PRAVNI FAKULTETSVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA UOSIJEKU

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETAFINANCIJSKO PRAVO I FINANCIJSKA ZNANOST

DRŽAVNI PRORAČUN

STUDENT: Marko Kovačić

U Osijeku, 2008.god.

SADRŽAJ:

I. UVOD…………………………………………………………………………3

II. POJAM I SVRHA …………………………………………………….........4

III. ZNAČAJKE PRORAČUNA……………………………………...….........6

IV. FUNKCIJE PRORAČUNA …………………………….……………..….7

V. PRORAČUNSKA NAČELA………………………………………….........8

VI. VRSTE PRORAČUNA…………………………………………..…….....10

VII. PRORAČUNSKI POSTUPAK …………………………………………12

VIII. GODIŠNJI OBRAČUN PRORAČUNA……………………………....14

IX. ZAKLJUČAK……………………………………………………...……...15

I.UVOD:

2

Kad se u novinama, u saborskim raspravama i uopće u javnom životu kaže

proračun, najčešće se misli na državni proračun. O tome je proračunu riječ i kad se

čuje da je za školstvo ili poljoprivredu izdvojeno manje novca nego što su npr. učitelji

i poljoprivrednici stvarno i očekivali.

Govoriti o državnom proračunu, zapravo znači govoriti o načinu na koji država prikuplja i

troši novac, o prihodima i rashodima, o javnoj državnoj potrošnji.

Prije nego što uopće počnem opširnije pisati o proračunu, najprije je potrebno naglasiti kako

je sam proračun osnovni instrument koji služi za financiranje javnih izdataka od općeg i

zajedničkog interesa jedne zemlje, utvrđenih zakonom.

Tijekom svog rada, definirat ću što je državi proračun i koje su njegove vrste, te koja je

ekonomska svrha proračuna i u čemu se očituje.Odjel za financijsko planiranje i pripremu

državnog proračuna ima određen zadatak i svrhu, pa ću tako spomenuti i njegove zadaće, od

kojih je jedna od najvažnijih, uz ostale, da izrađuje prijedlog državnog proračuna. I državi,

kao i svakom pojedincu, zajednička je briga o redovitom priljevu i odljevu novca. Stoga

država proračunom planira i prihode i rashode.

U Republici Hrvatskoj postoji Zakon o proračunu (NN 96/03) kojim se određuje

planiranje,način izrade, donošenja i izvršavanja državnog proračuna, proračuna lokalnih

jedinica, te proračuna izvanproračunskih fondova. Znači, sve tri razine proračuna (državni

proračun, proračuni lokalnih jedinica i proračuni izvanproračunskih fondova) imaju

svoje prihode i rashode. Što prikazuje i čemu služi državni proračun, koji su prihodi državnog

proračuna i kakav je ukupan iznos prihoda proračuna posljednjih godina, iz kojih izvora

država prikuplja novac…kao i o tome koji su rashodi državnog proračuna…o svemu

navedenom reći ću, mnogo opširnije, tijekom daljnjeg izlaganja.

II.POJAM I SVRHA:

3

Proračun može imati višestruko značenje. Postoji državni proračun, kao element javnih

financija, a postoji i proračun u ekonomskom smislu kojeg možemo definirati kao brojčani

iskaz očekivanih rezultata u poslovanju poduzeća. U ekonomskom smislu proračun je

brojkama izražen program, on je spona između funkcija planiranja i kontroliranja.

Često se misli da kad je u pitanju proračun da se uvijek radi o novcu, međutim to nije uvijek

tako. Proračun može biti izražen financijski, u radnim satima, u jedinicama proizvoda ili

strojnim satima. Za proračun je bitno da bude izražen u nekom brojčano mjerljivom

obliku.No kada govorimo o državnom proračunu, možemo slobodno reći da je proračun

osnovni instrument financiranja javnih izdataka od općeg zajedničkog interesa ta stanovnike

jedne zemlje, utvrđenih zakonom, odnosno na temelju zakona za vrijeme jedne fiskalne

godine. Proračun je najpoznatiji a ujedno i najvažniji instrument financiranja javnih izdataka

odnosno javnih projekata .1 Prvi opći državni proračun javlja se u Francuskoj 1601. godine ,

ali kontinuitet nije održan. Prema tome kako su se stvarali uvjeti , osmišljavala se i metoda

državnog financiranja. Stoga je moguće utvrditi da su za pojavu proračuna bili potrebni uvjeti

kao što su: jačanje novčarske ekonomije, jačanje državne organizacije, razvijanje

knjigovodstvenih i računovodstvenih tehnika te sve veći obrazovanih ljudi. Svrha proračuna

ne može se jednoznačno odrediti. On služi u više svrha, što je izravno u svezi s funkcijama

države odnosno u današnje vrijeme, sveukupnošću javnog sektora. Važno je naglasiti kako

svrha proračuna određuju državne javne funkcije no međutim one nisu stalne. One se

mijenjaju sukladno djelovanju države, kao svrsishodnog i društveno-ekonomskim odnosima

određenog mehanizma.Državni proračun je zakonodavni akt kojim se procjenjuju prihodi i

primici te utvrđuju rashodi i izdaci države za jednu godinu, u skladu sa zakonom.

Predlaže ga Vlada Republike Hrvatske, a donosi ga Hrvatski sabor. Proračun je, osim

zakonodavnog akta, i opći akt jedinice lokalne samouprave kojim se procjenjuju prihodi i

primici te utvrđuju rashodi izdaci jedinice lokalne i područne samouprave za jednu godinu, u

skladu sa zakonom i odlukom donesenom na temelju zakona, a donosi ga njezino

predstavničko tijelo- vijeće. Dakle, državni proračun je sustavni pregled planiranih prihoda i

rashoda neke države u određenom vremenskom razdoblju, formulira ga Vlada, a prihvaća

Parlament. Zakonom o proračunu propisano je da se proračun donosi za jednu proračunsku

godinu, i vrijedi u toj godini. Proračunska godina je razdoblje od dvanaest mjeseci, koje

počinje 1.siječnja, a završava 31. prosinca, kalendarske godine.

1 Sever, Ivo; Javne financije : razvoj, osnove teorije, analiza; Rijeka, god. 1995; str 352

4

Nadalje, važno je istaknuti da se u proračunu svi prihodi i primici koji pripadaju državi i

jedinicama lokalne i područne, regionalne samouprave, kao i svi njihovi rashodi i izdaci

iskazuju na bruto načelu. Proračun mora biti uravnotežen, ukupni prihodi i primici prikrivaju

ukupne rashode i izdatke. Račun prihoda i rashoda čin opći dio proračuna. Riječ proračun

(engl. budget, njem. Haushalt, fr. budget, tal. bilancio) potječe od srednjovjekovne engleske,

francuske riječi bougette, što je deminutiv riječi bouge - kožna torba, odnosno vrećica.

U engleskoj parlamentarnoj terminologiji ta je riječ označavala kožnatu torbu u

kojoj je ministar financija u parlament donosio prijedlog o prihodima i izdacima

države za iduće razdoblje - stoga se i rabi kao naziv za plan prihoda i rashoda u

određenom vremenskom razdoblju.

U Hrvatskoj se uz riječ budžet upotrebljava i riječ proračun.

Vrste proračuna: ravnotežni – kada su prihodi jednaki rashodima, a neuravnoteženi – kada su

prihodi veći od rashoda (proračunski suficit) ili kada su prihodi manji od rashoda (proračunski

deficit).

Ekonomska svrha proračuna očituje se u utjecaju na ključne makroekonomske ciljeve.

Pomoću njega se društvena proizvodnja dijeli na potrošnju (C), investicije (I) i potrošnju

države (G).Također se pomoću proračuna utječe na ponudu proizvodnih faktora i finalnih

dobara.

PRORAČUN OPĆE DRŽAVE

Državni proračunprihodi te rashodi proračunskih korisnika(ministarstava, državnih agencija i sl.) i

svih onih koji se financiraju iz državnog proračuna.

Proračuni izvanproračunskih fondova i Proračun lokalnih jedinica: Županije,javna poduzeća: opčine i gradovi i Grad Zagreb.Mirovinski i Zdravstveni fond, Zavod za zapošljavanje,Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste, Državna agencija zaosiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Hrvatski fondza privatizaciju i Javno poduzeće Hrvatske vode.

Država, dakle, prikuplja i troši novac pomoću tri različita proračuna, odnosno iz

tri dijela istog “novčanika”- proračuna opće države. Međutim, uobičajeno je da

5

proračuni izvanproračunskih fondova i proračuni lokalnih jedinica jedan dio prihoda

dobivaju iz državnog proračuna u obliku tzv. transfera, kao što pokazuju strelice na

slici. Sve tri vrste proračuna prolaze više-manje jednake procedure pripreme,

donošenja i izvršenja.

III. ZNAČAJKE PRORAČUNA:

Značajke proračuna su tkđ. višeznačne. Mnoge uočene značajke moguće je nadovezati na

svrhu i cilj proračuna. Navest ću one značajke koje jasno obilježavaju smisao i i fenomen

proračuna i to kao dokument i postupak. A to su slijedeće značajke.

- proračun je zakon kao i svaki drugi zakon koji donosi parlament

- proračun je jednogodišnji zakon, a razlikuje se po tome što je njegovo važenje

unaprijed određeno

- proračunom se predviđaju prihodi i rashodi države odnosno javnog sektora

- budući da se prihodi i rashodi u proračunu predviđaju (unose se približno), i tako se

razlikuje od bilance koja se odnosi na proteklo razdoblje

- Proračunom se prethodno odobravaju prihodi i rashodi , što znači da se bez

prethodnog odobrenja ne bi postigao cilj koji dovodi u slučaj prihode i rashode te

postiže sklad s veličinom dohotka po stanovniku

- Proračunom se detaljno raspoređuju javni prihodi i rashodi i to tako da se u prihodnom

dijelu budžeta prihodi razvrstavaju po izvorima, a rashodi po korisnicima

- Proračunom se smatra dokument prethodno odobren od zakonodavne vlasti. Tj. sabora

, a ako to nije slučaj i ako je samo vlada odlučila o tome onda je to samo proračun

javnih rashoda i prihoda.

- Proračun je javni dokument koji alokacijom ekonomsko –financijskih resursa obavlja

ekonomsku i socijalnu funkciju2

Sve ove značajke državnog proračuna obilježavaju i označavaju njegovu višeslojnost i

višeznačnost, što naglašava vrijednost i funkciju u sveukupnom ekonomskom i

društvenom sustavu moderne države.

IV. FUNKCIJE PRORAČUNA:

2 Sever, Ivo; Javne financije : razvoj, osnove teorije, analiza; Rijeka, god. 1995; str.353

6

Ostvarivanje proračunskih ciljeva se osigurava pomoću odgovarajućih funkcija. Tako

suvremeni državni mehanizam ima razgranate funkcije, što je bilo moguće uočiti još u

analizi različitih aspekata javnih izdataka. Sve je funkcije moguće svesti na manji broj

zajedničkih obilježja. Odnosno njihovo obilježavanje ovisi o svrsi koju namjeravaju

poslužiti. Funkcije proračuna mogu se svrstati u nekoliko skupina.

ekonomske funkcije

financijske funkcije

političke funkcije

pravne funkcije

Ekonomske funkcije proračuna obilježavaju sve njegove komunikacijske veze s

mehanizmom što ga čini nacionalna ekonomija, a osobito njezin javni sektor. Tu postoji

velika veza s državnom ekonomijom. Ekonomske funkcije su plod državnog

intervencionizma. A njegovo je vrelo u osnovi velika ekonomska kriza početkom

tridesetih godina. Ekonomske funkcije su od tada središnje oružje intervencionističke

države.

Financijske funkcije proračuna komplementarne su ekonomskim funkcijama, tj. bolje je

reći kako su produžena ruka tim funkcijama. Temeljna zadaća financijske funkcije

proračuna služi kako bi se pomoću nje osiguravali izvori fiskalnih i sveukupnih javnih

prihoda radi financiranja unaprijed kreiranih javnih rashoda. Točnije glavni zadatak te

funkcije osigurati neprekinuti pritok javnih prihoda, kako niti u jednom trenutku ne bi

došlo do u pitanje izvršavanje funkcija javnih institucija.

Pravne funkcije proračuna usmjerene su u osnovi na reguliranje aktivnosti javnog sektora,

ali dijelom o tome ovisi i ponašanje privatnog sektora. Konkretna zadaća pravne funkcije

je osigurati nesmetano pritjecanje javnih prihoda (fiskalnih), na jednoj strani, a na drugoj

uporaba tih prihoda za unaprijed i strogo utvrđene javne ciljeve i svrhe.

Političke funkcije proračuna su izraz političkog ustrojstva države , a ono ovisi o

društveno-ekonomskim interesima vladajućih staleža i skupina. U feudalnim apsolutnim

monarhijama politička funkcija budžeta bila je podređena interesima monarha.3 A u

današnje vrijeme u demokratskim društvima politička funkcija proračuna izraz je

interesnih skupina (političke stranke, vlada).

V. PRORAČUNSKA NAČELA3 Sever, Ivo; Javne financije : razvoj, osnove teorije, analiza; Rijeka, god. 1995; str. 354

7

Razvoj državnog proračuna kao jednog od glavnih ekonomskih faktora u

zapadnoeuropskim državama dolazi do razvoja određenih načela kojih se valja

pridržavati.4 A pogotovo prilikom donošenja proračuna i izvršavanja državnog proračuna.

To su u osnovi ova načela;

Načelo javnosti:

Načelo proračunske javnosti ili načelo publiciteta možda je najbolji primjer povezanosti

razvoja proračuna i nastajanje suvremenih parlamentarnih političkih sustava.

Proces javnosti tekao je postupno. U današnje vrijeme načelo javnosti proračuna je

univerzalno prihvaćeno. Štoviše, ono je jedno od bitnih pravila suvremenih demokratskih

društava.

Ovo načelo zahtijeva nekoliko radnji i to: (1)o proračunu i proračunskim dokumentima

mora se javno raspravljati u parlamentu gdje je dopušten pristup publike; (2)proračun i svi

prateći dokumenti moraju biti objavljeni i stavljeni na uvid najširoj javnosti; a vlada

prihvaćeni proračun objavljuje u službenim novinama; (3)proračun se objavljuje u

posebnim edicijama koje sadrže sve potrebne dokumente, odnosno zakonske akte.

Načelo jedinstva:

Načelo proračunskog jedinstava veoma je prisutno u teoriji proračuna. Razlozi su sasvim

određeni, budući da su stalno bule suprotstavljene, a ne bi se moglo reći da su

prevladavane, koncepcije proračunskog pluralizma i koncepcije proračunskog jedinstva.

Via facti, načelo proračunskog jedinstva zabranjuje: (1)izuzimanje posebnih proračuna iz

općih proračuna; namjenu samo određenih prihoda za financiranje isključivo određene

namjene.

Načelo potpunosti ili univerzalnosti:

Sadržaj načela potpunosti nalaže unos u proračun svih javnih prihoda i izdataka i to u

punoj svoti, bez odbijanja ili prebijanja. Ovo načelo dolazi do izraza u dvojakom smislu:

formalnom i materijalnom. Formalan smisao podrazumijeva da se u državni proračun

unesu svi prihodi i izdaci, odnosno da se u proračun ne uključuju oni prihodi i izdaci koji

mu ne pripadaju. Materijalni smisao načela potpunosti proračuna znači to da javni prihodi

i izdaci mogu biti iskazani u proračunu na dva načina: u bruto svotama i u neto svotama.

Sukladno tome, javlja se bruto i neto državni proračun. U bruto proračunu javni se prihodi

unose u dokument u svotama predviđenim za realizaciju. U neto proračunu prihodi i

izdaci se unose samo u čistim neto svotama.

4 Sever, Ivo; Javne financije : razvoj, osnove teorije, analiza; Rijeka, god. 1995; str.361

8

Načelo ravnoteže:

Ovo je načelo trebalo biti jedno od temeljnih načela proračuna, a drži se i da je to klasično

načelo. Poruka toga načela je kratka i jasna- proračunski prihodi trebaju biti jednaki

proračunskim izdacima. N tome su posebno inzistirali brojni financijski pisci, a nastojala

ga je zadržati i praksa sve do pojave intervencionističke države.

Izvanredne okolnosti(ratovi, elementarne nepogode)mogle su uzrokovati neravnotežu

proračuna, tj veće izdatke u odnosu na redovite fiskalne prihode. Država je u tom slučaju

mogla posegnuti za zajmovima ili za drugim resursima deficitnog financiranja.

Načelo prethodnog odobrenja:

Ovo načelo, ako nije najvažnije, ono je svakako među temeljnim načelima. To načelo

također izražava šira obilježja proračuna, a najviše politička. Načelo prethodnog

odobrenja je u izravnoj vezi s političkim funkcijama proračunskog dokumenta. UZ ostalo,

to znači da ono uređuje odnose između zakonodavne(parlament) i izvršne vlasti(vlada).

Ovo načelo promovira vladin proračun (prijedlog proračuna) u zakonski proračunski

dokument. Ovo načelo unaprijed utvrđuje sveukupnost i strukturu bilance proračunskog

dokumenta. Tako se proračun zapravo pretvara u još jednu ekonomsku, financijsku i

društvenu kategoriju.

Načelo točnosti:

Ovo načelo mogli bi smo svrstati u neku skupinu tehničkih načela. Sukladno ovom načelu

u proračunski plan trena unositi brojke i prihoda i izdataka, tj. njihove svote u

vrijednostima koje su pouzdane, te odražavaju stvarnost, dakle moraju biti realne, i u

konačnosti, trebale bi biti točne. Na važnost ovoga načela ukazuje i činjenica da je

financijske teorija detaljnije raspravila o uvjetima koje valja ispuniti da bi se korektno

uvažilo ovo načelo. To s materijali i osobni uvjeti.

Materijalni uvjeti obuhvaćaju: (1)kratko proračunsko razdoblje, a to je godina dana;

(2)proračunski dokument prirediti prije nastupanja proračunske godine; (3)koristiti pri

tome najpogodnije metode; (4)naglasiti specijalizaciju; (5)preporuča se podjela proračuna

na stalni i promjenjiv dio. Osobni uvjeti obuhvaćaju osobine ljudi uključenih u pripremu

proračunskog dokumenta(sposobnost, iskrenost, odlučnost itd.)

Načelo periodičnosti:

Načelo periodičnosti nalaže državnim autoritetima da proračunski dokument donose za

unaprijed određeno razdoblje. Povijest proračuna poznaje različite pristupe u tom aspektu

državnog proračuna. Naime, nekada se proračun donosio za nekoliko godina unaprijed,

čak i do deset. U ovo naše vrijeme, proračun se u pravilu donosi unaprijed za jednu

9

godinu. Postoje Ekonomsko-politički razlozi periodičnosti i politički razlozi. Ovi prvi

razlozi određenog vremenskog trajanja, dolaze od strane vremenske determiniranosti

nekih fiskalnih prihoda i izdataka. Politički razlozi periodičnosti proizlaze iz temeljnih

prava parlamenta demokratskih društava da kontrolira vladu u njezinoj tekućoj operativi.

Načelo specifikacije:

Upravo načelo specifikacije daje proračunu naglašeno obilježje stroge formalnosti. Ovo je

načelo veoma naglašeno tehničko načelo. Suština je načela specifikacije u tome što ono

zahtjeva strogi red u razvrstavanju i preglednosti proračunskih prihoda i rashoda. To

razvrstavanje mora biti sustavno i detaljno. Svrha je toga lako uočljiva preglednost i

kontrola.

VI. VRSTE PRORAČUNA:

Suvremena praksa u mnogim razvijenim ekonomijama i ekonomijama u razvoju koristi

dvije vrste proračunskih modela. To su tekući i kapitalni proračun.5

Tekući proračun:

Uobičajeno je da se redoviti, godišnji proračun naziva tekućim proračunom. Takvu vrstu

proračuna donose unaprijed za godinu dana gotovo svi parlamenti suvremenih tržišnih

ekonomija. Tekući državi proračun oblikuje se na temelju prepoznatljive i uobičajene

metodološke sheme. Pa tako u prihode tekućeg proračuna države spadaju: porezi, pristojbe

i dohodak od javnih poduzeća, a u rashode ubrajamo tekuće kupovine proizvoda i usluga.

Uobičajeno je da se proračunski prihodi i izdaci prikazuju u tri kolone. Godišnja izvršenja,

startna godina i planska godina. Važno je još napomenuti da tekući proračun, uz to što

predstavlja pregled prihoda i izdatka, on obuhvaća tok gotovine države(cash flow). On je

instrument takve vrste koji jasno pruža sliku aktivnosti države. Tekući proračun zapravo

pokazuje kuda novac odlazi(izdaci) i odakle potječe(prihodi).

Kapitalni proračun:

Svrha kapitalnog proračuna nije uvijek dovoljno jasna. On osigurava mjerenje

akumulirane imovine pomoću štednje, a odvojeni kapitalni proračun i stimulacije na

5 Sever, Ivo; Javne financije : razvoj, osnove teorije, analiza; Rijeka, god. 1995; str.372

10

investicije u tekućem proračunu mogu pružiti pravu vrijednost godišnjih troškova

državnih programa, dok je takva mogućnost manja u jedinstvenom proračunu.

Volumen izdataka u kapitalnom proračunu ili svota neto štednje u tekućem proračunu

ponekad je pokazatelj državnog udjela u ekonomskom rastu ili razvoju.

Kapitali proračun također je često prihvaćen kao pokazatelj okvira zaduženje države.

U prihode kapitalnog(investicijskog) proračuna ubrajamo: prihode iz tekućeg proračuna,

stimulacije na investicije, neto tekući višak ili manjak, prodaja državnog vlasništva, neto

zaduživanje te donacije iz inozemstva. U izdatke kapitalnog(investicijskog) proračuna

ubrajamo nove investicije, kupovina imovine, neto zajmovi.

U vezi s funkcijama kapitalnog proračuna važno je naglasiti njegovu pragmatičnu ulogu i

to u obliku instrumenta financiranja nekih javnih potreba odnosno javnih objekata(poput

škola, ulica, cesta, kanalizacija i sl.) Pri svemu tome potrebno je i dugoročno planiranje,

stoga je pri tome nužno uskladiti izvore financiranja. To omogućava kapitalni proračun.

VII. PRORAČUNSKI POSTUPAK:

Teorija proračunskog postupka obuhvaća nekoliko faza toga postupka. To je veoma

ozbiljna ekonomska i politička aktivnost u svim suvremenim demokratskim i tržišnim

društvima odnosno državama. Svaka faza u tome postupku ima svoju naglašenu važnost i

nikako ne može biti izostavljena: priprema i donošenje, izvršenje, proračunski nadzor, te

na koncu nešto o proračunskoj i računskoj godini.

(1)Priprema i donošenje:

Kod pripreme i donošenja proračuna treba imati na umu četiri temeljna kriterija:

da je proračun politički dokument,

da je proračun vodič za izvršavanje,

da je proračun financijski plan,

da je proračun sredstvo komuniciranja s javnošću.

11

Tih se kriterija treba pridržavati i uzeti ih u obzir u postupku donošenja i izvršavanja

proračuna. Postupak donošenja naziva se još i proračunski ciklus. Taj je proračunski

ciklus jednak u svim suvremenim parlamentarnim sustavima. Taj ciklus se također naziva

i „koraci proračunskog ciklusa“. 6

Postoje pet takvih koraka:

1.korak- Izvršni rukovodilac šalje proračun, preporuke, poruke, kalendare i instrukcije

ministarstvima.

2.korak- Ministarstva pripremaju proračun, zahtjeve i ocjenjuju prihode.

3.korak- Izvršni rukovodilac razmatra proračun, zahtjeve i predlaže proračun

zakonodavnom tijelu.

4.korak- Zakonodavno tijelo razmatra i prihvaća proračun.

5.korak- Izvršni rukovodilac izvršava proračun.

(2)Izvršenje proračuna:

Nakon što je proračun prihvaćen u parlamentima ili zakonodavnim tijelima ostalih razina

javne vlasti i nakon što su spremne sve ostale formalne radnje-pristupa se izvršenju. U vezi

s tom fazom proračunskog postupka, naglašava se da je njezino ostvarivanje u nadležnosti

financijsko-administrativnih tijela. Ta tijela daju kompletne upute i naredbe u pogledu

djelovanja mehanizma izvršenja proračuna. Pa tako možemo reći da postoji već uhodani

administrativno tehnički postupak koji to striktno provodi.

(3)Proračunski nadzor:

Proračunski nadzor je zasebna i odvojena aktivnost od samog proračunskog postupka.

Svaki nadzor, pa tako i proračunski, ima svoje zadaće. Proračunski nadzor ima u osnovi

dvije zadaće: zakonsko odnosno pravnu i financijsko-političko zadaću.

Zakonska je zadaća nadzora osigurati trošenje proračunskih sredstava sukladno odredbama

proračuna i prihvaćenom sadržaju proračunskog plana. Taj je oblik nadzora usmjeren spram

svih učesnika u izvršenje proračuna.

Financijsko politička zadaća nadzora ima nakanu osigurati takvo izvršenje proračuna koje

će najbolje ostvarivati utvrđene ciljeve prigodom njegova donošenja. Ti su ciljevi najčešće

6 Družić, Gordan; Proračunski deficit i javni dug Republike Hrvatske; Ekonomija 11(2) ; god.2004; str. 202.

12

podređeni srednjoročnim ili čak dugoročnim ciljevima ekonomskog razvoja i ekonomsko-

financijske politike. Evo jedne uobičajen podjele proračunskog nadzora:

Prema kriteriju vremena:

-prethodni ili preventivni nadzor koji nastoji unaprijed spriječiti narušavanje

zakonitosti u trošenju proračunskih sredstava, te pojave grešaka u isplati proračunskog

novca.

-naknadni ili a posteriori nadzor koji utvrđuje dali je u izvršenje proračuna dolazilo do

pogrešne primjene propisa i grešaka u manipulaciji proračunskim novcem.

Prema kriteriju tijela koje obavlja nadzor:

-administrativni nadzor ima zadaću utvrditi dali je angažiranje proračunskih kredita i

izdvajanje isplatnih naloga bilo zakonski utemeljeno ili nije. Ovom obliku nadzora

podliježu nalogodavac i računopolagači.

-računsko-sudski nadzor je neovisan oblik nadzora uporabe novca državnih riznica; ona

mora utvrditi zakonitost te uporabe , stoga ona preispituje točnost i pravilnost knjiženja,

ispravnost naplata prihoda i isplata iz riznice u pogledu naloga, da li se rukovoditelji

državnim novcem pridržavaju zakonskih i proračunskih odredbi. Ovaj nadzor obično

obavljaju zasebna tijela neovisna o državnoj administraciji.

-političko parlamentarni nadzor obavlja političko-predstavničko tijelo(obično

parlament). Njegova je zadaća da vidi je li izdavanje isplatnih naloga bilo na zakonu

utemeljeno, dali su proračunska prekoračenja bila opravdana, i dali je izdavanje

isplatnih naloga bilo korisno za obnašanje državnih funkcija.

VIII. GODIŠNJI OBRAČUN PRORAČUNA:

Proračunski se postupak završava izradom godišnjeg obračuna proračuna. On

pokazuje kako se gospodarilo financijskom imovinom države(javnog sektora). Godišnji

obračun sadrži podatke o stvarno izvršenim javnim prihodima i izdacima tijekom

protekle proračunske godine. Dakle, on oslikava stvarno stanje, realnost financijske

imovine države. U godišnjim se obračunima veoma često pojavljuje dva

rezultata:suficit i/ili deficit proračuna. U mnogim suvremenim državama veoma je čest

ovaj drugi rezultat- deficit. U oba slučaja, posrijedi je narušavanje proračunske

ravnoteže, što je znak da nije privođena zdrava financijska politika vlade odnosno

države. Izrada godišnjeg obračuna podliježe istoj proceduri kao i proračun. Započinje

13

kod najnižih tijela a završava u organu odgovornom u ime vlade. Podlogu čine

knjiženja u proračunskom knjigovodstvu svako korisnika sredstva proračuna. U

postupku knjiženja potraživanja i angažiranja proračunskih kredita mogu se javiti

određeni problemi. Na taj se način dolazi do dva pojma: proračunske i računske godine

kao metode knjiženja potraživanja(prihoda) i angažiranja kredita(izdataka).

Proračunska godina:

Uzima u obzir vrijeme naplate prihoda odnosno izvršenje izdataka, bez obzira na

vrijeme odluke utemeljenja obveze. Tako, npr., u godišnji obračun ne ulaze ni prihodi a

ni izdaci koji su nekom pravnom osnovicom utemeljeni za tu godinu, ali nisu plaćeni.

Računska godina:

Uzima u obzir sve prihode i izdatke na neki od načina utemeljenih tijekom te godine, tj.

godine za koju se priprema godišnji obračun bez obzira dali će ti prihodi i izdaci biti

ostvareni tijekom te godine.

Na kraju, trebamo utvrditi da se godišnji obračun ne donosi iz formalnih razloga. On

dakako ima političku funkciju. Međutim, njegova je osobita funkcija što on čini

podlogu za proračun slijedeće(proračunske) godine.

IX. HRVATSKI SABOR I PRORAČUN

Republika Hrvatska relativno je mlada država koja se osamostalila 1991. godine. U isto to

vrijeme postupno su provođene i političke, gospodarske i ekonomske reforme. Osobito velike

promjene događale su se u političkom smislu, poput promjene ustava i brojnih promjena

zakona.7 Uloga sabora je od iznimne važnosti za državni proračun. Na vlada napravi nacrt

proračuna sa svojim stručnim tijelima. Koji kasnije ide na izglasavanje u Hrvatski sabor.

X. ZAKLJUČAK:

Nakon svega izloženog, možemo donijeti nekoliko zaključaka i još jednom samo potvrditi

neke opće i ustaljene činjenice o državnom proračunu. Svakoga od nas, u pogledu građana

7 Bratić, Vjekoslav;Uloga parlamenta u proračunskom procesu; Financijska teorija i praksa (28), 2004, Zagreb;

str.16

14

jedne suvremene demokratske države zanima njezino financijsko stanje o kojem uvelike

ovisimo. Kao što sam već naveo, proračun je osnovni instrument koji služi za financiranje

javnih izdataka od općeg i zajedničkog interesa jedne zemlje, utvrđenih zakonom.

Veoma je važno što pri sastavljanu proračuna dopušteno načelo publiciteta, upravo

zbog ono što sam u početku naglasio, nas građana. Državni proračun je sustavni pregled

planiranih prihoda i rashoda neke države u određenom vremenskom razdoblju, formulira ga

Vlada, a prihvaća Parlament. Zakonom o proračunu propisano je da se proračun donosi za

jednu proračunsku godinu, i vrijedi u toj godini. Postoje dvije vrste proračuna: tekući,

odnosno uobičajen godišnji proračun i kapitalni proračun. Proračun je veoma složen, pa i

postupak njegova donošenja najprije prolazi kroz nekoliko faza, gdje bih naglasio da je

nekako najvažnija faza pripreme i donošenja koja je zapravo pokretač svega i koja je uvjet za

dolazak do ostalih vaza. Što se tiče proračunskih načela, za njih na kraju možemo reći da su

jedan oblik zaštite državnog proračuna, u cijelosti. Jer ta načela zahtijevaju da se pri

donošenju državnog proračuna postupa u skladu sa onim što ta načela propisuju. Treba

naglasiti da su veoma razumljiva i temeljna te sveobuhvatna. Dolazimo i do proračunskog

nadzora koji ima u osnovi dvije zadaće: zakonsko odnosno pravnu i financijsko-političko

zadaću. U Republici Hrvatskoj postoji Zakon o proračunu (NN 96/03) kojim se određuje

planiranje,način izrade, donošenja i izvršavanja državnog proračuna, proračuna lokalnih

jedinica, te proračuna izvanproračunskih fondova. Na kraju ovog kratkog pregleda, dolazimo

do godišnjeg obračuna koji sadrži podatke o stvarno izvršenim javnim prihodima i izdacima

tijekom protekle proračunske godine, dakle daje nam jednu jasnu i realnu sliku o financijskom

stanju. Godišnji obračun dakle pruža čvrst oslonac slijedećem proračunskom planu. Na taj

način on osigurava viši stupanj realnosti proračunskog planiranja.

LITERATURA:

Bratić, Vjekoslav;Uloga parlamenta u proračunskom procesu; Financijska teorija i

praksa (28), 2004, Zagreb.

15

Družić, Gordan; Proračunski deficit i javni dug Republike Hrvatske; Ekonomija

11(2) ; god.2004.

Lukeš Petrović, Maja, Decentralizacija funkcija javnog sektora;Zakon o proračunu;

Hrvatska javna uprava, god.4. (2002) br.1.

Sever, Ivo; Javne financije : razvoj, osnove teorije, analiza; Rijeka, god. 1995.

16