Osnovna škola za djecu s posebnim potrebama Mostar        

Miro Šimunović                  

SEMINARSKI RAD

  UMJETNOŠĆU DO SVIJESTI.

UTJECAJ LIKOVNE KULTURE NA DJECU S POSEBNIM POTREBAMA.                                          

Mostar, travanj 2010. godina  

     

  Uvod     Ovi učenici se prije svega teže prostorno orjentiraju (najveći primjer tome su djeca s mentalnom retardacijom), teže shvataju prostorne odnose i dimenzije kao i uočavanje, razlikovanje i imenovanje boja, a pogotovo onih koje se dobiju mješanjem osnovnih boja. Teškoće u postizanju cilja u ovoj nastavi proizlaze iz nekih karakteristika učenika tkz. Umjerenjaka, kao što je na primjer umanjena sposobnost motorike,te  mašte koja omogućuje sve vidove likovnog stvaranja.   Često su skloni likovnom stvaranju prema uzoru, pri čemu se često ograničavaju na likovno kopiranje. To proizlazi iz siromašnih ideja za likovno stvaranje.   Likovno izražavanje omogućava osobama s mentalnom retardacijom relaksaciju i rekreaciju, a ujedno potiče i kreativne sposobnosti pri čemu se uvažava individualnost. Rad u ovoj radionici ostvaruje se crtanjem drvenim bojama, flomasterima i pastelama, slikanjem vodenim bojama i temperama, modeliranjem (rad s plastelinom, glinamolom), rad s kolaž-papirom, izrezivanjem i lijepljenjem te primjenom brojnih likovnih tehnika izražavanja.  

        Izlagannje tematike     Nastava likovnog odgoja ima veoma veliki opservasijsko-korektivni obrazovni značaj. Preko ove nastave nastavnik dolazi do saznanja o učeničkim sposobnostima i njegovim mogućnostima.   To se prije svega može primetiti u:    

·       Sagledavanje psihičkih sposobnostim. ·       Sposobnosti učeničkog orjentiranja u prostoru. ·       Sposobnostima shvatanja prostornih odnosa, dimenzija i oblika. ·       Sposobnostima shvatanja boja (razlikovanje, imenovanje i adekvatna primjena). ·       U optičkom pamćenju likovnih oblika. ·       U izražavanju ideja. ·       U sposobnostima kombinovanja. ·       U skladu(ili neskladu) dimenzija. ·       U neadekvatnom oblikovanju. ·       U neadekvtnoj primjeni boja. ·       U siromaštu ideja.

    Slabost ili pomanjkanje sposobnost se vrlo jasno primjeti u jednostavnom likovnom izražavanju, u otežanoj kombinaciji oblika i boja.  

Korektivni karakter nastave likovne kulture je veliki. U prvom redu korigira se na korekciji i razvoj psiholoških sposobnosti učenika. To se postiže na način da se kod učenika razvija smisao za: veličinu, oblik, boju, shvatanje prostora i prstornih odnosa, dimenzija. Ovakvo osposobljavanje učenika je u skladu s savladavanjem tehnika likovnog izražavanja i realizacijom nastavne jedinice.   Korekcija se odnosi na poremećaje: pažnje pamćenja i mišljenja, a i na razvoj sposobnosti, sposobnosti mašte, te sposobnosti samog likovnog izražavanja. Istovremeno kroz nastavu likovne kulture velika se pažnja posvećuje na razvoj motorike,spretnosti i skladnosti pokreta. Likovnim izražavanjem omogućuje se učenicima da lakše stječu znanja iz drugih predmeta.             Tehnike likovnog izražavanja      

Ø       Crtanje, (ilistriranje prema uzoru), Ø       po sjećanju, Ø       kolaž, Ø       mozaik, Ø       vitraji, Ø       geometrijski prikaz, Ø       modeliranje, Ø       dekoracija

        Crtanje prema uzoru može biti različito npr. često se crta suhom olovkom, drvenim bojama, iako suvremena gledišta prema ovom pitnaju izvodjena nastave iz ovog predmeta nemaju ograničenja u tehnikama crtanja.     Crtanje po prema sjećanju je nešto složeniji vid likovnog stvaralaštva. U ovom slučaju počinje se od ilustriranja motiva i doživljaja u čenika na nastavi i izvan nje. Ovaj način likovnog izražavanja zasniva se na utiscima optičkog sjećanja, te ovom obliku obavezno predhodi analiza onoga što se žel ilustrirati, crtati               kolaž je slikanje raznobojnim papirom. Od ovakvog papira izrezje se razni oblici i lijepe na osnovni papir. Pri radu se vodi računa o upotrebi adekvatnih boja papira kojim se stvara određena kompozicija.  

Mozaik je izrada kompozicije od raznobojnih kamenčića, plodova ili stakla. Izvodi se prema određenom predlošku (crtežu).   Vitraj je izrada raznobojnih slika na stakčlu. To su razni takozvani ornamenti i fuge (šare) koje imaju svoj sklad.   Geometrijski prikaz je stil tehničkog crtanja i ilustriranja, zahtjeva te razvija kod učenika sposobnost uočavanja i shvatanja dimenzija te njihov sklad i uklapanje u geometrijsku sliku.   Modeliranje ima veliki značaj u kerelaciji drugih predmeta kao što je hrvatski jezik (modeliranje slova, riječi i rečenica), kao i u nastavi matematike (brojne količine, brojevi i sl.)   dekorativno likovno izražavanje je lik. izravaanje uz primjenu raznog materijala (tekstila namještaja, i dr.)               S l i k a n j e

 

 

·       slikanje prstima ·       slikanje nogama

Slikanje ima i terapeutsku vrijednost. Kako teče slikanje, često tako teku i emocije. Većina djece voli da slika, vole baratati bojama i upotrebljavati boje. Nastavnik može sugerati djeci da slikaju bilo šta i čekati ishod. Kad završe, djeca trebaju govoriti o slici. Obično se ton, boja i samo slikanje slažu s emocijama djeteta; od djeteta se može tražiti da

slika kako se “sada“ osjeća ili kako se osjeća kada je tužno ili kada je sretno. Mala djeca vole slikati bez instrukcija. Ona se jako zaposle prosipanjem i miješanjem boja, a kasnije vam opišu šta vide i to može biti fantastična priča.                       Slikanje prstima

Autoagresivno dijete često slikanjem može  izraziti svoj bijes i drugačije, a ne samo prema sebi. Hiperaktivno dijete i dijete s teškoćama u motornoj koordinaciji kad slika prstima često postaje smireno i koncentrirano jer slikanje čini da postane koncentrirano. Mada neka od ove djece nisu u mogućnosti da kompletiraju sliku, mogu pričati o svom životu, o ličnim lošim osjećanjima, o svom

bijesu prema roditeljima, učiteljima ili slično, što može nastavniku  pokazati gdje su njihovi osnovni problemi. Slikanje prstima smiruje. Dijete koje slika prstima može mijenjati šare I brzo ih brisati. Ne doživljava neuspjeh i ne mora imati mnogo umijeća za slikanje. Kad je slikanje gotovo, dijete može ispričati priču.       Slikanje stopalima   Stopala su vrlo osjetljiva. Djeca mogu slikati svim dijelovima stopala, prstima, petom, stopalima sa strane i pokušavaju vidjeti razliku između stopala. Kad je seansa gotova, djeca sjede i govore o iskustvu. Obično izražavaju osjećanje smirenosti i radosti što su učestvovala u aktivnosti koja nije uobičajena i koja predstavlja privilegiju u njihovoj školi. Djeca mogu raditi individualne slike, grupne slike, zidne slike. Prisjetimo se da djeca vole tapkati po baricama i znat ćemo koliko im je zadovoljstvo slikati nogama.         Cilj     Cilj je likovne kulture da kod mentalno nedovoljno razvijenog djeteta razvije osjećaj za lijepo i skladno, za likovno izražavanje, oblikovanje i primjenu stečenih iskustava i vještina u životu i radu. Vještina likovnog izražavanja prolazi kroz faze koje slijede jedna za drugom.

Počevši sa stupnjem šaranja, dijete ne želi nešto izraziti, već crtež nastaje iz nagona za oponašanjem i radosti pri motornoj aktivnosti. Postupno dijete shvaća da na ovaj način može nešto označiti i predstaviti. Otkriva novi način za izražavanje.

Za ovom fazom slijedi prvo predmetno likovno izražavanje, te prikaz oblika i pojava. Pojedina faza likovnog izražavanja kod mentalno nedovoljno razvijene djece svladava se individualno, različito brzo u ovisnosti od razvoja cjelokupne dječje ličnosti i stimulativnog utjecaja sredine.Vrlo često su kod mentalno nedovoljno razvijene djece prisutne i druge utjecajne poteškoće: oštećenje vida, sluha, govora i motorike. Stoga je potrebno tražiti onaj oblik rada kao zadatak u kojemu će dijete doživjeti najveći uspjeh.

Kad dijete oslobodimo i kad bude steklo povjerenje u nas i svoje mogućnosti, prilazimo izradi individualnih programa, ovisno o likovnom problemu koji rješavamo.

          Zaključak       Likovna kultura je područje odgojnog rada kojimseuvelike može uspješno djelovati na razvoj brojnih psihosomatskih osobina učenika s lakom mentalnom retardacijom:

Na području mišljenja, pažnje, pamćenja i mašte permanentnim radom u razvoju učenikove sposobnosti izravna promatranja, što je osnova za apstraktno mišljenje, djelujemo i na stabiliziranje pozornosti i koncentraciju djeteta da uspješno ostvari likovni zadatak. Koristeći se dječjim iskustvom, doživljajima i snovima i dr., djelujemo i na maštu djeteta, koja je siromašna i nerazvijena, a može se uspješno probuditi i razvijati ostvarivanjem likovnog zadatka.

Proučavajući likovno izražavanje djece koja funkcioniraju na stupnju lake mentalne retardacije ustvrdili smo da je likovna kultura područje izvanredno pogodno za otkrivanje najintimnijih dječjih preokupacija glede osjećaja i stajališta pojedinog učenika prema najbližoj okolini. Pomnom raščlambom likovnih rješenja često otkrivamo neslućene, u djetetu duboko zapretene tajne, koje se odrazuju u njegovu likovnom izrazu. Neusiljenim i slobodnim razgovorom s djetetom otkrivamo motive koji su potaknuli dijete na pojedino likovno rješenje.                                                             Literatura