britanska vlada usvojile, napad na Sovjetski Savez koji u to vrijeme nije imao neprijateljskih namjera protiv SADa, ve# upravo suprotno. Taj je napad otklonila "injenica da su SAD pod lažljivom Trumanovom vladom potrošile svoj nuklearni arsenal 1945.g. na nepotrebno bombardiranje Japana kao i zbog srodne "injenice da je Sovjetski Savez razvio svoj vlastiti nuklearni arsenal kao odgovor na Churchillovu i Trumanovu prijetnju, prije nego što se anglo-ameri"ki arsenal mogao obnoviti u svrhu planiranog

Britanski princ od Walesa, Edward Albert (kasnije kralj Edward VII), u posjeti svojim dominionima u Indiji, 1876.—godina Ameri"kog Stoljetnog sajma.

anglo-ameri"kog pada na Sovjetski Savez.

e bi mogle biti vali Britanskom carstvu.

n Osim samog Predsjednika Trumana, koji nije pokazao nikakvu stratešku kompetentnost na tom podru"ju, njegova, Bertrand Russellova i Churchillova anglo-ameri"ka nakana u tome bila je produžetak dugotrajne britanske imperijalne nakane, nakon velja"e 1763., uspostaviti carstvo nastavkom anglo-holandske politike protiv svih država nacija kontinentalne Europe osim Nizozemske, to jest politike kako uzburkati dugotrajan, razoran ratni sukob kao na"in slabljena nacija, uklju"uju#i i SAD, kojri

18

Sli"no tome, uvo!enje britanske, neo-maltuzijanske, takozvane „zelene“ poltike, kao što su je Bertrand Russell i drugi osmislili, imalo je nakanu, kao što je Russell napisao i slavodobitno jasno i "esto isticao, navesti nacije budalastih SADa i zapadne kontinentalne Europe na samouništenje vra#aju#i kazaljke sata znanstvenog napretka unatrag. Upravo britanska neo-maltuzijanska politika igrala je tako!er odsudnu ulogu kasnije, u 1980.-im u samouništenju bivšeg Sovjetskog Saveza, poglavito nakon uspostave—najblaže re"eno—londonski usmjerenog Gorba"evog režima, a to je umanjilo potencijalne europske rivale Britanije, pogotovo nakon 991.g., na upropaštenu sjenku njihove

esa na kojima o"ivaju relevantne tradicije koje upravljaju

stavilo je prili"no "igledna pitanja glede važnih problema na

mašte koje je Percy Bysshe

i pojedinac otkrije sad živu#em naraštaju, namijenjene

e s privremenim reprekama rastu, koje postavljaju navike

stvarna ovijest "ovje"anstva o kojoj kompetentno

og, upornog izvora "estih i onovljivih zala koje su to carstvo i njegovi

1bivše gospodarske slike. Iako se moja briga ovdje svodi na, povijesno, novijim u"incima, sve dok ne uzmemo u razmatranje osvrte na ameri"ki preokret, sredinom 1940.-ih na Trumanovu politiku, bilo bi nemogu#e ste#i kompetentno poimanje uglavnom drevnih, važnih društvenih i politi"kih procpsvijetom u cjelini još danas. Glede toga, ne možemo razumijeti ponašanje suvremenih društava europske kulture, bez slije!enja tragova relevantnih svojstava isprepletenih stvarnih prošlosti Europe i bliske Isto"ne Azije, barem od vremena Homerove Ilijade i Odiseje. Prijašnje poglavlje ovog izvješ#a pookoje se ta povijest odnosi.

Obrana ljudske prirode Iako ovaj pojam nije op#enito jasan suvreme-nim veleu"ilištima Euro-pe i obiju Amerika danas, "ovje"anstvo nije red majmuna, niti kao što je Wolfgang Köhler najjasnije shva#ao, "ovjekolikih majmuna. Spoznajne mo#i "ovje-"anstva izražavaju se na na"in kako je Johannes Kepler potanko opisao otkri#e univerzalne zakonitosti gravitacije u svom djelu Sklad [Harmonije] svijeta. Ljudska, naime, osoba ima dostup, putem jedinstvene prirode "ovjeka, jedinstvene me!u svim živim stvorenjima, [putem] mo#i otkrivanja i usvajanja saznanja o univerzalnim, fizi"kim i sli"nim zakonitostima/ na"elima. To su one mo#i stvarala"ke

Shelley isticao u svom djelu Obrana pjesništva. Aktualne zakonitosti ljudskog znanja ne ograni"avaju se na ono što nau"imo, ve# ih se stje"e pomo#u pred-postojanja, za "ovje"anstvo, onih stvarala"kih mo#i umnog rada kojeg susre#emo samo u ljudskoj sposobnosti izdi#i se iznad relativno ograni"enog dometa ekološke relativne potencijalne gusto#e napu"enosti sklopa pukih životinjskih rodova. Ideje koje su odraz onog što tradicija smatra jedinstvenom, prividno duševnom mo#i "ovjeka pojedinca, mogu se opisati kao oblik izražavanja stvarala"kih otkri#a klase ideja koje su, kad ih jednom nekureproduciranju, na prakti"ni na"in, kao otkri#a budu#ih naraštaja. Tako, kako je ruski akademik V.I. Vernadski pokazao, imamo sustavnu superiornost ljudskog roda kao roda, nad svim drugim živim rodovima, superiornost, po absolutnoj zakonitosti, noosfere nad biosferom, superiornost smještena u nasljednom na"elu/zakonitosti u svom izražaju kao izvor postojanja noosfere. Ne postoji zakonitost koju bismo zvali “ljudska ekologija, ve# samo "ovjekova potreba, i prividno duševna sposobnost nositi sposebujne inferiornijim kategorijama nežive i životinjske populacije. Tako onda, izlog povijesti "ovje"anstva je borba društva protiv tih životinjskih oblika, kao što je “zelena ideologija”, koja oponaša ekologije nižih oblika života. To je pumije#e vo!enja države i shva#anje i pojašnjenje povijesti absolutno ovisi. Imaju#i u vidu upravo re"eno stajalište, kako #emo onda ukazati gdje i kako se ovo zlo carstvo današnjice, zvano Britansko carstvo, dogodilo? Kako se to carstvo može u"inkovito ukloniti, i to na pravi na"in, s budu#e pozornice povijesti, da bismo mogli spasiti "ovje"anstvo, sada, od još jednog kola takvpprethodnici predstavljali do sada, u svojoj povijesti? Stoga, da bismo razumijeli sebe i naše modern nacije danas, moramo usredoto"iti našu pozornost na korijen tog problema.

19

Budu#i su sistematski korijeni sadašnje svjetske krize, fizi"ki, ekonomski u svom liku, moramo pri#i relevantne, neposredne problem gospodarstva sa stajališta još dubljih, povijesnih razmatranja fizikalne znanosti, a ne monetarizma. Prema tome, moramo ispitati sadašnju, stalnu politiku

kozvanog Britanskog carstva, koja je #i,

ku budalastim jedinjenim Državama pod utjecajem te

u vrstu vje"nog, vjerskog tovanja koje je ve# prevladavalo, i "esto

o primjeniti na sadašnje kolnosti. U svrhu jasno#e moram ovdje

kog carstva e dok nisu bila ustupljena redovni"kim

Aristotel i car. No r#u Aleksandra, proces podjele je preuzeo

uzde i ustrajao, kao usmjerenje, sve do smrti Antonija i Kleopatre.

tanastala, na koncu konca, na sljede

dbonosni na"in. su

Zovem ga, stoga “Brutalno” Naglim padom bizantske mo#i u vrijeme kad je došlo do normanskog osvajanja Engleske, mo# imperijalne, sredozemne tradicije preselila se u ruke nastaju#e pomorske i financijske mo#i Mletaka. Pod okolnostima uspostavljenim podjarmljenjem anglo-saksonske Engleske od strane Normana, normansko viteštvo, sada vode#a imperijalna sila sa sjedištem unutar Europe, postala je mišica viteštva koje se odražavalo pod kontroliranim manipulacijama spletkarskih Marlina mleta"ke monetarne i odatle financijske mo#i. Takozvani “Križarski ratovi”, koje su vodili ti obmanuti, lakovjernici, a tipi"an primjer bila je izopa"ena vrsta simbioze normanskog viteštva i mleta"ke pomorske sile, to jest pomorske sile Mletaka, kojom je upravljala kopnena sila normanskog viteštva na takve na"ine kao putem sudjelovanja viteštva u dugotrajnim, iscrpljuju#im ratovima, kao križarskim, i to na na"in kao što ga je zli i lažljivi Premijer Britanije, Tony Blair nedavno primjenio postavivši klopSbruke svih lakrdijaša, lakrdijaškog princa Georgea W. Busha mla!eg. Poglavito, bio je to prili"no sotonski, lažljivi g. Blair koji je proglasio svoj britanski carski opoziv Vestfalskog mirovnog ugovora iz 1648., i to u korist saudijski potpomognutog povratak na glupraupropaštavalo Europu tijekom razdoblja od 1492. – 1648.g. Glede, pak, londonskog zvjerskog vo!enja carstva mleta"kog tipa, umjesto države nacije, mora se re#i sljede#e u svrhu pojašnjenja uporabe izraza “carstvo” da bi se moglo pravilnosada ponovno izraziti ono što sam ve# ranije ovdje izrekao.

Ponavljam ovdje, kao što sam zabilježio u prijašnjem poglavlju, da su u znanoj prošlosti glavni oblici carstva bili izraženi alternativama u vidu triju, pojedina"no razlišitih vrsta carstva. Jednostavno re"eno, gruba, no bitna razli"itost je sljede#a: prvo, azijska kopnena vrsta kao Babilon i njegovi nasljednici. Isto tako carstva euroazijske vrste, kao što je bilo Rusko carstvo prije Sovjetskog Saveza, te ono ranije, produžena zamisao Filipa Makedonskog koju je uzeo (poglavito) Petar Veliki. Najzna"ajnije , tre#e, moderna sredozemna, i svjetska carstva pomorske vrste. Ovu potonju, tre#u vrstu najbolje oslikava pokušaj, na kraju neuspjeli, Perikla iz Atene i njegovog pokretanja Peloponeskog rata. No isto tako oblik koji je uspješno uspostavljen kasnije, oblik na osnovi zavjere protiv Kleopatre i Marka Antonija, skovan na otoku Capri izme!u sve#enika kulta Mitre i Oktavijana, koji je kasnije uzeo ime August Cezar. Ovaj potonji otok predstavljao je sjedište carstva koje je nominalno uspostavljeno, na Augustovom i Tiberijevom otoku Capriju sve do vremena Dioklecijana i Konstantina. Capri i srodna religijska sjedišta ostala su “sveta imanja” zapadnog Rimssvnadleštvima kao što je Benediktinski red, oko po prilici 500. g. poslije Krista.22

Uz dani povijesni okvir ovih razvoja doga!aja, trajno povijesno zna"enje nakane Filipa Makedonskog treba se smjestiti u prirodu predloženog pakta kojeg opisuje Atenska škola govorništva. Dva vida , zapadni nasuprot azijskog, projiciranog europskog carstva, trebaju se spojiti zajedni"kim oligarhijskim na"elom ujedinjuju#i ono što je bilo, s jedne strane, prevladavaju#a, sredozemna pomorska kultura, i s druge strane, s jednim otokom azijske kulture. Aleksandar je imao druga"iju zamisao, što su, na svoju žalost,otkrili obojica,sm

22 Na pr., Isus iz Nazareta, ro!en u vrijeme Augusta Cezara bio je raspet na križu pod posebnim nadleštvom cara Tiberija, koje je zakonito jedinstveno samom caru. No ono je bilo proslije!eno na Tiberijevog nominalnog zeta [Pilata], dok je Tiberije sjedio i "ekao u svom uobi"ajenom gnijezdu, Capriju.

20

Tony Blair, rujan 2009. Dok je bio premijer, govore!i 5. ožujka 2004. izjavio je da !e okon"ati

sustav države nacije: Prije 11. rujna ve! sam posezao za druga"ijom filozofijom u me#unarodnim odnosima od tradicionalne koja "vrsto drži uzde od Vestfalskog mira 1648.g., poimence da su unutarnji poslovi zemlje za nju, i vi se ne smijete uplitati osim ako vam prijeti, ili krši ugovor, ili zatraži obvezu saveza.

Mnogo kasnije, u feudalnoj Europi, nakon smrti cara Fredericka Hohenstaufena, te nakon doga!aja umorstava važnih "lanova njegove porodice i doga!aja Sicilijanskih Ve"ernjica†, nastao je pokušaj uspostave carstva pod nadnacionalnom dinastijom porodice Habsburg, kojim se nastojalo pokriti svu zapadnu i srednju Europu, a taj pokušaj trajao je sve do Vestfalskog mira 1648.g. Me!utim, nakon oko 1066.g. s normanskim osvajanjem Engleske, i strmoglavim padom mo#i Bizanta, stvarno sjedište imperijalne mo#i u Europi palo je, ne u ruke normanskog viteštva, ve# lihvarske financijske oligarhije.

Firenca: Ro#enje moderne Europe Tako je u posljedicama “Novog Mra"nog vijeka” 14. stolje#a, u 15. stolje#u istrunula mo# feudalnog sustava, te je razvoj doga!aja dosegavši vrhunac u velikom ekumenskom Koncilu u Firenci uspostavio temelje u zakonu i fizikalnoj znanosti iz kojih #e izniknuti civilizirani oblik društva koji po"iva na na"elu suverenog oblika modern države nacije. Me!utim, iako, kao što je re"eno o tom Koncilu, da su se “Nebesa uzradovala”, slavlje koje je to dostignu#e nadahnulo uskoro je prekinuto. Puzaju#a mo# bivšeg mleta"kog lihvarstva je dovoljno oživjela i prkosila daljnjem postojanju modernog društva zapo"etog u Firenci. Tek Vestfalskim

Zorzijeva nakana bila je ne samo razbiti dinastijski savez po braku, izme!u Henryja VIII i njegove španjolske habsburške žene, nego nanovo usmjeriti politi"ke i vojne snage

† Tradicionalno ime za pobunu koja je izbila u Palermu na uskrsni utorak 31. ožujka 1282. protiv vladavine Karla Anžuvinskog.

mirom 1648.g. i srodno tome slomom ki"me habsburških nada o njihovoj tiraniji nad "itavom Europom, možemo smatrati da je više manje došlo do uspostavljanja obrisa moderne europske kulture i njene unutarnje povijesti pune sukoba. S 1648. Europa se sada sigurno usmjeri-la na preko-atlantski svijet, radije nego [da ostane pod] dominacijom Sredo-zemnog mora Rims-kog carstva. No "ak i to dostignu#e ustvari je u velikoj mjeri iskvarila stega nad europskom mo#i, [stega] koju se može prikladno obilježiti imenom i širenjem upliva anglo-holand-skog liberalizma iz-gra!enog na temelji-ma skrojenim pod vodstvom mleta"kog Paola Sarpija. Nakon, dakle, izbijanja vjerskog ratovanja u zapadnoj i srednjoj Europi, kojeg su Habsburgovci orkestrirali, došlo je do izravne mleta"ke intervencije u Engleskoj u svrhu, u krajnjoj mjeri, preuzimanja engleske monarhije, pokušaj pokrenut u po"etku na samom zemljištu Engleske. Taj pothvat usmjeravao je Francesco Zorzi (odnosno Giorgi), glava mleta"ke obavještajne službe, zakleti neprijatelj rada Nikole Kuzanskog, djeluju#i unutar Engleske pod plaštem bra"nog savjetnika kralja Henryja VIII, u sporazumu s Plantagenet-skim Pretendentom (kardinalom Pole-om), Thomasom Cromwellom i drugima.

21

Europe izme!u sjeverne (uglavnom protestantske) frak-cije i južnog (uglav-nom katoli"kog) sloja, uklapaju#i i druge elemente tvore#i sjevernu frak-ciju, koa što je Nizozemska i njene francusko govorne švicarske elprotivni"kim snaga-ma koje je vodio Martin Luther King. Nakon Koncila u Trentu, Zorzijevu ulogu preuzeo je, u ve#im razmjerima, utemeljitelj moder-nog liberalizma, Mle#anin Paolo Sarpi. Usred tih zbivanja, sadašnji tijek povijesti oblikovala je uloga Habsburgovaca u pokretanju ratova Inkvizicije, istjerivanjemŽidova iz Španjolske, što podsje#a o

emente, s

ovjesni"are danas na veliku povjesnu ironiju

o rascvjetalog blika ratovanja u razdoblju od 1492.-1648.,

uvelo jive odlike ponovnog ro!enja

fizikalne znanosti, i to prvo Filippo

navesti, makar

anglo-

„Sudsko vije!e Inkvizicije“ Francisca Goye, 1812. Vjerski ratovi koji su se širili

zbiljne

tvarno središte nstvene prakse

ilo je, kao što

pna"ina kako Britansko carstvo danas koristi svoje, Londonom orkestrirane, Sykes-Picot mehanizme, u borilištu smještenom me!u Arapima u jugozapadnoj Aziji. Zna"enje pothvata kojeg je mleta"ki Francesco Zorzi vodio, treba smjestiti unutar šire#eg habsburškog vjerskog ratovanja protiv Nizozemske te doveo dokoje je podijelilo "itavu Europu protiv same sebe. Cilj je bio zatrti instituciju modern republike države nacije zapo"ete Renesansom. U"inak je bio urediti preduvjete za pojavu Paola Sarpija, "iji je rastu#i utjecaj, nakon Koncila u Trentu, stvorio preduvjete za uspostavu nominalno protestantskog saveza pristaša Paolo Sarpijevog plana, to jest plana za Tridesetogodšnji rat koji je trajao od 1618.-1648., i koji #e [kasnije] postati institucija konvencionalno poznata kao Britansko svjetsko carstvo danas.

Od olimpskog Zeusa do Bertranda Russella

ko je 15. stolje#e u EuropiIaprepoznatl

Brunelleschi u velikoj mjeri, pa kardinal Nikola Kuzanski op#enito, srazvoja sustavnog tijela znab #e to Albert Einstein naglasiti kasnije, u Johannes Keplerovom razvoju zaglavnih zakonitosti svake kompetentne moderne fizikalne znanstvene prakse, navedenih u Keplerovom dovršenju jedinog originalnog otkri#a univerzalne zakonitosti gravitacije [prikazanog] u njegovom djelu Sklad [Harmonije] svijeta. Kroz to vrijeme suvremenik Keplera, Palo Sarpi "inio je najviše što je mogao, uz pomo# svog slugana, prevaranta Galilea Galileja da bi sprije"io nastavak pravovaljanog oblika moderne znanosti. Opisao sam taj process ranije, no moram ga ponovno ukratko, u svrhu ovog gradiva ovdje. Sarpijevo djelovanje, kao i ono Sarpijevih modernih aristotelovskih rivala, bilo je namjerni korak unazad na slu"aj olimpskog Zeusa Eshilovog Okovanog Prometeja. Sve sistematske budalaštine tih frakcija

oderne znanosti povezanih s mholandskim liberalizmom sljedbenika René Descartesa, i empiri"ara kao Abraham de Moivre, d’Alembert i Leonhard Euler, vuku tragove do na"ina i sredstava koja je Sarpi nametnuo oživljenju besmislice srednjevje-kovnog Williama od Ockhama na pokretanje tog modernog anglo-holandskog liberalizma, koji sada prevladava veleu"ilištima SADa i Europe te srodnim krugovima danas. No,

Europom od 1492. do 1648. bili su namjerno izazvani da bi izbrisali državu naciju koja je nastala u vrijeme Renesanse.

22

Sarpijev pristup tom cilju bio je pomalo razli"it. Drugim rje"ima, Paolo Sarpi je jedinstven po svojoj ulozi u ostvarenju onog istog oblika moralne izopa"enosti znane kao moderni liberalizam, koji #e kasnije dose#i vrhunac u korupciji izraženoj od poklonika Bertranda usella kao što su professor Norbert Wiener i

evantne sustavne zli"itosti "ovjeka od majmuna: razli"itost

lem. Korijen neznanja, koji je petovano dovodio do propasti kultura u

skladu je s i!enjem kraljuju#e uloge rimskog carskog

navodnih “istinskih vjernika” oji bi ina"e udružili napore i “pojeli ga

ista znanstveni uvid u ovo, rstvo je osu!eno na propast, što je bio

divo do zli"itih dubina, preostali zadatak preda

RJohn von Neumann. Gotovo sveprisutni korijen sustavne, strateške nekompetentnosti gotovo svih ekonomista "iji sam rad susreo [do] danas nalazi se u njihovom pomanjkanju svake ekonomske koncepcije relraina"e znana kao zakonitost ljudskog stvaralaštva. Za ovo stanje gospodarskih prilika, krivci Aristotel i Sarpi su, uzevži sve u obzir, glavni pogubnu upliv u kulturi modern Europe. Nekompetentnost uzima oblik sustavnog oblika nepoznavanja na"ela svake kompetentne ekonomske znanosti, no jednostavno, nevino neznanje ne pojašnjava taj proborasponu znanih, ili razumno doku"ivih povijesti, proizvod je uob"ajenih na"ina pomo#u kojih vladaju#a nekolicina stekne mo# vladati mnogima, vladavina poput one olimpskih bogova nad potla"enim ljudskim pu"anstvom, koja je "esto brutalno hotimi"na od strane vladaju#ih slojeva, slojeva koji se smijulje na"inu na koji pojmovi popularnog “zdravog razuma” služe, sasvim u"inkovito, kao lanci iluzije koja zasljepljuje i stavlja okove lakovjernim masama kojima [vladaju#i] vladaju. “Populizam”, izraz naširoko rabljen u englesko govornoj Sjevernoj Americi, uobi"ajeni je izraz u"inka držanja masa stanovništva “arogantno blesavim” glede na"ina kojim prouzrokuju da sami sebe stave u položaj prakti"ki zakonitog plijena tih vladara koji drže tog arogantnog roba, kmeta ili tipi"nog populistu u stanju sigurne pokornosti pred klasama koje na taj na"in nad njima vladaju. Populisti psuju gospodara "ije stopalo, ili neki drugi organ, psuju#i obasiplju poljupcima. $esto vjera, kao kod raznih vrsta religija udruženih u Panteonu, predstavlja varku koja drži stado kmetova, ili pretipi"nih ameri"kih populista u samozadanoj pokornosti. Ovo populisti"ko ponašanje u v

panteona kojeg je Edward Gibbon, autor Opadanja i pada Rimskog carstva, preporu"io britanskom lordu Shelburnu kao metodu vlade kako ju je primjenio Rimski car poznat kao “Julijan Otpadnik [Apostata]”. Arbitar (”sudija”) ‘takmi"arskih’ vjerskih afilijacija Panteona, kao što je Sykes-Picot-ovo podru"je jugozapadne Azije, promi"e i manipulira sukobe žrtava carstva u one krvave i srodne sukobe jednih s drugima, kao Arapa sa Židovima, te putem tih mehanizama vladar, kao što je Britansko carstvo danas, upravlja ‘takmi"arskim’ skupinama tih azijskih žrtava. Dopuštaju#i svakom od sukobljenih skupova vjernika svojatati samoo"ita srodstva svojih odabira “pravog [istinitog] boga”, carski vladar obi"no postiže mogu#nost vladati nad asortimanom tihkživog”, [a ne da upravlja] tiranijom koja manipulira obje skupine kao lutke na britanskoj uzici. To Britansko carstvo uzor je takvih dosta uspjelih primjena u upravljanju širokim odabirom nasamarenih naivaca takozvanog sustava “slobodne trgovine”. Takva je svojstvena priroda svih vrsta takozvanih “populizama”. Kojiput, dosta "esto, britanski tirani tvore nove religije, ili kultove nalik na religije, kao što je kult “zelenih, ‘"uvara’ okoliša” da bi obogatili repertoar budalaština pomo#u kojih onda se svi sudionici bjesomu"nih sva!a natje"u za naklonost ‘Brutalaca’ [igra rije"i—‘Britanaca’]. Ta obmana na kojoj se temelje više manje dugotrajna carstva, ovisi stoga o vrstama praznovjerja koja lakovjerni vide kao samoo"ite istine. O"igledno, kad se jednom uspostavi docaslu"aj s borbom SADa da se oslobode anglo-holandskih liberalnih oblika tiranije. Marx je vrlo dobro poznavao lance obmane, a to je i trebao znati, jer se sam liberalno navikao nositi ih. Kad jednom uzmemo u obzir ta razmatranja, na koja sam do sad upu#ivao, doduše ulaze#i u graramnom ovdje i sada je nazna"iti lijek za ove pogubne okolnosti, koje su sadašnja vladaju#a tijela popularnog i vode#eg mnijenja stvorila.

23

III. Ekonomisti koji podbacuju

ajzna"ajnija od N "estih kulturnih razlika me!u gospodarstva tradicionalnih gra!ana

agonskoj odbojnosti tradicionalnog,

. U slu"aju aseobina u Massachusettsu, zapo"etih

dražava se, poglavito, u odlici meri"kog ustavnog oblika nacionalnog

aš zbog toga okazuje mržnja, postigla britansku sortu

ismo slobodno mogli #i zajedni"kim demokratskim ciljevima

zovog rada može na#i u

izSjedinjenih Država i tipi"no europskog gospodarstva leži u stolje#ima dugoj nameri"kog veterana i domoljuba prema europskim feudalnim ili srodnim oblicima oligarhijske tradicije. To je, naprimjer, osovina razlike izme!u Saveznog Ustava SADa s njegovim Predgovorom kao temeljnim zakonom, i onih europskih zakonika, koji kao u slu"aju zakona Savezne Republike Njema"ke, primjenjuju brojne posebne elemente osnovnog zakona koje ina"e susre#emo u ustavnoj tradiciji SADa, ali ipak, kao u ve#ini Europe, predstavljaju društvo sklono parlamentarnom obliku radije nego pravom Predsjedni"kom sustavu usporedivom s onim SADa. Kao stvar dinamike, isti element zakona koji se nalazi u razli"itim sustavima, predstavlja razli"it zakon po svom specifi"nom djelovanju. Ovi ostatci, uro!eni parlamentarnim sustavima, odraz su još neriješenih navika iz prošlosti feudalnog poretka, te su stoga odraz modernih tradicija koje su više manje usavršene prilagodbe ste"evinama feudalne ili kvazi-feudalne prošlosti. Treba shvatiti da su u nekim slu"ajevima kolonisti iz Španjolske bježali od ludila, od klanja koje je habsburška Španjolska predstavljala nakon 1492n1620.g., ili kasnijim pristizanjima u tom stolje#u u pensilvanijsku koloniju, bijeg je "eš#e bio “u” radije nego “od”. Kao u slu"aju hodo"asni"kih naseobina 1620.g., ili Massachusetts Bay kolonije Winthropovih i Matherovih, iskustvo s ludilom pristupa i po"etka europskog Tridesetgodišnjeg rata, dalo je potvrdu nakane kardinala Nikole Kuzanskog iz 15. stolje#a, njegov recept budu#ih plovidbi preko oceana, kao plovidba Kristofera Kolumba koji je slijedio Kuzinu poruku, plovidbe u svrhu spašavanja dobrog u kulturi koju je Koncil u Firenci predstavljao za Europu, a ta kultura držala je nadu da #e se ostvariti u novim, dalekim mjestima preko oceana. Odsudni vid tih razli"itosti europskih kultura u engleskim naseobinama u, posebno, Sjevernoj Americi i onih ostalih u ‘starom kraju’ oa

bankarskog zakona, razli"itog od europskog stila, koji se svojim monetarnim sustavima protivi [ameri"kom]. Francuska se katkada najviše približava ameri"kom, glede toga, i to zbog razloga koje lako možemo cijeniti. Glede Ujedinjenog Kraljevstva, Predsjedni"ki sustav i na"elo hamiltonskog nacionalnog bankovnog sustava su anatema. Dok se moderna Njema"ko snažno naginje prema Bismarckovim reformama usmjerenim na Ameri"ki sustav kojeg obilježava Alexander Hamiltonova ste"evina Abrahama Lincolna i Henryja C. Careyja, francusko zaposjedanje Njema"ke poslije 1. svjetskog rata, a poglavito britansko zaposjedanje u Njema"koj nakon 2. svjetskog rata, te uloga Londonom upravljane liberalne frakcije u Njema"koj koja je izgurala kancelara Konrada Adenauera, pokazivali su naklonost prema promicanju nagrizaju#eg, pro-anglofilskog skretanja u obi"nom životu, dok je u me!uvremenu neriješeno pitanje Mezzogiorn(o)-a bilo prokletstvo za napore punog razvoja kulture Italije. Što se toga ti"e, Hollywood nikad nije postigao britansku aristokratsku crtu prema kojoj je izgleda žudio. Samo je “Wall Street”, prema kojoj se bpstatusa, s pravom omražene, “klase” no koja tako!er izaziva zavist. Pravo poslanje Sjedinjenih Država, glede toga, bilo je ili je trebalo biti, zbližiti nacije kontinentalne Europe i SADa, i približiti Europu prema kako brekontinentalne Europe i Sjeverne Amerike u razdoblju 1776.-1782., gdje slu"aj markiza Lafayettea oslikava razli"itosti, a kasnija uloga Lafayetteovog njema"kog šti#enika, Friedricha Lista, ili još kasnija naznaka afiniteta kancelara Bismarcka prema radu Henryja C. Careyja.

Leibniz nasuprot Descartesu i Sarpiju

ko se sjeme LeibniIanjegovim nakupljenim, prešutnim dugovima Filippu Brunelleschiju,23 Kuzinom sljedbeniku

florentinske crkve Santa Maria del Fiore. Nije to bila naprosto kopija krivulje žice, ve# djeluju#a fizi"ka zakonitost.

23 Brunelleschijeva primjena lan"anice [krivulje lanca] kao fizi"kog na"ela izgradnje kupole

24

Leonardu da Vinciju,24 Jo-hannesu Kepleru,25 Ferma-tu,26 i Christiaanu Huy-ghensu, Leibnizov prepo-rod drevne pitagorejske i platonske koncepcije dinamike (dynamis) bio je najsnažniji doprinos svakoj pravovaljanoj modernoj znanosti otada, a znanost i Klasi"na kultura bile su veliki poravnatelji u modernoj europskoj kulturi. Leibnizovo otkri#e moderne važnosti dinamike, dalo je skok s vlastitog Leibnizovog i Bernouillijevog rada na Bernhard Riemannovu docentsku dizertaciju 1854.g. Naprimjer, upravo protukartezijan-ski pristup Leibnizovog razvoja infinitezi-malnog ra"una bio je najodsudniji izvor nadahnu#a mojih vlastitih otkri#a na polju znanosti fizi"ke ekonomije.27 Vrlo je važno

24 Na pr., njegovo otkri#e nove zakonitosti perspektive, i dubljeg smisla lan"anice i traktrise [tractrix—ploha konstantne negativne zakrivljenosti u prostoru, op. prev.].

am prihvatio k i kod svog prvog susreta

e posredno od toga

kompozicijesi"ne

ledaju#i ga roz prizmu

nnove obrade

zakonitosti dinamike, Keplerovo jedinstveno originalno otkri#e zakonitosti univerzalne

25 Infinitezimalni ra"un. 26 Lom svijetla, najmanji hod. 27 Moja sre#a je bila, kao što sam zapisao u ranije objavljenim radovima, što nikad niseuklidovu geometriju, "as takvom gra!om. Odvratila m

da je ovaj pojam dinamike odsud-no svojstvo Kla-si"ne pjesni"ke

i Kla- tragedije,

kao što je taj zna"aj, o ironiji, istaknuo Percy Bysshe Shelely u svom djelu Obra-na pjesništva. U kona"nom obra"unu, upravo napredak u tim stvarala"kim mo-#ima ljudskog uma predstavlja razliku ljudskog pojedinca od ži-votinje, a one su veliki osloboditelj od iskvarenog i izopa"enog utje-caja zvjerskog

[brutalnog] poj-ma društvene klase. Pojašnjavam. Kao što je Einstein istaknuo glede Keplerovog rada, g

Propala ekonomija Adama Smitha: „[B]riga o univer-zalnoj sre!i svih razumnih i osje!ajnih bi!a posao je Boga a ne "ovjeka. ... Priroda nas je usmjerila na ve!i dio toga izvornim i neposrednim nagonima. Glad, že#, strast koja sjedinjuje dva spola, ljubav užitka i strepnja od boli, poti"e nas na primjenu tih sredstava za volju njih samih, bez ikakvog razmatranja njihove sklonosti prema tim dobrohotnim ciljevima koje je veliki Upravitelj prirode nakanio njima proizvesti.

kBernhard Riem-a

protuentropijske

gravitacije, u njegovom Skladu svijeta, na odsudan je na"in dalje usavršio Leibniz odsudna intelektualna konfrontacija s na"elima željezne i "eli"ne konstrukcije kojoj sam bio izložen u svojoj ranoj mladosti razgledaju#i obližnji mornari"ki dok u Charlestownu, tako da je na mene veoma jak utisak u"inila potreba optimizacije geometrijskog oblika mase koja je podržavala razne strukture gdje je cjelokupna težina sklopa igrala odsudnu ulogu, pa prema tome nisam nikad mogao prihvatiti abstraktnu geometriju kao nešto razli"ito od fizi"ke geometrije. Stoga sam se snažno odupirao indoktrinaciji u toj intelektualnoj kanalizaciji euklidskih i kartezijanskih geometrija u kojoj su se intelektualno utapali toliki moji mladena"ki drugovi u višim razredima srednjoškolskog kao i veleu"ilišnog programa, kojem su bili rutinski izloženi.

25

usavršenjem svog jedinstveno originalnog otkri#a infinitezimalnog ra"una. Einstein je izvukao daljnji zaklju"ak, iz rada ovih prethodnika, da je svemir kona"an, radije nego beskona"no proširen, i da je samoome!en (pa prema tome neome!en) univerzalnim fizi"kim zakonitostima od kojih je složen, kao što je gravitacija. Neome!en je, jer kao što je Filon iz Aleksandrije naglasio u svojoj denuncijaciji Aristotelove teologije, svemir nije aristotelovski (nije nepromjenljiv), ve# radije podvrgnut samorazvoju, (odnosno protuentropijski). To otkri#e utjelovljuje rad u istom pravcu metode drevne obrade sferne geometrije Egip#ana i Pitagorejaca. Kad svratimo svoju pozornost, s neposrednih prethodnih razmišljanja na Leibnizovo lastito otkri#e zakonitosti ontološki

tijekom 1690.-ih, ojavljuju se op#e zakonitosti i preduvjeti za

ju"io varalaštvo kao i svi suvremeni protivnici

primjer, što je i slu"aj svih jedbenika britanske Haileyburyske škole.

To bi trebala biti dovoljna opomena, da osim

ti"kih ideologa, koje vodi trio iz eti sotonist i Bertrand

ussell. Istaknuti poklonici tog trija su

zdanak ussellove divlja"ki protuhumanisti"ke laži,

pskog ongresa za slobodu kulture.

vinfinitezimalnog ra"una, naro"ito njegovo usavršeno razumijevanje tog ra"una sa stajališta dinamike, pznanost fizi"ke ekonomije. Najvažnije za naše gradivo ovdje je to što ta naklonost prema “izjedna"ivanju” korisnosti znanstvenog i Klasi"no-umjetni"kog napretka, nije uvijek bila op#enit slu"aj. U drevnoj europskoj kulturi, zabrana aktualnog stvaralaštva glorificirala se, javno, kao što je olimpski Zeus, zli tiranin Eshilovog Okovanog Prometeja zabranio stvaralaštvo. Kao što je Filon naglasio, Aristotel je neposredno, sustavno, isklstznanstvene istine, kao danas "elni "ovjek protu-humanisti"kog World Wildlife Fund-a [Fond svjetske divlje prirode], vojvoda od Edinburgha Britanije. To je izuze#e ljudskog dostojanstva koje [izuze#e] je bilo sveprožimaju#e na"elo i u pretpostavkama Euklidovih Elemenata, isto uro!eno zlo tog Euklida, koje su u praksi odbacile li"nosti europske Renesanse kao Nikola Kuzanski, Leonardo da Vinci, Johannes Kepler, Pierre de Fermat, Gottfried Leibniz i Bernhard Riemann. Bijedna ispovijest obmanutog Marxa o doživotnoj, prakti"ki kukavnoj religioznoj (stanovite vrste) predanosti doktrini izopa"enog plagijatora Adama Smitha, kao Smithovoj Teoriji moralnih osje"aja samo je tipi"an sl

radova ekonomista Ameri"kog sustava, kao što je Alexander Hamilton, prevladavaju#e doktrine glede ekonomije, diljem svijeta, posebno one izvedene iz u"enja te britanske škole, a koje su sa svoje strane izvedene iz okamitske dogme Paola Sarpija, kao na pr. Descartesova varijanta, bile su ne samo uro!eno nekompetentne sa stajališta znanosti i Klasi"ne kulture, ve# namjerno takve. Bile su nekompetentne u primjeni, a mnogo gore od toga sa stajališta relevantne znanosti.

Lekcija iz Vernadskog Suvremeni, prevarantski, imperijalisti"ki, anglofilski pravci u fizikalnoj znanosti i socijalnim doktrinama, izvedeni su, poslije 1920.-ih, uglavnom iz sklopa britanskih imperijalisgnijezda Fabijanskog društva, zaklAleister Crowley, H.G. Wells Rdvojica unuka Thomasa Huxleyja, Aldous i Julian, koji su pogurali H.G. Wellsa na svjetsku pozornicu, a tu spade i tre#i slu"aj, George Orwell. Bio je to krug koji je stvorio kult LSDa i raznoraznih ‘"arobnih’ napitaka. Aldous, Julian i George Orwell bili su istaknute li"nosti u Crowleyjevom programu širenja kulta koji je postao poznat kao kult LSDa. Posebno se isti"e Julian glede svrhe ovog izvješ#a, zbog svoje zna"ajne uloge na položaju u Organizaciji Ujedinjenih Nacija (OUNu) u razdoblju nakon 2. svjetskog rata, uloga koja veoma razvidno obuhva#a njegov vode#i udio u krojenju neo-maltuzijanske dogme životinjske i ljudske ekologije. U istom razdoblju, Bertrand Russell i njegovi takvi sljedbenici kao utjecajni znanstveni prevaranti kao professor Norbert Wiener i John von Neumann razvili su preinaku, u svakom smislu fašisti"kog, pro-sotonskog oblika ekološke dogme. Kult “teorije informatike” bio je istaknuti iR[njegov rad] Principia Mathematica. Sve u svemu, utjecaj ovih i pridruženih lica, po"eo je odre!ivati temelje onog što se u poslijeratnom razdoblju nakon 2. svjetskog rata javilo kao uranjanje u raširenu obijesnu dekadenciju egzistencijalizma, "iji upliv se umnožavao pod utjecajem izopa"enih kultova kao projekti poslijeratnog euroK

26

Tim britanskim (ili bismo možda trebali re#i „brutalnim“) i sli"nim usmjerenjima radikalno redukcionisti"ke, moralne i intelektualne dekadencije 20. stolje#a, suprotstavilo se, najistaknutije, u znanosti tog vremena, vodstvo dvojice sustavnih sljedbenika radova Bernharda Riemanna na polju metoda leibnizovske i riemannovske dinamike, ruski kademika V.I. Vernadskog i Alberta

koja je dala cjelokupnu osnovicu

za anstveno umije#e.

i Johannesa Keplera, arpi i njegovi sljedbenici uradili su to upravo

sti osnov koju je

iammaria Ortes uveo u London, i politike

aEinsteina. Najbolji na"in rada s onim truležom, kojeg su proturali kao relativno službene, liberalne ekonomske dogme u razdoblju nakon ere Franklina Roosevelta, je usredoto"iti se na dublji smisao za kompetentnu znanost ekonomije ovih izopa"enih raznolikosti struja dinamike u 20. stolje#u, nasuprot dubljeg smisla usvajanja kompetentnog na"ina u oblikovanju gospodarskih politika nacija i svijeta op#enito.

Sarpijeva okamitska dogma Sva vode#a, problematska pitanja moderne europske politike i njene primjene, koja sam nazna"io u ovom izvješ#u do sada, izdanak su Paolo Sarpijevog usvajanja srednjevjekovne ludosti Williama od Ockhama, Sarpijevim i Galilejevim doktrinamasociologije i empri"arske zamjene zn Da ukratko ponovim što sam o tome naveo ranije, Sarpijev trik je bio, da bi izbjegao stratešku zamku koju je moderna znanost predstavljala aristotelovskim protivnicima moderne europske države nacije, dopustivši ograni"ene inovacije tehnologije, no unato" toga zabranivši kompetentnu znanost, posebice onu Kuze Stako zvjerski kao što to "ine moderni europski sljedbenici Aristotela. Tipi"an izraz te Sarpi-jeve politike bila je izro!enost u primjeni moderne znanosti, koja nadomješta fizikalnu znanost pukom matematikom, a u najgorem slu"aju, statisti"kom metodom. Da bi osigu-rao taj u"inak, Sarpi i njegov slugan Galileo promicali su srednjevjekovno mra"njaštvo Ockhama, kao svoj odabir temelja kojim su europski liberali nadomjestili fizikalnu znanost. Odatle [dolaze], René Descartes i njegov sljedbenik Abbé Antonio Conti, i zatim Contijevi sljedbenici, neo-kartezijanski prvaci miti"kog sir Isaaca Newtona.

Zli srednjevjekovni iracionalist Ockham bio je pravi prorok Sarpijevog modernog britanskog liberalizma. U svrhu jasno#e, sad #u ukratko ponoviti što sam upravo rekao, ovaj puta u svjetlu Eshilovog Okovanog Prometeja.

Kult Bertranda Russella Kao što sam istaknuo ranije u ovom izvješ#u, svojstveno zlo znanog europskog drevnog i srednjevjekovnog društva, predstavlja zabrana olimpskog Zeusa Eshilovog Okovanog Prometeja, koja ne dopušta znanje otkri#a stvarne znanstvene zakonitoop#em puku. To je, naravno,takozvane maltuzijanske dogme Gizopa"enih utjecajnih tvorevina kao World Wildlife Fund vojvode od Edinburgha danas. Stoga, suvremena znanstvena i gospodarska primjena oska#ena je sustavno formalnom, algebarskom matematikom koja isklju"uje priznavanje postojanja Leibnizovog ontološki infinitezimalnog. Takvi su bili slu"ajevi empiri"ara 18. stolje#a koji su slijedili vodstvo Abbé Antonija Contija i Voltairea, kao Abraham de Moivre, d'Alembert, Leonhard Euler i Joseph Lagrange, i njihovi poklonici 19. stolje#a, kao Laplace, Augustin Cauchy, Rudolf Clausius i Hermann Grassmann. Mehanisti"ki kult Ernsta Macha i radikalniji kult Bertranda Russella su novije, i surovije ekstermne varijante na temu Sarpijevog promicanja okamitskog kulta. Na taj na"in Russellov prethodnik Sarpi stao je u obranu zabrane znanosti olimpskog Zeusa, ali je dozvolio ograni"enu koli"inu curenja mehani"kih inovacija, no ne dozvoljavaju#i širenje znanja univerzalnih zakonitosti kao što je Keplerovo jedinstveno originalno otkri#e univerzalne gravitacije. Britanci su izbjegavali "injenicu da poluidiotski plagijat Keplera od strane krugova koji su stvorili Newtonov kult, nije dopustio razmatranje bilo kojeg, važnog, eksperimentalnog dokaza zakonitosti; odatle blesava diverzija koja kaže da je Isaac „Ne-izmišljaj-hipoteze“ Newton otkrio gravitaciju kad mu je na glavu pala jabuka. (Vjerojatno, ako sagledamo važne dokaze pri ruci, ta jabuka je prežestoko udarila Newtona, ili u drugu ruku možda nedovoljnom žestinom.) Tako je moderni empiri"arski kult, kojeg su Sarpi i njegovi sljedbenici uveli, ostao vjeran zabrani olimpskog Zeusa protiv otkri#a na"ela/zakonitosti, ograni"ivši inovaciju na u

27

biti mehanisti"ke oblike algebarske tehnike, a isklju"ivši univerzalne fizi"ke zakonitosti. Sarpijevska prijevara empiri"ara je sustavni

od 956.g. do današnjeg dana, dok su svi

ivotinja.

anstvenici u znim dijelovima svijeta uveli su u uporabu

termonuklearna zija, pa zatim, tako!er pojam reakcije

ann i Kelvin, i uvo!enje "nijeg pojma na"ina koji "ovjeku

m kilometru. Doista istinskim nanstvenicima u praksi, korisnost novca kao

esetlje#a brzane stope propadanja svjetskog

re sa saudijskom naftom stvaranju anglo-holandsko-saudijskog

Me!utim, tinja u

ljudske ulture i ekologije životinja, može biti vrlo

korijen uro!ene nekompetentnosti metode svake tobože konvencionalne nastave i svih predavanja moderne ekonomske dogme. Upravo iz tog razloga, ja sam bio najuspješniji od svih modernih prognosti"ara dugoro"nih gospodarskih predvi!anja, 1poznati navodni rivali, "iji rad poznajem, uklju"uju#i i Nobelovce, "ak i one koji su imali ozbiljnija dostignu#a na drugim poljima tog predmeta, bili relativno neuspješni u ovom odsudno zna"ajnom vidu prognoziranja krize, tijekom ovog istog proteklog vremena. Stoga, zamislite se kojoj bi pedagoškoj dozvoli (licenci) predložili da nosi ime „ljudska ekologija!

„Ekološka dinamika“ To"no to, što je legendarni olimpski Zeus zabranio, otkri#e „vatre“ od smrtnih ljudskih bi#a (na pr. [otkri#e] „nuklearne energije“) razlika je života društava prikladnih ljudskim bi#ima, od skupine ž Tijekom 1970.-ih nuklearni znraodokativni izraz „gusto#a protoka energije“, kao na"in koji ukazuje na dublji smisao temeljnih promjena u kemiji generiranja energije i primjene, "iji je znakovito tipi"nan primjer nuklearna kemija i fu„materije/antimaterije“. To je zadovoljilo potrebe da se rasprava fizi"ke kemije energije prebaci od izraza koji navodi na krajnje pogrešnu i nekorisnu primjenu brojanja kalorija. Dublji smisao ovog poboljšanja u praksi, bila je "injenica da "ovjekova sposobnost održati viši fizi"ki životni standard i ve#u mo# postojanja po glavi i po "etvornom kilometru, zahtijeva izbacivanje lažnog pojma „zakona entropije“, kojeg su predlagali Rudolf Clasius, Hermann Grassmtopredstavlja stalan izazov uzastopno sve viših stanja organizacije fizi"ko kemijskih procesa, koju znanost vidi u neizmjernom svemiru, a tako!er u istraživanju podru"ja vrlo, vrlo malog.

Što više razmatramo tu gra!u, i istražujemo je, to gluplje i gluplje izgleda zamisao „monetarne vrijednosti“, kad se gleda na uobi"ajeni, lakoumni na"in, kao mjerilo gospodarske uspješnosti po glavi i po "etvornozsredstva razmjene, nije sporna; no pojam novca kao norme za fizi"ku vrijednost proizvoda ili procesa, oštriji umovi su raspoznali svojstveno besmislenim. Stoga, izvor dosljedne nadmo#i mojih metoda dugoro"nih gospodarskih predvi!anja bilo je spoznanje te bitne razlike izme!u novca i vrijednosti. Nije to bila puka slu"ajnost da su dugospodarskog sustava u cjelini, bila odraz spleta posljedica napuštanja 1971.-1972.g. sustava "vrstog valutnog te"aja i naknadnih mjera, uloge prijevau'spot' tržišta†. Pomak od „poštene (fer) trgovine“ na sustav „slobodne trgovine“, kojeg su pratile razorne ameri"ke/anglo-holandske liberalne mjere reformi, bila je ta da su usvojene zablude vodile svijet u cjelosti, naro"ito same SAD, tijekom 1968. – 2009.g. u sadašnji trajni pad u globalni gospodarski ponor. Sve dok sustav plutaju#ih valutnih te"ajeva, monetaristi"ki sustav, nastavi postojati, svijet je, u svojoj cjelosti, osu!en na samozadani udes i sada osu!en na rani silazak u ponor najve#eg, planetarnog „novog mra"nog vijeka“ koji nadmašuje sve rekorde do danas.

Kad je ekologija korisna Osoba, naro"ito ekonomist ili ra"unovo!a, koji vjeruje u „ljudsku ekologiju“ je budala, u najboljem smislu nekompetentan i možda "ak i opasnost za društvo. primjena prou"avanja ekologije živosvrhu odre!ivanja absolutnih razlikakkorisna. Ustvari, kompetentna primjena ljudske politi"ke ekonomije zasniva se baš na korištenju te razli"itosti. Moja norma mjerenja, potencijalna relativna gusto#a napu"enosti, oslikava taj na"in. No, prije nego što pojurite naprijed samo na osnovu te usporedbe, bitno je uvesti

† Tržište trenutnih isporuka [nafte]

28

dodatno, na"elno razmatranje: onaj isti pojam dinamike kojeg sam naglasio u prvom poglavlju, gore, u ovakvim slu"ajevima kao naša razmatranja dubljeg

isla zaklju"nog odlomka Shelleyjeve

etrije. S predmetima postupa kao da stvarno lebde u prostoru,

judski um, naprimjer um vrijednog

naprosto da su instrumenti ono o jesu i ništa više od toga. „Prazni prostor“

lika pi"na "itavom sustavu pripadaju#ih vrsta u

kod ljudske relativne gusto#e apu"enosti. No, prije nego se osvrnemo na

smObrane pjesništva. Popularna kriva predodžba koju uobi"ajena stru"na i usporediva primjena ekonomije uzima kao svoju temeljnu pretpostavku, može se slijediti unatrag od gluposti Descartesa do drevnih obmana kao što je dogma euklidove geomseu skladu s a-prioristi"kim definicijama, aksiomima i postulatima kartezijanskog stajališta o predmetima koji lebde u prostorvremenu. Leibniz, u svom raskrinkavanju prijevara Descartesa, kao u svom radu iz 1695.g. Specimen Dynamicum, pravi odsudni svojevrsni korak u pravcu kasnije dinamike Bernharda Riemanna. Na ovom mjestu opet #u navesti, ukratko, svoje vlastite zaklju"ke glede toga. Kao što sam naglasio ranije ovdje, i u drugim objavljenim radovima, naša #ula su usporediva instrumentima za primjenu u eksperimentalnim ure!ajima koje rabimo u istraživanjima kojima težimo dokazati zakonitosti/na"ela. Ti ure#aji ne misle. Leksperimentalnog znanstvenika, postupa u smislu kako je Johannes Kepler postupio kod otkri#a op#e zakonitosti univerzalne solarne gravitacije u svom djelu Sklad svijeta. $ovjek istražitelj, kao Kepler, iskorištava nedvojbene sustavne prekide zapaženih eksperimentalnih dokaza, da bi odredio koncepciju fizi"ke zakonitosti, "ije se u"inkovito djelovanje ne može poricati, no "ija uloga se ne može proizvesti izravno iz bilo kojeg dijela korištenog eksperimentalnog ure!aja. Ne "ula, ve# spoznajne mo#i osebujne ljudskom umu, otkrivaju, i nadolaze na saznanje relevantnih fizi"kih zakonitosti. Prema tome, prazni prostor, "iju zamisao izvodimo—[kad prihvatimo] izvjesnost zapažanja #ulima—o kojem Descartesova tvrdnja u potpunosti ovisi, stvarno ne postoji u tom obliku koji zapažamo #ulima. $injenica je štne postoji u kompetentnoj znanosti; kao što je Kepler predo"io univerzalnu zakonitost gravitacije, u svom Skladu [Harmonijama] svijeta, gdje ljudi neznalice, kao Ernst Mach,

razmišljaju u smislu "estica u praznom prostoru, kompetentni znanstvenici kao Kepler, ili Riemann, ili Max Planck razmišljaju u smislu harmonije fizi"kog prostorvremena. Podrazumijeva se, dublji smisao ovog što sam upravo istaknuo, bio je poznat Kepleru, Fermatu, Leibnizu, Jeanu Bernouilliju, Carlu F. Gaussu, Bernhardu Riemannu, Plancku, Einsteinu i drugima. Takva je razli"itost dinamike, kako su je shva#ali drevni Pitagorejci i Platon, i slavni aforizam Heraklita, kao u Platonovom Parmenidi, i kompetentnoj modernoj znanosti. Najzna"ajnije od svega, to je bila osnovica tvrdnje Albert Einsteinovog davanja obilježja dinamici fizi"kog prostorvremena. Ista vrsta koncepcije javlja se kod dinamike sustava ekologije životinja; to je ista koncepcija dinamike koju sam nazna"io gore, kao klju" onog što je Shelley opisao u zaklju"nom odlomku svog rada Obrana pjesništva, kao na"elo stvarala"ke mašte, što je isto na"elo dinamike, na kojem po"iva naznaka svakog kompetentnog na"ela Klasi"ne tragedije. Sli"no tome, sastav sklopa životinjske vrste unutar zajedni"kog staništa, "ini dinami"ki sustav, i mora ga se procjeniti kao takvog. Pojedina"ne vrste, ili raznolikost vrsta, ne odre!uju potencijalnu relativnu gusto#u napu"enosti te vrste, ve# dinami"ka odtitom staništu. Kad jednom prihvatimo tu "injenicu, možemo donositi odre!ene vrste op#ih primjedbi glede potencijalne relativne gusto#e napu"enosti takvog sustava i, prema tome [napu"enosti] tih vrsta ili raznolikih vrsta. U tome, stanište djeluje na taj sustav, a sustav na stanište i vrste ili raznolike vrste koje ono obuhva#a. U tom smislu, i jedino u stru"no priznatom vi!enju ovog gradiva, dinami"ki sustavi pripadaju#ih sklopova ne-ljudskih vrsta ograni"uju se relativno "vrstim grani"nim uvjetima, koji odre!uju potencijalnu relativnu gusto#u napu"enosti. Nijedna takva vrsta ne može svojevoljno nadmašiti takve grani"ne uvjete. Samo "ovje"anstvo može nadmašiti te vrste granica. Pitanje ekonomije/gospodarstva onda postaje stvar preduvjeta za uspješno održavanje pove#anja potencijalne relativne gusto#e napu"enosti našeg društva i "ovje"anstva. Sli"an sklop dinami"kih pojmovnih problema javlja se ntu odsudno važnu temu rasprave ovdje, jedno drugo razmatranje mora se uvesti.

29

Dinamika ljudskog pu"an-stva ne može se zaklju"iti iz dokaza valjanih za model ekologije životinja. Osovina pove#anja poten-cijalne relativne gusto#e napu"enosti su, u slu"aju proizvodnje i radnika u toj proizvodnji, napredovanja u usvojenom saznanju univerzalnih fizi"kih zako-

nu pu"anstva

acije, i živi u užasnim tencijal resursa

stanovništvo. roduktivnost po glavi siromašnijih sektora

azliku od jene) života proizvodnih komponenti radne

relativno visokim stopama razvoja kulture o

zovi koji se ne mogu zadovoljiti na planetu kao cjelini danas, osim kroz pomak

sti planeta guraju#i ga "nog vijeka, u

dom da postoji nkcionalna sprega izme!u pretpostavljene

nitosti. Osovina relativ-ne produktivnosti, po glavi i po "etvornom kilometru sektora gospo-darstva, leži u pove#anju produktivnosti, i o"ekiva-nih godina života i zdravlja okružja u kojem se proizvodnja odvija. Naprimjer, uzmite slu"aj vrste koji sam koristio brojnim prilikama.

Južna obala Indije

kao ilustraciju u

Indija je dosegla raziprocjenjenu na više od jedne milijarde ljudi. Vrlo velik omjer ukupnog stanovništva ima vrlo niske kvalifikprilikama. Sve manji pofosilnih voda guši Pstanovništva je pogubno niska. Ne možemo o"ekivati spektakularna pove#anja u potencijalnim stopama produktivnosti ve#ine samog stanovništva u inkrementima manjim od polovice do jednog punog pokoljenja razvoja. Me!utim, uvo!enje važnih poboljšanja u snabdijevanju vodom, elektri"noj energiji, prijevozu, prehrani i zdravstvu, naprimjer, pove#alo bi u"inkovitost proizvodnih napora postoje#e radne snage. Ukratko, dinamika. Usporedivi odnos postoji u neobi"no razli"itim preduvjetima postoje#im u nacijama zapadne Europe ili SADa. Skrativši proteklo vrijeme, i fizi"ke troškove društvu, od dugih putovanja radne snage [do radnog mjesta], te pojeftinivši fizi"ke troškove (za rcisnage, istovremeno poboljšavši "imbenike zdravstva i intelektualnog razvoja znanstvenih i srodnih "imbenika, sve to ulazi u jednadžbu. Me!utim, ti "imbenici ovise o

na naveliko pove#anu koli"inu energije, ali, "ak još izražajnije, pove#anje razine gusto#e protoka energije koja se ne može posti#i bez hitrog proširenja postavljene nuklearne energije. Bez visokih stopa gusto#e protoka energije u sprezi s nuklearnom energijom, cjelokupni planet je sad na rubu ekološkog sloma potencijalne relativne gusto#e napu"enosti cjelokupnog planeta. U svim slu"ajevima, stanje planeta zahtjeva da najve#i prioritet za poboljšanja mora do#i unutar spleta tih "imbenika koji utje"u neposredno na neto pove#anje proizvodne mo#i radne snage.

nošenih znanoš#u i srodnim granama, i op#em pove#anju prosje"ne efektivnetemperature energetskih izvora po glavi, po"etvornom kilometru i jedinici proizvodnje. To su iza

Cijena opstanka Ve# sam istaknuo "injenicu da nema stvarne spone izme!u cijene u novcu i vrijednosti. Ve#ina katastrofa, uklju"uju#i i sadašnji nasrt p#e krize propao

veoma blizu ruba novog mrasprezi su sa zablufucijene u novcu i fizi"ko ekonomske vrijednosti. Raširena zabluda da takva recipro"na vrsta cijene i vrijednosti postoji, pokrenula je pravo ludilo prevladavaju#ih

R

za

eaktor Kamini u Kalpakkamu, na indijskoj jugoisto"noj obali, jedini je torijski nuklearni reaktor na svijetu, koji je u funkciji. Ogromne zalihe torija Indije "ine ga odli"nim odabirom za podmirenje

htjeva nacije za energijom.

30

donošenja ekonomske politike nacija zadnjih "etrdesetak godina. Za razliku, potreban je trajni "vrsti te"aj razmjene, globalni kreditni sustav. Ina"e, op#a, masovno ubila"ka odlika gospodarske krize propasti "itavog planeta, sad je neizbježna, i to neizbježiva uskoro. Ne smijemo uzeti u obzir samu cijenu kao ajvažniju; stabilnost uspostave relativne n

cijene izme!u valuta, bliske postoje#em relativnom izra"unu cijena, je odsudna. Poslije toga, cijene robe moraju se prilagoditi "vrstoj cijeni valuta, radije nego obrnuto. Unutar granica sustava "vrstog valutnog te"aja, koncepcija izra"unavanja cijena robe, unutar i izme!u suverenih nacionalnih sustava, mora biti povratak na bivši sustav zvan sustav “poštene trgovine“. Sustave „slobodne trgovine“ treba izvesti na stražnja vrata u dvorište i ubiti iz samilosti. Životi ljudi, a ne novci, moraju se zaštititi.

IV. SADA: ZBACITE OKOVE Kad "ujem navodne ekonomiste i sli"an soj dužnosnika kako govore o tobožnjim na"elima ekonomije, naježim se, i zacrvenim d srama i osje#aja sažaljenja. Absolutno o

najgori takvi profesionalci su, o"ito, onislijede sadašnji hir „financijskog

koji

ženjeringa“. Zbog svoje nedavne osude te

nje Adama Smitha i njemu sli"nih, a žarište na udivljenju kako je Smith

j Smithovog tvoreno protu-ameri"kog trakta, Bogatstvo

enja Adam Smithove dogme.

a orijene u pretpostavki, da je on, Karl Marx,

vjernim, ili pretpostavljenim arksistima, razlog je da je sadašnji nasrt

snost leži u "injenici, da pi"ni vode#i politi"ari, ili navodni

inludosti, odajem potpuno priznanje bankaru Paulu Volckeru za njegove javne primjedbe o tome. Postoje još i druge nedavne prakse, koje se moraju okon"ati. Naprimjer, zaraza zvana Adam Smith mora prva oti#i. Odre!eno „fundamentalisti"ko“ religiozno obožavaimuspješno utrapio gadni komad plagijata 1776.g. rada A.R.J. Turgota, koji zauzima glavni „teoretski“ sadržaonacija. Zato, svaki ameri"ki domoljub, pošten i zdrava razuma, ne bi, ubudu#e, smio imati nikakve sveze s Adamom Smithom. Ako ima sumnja u ovu predloženu mjeru, važniji, i ustvari poro"niji rad samog Smitha, je njegov Teorija moralnih osje"aja iz 1759., knjiga koja je privukla 1763.g. Smitha u mrežu kao agenta lorda Shelburnea, izvršnog poglavara Britanske isto"no indijske tvrtke, i osniva"a Britanskog

MVPa [Foreign Office-a] 1782.28 U Bogatstvu nacija, Shelburneov agitator Smith predstavlja ustvari samo „uzorke stolice“ britanske doktrine, nakanjene obu"avanju onih koji uživaju u konzumaciji takvih stvari. U ranijem djelu Teorija moralnih osje"aja, Smith vodi "itatelja u stalno državljanstvo unutar originalnijeg debelog crijeva i njegovog sigmoidnog dijela kao takvog. Dakle, vrijeme je kona"no raspoznati fatalnu grješku Karla Marxa, utoliko koliko marksisti nastavljaju onim što se dokazalo u slu"aju, naprimjer, Sovjetskog Saveza, Marxovim fatalno redukcionisti"kim razumijevanjem opisnog navo! Cjelokupnost britanske politi"ke ekonomije od ustoli"enja kralja Georgea I, ovisila je o prijevari uzidanoj u ontološke pretpostavke nazna"ene u Smithovoj Teoriji moralnih osje"aja iz 1759.g. Ve# je krajnje vrijeme raspoznati da je fantazija Karla Marxa imalkbio politi"ki protivnik lorda Palmerstona, šegrta Jeremyja Benthama, pod "ijim londonskim pokroviteljstvom Marx je ustvari služio londonskim interesima, nikad ne prepoznavši izvor svojih vlastitih zabluda. Me!utim, "ovjek se ne bi smio glede toga nasla!ivati jadom Karla Marxa. Postoji samo nekolicina vode#ih politi"kih li"nosti u SADu, drugim Amerikama, ili Europi danas, koji nisu isto tolike žrtve politi"ko-kulturne zablude kao što je svojevremeno bio Marx. Marx je glede toga bio sljedbenik empiri"kog mistika Paola Sarpija, i u tom smislu, lakovjernik, „hereditarno“, srednjevjekovnog Williama od Ockhama. Marx je poznavao okove iluzije vrlo dobro; trebao je, budu#i je sam postao liberalno naviknut nositi ih. Ta sorta zablude, koja ni u kojem slu"aju nije jedinstvenamkrize op#e gospodarske propasti "itavog planeta, sada, takva kobna opasnost za cijelo "ovje"anstvo. Opati

28 Za iskreniji uvid u britanski empirizam, pikantniji radovi poglavara tajnog ureda britanskog MVPa, Jeremyja Benthama, i Benthamova uloga u orkestraciji odvratnijih doga!aja francuske Jakobinske strahovlade, bili bi od mnogo ve#eg klini"ko znanstvenog zanimanja.

31

ekonomisti, ili SAD danas, nisu iznimke kad se radi o ovoj op#oj, razornoj grješki u razmišljanju.

ju nedavne i sadašnje navike u

renih država nacija. Glavne etnje tom obliku unutar transatlantske

nizilo potencijalnu

lib

nekim predjelima planeduktivnost radne snageglavi i po "etvornom

iroproi

m dohotka i produktivnos

u takozvane lobodne energije“, jezovito stanje nalik na

U izvješ#u nekoliko redaka ranije ovdje, ukazao sam na neke prepreke, koje predstavlja

odliku masivnog osstrukture i srodnih spletu sa snižavanje

Europi, [prepreke] uspostavi globalnog sustava suradnje republika s odlikom savršeno suvesmsfere bio je uglavnom utjecaj anglo-holandskog liberalnog imperijalnog sustava. Sve dok je London u stanju voditi igru huškanja jedne strane Atlantika protiv druge, uz pomo# tradicionalne anglofilske stranke izdaje, koja vu"e porijeklo od stranke britanske Isto"no indijske tvrtke unutar samih Sjedinjenih Država, republike na obim stranama Atlantika moglo se i još uvijek se može navesti na politiku jednih protiv drugih. Rascjep u transatlantskim odnosima prelijeva se u poteško#e u odnosu izme!u, najo"iglednije, Sjedinjenih Država i Azije, a to tako!er potpomaže Britanskom carstvu u nastavljanju svog masovno ubojitog sustavnog ugnjetavanja ljudi Afrike. Lijek ostaje, potvrda i provodba Vestfalskog mira, i ustavnog oblika poretka na planetu sa"injenom od osobno suverenih kultura država nacija.

Mjere za sad Sad nam je potrebno jasno shva#anje da je zadnjih "etrdeset godina moralnog i fizi"kog trulenja vla-da i nacija op#enito,srelativnu gusto#u napu"enosti planeta dok se istovremeno populacija planeta vinula u visine. Time obuhva#ena poslje-dica tog uzorka po-maka na takozvano

„poslijeindustrijsko društvo“ u zadnjih "etrdesetak godina, u spletu s u"inkom propusta iskorijeniti stari imperijalizam anglo holandskog

eralizma, je ta, da unato" relativno kratkoro"nog vala u ta, potencijalna pro- planeta u cjelini, po kilometru imala je mašenja bitne infra-zvodnih resursa, pa u razine neto fizi"kog ti radne snage, po-

kušavani bi preporod gospodarstava samo na osnovu porasta zaposlenja bio užasan neusp-jeh. $imbenik izgubljene kvalificiranosti i vještina kao na primjeru ameri"kih i europskih radnika je strahovit. Stoga, moramo staviti naglasak na masivna, visokom tehnologijom nošena, uglavnom intenzivna kapitalna ulaganja u osnovnu gospodarsku infrastrukturu, s obuhvatnim naglaskom na nuklearnu energiju. Ina"e, ako se oslonimo na prijevar

„Stoga, moramo staviti naglasak na masivna, visokom tehnologijom nošena, uglavnom intenzivna kapitalna ulaganja u osnovnu gospodarsku infrastruktu-ru, s naglaskom na nuklearnu energiju“, piše LaRouche. Na slici nuklearka u Arkansasu.

„smra"ni vijek ukliještit #e i uništiti ve#inu pu"anstva i sadašnjeg preostalog gospodarskog potencijala cjelokupnog planeta. Na sjecištu smo globalne krize, gdje je politika „slobodne energije“ politika genocida, baš kao što su vojvoda od Edinburgha i njegov World Wildlife Fund doista nakanili. Bitna ekonomska razli"itost ljudskog roda od životinja leži u onim stvarala"kim mo#ima

32

otkri#a, s tipi"nim primjerom u pove#anju energetske, sve ve#e proizvodnje koja po"iva na intenzivnim kapitalnim [ulaganjima], o kojima ovisi pove#anje potencijalne relativne usto#e napu"enosti planeta, odmah sad i g

absolutno. Na sjecištu smo kod kojeg samo

politi"ko gledište administracije ameri"kog Predsjednika Franklina Roosevelta može osigurati sredstva kojima bismo nadvladali strašnu, globalnu, egzistencijalisti"ku krizu, koja se, ve# sada, spustila na ovaj planet.

33