8/3/2019 Durban COP17 klimatske promjene i Hrvatska, (layout) Nacional 838

http://slidepdf.com/reader/full/durban-cop17-klimatske-promjene-i-hrvatska-layout-nacional-838 1/2

62

—Krah globalne klime—

tekst MIROSLAV AMBRUŠ KIŠ  foto NCL

Upropaštenzeleni new dealNa svjetskom skupu o klimatskim promjenama u Durbanusukobljavaju se ugrožene zemlje i oportunisti koji će seprikloniti jačima, a za Hrvatsku se ne zna ni tko je zastupa 

I

ole relevantni političari i stranke kojesu birači nagradili (ili kaznili) time štosu ih izabrali da vode zemlju, ali i isti

takvi gurnuti u magareću klupu izbor-nih gubitnika, u tjednima koji su pret-hodili izborima ni jednom riječju nisu spome-nuli okoliš i klimatske promjene. A upravo — iprije i poslije izbora — od 28. studenoga do 9.prosinca u Durbanu na istočnoj obali Južno-aričke Republike traje globalni UN-ov skup,službeno 17. sjednica UN-ove Okvirne kone-rencije o klimatskim promjenama. Objedinje-na je i sa 7. konerencijom zemalja potpisni-ca klimatskog sporazuma iz Kyota, skraćenoCOP17/CMP7.

Taj skup predstavnika vlada, znanstveni-ka i organizacija civilnog društva treba doni-

 jeti važne globalne odluke o tome kamo će seusmjeriti cijeli svijet. Konerencija nije mani-estacijskog karaktera nego se na njoj suko-

  bljavaju različite koncepcije i još različitijiinteresi. Neke su strane u ozbiljnom strahu

  već za kratkoročne sudbine svojih zemalja —poput otočnih i Bangladeša — izravno ugro-ženih naglim podizanjem razine mora zbogotapanja ledenih polarnih kapa, druge suozbiljno zabrinute zbog širenja pustinja, tre-će zbog umnožavanja i izloženosti sve snažni-

 jim katastroalnim meteorološkim enomeni-ma, poput uragana ili požara u divljini, četvr-te zbog dramatična smanjenja raspoloživih

količina pitke vode.

Među njima su i zemlje koje nastupaju kal-kulantski, oportunisti koji će se prikloniti jači-ma od kojih će za darovani glas iskamčiti nekuopipljivu korist, i oni jači koji taktiziraju imaju-ći na umu jedino birače i velike korporacije kojeće im, upregutima u njihove interese, financira-ti sljedeće izborne kampanje.

SCENA JE POSTAVLJENA za dramatičan rea-lity show, a na njoj širok repertoar likova u rad-nji čije ishode nije moguće predvidjeti. A UN-ovi birokrati sve pokušavaju održati na okupu s

nadom da se neće baš sve raspasti, odnosno da

će se, unatoč onima koji sve teme sebično vukuna svoju stranu, postići kakav-takav opipljivnapredak i opravdati smisao plaća koje primaju.

Cijelom se tom raštimanom orkestru pri-družuju zabrinute i šarene horde agitatora izsvih zemalja svijeta. Neki su akreditirani, a dru-  gi nikoga nisu ni pitali bi li ih pustili unutra.Onamo se slijevaju i razne civilne organizaci- je, često odjevene u olklorno ruho iz svoga kra- ja, sa samo jednim razlogom: da okupljeni novi-nari vide njihovu jednu jedinu parolu. Tako

su u Durbanu osvanuli kanadski Inuiti kako bi

 Aktivisti upozoravajuda otočnim državama

 prijete poplave zbog 

 podizanja razine mora

8/3/2019 Durban COP17 klimatske promjene i Hrvatska, (layout) Nacional 838

http://slidepdf.com/reader/full/durban-cop17-klimatske-promjene-i-hrvatska-layout-nacional-838 2/2

63 6/12/2011

Ekologija

Aires, Montreal, Nairobi, Bali, Poznanj… nikadčuli. Nešto se potkraj 2009. čulo za fijasko Kope-nhagena, ali tko, što i zašto, malo tko zna. Pri-  je Durbana, bio je još i Cancun, a poslije njega bit će Katar. Kad se u nas o tom procesu i govo-rilo, bile su to jednokratne dosadno prepriča-

ne agencijske revolveraške vijesti. Mrvicama iokrajcima s tih konerencija bavili su se margi-nalci na ljevici i desnici, uglavnom u skladu sasvojim agendama. Desnica slikovito s potpunimnerazumijevanjem, ljevičari beskrajno dosad-ni u svom birokratskom drvljenu, a jakostruja-ši u skladu sa svojim interesima. A umiješao setu i poneki prolupali teoretičar urote i ponekiridikulozni akademik s tvrdnjama da je sve to besmisleno jer da nam ne prijeti globalno zato-

pljenje, nego upravo suprotno - ledeno doba. Utoj skandaloznoj autističnosti nitko nije raza-  brao paradoks da se upravo protivnici globa-

lizacije žestoko zauzimaju za globalnu solidar-nost u preokretanju spirale samouništenja pro-mjene globalne klime, a upravo su se zagovor-nici velikih energetskih objekata zauzimali pro-tiv globalnoga pogleda na svijet prijetnjom daćemo bez silnih novih gigavata "ostati u pećini".

KOLIKA JE POVRŠNOST i nerazumijevanje upitanju možda svjedoči i citat iz hrvatske Wiki-pedije. A u njoj barem pišu dobrovoljci, upravozato što su upućeni u temu o kojoj pišu:

"Hrvatska je Sporazum iz Kyota potpisala još1999., no zbog raznih poteškoća ratificirala ga jetek 2007. godine. Poteškoće je stvarala činjenicada se Hrvatska 1990. još uvijek smatrala dijelom

 Jugoslavije, što bi značilo da je sporazum ratifi-

se potužili na nestanak leda koji im uništavatisućljećima njegovan način preživljavanja naArktiku i protiv arktičkih rudnika natonosno-ga pijeska koji kanadske tvrtke razvlače bage-rima, uništavajući stotine četvornih kilometa-ra arktičkog krajolika. A Kanada je zbog kon-junkture upravo tog, natom umrljanoga pije-ska istupila iz kyotskog i svakog drugog spora-zuma o ograničavanju uporabe osilnih goriva.

Takvih je slikovitih anegdota za sve vrstemedija, koji ni na koji način u samu temu skupane žele zagrebati ni milimetra ispod površine,u Durbanu obilje. Zbog njih su za COP17/CMP7izdane tisuće putnih naloga, gotovo kao u vrije-me Svjetskoga nogometnog prvenstva, a ono jeipak bilo samo zabava.

ONDJE SU IPAK STOTINE novinara koji doga-đaje prate iznutra, a njihova se izvješća prate unastavcima, kako već i zavređuju događaji kojise ne sastoje samo od šarenih sličica i eventual-no prizora razbijenih glava i suzavca u prosvje-dima koji se otmu kontroli (da, u Durbanu imai navijača huligana). U dvoranama se može čuti

mnogo paradoksa, primjerice, razni ekonomistigovore o tome da je zelena energetika makroe-konomski vrlo isplativa, što je posve obratnood predodžbi koje šire natni i ugljenaški lobiji.

Dramatična zbivanja u konerencijskim dvo-ranama privukla su diplomatske izvjestitelje,ali i one "univerzalce" koji će pokušati spojitidiplomatske intrige s izlaganjima znanstvenika,što su izlaganja o rezultatima svojih istraživa-nja tempirali baš za ovaj događaj, gdje će ih svičuti. Nezahvalan posao, ali i takvih je tu mno-go. Možda ih predvodi posebni BBC-jev izvjesti-telj Richard Black koji je svoju globalnu publiku,već uoči putovanja u Durban, pripremio seri-

jom članaka o zapletima i raspletima, junacimai negativcima globalnoga procesa koji je službe-no počeo na Summitu Zemlje u Rio de Janeiruod 3. do 14. lipnja 1992. godine.

Na taj događaj u sjećanju hrvatske javnostitek kao bljesak ostaje pojam "vještica iz Ria", pričemu se ne zna ni tko je ni zašto ni koga takonazvao, a završio je kao provincijski "prdac učabru", kako bi slikovito ovdašnji provincijali-zam opisao Antun Vrdoljak. I dok smo se za vri-jeme Ria još bavili preživljavanjem jer bili smookusirani na rat, Berlin (1995.), Ženevu (1996.)- za Kyoto iz 1997. smo čuli - potom godinu zagodinom Buenos Aires, Bonn, Haag, ponov-

no Bonn, Marakeš, New Delhi, Milano, Buenos

ciran pod tim uvjetima, Hrvatska bi svoju kvotupremašila još 2005. godine. Zbog toga je mora-la tražiti povećanje kvote emisije stakleničkihplinova, koje joj je i odobreno zbog tzv. poseb-nih okolnosti u kojima se država nalazila 1990.Predviđa se da bi provedba sporazuma Hrvat-

sku mogla godišnje stajati od 20 do 40 milijunaameričkih dolara, odnosno gledamo li to krozpostotak BDP-a, to iznosi od 0,1 do 0,2% BDP-a."

MOŽDA SE OD TUĐMANOVA HDZ-a, makari kao nova država Hrvatska koja traži svo-

  ju međunarodnu afirmaciju, može tražiti darazumije kolika je prilika upravo Rio 1992.

 godine. Kyoto je ipak bio 1997., a Sporazum izKyota do 2002. nije zaživio sve dok ga Island,kao 55. potpisnica nije ratificirao. Sramotan

 je ipak bio beznadni pokušaj cjenkanja o izu-zecima Hrvatske iz kyotskih kvota u Haagu,Bonnu, Marakešu i Milanu, koje je kao držav-nu politiku provodio, navodno, "zeleni" mini-star Božo Kovačević. Te 1990. naša je najprlja-

 vija industrija bila već posve razrušena - hva-la neprijatelju na toj usluzi - pa je strategija tre-

 bala biti posve obrnuta: da se Hrvatska prika-že kao antastično zdrav okoliš koji te postot-ke BDP-a planski ulaže u vlastiti "zeleni newdeal". Recimo, da taj novac ide izravno proi-zvođačima vjetroturbina i generatora. Imalismo tvornice koje su te proizvode mogle brzorazviti, njima preplaviti zemlju i steći značajke

 brenda u masovnom izvozu. A prije rata imalismo i vrlo poletnu solarnu industriju.

Međutim, to nitko nije vidio kao šansu. Do

danas smo mogli biti ne samo bogatiji za jed-no Krško u vjetrenjačama, nego i izvoznicisolarnih tehnologija. U Hrvatskoj se samo natim dvama područjima mogao izgraditi imidžzemlje, jer kako vam uz "japanska elektroni-ka", "njemački automobili", "švicarski satovi","švedski čelik", "kubanske cigare i rum", zvu-či "hvatska solarna oprema"? A da o stotina-ma tisuća dobro plaćenih zaposlenih i puno

 boljoj financijskoj krvnoj slici države i ne govo-rimo. Osim toga, Svjetska banka povoljnije odsvih drugih industrijskih grana financira ula-

 ganja u zelena radna mjesta, pa ne bi bilo čud-no da danas možemo samostalno proizvodi-

ti električne automobile, jer metalce i drugekoji bi lako mogli uskočiti u taj posao još nismorastjerali. Ono što je mogao biti poticaj za našrast tempom "azijskih tigrova" svi su shvati-li tek kao trošak, još jednu od rupa kroz kojunovac curi iz proračuna - u ništa. Kako smo

 već navikli na mnogo veće rupe ili provincijal-cima nije bilo dano da misle globalno, pa nisuni vidjeli lokalno, nego samo provincijalno.Danas čak i ne znamo tko Hrvatsku zastupa uDurbanu i na kojoj platormi. Nije onda čudnošto nam ni Europsku uniju ne prikazuju u pra-

 vom svjetlu ni oni koji su je pred izbore zago- varali, a još manje oni koji su se iz tko zna kojih

razloga zauzimali protiv nje.

 Borci protiv zagađenja na usta su polijepilitrake na kojima je kratica konferencije (gore); širenje pustinja velik je problem nekih zemalja

U Durban su došli ikanadski Inuiti kojimaotapanje leda uništavatisućljetni život, a žale sei na rudnike pijeska kojiruše Arktik