Dramski Tekst Kao Lingvometodicki Predlozak u Antici

9Vlado Pandi HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

DRAMSKI TEKST KAO LINGVOMETODIKI PREDLOAK U ANTICI

Vlado Pandi Filozofski fakultet

Zagreb

SAETAK: U okviru znanstvenog projekta Dramski tekst kao lingvometodiki predloak pripremamo posebnu knjigu s povijesnim pregledom uporabe dram-skoga teksta kao lingvometodikog predloka. Ovdje donosimo saeto poglav-lje o antikom ukljuivanju dramskog teksta u uenje jezika.1

Kljune rijei: dramski tekst, lingvometodiki predloak, antika.

I.

Nema prijepora meu znanstvenicima da postoje mnogi i veliki raz-lozi za neprekidno istraivanje dramskoga teksta kao lingvometodikog predloka. Gotovo dvadeset etiri stoljea teoretiari i praktiari uenja jezika istiu njegovu veliku i nezaobilaznu vanost u stjecanju jezinih znanja, sposobnosti i umijea.2 U skladu s time openito se tvrdi da ni jedno povijesno razdoblje nije bilo bez dramske knjievnosti u odgoju te da je znaajno utjecala na intelektualni, moralni, estetski i radni odgoj.3 Povijest recepcije knjievnosti svjedoi da su obino manje umjetni-ka ona knjievna djela koja sadre izrazito istaknute odgojne poticaje i aluzije,4 pa na poetku treba istaknuti da i dramska knjievnost utjee

1 U dvama brojevima asopisa Hrvatski (2008.) objavljujemo petnaest tekstova koji su nastali u okviru i raznovrsnoj suradnji na znanstvenom projektu Dramski tekst kao lingvometodiki predloak.

2 Sustavno ukljuivanje dramskoga teksta kao lingvometodikoga predloka, utemeljeno na rezultatima znanstvenih istraivanja, moglo bi unaprijediti nastavu hrvatskoga jezika. Podig-nue jezinih znanja na viu razinu, ojaanje sposobnosti komunikacije i umijea stvaranja tekstova izravno e utjecati na ukupno pouavanje te odgoj i izobrazbu mladei.

3 Usp. Vlado Pandi, Putovima kolske recepcije, Zagreb, 2001, str. 5-10. 4 Isto.

UDK 371.3U DK 811.163.42 IS SN 1845-8793 HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

Pregledni znanstveni lanak.Prihvaen: 15. lipnja 2008.

Hrvatski casopis za teoriju i praksu nastave CS3.indd 9 4.10.2009 18:57:00

10

Vlado Pandi HRVATSKI, god. VI, br. 1, Zagreb, 2008.

na specifian umjetniki nain, osobito na komunikacijske mogunosti osobe koja recipira dramski tekst itanjem, sluanjem ili gledanjem ka-zaline izvedbe.5

Dramski tekst je prema povijesnim izvorima ve sustavno zastup-ljen u grkom kolstvu krajem 5. i u 4. st. pr. Kr.6 Neosporna je stara istina, izricana i ponavljana da knjievnost ini ljude vie ljudima,7 a ko-liko od pamtivijeka u tome sudjeluju dramski tekstovi, nije lako odrediti jer to ovisi o razliitim okolnostima. Obveza usmjerivanja mlada ovjeka na plemenit ivot u zajednici8 moe se ostvarivati traenjem novih puto-va za recepciju dramskih tekstova s prikladnim oekivanjem uspjeno-sti ukljuivanja dramskog teksta kao lingvometodikog predloka.9

II.

Dramski tekst kao lingvometodiki predloak u staroj Grkoj imao je vrlo vanu ulogu ve krajem 5. st. pr. Kr., to se moe dobro zakljui-ti prema povijesnim izvorima koji svjedoe da su svi slobodni graani u Ateni odlazili u kazalite,10 a dramski tekstovi su usklaivani s njihovim ukusom,11 uglavnom pomno usmjereni na odgoj ovjeka u skladu s ta-danjim idealima12 bez zaborava da je za ovjeka vano stjecanje govor-

5 Usp. Ernst Fischer, Von der Notwendigkeit der Kunst, Frankfurt am Main, 1958, str. 56. 6 Usp. Charles Pietri, Les origines de la pdagogie. Grce et Rome, u: Gaston Mialaret Jean

Vial, Histoire mondiale de lducation, Paris, 1981, str. 140-151.7 Usp. V. Pandi, n. d., str. 5-10.8 Traenje svrhovitih naina ukljuivanja dramskog teksta u odgoj i izobrazbu, u ivot pojedinca

i zajednice, podrazumijeva uspostavu odnosa prema drugima u skladu s etikim naelima.9 Znanstveni projekt Dramski tekst kao lingvometodiki predloak tijekom iskuavanja, prosud-

bi, provjera i ocjena uspjenosti raznovrsne uporabe dramskoga teksta kao lingvometodiko-ga predloka najvjerojatnije e jo jednom dokazati njegovu veliku uinkovitost. Na temelju istraivakih rezultata osmiljavat e se i usustavljivati primjena, pozorno opisati i predstaviti svrhoviti pristupi, postupci i metode koji bi trebali unaprijediti nastavu hrvatskoga jezika, oja-ati komunikacijske sposobnosti hrvatske mladei, podignuti na viu razinu hrvatsku kulturu itanja, sluanja i gledanja, poboljati uporabu hrvatskoga standardnog jezika u razliitim tekstovnim vrstama, funkcionalnim stilovima i priopajnim sredstvima. Uiteljima i profe-sorima hrvatskoga jezika istraivaki bi rezultati trebali pripomoi u usavravanju nastave i jaanju motiviranosti za svagdanji posao, a buduim istraivaima otvorit e i nove vidike. Usp. Znanstveni projekt Dramski tekst kao lingvometodiki predloak, www.zprojekti.mzos.hr

10 Usp. Siegfried Welchinger, Povijest politikog kazalita, Zagreb, 1989, str. 21-22.11 Usp. Maurice Dbsse, Introduction, trait des sciences pdagogiques, Paris, 1977, str. 5.12 Isto, str. 30.


11


nikih znanja, sposobnosti i umijea.13 Meu grkim dravama Sparta i Atena su najoitiji primjeri razlika u odgoju, pa i razlika u odnosu prema ulozi dramskoga teksta.14

Spartanski se odgoj temeljio na vrlo upornom jaanju tijela jer se tvrdilo da jako tijelo osigurava i duhovnu snagu koja im je bila potrebna u nadmudrivanju neprijatelja, pa je njihov odgoj bio kolektivan, vojniki, u strogim dravnim vjebalitima. Uz svakodnevno tjelesno vjebanje i uenje ratnih vjetina u odgoju je bila znaajno zastupljena i glazba, a gledanje, primjerice, Eshilovih i Sofoklovih tragedija te Euripidovih trage-dija i komedija smatralo se nepotrebnim pa i nedopustivim.15 Meu pob-jednicima na olimpijskim igrama bilo je najvie Spartanaca,16 ali njihovo je govorno izraavanje bilo najskromnije meu svim natjecateljima.17

Dok se u Sparti neusporedivo idealizirala Ahilova snaga, u Ateni su ponajvie slavljene Odisejeve osobine.18 Budui da atenski odgoj nije bio ni ratniki niti podloan zajednikim interesima i nastojanjima, do-lazile su do izraaja individualne sklonosti i darovitosti.19 Dramski tekst je bio gotovo svakodnevno zastupljen u odgoju,20 pa je i vrlo znaajno utjecao na odgoj mladih ljudi, posebno na njihovu kulturu, znanje, spo-sobnosti i umijee govornoga i pismenoga izraavanja. Veina uenika gotovo da nije proputala ni jednu kazalinu izvedbu grkih tragedija.

Eshil (oko 525-456. pr. Kr.), prvi veliki grki tragiar,21 otac tragedije,22 svojim jednostavno strukturiranim tragedijama je isticao uzviene osjeaje i kreposti, a u kolskom i obiteljskom odgoju je uz do-

13 Istodobno su Ilijada i Odiseja bile prva i glavna lektira, upute za izraavanje, jezini priru-nici, udbenici povijesti i zemljopisa, ali i etiki i vjeronauni udbenici. Homer je uitelj Grka u moralu, politici, filozofiji, umjetnosti, pa i u ratnikom umijeu. Usp. Henri-Irne Marrou, Histoire de lducation dans lAntiquit (Le monde grec), Paris, 1960, str. 35.

14 Usp. C. Pietri, n. d., str. 140.15 Prema Plutarhu uenje jezika izrazito je bilo ogranieno. Usp. Jean Assa, LAntiquit, u: M.

Dbsse i G. Mialaret, Trait des sciences pdagogiques, 2, Paris, 1971, str. 26.16 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 43.17 Usp. Vlado Pandi, Sitni prilozi za povijest uenja i pouavanja govornitva, Split, 2007, str.

26.18 Tipini homerovski odgoj nije razlikovao vjebanje duha i tijela. Usp. Mate Zaninovi, Opa

povijest pedagogije, Zagreb, 1988, str. 20-23.19 Isto.20 Usp. C. Pietri, n. d., str. 140-141.21 Prije Eshila poznati su kao uspjeni tragiari: Tespis, Heril, Pratina i Frinih. Usp. Milivoj Siro-

ni, Klasino razdoblje, u: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977, str. 91-92.22 Isto, str. 93.


12


prinose stjecanju znanja, sposobnosti i umijea jezinoga izraavanja pridonio ouvanju ljudskosti, pravednosti i moralnosti.23

Sofoklo (497-406. pr. Kr.) ponajvie je utjecao na razvoj tragedi-je i kazalita, poveao broj osoba u koru, intenzivirao dijalog kora i glumaca,24 a zasigurno je neprocjenjiv njegov utjecaj na umnoenje ka-zalinoga gledateljstva i jezino izraavanje mnogih suvremenika te do-lazeih narataja. Slavio je pojedince koji ne prihvaaju sudbine to ih odreuju grka boanstva, poticao na odbacivanje nametnutih stega, posebice onih koje su nametnuli vlastodrci, a onemoguivale su ovje-ka da bude istinski slobodan u izraavanju.25 Govorei o svome mlaem suvremeniku Euripidu, Sofoklo je zakljuio da Euripid predstavlja ljude kakvi jesu, dok ih on pokazuje gledateljstvu kakvi bi trebali biti.

Nedvojbeno se Euripid (480-406. pr. Kr.), kao ni jedan grki tragiar do tada, usmjerio na svagdanju zbilju.26 Nije prihvatio nepromjenjivost sudbine niti neupitnost proroanskih poruka, a otvoreno je propovjed-niki ponudio kao filozof na pozornici27 i odgovore na pojedina aktual-na filozofska, politika i socijalna pitanja. Nije bio optereen ugaanjem ukusu kazalinoga gledateljstva,28 ali bio je prihvaen kao uitelj, odga-jatelj, te je utjecao na podignue razine govornoga izraavanja.29 Nudio je govornu karakterizaciju likova, mukih i posebice enskih odlunih, razumnih i nerazumnih, neogranienih u ljubavi, donositeljica sree, ali i nesree ljudskom rodu, smirujuih i burnih temperamenata, sebinih i promjenjivih karaktera, nezaustavljivih robinja ljudskih strasti, mudrih, plemenitih i portvovnih za uzviene ciljeve itd.30 Njegova dramska djela (ponajprije tragedije, ali i komedije) utjecala su na odgoj atenskih govor-nika vie nego djela ostale dvojice velikih tragiara.31

Aristofan (445-385. pr. Kr.), ponajbolji grki komediograf,32 najistak-nutiji predstavnik stare atike komedije,33 zanosni branitelj atenske de-

23 Usp. C. Pietri, n. d., str. 19-74.24 Usp. M. Sironi, n. d., str. 99.25 Isto, str. 101-102.26 Isto, str. 104-107.27 Isto, str. 105.28 Isto.29 Usp. C. Pietri, str. 71-72. i 74.30 Usp. M. Sironi, str. 114.31 Usp. C. Pietri, n. d., str. 19-20. i 78.32 Usp. M. Sironi, n. d., str. 124.33 Najstariji su atiki komediografi Hionid i Magnet te Kratin i Eupolid. Isto, str. 123.


13


mokracije, estoki protivnik ratoborne politike, kritiar morala svojih su-graana Atenjana te zapostavljenosti i loa odgoja, suprotstavljao se mrnji pripadnika drugih gradskih zajednica i drava, odbacivao sklono-sti prema pustolovnom ivotu, poticao na mir i zavretak ratova. Stalno zaokupljen odgojnom problematikom, promicatelj dobra i uporni ismi-java nekih ljudskih osobina, posebice se u komediji Oblaci istodobno kominom estinom oborio na sofiste i Sokrata.34 Obraunavao se s istak nutim politikim govornicima optuujui ih za politikanstvo, sebi-nost, podmiivanje, lana predstavljanja i obmane naroda iju su potpo-ru molili.35 Izraavao je na specifian nain gotovo u svim komedijama nostalgiju za starim odgojem, zabrinutost pred pokuajima promjena te traenje i drugih mogunosti odgoja mladei.36

Oko uporabe dramskih tekstova kao lingvometodikih predloaka voene su estoke rasprave i meu najistaknutijim grkim uiteljima govornitva, piscima i filozofima. Platon je bio protiv dramskog teksta u odgoju, a Izokrat i Aristotel poticali su uitelje i odgajatelje na ukljuiva-nje dramskog teksta u odgoj i obrazovanje.

Platon (427-347. pr. Kr.), najistaknutiji Sokratov uenik, u prvoj po-lovici 4. st. pr. Kr. najagilniji je i najsustavniji zagovornik promjena u od-goju. Prvi je teorijski oblikovao odgojni sustav u djelima Drava i Zakoni,37 ali i prvi filozof koji se suprotstavio ukljuivanju i dramskoga pjesni-tva u odgoj mladei. Uglavnom je zagovarao cjelokupni odgoj mladei bez knjievnosti, a posebno je bio kritian prema Homeru tvrdei da je pjesnitvo kao oponaanje zbilje samo svojevrsna obmana.38 Premda je devet knjiga Drave napisao u zreloj ivotnoj dobi, svoje koncepcije o odgoju kojem je filozofija bila podloga, nastojao je praktino ostvariti od poetka rada svoje Akademije, znamenite kole u Akademovu vrtu, u koju je godinje primao pet-est uenika.39 Istiui da je odgoj graana jedna od glavnih dravnih funkcija, te da drava ima pravo usmjerivati

34 Isto, str. 125.35 Isto, str. 125-126.36 H.-I. Marrou, n. d., str. 68-69.37 Platon u Dravi esto istie svoja stajalita o odgoju. Kad pie o piscima i knjievnim djelima,

obino istie to ne bi trebalo biti zastupljeno u odgoju. Usp. Platon, Drava, Zagreb, 2001, na vie mjesta.

38 Usp. Platon, n. d., str. 366-372, Benedetto Croce, Estetika, Zagreb, 1960, str. 147-148. i Damir Barbari, Preludij. Povijesno-filozofske studije, Zagreb, 1988, str. 17.

39 Usp. Wilhelm Windelband, Povijest filozofije, Zagreb, 1988, str. 144. i 146-147.


14


svakog pojedinca u odgoju koji sama odredi,40 zastupao je zapravo ide-ju potpune dravne vlasti nad svojim graanima. U njegovu odgojnom sustavu predvieno je stjecanje socijalnih sklonosti za ivljenje u zajed-nici i osobito osjeaja za pravednost koji se nalazi u ljudskim duama kao prirodna podloga za odreene sposobnosti.41 Imao je samo neto blae rijei za knjievnost korisnu dravi, svrhovitu u odreenom drav-nom odgoju, tj. didaktiku knjievnost bez opasnosti neeljena utjecaja. Pjesniku Pindaru i piscima tragedija prigovarao je to neistinito pripi-suju negativne osobine potomstvu nekih bogova.42 Pripomenuo im je da nitko ne lae i neka ni u tragediji ni u ostalim pjesmama ne uvodi Heru pretvorenu kako kao sveenica prosjai.43 Navodei tri vrste pjesnitva i prianja, istaknuo je da jedna vrsta stoji posve u oponaanju (), a to su tragedija i komedija.44 Obrazloio je bojazan od ukljuivanja tragedije i komedije u odgoj i tvrdnjom da bi gojencima oponaanje moglo prije-i u krv, pa zato je protiv doputanja onima, za koje velimo da se bri-nemo, i koji trebaju biti dobri muevi, da kao muevi oponaaju enu,45 ali da ne oponaaju ni robinje ni robove, ni zle ljude, koji su kukavi-ce, mahnite u rijeima i u inima itd.46 Tvrdio je da prevelika sloboda ne prelazi, ini se, ni u to drugo nego u preveliko ropstvo i za pojedinca i za dravu.47 Tragedijske pjesnike naziva oponaateljima, tvorcima tvorevine tree iza prirode, jer su nekako trei iza kralja i istine kao i svi ostali oponaatelji.48

Platona je esto kritizirao Izokrat (436-338. pr. Kr.), jedan od naj-istaknutijih grkih uitelja govornitva i govornika, koji je neosporno uz-digao tehniku uvjeravanja, umijee obrazlaganja i dokazivanja, na vrlo visoku razinu. Odbacivao je prigovore zbog ukljuivanja pjesnika (pa i tragiara) u odgoj49 te je oduevljeno birao najbolja knjievna djela, po-sebice dramska, i odluno ih nudio svojim uenicima od kojih je elio stvoriti izvrsne govornike, ponajprije rjeite politiare, samopouzdane i

40 Usp. Platon, n. d., str. 170.41 Isto, str. 167.42 Isto, str. 140-141.43 Isto, str. 109.44 Isto, str. 124.45 Isto, str. 125. 46 Isto, str. 126-127.47 Platon, n. d., str. 315.48 Isto, str. 355.49 Usp. C. Pietri, n. d., str. 162-163.


15


suzdrljive te uvijek svjesne snage rijei kao pokretaa stvaranja jer su bili jako potrebni atenskoj demokraciji.50 Dok je Platonov odgoj uteme-ljen na traenju istine i promicanju pravednosti, njegov je odgoj ponaj-prije poivao na oduevljenju snagom rijei,51 a glavna svrha ukljuiva-nja i dramske knjievnosti u odgoj su odline govornike sposobnosti i umijea povjerenih uenika.52

Aristotel (384-322. pr. Kr.) kao oblikovatelj vlastitoga odgojnog su-stava kritiki se poprilino odnosio prema Izokratovoj, ali vrlo vrsto pre-ma odgojnoj koncepciji svoga uitelja Platona.53 Ponajprije treba istak-nuti da je za razliku od Izokrata odvajao retoriku od poetike, a za razliku od Platona, izmeu ostaloga, bio je oduevljen dramskom knjievnou koju je smatrao dragocjenom u odgoju mladei, posebice gojenaca u go-vornikim kolama.54 Odreivao je retoriku kao sposobnost teorijskog iznalaenja uvjerljivog u svakome datom sluaju.55 Godine 336. pr. Kr. osnovao je gimnaziju na Likejskim etalitima u kojoj je omoguivao uenicima svestrani odgoj i obrazovanje. Zanimajui se za razliita po-druja ljudske djelatnosti, neprekidno je isticao potrebu skladnog odgo-ja te razlikovao tjelesni, intelektualni i moralni odgoj.56 Svim je uiteljima postavljao strogu obvezu uvaavanja prirodnog razvoja djeteta i prila-goenosti odgojnih i izobrazbenih izvora razvojnoj dobi u skladu s na-elom postupnosti.57 U potpunu nesuglasju s Platonom veliku je pozor-nost u odgoju poklanjao upravo tragediji koju usporeuje s komedijom tvrdei da tragedija oponaa gore ljude nego to su sada, a komedija bolje.58 Tradicionalnom odgoju govornika na klasinim knjievnim dje-lima poglavito je zamjerao nedostatno upuivanje uenika na upozna-vanje potencijalnog sluateljstva.59 O knjievnosti u odgoju najsustavni-je je pisao u djelu Retorika, a sukladno svojim naelima djelomice i u Poetici.60 U prvoj knjizi Retorike preteito se bavio odreenjem retorike

50 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 132.51 Isto, str. 132-134.52 Isto, str. 164.53 Usp. V. Pandi, n. d., str. 36.54 Isto.55 Aristotel, Retorika, Zagreb, 1989, str. 6.56 Usp. Mate Zaninovi, Opa povijest pedagogije, Zagreb, 1988, str. 33-34.57 Isto, str. 34-35.58 Aristotel, n. d., str. 7.59 Usp. Vlado Pandi, Putovima kolske recepcije knjievnosti, Zagreb, 2001, str. 29.60 Aristotel, Retorika (prijevod M. Vii), Zagreb, 1989, str. 35-36, 42, 44, 56-57. i dr.


16


kao sposobnosti pronalaenja uvjerljivosti u svim govornim okolnosti-ma, govornim vrstama, tj. politikim, epideiktinim i sudskim govorni-tvom, to podrazumijeva odreenje svrhe ljudske djelatnosti, sree, do-bra, zadovoljstva, karaktera koji ine ili podnose nepravdu, pravednost i nepravednost.61 U veini poglavlja apostrofira nerijetko grke dram-ske tekstove kao dobar izvor nadahnua, oslonac u razliitim govornim prigodama. Drugu je knjigu Retorike, zapoevi odreenjem uvjeta koji pridonose uvjerljivosti govora i raznih naina utjecaja na sluateljevu duu, uglavnom posvetio upoznavanju osobina potencijalnih govornika i posebice potencijalnih sluatelja govora, a u zavrnih sedam-osam po-glavlja obrazlae metode uvjeravanja koje su prikladne za sve tri vrste govornitva.62 Primjere za srdbu, blagost, ljubav, mrnju, strah, stid, be-stidnost, dobroinstvo, suut, pravednost, pravednu ljutitost, zavist, te opise karaktera u pojedinoj ivotnoj dobi mladosti, zrelosti i posebice u starosti pronalazi i u Euripidovim i Sofoklovim tragedijama.63 Prema Poetici64 moe se zakljuiti da je ponajvie bio oduevljen stvaralatvom grkih pisaca tragedija tvrdei da je umjetnost oponaanje.65 Nepre-kidno je procjenjivao tragedije i po njihovoj mogunosti utjecaja na dru-ge osobe,66 a proiavanje, katarzu, oplemenjivanje vidio je kao vrlo vanu etiku, odgojnu funkciju tragedije.67 Odredio ju je kao oponaa-nje ina ozbiljna i zavrena koji ima veliinu, govorom zaslaenim odje-lito za svaku vrstu (), radnjom a ne pripovijedanjem, koje saaljenjem i strahom postie oienje.68 Zanimali su ga likovi, jaki karakteri koji upadaju u nesree nakon grijeha. Meu grkim tragiarima u Retorici je isticao Euripida kao uzornoga pisca koji uzima rijei iz svakodnevnog go-vora, a u Poetici, ponavljajui Sofo klove rijei, kae da Euripid prikazuje ljude kakvi jesu, izravno ih oponaa prema zbilji. Premda je davao pr-venstvo tragediji, nije zaboravljao ni moguu ulogu komedije koju odre-uje kao oponaanje nitavijih, ali ne po svakoj zloi.69 Daje prvenstvo tragediji ispred epa, pa i zato to tragedija postie svoju svrhu i bez

61 Isto, str. 7.62 Isto, na vie mjesta.63 Isto, str. 85, 91, 112. i dr.64 Martin Kuzmi je preveo tu Aristotelovu knjigu pod naslovom Nauk o pjesnikom umijeu. 65 Aristotel, Nauk o pjesnikom umijeu, Zagreb, 2001, str. 3-11. 66 Isto, na vie mjesta.67 Isto, str. 15. i 29-31.68 Isto, str. 15.69 Isto, str. 13.


17


kretnja kao i ep: ta itanjem se vidi, kakva je,70 zatim je bolja () to ima sve to ep, ima dio, koji nije malen, glazbu, po kojemu se najivlje stvaraju milja, i sredstva za predstavu,71 pa i zato to je zorna, i ako se ita i ako se predstavlja,72 te je bolja () i po tome, to joj se opo-naanje svruje u krae vrijeme, jer se vie mili, to je vema jezgrovi-to73 Moe se vrsto zakljuiti da je Aristotel uzorno usustavio upora-bu dramskog teksta kao lingvometodikog predloka.

III.

Dramski tekst kao lingvometodiki predloak u helenistikom raz-doblju je bio vrlo znaajno zastupljen u odgoju i obrazovanju, pa i zato to je Aristotel, uitelj Aleksandra Makedonskog, bio iznimno cijenjen i istinski tovan.74 Glavna su kulturna sredita Pergam, Seleukija te Aleksandrija, u kojoj su se nalazile najvanije i najuglednije znanstvene ustanove i vrlo bogata knjinica.75 Filozofija je uglavnom stagnirala, a u knjievnom su stvaralatvu u prvom planu komedije, ali nisu pisci za-boravili niti na pisanje tragedija, samo to su mnogi itekako isticali da su nenadmani najistaknutiji grki tragedijski pjesnici: Eshil, Sofoklo i Euripid. Prie iz svakodnevnog ivota, bajke, romani, himne, idile, za-tim ljubavne elegije i epigrami,76 sve je to bilo zastupljeno u helenisti-kom odgoju.77 Gradske su kole imale tri stupnja: poetni, srednji (drugi stupanj: gimnazije) i vii (trei stupanj: retorike kole). Dramska knji-evnost je bila zastupljena na svim stupnjevima, a izbor i prouavanje dramskih tekstova bili su prilagoeni ciljevima pojedinih stupnjeva i ue-nikim mogunostima, to treba posebno istaknuti.78

70 Isto, str. 71.71 Isto.72 Isto.73 Isto.74 Osvajanja Aleksandra Makedonskog omoguila su grkoj kulturi iroko rasprostranjivanje.

Drave koje su nastale nakon raspada njegove monarhije imale su vana zajednika obiljeja. Na vlasti su bili mnogobrojni Grci, odnosno njihovi potomci, koji su se nazivali Helenima, pa odatle naziv helenistiko razdoblje (3. st. pr. Kr.-529). Usp. Damir Salopek, Helenistiko raz-doblje, u: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977, str. 158-161.

75 Isto.76 Usp. J. Defradas, La Littrature dans lAntiquit, Paris, 1960, str. 183. 77 H.-I. Marrou, Histoire de lducation danas LAntiquit, Paris, 1948, str. 225.78 O tome su se brinuli specijalizirani nastavnici: uitelji poetnog itanja i pisanja (na prvom

stupnju), gramatiari (na drugom stupnju) i retori (uitelji govornitva na treem stupnju). Usp. C. Pietri, n. d., str. 167.


18


Helenistiko razdoblje je uvrstilo poloaj knjievnih djela kao osnovnih izvora odgoja. Prireivani su popisi najistaknutijih klasinih autora, a i specijalni izbori njihovih djela, najprikladnijih za odgoj.79 Za-hvaljujui tim izborima djela, do danas su sauvana mnoga djela istak-nutih grkih pisaca, a broj sauvanih smatra se jednim od pokazatelja popularnosti pojedinih pisaca, razine recepcije njegova djela u odgoju i kritike procjene njegove vrijednosti.80 Heleni, naklonjeniji pjesnicima nego filozofima ili povjesniarima, i kad su gledali u prolost, mislili su na budunost te se nadali ostvarbi sree i duevnoga mira, a knjiev-nost je prema tradiciji za takvu ivotnu koncepciju bila vrlo prikladna,81 posebno u odgoju mladih politiara.82 Posebno je znaajna tradicionalna zastupljenost dramskih pisaca u helenistikom kolstvu: na prvom su mjestu bile Euripidove te Menandrove komedije, a Eshilove i Sofoklove tragedije nisu bile toliko utjecajne u helenistikom odgoju koliko u Ateni u 4. st. pr. Kr. kad ih je Aristotel preporuivao kao neizmjerno dragocjen izvor oplemenjivanja ovjeka.83 Komedije su jednostavnije i sugestivni-je prenosile gledatelju poruke, imale su aktualniju i zbiljskiju tematiku, pa su zato za njih vie zanimanja pokazivali helenistiki retori (uitelji) i potencijalni retori (odgajanici).84 Teko je odrediti koliko je srednja ati-ka komedija (57 pisaca; oko 800 komedija; najistaknutiji pisci: Antifan, Anaksandrid i Aleksis)85 bila zastupljena kao lingvometodiki predloak, ali nova atika komedija (najistaknutiji predstavnik Menandar, pjesnik ljubavi, promicatelj humanih ideja)86 nedvojbeno je izazivala veliko za-nimanje gledateljstva pa i uitelja.87 To se ne moe rei za tragedije koje su napisane u helenistikom razdoblju jer premalo je injenica koje bi dokazivale da su barem itane u kolama.88

Poetno itanje dramskog teksta je zahtijevalo veliku koncentra-ciju i poprilino vremena za vjebanje.89 Drugostupanjska eksplikacija

79 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 227-228.80 Usp. V. Pandi, n. d., str. 47-48.81 Usp. H.-I. Marou, n. d., str. 226-227.82 Usp. J. Defradas, n. d., str. 195.83 Usp. Aristotel, Nauk o pjesnikom umijeu, Zagreb, 1912, str. 29-31.84 Usp. Milivoj Sironi, Rasprave o helenskoj knjievnosti, Zagreb, 1995, str. 293-297.85 Usp. M. Sironi, n. d. (Klasino razdoblje), str. 128-129.86 Isto, str. 128.87 Isto, str. 127. i 129.88 Usp. Damir Salopek, Helenistiko razdoblje, u: Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977, str.

167.89 Usp. C. Pietri, n. d., str. 181. i 186.


19


dramskog teksta dijelila se na jezinu i knjievnu.90 U jezinoj se obja-njavala rije po rije, a knjievna je bila ponajprije usmjerena na uoa-vanje i objanjavanje umjetnikih obiljeja dramskog teksta, fabule i likova. Poklanjana je velika pozornost uoavanju vrijednosti pojedinih konstrukcija, prilagoavanju tekih, manje poznatih rijei, a esto su se uenici sluili specijalnim rjenicima za pojedine pisce.91 Uitelji su tra-ili od uenika i specifino procjenjivanje dramskih likova, njihova savr-enstva, ljudskosti ili junatva to se nerijetko pretvaralo u rasprav-ljanje o etici jer u helenizmu je esto isticano da samo moralna osoba moe lijepo govoriti, ali i da su misao i izraz uvijek u vrstoj svezi.92 Na treem su stupnju kolovanja sustavno proraivane poetike i retorike teme,93 a gotovo su svakodnevne bile stilsko-kompozicijske vjebe na-kon to je uitelj napravio saetak nekoga kazalinog djela.94

IV.

Svestrano ukljuivanje dramskog teksta kao lingvometodikog predloka u starome rimskom odgoju ponajprije su promicali grki ui-telji.95 Znanstvena istraivanja poetaka rimske knjievnosti, koja bi mo-gla pomoi i u odreivanju rimskog odgoja, zapinju na nedostatku po-vijesnih izvora,96 ali Horacije i mnogi drugi rimski pisci su svojedobno isticali da je prava knjievnost dola tek s Grcima u 3. st. pr. Kr., a to znai da je tada stigao i grki odgoj.97 Grki uitelji, odlini govornici i po-znavatelji knjievnosti, zastupali su u cjelini grke odgojne koncepcije, ali i uenje grkoga jezika.98 Prvi se meu grkim uiteljima u Rimu spo-minje (272. pr. Kr.) Lucije Livije Andronik (oko 280-204. pr. Kr.).99 U prije-vodu Homerove Odiseje na latinski posluio se starim domaim metrom

90 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 229-230. i 236-238.91 Isto.92 Usp. C. Pietri, n. d., str. 181.93 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 271.94 Vanost govornikog umijea u helenistikom razdoblju jezgrovito istie H.-I. Marrou (n. d.,

str. 271) predstavljajui Izokratovu odgojnu koncepciju: Nauiti dobro govoriti znai isto-dobno i nauiti: dobro misliti i dobro ivjeti.

95 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 332-335. 96 Usp. Jean Bayet, Littrature latine, Paris, 1965, str. 17.97 Usp. Vladimir Vratovi, Rimska knjievnost, Zagreb, 2008, str. 43-44.98 Isto. 99 Usp. E. Jullien, Les Professeurs de Littrature dans lancienne, Paris, 1885, str. 55.


20


saturnijcem,100 a predstavio je takoer na rimskoj pozornici prvi latinski prijevod (preradbu) grke drame. Nije jasno koliko je uspio pomoi ue-nicima u uenju grkoga, a koliko latinskoga jezika tim prvim prijevodom u svjetskoj knjievnosti.

Poznavanje retorike u Rimu nije bilo vano samo za potencijalne po-litiare. O sposobnostima komuniciranja ovisio je i profesionalni uspjeh odvjetnika, sveenika, trgovaca itd.101 Katon Stariji (234-149. pr. Kr.) meu prvima je bio naobraen na grki nain te je postigao iznimnu opu kulturu i govorniko umijee.102 Grki odgoj ve u njegovo doba uzi-ma zamaha u Rimu, pa se moe rei da pobijeeni brino ue pobjed-nike i utjeu na ope podizanje kulture, knjievnosti i umjetnosti, ali i tiho kidaju njihove tradicije: poglavito u obiteljskom ivotu. Nestaje sve vie strogoga rimskog morala,103 a uspjena karijera i razni uitci posta-ju glavni ciljevi ivljenja mnogih Rimljana.104

Kao zanimljiv dramski pisac (tragedija i komedija) ubrzo se nakon Andronika pojavio Gnej Nevije (oko 270-201. pr. Kr.), ali zbog ismijava-nja mone obitelji Metela bio je prognan u Afriku, pa ni veina uitelja vjerojatno nije imala hrabrosti za posebnu pozornost njegovim komedi-jama.105

Oko ukljuivanja rimskih komedija u odgoj vodile su se estoke ras-prave krajem 3. i u prvoj polovici 2. st. pr. Kr. Zastupnici grke tradicije odricali su im originalne vrijednosti, a uitelji kojima je rimski ponos bio ispred svega, smatrali su da rimske komediografe, osobito Tita Makcija Plauta (oko 254-184. pr. Kr.), treba to vie ukljuivati u kolu.106 Tako su Plautove komedije posluile ambicioznim uiteljima za latinizaciju odgoja mladih Rimljana.107 Razgovijetne didaktike poruke i nepresu-na komika () likova i svjea imaginativnost scenskih rjeenja108 pota-knula je mnoge pisce na oponaanje Plauta.109

100 Usp. Pierre Grimal, Biljeke uz esto poglavlje, u: Luigi Pareti, Stari svijet od 500. g. pr. Krista do poetka nove ere, Zagreb, 1967, str. 422.

101 Isto.102 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 332.103 Isto, str. 333-334.104 Usp. A. Guillemin, Le public et la vie littraire Rome, Paris, 1983, str. 43.105 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 64-65.106 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 341.107 Usp. P. Grimal, n. d., str. 424.108 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 73.109 Usp. Zdenko kreb, Pojmovi poetika u povijesnom slijedu, u: Zdenko kreb Ante Stama,

Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986, str. 537.


21


Od Plauta je petnaestak godina mlai Kvint Enije (239-169. pr. Kr.),110 pisac dvadeset dviju tragedija i dviju komedija, satiriar, opona-atelj Homerovih stihova ijom zaslugom latinski je jezik () postao bogatiji i harmoniniji.111 O njemu se govorilo da zapravo prerauje gr-ke tragedije, posebice Euripidove, pa da mu ni zbog toga nije mjesto u odgoju i obrazovanju.112

Od sredine 2. st. pr. Kr. u odgoju su bez veih prekida nazona dje-la znamenitoga rimskog pisca Publija Terencija Afera (190-159. pr. Kr.). Premda je komedije stvarao prema grkim predlocima, njegov izvrsni latinski jezik uitelji su navodili za uzor.113 U itanju i ralanjivanju nje-govih dramskih djela vidjeli su dobru mogunost jaanja sklonosti za lijep o izraavanje jasnih misli.

Tragiar Marko Pakuvije (220-132. pr. Kr.) prema nekim povijesnim injenicama privlaio je pozornost uitelja govornitva, posebno Cicero-na koji ga je smatrao najveim rimskim tragiarem,114 ali Kvintilijan na-kon dvjesto pedeset godina tvrdi da je pravio teke i nezgrapne sloe-nice od prijedloga i dviju imenica,115 pa njegovi dramski tekstovi i nisu trebali biti uzorni lingvometodiki predloci.116 Akcije (170-90. pr. Kr.) kao pisac tragedija smatran je snanijim,117 premda oni koji sebi prisvaja-ju struni i znanstveni ugled, smatraju uenijim upravo Pakuvija.118 Nije poznato da su dramska djela znaajnih dramskih pisaca Cecilija Stacija (219-168. pr. Kr.) i Lucija Afranija (oko 150. pr. Kr.) te manje vanih Titi-nija i Tita Kvinkcija Ate izazivala veliku uiteljsku pozornost.119

Posebice je u 1. st. pr. Kr. na uzdignuu mudroslovlja, obnovi mo-rala i napretku govornitva zanosno radio i bio vrlo uspjean Marko Tuli-je Ciceron (106-43. pr. Kr.),120 nedvojbeno najistaknutiji uitelj govorni-tva, pisac i filozof, pa je prema takvim i slinim tvrdnjama ustaljen

110 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 341.111 V. Vratovi, n. d., str. 67.112 Usp. M. C. Howatson Ian Chilvers, Classical Literature, New York, 1993, str. 201.113 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 374.114 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 75-76.115 Usp. Marko Fabije Kvintilijan, Obrazovanje govornika (prijevod i predgovor Petar Pejinovi),

Sarajevo, 1984, str. 82. 116 Isto.117 Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 390-391.118 Isto, str. 391.119 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 68-69.120 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 343. i D. R. Dudley, The Penguin companion to Literature, London,

1971, str. 51-52.


22


naziv Ciceronovo doba (80-30. pr. Kr.). kolovan je u Grkoj, izraa-vao cijeli ivot iznimno tovanje grkoj kulturi, pa i dramskoj knjievno-sti, a neprekidno je isticao svezu miljenja i izraavanja, mogunosti dobr e rijei samo nakon dobre misli. elio je da Rimljanin bude dobar ovjek,121 plemenit, tovatelj i sljedbenik starih rimskih moralnih na-ela, domoljub, naobraen, odlian govornik, poznavatelj knjievnosti i drugih umjetnosti.122 Gotovo svi prouavatelji njegova ivota i djela su-glasni su da je na knjievnost gledao kao na glavni izvor pouka i veliku mogunost za korisnu zabavu, ali neprijeporno je davao prvenstvo pou-ci.123 Kao uzorna govornika spominjao je Izokrata, pa je zato i traio da oratori imaju to bolju kulturu, posebice da budu dobri poznavatelji knji-evnosti.124 Bez dvojbe je vjerovao u svrhovitost dramskog teksta kao lingvometodikog predloka. Istinski se divio najistaknutijim grkim pa i rimskim dramskim piscima. U njegovo doba je u rimskim nastavnim osnovama uz grke pisce istaknuto mjesto zaslueno imao Lucije Livije Andronik, kao prvi rimski pisac koji je dramskim djelima obiljeio po-etke rimske knjievnosti.125 Jo za ivota je Ciceron imao protivnika koji su bili protiv knjievnosti u odgoju, ponajprije istaknutoga pjesnika Gaja Valerija Katula (oko 87-54. pr. Kr.) koji se estoko suprotstavljao bilo kak voj ulozi pjesnitva u odgoju mladih ljudi.126

Rimska kola se konano u doba cara Oktavijana Augusta (31. pr. Kr.-14) mogla na neki nain usporeivati s grkom kolom prem-da je njegov dolazak na vlast bio u znaku ogranienja politikih slobo-da, a zatim i umanjivanja vanosti govornitva u svagdanjem ivotu. Uz pjes nika Vergilija je Terencije bio najzastupljeniji pisac tijekom 1. st.127 U njegovim komedijama likovi govore uglaenim jezikom helenofil-skog knjievnog kruga (), proeti odmjerenom profinjenou i huma-nom osjeajnou.128 Tragedija Tijest Lucija Varija Rufa (70-15. pr. Kr.) u Augu stovo doba izazivala je vjerojatno i veliku pozornost uitelja govor-

121 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 381-382.122 Kvintilijan tvrdi da ljudi ne prihvaaju sa tovanjem ni govornika ako je pokuen njegov

karakter jer zao ovjek i dobar govornik ne mogu se nikad nai u jednoj osobi. Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 492-493.

123 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 92-98.124 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 381.125 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 63-64.126 Usp. M. C. Howatson Ian Chilvers, n. d., str. 114.127 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 33.128 Isto, str. 74.


23


nitva, zato to je autor godine 29. pr. Kr. dobio veliku novanu nagradu u prigodi proslave Oktavijanove pobjede kraj Akcija.129 Tragediju Mede-ja Publija Ovidija Nazona (43. pr. Kr.-18), koju su antiki kritiari hvalili, uitelji su zaboravljali dok je autor bio u progonstvu (8-18) iako je bio za ivota najitaniji pisac u Rimu.130

U mnogim rimskim govornikim kolama kao izvrsna motivacija za rasprave u 1. st. sluile su retorine i patetine tragedije Lucija Aneja Seneke (4. pr. Kr.-65),131 uglavnom predviene za krasnoslov.132 Mno-tvo sentencija bilo je izazov za usmene rasprave i esto prakticirane pis-mene uratke. Veliku je pozornost u 1. st. poeo privlaiti knjievni mim, a najistaknutiji su predstavnici te knjievne vrste glumac Decim Laberije (umro 43.) i Publilije Sirijac.133

Kvintilijan (oko 35-95), rimski pisac koji se nakon Cicerona najsu-stavnije bavio odgojnom govornikom problematikom,134 u knjizi Odgoj govornika pomno opisuje odgojne ideje starih Grka i proiruje ih novim naelima, metodama i sustavima.135 Tvrdio je da je suvremena kola za-boravila svoju osnovnu svrhu, tj. ojaanje dobrih osobina mladih ljudi, a sve vie nastavljala smjerove neukusa i moralne propasti ukorijenjene u svim slojevima rimskoga drutva.136 Nedvojbeno je naglaivao da ue-nike, koji su nauili dobro itati i pisati, treba najprije povjeriti uitelju gramatike i knjievnosti.137 U cjelokupnoj knjievnosti vidio je nadah-nue dobru govornitvu i izvor spoznaja,138 a posebno je isticao da su kao uenika lektira u govornikim kolama korisni pisci tragedija. Hva-lio je ulogu i komedije u odgoju te posebice u govornitvu jer obrau-je sve vrste karaktera i emocija.139 Poticao je na bogaenje uenikog rjenika, a za rjenike pjesnika tragedije kae da je dostojanstven, a

129 Isto, str. 140.130 Isto, str. 137. 131 Usp. Nikola Batui Vladan vacov, Drama, dramaturgija, kazalite, u: Z. kreb A. Stama,

n. d., str. 448.132 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 148.133 Isto, str. 110.134 Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 102.135 Usp. P. Pejinovi, n. d., str. 6. 136 Usp. M. F. Kvintilijan, str. 163-164. 137 Isto, str. 61.138 Isto, str. 62: Nije dovoljno itati samo pjesnike; sve vrste pisaca treba marljivo prouavati

ne samo radi sadraja nego i radi rijei koje esto dobivaju pravo graanstva upravo zato to ih pisci upotrebljavaju.

139 Isto.


24


pjesnika komedije pun elegancije i atike ljepote.140 Tijekom vjebanja krasnoslova i glume uenici su morali uoiti i zapamtiti kako se izgova-raju pojedini dramski tekstovi, reenice i rijei te procijeniti sve stanke, pronai najprikladniju brzinu i jainu izgovaranja, iznijansirati boju glasa, reeninu intonaciju te kako nastupiti pred gledateljstvom.141 Kvintilija-nova koncepcija ukljuivanja dramskih tekstova kao lingvometodikih predloaka bila je uzorno poticajna tijekom dvadesetak stoljea.

Grke i rimske tragedije i komedije u razdoblju patristike nije velika veina kranskih otaca i pisaca nikada ukljuivala u odgoj.142 Propovi-jedali su kransko udoree, stalno isticali obvezu preobrazbe posto-jeih odgojnih naela, sadraja i ciljeva, a samo su pojedinci nudili kri-stoloki mim.143 Kao prvoga istaknutog kranskog oca i pisca potrebno je spomenuti Kvinta Septimija Florensa Tertulijana (oko 160-220).144 U Dioklecijanovo doba najvie se isticao Lucije Cecilije Firmijan Laktancije (oko 250-317) koji je promicao pomirbena stajalita i traenje mostova izmeu rimske vieboake vjere i kranstva, a prihvaao je i tradicio-nalne rimske knjievne oblike.145 Slavni crkveni oci146, kranski sveci Ambrozije (oko 340-397), Sofronije Euzebije Jeronim (345-420), Aurelije Prudencije Klement (oko 348-410) i Aurelije Augustin (354-430) u 4. i poetkom 5. st. bili su protiv klasinoga dramskog teksta kao lingvome-todikog predloka.147 Meutim, Aurelije Prudencije Klement, kranski pisac prekrasnih zbirki lirskih himni s pravim dramskim dijalozima, gdje je u klici sadran nov oblik koji e se razviti u misterije,148 moe se sma-trati i jednim od pretea srednjovjekovnog kazalita.149

140 Isto, str. 99.141 Isto, str. 136. i 141.142 Usp. N. Batui V. vacov, n. d., str. 451.143 Isto, str. 447-448.144 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 353-354.145 Isto, str. 292.146 Usp. V. Vratovi, n. d., str. 194-207.147 Aurelije Augustin (Sv. Augustin), najproduktivniji kranski spisatelj i najistaknutiji crkveni

otac Zapadne kranske crkve, ponajvie je utjecao na predoivanje crkvene misli u sred-njem vijeku. Usp. V. Vratovi, n. d., str. 197-205.

148 Isto, str. 207.149 Isto.


25


V.

Moe se zakljuiti da je dramski tekst kao lingvometodiki predlo-ak bio znaajno zastupljen u antikom odgoju. Posebno plodonosno je bilo ukljuivanje dramskog teksta kao lingvometodikog predloka u na-stavu govornitva.

Stari Grci su udarili vrste temelje svrhovitu ukljuivanju dramskog teksta u odgoj mladih ljudi, ali i bez zaborava da dramski tekst moe itekako utjecati i na odrasle osobe. Ve krajem 5. i u 4. st. pr. Kr. po-sveivana je velika pozornost iznijansiranoj komunikaciji s dramskim tekstovima ili kazalinim izvedbama. Na stare Grke poseban su utjecaj imali dramski pisci: Eshil, Sofoklo, Euripid i Aristofan. Platon je bio pro-tiv ukljuivanja dramskog teksta u odgoj mladei, a Izokrat i Aristotel svesrdno su poticali na uporabu dramskog teksta kao lingvometodi-kog predloka. U Retorici i Poetici je Aristotel odluno usustavio dramski tekst i kao lingvometodiki predloak, to je zapravo bilo sudbonosno za povijest kolske recepcije dramske knjievnosti.

U helenistikom odgoju bile su ponajvie promicane Izokratove koncepcije ukljuivanja dramske knjievnosti150 koja je trebala pomo-i u odgoju govornika. Uz Eshilova, Sofoklova, Euripidova i Aristofanova dramska djela i Menandrova su vrlo uspjeno porabljena kao lingvome-todiki predloak.

U rimskom odgoju je postojala velika usmjerenost na dramski tekst kao lingvometodiki predloak to su Rimljani nauili od Grka.151 itanje se povezivalo s krasnoslovom te glumom. Recepcija dramske knjievno-sti bila je izrazito u funkciji govornoga i pismenoga izraavanja, odgoja i obrazovanja govornika.152 Uz eksplikaciju tekstova uenici su redovito obavljali i stilske vjebe koje su se nadovezivale uglavnom na objanja-vanje i dramskih tekstova koji su im bili prikladno polazite.153

Dramski tekst kao lingvometodiki predloak u antici je donosio odline uspjehe. Uitelji su neprekidno isticali njegovu dragocjenost u stjecanju jezinih znanja, sposobnosti izraavanja i umijea stvaranja

150 Usp. H.-I. Marrou, n. d., str. 271-282.151 Isto, str. 375.152 Usp. M. F. Kvintilijan, n. d., str. 370-371.153 Isto. Mladi rimski retoriari morali su u svakom trenutku biti spremni za raspravu na zadanu,

odnosno nametnutu temu.


26


tekstova. Organizirane su esto kazaline predstave,154 to je pridono-silo snalaenju uenika na pozornici i javnom govorenju, ali i u svako-dnevnoj komunikaciji.

LITERATURA

Akvinski, Toma: Drava, Zagreb, 1990. Apelt, Otto: Platonische Aufstze, Leipzig, 1912. Aristotel: Nauk o pjesnikom umijeu, Zagreb, 2001. Aristotel: Retorika (preveo M. Vii), Zagreb, 1989. Assa, Jean: LAntiquit, u: M. Dbesse i G. Mialaret, Trait des

sciences pdagogiques, 2, Paris, 1971. Bachiesi, Marino: Nevio epico, Padova, 1962. Barbari, Damir: Preludij. Povijesno-filozofske studije, Zagreb, 1988. Bardou, Henry: Les Empereurs romains et les Lettres latines,

dAuguste Hadrien, Paris, 1940. Bayet, Jean: Littrature latine, Paris, 1965. Bazala, Albert: Povijest filozofije, Zagreb, 1988. Bonjak, Branko: Filozofija i povijest, Zagreb, 1983. Brun, Jean: Aristote et le lyce, Paris, 1961. Croce, Benedetto: Estetika, Zagreb, 1960. Dbesse, Maurice: Introduction, trait des sciences pdagogiques,

Paris, 1977. Defradas, Jean: La Littrature dans lAntiquit, Paris, 1960. Dudley, D. R.: The Penguin companion to Literature, London, 1971. Faure, Jean: Lducation selon Plutarque, Aix-en-Provence, 1960; Fedon (prijevod K. Rac), Zagreb, 1996. Finley, M. I.: Le monde dUlysse, Paris, 1969. Graanin, uro: Temelji govornitva, Zagreb, 1956. Guillemin, Antoine: Le public et la vie littraire Rome, Paris, 1983. Howatson, M. C. Chilvers, Ian: Classical Literature, New York,

1993. Jullien, Emile: Les Professeurs de Littrature dans lancienne, Paris,

1885.

154 Klasine gimnazije do danas slijede tradiciju kazalinih izvedbi klasinih dramskih djela.


27


Kvintilijan, Marko Fabije: Obrazovanje govornika (prijevod i predgovor P. Pejinovi), Sarajevo, 1984.

Lesky, Albin: Gesammelte Schriften, Mnchen, 1966. Maixner, Franjo: Historija rimske knjievnosti, Zagreb, 1884. Marrou, Henri-Irne: Histoire de lducation dans lAntiquit

(Le monde grec), Paris, 1960. Marouzeau, Jules: Trait de stylistique latine, Paris, 1962. Moreau, Jean: Aristote et son cole, Paris, 1962. Nilsson, M. P.: Die Hellenistiche Schule, Mnchen, 1955. Novakovi, Darko: Grki ljubavni roman, u: Ksenofont Efeki, Efeke

prie, Zagreb, 1987. Novakovi, Darko: Plautovi Perzijanac Trgovac, u: Plaut, Perzijanac

Trgovac, Zagreb, 1995. Pareti, Luigi: Stari svijet od 500. g. pr. Krista do poetka nove ere,

Zagreb, 1967. Pichon, Ren: Histoire de la littrature latine, Paris, 1947. Pietri, Charles: Les origines de la pdagogie. Grce et Rome, u:

Gaston Mialaret Jean Vial, Histoire mondiale de lducation, Paris, 1981.

Platon: Drava, Zagreb, 2001. Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb, 1977. Pranji, Marko: Uloga Katolike crkve u stvaranju zapadnoeuropskog

kolstva, u: M. Pranji N. Kujundi I. Biondi, Uloga Katolike crkve u razvoju hrvatskog kolstva, Zagreb, 1994.

Sironi, Milivoj: Rasprave o helenskoj knjievnosti, Zagreb, 1995. kreb, Zdenko Stama, Ante: Uvod u knjievnost, Zagreb, 1986. Vii, Marko: Poimanje i znaaj govornitva kod drevnih naroda, u:

Aristotel, Retorika, Zagreb, 1989. Vratovi, Vladimir: Rimska knjievnost, Zagreb, 2007. Welchinger, Siegfried: Povijest politikog kazalita, Zagreb, 1989. Windelband, Wilhelm: Povijest filozofije, Zagreb, 1988. Zaninovi, Mate: Opa povijest pedagogije, Zagreb, 1988. Zovko, Jure: Ogledi o Platonu, Zagreb, 1998.


28


DRAMATIC TEXT AS A MODEL TEXT IN TEACHING OF LANGUAGE IN ANTIQUITY

SUMMARY

In the framework of the scientific project Drama text as a linguistic and didactic template we are preparing a special book with a historical overview of drama text as a linguistic and didactic template. Here we bring the first chap-ter of the drama text as a linguistic and didactic template in antiquity.

Key words: drama text, linguistic and didactic template, antiquity.


Documents

Dramski Tekst Kao Lingvometodicki Predlozak u Antici