Ivo Vojnovi: Dubrovaka trilogijaLICAMARA NIKINA BENEA (68 god.), vladika dubrovakaMADE (42 god.)ORE (36 god.)njezine keriPAVLE (27 god.)KATA (60 god.), djevojka u MareLUCO ORSATOV VOLZO (78 god.)SABO IKOV PROKULO (62 god.)vlastela dubrovakaLUJO LASI (32 god.), kapetan pomorskiVASO (40 god.), trgovacJEDNA "KOZICA"in se dogaa u Beneinoj kui (na Pustijerni) u Gradu god. 1832.Page 32Ivo Vojnovi: Dubrovaka trilogija32JEDINA POJAVASoba u gospoe Mare. Siromano, staro pokustvo. Po zidovima vise zapraene slike starih gospara. Na dnu i na lijevu stranu pozorita vrata. S desne pak veliki gotski balkon. Otvoren je napola.Kroza nj vue se po toj zaputenoj samoi zadnji ar zapada zajedno s glasom zvon to pozdrav-ljaju Gospu.GOSPOA MARA (sama; gleda suton naslonjena u velikome konatome stocu. Jednu ruku sta-vila na tavolin, pun bumbaka, postava, kurela, a drugom prebire kralije. Obuena je u starom,crnom odijelu. Na glavi kufijica otkle padaju bijeli zavojci. Oko ramena zeleni alin od crepona,kako su ga nosile dame 20-tih godina. Sve je na njoj skladno, fino, ali jako staro. Na blijedom, uvelom licu veliki izraz umornosti i gospostva. - Dokle traje zvuk zvonova, MARA moli i gleda zapad. Kad i jeke nestane, onda uzdahne, pak stisnuvi ramena, vidi se da neto broji i da nju to brojenje ba mui. Opet pogleda zapad i opet uzdahne): Kako sunce brzo pada! - (Slijedi preanju tajnu misao.) Jesmo li ono prodali esnes oka po 45, ili po 40?... Made je neto govorila da sve zajedno ini 12 - ne, 14 talijera. - Jes!... jes!... (Hoe da nastavi molitvu, ali joj se ne da.)Ah! Da bi Vasu dolo na pamet donijet mi almeno polovicu! Oh! Da zna... da zna!... (Mo-lei hitrije kano u strahu): "Sveta Marijo, majko boja, moli se za nas"... Oh! jes, uprav - mo-li se za nas! Ni od kmeta kokotia, ni od uvjeta bedrice! Ba tako!... Masline usahle, a ku-a u Cavtatu prazna. Istina, kapetan Lujo io mi je otkupit, ma ja sam rekla: to?... Dapromisli: "Zvala me na sijelo da joj platim kafu!" Da?!... (Prekrsti se.) Ne bi mi se elo negojo i to. (Klima glavom i gleda zapad tupom rezignacijom.)

KATA (stara djevojka. Obuena je, kako se to nosilo u vlasteoskoj kui. Oko vrata i prsi prekriila bijeli veliki ubrui; bijele arape vire ispod nagrepanoga kratkoga tamnoga ruha. Papue su joj zelenim gajtanom oburlane kao i njezina suknja. Kosa prepletena, po upsku, crnom peom.Uljegla je pobre, pa sve kao da neto trai): Gdje mi se, broda ti, zavukla?... (Ugledavi Maru,stane i prekrsti se): U ime oca i... Eto ti tu!... a to sam ja rekla?MARA (prenula se od misli): Jesi li to ti, Kata?KATA (klimajui glavom kao najeena, ali puna brige i dobrote): A vi ba hoete da se nahla-dite, je li? ah?!...MARA (uskoena): Oh - oh! - Jesi li poela?...KATA: Prije Gospe Nuncijate59 s funjestram otvorenijem?... Je li ko to vidio?!...MARA (kao gore): Et ne nos inducas in tentationem!60KATA: Bit e, kako govorite, ma... gdje nema zdravlja, nema ti ni latinorum. (Zatvarajuiprozor): - I eto ti tu!59 Gospa Nuncijata - crkveni blagdan Blagovijest (25. III)60 Et ne nos inducas in tentationem (lat.) - i ne uvedi nas u napast

MARA (gleda je namrteno, klimajui glavom): Kata... Kata! da ti ne prisije...KATA: Neka, samo da moja gospoa bude iva.MARA (uvalila se u stolac): Ajmeh!... eto ti je sad u sentimentu.KATA (slijedei tie, tik do nje): - 'erbo to emo poslije kad ne bude vie nje?MARA (zatvorila oi i apnula): Poslije?!... Poslije?!...KATA (kao gore, u zabuni da izrazi ono to misli): Eh!... govoru da je poslije... i... sutra.MARA (prenula se, pa je gleda u lice): Sutra?... to je sutra?KATA: Sutra je... (naglo) - objed...MARA: Objed?...KATA (dobroudno, da ne prestrai odvie gospou): Je li danas utornik?... Jes. - A jeste li miprikojuer dali cvanciku? - Jeste. - Dakle?!... Sve to hoe rijet da mi je potreba dinar zaspenzu?MARA (smetena i jedita): Dobro, dobro!... Kad se vratu djevojice s novene, one e ti ihdat. - Zna da gospoa Made dri kljue!KATA (ide put vrata, kao da hoe da izae, pa nekako nehajno zamrmlja): Znam, znam! ma intanto i one su...MARA (obrnula se naglo prema njoj): to?...KATA (kao gore): Rekle su: dat e ti ih majka.MARA: Ah! (Malo se stresla i stisla ramena, kao da ju je prola jenja. To je tren. Odmah se uspravi, ustane i s velikom mirnoom): Kad su one to rekle - bit e tako. (Kati): Napomeni misutra ujutro da ti ih dam.KATA (zaustavila se do vrata, pak stisnula ruke u jadu gledajui gospou Maru. U sebi): Ah!jadna moja gospoa!...MARA: Ne uje li da su zakucali? Poi otvorit; bit e djevojice.KATA: Idem, idem. (Odvue se tromo klimajui sve glavom.)MARA (ostala zamiljena i nijema, pak proavi rukama preko lica, s neizmjernom umornosti.Tiho): Ginemo!... ginemo!... a sve zaludu. - Srebro, biser, prsteni - - sve, sve je prodano,impenjano!... A v a l j a na! - V a l j a ivjet! - (Protrnula ali odmah i prenula se. ujenekoga da dohodi uza stepenice. Brzo proe ubruiem preko oiju, sjedne u stolac, naini kufijicu i alin, da joj se ne vidi ganue.) Boe prosti, rekle bi da plaem!MADE, ORE, PAVLE (Ulaze jedna za drugom, sve tri jednako obuene, kako se nosilo g. 1830.Veliki zatvoreni klobuci, iroki rukavi i iroko ruho. Okolo struka "mantiljice" od modroga krepuna. Suknje su kratke, a crevlje otvorene s bijelim bjevama. Svaka od njih dri u ruci molitvenik i fini bijeli ubrui. Sve tri su malo ukoene, ozbiljne. Nita smijeno, ali razumije se da one ive izvan svijeta. Jedna ih mala "kozica"61 prati, pa kako one uljegnu, ostane ona do vrata.)MADE, ORE, PAVLE (Ulazi jedna za drugom, pa idu upravo do majke, te joj se jednim kretomsve tri duboko poklone): Gospo majko!61 kozica - "tako su se zvale kmetice koje su morale sluiti kod vlastele od 8. do 18. g. besplatno. u 18. g. pak postale bi, uz krasne stare obiaje domaih slava, spravljenice - i tad bi primale plau i mogle su ostaviti slubu. (...) Ta sveanost potjee jo od rimskog obiaja, kad bi gospodar proglasio svog roba - libertom" (Lisiar)

MARA (naslonila se draesno u stcu, pak pola aljivo, a s nekom carskom ljubaznosti prima pozdrave, kao kad se vladarica klanja dvorskijem damama): Dobro mi dole!... Dobro mi dole!...Ma vidi ti to su mi danas famoze!... Zaisto, Made, tvoj klobui...MADE (sretno, ali s ustegnutim izraajem): Da si viela to su me gledali!...MARA (kao gore): Oh!... niko pak ne nosi alin kako moja Ore.ORE (klanja se duboko s posmijekom): Nauila sam od vas, Madame la Comtesse Marinade Benessa, dame d'honneur de S. M. l'Impratrice Marie-Caroline!62MARA (aljivo i nehajno, gladei bijele zavojke): Ajmeh! I tebi je jo Franesko po glavi.MADE: Kako ne bi! - Viele smo vas balat kontradancu s Imperaturom...PAVLE (koja je predala "kozici" svoj al i klobui, oponaajui ih ironiki): Oh! koja breme-na!... koja bremena!...MARA (mirno gledajui je): Sve dobra za skladnu eljad.ORE (tiho Pavli odlazei s klobukom u ruci): Razumije li?PAVLE (pogledala ju je mirno, pak strese ramenima i obrne joj lea): Ne.MADE (Ori): Homo se promijenit, Ore. (Odlaze, s "kozicom" za njima.)MARA (obrnula se, pa gleda Pavlu nekako u ali): Zle si volje danas, filozofe moj!... Danu!...da te vidim. (PAVLE sjela na niski tabouret tik do majke, pa se podboila na ruicu stca i zagledala se dugo u majine sijede kose.) Oh! Oh!... to govore te tvoje oi?PAVLE (umorno): Da su viele danas, majko, prve iope.MARA (sa smijekom): Tako rano?!...PAVLE: Deset dana prije nego lani.MARA: Ti se samo tega spominje, Pavle!PAVLE (naslonila glavu, pa kao kroz san): ekam sve primaljee kako da e neto do.MARA (pogledavi joj dublje u oko, podigne joj glavu da je bolje vidi): Bit e... zato da su ti oi od plaa?...PAVLE (stresla se, ustala naglo, pa opet stala te sva smrknuta): Da! Bit e... zato - i za to drugo.MARA (zauena): Djetetino!... u tvojijem goditima, u naemu stanju... ela bih baznat... to ti manjka.PAVLE (gorko): Nita, majko - i sve.MARA: Kakve su to rijei?!PAVLE (naglo spusti joj se opet do noga, pak duboko ape ba do nje, regbi od straha da i samu sebe uje): Karaj me, majko, karaj! Same smo. - Niko ne vidi - ne - niko ne uje nau slabou. Mogu se ispoviet tebi, majko, kako gospodinu Bogu... (Sjedne kraj nje kao prije, jo blie, jo tie): Strah me!...MARA (ganuta ali zauena): Strah?!...PAVLE (kao gore, sve naglije i tie): Polako, polako uvukla se propast u jadnu ovu kuu.Siromasi smo! Nema vie blaga - domalo ni ognja. Te tvoje mile ruke ne predu vie zlato,62 Madame la Comtesse Marina de Benessa, dame d'honneur de S. M. l'Impratrice Marie-Caroline - gospoo konteso Marina de Bennesa, poasna damo kraljice Marije Karolinene zamataju vie svilu. (Zgrabila ruke majine, pa ih grevito poljubila.) Za dinar... za dinartrudi!... (Skrila lice i zaplakala.)MARA (podigla se sva ustreena. Usta su joj uzdrhtala od bola; htjela bi i ona da zaplae nad tolikom bijedom, ali sve to proe kao tren i ona je opet tvrda): Ko te nauio, Pavle, pitat to nai stari nijesu eli?PAVLE (ustaje lamajui tiho ruke a podigla lice na kome titra neto kao gnjev. U sebi): Sve isti!... sve isti!...MARA (kao gore): Otkad se vlastela nemadu ponosit i svojom mizerijom?... Ako je Dub-rovnik u suanjstvu, budimo i mi u tuzi. - Razumije li Pavle?...PAVLE (zagledala se nehajno u tle, pak i nehajno odgovara): Razumijem.MARA (sjeda u stolac pa nainjajui zvrke i al): Vladali smo tisuu godita, vrijeme je da iumremo. (Stanka. - Mirno i blago): Smolit e veeras, Pavle, djelo od pokajanja, da te Bogoslobodi od pustijeh misli.PAVLE (pola do prozora, sjela i zagledala se u tminu to se sve to vie sputa): Hou, majko.MADE (zavirila do vrata): U tmici ste, majko?MARA: Suton je za razgovor.ORE (ulazei s Madom): I za tugu.MADE: Ono Dante govori: "Era l' ora63... era l' ora"... Spominje li se, majko?PAVLE (sjedei kraj prozora i gledajui sve nadvor, duboko a daleko):"Era gia l' ora che volge 'l desioA' naviganti e 'ntenerisce il coreLo di ch' han detto a' dolci amici addio".64MARA (sjetna): to je to lijepo!...PAVLE (kao gore): I jadno...MADE (glasno do srednjih vrata zove): Kata!... Kata!... donesi lukjernar! (dolazei naprijed):perch altrimenti rastopit emo se u poeziji.MARA: A ti kad voli prozu, Made, evo ti dva klupka bumbaka. Raini ga, a neka ti Orepomogne. Valja brzo da spletemo dokoljenice za dum Andra. (Dava joj bumbak.) Moetefatigat i brez svijee.MADE (sjela; Ori): Ore, dri! Ja u omatat. (Obadvije ponu radnju.) A intanto! moe mipripovijedat to si legala u kronici Vlaa Benee65. (Cijeli razgovor to slijedi preplie se sradnjom, sve naravno i jednostavno. Mara plete bjevu, a Pavle upa stari postav.)MARA (Pavli): Ima li i ti posla, Pavle?PAVLE: upam stari postav za bolesnike.ORE (Madi uvijek malo uzneseno, romantiki): Oh! Made - to ti je bio gospar ovjek.63 Bijae doba. (Vojnovi)64 "Bilo je ve doba kad se putnici na moru njeno sjete rastanka s milim prijateljima" (Vojnovi)65 Benea, Vla - dubrovaki vlastelin i poslanik iz porodice Benea koja je dala niz istaknutihlinosti dubrovake diplomacije i knjievnosti

MADE: A dokle si dola!ORE: Kad ga Karlo Peti prima na udijencu.MADE: Majko!... uje li?!... Karlo Peti!MARA: Jo ivemo, erce, od ljepote onijeh dana.MADE (drugijem tonom nekako uskoena to ne moe rasputit uz na bumbaku): Kako hoe da omatam kad su taki uzli?!...ORE (i ona sala sa Olimpa prolosti, pa se prignula do nje da joj pomogne): Difatti!... (ZovePavlu): Pavle! - Ima li noice?PAVLE (digla se mirno, pa s noicam u ruci dolazi do sestara) - A to e vam?(Sve tri djevojice okupile se da razmeu bumbak.)MARA (nehotice, kao da se neesa spominje, zagledala se u svoje keri, pa nekako odsutno, jadno):Tri su bile i isto su inile: - Kloto je prela - Lakezi je motala...66PAVLE (kao gore sestrama): Zaludu! - bolje pristri nego se muit. (Noicama presijeca uzao.)MARA (k. g. zamiljena gledajui Pavlu): A trea kida nit ivota - - (Prignuta, podboena gle-da ispred sebe, pa nehotice glasnije): Ma?... Kako se ono trea zvala? - -PAVLE (obrnula glavu, i razumjela je, i odgovara, kao jeka s udnim posmijehom na usnama):Atropos, majko!... (Sjela je opet do prozora.)MARA (stresla se malo, pak uvalila se u st, jedva apui): Jes... jes!... - - (poela opet plesti bjevu, te zaklimala glavom kao kroz smijeak, a u sebi): Boe moj - ludijeh li misli!...ORE: ujte, dakle, to pie na antenat, don Vladislao de Benessa, ambaatur nae Repu-blike. (Drei sve pamuk omotan okolo ruke otkle Made razmata ice i u klupko ih zavre, Ore govori kao da ita; neto emfatiki, kao to joj je cijela narav zanesena za veliinom i gospodstvom): "Najprije sam po u salun kopljanika. Tu ih je bilo 25, svi u zlatu, u brokatu. Pak smo proli kroz salu ambaatura - "de los embajadores".67 - Tu nas doekali 32 paa s buzdovanima od zlata."68MARA (u sebi): Ah! Da mi je jednoga za - sutra!ORE: "... Tad je na vrata u sali Del Trono69 uljeg el gran mayordomo70 i zavik: ElRey!71 - I eto ti proesijuna kako na Korosante72 a na dnu u onemu zlatu izmeu66 Kloto je prela... Lakezi je motala - prema grkoj mitologiji to su boginje sudbine, Mojre ili suenice (Lahezis, Klota i Atropos), prelje koje pletu niti ljudskih ivota67 de los ambajadores (panj.) - od ambasador68 Sauvao sam stil i jezik nebrojenih slinih memoara to sam naao i proitao u dr. arkivu i po vlasteoskim kuama u Dubrovniku. Talijanski jezik bio je u ono doba u cijeloj Evropi diplomatski jezik, kao sada francuski, tako da su dravni tajnici svih evropskih drava u XVI. i XVII. vijeku bili veinom Florentinci. Zato je talijanski jezik slobodnom voljom Republike Dubrovake (dotini su Senatus Consulti Senata esto tampani) bio i dravni jezik Republike. Stoga i ta mjeavina jezika u spisima i u govoru starijeh Dubrovana. (Vojnovi)69 sala del trono (tal.) - prijestolna dvorana70 el gran mayordomo (panj.) - domain dvora, ceremonijal-metar; danas je to ef protokola71 el rey (panj.) - kralj72 Korosante - crkveni blagdan (Tijelovo), 60 dana poslije Uskrsaalabard i barjaka jedan ovjek sm, vas u crnu col Toson d'oro73 na prsima. Gdje je onprohodio, svi su mu se klanjali. Paralo je ito na polju po velikome vjetru! - Svi umukli, aoni ovjek u crnu uspeo se do trona i sio kako da se umorio ispod baldakina od velutaizvezenoga s akvilam imperijalijem.74 Oni je ovjek u crnu bio - Karlo Quinto!"75MARA (ustresla se od radosti i uskliknula): Ah!... Karlo Quinto!...ORE (nastavlja ne prekidajui radnju): "... i tad el gran mayordomo, kvazi na koljenimapred njime, neto mu je unuo u uho. Sikuro mu je govorio od mene 'er Imperatur pog-leda me za momenat s nekakvijem mutnijem oima, pak me pozdravi i progovori popo-lako i kako da njuha, ma chiro, one dvije famoze rijei: Cubrias Vos! - - I ja sam se pok-rio!". (Duboka no. Ore se zaustavi kao uznesena a slomljena od te uspomene.) Ah! - Majko! jeste li uli?!... Karlo Quinto nam je rek...MADE, ORE (u jedan glas): Cubrias vos!76MARA: Eh! Djeco!... platili smo mu slano oni klobuk!...PAVLE (muklo upkajui arpiju): "Trista Vica udovica!"77MADE (nastavljajui radnju): Recite to mu drago, meni se jo blijeti od tolike svjetlosti.KATA (uljegla kroz srednja vrata s ueenijem lukjernarom; dri ga visoko i nosi ga do tavolina): Bonasera!SVE GOSPOE: Bonasera!...KATA (stavljajui svijeu na tavolin): Nema, gospo, vie stijenja doma.PAVLE (smijui se, ironiki, Ori i Madi): Blijeti li vam se i od te slave!MADE (skandalizirana): Pavle!...ORE (isto prezirno): a! zovu te neki: "Pavle akobina"!PAVLE (ustane mirno): Grehota da nijesam.KATA (Mari): Poruio vam je kapetan Lujo da e vas do veeras pozdravit.PAVLE (u sebi muklo): Ah!...MARA: mi ga je.KATA: Reko je: valja da poem.MADE, ORE (radei, nehajno): Neka poe!PAVLE (slomljena, sjeda opet gdje i prije, pa u sebi): Sve dospijeva!... sve!...KATA (do vrata, spomene se neesa, pa se obrne prema Mari): Nuti! - sve ti zaboravljam, gospo! Eh! pusta godita!... - Hoete li primit Vasa?MARA (zauena, skoro radosno): to?... Vaso?... do je?!...73 col Toson d'oro (panj.) - sa zlatnim runom (najvie odlikovanje panjolske i habsburke monarhije; osnovao ga vojvoda Filip Burgundski 1429)74 akvile imperijale - carski orao75 Karlo Quinto - Karlo Peti76 Cubrias Vos (panj.) - pokrijte se; time se eli istai kako je visoko cijenio dubrovakog poslanika plemenita roda jer mu je iskazana ast da pred Karlom V. stoji pokrivene glave77 Legenda da je na samome ostrvu Lopudu ostalo tri stotine udovica imenom Vica poslije rasulacarske flote koju posla Karlo V. na Alir a oluja je uniti. Na slavni Antun Kazali spjevao je velebnu pjesmu o toj prii. (Vojnovi)

KATA: Naek se jadan doli u saloi.MADE, ORE (kao gore): Neka eka!MARA (u sebi): Oh! To su moje molitve!...KATA (u sebi): Da zna da sam joj ga ja zazvala!...MARA (nehajno Madi naslonivi se udobno u stcu): Poto si pogodila, Made, oku kotu-njate?MADE: Po cvanciku i po.MARA (raunajui u pamet): Jes... tako je. (Kati): Reci mu neka se slui.KATA (odlazi klimajui): Zaludu! Ko je gospar, t je gospar!MADE (ustaje, zamata radnju te pribliivi se majci nekako sveano): Ne zaboravite, majko, da je Vaso Hercegovac kupio na inkantu palac vaega nona Tudizia. (Ode.)ORE (isto kao Made): ... i da ga nai kmeti zovu: "gosparu Vaso!" (Ode.)PAVLE (apne majci tiho): Zafali mu, majko. (Ode.)MARA (zagleda se za Pavlom): ini mi se: Pavle ima razlog!VASO (ulazi, skida fes s glave i duboko se klanja, zaustavljajui se do ulaza): Gospo!MARA (sjedei, ne obrnuvi se): Oh! ti si, Vaso?!... Bravo, da!... Dobro mi doo!VASO (pribliio se sve polako, kano da po biseru gazi): Eh! fala gospo! (Ljubi joj ruke) Eto metu - a kako ti je, valaj, zdravlje, gospo?MARA (s velikom ljubaznosti, ali s neizrecivim izrazom nutranjega velianstva): Staros, Vasomoj!... A to ti je od Ane?... ula sam da je sretno povila.VASO (blaeno): Milostivi li ste, gospo!... Eh! Boga mi, ... rodila junaka!MARA (gledajui ga posmjeice, kao da trai razlog njegova dolaska): A... to si mi do, Vaso?VASO (smeten, ali s lukavim smijekom, vrtei fes izmeu prsta): Eh!... pa znate... Zaduio seVaso... u vas, gospo.MARA (k. g.): U mene?!...VASO (kao gore): Eh! pa... Vi mi poteno prodali kotonjatu, a ja, Boga mi... poteno zabo-ravio... he! he!...MARA (sva se naslonila u st, pa kao u udu, s neizmjernim izrazom nehajstva): Jadni moj Vaso!... ma to si se muio!... nije bilo zaista pree.VASO: Bilo je, bilo, gospo! - A ma to e? - Posla! eh! da ti se zavrti! - Kupio kuu, veli-ku, pustu... palac Tudizia... znate li, gospo?...MARA (usukala se, ali mirno i hladno): Ne znam, Vaso!VASO (ohrabrio se, pa prostoduno pripovijeda to uti): Eh! da vidite pustijeh soba! - Boe,boe! - Goleme kao damije, a zidovi - valaj - kule, gospo! - Ah! u to sam se uprtio: ahoe mi se blaga da to sve priinim u magazin za brano! (U razgovoru dohvatio se stoia ihtio da sjedne.)MARA (polako ustaje i mirno zove): Kata! (Vasu jednostavno i otvoreno): Reko si, ini mi se,16 oka, po...?VASO (uspravio se, pa s preanjom smetenom a velikom poniznou): ... po 45, gospo! - po45!...KATA (uljegla): Zvali ste me?

MARA (Kati): Primit e od Vasa dinar. (Vasu s preanjijem dobrijem posmijehom i finomljubaznosti): Zna - ona ti dri konte ovijeh putina.VASO (predao zamot dinara Kati): Eh! prosti, gospo!... hoe li da pribrojim?..MARA (velikim gospodstvom, a sve to slae): to ti dohodi na pamet, Vaso!... mi je samoda si poeko, jadan. - Spomeni se opet kadgod tvoje susjede, Vaso! - a ne zaboravi mi po-zdravit Anu!...VASO (vas prignut, blaen od tolike asti, ljubi joj ruke pa odlazi sve unatrake kroz srednja vrata): Eh! valaj... pozlatila ti se usta, gospo!... Opet u vam do...MARA (kraljevskim pozdravom ruke): Adio, Vaso.VASO: Adio, gospo! (Ode.)MARA (Kati, hladno, suho): Kata! - Pribroji.KATA (prebrojila): Ne manjka ni karantan.MARA (uzimlje joj novce, stavlja ih u pag, pa odlazi prema svojoj sobi): Rekla sam ti: imat e ih sutra. (Ode.)KATA (gleda za njom): Zaludu!... (Odlazi klimajui sve glavom.) Ko je gospar, t je gospar!(Ode.)PAVLE (uljegla hitro s donjih vrata gledajui sve naokolo nemirno, da je majka ne vidi; mutneoi, stisnute blijede usne): Rekla sam mu ja da poe, i poslu me. ekala sam ga osam go-dita, vratio se - pak opet ide!... a ja opet sama brez utjehe, brez ufanja... Oh! sve proho-di... sve se dune! - I mladost - i ovi tuni dani... (Dola do balkona i gleda nadvor.) Jo jedanjedini trak - onamo na Gospi... pak tad veliki, dugi jad... no! (Utopljena je u crne misli.)LUJO (ulazi kroz srednja vrata): Kata mi je rekla da je tu... (ugledavi Pavlu, stane)... ah! -sama je.PAVLE (prenula se. Umornom rukom gladi bijelo elo): Da nema misli, ne bi ni jada bilo. -Ali ovako... potreba mi je snage i nita nego snage.LUJO (glasno): Zato?PAVLE (prestraeno): Lujo!... Tu!...LUJO: Zvali ste snagu: evo je.PAVLE (otro): Slu si?LUJO (mrko): Ne. - uo sam.PAVLE (smetena): Do si da nas pozdravi?... je li? Ah!... ide... zazvat u ti majku.LUJO (hoe da je zadri): Poekajte... Pavle!PAVLE (hitro): Ne... ne... (Dotrala do vrata na lijevu, pa zove naglo): Majko!MARIN GLAS: Ko je?PAVLE (kao gore): Do je kapetan Lujo. - Hoe da te pozdravi.MARIN GLAS: Eto me!... Zadri ga zaas.PAVLE (Pauza. - Mirna, al izmorena obrnula se prema Luju naslonivi se do praga): Smiluj mise!LUJO (doao do nje, tiho, ali strastveno): Idem li, Pavle, i ovi put - brez ufanja?PAVLE (lamajui tiho ruke, dovukla se do stca, pak se sva na nj zgrila): Oh!... muko moja!...LUJO (do nje, tvrdo, ali s dubokom strasti): Ieraj me, ma valja da govorim... za prvi i zad-nji put. (Sve tie): Bili smo djeca, ja sin kmeta, a ti kneeva i. ueli smo se jo u djejojigri. Pak su me poslali na more. Godita i godita smuco se po svijetu. Do - po, ameni sve u glavi tvoje oko i zlatne kose to su ti krunile elo. - Vratio sam se, eto - ov-jek - "gospar"! - kako me tui, slobodni ljudi zovu. Jadnog mene!... nijesu znali da kadsam uz vas, eto opet vaega roba!PAVLE (stisnula akama usta i zagledala se u tle): To je!... to je...LUJO (kao gore, sve to ivlje): Kmetski mi je rod ulio u duu najnie ponienstvo, (sasvimtiho i strastveno) ljubav za tebe - zadnja gospo moja!PAVLE (ustala mirno, pa ga oko u oko, otro prodrljivo motri): A ko ti je to doputio?LUJO (grevito je zgrabi za ruku, pak lice u lice): Ah!... zato to si via ti u tuzi negoli svi miu srei - zato, zato - Pavle, ja te utim... ja te hou!PAVLE (istrgla ruku, sa zdvojnom odvanosti): Zato gubi toliko rijei?LUJO: Ti mi se ruga?PAVLE (mirno, a s neizmjernom tugom): Sluala sam te, i nijesam pobjegla.LUJO (gorko): Ko mi te dakle grabi?PAVLE (kao gore): Ti si reko: moja tuga! - Ako si ti u mojoj kui kmet - i ja sam tu u su-anjstvu moga gospostva.LUJO (uhvati je za ruku, milo i odvano): Slomimo verige, budimo ljudi, Pavle!PAVLE (gleda ga s velikim bolom, ali sva rascvijeljena od unutranje svoje rtve): Ko izvadisamo jednu plou iz ovijeh raspucanijeh mira, propada nam dvor, umire nam gospostvo.(Prodornijem pogledom zatravila mu sav oinji vid.) Hoe li?...LUJO (gnjevno, neumoljivom tvrdoom drugijeh tenja): Brez srca - brez srca - kako i svi tvo-ji!PAVLE (sjetno, s mrtvijem pogledom, smijei se naslonjena do tavolina): Zove li tako one to umiru za barjak svoj?LUJO (sio je srvan i pokrio rukama lice): Pavle!... Pavle! - Trudan li je ovi kri!...PAVLE (polako, sveano stavila mu ruku na glavu): Nosimo ga - za tue grijehe - k gospo-din Bog!LUJO (trgne se, ustane, grevito): Oh!... eto... dohodu...PAVLE (tunim posmijehom): ... gospari nai!MARA (ulazei; do vrata): Ide li nam uprav, Lujo?LUJO: Idem, gospo, otkle sam i do.MARA (ljubazno): Dubrovnik ti je malaan, mladiu!LUJO: ... I tuan.MARA (u stcu, uzdahnuvi): Eh!... to e?!... Pripun je uspomena!ORE (ulazei): Ne zaboravi mi donijet papagala, Lujo.MADE (ulazei za njome): A to e meni? (Govori s njime.)ORE (pribliila se Pavli, tiho, sasvim nehajno): Kako e brez njega?PAVLE (stresla je ramenima, istim tonom, tiho): Kako i dosad.ORE: Bolje za tebe. (Odlazei od nje, jo tie): Spomeni se Marije-Orsole!PAVLE (ostala zaas kao oinuta): Marija-Orsola!...KATA (do vrata): Do vam je gospar Luco i gospar Sabo.

MARA (ustajui): Finalmente! (Kati) Primi, pak donesi kafu.KATA (odlazi).ORE: Che fortuna... Otkad nam nije bilo gospara kneza!LUJO: to?!... gospar Luco?...MARA (polutuno): Jo jedini ivi vlastelin, to nam je bio jedanput vladar.LUCO (pokazao se do vrata teko diui, vas zapijehan od astme i od visokijeh skala. Debeo, napuhan, slabijeh noga, jedva se mie, naslonjen na velikome tapu sa zlatnom ruicom. Obuen je la vieux rgime78 s otvorenijem crevljama. Tamnomodri frak sa zlatnijem pucetima. Velika crna kravata okolo vrata. Na glavi nosi crnu kadifsku kapu, koju nigda ne die. Lice obrieno. Pokriven je feraulom.79 Sve je na njemu jednostavno i isto. - Ulazi tromo, kao da noge ne mogu da podnose preteko tijelo. Njegov je govor mjeanija nerazumljivoga mumljanja i glasnoga puhanja. Velika starost, velika slabost, veliko gospostvo): Uf!... te proklete skale!...MARA (pola mu u susret): Dobro nam doli! Ma bravo, Luco!... Dunque ozdravile noge.LUCO (svali se na kanapu): Che ozdravile80!... Gore! Gore!SABO (je uljego za njime. Suh, ukoen, malaan, obuen la 1820. siromano, ali fino i s nekom elegancijom. Mie se kao automat, s rukama iza lea, s oima zatvorenijem, tvrdog, pergamenskog lica. Smijean je, ali potencirani grand-seigneur. Sve je u njem oholost. On ne gleda, on se ne obre, ve u neizmjernoj moralnoj nehajnosti za sve to je sadanjost, zatvorio usta i katkada posprdno zare. Kad govori, kad mui, isti izraz prezira zategao mu usnama. Nema klobuka, nema ogrtaa. Doao usred sobe, mahnuo glavom i rukom pozdravljajui gospoe, pak se zaustavio, prekrstio ruke iza lea, zatvorio oi i glasno se nasmijao; rekao bi: zagraktale vrane.): Made!... Ore!... -he! he!...GOSPOE: Dobro nam do, Sabo!SABO (nepomian usred sobe opet zagrake): He! He!ORE, MADE: to ti se dogodilo?SABO (kao gore): Jesmo li se okladili, si o n!ORE, MADE: Svakako! (Radoznalo): Dunque?!...SABO (kao gore): He! He! He!...ORE, MADE (okolo njega): Je li bilo vedro, Sabo?SABO (zatvorio oi, pa sa zlobnim zadovoljstvom pogledao jednu, zatim drugu, i slovku po slovku izgovara): Da-e-lo je!!ORE, MADE (u ali kao da su vele zabrinute): Oh! izgubile smo!LUCO (najeen, to ne razumije) e ti je dad?... Sabo!... e?! e?!...SABO (kao da navjeuje veliku novost, sklopivi oi i podignuvi obrve): Na dan Sv. Vlaha1796...MARA, LUCO (kao da se ljute to im se ruga): Ma! Sabo!...SABO (nastavlja ne pazei ni to govore ni to ine): ... Kad je gospar knez Nika Benea...MARA (zauena, radoznala): Moj jadni Nika?!78 la vieux rgime (franc.) - kao u doba staroga reima79 feraula - starinski iroki sukneni ogrta (manteau).80 Che ozdravile! - Ma kakvi ozdravile!

SABO (k. g.): ... Kad je gospar knez Nika Benea izlazio iz dvora s duplijerom u ruci -da-e-lo je! (Stisnuvi ramena, prema Ori i Madi, kao da ih ali, to ne znadu): Proleg sam u mome memorialu! - e tanto basta!81ORE (prua mu na tanjuriu neto kotonjate i mantale; vrlo ljubazno i draesno): Oklade suslatke kad ih Sabo dobiva!SABO (pogledao hitro to mu dariva, pa gladei Oru po licu): Brava, Ore! - he! he!... Bit e i za moga risa!LUJO (Pavli, tiho, gledajui u udu sve te prikaze nerazumljivijeh prolijeh vremena): to?... on gladuje?!..PAVLE: Voli to negoli tuu milost!MARA (Lucu u razgovoru): Sabo je pogodio. - Spominjem se! Oh!... Boe moj, kako da jejuer! - Jadni moj Nika - io po u crkvu s bjevama od svile. - Imainaj se! - A poelapadati koja kaplja! Nee, Niko! rekla sam mu ja - pa ti mu navukla dva para kapina, apovie njih bjeve od svile. Da!?... i kako je posluo!LUCO: A u mene Ane?!... Uf!... Sve vie: "Valja ti stavit plat. Bit e ambaaturi iz Paria,iz Vijene!"... Ha! Ha!... Kako u plat, kad bura puha, a u Senatu razbio Nikola dvije las-tre?!... Uf!... Ane kupeta... a ja?!... Stavio pod plat, zna li to?... Koicu od zeca! - Ha!Ha! Ha! - Knez u koici!... (Od silnoga smijeha doao mu kaalj. Puha, hrka i usekuje se veliki-jem modrijem ubruiem.)MARA (smijui se): Ah! Da nas jadna Ane uje!...LUJO (Pavli potiho): I ti moe s njima ivjet!...PAVLE (blijedim smijekom): I umrijet.LUJO (muklim gnjevom): To nijesu ljudi!...PAVLE (sve tie): Veernja lu zove due na sijelo.KATA (uljegla nosei na tacunu kafu, bekota i kolaia. Ide od gospara Luca do svakoga): Sluite se! - Molim vas! - Hoete li jo cukara? - Evo vam bekota. - (Svak uzimlje, srka, grize.Kata ostane na dnu ekajui da svi dospiju. Razgovor to slijedi, preplie se s kafom.)LUCO (Mari pokazujui Luja): A ko je oni!...MARA: Kapetan pomorski; zna - Lujo Lasi!LUCO: Lasi... Lasi!... Kmet?...MARA: Bio mu je otac.SABO (koji se pribliio Mari): Tad je i sin.MARA (Sabu): Pomorci nijesu kmeti, Sabo.SABO (posprdno): Da, da!... Sorbonezica!82 (Sre kafu.)PAVLE (pruila kafu pomorcu, tiho i tuno): Primi zadnju, Lujo.LUJO (muklo, gnjevno): Pritvorila mi se u otrov!PAVLE (kao gore): Zato si slabiji od mene?SABO (Mari, posprdno): A jesi li primila na posjed gospou Franu Matovu! he! he!...81 E tanto basta (tal.) - toliko je dosta, ne govorimo vie o tome82 sorbonezica - tj. plemkinja novijega datuma i naprednija u shvaanjima jer prihvaa liberalnijanaela parikog sveuilita Sorbonne

MARA, ORE, MADE (kao uvrijeene): Oh! Sabo...LUCO: A ko je to? ko?...ORE: Ajmeh, Luco! Ne zna?! Mato Lukov Binciola! vlastelin dubrovaki, ciambellano eConte dell' Impero83, uzeo Franu, er Vlaha Batistia, butigara u Cavtatu.MADE (u najveemu zgraanju): La comtesse Franoise!84LUCO (prezirno): a! Otac mu je bio s Franezima!...MARA: Veramente ja razumijem sve, samo ne to!KATA (pokupila sve kikare i pola).LUJO (ustegnuo se da ne plane. Pavle ga svladala rijeima i pogledom; tiho, strastveno): uje li im gnjile due?!... Ah! Pavle, Pavle! bjei sa mnom u ivot.PAVLE (sve to tvra): Bi li ti, kapetane, ostavio brod kad se topi?LUJO (prene se, hitro, instinktivnim zgraanjem): Ne!PAVLE (s gorkim posmijehom): Eto vidi!MARA (ustajui): Ako hoete na partitu?LUCO (isto): Homo! Homo!LUJO (Mari): Gospo... ja idem!MARE (vrlo ljubazno): Vrati nam se brzo.ORE, MADE: Adio, kapetane!PAVLE (za sebe): Jes! - Poi i ti, kako je ona pola..LUCO (teturajui do vrata na lijevu): Adio, mladiu! Adio! (Obrne se prama njemu): Ako su-sretne egod po moru... zna? - barjak sv. Vlaha... pozdravi ga!...SABO (tvrdo): Zaludu se mui! Nema ga vie!LUCO (ostao s otvorenijem ustima kao u stranom udu): Ah?!... (Osvijestio se, stresao se, zakaljao, zamumljao): Vii,... vrae!... Vii... (Uzme Maru za ruku): Prem smo stari! (Mrmljajui):Nema ga?! (Opet stane i opet se vraaju stare misli): A zato ga nema?!... Zato?!... (Odlazi sMarom pod ruku.)LUJO (Pavli): Gospo Pvle, da sam vam priporuen. (Hitro, tiho i gorko): Vratit u se. Atad?PAVLE (sa smrtnim posmijehom): Bit u sutra, Lujo!LUJO (sve tie): Ljubit u te i u starosti.PAVLE (kao gore): Bit u mrtva.LUJO (muklo, zdvojno, lice u lice): Tad e pak bit moja!PAVLE (planuvi, sve potiho, skoro veselo): Oh! Tad i hou!SABO (Ori i Madi odlazei): Vesela ti je Pvle!MADE (usukana): A zato ne bi?ORE (uzme ga za ruku): Senature!... Zovu nas - na veliko vijee. (Idu smijeei se s lijevestrane.)83 ciambellano e Conte dell' Impero (tal.) - komornik i "dravni grof" ("rajhsgraf")84 La comtesse Franoise (franc.) - princeza Frana

PAVLE (u isti as vidjela Luja kraj vrata u sredini, gdje odlazi. Strah i zdvojnost je svladaju iona zavapi): Lujo!...LUJO (obrnuo se ba do praga, pa se zatrao do nje i zgrabio je strastveno): Ide li sa mnom?!...PAVLE (uhitila mu glavu obadvjema rukama, pa se u nj zagledala, kao da bi ga htjela ispiti, ilizauvijeke spomenuti mu se lika): - Ne! - Samo da te jo jedanput vidim - prije smrti...LUJO: Pavle!...PAVLE (tura ga od sebe): A sad - poi!LUJO (se trgne, poljubi je naglo u elo i pobjegne zdvojno.)PAVLE (ostala kao gromom oinuta. Iz blinje sobe uje se smijeh i razgovor. Uhitila se za glavu,pa mahnitijem pogledom zaokruila svu prazninu to je opkoljuje. Zdvojnost plane zaas u izmuenoj misli, zatri se do balkona, kao da e ga otvoriti i poletjeti, pak stane iznemogla do praga): Ne! (Sva protrnula): Da ga jo jedanput vidim... Pak?... Pak?... (Hoe da otvori.) - "Tad e biti moja!" - Dakle?... Smrt!... (Uzmie kao pred ponorom odakle nie duboka, daleka misao.)Marija-Orsola!... i ona se ukopala, da ivi za jednu jedinu vjenu mis!... (Pauza.) - "Tad...tad bit u tvoja!" (Duboko zajei i pokrije rukama lice. To je tren. vrsta neslomljiva volja to joj se iz historikijeh davnina u ilama slegla, utvrdi je do velianstva snage.) Prije nego svane dan! - Jes. - Odma, odma! - Ko mre, ne eka! - (Odlunim korakom dola do sobe, odakle prodire amor i smijeh igraa, ali pokraj vrata sva se ustresla): Jadna majko! - A da nije tako, umrla bih. (Hitro zove): Majko!... Majko!...MARA (iznutra): to je, Pavle?PAVLE: Igra li?MARA: Zaas ne.PAVLE: Tad - doi! - Neko te zove!MARA: Evo me, evo!PAVLE (problijedjela. Strah je predobio. Kao mrtva dua naslonila se do prvoga stoia): Ne ostavi me, Boe!MARA (uljegla na lijeva vrata, pa se zaustavila. Ne razabire u polutami): Ko me zove?PAVLE (nepomina, beutna): Marija-Orsola!MARA (u udu): Marija-Or... (Dola do keri, pogleda je prodirno, pa sva prodrhta): Jesi li ti to rekla?PAVLE: Jesam - ja.MARA (zgrabila ker grevito za ruku, pa je dovela do svijee): Tetka tvoga oca Marija-OrsolaBobali... uinila se dumna... jer je uela... puanina.PAVLE: Kako i ja.MARA (skoro zavapila): Ti!... Ti!...PAVLE (sve beutna, tvrda): ovjek koji je sad izi, odnio je i svu duu moju.MARA (muklijem gnjevom i prezirom): Ti si uela kmeta?!PAVLE: Kako da je vlastelin, majko!MARA (slomljena, svalila se u stolac): Ah! - To je kraj svemu!PAVLE (pribliila joj se, duboko, ali kao iz velike daleine): mi te je, majko! - Ali i ti znada je tako bolje. - Ostaju ti dvije eri... Ja valja da umrem svijetu (stresla se) kad ne moguivotu.

MARA (ustala, pa gledajui je otro, dugo): Zato sad kad on ide?PAVLE: Rek je: vratit u se!MARA: Pak?PAVLE (lice u lice): Da ga jo jedanput vidim - njegova sam!MARA (potiho, prodirno): Jesi li ekala da ti reem: poi s njime?PAVLE (naglo obrnula glavu i sva se uspravila): Ti mi ne vjeruje!...MARA: A zato bih?PAVLE (zdvojno, gnjevno, prezirno a svaka rije kao erava): Zato?!... Zato?... Ubila veselje,zaduila mladost, spasila ti ponos, pa zato?!... Kosti se lomu, dua se privija, a majka tise ruga: Zato?!... Zato?!MARA (jo tvra i via): Marija-Orsola nije rekla ni rijei! - Prignula je glavu i pola.PAVLE (u krajnjoj smjelosti, sva plamtea od srdbe): Ah! - Umrijeti, a muati! - Je li?! To sunam nai stari zapovieli!... Neiste misli ne smiju ni prispat u Beneinom dvoru!... Jes...to je to te jo mui u svoj ovoj prevelikoj tuzi! - Ti hoe in a ne rijei!... pa dobro... (Ka-no ris bacila se na tavolin, zgrabila noice i jednim kretom rainila sve, duge prelijepe, kose.)MARA (razumjela, hoe da je zaustavi, dre, u strahu i ganuu): erce... to ini... ah!... Po-ekaj!...PAVLE (grevitijem, kao suludijem smijehom): Atropos se zvala!... (Prerezala jednim mahomsvu kosu.)MARA: Ah!... (Vrisne i svali se u stolac pokrivi rukama lice.)PAVLE (dola do nje iznemogla ali mirna, pa, kao rtva pred nijemijem boanstvom, klekne predajui majci pram ostrienijeh kosa. Polako, tiho i duboko): Marija-Paola te pita: - Vjeruje li joj?MARA (rastvorila ruke i pritisnula joj glavu na grudi, a na licu joj je ponos i zadovoljstvo i tu-ga): erce moja! (uje se amor i smijeh u blinjoj sobi. Neko zove. Doi, majko! - One dvijejadnice ostanu zagrljene.