IzvorničlanakUDK78.01:111.7(045)Adorno,T.doi:10.21464/fi36205Primljeno29.4.2016.

DušanMilenkovićUniverzitetuNišu,Filozofskifakultet,ĆirilaiMetodija2,RS–18000Niš

milenkovicdusan91@gmail.com

DijalektičkiodnosizmeđuglazbekaosamestvariiglazbenihkonvencijauFilozofiji nove glazbe TheodoraAdorna

SažetakOsnovne postavke Adornove Filozofije noveglazbe u ovom se radu sagledavaju iz per­spektive pojma glazbe kao same stvari i pojma glazbenih konvencija, koji se uzimaju kao dijalektički polovi glazbe u Adornovom učenju, pa se njihova analiza provodi usporedno s razmatranjem Adornove negativno­dijalektičke metode u ovoj knjizi. Pojmom glazbe kao same stvari Adorno formulira povijesne tendencije same glazbene forme, do kojih skladatelj dolazi proširujući mogućnosti glazbenog stvaranja izvan granica koje je postavila glazba njegovih prethodnika. S druge strane, glazbene konvencije su dominantan oblik glazbenog stvaranja jedne epohe, kojim skladatelji ne unapređuju glazbenu djelatnost, nego ostaju u području poznatih skladateljskih obrazaca. Prema Adornu, glazbi kao samoj stvari pri­bližava se dodekafonijska glazba Arnolda Schönberga, dok glazba Igora Stravinskog ipak ostaje u okvirima konvencionalne glazbe.

Ključneriječiglazbakaosamastvar,glazbenekonvencije,negativnadijalektika,ArnoldSchönberg,IgorStra­vinski

Uvod–AdornovafilozofskametodauFilozofiji nove glazbe

Ciljjeovograda,prijesvega,analizaAdornovihpojmovaglazbekaosamestvariiglazbenihkonvencijausvjetluAdornovenegativno­dijalektičkeme­tode.PoredpovezivanjaAdornovemetodeizFilozofije nove glazbespostav­kamanegativnedijalektike,izloženeuistoimenojknjizi,ovajradzasnivaseinatezipremakojojpostojeizvjesnespecifičnostiuAdornovimfilozofskimiestetičkimmetodamaunjegovompromišljanjuklasičneglazbeuFilozofiji nove glazbe.IakojeAdornovoshvaćanjedijalektike,kojejevjerojatnojedanodnajsnažnijihmotivanjegovefilozofije, iuovojknjizidobilosvojemje­sto,specifičankontekstirezultatinjegoveprimjeneuFilozofiji nove glazbesvakakootvarajumogućnostnjegove reinterpretacije.PregnantnadinamikaAdornovog filozofskog jezika, koja semožeodrediti kao»filozofiranjenaviše razina istovremeno«, također, pruža određenu osnovu za povezivanjeidejaFilozofije nove glazbe s temamaDijalektike prosvjetiteljstva.OvakvopostupanjeAdornou izvjesnojmjeri ipodržavau»Predgovoru« Filozofije nove glazbe.1Poredstavovakojipovezujuovedvijeknjige,uspomenutom»Predgovoru«Adorno iznosi još jedan snažniji stav, koji semože smatrati

1

TheodorW.Adorno,Filozofija nove muzike,Nolit,Beograd1968.,str.31.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…256

početnimmetodskim stavomoveknjige.Svjedočećio izvjesnomkontrastuizmeđunamjerâoveknjigeuodnosunanamjereprethodnoobjavljenogteks­taO fetiškom karakteru glazbe i represiji slušanja,Adornonavodidajevećtijekompisanjaspomenutogteksta»planiraodastanjeskladanjasamog,kojeuvijekodlučujeostanjuglazbe,uključiudijalektičkitretman«.2Izovogidru­gihstavova»Predgovora«Filozofije nove glazbe možesezaključitinesamodajeosnovnanamjeraoveknjigesagledavanjeglazbeizperspektivenjenogstvaraocanegoidajeovakvaperspektivauizvjesnomsmisluipočetnapo­zicijazapromišljanjeglazbenogdjela.Adornouovojknjizinatrenutakod­vraćasvojupažnjuodtematikerecepcijeglazbenogdjela–odtematikekojasvakakoprevladavaunjegovomfilozofskomiestetičkomopusu–iposvećujesepromišljanjufilozofijskihproblemaglazbeneprodukcije.InterpretacijaAdornovog učenja uFilozofiji nove glazbe, rukovođena po­četnimmetodskim stavom iz »Predgovora«, predstavlja osnovneproblemeoveknjigeunovomsvjetlu,kojeihčinipodjednakopregnantnimizapro­mišljanjeAdornoveestetike,kao izapromišljanjeAdornovemetodologije.DaAdornovefilozofskemetodenemožemopromatratinezavisnoodnjiho­vih direktnih primjena u promišljanju stvarnosti kao neposrednog sadržajafilozofiranja,uvjeravanasisamAdornouNegativnoj dijalektici.HegelovskiobojeneAdornovetvrdnjeuovojknjizi,kojedijalektikukaometoduproma­trajukaoistrgnutidio»dijalektikestvari«,3sasvimsuprimjenljiveinakon­tekstFilozofije nove glazbe.Zadatakmetodološkogpromišljanja Filozofije nove glazbeunaprijedjeotežanAdornovimprešutnimpredrazumijevanjemdajenjegovanegativno­dijalektičkametodauovojknjizisamorazumljivaiočitaunjegovimtekstovima;4nasuprottomu,suočavamosespronalaženjemitumačenjemusputnihAdornovihstavovakojisetičunjegovemetode,kaoinaanalizuonihstavovaukojimaseovemetodemogunaćisamoimplicit­no.Međutim,nasuprot spomenutim teškoćama,u tumačenju tekstafilozo­fije nove glazbemože sepronaći i jedna sretnaokolnost,kojaovdjemožeizgledatisasvimzačuđujuća.PoznatojedajeFilozofija nove glazbenasta­laobjedinjavanjemdvajutekstovaovelikimskladateljimadobaukojemjeAdornoživio:tosutekstovioArnolduSchönberguiIgoruStravinskom.Iakojeusporedbaovih tekstovaotežanazbognjihove terminološkeneusuglaše­nosti(kojejeisamAdornosvjestan),5objedinjavanjeovihtekstovaujednojknjizirezultiralojenastankom»Uvoda«koji,poredobradeosnovnihmotivaovihtekstova,sadržiimnoštvostavovaorazlozimanjihovogobjedinjavanja.Ovdjetrebanapomenutiitodajespomenuti»Uvod«terminološkiipakbližiodjeljkuoSchönbergovojglazbi,čimesevećnagovještavaodređenaAdor­novapristranosturazmatranjuglazbenogstvaralaštvaovihautora.Zbogtogaćeuovomradusvakakobitiviše riječioAdornovimstavovimaiznesenimuprvomodjeljku,negooonimstavovimakojisemogunaćiupoglavljuoStravinskom.Ipak,bezobziranaovuneravnopravnostutretmanudvajuskla­datelja,»Uvod«oveknjigemožesesmatratinajvažnijimnjenimdijelom,akojeciljnjeneinterpretacijepromišljanjeAdornovemetodologije.

MjestoAdornovenegativno-dijalektičkemetode u Filozofiji nove glazbe

OsnovnistavAdornovenegativnedijalektike,kojisemožepromatratiizper­spektiveAdornovekritikeHegelovog razumijevanjadijalektike,eksplicitnojeformuliraninasamomkraju»Uvoda«uFilozofiju nove glazbe,kaokrunaAdornovihdirektnihmetodološkihnapomenauovojknjizi.Govorećiovla­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…257

stitojmetodi,onpokazujedaseona»nemože,poputHegela,oslonitina‘či­stopromatranje’,kojeistinuobećavajedinozatoštočitavucjelinunosikon­cepcijaidentitetasubjektaiobjekta«.6Nasuprottome,Adornovumetodunosi»kategorijavodilja,kategorijaproturječnosti«.7Afirmacijomkategorijepro­turječnostiAdornoizražavasumnjuuHegelovuspasonosnusintezunakrajudijalektičkogputa,kojupretpostavlja iobećavasamsistem.U tomsmislu,AdornoizražavasumnjuustvarnudijalektičkupriroduHegelovefilozofije.8DokjeovovodećimetodološkistavuFilozofiji nove glazbe,Adornovanega­tivnadijalektikaunjemuseneiscrpljuje,patrebaukratkopokazatiinjegovurazraduuNegativnoj dijalektici.Svjestanneodvojivostimišljenjai»identifi­ciranja«9udodiruspredmetimaiskustva,Adornousvomshvaćanjudijalek­tikeprepoznajespasodnasilja identitetanaddinamičnim,»disonantnim«10

predmetom iskustva, koji nemože nikad biti iscrpljen pojmom.11 Drugimriječima,uzproblematiziranje identitetasubjekta iobjekta,metuAdornovekritikeHegelove dijalektike treba tražiti i u identitetu predmeta iskustva injemu odgovarajućeg pojma umišljenju.12 Nadalje, pored kritikeHegelo­vogzagovaranjaidentitetasubjektaiobjekta,Adornoodlazi ikorakdaljeisankcionira proglašavanje dijalektike univerzalnim principom mišljenja jerbi time i samzagovaraoodređeni totalitetupromišljanju stvarnosti.13Što­više,netežećifilozofijikaopromišljanjuformalnihzakonitostimišljenja(očemućeunastavkuradabitivišeriječi,ukontekstuAdornovekritikeHusser­lovefenomenologije),onkategorijuproturječnostiučitavausamustvarnost,unjensadržaj.14NaovojjeraziniočitodaAdornonegativnudijalektikuneshvaća kao filozofskumetodu u uobičajenom smislu, nego prihvaća samoonajpojamfilozofskemetodekojinadilaziograničenjakojasasobomnosifilozofijakaopojmovnomišljenje.Konačno,ifilozofijasamatrpiposljediceovakvogpromišljanjadijalektike:

»Filozofijanemožedospjetinidočegapozitivnogštobibiloidentičnosnjezinomkonstruk­cijom.«15

Filozofijakaonegativnadijalektika,također,nemožedoćidokonačnoguvi­daoprirodistvarnosti,itajuvidizložitiuodređenojformi–recimo,uvidufilozofskogsistema.OvakvimradikalnimzaokretomodHegelovoguzdiza­

2

Ibid.,str.29.

3

TheodorAdorno,Negativna dijalektika,BIGZ,Beograd1979.,str.61.

4

Da je Adorno svjestan da tek Negativnom dijalektikom zapravo»pokazujekarte«svojemetodologije, govori nam »Predgovor«Ne­gativne dijalektike.Ibid.,str.23.

5

T.W.Adorno,Filozofija nove muzike,str.31.

6

Ibid.,str.56.

7

Ibid.

8

VladimirJelkić,Nietzsche i Adorno: kritika fi­lozofije u spisu »Negativna dijalektika«,Hrvat­skofilozofskodruštvo,Zagreb1990.,str.82.

9

T.W.Adorno,Negativna dijalektika,str.26.

10

Ibid.,str.27.

11

Ibid.,str.26.

12

OveAdornove stavove citirala je iNadeždaČačinovič­PuhovskiupredgovoruNegativne dijalektike, koji nosi naslov»PozicijaAdor­noveNegativne dijalektike«.Ibid.,str.13.Ci­tatpreuzetizibid.,str.131.

13

Ibid.,str.13.Citatpreuzetizibid.,str.128.

14

Ibid.,str.27.

15

Ibid.,str.13.Citatpreuzetizibid.,str.131.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…258

njaulogefilozofijeunutarsistemaduha,Adornofilozofskumisaorazrješa­va svemoći koju joj je dodijelila tradicionalna filozofija i naglašava njenu»neizbježnuinsuficijentnost«.16Formulanegativnedijalektikeosiguravajojstalnurefleksivnostspramtekovinamišljenja.NasuprotkompletnompreispitivanjuzadaćefilozofijeuNegativnoj dijalekti­ci,uFilozofiji nove glazbeAdornosvojemfilozofiranjupostavljaskromnijuzadaćupreispitivanjadijalektičkihimpulsaglazbeneumjetnostiuprvojpo­lovici20.stoljeća.Takou»Uvodu«Filozofije nove glazbe opetpronalazimoAdornoverazlogezaobjedinjavanjedvajurazličitihtekstovaujednojknjizi.Dok jenjihovarazličita terminologijasvojevrsnanuspojava,kakosmovećpokazali,njihovoobjedinjavanjesadaseobjelodanjujekaonužnostnegativ­no­dijalektičkemetode.»Takoonanastojiuvijekodreditiirazvitiidejudvijuskupinaglazbenihfenomena,svedoksekonzekvencijakojaslijediizsamihobjekatanepreobratiunjihovukritiku«.17

FenomeninakojeAdornoovdjeukazujesvakakosunajprijeSchönbergovoiStravinskijevoskladanje;uopćenitijojobradiovihfenomenakristalizirajusesuprotnostiizmeđuglazbekao same stvari(kakojojgravitiraSchönbergovaglazba)iglazbekaokonvencije(kojojse,uznatnosloženijemsmislu,okrećeStravinskijevaglazba).Rečeno jezikomNegativne dijalektike,Schönbergo­voiStravinskijevoskladanjesu»modeli«18skladanjakojesepostavljanadsamustvar,odnosnoskladanjanaosnovukonvencija.Međutim,premacitira­nojtvrdnji,unutrašnjadinamikaglazbeneproizvodnjeovihautoranikadnijejednostrana,negonjihovostvaralaštvoprivlačiisilesuprotnogekstremaodonogkojemuteženjihovadjela.OvojeposebnovažnozaodjeljakposvećenSchönbergovojglazbi.Otomećeuovomradubitiriječineštokasnije.SadatrebarazmotritijošjednudimenzijuovakvogAdornovogmetodološkogpo­stupkauFilozofiji nove glazbe.Citiranatvrdnjagovorijošivišeodijalektič­kojprirodiglazbeinjenojmanifestacijiuglazbenojdjelatnostiovihskladate­lja.DijalektikakojuovdjezagovaraAdornonepodrazumijevasamotodaseglazbenostvaralaštvostalnonalazi»izmeđudvijevatre«dvajudijalektičkihpolovaglazbe.Onovomtvrdnjomželiistaknutijošvažnijiaspektdijalektikeglazbe,kojisesastojiodtogadaseradikalizacijakretanjaglazbenedjelat­nostikjednomodovihdijalektičkihpolovauvijekpreokrećeuvlastitusu­protnost.SadaćemopreskočitinekolikostepenicaurazvijanjuproblematikeAdornovograzumijevanjaSchönbergoveglazbeipotkrijepitćemoovakvuin­terpretacijucitiranogAdornovogstavanaprimjeruSchönbergovogskladanja.Adornoćepokazati,uprvomodjeljkuknjige,daseSchönbergovadodekafo­nija,kaosiguranputurazvijanjuglazbekaosamestvari,nakoncupreokrećeu još jednu glazbenu konvenciju, dakle, i vlastitu proturječnost.19 Štoviše,Adornouovomdijelu tekstaododekafonijipokazuje i toda jeSchönbergpravi»dijalektičar«upravozbogtogaštoje,svjestanoveopasnosti,ukasni­jemstvaralaštvulišiovlastitoskladanjetogjarmadodekafonijskogkretanjakompozicijeidodekafonijupreobrazioujošjednuraspoloživuskladateljskumetodu.OvdjetrebanaglasitidaAdornou»Uvodu«Filozofije nove glazbenedvosmi­slenonapominjedanamjere jednog skladanjauopćenemorajuodgovaratinjihovimumjetničkimrezultatima,pase timeiznačenjedjelaneiscrpljujeuvijekimanentnomanalizomtogdjelailianalizomradajednogskladatelja.PremaAdornovomshvaćanju,filozofijskeimplikacijejednogglazbenogdje­lanesamodasežuizvangranicadjelanegoihjenekadnužnoi»konstruirati«,nezavisnoodsamogdjela.20Propagirajućiizvjesnuvrstufilozofijskogučita­vanja,kojamisliocimadrugačijihfilozofijskihtežnjimožebitisamosumnji­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…259

va,Adornosmjeranaprelaženjegranicakojepružaumjetničkodjelo,nasličannačinnakojitežinadilaženjugranicapojmauNegativnoj dijalektici izahvaća­njusadržajastvarnosti,očemujevećbiloriječi.Nestrahujućinitrenutkaodlo­gičkepogreške,poznatenaengleskomgovornompodručjukaocherry picking fallacy(greškabranjatrešanja),kojasezasnivanavještomodabiranjuonihslu­čajevakojipodupirujednutezuuzistovremenoignoriranjeonihkojijojneiduuprilog,Adornonamujednojfusnoti»Uvoda« uFilozofiju nove glazbegovorio tomedanjegovoučenjesvjesnoispuštaizvidačitavuplejaduSchönbergovihiStravinskijevihglazbenihdjela.DokjeisključivanjeSchönbergovihranihdje­laizAdornovograzmatranjasasvimopravdano,zatoštounjimanijebilojasnihnaznaka ideje dodekafonije, njegovoprešutno isključivanjemnogihkasnijihSchönbergovihdjelaipakotvaraizvjesnusumnjuukontinuitetSchönbergovogpromišljanjaistvaranjaglazbekakavAdornozagovarauFilozofiji nove glaz­be.OvakavAdornovpostupakipaknedonosivećeproblemeonojinterpretacijiAdornovograzumijevanjaglazbekakvuzagovaramouovomradu,sobziromnatodajeAdornovaanalizaipakpropraćenaimpozantnimbrojemglazbenihdjelaovihautora,čijijespisaknavedennakrajuknjige.21

RazmatranjeAdornovogpojmaglazbe kaosamestvariuodnosuspramfilozofijsketradicije

PočetnistavFilozofije nove glazbe kojimsmosebaviliu»Uvodu«ovogradadonekle je već ilustrirao višestruku dijalektičnost samog glazbenog djela.Mimorazličitihdijalektičkihvezakojepostojeuovojknjizi,izdvajaseodre­đenasredišnjatočkaAdornoveanalizeglazbenjegovogdoba,kojaseogledauveć spomenutomukazivanjunadijalektičnunapetost izmeđuglazbekaosamestvariiglazbekaokonvencije.OvdjetrebanapomenutidajedihotomijaglazbekaosamestvariiglazbenihkonvencijauAdornovojfilozofijipostav­ljena,prijesvega,izperspektiveglazbeneproizvodnje.Međutim,ovadiho­tomijakonstituirase,prijesvakeglazbeneproizvodnje,upravousamojauto­rovojrecepcijiglazbesvogadoba,kaoiurecepcijiglazbeprethodnihepoha.Zasadajedovoljnospomenutidajeodređenaglazbenatvorbaupovijesnomkretanjuglazbeokarakteriziranailikaorazvijanjeglazbekaosamestvari,ilikaopodvrgavanjeglazbenimkonvencijamajedneepohe.Radnaglazbikaosamojstvariuvijekje,uvećojilimanjojmjeri,kritikaiodbacivanjeglazbekaokonvencije.Otomećebitivišeriječiunastavku teksta,nakonanalizekompleksnihpojmovakojičineovudihotomiju.Nasuprot pojmu glazbenih konvencija, kojim seAdorno stalno služi ufi­lozofiji nove glazbe (akojiimaznačajnomjestoiuromanuDoktor Faustus ThomasaManna,kojijeinastaopodvelikimineposrednimutjecajemAdor­novog promišljanja glazbe),22Adorno nas tek na nekoliko mjesta u tekstu

16

Ibid.,str.27.

17

T.W.Adorno,Filozofija nove muzike,str.56.

18

T.W.Adorno,Negativna dijalektika,str.24.

19

T.W.Adorno,Filozofija nove muzike,str.146.

20

Ibid.,str.55.

21

Ibid.,str.237–238.

22

DirektnorazmatranjeglazbenihkonvencijauromanuDoktor FaustusmožesenaćiuTomasMan[ThomasMann],Doktor Faustus, knjigaI,Matica srpska, Novi Sad 1980., str. 274–276. O utjecaju Adornove filozofije glazbenanastanakDoktora FaustusaManngovoriuTomasMan[ThomasMann],Doktor Faustus,Nastanak Doktora Faustusa,knjigaII,Maticasrpska,NoviSad1980.,str.422–426.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…260

obavještavaštojezapravoadekvatanpandanovompojmu.Preciznijerečeno,usveganekolikorečenicaAdornoeksplicitnokoristipojamglazbekaosamestvari,23dokseonimplicitnojavljagotovousvakojneposrednojafirmacijiSchönbergove glazbe.Spomenutomeksplicitnomupotrebompojmaglazbekao same stvari,Adorno nampritomdodatno otežava svaku interpretacijunjegoveknjigezatoštoseovaformulacijačestojavljazajednosodređenimformulacijamakojebudenedvosmisleneasocijacijepremaHegelovojfilozo­fiji.Toje,prijesvega,slučajnajednomodjasnijihmjestanakojimaseumjet­nost,atimeiglazba(okojojje,svakako,utomkonteksturiječ)povezujespojmomsamestvari:

»Umjetničkadjelasu,poputsvihtaložinaobjektivnogduha,stvarsama.«24

Dešifriranjeodgovarajućenjemačkesintagmedie Sache selbst trebaseizvrši­ti,prijesvega,uneposrednomdodirusHegelovomFenomenologijom duha,ukojojseizraz»samastvar«koristiujednomsasvimdrugačijemkonteks­tu,fiksirajući jedanstupanjusamospoznajisvijesti.IakoćepitanjeodnosaAdornovefilozofijespramovihasocijacijasvakakoostatiotvorenozadalj­njufilozofijskuobradu,uretcimakojislijedetrebaukratkoobraditiodređeneasocijacijekojeizazivatekstFilozofije nove glazbedabismoštopreciznijefiksiraliključnepojmoveoveknjige.UFenomenologiji duhapojamsamestvarijavljaseukonteksturazmatranjaodnosaizmeđuindividualitetaistvarnosti,odnosnousagledavanjumogućnos­tisamopotvrdesvijestiutvorenju.PojmomtvorenjaHegeloznačavaneposre­dandodirsamosvijestiistvarnosti,ukojemjenadjeluneposrednoprikazi­vanjesamosvijestiustvarnosti.Samastvarjeisvjedokjedinstvaindividuei njene stvarnosti.25 Svijest se pronalazi u tvorevini, a sama stvar je okvirovogpronalaženja.TakojesamastvaruFenomenologijiduhavažanmomentodnošenjasvijestipremastvarnosti,ukojemjeključnotodasvijestkroztvo­revinuponovopronalazisebe,kaoonotrajnijeodtvorevine.26

AkoAdornokorištenjempojmasamestvariikoketirauodređenomsmislusHegelovomfilozofijom,ipaknemaosnovezaprihvaćanjeinterpretacijepre­makojojbiHegelovopromišljanjesamestvariuodređenomsmisluposlu­žiloAdornukaomodel,formalniuzorzanjegovoučenje:koncentriranonaodnos individualiteta i stvarnosti,Hegelovoučenjeobjelodanjuje tvorenjekaoonudjelatnostsvijestikojukarakterizirajasnanamjera:naime,kaoštosmovećspomenuli,svijestsetvorenjemsamopotvrđuje.Adornovoučenjejedaleko,nesamoodsvakogpromišljanjaodnosasvijestiistvarnostinegoi od svakog zagovaranja individualne samopotvrde; štoviše, on bi iz per­spektivevlastitefilozofijeglazbesvakinagovještajsamopotvrdeunaprijedodbaciokaosprječavanjeradanaonomobjektivnom–radanaglazbisamoj.Poredovihstavova,trebanaglasitiitodabiHegelovozagovaranjejedinstvaindividualiteta i stvarnostiAdornubilo sumnjivo i izperspektivenjegovenegativne dijalektike. Radikalnije rečeno, dosljedno provedena negativnadijalektikamoralabisankcioniratisvakiujedinjavajućimomentHegelovedijalektike,paiovaj,kojisetičesamestvari,uzeteusmisluHegelovefilo­zofije.PojamsamestvariuAdornovojfilozofijimožepobuditijošjednuzanimljivuasocijaciju,kojabipovezalaAdornovufilozofijusjednomodnajaktuelnijihfilozofijskihstrujavremenaukojemjeAdornoživio.Naime,izrazsama stvarjavljaseinajednompoznatommjestu:uHusserlovojkrilaticiK samim stva­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…261

rima!Dokovapoznatakrilaticapozivafilozofijudaseusredotočinasamefenomenekao jedinuneposrednudatost iskustva,AdornouFilozofiji nove glazbenemaambicijaulazitiupolemikusontološkimiepistemološkimtra­dicijama,nitisvojimpojmomglazbekaosamestvarigovoritiokonstituiranjupredmetaiskustva.UsprkosjasnomAdornovomotklonuodHegelovedijalek­tikeirazličitogkorištenjapojmasamestvari,Adornovaglazbakaosamastvaripak jeontološkipromišljanauduhuHegelovefilozofije:glazbakaosamastvardijalektičkisekreće(ipreokreće)krozpovijest.27Poredtoga,AdornojeuNegativnoj dijalekticiizraziojasnusumnjuuHusserlovufenomenologiju.28Preciznijerečeno,Adornokritizirarealizacijufenomenološkihideja,kojajeostalana razini razmatranja formemišljenja, i timesamoprodubljivala jazizmeđupojmaistvarnosti,jazkojionprepoznajeutradicionalnojmetafizi­ci,29akojinjegovanegativnadijalektikapokušavanadići.Nasuprotonomeštojefenomenologijarealizirala,onunjenimnamjeramaprepoznajetežnjukokretanjusadržajumišljenja,kojisenemožedohvatitininajkompleksni­jomeksplikacijomdjelatnostirazuma.30Iakoo tomenegovorieksplicitno,činisedapodovimHusserlovimnamjeramaAdornopodrazumijevabašonajzahtjevkojipostavljapoznataHusserlovakrilatica.31Akoslijedimoovumi­sao,najdalje ćemootićiupovezivanjuAdornoveglazbekao same stvari sovomkrilaticomakoostavimootvorenumogućnostdajetakrilaticazaAdor­napredstavljalastilskiadekvatnuformulaciju,kojućeonzatimiskoristitizasvrhevlastitogfilozofiranja.IzprethodnihpasusamožemozaključitidapojmomglazbekaosamestvariAdorno ipak ne referira na određene filozofske tradicije, nego ovaj pojamkoristiuspecifičnesvrhepromišljanjaglazbeuFilozofiji nove glazbe.Zbogtogaovajpojamtrebasagledati,prijesvega,izperspektivecjelineovogdjela,negubećipritomizvidaiostaleAdornovespisekojibipotonjetumačenjeovogpojmadodatnoučvrstili.

23

T. W. Adorno, Filozofija nove muzike, str.153. Razlikujući razmatranje ideje glazbe,nasuprot razmatranju glazbenog stila,Ador­nouFilozofiji nove glazbegovorida jeovaideja imanentna»samimstvarima«,akasni­je na istoj strani upotrebljava i formulaciju»glazba po sebi«, koja je glazbi kao samojstvari neposredno srodna. Ibid., str. 34. Uodjeljku o Stravinskom, spominje se glazbakaosamastvar.TrebanapomenutidaAdornoupotrebljava izraz»samastvar«u jošnekimslučajevima, čije bi povezivanje s glazbomkao samom stvari bilo u izvjesnom smislunategnuto, akone i sasvimneodrživo. Ibid.,str.173.

24

Ibid.,str.153.

25

GeorgVilhelmFridrihHegel[GeorgWilhelmFriedrich Hegel], Fenomenologija duha,BIGZ,Beograd1986.,str.236,239.

26

Ibid.,str.241–243.

27

T. W. Adorno, Filozofija nove muzike, str.59–60.

28

T.W.Adorno,Negativna dijalektika,str.28–29. DajeAdornoimaonegativanstavoHu­sserlovomučenjuifenomenologiji,podsjećanasiIvanFochtutekstuGlazba u stavu ne­gativiteta – Theodor Adorno.VidiIvanFocht,Savremena estetika muzike, Nolit, Beograd1980.,str.213.Ovajtekstje,također,iskori­šten ikaopredgovor izdanjuFilozofije noveglazbe kojiovdjekoristimo,alićemouovomradukoristitiverzijuizFochtoveknjigeradiboljepreglednostiureferiranju.

29

T.W.Adorno,Negativna dijalektika,str.29.

30

Ibid.,str.28,60.

31

PorednavedenihmjestaizNegativne dijalek­tike,tomožepotvrditiijednomjestoufilo­zofiji nove glazbe nakojemAdorno,također,govori o namjerama fenomenologije. T.W.Adorno,Filozofija nove glazbe,str.159.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…262

Glazba kaosamastvarukontekstuAdornove Filozofije nove glazbe

Određena mjesta u Filozofiji nove glazbe pokazuju da seAdorno okrećeproblematičnompojmuglazbekaosamestvariizbogtogaštoseželidistan­ciratiodtradicionalneestetičkemetodologije,kojapristupaumjetničkimtvo­revinamarazlikujućiformuisadržajunjima.Ovakvimpostupkomon,prijesvega, želi izbjećipozicijunaivneontologizacijeglazbenih formi: timeonpokušavapokazatikakonepostoji»akordposebi«.32Natajnačin,onseuda­ljavaodsvakogtumačenjaglazbenogdjelakojeodređenupriroduglazbenihdjelaizvodiizsameprirodeodnosaizmeđutonova,kojaukrajnjojinstancijiglazbukaoumjetnostsvodinafizikalnifenomen,izvodećijeizsamepriro­de tona.33Nasuprot timučenjima,Adornoukazujena toda jekulturauvi­jekzaslužnazaodređivanjeznačenjaodređenihtonskihkombinacija,apodtimznačenjemonsvakakopodrazumijevamnogokompleksnijiodnosspramumjetnostiodsamogvrednovanjaodređenihumjetničkihtvorevina.Sdrugestrane, dinamička dijalektika kojuAdorno prepoznaje u kretanju glazbeneumjetnostiurazličitimepohamasasvimjenespojivasastatičnošćukojubidonijelaonapozicijakojabiakordimaidrugimtonskimodnosimaunaprijedodređivalaizvjesnuimanentnuprirodu.Poredovogproblema,Adornoovak­vom terminologijom pokušava ostvariti svoju zamisao dosezanja stvarnogsadržaja određenogdjela, iza kompleksnih formalnih odnosa koje kreirajukompozitorinovogdoba.Međutim,nijesasvimjasnokakojeAdornoiodvlastitogpromišljanjaglazbeočekivaodaonosamoneprestanotranscendiraovupodjelu.ČakiletimičanpoglednaFilozofiju nove glazbe ukazujenačinjenicudaseAdornouglav­nomposvećujeanaliziglazbeneforme.Štoviše,skladanjeposvećenorazvojuformalnih,»tehničkihsmicalica«34Adornouzdižeiznadsvakogdrugogobli­kaproizvodnjeitakvoopredjeljenjeneposrednopovezujesaSchönbergovimglazbovanjem.Nasuprottomu,ovakvoseskladanjeuodjeljkuoStravinskomizravnokritiziraigotovoproglašavanedostojnomglazbenomdjelatnošću,35vjerojatnozbogAdornovogshvaćanjadaovoskladanjenemožebiti istogoblikakodobojiceskladatelja,zbograzlikeunamjerinjihovogskladanja.OtomećebitiriječiudijeluovogradakojisebaviAdornovimučenjemoglazbiStravinskog.OvdjetrebanaglasitiitodajeuobičajenioblikAdornovogukla­njanjajasnerazlikeizmeđuformeisadržajaizraženupravouformulacijamakojegovoredajeforma»nataloženisadržaj«36ili»sedimentiraniduh«.37De­finiranjemformekaozgusnutog,kulturomobrađenogsadržaja,Adornoipaknerješavaprastariproblemprelaskasasadržajnognaformalniaspektumjet­ničkogdjela.Moglobiserećidaontajproblemjošivišezaoštravatimeštoprikrivamomenteumjetničkeintervencijenadtimsadržajemukreiranjuspe­cifičnihumjetničkihproizvoda.Nakraju,akoAdornoukazivanjemnaglazbukaosamustvaripobuđujeodređeneasocijacijeksadržajuumjetničkogdjela,on timesvakakogubina terminološkojpreciznosti jer formulacija»glazbakaosamastvar«udaljavaglazbuodnjenihosnovaukulturiidruštvu.Utomsmislu,glazbakaosamastvarprijepobuđujeasocijacijespramKantovestva­riposebi,negospramnjeneneodvojivostiodkulture.PoredAdornovog inzistiranja na olabavljivanju distinkcije između forme isadržaja,zanimljivojedaseizajednogAdornovogpojmaipakkrijeočuvanipojamumjetničkeforme,barujednomsvomznačenju.TojeAdornovpojamglazbenogmaterijala.38OvimpojmomAdornoobuhvaćasvetonskekombi­nacijekojesunaraspolaganjuskladateljujednogadoba.39Vezivanjemzaton

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…263

kaojedinicugrađeglazbe,Adornonedvosmislenozadržavapojammaterijalaunutardiskursaoglazbenojformi.NajvažnijiaspektovogAdornovogpojmaipaksenalaziusljedećem:glazbenimaterijaljesvojevrstanrodnipojamkakozapojamglazbekaosamestvari,takoizapojamglazbenihkonvencija.40Dokprvi odjeljakFilozofije nove glazbe ostavljadojamda je pojamglazbenogmaterijalaneposrednovezansamozaAdornovoekspliciranjeSchönbergovedodekafonije, pa time i za pojamglazbekao same stvari, drugi odjeljakoStravinskompokazujedasedrugačijimskladateljskimradomnaglazbenommaterijaluipaknedospijevadopojmaglazbekaosamestvari.41VećseovdjemoženaslutitiodređenoAdornovofavoriziranjepojmaglazbekaosamestva­riuodnosunaglazbenekonvencije. Ipak,ovakvaAdornovapristranostnegovorisamoodoziintelektualnogpoštenjakojumožemoočekivatiodAdor­na:daonaimaipogubneimplikacijeupogledusamekoncepcijeoveknjige,pokazatćemounastavkurada.Nakonmnoštvaredovaposvećenihproblemimavezivanjapojmaglazbekaosame stvari zaodređene relativno fiksiranijepojmove tradicionalne filozo­fije,možemosadauvidurezultataformuliratiiodređeneaspekteglazbekaosamestvarikojesmoutojanalizipronašli.Glazbakaosamastvardosežesetekonimskladateljskimradomkojimseostvarujupovijesnetendencijeglaz­benogmaterijala, koje su nekad duboko sakrivene ispod slojeva oficijelneineoficijelnekultureujednojepohi,42okojimaAdornogovoriuFilozofiji nove glazbeiDijalektici prosvjetiteljstva.Povijesnetendencijeglazbeujed­nojepohideterminiranesudruštvenimživotomprethodnihepohajerseovetendencijemanifestirajuunutarglazbenihformi,aformesu,premaAdornu,akumuliranisadržajdruštvenogživotatihepoha.Priloženimstavovimaood­nosuglazbeidruštvasadatrebapridodatijošjedanAdornovstav.Glazbeno

32

Ibid.,str.63.

33

Ibid.,str.60–61.

34

Ibid.,str.64.

35

Ibid.,str.192,200–201.

36

Ibid.,str.70.

37

Ibid.,str.61.

38

Prvi put Adorno upotrebljava ovaj pojamna početku »Uvoda«Filozofije nove glazbe (Ibid., str.60).

39

Ibid.,str.61.

40

IFochtprimjećujedaAdornovuglazbukaosamustvartrebatražitiuglazbenommateri­jalu.Međutim,unjegovomrazmatranjufilo­zofije nove glazbezačudonemanijedneriječio Adornovim glazbenim konvencijama, pazbogtogaoninijeukazaonatodasepojam

glazbenogmaterijalamožepromatrati i šire,takodaobuhvati i konvencionalneglazbeneforme. I. Focht,Savremena estetika muzike,str.219.

41

Ova napomena odnosi se na problem raz­gradnjeglazbenihkonvencija,kojimćemosebavitiudijeluradaposvećenomglazbiStra­vinskog.

42

Pojam oficijelne kultureAdorno neposrednokoristiuFilozofiji nove glazbe iprešutnogapovezujesastvaralaštvommotiviranimglazbe­nimkonvencijama.Neoficijelnakultura jeuAdornovommišljenjuumjetničkaavangarda,kojajedinaradinaumjetnostikaosamojstva­ri.Taj se stav implicitnonalazi iupoznatojAdornovoj rečenici»Filozofijaglazbedanasje moguća samo kao filozofija nove glaz­be«.Zapravo,Adornoželirećinesamodajeproblematičnaonaumjetnostkojanerazvijasamu stvar i podilazi aktualnoj kulturi negoi toda teorijsko razmatranjeumjetnosti imasmisla samo u analizi avangarde jer jedinounjojpronalaziumjetnostkaosvoj teorijskipredmet.T.W.Adorno, Filozofija nove muzi­ke,str.39–40,57.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…264

razvijanjeakumuliranogdruštvenogsadržajaprethodnihepohadolazidosvo­jegrezultatakadasetomglazbomlatentnootkrivaidruštvenasućinaepoheukojojtaglazbanastaje.43Drugimriječima,glazbajedneepohegovoritojepo­hionjojsamoj,itomnogoneposrednijenegoštotočinisamkulturniživotteepohe,kojičestomožebitiobična»podvala«,44anemanifestacijastvarnihdruštvenihkretanja.TakoseuAdornovojFilozofiji nove glazbe možepronaćičakijedanskrivenihumanističkimotiv,jednadubokopotisnutazabrinutostzačovječanstvo,kojaseobičnotražiinalazinajednomdrugommjestu–umisaonomraduAdornovogsuradnikaiprijatelja,ThomasaManna,a,ukolikojeriječoglazbi,utolikoprijesvegaunjegovojknjizi Doktor Faustus.

Adornovpojamglazbenihkonvencija

Problemikojesmouprethodnimpasusimaotvorilipostajujošveći,akosadaurazmatranjeuvedemoiAdornovpojamglazbenihkonvencijaisagledamonjegovodnosspramtradicionalnedihotomijeformeisadržaja.Teknakonski­ciranjaovogpojmamožesegovoritioSchönbergovomuspjehuurazvijanjuglazbekaosamestvari.45Kaoiuslučajuglazbekaosamestvari,nijemogućezaobićirazmatranjeglazbeneformenasuprotsadržaju–tadihotomijaugo­voruoglazbenimkonvencijamapostajejošvažnija.Glazbenekonvencijesuskupoviodređenihokoštalihglazbenihformijedneepohe–onesudominant­nioblikglazbenogstvaralaštvajednogavremena.VišeznačniAdornovpojamglazbenihkonvencijasežeodosobnihskladateljskihpraksivelikihskladate­lja,ukojimanemapretenzijanaopćevaženje,alikojinaknadnodovodedonastankakonvencije,46paidoformiranjacjelokupnogtradicionalnogglazbe­nogučenja,čijaseopćenitostutradicionalnojklasičnojglazbinedovodiupi­tanje.47OnijansamaznačenjaovogpojmasaznajemouFilozofiji nove glazbe,prije svega, izAdornovog problematiziranja Schönbergovog odnosa spramglazbenetradicije.Dinamičnostznačenjaovogpojmajošjednomukazujenadijalektičkupriroduglazbe.Kadaskladateljjednogdobastvoriodređenefor­malneglazbeneobrasce,njegovskladateljskiradsmatraseutolikoradomnaglazbikaosamojstvari,ukolikojeovimskladanjemglazbaotišlakorakdaljeuodnosunaonoštojeprethodnopodrazumijevala.Drugimriječima,radnaglazbenimformamakojidoprinosinapretkuglazbesmatraseradomnaglazbikaosamojstvari.Nasuprottomustojiskladanjeuskladusglazbenimkonven­cijama.Kompozitorijednogdobamoguskladatiiuskladusovimprethodnostvorenimglazbenimobrascimadrugihskladatelja.Međutim,ovakvudjelat­nostAdorno smatra izvjesnom vrstom parazitiranja na gotovim glazbenimmaterijalima,ukojemseneostvarujeistinskaglazbenaproizvodnja,okrenutaglazbisamojkaokrajnjojsvrsi.Analognostavuoglazbikaosaznanjuiuzi­manjuradanaglazbikaosamojstvarikaojedinogistinitogskladanja,glazbe­neformekojesuuprethodnimepohamapredstavljaleradnasamojstvari,upovijesnomtrenutkuokomeAdornogovorizvuče»lažno«.48Ipak,zanimlji­vojeprimijetitidaAdornoovu»lažnost«koristi,prijesvega,zailustriranjedrastičnih primjera.Korištenje umanjene septime, o kojem govori u ovomkontekstu,akojejepredstavljaloizvjesnuglazbenukonvencijuusalonskojglazbidevetnaestogstoljeća,Adornoprikazujekaokrajnjeotrcanuglazbenuformu.Točnojedavećusljedećimrečenicama,dakle,uistomkontekstu,ovu»lažnost«proširujenasvetonalneakorde,odnosnonacjelokupantonalitet,alinjegovorijetkokorištenjetermina»lažnost«unarednomgovoruokonvenci­jamadajeprostoradasekonvencijeipaknedoživeuAdornovomučenjukaosasvimodbačeniiobezvrijeđenidioskladateljskogradanaglazbi.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…265

UAdornovomučenjuoglazbenimkonvencijamanijesasvimjasnokojefor­malnekarakteristikeglazbenogdjelamogubitiokarakteriziranekaokonven­cionalne.Dokbidosljednopromišljanjeglazbene formemoraloobuhvatitisveaspekteformalnogizražavanja:uslučajuglazbenogdjela,tusuharmonija,melodija,ritam,dinamika,tempo,ekspresivnost,glazbenioblici(sonata,fugaitd.), uobičajenokorištenje instrumenata, notni sistem i takodalje –Ador­nogovoriokonvencionalnojprirodiuglavnomizperspektiveharmonijskihimelodijskihkonvencija,49arjeđe,uodjeljkuoStravinskom,ioglazbenimoblicima.50ZačuđujućejedaAdornonijegovoriookonvencionalnojprirodiritmaiakosutijekompovijestiglazbestvorenemnogeritmičkepravilnostiukretanjudjela(kaoštojerecimosinkopa).51Nedostatakrazmatranjaritmič­kih konvencionalnosti ozbiljan je problemAdornovog učenja o glazbenimkonvencijama,sobziromnatodajeiAdornosamsvjestandajeritmičkotlovažnozaSchönbergovododekafonijskoskladanjejerseustvaranjuritmičkogkretanjaovakvekompozicijeupravoiodvijacentralnitijekovakvogsklada­nja.52Drugimriječima,ako imamouviduda jeudodekafonijskoj skladbiskladatelj samsebiunaprijedzadaonizoddvanaest tonova, jasno jeda jepotrebnoodređenomritmičkomraznovrsnošćuodovognizanapravitiglaz­benodjelo.PosebnojezanimljivodaAdornonegovoriorazliciizmeđuglazbekaosamestvariiglazbenihkonvencijaizperspektiveautentičnosti uglazbenomizra­žavanju.IzgledadaseključzaovakvorazumijevanjestvarinalaziusamojpočetnojkoncepcijiAdornovemisli.Naime,kadasegovorioautentičnosti,

43

Ibid.,str.38,61,154.

44

Ibid.,str.57.

45

Uovomaspektu,ovajseradneslažesFoch­tovominterpretacijomFilozofije nove glazbe.Naglašavajući da, prema Adornovom uče­nju, nijemogućeglazbeno stvaralaštvokojeseneobazirenadruštvo,sobziromnatodajemuzičkimaterijal suvišeprožetutjecajemdruštva,Focht zaključuje da je glazbeni radna samoj stvari zapravonemogućeostvariti.TimeFochtuizvjesnomsmisluAdornovpo­jamglazbekaosamestvarisvodinasvojevrs­ni ideal u muzičkom stvaralaštvu. I. Focht,Savremena estetika muzike, str. 218.Među­tim, mi se u ovom radu rukovodimoAdor­novim stavovima prema kojima je potrebnoda skladatelj izbjegne izravno suočavanje sdruštvenimkoncepcijama,kakobiseizbjeg­lo svojevrsno podražavanje društva. O timstavovima ubrzo će biti riječi u ovom radu.Također,društvenuosnovuglazbekaosamestvari naša interpretacija nalazi ispod razinenakojemdjelujeskladatelj,takodajeradnaglazbikaosamojstvarimogućibezdospije­vanjadoskrivenedruštvenebitiglazbe.Kaoštosmovećpokazali,tadruštvenabitglazbeotkrivaseneovisnoodnamjerakojeustvara­njuimaskladatelj–onaseočitujetekunak­nadnojrecepcijiumjetničkihdjelaukojimajepostignutradnaglazbikaosamojstvari.

46

T. W. Adorno, Filozofija nove muzike, str.82–83.Na ovommjestuAdorno uspoređujesubjektivne skladateljske prakse Ludwigavana Beethovena i Johannesa Brahmsa saSchönbergovimskladanjem,kojeioveobras­ceodbacuje,zajednoscjelokupnomaparatu­romtradicionalnogučenjaotonalitetu.

47

Ibid.,str.78.

48

Ibid.,str.61–62.

49

Ibid.,str.61.

50

Ibid., str.202.AdornoovdjepokazujedaseStravinskijeva razgradnja i restauracija kon­vencija,okojimaćebitiriječikasnije,odvija­juunutarimitiranjapoznatihglazbenihoblikakaoštosupolka(kaooblikplesneglazbe)ili»salonskišlagerdevetnaestogstoljeća«.

51

Nagovještaj konvencionalne prirode ritmanalazi se na jednom mjestu u poglavlju oStravinskom,nakojemseStravinskijevi rit­mički trikovi dovode u zajednički kontekstsgovoromomuzičkimkonvencijama.Ibid.,str.223.

52

Ibid.,str.100–101.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…266

ona sečestopridaje samomskladateljukao subjektuglazbeneprodukcije.Nasuprot tomu,Adornovafilozofijaglazbeinzistiranaobjektivnomstanjuglazbeneforme,iiztogaizvodidaglazbenudjelatnostizravnodeterminirastanjeglazbekaosamestvari.Samoosluškivanjetendencijaglazbekaosamestvaridonosinagraduautentičnosti,dokpotrebazaautentičnošćunedovodidoglazbekaosamestvari.53Adornorazmatraislučajodređenogiskvarenog»autentičnog«stvaralaštvakojeseodvijaunutarkonvencija–Stravinskijevostvaralaštvoupravogravitiraovakvojkoncepciji.54Njegovapozicijajeipakmalokompliciranija, pa ćemo senjomepozabaviti kasnije.Međutim,nijesasvimjasnopostoji li suprotanekstrem:određenoneautentičnostvaralaš­tvounutarrazvijanjaglazbekaosamestvari.KadbiuAdornovojkoncepcijipostojalaovakvaproblematičnapozicija,onabimoždabilarezerviranazaSchönbergovesljedbenike,WebernaiBerga. Ipak,akobiovostvaralaštvoipremaAdornovojocjenibiloneautentično,sasvimjejasnodazaovuocjenuAdornouopćenemari,negokategorijuautentičnostinedvosmislenopodre­đujekategorijiglazbekaosamestvari.Schönbergovadodekafonijaekstreman jeprimjer skladateljskog razračuna­vanjasglazbenimkonvencijamajerseupravoovoskladanjeokrećeprotivcjelokupnogtradicionalnogharmonijskogučenja,kaoštosmovećpokazali.Ekstremnaprirodaovogskladanjauopćenijeslučajna,negojeproizvodpovi­jesnetendencijeglazbesame:onajekaotakvanužanproizvoddijalektičkogkretanjaglazbe,dokjesamodijalektičkokretanjeglazbedeterminiranodru­štvenimkretanjima,očemusmogovoriliuprethodnimpasusima.Praviskla­dateljtakoosluškujeskriveneimpulseglazbesameiizvodinužneposljediceovogstanjaglazbe.Kaotakva,skladateljskadjelatnostpribližavasespoznajio stanjuglazbe,aglazbenaformasamojeadekvatnadijagnozaovogstanja.Schönbergovaglazbatežiglazbikaoistiniostanjuglazbe,aotomesvjedočeisameSchönbergoverečenicekojeAdornocitirauFilozofiji nove glazbe.55

NaovomstupnjunajočitijajeAdornovanamjeradanadiđedihotomijuformei sadržaja jer će seupravouglazbenoj formiotkriti njena istinakaopravisadržaj.Iakojestanjeglazbenaposljetkupovezanosastanjemdruštva,skla­danjenesmijebitinitiproizvodkompozitorovogzanimanjazadruštvenusi­tuacijuvremenaukojemstvara,nitineposredniproizvodnjegovihrefleksijao glazbiprethodnihepoha.Adornoeksplicitnonaglašavadakompozitornetrebaništaznatiodruštvu,dagapodražavanje društvenihmanifestacijanebiudaljiloodosluškivanjaskrivenihtendencijaglazbe.56Sdrugestrane,skla­danjekaoizravnarefleksijaoglazbiprošlosti(kojeAdornonaziva»glazbomo glazbi«)57 na lošem je glasu u odjeljku o Stravinskom jer ona predstav­ljazaobilazniputvraćanjaprethodnoodbačenimglazbenimkonvencijama.TekizperspektiveglazbekaospoznajeobjektivnihtendencijaglazbejasnojeAdornovoinzistiranjenaskladanjukaorješavanju»tehničkihsmicalica«,o čemusmovećgovoriliuovomradu.Ipak,olabavljenadihotomijaformeisadržajasadasepokazujeusasvimdrugačijemsvjetlu.Izgledadaseuglazbikaospoznaji,kojasenetičenitidubokihdruštvenihkretanjakojadetermi­niraju glazbu, niti prethodno poznatih glazbenih konvencija, krije još jačatendencijaizjednačavanjaglazbeneformeiglazbenogsadržaja.Drugimrije­čima,istinskisadržajkojiosluškujeskladateljjedneepohejepovijesnostanjenjeneforme.Tostanjemožesenazvatiizvjesnomglazbenomformomprvogreda,dokbiformalneglazbenekonvencije(izvedeneizonogaštojenekadpredstavljaloglazbeneformeprvogreda)predstavljaleglazbenuformudru­gogreda.JedinoovakvimizražavanjemmogućejepomiritirazličiteteorijsketendencijeFilozofije nove glazbe,iuklonitimogućnostijasneproturječnostiuAdornovomtekstu.Međutim,ostajeotvorenopitanjejelipotrebnouklanjati

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…267

ovuproturječnost izAdornovog teksta idospjetidospasonosnog identitetakojijeuAdornovomfilozofiranjutolikoomražen.Ako jeSchönbergovaglazbauFilozofiji nove glazbe proglašena izravnomposljedicom stanja glazbekao same stvari, onda se ponovomožemozapi­tatio tomeje lianalizomdvajusuprotnihfenomena,naime,SchönbergoveiStravinskijeveglazbe,zaistapostignutonjihovoravnopravnosagledavanjeiuspoređivanje.Akojedodekafonijanužnaposljedicastanjaglazbenogma­terijala, to još logičkiništanegovorio tomepostoje li jošneke,drugačijeposljedice,izvedeneizovogstanja,kojebibileoličeneuglazbidrugačijegkova.Međutim, stav prema kojemdodekafonija preokreće cjelokupno tra­dicionalnoučenjeoharmonijinemožebitipomirensastavomdapostojiidrugostvaralaštvo togadoba,zasnovano, također,naosluškivanjuglazbekaosamestvari,kojebiidaljefunkcioniralounutarharmonijskogsistema.Unajboljemslučajumogućejedozvolitidanekobudućestvaralaštvo,za­snovanonaglazbikao samoj stvari, ponovnouzmeuobzir tradicionalnoučenjeoharmoniji.Međutim,uslučajudodekafonije,činisedajetenden­cijaglazbekaosamestvaribezrezervnoukidanjeharmonije,pasetimedo­vodiupitanjeadekvatnostsvakeprodukcijekojatonepoštuje.Drugimrije­čima,učitavojplejadiglazbenihpravacatogadoba,jedinobidodekafonijazaslužilapovlaštenomjestorealizacijeglazbekaosamestvari.VećuovomaspektujasnojeipretjeranoAdornovofavoriziranjeSchönbergoveglazbe.AdornoćeiglazbuStravinskogtumačitiizperspektiveovogzahtjevasamestvari.Također,većsmospomenulidajeukasnijemstvaralaštvuSchönbergnapustioradikalnoučenjeododekafoniji,pajetonalnostvaralaštvosmatraopodjednakoprihvatljivimkaoiatonalno.Adornovapristranostiovdjedo­lazidoizražajanatajnačindaAdornonedopuštadaseovaSchönbergovagestainterpretirakaoizdajaglazbekaosamestvari,odradikalnogpreokre­tanja glazbe koje jemožda predstavljalo samo posljedicu velike želje zaautentičnošću.Nasuprottakvomtumačenju,Adornovještooblikujemisaoprema kojoj Schönberg odbacuje svoju dodekafoniju onog trenutka kadaprimjećujedaseonapretvarauglazbenukonvenciju.Takvominterpretaci­jomSchönbergpomnopratikretanjeglazbekaosamestvari,kojajeume­đuvremenupromijenilasvojtijektimeštoje,kaoštosmoranijepokazali,dovedena do svoje krajnje konzekvencije, a ta konzekvencija predstavljaupravonjenuproturječnost.Čak i da jeSchönberg stvarnobiomotiviranovakvimnamjerama,pričemubiAdornovainterpretacijaovogučenjabilasasvimispravna,toipaknedovodiupitanjesljedećučinjenicu.Kaoprotu­argumentovomnapaduopristranosti,Adornobisesvakakomogaopozvatina svoj stav prema kojem je učitavanje filozofijskih »ideja« u određenuumjetničkukreacijudozvoljeno.Izgledadasutimstavomfilozofijiotvore­naširokavratazaučitavanjesvihmogućihidejausvakomogućeumjetnič­kodjelo,čimejeipaknadjeluizvjesnaanarhizacijafilozofije,premakojojbibilo»svedozvoljeno«.

53

Ibid.,str.231–232.

54

Ibid.,str.158–159,230.

55

Ibid.,str.68–69.UvećspomenutomFochto­vomtekstumožesenaćimalodrugačijainter­pretacijapojmaistinitosti(odnosnolažnosti)u Filozofiji nove glazbe, koja se zasniva na

tematizaciji odnosaglazbe spramdruštva. I.Focht,Savremena estetika muzike,str.215.

56

T. W. Adorno, Filozofija nove muzike, str.154.

57

Ibid.,str.200–202.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…268

Uneravnoteženjedijalektike–tematiziranje AdornovogodnosapremaglazbiStravinskog

Prethodno izneseni stavovioAdornovojpristranosti utolikoveć čine sum­njivomAdornovudijalektičkupozicijuuFilozofiji nove glazbe, ukoliko jenjegovciljusporednopromišljanje»dvajusuprotnih fenomena«.Međutim,netrebaunaprijedbitipristranuocjeniAdornovefilozofijeglazbe:AdornosvakakoglazbiStravinskogpridajeposebno,počasnomjestomeđumnogimglazbenim djelatnostima njegovih suvremenika. Iako je diskurs o Stravin­skomuovojknjizi uglavnomvođen tematiziranjemodnosa subjektivnog iobjektivnogustvaralaštvu,začijuobraduuovomradunemamjesta,odre­đeneključne točkeuovomodjeljkudotičuse iodnosaglazbeStravinskogspramglazbenihkonvencijaiglazbekaosamestvari.Većnapočetkuodjelj­kaoStravinskomAdornopokazujedaon,također,želinapustitisigurnotloakademskog skladanja i stvoriti glazbukoja će biti oslobođenapretjeranihsubjektivnihintervencijauskladanju.58AdornozatimpokazujedasunamjereStravinskog,također,okrenutepremaglazbovanjulišenomrukovođenjaonimkonvencijamakojesuponuđenekompozitoruunjegovojepohi.TakoAdornonedvosmislenotvrdidajeStravinskiuPosvećenju proljećaodbacioglazbenekonvencije.59Međutim,uključnimformulacijamaukojimatematiziraStra­vinskijevskladateljskipristup,Adornopokazujedaonnedospijevadoglazbekaosamestvari,itoizvišerazloga.DoknapočetkuodjeljkaoStravinskomAdornonapominjedajeStravinskomvažnauvjerljivostglazbenogdjela,na­suprotradunasamojstvari,60udrugimdijelovimaodjeljkaonobjašnjavadaStravinskipokušavadoćidosržirazgradnjomkonvencionalnog,naslijeđenogmaterijala.61Na jedinommjestu u odjeljku oStravinskom, u kojemAdor­no pojam glazbe kao same stvari koristi nedvosmisleno, nalazimo tvrdnjuda Stravinski sluša diktat ukusa, a ne diktat same stvari.62Veliki naglasakuovomodjeljkustavljenjenatodaStravinskisvojestvaralaštvokoncipiraunutaroficijelnekulture63–onigranjenuigru,inatajnačindolazidosvojihstvaralačkih ciljeva.Ovi ciljevi nisu postavljeni k razvijanju same glazbe,većkpostizanjuefekta,64kizazivanjuizvjesnogopćeg,paiprimordijalnogosjećanja.Ukratkorečeno,AdornovotumačenjeglazbeStravinskogsvenje­nenamjereokrećerecepciji–međutim,ovosenezbivasamozbogautoroveumjetničkeafirmacije,nego,prijesvega,zbogtogaštoseuizazivanjuosjeća­jatevrstenalazismisaostvaranja.Upravorazgradnjomkonvencija,»ošteći­vanjemtonaliteta«,65Stravinskipokušavadoćidoovihosnovnihčovjekovihimpulsa, koji su bliski čovjekovoj tjelesnoj prirodi,66 pa i instinktima, a uAdornovojinterpretacijiovasenamjerapovezujeisučenjemo»kolektivnomnesvjesnom«.67TimeiglazbenaaparaturakompozicijâStravinskogzadobivaovajprimordijalnikarakter,kojiseostvarujedisonancamailiupotrebompri­mitivnihglazbenihformikaoštojekromatikailipentatonika.68 Vjerojatnojeovajpovratakprimitivnom,kakouideji,takoiurealizaciji,presudanrazlogzaštoseodjeljakoStravinskomuFilozofiji nove glazbenaziva»Stravinskiirestauracija«.PremaAdornu,Stravinskinegajiiluzijuonužnostisvođenjaglazbenanjenufizikalnuprirodudabiseoviosnovničovjekoviimpulsipo­krenuli:skladateljneispuštaizvidaudiokultureidruštva,kakouformiranjuglazbenogjezika,takoiuformiranjuspomenutihimpulsa.69

Međutim, Stravinskijev projekt dolaženja do objektivnosti i općenitosti ustvaranjunakrajuje ipakuAdornovojfilozofijiokarakterizirankaokvazi­objektivan,samovoljančin,kojiskrivasvojupravupriroduvještimsmicali­camaglazbenetehnike.70Štoviše,AdornosizvjesnomironijompokazujedajeStravinskispremanizvršitiodređenepomodneintervencijeusvomsklada­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…269

nju,pokazujućidanjegovadjelatnostinijetakodalekoodsubjektivnogstva­ralaštvaprotivkojegaseokreće.71 Ipak, izgledadaAdornonakrajuknjigepokušavadijalektičkirazmotritiglazbuStravinskogitimeostvaritinamjeresvojemetode skiciraneu»Uvodu«.Kao iSchönberg,Stravinski senajzadobjelodanjujeudijalektičkomruhu:onukasnijimdjelima»isključujesubjek­tivitetzadržavajućiga«.72Onipaknebivaproglašendijalektičarem,sobzi­romnatodaAdornonjegovuglazbuodjednomneprihvaćakaoradnasamommaterijalu,negogasvodinamanipulacijumaterijalom.73

Na sličan način na koji Schönberg svoju dodekafoniju svodi na još jednuskladateljskumetodu,Stravinskiukasnijemstvaralaštvuprestajesrazgrad­njom konvencija i započinje njihovu eksploataciju.74 Ovaj Adornov stavmožeizgledatikaozavršnodijalektiziranjesameStravinskijeveglazbe,kojaistovremeno predstavlja i potpunu realizacijuAdornove dijalektike u ovojknjizi, koja ćenajzad iglazbuStravinskogpromatratikaodijalektičkipol.Ipak,izgledadatonijeslučajuovomodjeljku.Krajnjaposljedicarazgradnjekonvencijauovakvomučenjubilabioličenauvraćanjukonvencijama,kaonjenojsuprotnosti–tobi,kaoštosmoranijepokazali,biometodološkizah­tjev »Uvoda«. Stvaranje na osnovi glazbenih konvencija tako bi semogloshvatitikaojošjedanmomentStravinskijeveglazbenerestauracije.Međutim,Adornovanajavljivanapristranostkaodaovdjedobivanasnazi,upokušajudadokažekakoseizaStravinskijeveglazbekrijejednaobmana,kojutrebaobjelodaniti iadekvatnoocijeniti.Vraćanjenakonvencionalnimaterijal jošjednomsepredstavljakaohirStravinskijeveglazbe.75NaovomstadijuAdor­novogekspliciranjaglazbeStravinskogdijalektičkepretenzijeiz»Uvoda«uFilozofiju nove glazbe neizgledajuostvarene,negonekakozaobiđeneizabo­ravljene.Očekivanadijalektikajezapravouneravnoteži,sobziromnatodasedijalektičkompolu,oličenomuSchönbergovojglazbi,nepružaadekvatan

58

Ibid.,str.158–159.

59

Ibid.,str.198.

60

Ibid.,str.157.

61

Adorno ne koristi u ovom kontekstu termin»razgradnja«,aliovajtermindobroobuhvaćanamjerekojeAdornoizražavaukorištenjura­zličitihtermina:»otrgnuće«odcjeline(ibid.,str. 226), »oštećivanje« tonaliteta (ibid., str.202),»razbijanje«glazbenogjezikaukoma­diće(ibid.,str.202)itakodalje.

62

Ibid.,str.173.

63

Ibid.,str.161.DaseglazbaStravinskogzasni­vanaprilagođavanjukulturi,potvrđujenamiinterpretacijaIvanaFochta.I.Focht,Savre­mena estetika muzike,str.228.

64

T. W. Adorno, Filozofija nove muzike, str.192,209.

65

Ibid.,str.202.

66

Ibid.,str.194.

67

Ibid.,str.181.

68

Ibid.,str.170.

69

Ibid.,str.219.

70

Ovajstavnagovješten jenasamompočetkupoglavljaoStravinskom,alijerazrađentekuibid.,str.220–221.

71

Ibid.,str.221–222.

72

Ibid.,str.221.

73

Ibid.,str.225.

74

Ibid.,str.222–223.

75

Ibid.,str.228.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…270

par,negosefenomenStravinskijeveglazbe,prethodnonajavljenkaojednadijalektičkastrana,odjednomdemistificiraihvatanadjeluuproblematičnimnamjerama.KrajnjuocjenuStravinskijevogglazbovanjaAdornonamnaposljednjimstra­nicamaFilozofije nove glazbe pružasamoneizravno.UkazujućiprethodnonasveprisutnostStravinskijevepotrebezaautentičnošćuusvimnjegovimstva­ralačkimrazdobljima,76izgledadaAdornohoćepokazatidajeautentičnostpodjednakouzrokStravinskijevihprojekatarazgradnjeirestauracije(uzeteusmisluobnoveprethodnopoznatihglazbenihkonvencija,kakvunalazimoukasnijemStravinskijevomstvaralaštvu).Podsjećajućinasumnjuuautentič­nost,prisutnuuSchönbergovomusredotočenjunarazvijanjeglazbekaosamestvari,AdornonamnakrajutekstaostavljadasamidonesemoocjenuotomejeliStravinskijevanamjeradaostvariautentičnostputem»regresauarhai­ku«77upravotimregresomnaizvjestannačinonemogućena.

Zaključak–neravnotežadijalektikekaonužnaposljedica Adornovihfilozofskihpostavki

IzgledadasuuFilozofiji nove glazbe,prijesvega,problematičnaobasre­dišnja metodološka momentaAdornovog filozofiranja. Njegova težnja knadilaženju dihotomije forme i sadržaja svela se u razradi njegovih idejanaprešutnoprihvaćanjeovepodjele,atojeposebnoslučajkadaseradioformiglazbenogdjela.Smatrajućidaskladateljukojiseokrećeglazbikaosamojstvarisadržajmožesamoskretatipažnjustogputa,Adornovaestetikaglazbeiscrpljujeseugovoruoakordima,glazbenimintervalimaioblicima.Natajnačin,Adornoveestetičkemetodeuodređenimdijelovimaknjigene­primjetno prelaze u muzikološke metode, kojeAdornu svakako ne mogubiti strane s obzirom na njegovo glazbeno obrazovanje.Također, važnostnjegovihestetičkihmetodamožebitidovedenaupitanjeakoimamouvidudominantnost onihmotiva uFilozofiji nove glazbe, koji ulaze u područjenjegovefilozofijekulture.OvdjesvakakomislimonaonedijeloveFilozofije nove glazbe koji se približavaju kontekstuDijalektike prosvjetiteljstva. Iznjegovognadilaženjaestetičkemetodediferenciranjaformeisadržajapro­izlaziitodasetekurecepcijiobjelodanjujeskrivenadruštvenabitglazbe.Akoovajstavudružimostvrdnjomdasenjegovaestetikaglazbeuglavnomsvodinaanalizuglazbeneforme,namećesemisaodasuformalnarazma­tranjasamopripremazadubljuanalizuglazbeuokvirufilozofijekulture.Utomsmislu,izgledadaAdornonenadilazisamoodređeneestetičkemetode(i toupravoonenajosnovnije),negoukrajnjoj intervencijinadilazi i samestetičkidiskurs,dabiprihvatioizazovefilozofijekultureuotkrivanjudruš­tvenihimpulsaumjetnosti.Sdrugestrane,pokazalismoda jeAdornovanegativno­dijalektičkameto­da u neravnoteži jer je njome dosljedno obrađen samo odjeljak posvećenSchönbergovojglazbi,zajednos»Uvodom«knjigekojijetomodjeljkuter­minološkisrodan.Nesamodasuprincipinegativno­dijalektičkemetode,ilu­striraniu»Uvodu«knjige,iznevjereniupogleduodnosaizmeđuSchönber­goveiStravinskijeveglazbenegosuonizanemareniiuslučajurazmatranjaStravinskijeveglazbe.Da seovakviAdornovimetodološkipropustimoguizvestiizosnovnihpostavkiokojimaAdornogovoriu»Uvodu«Filozofije nove glazbe iodjeljkuoSchönbergovojglazbi(doktepostavkeutekstuoStravinskomuglavnomsamoprimjenjuje),pokušatćemopokazatiunastav­kuzaključka.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA142God.36(2016)Sv.2(255–271)

D.Milenković,Dijalektički odnos izmeđuglazbekaosamestvariiglazbenih…271

Akosevratimorazmatranjuodnosaglazbenihkonvencijaiglazbekaosamestvari,možemoutojAdornovojpostavciprepoznatiodređenenagovještajezaovakavishodnjegovenegativnedijalektikeuFilozofiji nove glazbe.Kaoštosmopokazali,glazbakaosamastvarrazmatranajekaodijalektičkipolglazbenastalenatemeljuglazbenihkonvencija.Međutim,Adornovapristranostiov­djejeostavilasvojtrag.FavoriziranjeSchönbergovogstvaralaštvarezultiralojeuFilozofiji nove glazbe postavljanjemdosljednoprovedenogdijalektičkogpostupka–odnastajanjadodekafonijekaoglazbenogradanasamojstvari,donjenogodbacivanjakaokonvencije.Međutim,teorijskapostavkaunutartekstaoStravinskomčitavudramuglazberuskogkompozitorapostavljaunutarglaz­benekonvencijekaojednogdijalektičkogpola.TakosedinamičnadijalektikasvodinastatičnuborbuStravinskijeveglazbeunutartaborakonvencija,borbukoja ni ne doseže k glazbi kao samoj stvari.Konvencionalno stvaralaštvopovezanojeuinterpretacijiStravinskijeveglazbespojmomregresa,dokjeSchönbergovradnasamojstvarijošunaslovuodjeljkaoSchönberguodređenobećavajućimpojmomnapretka.Dvije skladateljske djelatnosti, najavljenekaoekstremi,skončavajuuistojkrajnostikonvencionalnogglazbenogstva­ralaštva.PoredneravnotežekojomsezavršavaAdornovdijalektičkiprojektuovojknjizi,izgledadaseizperspektiveAdornoveinterpretacijeglazbeprvepolovice20.stoljećajošneštobližisvomekraju:tojesamaglazbakaoumjet­nost.TekovakvominterpretacijomAdornovaFilozofija nove glazbemožesedirektnopovezatisapokaliptičnimstavovimaokulturinjegovadoba,kojisečestopripisujuAdornovompromišljanjuglazbeneumjetnosti.78

DušanMilenković

DialecticalRelationBetweenMusicastheThingItself andMusicalConventionsinPhilosophy of New Music byTheodorAdorno

AbstractIn this paper, the basic themes of Adorno’s Philosophy ofNewMusic are viewed from the perspective of the concepts of music as the thing itself and musical conventions, which can be considered as dialectical poles of music. The analysis of these concepts is performed along with the examination of Adorno’s negative dialectics method and its application in this book. The concept of music as the thing itself refers to historical tendencies of the musical form, i. e. tendencies a composer uses to extend the capabilities of music set by his predecessors. On the other hand, musical conventions are viewed as the dominant form of composing in an epoch. In this case, composers do not develop musical forms but remain in the domain of those previously known. According to Adorno, Schönberg’s dodecaphony is the concept closest to the music as the thing itself, while music of Stravinsky still remains within the limits of conventional music.

Keywordsmusicasthethingitself,musicalconventions,negativedialectics,ArnoldSchönberg,IgorStravinsky

76

Ibid.,str.230.

77

Ibid.,str.234.

78

Ovakva interpretacija vidljiva je u već spo­menutomFochtovomtekstu.I.Focht,Savre­mena estetika muzike,str.218.