Didaktički principi

Univerzitet u Istočnom SarajevuPedagoški fakultet Bijeljina

DIPLOMSKI RAD

Tema:Osnovni metodički principi u razvijanju

elementarnih matematičkih pojmova

Profesor/mentor: Student:Doc.dr Dragica Milinković Sanja Čordić

Bijeljina, jul 2012.Diplomski rad___________________________________________________________

Sadržaj:

2

Uvod............................................................................................................................3

1. Istorijski razvoj didaktičkih principa..................................................................41.1. Promenljivost didaktičkjih principa......................................................................4

2. Osnovni metodički principi u razvijanju matematičkih pojmova na predškolskom uzrastu................................................................................................52.1. Princip očiglednosti..............................................................................................52.2. Princip naučnosti..................................................................................................62.3. Princip sistematičnosti i poučnosti.......................................................................72.4. Princip aktivnosti, individualizacije i samostalnosti............................................92.5. Princip vaspitne usmjerenosti.............................................................................102.6. Princip odmjerenosti sadržaja prema uzrastu....................................................112.7. princip korelacije (povezanosti) programskih sadržaja, kako u okviru iste oblasti tako i sa ostalim vaspitno-obrazovnim oblastima..........................................122.8. Princip trajnosti znanja......................................................................................122.9. Princip zabave i zadovoljstva.............................................................................13

3. Jedinstvo metodičko-didaktičkih principa........................................................15

4. Principijelne postavke savremene škole/vrtića.................................................16

5. Zaključak..............................................................................................................17

Sažetak/Summary....................................................................................................19

Literatura.................................................................................................................20

Pedagoški fakultet Bijeljina Diplomski rad___________________________________________________________

Uvod:

Riječ princip je latinskog porijekla „principium“ što u prevodu znači izvor, temelj, početak ili osnova. Ova riječ označava vodeća načela ili pravila u radu i djelovanju u nastavi ili učećim aktivnostima. Predstavlja neke temeljne zahtjeve za djelovanje i usmjeravanje učenja. Definicija didaktičkih principa glasi: „Didaktički principi su osnovna načela kojima se rukovodi nastavnik u svim fazama nastavnog procesa kako bi se uspješno realizovali postavljeni ciljevi nastave, a učenici osvojili znanja, vještine, navike i sposobnosti.“ (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 148.)Principe treba shvatiti kao osnovna pravila pri radu u vrtiću ili školi. Oni predstavljaju opšte zahtjeve, koji izražavaju unutrašnje zakonitosti nastavnog procesa i svih drugih faktora koji direktno ili indirektno djeluju na odvijanje nastavnog procesa i njegove rezultate. Da bi se postigli optimalni rezultati u radu i u realizaciji postavljenih ciljeva i zadataka moraju se poštovati osnovni metodički principi. Oni predstavljau osnovne zakonotosti u svakom organizovanom vaspitno-obrazovnom procesu, pružaju orijentaciju i predstavljaju pouzdan preduslov za uspiješno izvodjenje usmjerenih aktivnosti u predškolskim ustanovama. (G.Šimić, 1998. str.53)Najvažniji zadatak didaktičnih principa je da stalno obogaćuju teoriju i praksu nastave, na osnovu pedagoško-psiholoških, socioloških i drugih istraživanja, u skladu sa novim zahtjevima i težnjama društva. Pravilno organizovana nastava ili učeća aktivnost treba da bude orijentisana na potpunu dječiji razvoj, što podrazumijeva da bude orijentisana ne samo jučerašnji nego i na sutrašnji dan. Zahtjevi u učenju treba da idu ispred razvoja, da učenje vuku napred, kao što navodi Vigotiski u svojoj teoriji. Navodeći genezu teorijskog i praktičnog utemeljenja didaktičnih principa, treba naglasiti, da do današnjih dana nema jedinstvenog stava o pitanju klasifikacije, što je, uglavnom, posljedica različite nastavne prakse ili tendencije da se neki principi sažimaju. Kao osnovne smjernice nastavnog procesa-didaktični principi nisu samostalne kategorije. Tek u svom jedinstvu i suprotnostima oni imaju pravu vrijednost. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 149.) Nabitniji principi koji su uslovljeni kako uzrastom djece tako i prirodom matematičkih sadržaja su:

1) princip očiglednosti2) princip naučnosti3) princip postupnosti i sistematičnosti4) princip aktivnosti, individualizacije i samostalnosti5) princip vaspitne usmjerenosti6) princip odmjerenosti sadržaja prema uzrastu 7) princip korelacije (povezanosti) programskih sadržaja, kako u okviru iste oblasti

tako i sa ostalim vaspitno-obrazovnim oblastima8) princip trajnosti znanja9) princip zabave i zadovoljstva

3


1. Istorijski razvoj didaktičkih principa

Neki od utemeljivača didakičnih principa su Jan Amos Komenski, Žan Žak Ruso, Hajnrih Pestaloci, Adolf Disterveg i drugi.

Jan Amos Komenski je smatrao da su didaktički principi osnovni regulatori nastave. On je uveo nekoliko principa u didaktičku praksu, medju kojima su neki i danas sačuvani i upotrebi. On je uveo princip sistematičnosti i postupnosti, odmjerenosti nastave prema uzrastu učenika i neophodnost aktivnosti učenika. Žan Žak Ruso kao pristalica prirodnog razvoja i učenja, posebno je isticao princip očiglednosti. Hajnrih Pestaloci je smatrao da je posmatranje temelj čitavog saznanja. On je svoje ideje izložio u obrazovnoj knjizi „Kako Gertruda uči svoju djecu“ smatrao je da dijete treba da uči krećući se od lakšeg ka težem i da djeci ne treba pružiti gotova znanja nego da oni sami istražuju i da dolaze do odgovora. Adolf Disterveg je ustanovio neke od principa koji se i danas koriste. Očiglednost, sistematičnost, vaspitnost, individualno prilaženje učenicima, samostalnost i postupnosti su principi koje je uveo poznati njemački pedagog. 1.1. Promjenljivost didaktičkih principa

Malo dubljom i temeljitijom analizom ukazuje se da su didaktički principi svojim ciljevima najkvalitetnije oslikavali vaspitno-obrazovni proces nekog vremena. U različitim vremenima i na različitim prostorima principi su različito definisani, negdje kao stroga uputstva, a negdje samo kao preporuka ili savjet za nastavni rad.Didaktički principi su zbog toga podložni promjenama – u zavisnosti od društveno-istorijskih, naučno-razvojnih ili ideološko-političkih problema“. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 149.)Prema autorima Simeunović, Spasojević mogu se izdvojiti neke klasifikacije didaktičkih principa, koje oni navode u svom djelu „Savremene didaktičke teme“. - Vladimir Poljak, klasifikacija principa: očiglednosti i apstraktnosti, aktivnosti i razvojnosti, sistematičnosti i postupnosti, diferencijacija i integracija, individualizacija i socijalizacija, istoričnost i savremenost. - Tihomir Prodanović, klasifikacija principa: princip marksističke i naučne zasnovanosti nastave, princip usmjerenosti ka cilju, princip uzrasne i individualne odmjerenosti nastave, princip svjesne aktivnosti i očiglednosti, princip postupnosti i sistematičnosti, princip trajnosti znanja, učenja i navika. - Jovan Djordjević, klasifikacija principa: naučnost nastave, prilagodjenost uzrastu, sistematičnost i postupnost, povezanost teorije i prakse, očiglednost, svjesna aktivnost, trajnost znanja, vještina i navika i individualizacija nastave. - Mladen Vilotijević, klasifikacija principa: očiglednost i apstraktnost, sistematičnost i postupnost, pristupačnost uzrastu učenika, individualizacija, diferencijacija i integracija, svjesna aktivnost učenika, racionalizacija i ekonomičnost, princip naučnosti.

4


2. Osnovni metodički principi u razvijanju matematičkih pojmova na predškolskom uzrastu

Osnovni metodički princip u razvijanju elementarnih matematičkih pojmova su : 1) princip očiglednosti2) princip naučnosti3) princip postupnosti i sistematičnosti4) princip aktivnosti, individualizacije i samostalnosti5) princip vaspitne usmjerenosti6) princip odmjerenosti sadržaja prema uzrastu 7) princip korelacije (povezanosti) programskih sadržaja, kako u okviru iste oblasti tako i sa ostalim vaspitno-obrazovnim oblastima8) princip trajnosti znanja9) princip zabave i zadovoljstva

2.1. Princip očiglednosti

Princip očiglednosti je princip koji se najduže zadržao u pedagoškoj praksi i koji ima najdužu pedagošku tradiciju. Aristotel je još u davna vremena tumačio da učenicima treba prikazivati predmete i pojave da bi ih oni mogli što bolje shvatiti tj. formirati prestave o njima. Takodje je i Leonardo da Vinči zagovarao očiglednu nastavu na primjerima. Naglim razvojem prirodnih nauka doprinio je da su u pedagoškoj praksi sve više zahtjeva očiglednost. Principu očiglednosti najviše je doprineo češki pedagog Jan Amos Komenski. Za njega a i za modernu didaktiku je očiglednost „zlatno pravilo“ osnovni postulat u radu. Definicija principa očiglednosti glasi: „Očiglednost je cjelovito percipiranje predmeta proučavanja pomoću čula radi sticanja odredjenog fonda činjenica, na osnovu kojih se formiraju jasne predstave o objektu poučavanja.“ (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 152.)Čulna iskustva su izvor saznanja. Komenski zagovora posmatranje i ogled kao izvor saznanja. Naime, Komenski razvija svoju koncepciju na teoriji senzualizma, što se vidi iz sledećeg: „Prvo saznanja uvijek počinje od čula (jer nema ničega u saznanju što ranije nije bilo u čulima); zašto bi onda nastava počinjala riječima, a ne poznavanjem stvari? I tek kad se stvar pokaže, dolazi govor koji opširnije objašnjava stvar (Velika didaktika, str. 149. ; prema Simeunović, Spasojević. 2009. str. 152.)Komenski se zalaže da se učenicima sve izlaže pred čula, pa da ono što mogu vidjeti vide, da ono što mogu čuti čuju, da ono što mogu osjetiti osjete, da ono što mogu mirisati mirišu tj. sve ono što mogu svojim čulima osjetiti osjete u potpunosti, jer na taj način najbolje uče i najbolje pamte činjenice i pojmove i stvaraju generalizacije. Kada je riječ o formiranju matematičkih pojmova, djeca najpre opažaju svim čulima, na osnovu čega kasnije misaonom operacijom dolaze do odredjenih matematičkih pojmova.

5


Prva etapa u razvijanju matematičkih pojmova je manipulacija konkretnim materijalima, zatim se materijal uklanja i dijete pokušava da operiše predstavama tih predmeta a kasnije se potpuno oslobadja vezivanja za konkretno i prelazi na apstraktno, pojmovno mišljenje (što nije uvijek ostvarivo u predškolskoj ustanovi). (G.Šimić, 1998, str. 54)Primjena principa očiglednosti u savremenom organizovanom procesu polazi od predpostavke da se u saznavanju naučnih istina mora polaziti od živog posmatranja ka apstraktnom mišljenju, a od tog ka praksi. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 153)Specifičnost u očiglednosti početne nastave matematike je to da su često pojmovi apstraktni, pojmovi koji nemaju konkretnu interpretaciju u praksi. Mnogi to smatraju kao razlog što učenici teško shvataju matematičke pojmove. Ali ipak uvijek postoji mogućnost, i da se ti apstraktni pojmovi prikažu. Dobar vaspitač, će koristeći flomastere i tablu, grafoskop i grafofolije, modele od papira i žice, postere i plakate i naravno svoju maštu biti u stanju učeću aktivnost učiniti očiglednom a samim tim i zanimljivom. Pogotovo geometrija pruža velike mogućnosti za to. Ali koliko je dobra očiglednost, može biti i loša, u slučaju pogrešnog korištenja. Pretjerana očiglednost u razvijanju matematičkih pojmova može da šteti, jer očigledno nije cilj već sredstvo za formiranje matematičkih pojmova i razvoja logičkog mišljenja.Očiglednost je samo prva etapa, ali i nezaobilazna pri formiranju apstraktnog mišljenja. A da bi formiranje apstraktnog mišljena bilo uspiješno, neophodno je djecu osposobljavati na plansko posmatranje predmete i pojava. Plansko posmatranje podrazumijeva postepeno uvodjenje djeteta u proces učenja putem očiglednosti. Pri formulisanju pojma, vaspitač može pristupiti na dva načina deduktivno i indiktuvno. Deduktivni pristup podrazumijeva prikazivanje predmete u cijelini, a zatim kasnijom obradom uočavanje raznih detalja, strukturu i funkciju predmeta prikazivanja. Induktivni pristup polazi od pojedinih detalja predmeta prikazivanja, a zatim analizom njihovih osobina, i na kraju cijelovito prikazivanje predmeta i zajedničko pretraživanje veza izmedju prikazanih detalja. Držeći se ovog principa, svi zadaci koji se postavljaju pred djecu moraju biti vezani za njima bliske predmete i pojave, moraju biti životni. (G. Šimić, 1998. str. 54)

Primjer 1.Pri obradi mjernih jedinica dužine, površine i zapremine dobro je očigledno pokazati te jedinice: lenjir, krojački i zidarski metar, komad papira dimenzija 1 dm × 1 dm, 1 m × 1 m, posudu dimenzija 1 dm × 1 dm × 1 dm, tj. posudu zapremine 1 litre i sl.

2.2. Princip naučnosti

Princip naučnosti nalaže da se cjelokupni nastavni rad treba zasnivati na naučno provijerenim činjenicama, što znači razvijanje matematičkih pojmova na predškolskom uzrastu mora biti uskladjeno sa savremenim tumačenjem odgovorajućih matematičkih sadržaja, uz matematičko pojednostavljenje tih sadržaja i primjenu najoptimalnijih metoda, oblika rada i didaktičkih saznanja za ovaj uzrast djece.

6

Pedagoški fakultet Bijeljina Diplomski rad___________________________________________________________ Princip naučnosti važi za kompletnu vertikalu školskog ili sistema predškolske ustanove. Primjena principa naučnosti i sticanje naučno provijerenih znanja i oštem razvoju učenika vode formiranju naučnog pogleda na svijet, što je jedan od veoma važnih ciljeva obrazovanja. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 164)Princip naučnosti podrazumijeva da se naučno provijerena znanja savladavaju uzročno-posljedičnim odnosima koji se stvaraju medju sadržajima u okviru učećih aktivnosti.S obrzirom na uzrast i psihofizičku zrelost djeteta, matematički sadržaji se moraju pojednostaviti da bi bili razumljivi za djecu, ali se pri tom nesmije ići iz krajnosti u krajnosti da se olako shvate neki sadržaji. Improvizovano tumačenje matematičkih sadržaja sa materijalnim greškama, može imati neželjene posljedice u formiranju matematičkih znanja djeteta u toku narednog školovanja. Jedna od teškoća u provodjenju principa naučnosti jeste to što se naučne činjenice svake godine povećavaju, i otkrivaju se neke nove istine, pa je stim teško pratiti i dječiji razvoj. Eksplozija znanja utiče na porast obima naučnih činjenica, pojavu novih teorija, zakona kao i novih oblasti istraživanja. Princip naučnosti se ne odnosi samo na sadržaje učenje, nego se on odnosi i na šire gledano vaspitno-obrazovni proces. U ovaj princip možemo da svrstamo kao obavezno usavršavanje nastavnih metoda rada, usavršavanje oblika rada, nastavnih sredstava i obrazovne tehnologije u cjelini. Jer bez svakodnevnog usavršavanja ovih sredstava vaspitno-obrazovnog procesa, koliko god da je sadržaj učenja usavršen uspijeh neće biti u potpunosti ostvaren.

Primjer 2. Velika greška koja nastaje uslijed nepoštovanja principa naučnosti je poistovjećivanje pojma jednakih skupova i ekvivalentnih skupova, veliki i visok, zatim pojam stranice i strane kog geometrijskih figura (stranica je duž, element mnogougla, a strana je mnogougao, kao dio poliedarske površi). Isto tako se pojam mase zamjenjuje pojmom težine. Suprotno principu naučnosti je učenje djece mehaničkom brojanju, a da predhodno nije razvijen pojam skupa i logičke operacije koje omogućavaju razvijanje pojma broja. (G. Šimić, 1998. str 54)

2.3. Princip postupnosti i sistematičnosti

Formiranje cjelovitog i dosljednog sistema znanja i pojmova kod učenika-kao ishod obrazovnog procesa u nastavi-predstavlja jedan od ključnih ciljeva savremenog obrazovanja i nastave-kao njegovog osnovnog organizacionog oblika. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 154)Sistematičnost i postupnost predstavljaju jedno od važnijih principa u vaspitno-obrazovnom radu, ovaj princip je ključni čionioc u strukturi učećih aktivnosti i realizaciji postavljeni i odgovorajućih ciljeva i zadataka. Da bi se ovaj princip mogao primjenjivati neophodno je dobro poznavanje onoga što se uči. U svakom sadržaju se raspoznaju neki elementi koji su važni da djeca saznaju, vaspitač da bi na najbolji način djecu uveo u ono što govori, mora dobro da poznaje pojam učenja.

7


Vaspitačevo znanje se odnosi na umijeće kreiranja klasifikacija i odnosa medju raznim pojmovima koji se obradjuju. Ono što je važno da zna koji su centralni a koji sporedni elementi učenja.Znanja koja vaspitač prenosi djeci treba rastaviti na strukturne elemente, izučiti ih, a onda na kraju povezati u cijelinu. Jer ako posmatramo sadržaj, jasno ja bez poznavanja strukture nema poznavanje ni cjeline sadržaja. Ovaj princip podrazumijeva da se u razvijanju matematičkih pojmova ide od poznatog ka nepoznatom, od jednostavnijeg ka složenom, od bližeg ka daljem, od lakšeg ka težem, konkretnog do nečega što nije u vido krugu, nije dostupno čulima i apstraktno. (G.Šimić, 1998. str. 55)Važno je da vaspitač zna da svaki novi pojam poveže sa onim starim, jer se na taj način gradi najbolja slika o tom pojmu, i tako djeca lakše i uspiješnije uče, pogotovo kada je riječ o matematici. Matematika i kao cjelina a i po svojim pojedinim sadržajima je niz logično povezanih činjenica. Primjena principa sistematičnosti i postupnosti dolazi do izražaja još prilikom izrade nastavnih planova i programa vaspitno-obrazovnog rada, kada nastavne sadržaje treba poredati da bi gradili uspiješno povezan logičan sistem.Princip sistematičnosti i postupnosti treba uvažavati u svim etapama nastave (uvodjenje učenika u učenje, obrada novog sadržaja, ponavljanje i vježbanje) naravno poštujući psihofizički uzrast i predznanja djeteta. Princip sistematičnosti ima veliku ulogu prilikom ponavljanja odredjenog gradiva, i tu se nesmije desiti da to bude samo puko ponavljanje bez razumijevanja cijeline, nego to treba da bude logičko povezano u cijelinu sa novim gradivom učenja. Suština principa sistematičnosti je dakle u tome da se veliki broj naučnih činjenica i generalizacija izdvoji u uporišne tačke i oko njih se koncentrišu sadržaji. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 156)

Da bi ovaj princip ostvario, neophodno je dobro planiranje, priprema i spretnost vaspitača u svim fazama realizacije postavljenih ciljeva.

Primjer 3. Do pojma broja dolazimo postupno, tek kad djeca ovladaju pojmovima: grupisanje i klasifikacija predmeta, pojam skupa i uporedjivanje skupova, ekvivalentni skupovi, broj kao svojstvo klase ekvivalentnih skupova. (G.Šimić, 1998. str. 55)

Primjer 4. Pojam dužine razvija se takodje postepeno i sistematički. Najpre se razvija pojam dugačko i kratko, zatim dalje se ide na uporedjivanje predmeta po dužini i obrazovanje pojma duži, daljim radom dolazimo do procijenjivanje predmeta golim okom. Kada su djeca sve ovo savladala daljim radom dolazimo do uporedjivanja predmeta sa nekim trećim predmetom, mjerenje nestandardnim jedinicama (pedalj, stopa i korak) , i na kraju uvodjenje pojma metar (standardna jedinica za dužinu).

8


2.4. Princip aktivnosti, samostalnosti i individualizacije

Princip aktivnosti podrazumijeva da djeca/učenici stiču znanja, vještine i navike sopstvenim naporom. Što znači kada je znanje više unutrašnja konstrukcija nego reprodukovanje tudjih znanja i misli, to predstavlja svjesnu aktivnosti djeteta u konstruisanju svojih znanja. Sve oraganizovana aktivnosti trebale bi biti prilagodjenje, kako bi djeca više samostalno radila. Vaspitač je tu da dobro odabranim didaktičkim sredstvima i materijalima, didaktičkom igrom ili dobro postavljenim poreblemskim zadatkom, samo da podstakne djecu na razmišljanj, istraživanje, uvidjanje i da im pomogne da dobijene rezultate opišu (izraze rječima), izvedu zaključni sud i povežu sa predhodnim saznanjima u jedan logičan sistem. (G.Šimić, 1998. str. 55)Aktivnost djeteta, zasnovana na interakciji izmedju unutrašnjih i spoljašnjih razvojnih faktora, ključ je dječije vaspitno-obrazovne usjpešnosti. Princip aktivnosti se najbolje ostvaruje ako su angažovani: cjelokupna ličnost djeteta i vaspitača, ako su optimalno aktivirane sve neophodne psiho-fizičke mogućnosti. Cilj škole i vrtića je da djeca shvate učenje kao svoju unutrašnju potrebu, a ne samo kao nametnutu obavezu, od strane roditelja i vaspitača. Pojam „aktivan učenik“ podrazumijeva daleko veće povjrenje u njegovu moć i unutarnje mehanizme za pokretanje razvoja. Osim toga, učenje se zasniva na snažnom „doživljaju uspjeha“, jer je procijenjivanje postignuća uvijek zasnovano na poredjenju sa onim što je učenik postigao u predhodnom razvoju, sa samim sobom, tako da je svaki uspješan korak doživljaj uspjeha sa dejstvima na očuvanje unutrašnje prirode motiva. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 160)Svjesno učenje i svjesna aktivnost može da bude aktivna samo ako onaj koji uči zna cilj i značaj zbog čega uči. Za dječiji razvoj važna su četiri područja uključivanja u aktivnosti :1. Čulno saznanje2. Praktično bogaćenje i sredjivanje znanja i iskustava3. Osposobljavanje za iszražavanje4. Misaona prerada doživljenog i naučenog (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 161)

Primjenom principa aktivnosti i samostalnosti djetete uključujemo u aktere sopstvenog ostvarivanja i tada se proces učenja približava samoobrazovanju, a kontrola učenja samokontrolni sopstvene aktivnosti. Princip individualizacije je drugi dio ovog principa, ideja o individualizaciji je jako stara. Nju nalazimo u mnogim djelima poznatih pedagoških klasika (Komenski, Pestaloci, Ruso itd). Još u davna vremena ovaj način učenja je bio primjenjivan. Princip „jedan učenik-jedan učitelj“ je princip koji je nastao još u robovlasničkom društvu, a koji u sebi nosi elemente individualizacije. Princip individulazije predstavlja učenje u kome je osnova uvažavenje individualnih razlika medju učenicima i djecom, iste grupe. Važno je da vaspitač prilagodjava ciljeve, zadatke, oblike i metode rada, kako pojedincima tako i grupama, kako bi svi oni razvijalu svoj potencijal do maksimuma.

9


Posebno mjesto i veliku važnost individualizacija ima u početnoj nastavi matematike, tj. stručno i diskretno vodjenje i usmjeravanje aktivnosti prema djetetu. Primjenom ovog principa zadatak vaspitača je da što bolje upozna djecu, kako bi što efikasnije prilagodio svoj rad njima. Što dalje vodi da vaspitač svako dijete gleda kao posebnu ličnost, sa posebnim sposobnostima i interesovanjima i da vodi računa o radu i razvoju svakog pojedinca. Da bi individalizacija bila efikasna mora da postoji dobra diferencijacija, pod pojmom diferencijacija podrazumijeva se klasifikovanje djece po nekim sposobnostima, karakteristikama, nekim sličnim ili različitim obilježjima, predhodnom znaju. Postoji spoljašnja, unutrašnja i fleksibilna diferencijacija. Kod nas se koristi najviše unutrašnja diferencijacija i ona je po mnogo čemu najbolja. Unutrašnja diferencijacija podrazumijeva strukturisanje sadržaja, zahtjeva i zadataka koji se zasnivaju na poštovanju razlika kod djece, integrisanih u jednom razredu ili grupi. Što kod spoljašnje diferencijacije nema, ona grupiše djecu po znanjima i sposobnostima u razdvojene grupe ili razrede.Pravilnim korištenjem principa individualizacije i pravilnom diferencijaciom djece, postiču se razne sposobnosti kod djece. Djeca lako uče, stiču nova znanja, stiču samopouzdanje, otkrivaju svoje sposobnosti, razvijaju upornost, strpljivost i niz drugih pozitivnih osobina.

2.5. Princip vaspitne usmjerenosti

Sticanje osnovnih matematički pojmova nije jedini cilj početne nastave matematike. Pored njega je i ne manje važan vaspitni cilj, koji kroz realizaciju matematičkog sadržaja uči djecu predškolskog uzrasta da razvijaju pozitivne osobine ličnosti. Podstiče ih na istrajnost, sistematičnost, strpljivost, samoupozdanje, kao i druželjubivost i poštovanje svoje a i drugih ličnosti. U tradicionalnoj nastavi i učenju, ovakav princip nije bio ostvaren, uglavnom se nastava odvijala kroz tročlanu šemu: predavanje-obnavljanje-ispitivanje. U takvom modelu vaspitač ili nastavnik, bi se uglavnom bavio sadržajem i onim što djeca treba da nauče o konkretnom predmetu, a za vaspitni uticaj nije bilo vremena. Čak naprotiv nekada bi se išlo i u pogrešan smijer, pri korištenju biheviorističke teorije i u lošem vodjenju aktivnosti, nametali bi se djeci loši primjeri. Što nikako nije bilo dobro za pozitivnu vaspitnu usmjerenost. Danas je mnogo više primjera gdje se djeci na posredan način nameću pozitivna vaspitna usmjerenja. Na način na koji oni najlakše uče i usvajaju ono što treba da znaju. Ti primjeri su najčešće ostvareni kroz igrovne aktivnosti. Svaka didaktička igra trebalo bi da se postavlja tako da pored obrazovnog uvijek ima i vaspitni karakter. Ovaj princip treba da je uvijek vodilja u svemu, on uglavnom i u vrtiću i u školi, ide zajedno sa svakim vaspitno-obrazovnim radom.

10


Koliko lijepo ovaj princip može biti iskorišten videćemo kroz primjer koji će biti naveden u daljem tekstu.

Primjer 5.Marija je dobila bombone od mame i zadatak da ih podjeli sa svojim drugaricama, tako da svi dobiju jednako bombona (kako djeca tog uzrasta neznaju da broje, onda oni obrazuju jednake dvočlane ili tročlane skupove, u zavisnosti od broja djece 1-1 korespodencijom) (G. Šimić, 1998, str. 56)

2.6. Princip odmjerenosti sadržaja prema uzrastu učenika

Princip odmjerenosti sadržaja prema uzrastu učenika podrazumijeva da ukupna organizacija učenja i nastave, bude primjerena uzrasnim, psihičkim, socijalnim i drugim karakteristikama učenika i djece u razvoju. Kako bi se uspiješno obezbijedila misaona aktivnost djeteta u savladjivanju odredjenog sadržaja, ali u isto vrijeme i akcija za dalji razvoj. Intelektualne sposobnosti predškolske djece su još nerazvijene, kao i mišljenje, zato se pri izboru programskog sadržaja i konkretnih zadataka mora poštovati ovaj princip. (G.Šimić,1998. str. 56)Ovaj princip u nastavu je uvela Pijažeova teorija, koja govori da učenje treba prilagoditi trenutnim kompetencijama kod djece. Postoji još jedna teorija koja zagovara isti princip ali na drugačiji način, teorija Vigotskog govori o tome da je nastava dobra samo onda kada predhodi razvoju i nastojanje da učenje uvijek bude usmjereno ka zoni narednog razvoja. Primjenom ovog principa potrebno je i prilagodjavati način predstavljanja sadržaja. Predstavljanje se vrši u nekoliko etapa:- Prva etapa je predstavljanje sadržaja slikovnim elementima tj. praktično da djeca mogu da vide.- Druga etapa je predstavljanje sadržaja verbalno-slikovnim elementima. Što znači da djeci pokažemo neki objekat ili u matematici oblik, i onda ga riječima objasnimo.- Treća i posljednja etapa je predstavljanje misaonim ili apstraktnim sredstvima. U razvijanu matematičkih pojmova, u zavisnosti od uzrasnih i individualnih karakteristika, ide se do odredjenog nivoa, pa se taj nivo podiže sa uzrastom djece, opterećenja se kod uvode postupno i individualno. (G. Šimić. 1998. str. 57)Veoma je važno da zadaci koji se postavljaju djeci nebudu preteški. Da očekivanja koja se stavljaju pred djecu nebudu prevelika i bez mogućnosti ispunjenja. U takvim slučajevima se kod djece javlja kontra efekat, i kod njih se javlja nezainteresovanost i gubi se samopuzdanje. A takodje i previše laki zadaci nemaju pogadan efekat, niti su podsticajni niti imaju razvojni efekat. Ovaj princip je u uzajamnoj povezanosti sa principom individualizacije, jer veoma je važno da vaspitač poznaje dijete, kako bi mu dao zadatke koji odgovoraju njegovom psiho-fizičkom stanju.

11


Zadatak ovog principa je da učenje i nastava potpomažu i unapredjuju dječije znanje do uzrasnog maksimuma.. Ono što je važno je i to da je po ovom principu organizovan i vaspitno-obrazovni sistem koji je rasporedjen u predškolsko, osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje.

2.7. Princip korelacije programskih sadržaja

Psihološke osnove principa korelacije programskih sadržaja nalaze se u samom djetetu i uslovljene su uzrastom, razvojem mišljenja, inteligencijom, interesom, pažnjom, doživljajem sadržaja programa. Korelacija se planira, ali i sama nameće tokom rada. Matematička znanja se izgradjuju povezivanjem matematičkih pojmova u jedan logičan sistem. Pri formiranju novih pojmova u početnoj nastavi matematike, prvo se obnavljaju već usvojeni pojmovi pa od njih se prelazi na nove, nepoznate pojmove.

Postoje dvije vrste korelacije programskih sadržaja:1. Korelacija unutar jedne oblasti-područja rada (vertikalna i horizontalna)Npr. brojevi se nemogu „obraditi“ bez poznavanja skupova, ali isto tako brojevi su tjesno povezani i u korelaciji sa mjerenjem. (G. Šimić, 1998. str. 57)2. Korelacija izmedju različitih oblasti-područja rada (nastavni predmeti)Npr. da bi se postigla motivisanost djece, matematički pojmovi se mogu prezentirati kroz interesantnu priču, pjesmu, ilustraciju, kroz neku filmsku aktivnost, uz pjevanje praćeno na nekom muzičkom instrumentu i igru. (G. Šimić, 1998. str. 57)

Program vrtića predstavlja skup različito odredjenih aktivnosti, i da bi bila ostvarena dobra horizontalna korelacija mora da postoji dobra povezanost programskih sadržaja, sa dosta uzajamno povezanih tačaka. Horizontalna uslovljenost znači da se pojmovi usvajaju jedan u odnosu na drugi, a ne jedan nezavisno od drugog. Time se obezbedjuje potpuna misaona aktivnost djeteta.Pod pojmom vertikalna strukturisanost programa, podrazumijeva se da programski sadržaj biva proširivan na svakom narednom uzrastu. Tako da se gradiva koja se uče na jednom uzrasnom nivou proširuju i dogradjuju na drugom višem uzrasnom nivou, a ne da se zamjenjuju novim znanjima.

2.8. Princip trajnosti znanja

Matematika je težak nastavni predmet, pa čak i u početnoj nastavi matematike, gdje se djeci predstavljaju najednostavniji zadaci, predstavlja problem.

12


Savladavanje zadataka matemtika predstavlja veliki umni napor takav da se usvojeno znanje zadrži što duže u pamćenju. Ali često je mnogo teško postići trajnost znanja kod učenika i djece.Postoji nekoliko uslova po kojim se ovaj princip može ostvariti, i to su :- Prvi uslov je svjesno usvanje sadržaja učeće aktivnosti. Zasniva se na aktivnom umnom radu djeteta. - Drugi uslov se zasniva na principu sistematičnosti. Znanje nesmije biti rascjepkano, već sa uvažavanjem principa postupnosti usko povezano.

Bitan uslov za trajnost znanja je često ponavljanje sadržaja, svaki put (bilo bi poželjno) sa novim didaktičkim materijalom i sredstvima, kroz novu didaktičku igru i u svakoj pogodnoj životnoj situaciji povezano sa programskim sadržajem drugih vaspitno-obrazovnih oblasti. (G. Šimić, 1998. str. 57)

Težina nastavnih matematičkih sadržaja i njihova logička povezanost može znatno uticati na uspješnost učenja i formiranja trajnog znanja. Logička povezanost mora da bude medju sadržajima kako bi se mogao ostvariti ovaj princip.Pamćenje je lakše ako su zadaci poredani sistematično i po nekom logičnom slijedu. Jer aktivnost mozga je selektivnog karaktera, mozak djeteta pamti samo ono što je za dijete interesantno, zanimljivo i što je za njego važno i bitno. Ali kako god da se neki sadržaji nauče ili usvoje oni vremenom blijede i nestaju, neki brže neki sporije, prepreka tj. podstrek da se nešto ne zaboravi, je stalno i konstantno ponavljanje. Vaspitač mora da vodi brigu da djeca ne zaborave pojmove, jer tako samo sebi više pravi posla, mora ponovo da uči neke iste pojmove od prije. Čitav proces učenje aktivnosti služi za što bolje formiranje trajnosti znanja. Počev od motivacije, kojom se djeca podstiču na efikasnije prihvatanje činjenica, pa do obrade sadržaja učenje koje treba da bude spojeno sa efikasnom motivacijom, kako bi se oformirolo znanje koje ostaje duže u pamćenju djece. Aktivnost učenika u velikom utiče na prihvatanje i trajnost prihvaćenih i naučenih činjenica, ako djete ili učenik nisu u potpunosti posvećeni tom što rade, znanje se ne akumulira dovoljno i ne ostaje dovoljno dugo u pamćenju i kori velikog mozga. Važno je da vaspitač svakodnevno radi sa svakim djetetom, jer princip trajnosti znanja zahtjeva i u neku ruku inidividualizaciju, poznavanje svakog djeteta i njegovih potreba.

2.9. Princip zabave i zadovoljstva

Ovaj princip nalaže i govori da dječije učenje mora da bude spontano i da se uglavnom mora sprovoditi kroz igru i igrovne aktivnosti. Važno je da vaspitač sve aktivnosti sa matematičkim sadržajem organizuje tako da one budu zanimljive djeci, zabavne, interesantne, da djeca ulaze u proces učenja dobrovoljno, da kod djece izazivaju radoznalost i želju za saznanjem a da im pri tom bude omogućena sloboda izbora.

13


Kada smo naveli da se sve aktivnosti treba uglavnom da odvijaju kroz igru, onda uz to treba da znamo da je igra djetetu često značajnija i od hrane, elementarnih obaveza, učenja i ispunjavanja obaveza. U odnosu na djetetov razvoj, igru možemo posmatrati kao zavisnu varijablu, ali vrijedi i obrnuto. To znači da su igra i razvoj medjuzavisni. Igra podstiče zdrav razvitak djeteta, a razvijenost psihičkih i fizičkih sposobnosti djeteta intenzivira i podiže kvalitet igara i igrovnih aktivnosti. Ova zakonomjernost nas obavezuje da igri i igrovnim aktivnostima posvetimo posebnu pažnju kako bismo ih maksimalno usmjerili ka optimalnom razvitku djeteta. (Suzić N. 2006. str. 13) Kako bi se igra na najbolji način spojila sa razvojem i pričinila djeci zadovoljstvo pri učenju nečeg nova, treba da se dobro isplanira vrijeme, mjesto i sadržaj učenja. Vaspitač mora da upozna djecu, da zna njihova interesovanja, da poznaje njihove želje i sposobnosti. Poznavajući sve to on mora da isplanira i da im izloži sadržaje koji će donekle odgovarati svakom djetetu u grupi. Samo sa takvim mjerama planiranja, postižu su najbolji rezultati, djeci je igra urodjena, samo vaspitač treba da iskoristi taj potencijal.Ako igru i igrovne aktivnosti spojimo sa vaspitanjem i vaspitnim uticajima,omogućićemo da vaspitni postupci postanu sastavni dio djetetovog života i prirodnog razvoja, da se djeca aktivno uključuju u život svoje okoline i uče uz želju i snažnu motivaciju. (Suzić N. 2006. str. 13)

14


3. Jedinstvo metodičko-didaktičkih principa

Svaki princip ima jasno definisanu funkciju u nastavnom procesu, ali vrijednost svakog principa potvrdjuje se njegovom korelacijom sa ostalim principima. Korelacione veze pojedinig principa nisu smetnje, već naprotiv, uslov njegovog kompletnog didaktičkog dejstva. Sama činjenica da se principom definisani zahtjevi odnose na nastavni rad u cjelini, bez ikakvog izuzetka, razotkriva u širinu i neophodnost njegovih korelacionih veza sa ostalim principima. (Prodanović, Nikčević, 1988. str. 80)Didaktička funckionalnost pojedinog principa uslovljena je uvijek kvalitetom njegove korelacione dimenzije prema drugim principima. Elementi jednog principa manifestuju se vrlo često kao neodvojivi pratioci drugih principa. Oni zapravo nikada ne egzistiraju sam za sebe, niti ispoljavaju svoje vrijednosti u sebi, već jedino u neodvojivom jedinstvu s elementima drugih principa. Svaki princip jedinstvom elemenata svoje suštine i široko zasnovanim korelacionim vezama s ostalim principima i njihovim elementima potvrđuje svoju vrijednost. U svakom principu egzistiraju na određen i specifičan način elementi drugih principa. Svaki princip uzet posebno, može manje ili više sadržavati i ostale principe, pa je samim tim teško reći gdje jedan počinje a gdje se završava. Prema tome oni se nemogu medjusobno izolovati, ali ni zamjeniti u nastavnom procesu. Promjene u shvatanjima o didaktičkim principima, konstituisanje sistema didaktičkih principa, uvođenje novog principa u sistem i dalje razrađivanje suštine i funkcije pojedinih principa, prirodno, utiče i na modifikovane korelacionih dimenzija didaktičkih principa. Korelacione dimenzije principa stalno su evolutivne. Takve njihove osnovne karakteristike osiguravaju ujedno visok stepen evolutivnosti i dinamičnosti nastavnog rada. Korelacija didaktičkih principa nije zatvoren proces, već je funkcionalna komponenta totalnog procesa korelacije u nastavnom radu. Samo u takvim funkcionalnim koordinatama korelacija didaktičkih principa postiže svoje pravo mjesto u nastavnom procesu (Prodanović, Ničković ,1988, str. 81).Samo sistematična i povezana primjena svih metodičko-didaktičkih principa osigurava dobre rezultate u ostvarivanju ciljeva i zadataka vaspitno-obrazovne oblasti u razvijanju matematičkih pojmova. Svako planiranje vaspitno-obrazovnog rada, izbor sadržaja, metoda i oblika rada, vrednovanje rezultata podrazumeva primenu, funkcionalno jedinstvo i povezanost svih ovih principa. (G. Šimić, 1998, str. 58)

15


4. Principijelne postavke savremene škole/vrtića

- Rad u predškolskim ustanovama mora biti na zasnovan na dječijem interesovanju za rad. Učenje mora da bude maksimalno prilagodjeno svakom djetetu, kako bi ono bilo aktivni akter svoga razvoja. Planskim djelovanjem vaspitač podstiče dijete na učenje i pamćenje naučenog. - Predškolska ustanova je mjesto saradnje i podijeljenih odgovornosti. Odnosi medju subjektima vaspitno-obrazovnog procesa treba da budu ravnopravni, demokratični, da svako ima pravo da iznese svoje mišljenje, želje i interesovanja. Dužnost vaspitača je da uvažava i poštuje svako djete ponaosob. - Proces učenja u predškolskim ustanovama utemeljen je na uspjehu svakog djeteta. Pod ovim se podrazumijeva konstantno upoznavanje djeteta i njegovih osobina, praćenje razvoja i njegovih mogućnosti. Težnja je da se kod svakog djeteta usadi potreba za doživljaj sopstvenog uspjeha, da se svakodnevno podstiče dječiji razvoj, uvijek ka zoni bližeg razvoja. - Vaspitno-obrazovni rad je snažno utemeljen na razvoju svijesti o sopstvenom porijeklu i društvenoj baštini. Osjećaj pripadnosti spada u red najvažnijih potreba čovijeka, a kada je riječ o djetetu predškolskog uzrasta, to se stavlja pod osnovne potrebe i načela vaspitno-obrazovnog rada. Važno je da vaspitač svako djete uvažava, i da nikada ne pravi razlike medju djecom. - Vrtić prioritetno podstiče razvoj odgovornosti, poštovanja i čuvanja resursa prirode. - Vrtić je mjesto gdje se njeguje stvaralaštvo. Svaka škola, vrtić, bilo koja obrazovna ustanova, treba da podstiče stvaralaštvo. Svako dijete krije u sebi neki talenat, ako taj talenat bude otkriven predškolskoj dobi, to dijete ima potencijal da postigne mnogo toga korisnog i za sebe a i možda za sve ostale. - Škola ili vrtić je mjesto za njegovanje kritičkog sudjenja i logičkog zaključivanja. Svaka aktivnost, a pogotovo matematički sadržaji, treba kod djeteta da podstaknu logičko razmišljanje. Postavljanje raznih zadataka koji za primjer imaju realne situacije, podstiču kod djeteta kritičko mišljenje i logičko rezonovanje pojmova, a samim tim djete lakše povezuje različite programske sadržaje i brže uči razne pojmove, tj. lakše vrši generalizaciju prihvaćenih pojmova. - Spremnost na dijalog, solidarnost i poštovanje različitosti, su takodje zadaci vaspitno-obrazovnog rada u modernoj školi i vrtiću. Sa didaktičkog i metodičkog stanovišta , to donosi krupne izazove uredjivanja procesa u kojem se učenici medjusobno oslanjaju jedni na druge, konstantno su u interakcijskim situacijama i ničim nisu ometani, odnosno evidentne različitosti medju njima (kao što su pol, nacionalnost, jezik, kulturna i religijska pripadnost, rasa, aktuelne sposobnosti i sl.) postaju krajnje nebitne. (Simeunović, Spasojević, 2009. str. 151)- Vrtić ili škola su uvijek otvoreni za saradnju sa okruženjem. Važno je da predškolska ustanova ima dobar odnos sa sredinom, i da vaspitači kada je god to moguće mogu posjećoivati muzeje, pozorišta, bioskope, igrališta itd. - Predškolska ustanova je mjesto za produktivno korištenje slobodnog vremena. Vaspitač sa djecom svaki na najbolji način iskoristi svaki dan.

16


5. Zaključak

U pogledu konkretnog odredjenja pojma „pedagoški principi“ ne postoji saglasnost. Ovaj pojam je veoma kompleksan tako da je njegova definicija često izložena riziku da bude nepotpuna i neprecizna. Pedagoški zakon, sam po sebi, nije dovoljan da bi bio neposredno "upotrebljiv " , dostupan u praktičnoj vaspitnoj djelatnosti. Potrebno je iz njega "izvesti " niz principa vaspitnog rada koji predstavljaju konkretni izraz tog zakona, odnosno zakonitosti. Ranije su se principi u pedagoškoj teoriji i praksi izvodili deduktivno iz određene koncepcije - filozofske, etičke, psihološke, antropološke i dr.. Danas je sve više primijenjenih istraživanja kojima se oni izvode iz pedagoških zakonitosti. Didaktički principi izvode se iz nastavne prakse u njenom istorijskom, teorijskom i praktičnom jedinstvu. Oni su opšti operativni okviri nastavne prakse, zasnovan na zakonitostima nastavnog rada u njegovom istorijskom, teorijskom i praktičnom smislu. Didaktički principi su opšti zahtjevi kojih će se obavezno i bez izuzetaka pridržavati nastavnik i učenici u realizaciji nastavnog procesa. Kao i principi drugih djelatnosti, i didaktički principi ne trpe iznimke, za razliku od pravila u kojima su uvijek dozvoljeni izuzeci. (Prodanović, Ničković, 1988, str. 73).Prema tome, uvažavanje i osmišljeno primjenjivanje didaktičkih principa odnosi se na nastavni rad u cjelini, jer se samo takvim odnosom prema didaktičkim principima može osigurati i njihova učinkovita primjena. Funkcionalno nerazlučivo povezani s nastavom i stalno sjedinjeni s njom, didaktički principi mogu osigurati normativnost, regulativnost, korelativnost i integrativnost nastavnog rada. Svoju punu vrijednost didaktički principi ostvaruju funkcionalnim jedinstvom. (Prodanović, Ničković, 1988, str. 73)U našim udžbenicima pedagogije obično se pod principom podrazumijeva "osnovno rukovodeće načelo (smjernica) kojeg se vaspitač ili učitelj pridržava u izvođenju svoje djelatnosti (bilo u pogledu izbora vaspitno-obrazovnih metoda, oblika, načina i sredstava u vaspitnom radu, ili svega toga zajedno). Principi su 'pripremljeni' za praktičnu organizaciju vaspitne djelatnosti, tj. okrenuti su ka praksi. (Grandić, Gajić, 1997, str. 37).Ranije su se principi u "pedagoškoj teoriji i praksi izvodili deduktivno iz određene koncepcije - filozofske, etičke, psihološke, antropološke i dr. Danas je sve više primijenjenih istraživanja kojima se oni izvode iz pedagoških zakonitosti. (Grandić, Gajić, 1997, str. 37).U novije vrijeme se principi vaspitnog rada sve više osvjetljavaju i zasnivaju na teorijskim nalazima do kojih se dolazi provjeravanjem različitih hipoteza u vaspitnim institucijama i razvitkom pedagoške i psihološke teorije. Sve je izraženija potreba da se principi postave na dva nivoa: teorijsko-metodološki i praktični. U tom smislu vrlo je značajan i inspirativan rad V. Kneževića (1992) u kojem je razmatrana epistemološka dilema o principima - uslovu opstajanja principa s jedne, i obavezujuća funkcija principa za pedagoga s druge strane. Autor ističe dvije krajnosti u određivanju principa, forme i sadržaja: eksplikativni-deklarativnu i voluntaristički (u našim udžbenicima pedagogije) iredukcionističko operativnu (na primjeru programirane nastave).

17


Između ove dvije krajnosti V. Knežević uočava različita rješenja i čitav niz novih problema, što ga ipak ne navodi na zaključak da je princip preživjela kategorija u pedagogiji. Naprotiv, on postavlja pitanja o konkretizaciji - preslikavanju principa u vaspitnoj praksi; o tome da li je princip izvana nametnut zahtjev ili nalog; da li principi imaju čvrstu logičku podlogu, jedinstven kriterij klasifikacije zahtjeva, itd..Iako među pedagozima postoje razlike u poglede utvrđivanja broja i klasifikacije principa, oni se ipak slažu u sljedećem:- Principi uvijek predstavljaju sistem koji obuhvaća vaspitanje ličnosti u cjelini;- među principima nema hijerarhijskog odnosa;- svi principi čine jednu cjelinu, a svaki od njih se primjenjuje u, manje ili više, različitim, konkretnim vaspitnim situacijama; principi su uzajamno povezani i podudarni;- primjenjuju se u svim fazama vaspitnog rada (planiranju, realizaciji, evaluaciji);- ne postoji univerzalni princip koji bi mogao ostale zamijeniti; neophodno je da svi vaspitači dobro poznaju opšte principe vaspitnog rada, da ih uvažavaju i stvaralački primjenjuju u svom radu.Principi vaspitanja odnose se na sva područja i aspekte vaspitne djelatnosti, odnosno predstavljaju njihovu osnovu. Zbog toga se i nazivaju opštii principi vaspitanja ( Grandić, Gajić,1997, str. 40). Didaktički principi odnose se na nastavu u cjelini, na sve etape nastavnog procesa, od planiranja nastave do njenog izvođenja i do provjeravanja njezinih rezultata. Oni su, dakle, opšti zahtjevi kojih se nastavnik obavezno drži. Njihov dignitet proizlazi iz metodologije njihovog formulisanja. (Pedagoška enciklopedija 1,1989,str. 125).

18


Sažetak:

U ovom radu prezentovani su metodičko-didaktički principi, i njihove osobine. Svaki principi je posebno definisan i obradjen. Opisano je i jedinstvo metodičko-didaktičkih principa, koje je jedno od najvažnjih osnova ovih principa, jer bez jedinstva nema ni uspješne nastave. Ukratko su opisane i principijelne postavke savremene škole, kako bi se u potpunosti uklopila slika i metodičko-didaktičkim principima. Važnost principa je naglašena u ovom radu, koliko su principi značajni je glavna tema, o kojoj je najviše pisano. U zaključku je najviše pisano o pedagoškim mislima i o konkretnom odredjenju pojma „didaktički principi“.

Klučne riječi: metodičko-didaktički principi, jedinstvo principa, pricipijelne postavke savremene škole, pojam „didaktički principi“.

Summary:

This paper presents the methodical and didactic principles, and their properties. Each principle is specifically defined and processed. Described is the unity of methodical-didactic principles, which is one very important basis of these principles, because without unity there is no successful teaching. A brief description and the principal setting of modern schools, in order to fully fit images and methodical-didactic principles. The importance of the principles expressed in this paper, how important are the principles of the main theme of which was written up. In conclusion, the most written about pedagogical and specific definitions of the term "didactic principles."

Key words: methodical-didactic principles, the principle of unity, principled contemporary school settings, the term "didactic principles."

19


Literatura:

Grozdana Šimić, Metodika razvijanja matematičkih pojmova, viša škola za obrazovanje vaspitača, Šabac, 1998. godine

Nenad Suzić, Pedagogija za XXI vijek, Banja Luka, TT-Centar. 2005. godina Nenad Suzić, Uvod u predškolsku pedagogiju i metodiku, Banja Luka XBS, 2006.

godine R. Grandić, O. Gajić, Zakoni, zakonitosti i principi u teoriji vaspitanja, Novi Sad,

Pedagoška stvarnost, br 1-2, 1997. godina Pegagoška enciklopedija 1 (1989), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd;

IRO "Školska knjiga", Zagreb; SOUR "Svjetlost", OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo; Republički zavod za unapređivanje vaspitanja, OOUR Izdavanje udžbenika i udžbeničke literature, Titograd; Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad .

T. Prodanović, R. Ničković, Didaktika za treću godinu pedagoške akademije, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1988. godina.

V. Simeunović, P. Spasojević, Savremene didaktičke teme, Pedagoški fakultet, Bijeljina, 2009. godine

V. Đ. Knežević, O principima u pedagogiji. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, (1992).

Zdravko Kurnik, Načelo trajnosti znanja, MIŠ, Zagreb, 2009

20

Pedagoški fakultet Bijeljina

21

Documents

Didaktički principi