Alex

ande

r Gar

ca-

Dt

tman

nPr

ijate

lji i

nepr

ijate

ljiAp

solu

tno

sad

ra

j

7N

eprij

atel

ji ov

ostr

ani i

ono

stra

niRa

dika

lizac

ije

36Pr

ijate

ljstv

o: e

sej o

osl

obo

enju

63Po

stsk

riptu

m

64O

pask

a

Alex

ande

rG

arc

a-D

ttm

ann

Prija

telji

i ne

prija

telji

Apso

lutn

o

-G

ovor

imo

o pr

ijate

ljstv

u.

-O

na

inu

kako

se

o pr

ijate

ljstv

u go

voril

o. Je

r ono

sm

o ne

pos

toji.

-Ak

o po

stoj

e sa

mo

kons

truk

cije

, par

adig

me,

dis

pozi

tivi,

disk

ursi

, var

ijant

e pr

ijate

ljstv

a,

onda

mo

da g

ovor

imo

o pr

ijate

ljstv

u, n

ikak

o o

prija

teljs

tvu.

Da

bi s

e go

voril

o o

prija

teljs

tvu

uvije

k se

mor

a go

vorit

i o o

nom

e t

o na

dma

uje

kons

truk

cije

, par

adig

me,

dis

pozi

tive,

disk

urse

, var

ijant

e. P

rotiv

var

ijant

i his

toriz

ma

koje

m s

u nj

egov

i pre

dmet

i jed

nako

vrije

dni,

za k

ojeg

ti p

redm

eti z

apra

vo n

iti n

e po

stoj

e - o

pkla

da il

i pak

t. N

a to

rau

nam

.

-N

o bu

dim

o op

rezn

i. Ak

o go

vorim

o o

prija

teljs

tvu,

na

kraj

u m

oda

vi

e ne

em

o bi

ti

prija

telji

. Raz

dvoj

ili s

mo

se z

ato

to

smo

si d

oli

preb

lizu

ili z

ato

to

smo

se m

eus

obno

suvi

e u

dalji

li.

-M

oem

o li

dakl

e go

vorit

i sam

o o

onom

e ra

di

ega

ne m

oem

o go

vorit

i o p

rijat

eljs

tvu?

-Ak

o ne

mo

emo

govo

riti o

prij

atel

jstv

u, i

ako

post

oji n

eto

o

emu

ne s

mije

mo

govo

riti,

onda

vi

e ni

smo

prija

telji

. Nije

li s

vaki

razg

ovor

izla

ganj

e op

asno

sti d

a na

kra

ju v

ie

nism

o

prija

telji

? Kak

av b

i to

razg

ovor

bio

bez

takv

e op

asno

sti?

Bez

sje

ne n

eprij

atel

jstv

a ko

ja n

e

pozn

a ra

zgov

ora?

-U

pra

vu s

i. Je

r na

sam

om p

oet

ku ra

zgov

ora

ne z

nam

o je

smo

li pr

ijate

lji.

-K

ada

smo

dakl

e pr

ijate

lji?

-M

oda

ond

a ka

da g

ovor

imo

i vi

e ne

mo

emo

govo

riti.

-M

isli

, kad

a si

mo

emo

sve

i ist

odob

no n

ita

kaz

ati?

Nep

rija

telj

iov

ostr

ani

i on

ostr

ani

Rad

ikal

izac

ije

7

Stihovi pjesnika i lozofa dietera leiseganga gla-

se: Iznad mene ivi mukarac/ ujem ga nou kad se

vraa kui/ ujem kad si kuha kavu// To nije mnogo/ No

dovoljno, da znam/ Da je on/ Moj neprijatelj.01 Stihovi

su to koji itatelja dovode u dvostruko iskuenje, u isku-

enje da ih se uzme preteko ili prelako. itatelj, koji ih

shvati suvie ozbiljno, dri da u tim stihovima prepoz-

naje komprimiranu egzistencijalnu izjavu; dok onaj

koji ih razumije nonalantno, stihove reducira na aneg-

dotalnost njihove komprimirane fakture. Moda je spo-

menuta anegdotalnost uinak neprijateljstva koje se

spominje u posljednjem retku, dok obratno egzisten-

cijalnim patosom natopljena univerzalizacija neprija-

teljstva u iskustvo drugosti ono anegdotalno uope ne

percipira. Ne postoji li veza izmeu neprijateljstva i pro-

izvoljnosti kojom se saima u stihovima iskazano zna-

nje? ini se da je oskudno znanje, znanje o svakodnev-

nim procesima, ne o nekom izrazitom ponaanju i nje-

govim motivima, nedostatno da se izjednaavanje dru-

gog s neprijateljem smatra legitimnim. Tumaenje koje

stihove smatra anegdotom poziva se na nesrazmjer

01 Dieter Leisegang,Feind, u: isti, Unor-dentliche Gegend.Aphorismen, Gedichte,bersetzungen 1960-1970, Frankfurt na Maj-ni 1971., str. 35. Zahva-lan sam Corinni Opplerda mi je skrenula pa-nju na tu pjesmu.

izmeu tog izjednaavanja i njegove

legitimnosti. Istodobno spektakular-

ni i bezazleni teatarski obrat u pos-

ljednjem retku kojeg omoguava

forma stihova, rezultat je njihova

nesrazmjera. Ako nesrazmjer izme-

u identikacije neprijatelja i raz-

lonosti identikacije konstitutivno

8

pripada iskustvu neprijateljstva, navedeni se stihovi ne

iscrpljuju u anegdotalnome. Dapae, upravo zbog svoje

anegdotalnosti oni sadre obavijest o tom iskustvu, o

onome to neprijateljstvo ini neprijateljstvom. Da je

netko moj neprijatelj naposljetku se pokazuje tako proiz-

voljnim, tako neshvatljivim ili pretjeranim, kao to je i

nesrazmjerno izjednaavanje u Leisegangovim stihovima.

Neprijatelj je protivnik koji radi protiv mene.

kafka tu frazu rabi na kraju svoje kratke prie Susjed.02

Susjed koji ostaje nevidljiv, o ijim okolnostima i inten-

cijama pripovjeda nita ne zna, u prii najednom i ne-

posredno postaje protivnik ili neprijatelj iji rad-protiv

cilja da nanese tetu onom Ja koje se osjea ugroenim.

Ta transformacija nije neposredna zato to se u prii ne

dogaa dizanje napetosti koje bi vodilo do zapanjujue

pretpostavke da netko radi protiv mene, ve stoga jer

takva pretpostavka ne sadri argumente koji bi mogli

zadovoljiti. Iako postepena a istodobno nagla transfor-

macija susjeda u protivnika ili neprijatelja sugerira

psiholoko tumaenje, takvo bi tumaenje izgubilo iz

vida mogunost da je dizanje napetosti u prii doista

izazvano radom-protiv. tovie, da je i izazivanje opsjed-

nutosti kojoj se ono Ja nije u stanju suprotstaviti ak

02 Franz Kafka, DerNachbar, u: isti,Smtliche Erzhlungen,Frankfurt na Majni1980.

rezultat rada-protiv. Za razliku od

Kafkine prie, Leisegangovi stihovi

itatelju oteavaju da se razlog nes-

razmjera tih stihova pronae u psi-

hologiji govornika, zato to oni ne

9

poznaju dizanje napetosti, banalni kao anegdota. Ali ta

nerazlonost, koja se na kraju sastoji u vie ili manje

neposrednom izjednaavanju drugog sa protivnikom ili

neprijateljem i koja proizvodi nesrazmjer u prii i sti-

hovima, pokazuje razliku izmeu protivnika i nepri-

jatelja. Dok se sa protivnikovim radom protiv vas i

njegovim agonalnim akcijama moete mjeriti, dok iz-

meu protivnika dominira antagonizam koji njihovo

ponaanje dri u ravnotei, bez obzira u kojoj mjeri jed-

na strana nadmauje drugu ili tko odnosi pobjedu, ne-

prijatelju je stalo do unitenja onoga protiv koga radi.

Da me netko eli unititi, da se njegova egzistencija sas-

toji iskljuivo u toj namjeri zbog ega nikada neu moi

biti siguran od njega i nita neu moi napraviti s obzi-

rom na njegove radnje protiv mene - mora mi se na kra-

ju initi proizvoljnim i neshvatljivim.

Neprijateljstvo je neutemeljivo, unato mnogim

pokuajima da se ono utemelji i racionalizira, unato

nastojanjima da se istaknu aspekti neprijateljstva koji

generiraju smisao i koji neprijateljstvo opravdavaju,

unato naporu oko znaenja neprijateljstva, oko smis-

lene upotrebe pojma, oko legitimnih terminolokih i

sadrinskih razlikovanja na privatno i javno, konvencio-

nalno i apsolutno neprijateljstvo. Neutemeljivo i stoga

apsolutno neprijateljstvo ne moe se usporeivati s os-

talim aspektima egzistencije. Egzistenciju neprijatelja

kao takvu odreuju neobjanjiva proizvoljnost volje za

unitenjem i puka ovjekolikost, s obzirom na koju se

10

pitamo u kojoj mjeri neprijateljstvo vai za antropo-

loku kategoriju. Proizvoljno i stoga neizbjeno nepri-

jateljstvo transcendira vremensku, povijesnu uvjetova-

nost i zato je apsolutno pamenje. ak i kad vjerujete da

ne postoje razlozi zbog kojih bi imali neprijatelja, moe-

te imati jednog mogueg neprijatelja, neprijatelja kojim

tim vie radi protiv vas jer ste neupueni i ne znate za

njega. ak i kad vjerujete da je neprijateljstvo nestalo,

bilo da je neprijatelj pobijeen, da mu je nestalo traga,

bilo da je sklopljeno primirje, ono neutemeljivo, proiz-

voljno, neshvatljivo neprijateljstva prekorauje sve pro-

mjene koje se dogaaju u vremenu ili povijesti. Nepri-

jatelj ostaje neprijatelj, mogui neprijatelj. On je pame-

nje koje uporno progoni, s kojim se Ja - s kojim se neko

drugo pamenje i neko drugo zaboravljanje ne mogu

mjeriti. Zato on i radi protiv mene te me nastoji unititi

i prije nego to se deklarirao, iako se moda ak nikad

ne deklarira kao jednoznano prepoznatljivi neprijatelj.

Protivnik moe biti neprijatelj, ali neprijatelj nikada

nije protivnik. Na toj se radikalnoj asimetriji neprijatelj-

stva iitava njegova razlika; okolnost da je ono, kao to

03 Immanuel Kant, Vor-lesungen zur Moral-philosophie, u: KantsVorlesungen, izdanjeAkademije znanosti izGttingena, svezaketvrti, prva polovica,Berlin 1974., str. 430 i426

Kant primjeuje u svojim predavan-

jima o moralnoj lozoji, vie od

negativnog pojma ili od manjka

prijateljstva koje predstavlja

odnos jednakosti.03

11

Ne dogaa li se onda moje razmiljanje o neprija-

telju uvijek u onom periodu vremena kojeg mi je on,

jedan mogui neprijatelj moda prepustio? Kako u prin-

cipu ne postoji sigurno mjesto na kojem bih mogao raz-

miljati o neprijateljstvu, jer distanca s obzirom na ne-

prijateljstvo, koja je nuna da bi se o neprijateljstvu

mislilo, sa sobom nosi uvijek trag hitnosti kojom je mo-

gui neprijatelj opteretio reeksiju, reeksija se ne

moe jednostavno i slobodno odnositi prema svojem

predmetu. I koliko god je radikaliziranje neprijateljstva

mogue utemeljiti putem reeksije, toliko je njena

kompulzivnost, prisila koja je svojstvena svakoj radika-

lizaciji, reeks predmeta i njegove neutemeljivosti. Zato

se nalazite u krugu; krugu kojeg crta neprijatelj. Iz tog

bi se kruga moglo jedino izai kad bi postojalo slobodno

odnoenje prema neprijatelju. Naravno, takva konstata-

cija ve pretpostavlja odreenu mjeru slobode, nezavis-

nosti od neprijatelja, bez koje razmiljanje o neprijate-

lju uope ne bi bilo mogue. Da bi se o neemu razmi-

ljalo i da bi se ono kao takvo moglo predstaviti, da ne

poludite morate, kako to Unica Zrn kae, vjerovati u

neku stvar u ivotu, u ono singularno mjesto na vlasti-

tom tijelu koje ne moe varati.04

Ali ne mogu unaprijed i za sva vremena odluivati

gdje to vjerovanje prestaje biti vjerovanje koje omogua-

va i titi, a gdje me ono poinje varati i pribliavati ne-

04 Unica Zrn, Das Hausder Krankheiten, Berlin1986., str. 59

mogunosti, tj. unitenju od strane

mojeg neprijatelja.

12

Podjednako legitimna kao i kompulzivna te pretje-

rana radikalizacija, na koju neprijateljstvo tjera razmi-

ljanje, izraena je u tezi da bez obzira na sve historijske

i kulturalne razlike koje diferenciraju razliite forme

neprijateljstva i dijele znaenje jednog neprijateljstva

od znaenja ostalih neprijateljstava, i unato nastojanji-

ma u povijesti da se neprijateljstvo neutralizira i ga se

uini anakronim, volja za unitenjem ili skamenjeno

pamenje smrtonosnog progona bitno karakteriziraju

neprijateljstvo, bez obzira da li su prigueni ili posre-

dovani drugim odnosima, primjerice prividom tek pu-

kog protivnitva. Ne proizlazi li radost duha koji nepre-

stano nijee, iz tekoe da se jasno razlikuje izmeu za-

vodnika, protivnika i neprijatelja? isto kulturno-znan-

stveno istraivanje neprijateljstva, koje neprijateljstvo

rastae u komparativnom srazu oblika i konstrukcija,

porie neprijatelja. Takvo rastakanje koje neprijateljstvo

ini bezazlenim producira ideologiju neprijateljstva ko-

jom je takva vrsta istraivanja bespomono izloena mo-

guem neprijatelju. Vie od kontrahenta i konkurenta,

vie od antagonista i antipoda, vie od izazivaa i na-

padaa, vie od suparnika i protivnika: neprijatelj je

dakle neprijatelj samo kao apsolutni neprijatelj. Nepri-

jatelj je smrtni neprijatelj, za kojeg smrt nije differentia

specica njegova neprijateljstva; radikalan jer ree na

korijenu. Neprijateljstvo se stoga ukazuje kao mogu-

nost i nemogunost radikalizacije koja svoj bitni oblik

posjeduje u smrtnom neprijatelju. ini se kao da nepri-

jatelj u svojoj bespotednoj posveenosti mora usmrtiti

13

ono to najvie voli. Sebeljublje, koje mora vjerovati u

neto da ne podlegne moguem neprijatelju i ljubav ne-

prijatelja koji u nita ne vjeruje toliko kao u sopstvo

koje progoni a kojemu je u cijelosti podlegla; dvostruka

i prepletena spirala neprijateljstva koja samu sebe ne-

prestano dostie. Neprijateljstvo u ovostranosti, u unu-

tranjosti progonjenog Ja, i u onostranosti, u onome iz-

van kojem je to Ja izloeno.

carl schmitt je legitimirao radikalizaciju na koju

neprijateljstvo prisiljava. Radikalizacija se dotie samog

ekstrema, iznimke, iz koje potom reeksija uzima svoju

polazinu toku. Dok Schmitt ve 1922. godine u svojoj

Politikoj teologiji tvrdi da iznimka dokazuje sve, a nor-

ma nita, te da se lozof koji spoznaje ovisnost ili normi-

ranost norme mora prepustiti nezaustavljivoj sili iznim-

ke i da mora biti voen normom norme a da bi mogao

misliti ono openito, pet godina poslije u svojoj raspravi

o Pojmu politikog on tu naizgled paradoksalnu tvrd-

nju postavlja u kontekst manifestacije neprijateljstva.

Iznimnost rata, po Schmittu, posjeduje znaenje koje

otkriva sr stvari jer se u njoj, u toj krajnjoj realizaciji

neprijateljstva pokazuje sama bit neprijateljstva kao

egzistencijalna negacija nekog drugog bitka.05

Iako je odnos rata i neprijateljstva izloen povijesnoj

mijeni, i iako se oni u promjenljivim situacijama po-

vijesti meusobno pretpostavljaju

(Schmitt u biljekama koje su nas-

tale 1938. istrauje rat koji pretpo-

05 Carl Schmitt, DerBegriff des Politischen,Berlin 1996., str. 33 i 35

14

stavlja neprijateljstvo i neprijateljstvo koje pretpostavlja

rat06), razotkrivajue znaenje rata kao manifestacija

bti neprijateljstva ini se netaknuto takvom mijenom.

No insistiranje na neizvodivoj posebnosti politikoga

koja lei u odluci tko je neprijatelj, raa teko pomirlji-

ve konkluzije i dvoznanu upotrebu pojmova obrane i

suzbijanja. Na jednoj strani pojam neprijatelja svoje

znaenje bi iskljuivo trebao poprimiti u odnosu spram

realne mogunosti zikog usmrivanja, dok bi na

drugoj strani upravo brkanje politikog i moralnog

trebalo voditi ka unitenju neprijatelja, koji kao moral-

ni neprijatelj nije vie samo neprijatelj kojem se ukazu-

ju njegove granice.07 U naknadno objavljenim dodaci-

ma vlastite rasprave Schmitt istie kako pojam do kojeg

mu je tu stalo svoje znaenje ne poprima u unitenju

neprijatelja, ve u obrani, u mjerenju snaga te u uspos-

tavljanju zajednike granice.08 Teko je porei da se u

onom trenutku u kojem se neprijatelja denira kao

apsolutnog i stoga moda razmilja o neprijateljstvu u

vremenskom periodu kojeg je mogui neprijatelj osta-

vio za reeksiju, razmiljanje samo moe interpretirati

kao slabljenje i ugroavanje. Schmitt iz toga zaklju-

uje da je apsolutni neprijatelj onaj kojeg se demoni-

zira. Protiv demoniziranja on se okree u ime pojma

06 ibid., str. 102

07 ibid., str. 37

08 ibid., str. 119

09 ibid., str. 118

koji je osloboen svake evaluativne

interpretacije, u ime iste odluke o

neprijatelju.09 Nije li u takvom pona-

anju koje, u elji da se izbjegne de-

moniziranje i normaliziranje gotovo

15

nalikuje nekom tehnikom postupku, odnos neprijatelj-

stva preokrenut u agonalni odnos protivnitva, upravo u

omeeno i uvijek ogranieno mjerenje snaga koje

mogunost zikog usmrivanja vie ne pozna kao

realnu ve kao apstraktnu? Ne previa li Schmitt

vezu zikog i metazikog, apsolutnosti zikog

usmrivanja i apsolutnosti neprijateljstva koju se jedi-

no time ne da normalizirati, neutralizirati ili napraviti

bezazlenom tako da se njezin smisao proizvoljno ne

odvaja od besmislenosti? Ne izdaje li Schmitt vlastiti

uvid da je tehnika principijelno nemona spram otue-

nja i manipulacija kada politiku odluku nastoji obrani-

ti od tih istih, pretvarajui je pojmovne istoe radi u

neku vrstu tehnikog postupka?

Naravno da je pitanje o pretvaranju odluke u neku

vrstu tehnikog postupka kritino. Ako iz imanencije

tehnikoga ne rezultira nijedna ljudska ni duhovna

odluka10 onda odluka bez koje nema razlikovanja prija-

telja i neprijatelja, kao niti politikoga, nije sukladna

tehnikom postupku. Za Schmitta politiko odluivanje

ne znai samo razlikovati prijatelja od neprijatelja, ve i

tehniku od egzistencijalnog.

10 Carl Schmitt, Das Zeit-alter der Neutralis-ierungen, u: isti, DerBegriff des Politischen,str. 90

Oevidna i rekursom na druge

tekstove potvrena informacija da je

Schmitt odreenjem neprijateljstva

u smislu realne mogunosti zikog

usmrivanja u znaenju obrambe-

16

nog mjerenja snaga elio izraziti razlikovanje u javnom

dosegu neprijateljstva, naime razlikovanje na neizbjeno,

legitimno usmrivanje pojedinaca i na nelegitimno uni-

tenje cjeline koje je mogue izbjei, naroda koji se bori ili

nacije u ratu, posve strogo uzeto implicira razumijevanje

koje u neprijateljstvu ne otkriva vie od odreena oblika

ili sluaja protivnitva. Stoga je apsolutnost realne mo-

gunosti zikog usmrenja ta koja karakterizira nepri-

jateljstvo, a ne relativnost omeujueg obostranog mjere-

nja snaga.

Moda je dvoznanost u tekstu rasprave, koju kasniji

dodaci i samo-opravdavanja poriu, rezultat provo-

kativne prirode teza, neodreenosti koja je konstitu-

tivna za politiko ili za legitimaciju politike odluke,

polemikog aspekta koji je samom poleminou ve

politiki motiviran protiv moralne uzurpacije politi-

kog. Mogunost uzurpacije politikog postoji s obzirom

da politiko nije domena, ve polje sila koje se ne

moe normirati pa tako niti univerzalizirati, a ije se

sile skupljaju u intenzivnoj toki, koja je iskljuivo

odreena egzistencijalnou pa stoga moe biti doseg-

nuta iz svake od domena.

Na ovom se mjestu postavlja pitanje nije li nepri-

jatelj uvijek netko drugi, ime bi se odgovorilo na dvo-

znanost u kojoj su kod Schmitta zatoene obrana i bor-

ba protiv neprijatelja, na kraju jednako fatalnoj depoli-

tizaciji, depolitizaciji s politikim posljedicama. U tom

17

sluaju bi imali neprijatelja i protiv njega bi se borili ili

branili da ouvate vlastiti, egzistencijalni modus iv-

ota, ali sami ne biste bili neprijatelj za tog neprijatelja;

samo pod prisilom radikalizacije koju vam je nametnuo

taj drugi, odluili bi ste se za ziku obranu. Ali odlu-

ka o neprijatelju je samo onda slobodna i suverena odlu-

ka, odluka a ne reeks samoodranja kojem kao reek-

su prostor politikog nije dostupan, kada u toj odluci

postajete neprijatelj onoga kojeg ste u odluci proglasili

neprijateljem. Neprijateljstvo je deklarirani naum da

se drugom nanese zlo, glasi kod kanta.11

I pokuaji iz oaja da se u najokrutnijim okolnosti-

ma neprijatelja ne prepozna kao neprijatelja, kao da ga

se upravo time porie, posjeduju obrambenu funkciju

koja ba tako svjedoi o neprijateljstvu i prije svega o

znaenju koje za neprijateljstvo imaju izjava, deklaraci-

ja, odluka. Neprijateljstvo se konstituira u odluci o ne-

prijateljstvu, i ne prethodi joj jer u toj odluci lei upisa-

na dvostruka prethodnost: neprijatelj je ponajprije onaj

drugi koji negira moju egzistenciju i protiv ije se

negacije branim, no istodobno sam i ja sam ponajprije

neprijatelj onog drugog, jer inae moje odluke ne bi

bilo i ja bih se spram drugog ponaao tek puko u reek-

su. Ako bih se dakle spram drugog odnosio tek u reek-

su, teko da bih mogao govoriti o neprijatelju, ne bih

posjedovao ni pojam niti svijest o njemu. Ako pak pre-

11 Kant, Vorlesungen berMoralphilosphie, str. 431

ma ponaanju onog neprijateljski

nastrojenog drugog ne bih morao

reagirati, slobodno bih mogao raspo-

18

lagati sa neprijateljem te vie ne bih imao neprijatelja.

Kako politika odluka neprijatelja potvruje i generira

u njegovom neprijateljstvu, pokazuje se ona doista kao

priznanje - Schmitt taj pojam koristi opetovano da

oznai odnos spram onog drugog, neprijateljski nastro-

jenog. Kad Schmitt politiko i njegove radikalizacije na-

stoji time legitimirati da egzistencijalnost uvodi kao

kriterij neizvodive i odredljive posebnosti te zapisuje da

legitimacija zikog unitenja ljudskog ivota mora

ovisiti o egzistencijalnoj armaciji vlastite forme egzi-

stencije spram jednako tako egzistencijalnog negiranja

te iste forme12, tada dvostruka prethodnost upisana u

politikoj odluci, nepremostiva tenzija izmeu potvr-

ivanja i generiranja, za posljedicu ima to da se odluka

sma nikada u potpunosti ne moe legitimirati i da ona

upravo kao egzistencijalna ostaje neodreena, kao

odluka kojom se egzistencijalnosti daje za pravo.

Radikalizaciju neprijateljstva u odnos apstraktne

negacije, koja se ne sastoji iz obrane od neprijatelja ve

u njegovom usmrivanju kao nepovratnom ozbiljenju

realne mogunosti i bez koje neprijateljstvo nije za-

mislivo, Schmitt metodski legitimira tako to ukazuje

na nunost radikalizacije norme, to nju tjera do njene

vlastite granice, sve do iznimke kao norme norme. No

da li se neprijateljstvo samo moe legitimirati i slijedom

12 Schmitt, Der Begriff desPolitischen, str. 50

toga i odreenje politikog u njego-

voj apstraktnoj radikalnosti, to je

pitanje koje ne valja mijeati s pita-

19

njem o legitimaciji radikalizacije. ini se kao da je ne-

prijateljstvo zamislivo jedino kao radikalno. A ne ozna-

ava li pak obratno neprijateljstvo granicu radikalizaci-

ja kao najintenzivnije i krajnje suprotstavljanje13?

Nije li to suprotstavljanje radikalna radikalizacija? Ne

znai li ono vie od smrti koja je granica sama? Nije li

takvo suprotstavljanje granica smrti koja moguu egzi-

stenciju negira prije i nego to je kraj ivota dosegnut,

smrti koja ne doputa ni ivljenje ni umiranje pa zbog

toga esto provocira da se neizljeivu bolest koja nasilno

prekida ivot identicira sa neprijateljem?

Kako toka politikoga ne ini omeenu dome-

nu, kako svako suprotstavljanje kao takvo ve gravitira

najintenzivnijem i krajnjem suprotstavljanju u nepri-

jateljstvu, i kako je odluka o neprijatelju konstitucija

koju se u potpunosti ne moe legitimirati, sve je po mo-

gunosti politiko, a neprijatelj se po mogunosti nalazi

svugdje. Okretnost politikih pojmova i pojma politi-

kog smog, koju Schmitt uoava u njihovom polemi-

kom znaenju i apstraktnosti14 te u njihovom opira-

nju depolitizirajuem univerzaliziranju i deradikalizaci-

ji normativnosti norme, svodi se na neodredljivost poli-

tike odluke koja je rezultat dvostruke prethodnosti od-

luke ili njene ne-identinosti. No time se istovremeno

porie da se u politikoj odluci radi o jasnom i jedno-

13 ibid., str. 30

14 ibid., str. 31

znanom, klasinom razlikovanju

kao i da se kod pojma politikog,

pojma neprijatelja radi o pojmu ko-

20

jeg se moe odrediti. Radikalnost ne generira istou

nekog odreenja, primjerice odreenja politikog koje

bi se konstantno razlikovalo svojom posebnou i neza-

mjenjivou, ve radikalizacija radikale ispostavlja

usred nedostinog ne-identiteta. Schmitt itekako vidi da

mogunost klasinih razlikovanja ve pretpostavlja

depolitizaciju, da je ona sama uinak ouvanja i ogra-

nienja i da u formi ouvanja i ogranienja donosi

relativiranje neprijateljstva15. No ipak bi vrhunci ve-

like politike trebali biti oni momenti u kojima se ne-

prijatelj u konkretnoj jasnoi uoava kao neprijatelj16,

u kojima se dakle neprijatelja kao takvog identicira i

odreuje. Ako je pak nemogue odrediti neprijateljstvo i

legitimirati ga kao egzistencijalnu armaciju vlastite

forme egzistencije spram jednako egzistencijalne nega-

cije te iste forme, politika odluka zbog vlastitog nesvo-

divog ne-identiteta ostaje u zraku, ime je odluka samo

jo vea prijetnja i jo nasilnija, pa je tako neprijatelj

uvijek netko drugi a neprijateljstvo neto drugo - neto

ime ne raspolaem i to mi je nerazumljivo. Stav iz

Schmittovog predavanja o epohi neutraliziranja koji

kae da uvijek ivimo pod paskom radikalnijeg brata

koji nas tjera da realiziramo praktinu konkluziju17

formulira strukturni zakon neprijateljstva, prethodnost

koju nam valja razlikovati od dvos-

truke prethodnosti politike odluke

ili neodluivosti politikog. U onoj

mjeri u kojoj odluka potvruje i

generira neprijateljstvo tako da

15 ibid., str. 11

16 ibid., str. 67

17 Schmitt, Das Zeitalterder Neutralisierungen,str. 80

21

sama bude politika i da bi otvorila prostor politikog, u

onoj mjeri u kojoj politika odluka sebe i politiko izla-

e neodluivosti ili neodredljivosti, izmeu prethodnos-

ti onog drugog kao neprijatelja i mene samog kao nepri-

jatelja onog drugog, neprijatelj postaje mojim vlastitim

prethodnikom koji me tjera na radikalizaciju. Neprija-

teljstvo ne samo da cirkularno tjera na radikalizaciju

neprijatelja, ve i onog protiv kojeg se neprijateljstvo

okree sili na radikalizaciju, radikalizaciju samog sebe.

Ako pak suprotstavljenost neprijateljstva ukazuje na

granicu najradikalnije radikalizacije, na granicu prema

kojoj sve radikalizacije implicitno tendiraju, onda se

onaj koji radikalizira prema moguem neprijatelju od-

nosi ravnoduno, bez obzira do ega mu je u radikaliza-

ciji stalo.

Neprijateljstvo je bezrazlono jer nema tog razloga

zbog kojeg bi onaj drugi ili ono drugo radilo na uni-

tenju mene, bez da me ikad izgubi iz vida i bez da ikad

odustane od nauma: realna mogunost neprijateljstva,

koja se u svojoj bezrazlonosti nikada ne javlja kao ne-

to zbiljsko, kao neto to zapoinje, traje i prestaje, i

koja stoga perpetuira neprijateljstvo bez mogunosti da

se ono razlikuje na ziki i metaziki apsolutno. Nepri-

jateljstvo je bezrazlono jer je jedinstvo njegova pojma

rastrgano dvostrukom prethodnou. Ta dvostruka neu-

temeljivost neprijateljstva cijepa neprijatelja i zabranju-

je da se donose odluke radi li se o neprijatelju u ovos-

tranosti ili o neprijatelju u onostranosti: neprijatelj koji

22

izvana i u krajnjoj, nedokuivoj transcendenciji vlastite

nepojmljivosti radi protiv mene ili neprijatelj koji me

napada iznutra, nepojmljiv i nedokuiv zbog svoje blizi-

ne. Pitanje neprijateljstva je stoga uvijek pitanje da li

neprijatelj uope postoji, nije li neprijatelj projekcija,

halucinacija, simptom paranoje. No ak i kada bi se

putem analize psihe moglo odgovoriti na to pitanje, os-

tala bi i dalje neodluivost izmeu ovostranog i onostra-

nog ili nedokuivost neprijatelja, te bi neprijatelj i dalje

bio na neodredivom mjestu u intersticiju koje ne pripa-

da ni ovostranosti niti onostranosti. Kako bih kao svoj

vlastiti neprijatelj bio s ovu i s onu stranu sebe samog.

Ujedno netko i netko drugi, bio bih ne-identian. Pos-

ljedica neprijateljstva, koje u svojoj radikalnosti odgovo-

ra vlastitoj bitnoj neodluivosti izmeu ovostranog i

onostranog, onog iznutra i onog izvana, sopstva i dru-

gosti, prepoznaje se tako to se okreem protiv sebe

samog i tako postajem svoj vlastiti neprijatelj; postajem

virus koji imunosistem mobilizira protiv tjelesne imu-

nosti; postajem poetak prenosivosti koja primjerice

sidu proglaava neprijateljem - bilo da u vlastitoj nu-

trini bolujem od psihikog poremeaja, bilo da neka

prijetnja izvana rezultira autodestruktivnom aktiv-

nou ili da u ime sopstvene zatite nastojim preuzeti

strategije neprijatelja.

Nitko tako jasno kao Kafka nije prikazao tu

radikalnu posljedicu neprijateljstva. Carl Schmitt 31.

listopada 1947. biljei: Franz Kafka bi mogao napisati

23

roman: Neprijatelj. Protivno pak tom neprijatelju, pro-

tivno Kafki kao neprijatelju neprijatelja, protivno povi-

jesti koja odreenost vodi u neodreenost, i protivno

pojmu kao neprijateljskom napadu, Schmitt uvodi

odreenost, odredljivost i umstvenost politikog - kao

da poleminost vie nije njegov bitni aspekt: Bilo bi

tada oito da neodreenost neprijatelja izaziva strah (ne

postoji nijedan drugi strah, a sama se bt straha sastoji

od nasluivanja neodreenog neprijatelja); stvar je pak

uma (prema tome i visoke politike) odreivanje nepri-

jatelja (to je uvijek istodobno i samodreivanje), ime

nestaje strah a ostaje moda samo bojazan. No, kako

neto moemo oteti iz ruku neodreenosti i podvesti

potom pod odreenost, kada vie ne posjedujemo zajed-

nike pojmove? Stanje graanskog rata rezultira time

da neprijatelji vie ne posjeduju zajednike pojmove, a

svaki je pojam napad u neprijateljski tabor.18

Pripovijetka Gradnja je nedovren i posthumni

tekst; kao sve to je prekinuto i nedovreno prekinut je

kontingencijom koju se u potrazi za smislenou uvijek

moe interpretirati kao upad neprijatelja, neprijatelja

autora i neprijatelja gure; neprijatelja gure koji je

18 Carl Schmitt, Glossari-um, Berlin 1991., str. 36- istaknuo AGD. Zahva-lan sam Stefanu Hoff-manu koji mi je ukazaona to mjesto.

utjelovljen u autoru i neprijatelja

autora utjelovljenog u guri. Ta

gura, neka ivotinja, u dugotraj-

nom mukotrpnom radu iskopala je

podzemnu rupu da se zatiti, kao

obranu od mogueg, neprijateljski

24

nastrojenog uljeza koji bi sve mogao zauvijek unititi,

vanjski neprijatelj ili basnoslovno bie unutranje

zemlje. ivotinja si je uredila dom na vrstim temelji-

ma koji joj omoguava da se napadu neprijatelja odupre

ak i smrtno ranjena kad joj krv curi u vlastito tlo, pa

stoga ostaje sauvana: Kua je zatiena, zaokruena, ti

ivi u miru, toplo, dobro ishranjena, gospodar, jedini

gospodar mnotva putova i mjesta.19

Takva sigurnost, takvo gospodstvo - o kojemu, kao

to je poznato, beckett u Svretku igre pie posljed-

nju parodiju, rezultat je neumorne aktivnosti stratega

koji obzirno planira, unaprijed kalkulira i koji je opeto-

vano zauzet pripremama za obranu, sljedei tako ideal

nepogreive metode iako svjestan svih manjkavosti

suvie raniranih lukavtina i dijalektike predostronos-

ti koju zahtjeva rizik ivota kao i iluzije mira koji ide

ruku pod ruku sa osjeajem sigurnosti, a koji moe pos-

pjeiti samozavaravanje kada priziva duhove noi ili

kada ih porie. Nije li u radikalnoj onostranosti, u nedo-

hvatljivoj i nedokuivoj transcendentnosti ovostranog i

onostranog, unutarnjeg i vanjskog neprijateljstva

sadrana reverzibilnost ija je konzekvencija da mjesto

gradnje, dosadanje mjesto mira, postaje mjesto

19 Franz Kafka, Der Bau,u: isti, NachgelasseneSchriften und Frag-mente, II. u rukopisu,izdao Jost Schillemeit,Frankfurt na Majni1992., str. 589

opasnosti, mjesto razgradnje? Kraj-

nja strategija koju ivotinja slijedi,

ona radikalizacije, da bi se zatitila

od te sablasne reverzibilnosti sastoji

se od udvajanja, gdje ponovno imate

ovostrano i onostrano, unutra i vani.

25

Pod paskom onog drugog vi se udvajate, pod paskom

mogueg neprijatelja se ivotinja udvaja te realizira

praktinu konkluziju pa postaje svoj vlastiti neprija-

telj. Da se osvjedoi o samoj sebi i zatiti od neprijatelja,

da pronae samu sebe i postane subjekt koji je identi-

an samome sebi, subjekt koji je proao kroz smrt i koji

je samog sebe nadivio, izlijeen kopljem koje ga je rani-

lo. Neprijatelj izmilja ono to sam unitava: performa-

tivni efekt neprijateljstva, u kojem se moe pronai

polazite pozitivne ali i negativne dijalektike, zavisi ko-

liko radikalno se shvati pojam neprijatelja i u kojoj mje-

ri subjektivna gradnja stri iz dosadanje borbe do

unitenja. Ono to je isprva samo hipotetska auto-op-

servacija (ini mi se tada kao da ne stojim pred vlastit-

im domom, ve pred samim sobom, dok spavam, i kao

da sam sretan jer istodobno mogu spavati i straariti

pozorno nad sobom20) strateg, ija se ingenioznost

pokazuje u koritenju mogunosti i hipoteza (Ne,

nisam ja taj, vjerujem, koji promatra vlastiti san, ve

sam prije onaj koji spava, dok zloinac bdije21), radika-

lizira u hipotezu neprijateljstva, ba tamo gdje izmeu

iznutra i izvana, ovostranog i onostranog, svoju tajnu

gradnju dri pod paskom i skriveki radi na kontrapiju-

nai (Skoro pa da sam postao neprijatelj koji eka

pogodnu prigodu da uspjeno provali22). to vie stra-

20 ibid., str 591

21 ibid., str 593

22 ibid., str. 596

teki nastojite susresti neprijatelja,

to vie hipoteza meusobno suprot-

stavljate, time je neprijatelj nedo-

stiniji i nedokuiviji, onostraniji.

26

Na posljednjoj sauvanoj stranici pripovijetke, opsjed-

nuta ivotinja razmatra mogunost nezamislivo opas-

nog i posve neoekivanog neprijatelja, neprijatelja koji

u apsolutnosti vlastita nedokuivog kondicioniranja

(Tamo s druge strane se ne dogaaju promjene, tamo je

sve mirno i lieno vremena23) iskae iz vremena, nepri-

jatelja koji je upravo zbog toga nepredstavljiv i nerazu-

mljiv, neprijatelj hermeneutike, jer on moda ak ni

samog sebe ne razumije a niti zna za mene24. Ne vai

li ono to je ovdje reeno o neprijatelju i za sami tekst,

za Gradnju kao gradilite, kao konstrukciju, kao ou-

vanje i ogranienje izmeu dovrenja i fragmenta,

izloeno kontingenciji vlastita nastajanja i tradicije?

Ja koje postaje svoj vlastiti neprijatelj zato to odre-

eno voljom za sigurnim i nepokolebljivim temeljom

hipotetski priznaje mogunost apsolutnog neprijatelja,

kao to se zna, metodski je sumnjiavo i slobodno prosu-

ujue ja, koje odbacuje ono nejasno i neodreeno, ja

koje u descartesovim Metazikim meditacijama po-

lazi od takorei metazikog mnijenja25 da ono pod

namjernim utjecajem zloudnog i varljivog duha (genius

23 ibid., str. 629

24 ibid., str. 623

25 Ren Descartes, Mdi-tations mtaphysiques,Pariz 1992., str. 97

26 Kafka, Der Bau, str.594

malignus, deceptor, malin gnie) moe

podlei varci s obzirom na pitanje

vlastite egzistencije, varci s obzirom

na realnost vanjskog svijeta kao i var-

ci s obzirom na istinu miljenja. Dok

Kafkinoj ivotinji nije polo za rukom

da razvije nepogreivu metodu26

27

prijelaza iz opasne vidljivosti vanjskog svijeta u ugroe-

nu nevidljivost unutranje konstrukcije, upravo je sum-

nja ta koja na poetku kod Descartesa iskljuivo garanti-

ra nepogreivost suda, sigurni put od izvana ka unutra,

no jedini razlog da je tome tako jest da sumnja dotie

limit, tj. egzistenciju sopstva u koju se ne moe sumnja-

ti, a ija je pak postojanost omoguena nesumnjivom

egzistencijom boga. Spram takva sopstva koje meditira,

ivotinja je primarno tjelesno ugroena te izloena u

svijet u kojem moete biti samo u onoj mjeri sigurni u

kojoj je to u svijetu uope i mogue. No hipoteza demo-

na, koliko god lozo o njoj kontroverzno diskutirali, te

hipotezu karakterizirali ili kao rat sopstva protiv na-

pada besmisla ija prekomjernost miljenje i ludilo

zbliava do neizrecive neodredljivosti i obostrane nera-

zluivosti27 ili protivno tome kao vjebu meditirajueg

subjekta koji je od poetka do kraja tu vjebu traio,

njome upravljao i nju normirao; subjekt koji se nikada

ne da iznenaditi28 ta hipoteza demona implicira da su

duhovna egzistencija sopstva i tjelesna realnost utvare,

27 Jacques Derrida, Cogi-to et histoire de la fo-lie, u: isti, Lcriture etla diffrence, Pariz1967., str. 72, 87, 95

28 Michel Foucault, Moncorps, ce papier, cefeu, u: isti, Dits etcrits, II, Pariz 1994.,str. 265

priin, s onu ili ovu stranu ivota i

smrti. Argument kojeg Descartes

razvija da razgrne priin i zagaranti-

ra egzistenciju, jednim se dijelom

temelji na uvidu da prevareno sop-

stvo i smo egzistira u trenutku

kada misli (prevaru), a drugim dije-

lom na razmiljanju da predstava

bezuvjetne savrenosti radi vlastite

28

neusporedivosti, neizvedivosti i izvornosti mora biti

uroena predstava koja ukazuje na egzistenciju boga:

s obzirom na tu predstavu varka se pokazuje kao ma-

njak, a varljivi bog kao nesavren, bog koji ne moe biti

bog. Tek nemogunost sumnje u egzistenciju boju

doputa odbijanje hipoteze varljivog, zloudnog duha.

Jer puko sopstvo kao ja koje misli u stanju prevarenosti,

kao ono neto to je potrebno da bi bilo varke i koje

samo prethodi prevari kao to je i preivljava, s ovu i

onu stranu neprijatelja, nije u stanju oduprijeti se hipo-

tezi. Varka uvijek ve prethodi samoj sebi, te sustie sop-

stvo koje je bilo prije nje. Ne priznaje li Descartes na

jednom mjestu da sve to sopstvo dri nesumnjivim,

zato to mu se ini jasnim i odreenim, ipak moe biti

krivo i lano - pretpostavka koja slobodu i rasuivanje

sopstva, njegove pojmove pogreke i istinite spoznaje

postavlja u pitanje?29

to je vie puko sopstvo osigurano vlastitim pret-

postavkama, tim izvjesnije se predaje neprijatelju, tim

dublje upada u lou beskonanost dviju pretpostavki

koje se odbijaju, tim fatalnije se uputa u borbu s apso-

lutnim neprijateljem sve dok sopstvo - i to ne kao indi-

ferentno logiko ili transcendentalno ve kao meditira-

jue - konano ne poludi radi neprestanog pomicanja i

ukidanja granica, radi kontinuiranog prometa izmeu

ovostranosti i onostranosti, radi procjepa vlastite egzis-

29 Descartes. Mditationsmtaphysiques, str. 95,147

tencije. U radikalnom solipsizmu

introspekcije nestaje deperatno

sopstvo, a s njime i neprijateljstvo.

29

U kratkim razmatranjima koja svjedoe o iskustvima

iz godina poslije Drugog svjetskog rata i koja potjeu iz

samog tog perioda, Carl Schmitt jedanput kartezijanskog

demona naziva demonom ovjeka sa maskom: Varanje

samog sebe pripada samoi. ovjek u osami misli i razgov-

ara sam sa sobom, a kao to znamo u takvom razgovoru

razgovaramo sa opasnim laskavcem (...) U samoj sri za-

tvorske elije lei solikokvij i varanje sebe sama (...) Zlo-

koban je Descartesov strah koji u svojoj usamljenoj sobici

lozora kraj pei i razmilja kako da izbjegne zlog i var-

ljivog duha, spiritus malignus, pred ijim smicalicama

nikada ne moemo biti sigurni, a ponajmanje kada se os-

jeamo na sigurnom (...) Onaj koji iskljuivo razmilja kako

da izbjegne obmanu, upravo u nju srlja.30

Vezu izmeu neprijateljstva i obmane, koja je uvi-

jek samo-obmana koja vreba u solilokviju, Schmitt

izvodi tako to u sljedeem paragrafu neprijatelja nazi-

va objektivnom moi, koju ne moete izbjei obma-

nom jer se neprijatelj kao pravi neprijatelj ne da ob-

manuti. Rezultat takvog izvoda je obrtanje koje prekida

lanac argumentacije u onoj mjeri u kojoj je obmana

samo-obmana, a neprijatelj nije prevarant, zloudni,

varljivi duh. Kad bi neprijatelj bio prevarant sm bi sebe

obmanjivao i prestao bi biti neprijateljem, ne bi vie bio

onaj kojeg se moe obmanuti. Ako se pak neprijateljstvo

ne da odrediti putem svojih prosjenih modusa, ve

30 Carl Schmitt, Ex Captiv-itate Salus, Kln 1950.,str. 87

samo s obzirom na unutranju gra-

nicu koju oznaava pojam pravog

neprijatelja, tada takvo radikali-

30

ziranje ostavlja za sobom nemoni subjektivitet, te

postavlja u pitanje mo objektivnog i u odreenom smis-

lu odgovara poricanju puko privatnog neprijateljstva u

Pojmu politikog. U tom sluaju se obmana odbija od

onog to nazivamo neprijateljem, te sama na sebe utjee

kao samo-obmana, kao obmana koja samu sebe obma-

njuje o sebi. Neprijatelj ne obmanjuje niti obmanjuje

samog sebe. On je istina obmane i solilokvija: vlastitu

biograju piemo pod nevidljivom paskom neprijatelja.

Kada Schmitt u svojem predavanju o epohi neutral-

iziranja tvrdi da onaj tko ne zna za drugog neprijatelja

osim smrti, zapravo vie nema ni neprijatelja s kojim bi

se borio niti ivota u kojem bi mu se neprijatelj mogao

suprotstaviti31, to itekako odgovara njegovom kasnijem

shvaanju da ni smrt ne moe obmanjivati.32 U oba

sluaju radi se o tome da smrt nije neprijatelj. Nepri-

jateljstvo se neutralizira tamo gdje ga traite samo u

smrti ili u obmani. No time se nanovo postavlja pitanje

znaenja realne mogunosti zikog unitenja s obzi-

rom na odreenje neprijatelja.

Moda razlog zbog kojeg Schmitt o demonu ne govo-

ri kao neprijatelju lei u tome da samoa u kojoj lozo-

31 Schmitt, Das Zeitalterder Neutralisierungen,str. 95

32 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 88

fa snalazi hipoteza demona suvie

slii privatnosti, koju Schmitt nepri-

jatelju porie, bilo da se radi o samo-

i subjektivnog sopstva u meditaciji

ili o individuaciji proienog,

31

logikog ili transcendentalnog ja mislim. To da imam

neprijatelja znai da nisam sam na svijetu i da nismo

udvoje, ako se to dvojstvo tumai kao privatnost. Indi-

viduacija, koja je sastavni dio Schmittovog pojma nepri-

jatelja, iskljuuje podjednako pojedinca kao privatnu

osobu i ovjeanstvo kao apstraktni kolektivni subjekt.

Nije li pak rije o apotropejskoj neutralizaciji objek-

tivne moi neprijatelja kada se Schmitt pita tko je zais-

ta neprijatelj i kada odnos neprijateljstva reducira na

odnos spekulativne suprotstavljenosti? Spekulativna

uzajamnost dokida dvostruku i u sebi samoj nejedin-

stvenu prethodnost, koja uvijek nanovo suspendira za

neprijateljstvo konstitutivnu odluku o neprijatelju, ona

dokida ono ne-identino priznanja kao potvrivanja i

kao generiranja, lou beskonanost priznanja u rezulti-

rajue jedinstvo onog biti-priznat, koje tu znai biti-pre-

poznat, u pozitivnu beskonanost: Tko uope moe biti

moj neprijatelj? Tako da ga priznajem za neprijatelja, te

da ak moram i priznati da on mene priznaje kao svojeg

neprijatelja. U tom uzajamnom priznavanju priznava-

nja lei veliina pojma33. Na ovom mjestu Schmitt

nesumnjivo evocira hegela. Ne navodei njegovo ime,

nakon to je na tko-pitanje neprijateljstva odgovorio da

je to onaj drugi, Schmitt izriito prisjea na velike sta-

vove lozofa te misaoni sadraj tih stavova kondenzira

u izjavi da je odnos spram sebe samog u drugome ono

33 ibid., str. 89

34 ibid., str. 90

istinski beskonano34. Jedinstvo

obostranog priznavanja koje se raa

tamo gdje se jedna i druga samo-

32

svijest priznaju u obostranom priznavanju, Hegel u

Fenomenologiji duha poima kao biti-kod-sebe-sama-u-

drugome: Ja koje je mi, i mi koje je ja.35 Istinska besko-

nanost spekulacije tako kod Schmitta stupa na mjesto

realne mogunosti zikog unitenja: priznanje kao

strah pred ubijanjem koje neprijatelja preutno trans-

formira u neto razliito od neprijatelja, u brata.36

Iako se brat moe pokazati kao neprijatelj (Schmitt

neprijateljstvo brae ak izjednaava sa iskonom i pokret-

nom snagom svjetske povijesti, i tom tezom koja pod-

sjea na freuda raticira vlastito poimanje radikalnosti

kao najintenzivne i krajnje suprotstavljenosti) odnos

spram sebe samog u drugome kao unitarni odnos brae

ipak je dokinuo neprijateljstvo i samo-obmanu samotnog

i individuiranog samo-odnoenja, armirajui se kao isti-

35 G.W.F. Hegel,Phnomenologie desGeistes, u: isti, Theorie-Werkausgabe, svezaktrei, Frankfurt na Maj-ni 1970., str. 147, 145.Usp. Alexander GarcaDttmann, Zwischenden Kulturen. Span-nungen im Kampf umAnerkennung, Frankfurtna Majni 1997., passim

36 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 89

37 Schmitt, Das Zeitalterder Neutralisierungen,str. 95

na neprijateljstva.

Spekulativna aproprijacija poj-

ma neprijatelja ukljuuje i to da se

odnos izmeu neprijatelja poima

kao prezentan, iv pa ak i kao zdrav.

Kako ve u predavanju o tehnici Sch-

mitt pojanjava da se ivot ne bori

sa smru i da neprijatelj vie nije

neprijatelj ako se u smoj smrti vidi

neprijatelja. U tom sluaju roman-

tika alopojka zauzima mjesto

borbe - odluke koja se iskuava u

iznimnom stanju.37 U Glosariju

33

nalazimo sljedei zapis iz 1948. godine: Kada polemika

vie nije sasvim direktno usmjerena protiv totalno pre-

zentnog, snanog neprijatelja koji vas direktno hvata za

guu (...) ve je usmjerena protiv mrtvog neprijatelja,

polemika odmah poinje da kilji a otrovi kadavera

mrtvog neprijatelja je unitavaju.38

Uklapaju li se u strategiju aproprijacije zagonetno

predskazanje, prijetnja i objava neprijateljstva ime Sch-

mitt nadopunjuje vlastitu spekulativnu aproprijaciju

neprijateljstva, hitajui ka pragu onostranosti kao da je

jo samo jedan posljednji teatarski obrat bio potreban?

Jao onome tko ne poznaje neprijatelja, jer u mu ja biti

neprijatelj u sudnjem danu.39 Moda se taj okret koji je

donekle izraz nemoi i okorjelosti kojim spektakularni

teatarski obrat ponovno naizgled postaje bezazlenim,

moe tumaiti u bljetavom svjetlu bitne proizvoljnosti

neprijateljstva. Jer ni u jednom trenutku proizvoljnost,

neutemeljenost i radikalnost neprijateljstva nije jasnija

od sudnjeg dana, kada se donosi posljednja odluka;

nigdje tako nedvosmislena kao tamo gdje pogaa ne-

dune koji nita ne slute i nita ne znaju o neprijateljst-

vu, a kojima ini nepopravljivu nepravdu. Kao da Schmi-

ttov zloesti i blazirani iskaz u svoj istoi izraava za-

kon radikalizacije: da uvijek ivimo pod prisilnom

38 Schmitt, Glossarium,str. 122

39 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 90

paskom radikalnijeg brata.

34

Ako je neprijateljstvo kao realna mogunost

zikog usmrenja apsolutno pamenje, sjeanje koje

nedune i neznalice progoni do sudnjeg dana jer se

ziko unitenje smo nikada ne moe utemeljiti a

kada se dogodi, nikada se ne moe ispraviti - biljeg onog

to se ne da zaboraviti ak i onda kada je in zaborav-

ljen - moda se od neizbjenog neprijatelja ipak moe-

mo oteti jedino putem zaborava, onoga to neprijatelju

mora ostati zaprijeeno pa stoga posjeduje subverzivnu

snagu. No kako se moemo osloboditi i stei sposobnost

takva aktivnog, nad-ljudskog zaborava? Po emu se za-

borav neprijateljstva razlikuje od reaktivnog izbjegava-

nja i bezuvjetnog neprijateljevog pamenja koje je tako-

er apsolutni zaborav? Da imam neprijatelja, kao svaki

drugi ovjek, to znam. Neki od njih, posve sigurno ma-

njina meu njima, ovjekoliki su a jednog od njih mo-

da poznam ve tokom mnogo godina. Zadovoljan sam

da ti neprijatelji ne ive u mojem gradu a niti u mojoj

zemlji. Naravno da katkad pucaju, kad im padne na

pamet. Ali kako su njihova oruja i vrste ranjavanja os-

tale iste, smijem se nadati da sam postao imun, kao na

odreenu vrstu bakterija na koju tijelo iz navike s vre-

menom vie ne reagira. To se dodue nikada ne moe

kazati sa izvjesnou kao i to je znanost koja se bavi

neprijateljima uope varljiva i nesigurna.40

40 Unica Zrn, Das Hausder Krankheiten, str. 57

Prij

atel

jstv

o:es

ej o

osl

obo

enju

36

Prijateljstvo zapoinje tek onda kada je prestalo. silvia bovenschen

I

Dva lozofa koji su bili u sukobu i koji su osnovali

suprotstavljene kole, kole koje, iako same, nisu bile

posve jedinstvene i jo ee vodile borbe, odluili su

pod starost da se sprijatelje. Bilo im je dosta vlastitih

uenika a bili su obostrano znatieljni. Neoekivana

dobrodunost, koncilijantnost njihovih stavova koja se

sve jasnije nazirala u prvi je mah uenike zbunjivala, no

onda ih je ogorila, jer su to drali izdajom. Siroadi su

na izbor ostale tri mogunosti. Mogli su insistirati na

tome da su uenici koji tite izdano uenje. Mogli su

konano i sami postati uiteljima. No, jednako tako mo-

gli su se osloboditi od toga da budu uenici i uitelji.

ini se da je prijateljstvo nespojivo s odnosom izme-

u uitelja i uenika, jer prijateljstvo ne trpi ovisnost

koja neminovno vlada izmeu uitelja i uenika. Pone-

kad ne znati kako osloviti onog drugog - kao uitelja ili

prijatelja, prijatelja ili uenika, eto to pokazuje nespoji-

vost. U svojstvu uitelja i uenika uitelj i uenik ne

mogu biti prijatelji. Uenik koji se prema svom uitelju

odnosi slobodno moda se oslobodio od toga da je ue-

nik. No takvo je ponaanje, i kada najvie slii prijatelj-

stvu, jo uvijek odreeno respektom, priznavanjem koje

37

podsjea na prijanji odnos. Ako bi se transformaciju

uenika u prijatelja, koja iz navedenih razloga nikada

nije isti dogaaj, osloboenje bez traga, moglo deduci-

rati iz uvjeta koji su je omoguili, onda bi te uvjete

trebalo traiti u naputanju.

Prijateljstvo koje je svedivo na svoje vlastite uvjete

pojava je koju se dade objasniti. Ukoliko neki dogaaji

stvore uvjete za prijateljstvo, naknadno se moe spozna-

ti to je omoguilo da prijateljstvo bude objanjiva poja-

va. Protivno tome da prijateljstvo objanjavate tako da

ga deducirate iz njegovih vlastitih uvjeta, moete argu-

mentirati da svedivost prijateljstva na neto drugo pori-

e sam dogaaj ili jedinstvenost prijateljstva. Na kraju

bi bilo kao da postoji neko pravilo koje propisuje prija-

teljstvo i koje doputa da se o prijateljstvu naelno polo-

e rauni. Tako moete argumentirati kada za neto

drite da je jedinstveni dogaaj. Ali i takav argument

posebnost prijateljstva uzima u obzir samo u onoj mjeri

u kojoj prijateljstvu pridajete karakter dogaaja ili je-

dinstvenosti.

Moe li se kazati da se prijateljstvo sastoji u tome da

s prijateljem ili prijateljicom moete razgovarati o sve-

mu? Ukoliko prijateljstvo opstoji u mogunosti takva

neograniena govora, mogu se navesti razlozi po kojima

se prijateljstvo razlikuje od ljubavi i od samog govora o

prijateljstvu. Od ljubavi se prijateljstvo razlikuje po

tome da prijatelji govore o neemu, i da se sadraj nji-

38

hove komunikacije ne iscrpljuje u komuniciranju, u

prostoj injenici da komuniciraju. Prijateljstvo se od

govora o prijateljstvu pak razlikuje po tome da prijatelji

koji govore o neemu ne podlijeu restrikcijama milje-

nja i nisu ovisni o formi prezentiranja. Njihov je govor u

potpunosti slobodan, kako od izvanjskih obzira tako i

od zabrane koju teoretski ili lozofski diskurs izrie s

obzirom na nereektirane tvrdnje, misli koje nisu ute-

meljene. Zajedniko je ljubavi i prijateljstvu to da svaki

dugotrajniji prekid razmjene miljenja, mnijenja, im-

presija prijeti njihovom opstanku, prijetnja koju se

uoava u zauujuem iskustvu da ponovno treba poe-

ti otpoetka; prijateljskoj komunikaciji uvijek je stalo i

do komunikabilnosti, do toga da si obostrano dajete do

znanja da meusobno komunicirate. Zajedniko je govo-

ru o prijateljstvu i prijateljstvu to da prijatelji koji o ne-

emu govore usprkos svih sloboda trebaju nastojati oko

sadraja komunikacije, oko toga da se ono to je pri-

openo razumije: to je nastojanje uoljivo u rekurziji

lozofa na otvoreni dijalog u kojem se argument eks-

plicira; prijateljskoj je komunikaciji koja iziskuje otvo-

renost kao svoje sredite, medij ili element, uvijek stalo

do sadraja komunikacije, do toga da si obostrano daje-

te do znanja da u komunikaciji imate neto za poruiti.

No otvoreni dijalog lozofa takoer prenosi i pretpos-

tavku prema kojoj Kierkegaard odreuje sokratiki od-

nos uitelja i uenika, pa tu ne valja traiti otvoreni di-

jalog prijatelja. Uitelj je, naglaava to Kierkegaard u

Filozofskim mrvicama, tek poticaj anamnestikoj

39

spoznaji istine: u suprotnom sluaju pak on nije niiji

prijatelj, a jo manje uitelj.41

Pretpostavka koja karakterizira odnos uitelja i ue-

nika i u kojoj participira svaki otvoreni dijalog lozofa

je slijedom ona da je sam dijalog na kraju nitavan, i da

slui tek kao poticaj otkrivanju istine. U onoj mjeri u

kojoj istina ne smije ovisiti o sluajnoj egzistenciji gov-

ornika, govornika koji istovremeno ipak moraju biti u

stanju spoznati tu istinu, to je otkrivanje ve otkrive-

nog. Filozofski odnos uitelja i uenika je proceduralan

i cilja na vlastito ukidanje koje se dogaa u transforma-

ciji uenika u uitelja. Odnos prijatelja, ma koliko god

se on mijenjao, nije odreen nikakvim svrhovitim na-

pretkom: ne radi se o prekoraenju sebe sama kao rezul-

tatu razmjene miljenja.

Mogunost da se o svemu govori neogranieno i bez-

brino, to ne smije iskljuivati mogunost da se o nee-

mu i uti, mora se misliti tako da prijateljskom odnosu

samom ne prethodi nijedna procedura selekcije, koja bi

govor transformirala u znaenjem bremenit govor - to

jest u utnju, a utnju u znaenjem bremenitu utnju -

govor. Takvu mogunost neograniene i bezbrine ko-

munikacije, koja neto znai a istovremeno i ne znai

nita u navedenom smislu, karakterizira pak udna

neeksibilnost. Jer takav govor nikada jednostavno ne

41 Soeren Kierkegaard,Philosphische Brocken,Jena 1925., str. 9

moe biti rezultat nekog procesa ili

povoljnog razvoja situacije. Nema

takve sve tonije aproksimacije ko-

40

jom se postepeno dostie mogunost da se o svemu go-

vori neogranieno i bezbrino. Svako prijateljstvo dije-

lom je i ahistorijsko s obzirom da komunikacija moe

biti neograniena jedino pod uvjetom da je ve unapri-

jed izbrisala tragove kontinuirane realizacije vlastite

mogunosti. Ukratko: nije zamisliv prijelaz ka neogra-

nienom. Stoga se povijest prijateljstva pokazuje uvijek

kao neeksibilno kretanje koje neogranieni govor tjera

u dva smjera, u smjer koji se takorei sam udvaja i pos-

taje vlastita suprotnost. U onoj mjeri po kojoj se istovre-

meno ne moe govoriti o svemu, neogranieno kretanje

prijateljstva slii postepenom otkrivanju kojeg nijedna

unaprijed uoena zapreka ne koi. U onoj mjeri pak po

kojoj neogranienost implicira da se virtualno govorilo

ve o svemu, kretanje prijateljstva slii ustrajno opeto-

vanom skoku u nepredoivu prolost ili u nepredvidlji-

vu budunost. Skok u nedostinu, nepredoivo prolu ili

nepredvidljivo buduu zgodu, koja je omoguila samu

mogunost neogranienog govora. Nunost tog skoka

kojim prijateljstvo kao mogunost neogranienog govo-

ra slijedi vlastito kretanje, razlog je da se zgoda prijatelj-

stva odupire tome da se prijateljstvo deducira iz uvjeta.

Svako se prijateljstvo stoga pokazuje kao nepokorivi

odnos, koji je ipak u svakom svom trenutku izloen ne-

povratnom prekidu. Savez prijatelja, samim prijateljima

nedostino udaljen, upravo svojom nedostinou prija-

teljstvu daje njegovu snagu, no uzrok je time podjedna-

ko i nemoi prijateljstva. Iz te bi se perspektive moglo

41

ustvrditi da upravo povijest prijateljstva, a ne njegova

neuraunljiva ahistorinost, prijateljstvo ini trajnim,

vrstim i pouzdanim. Trenutak u kojem je prijateljstvo

ahistorijsko nije nitavan trenutak uvida koji dokida

odnos uitelja i uenika, pokazujui da je taj odnos bio

preliminaran, a nije ni trenutak kojeg kierkegaard

suprotstavlja pukom povodu, trenutak kojem je povra-

eno odluujue znaenje jer tek u tom trenutku ue-

nik realizira uvjet bez kojeg se ne bi mogao osloboditi

od neistine: paradoks vjerovanja koji nije spoznaja ve

akt slobode.42

U prijateljskom odnosu trenutak ne treba razumjeti

niti u smislu povoda a niti osloboenja koji bi istinu

spoznaje ili vjerovanja uinili dostupnima. Trenutak

prijateljstva koji ne odgovara povijesti prijateljstva ve

njegovoj ahistorinosti, trenutak je uvijek iznova ponov-

ljene odluke o prijateljstvu koje ne zna na neistinu koja

bi mu prethodila. Odluka za prijateljstvo, kao odluka

kojom prijatelji nikada ne mogu raspolagati, nije odlu-

ka koja bi se okrenula protiv neistine prijatelja, te ih

tako izvela iz neistine - bilo da se radi o trenutku uvida

koji je pripreman uenjem, uvida koji u sebi sadri svoj

vlastiti uvjet, bilo da je rije o trenutku nepripremlje-

nog osloboenja koje svoj vlastiti uvjet ne sadri u sebi,

uzrokujui tako procjep spoznaje i vjerovanja. Izmeu

prijateljskog odnosa i odnosa uitelja i uenika postoji

razlika jer prijateljski odnos nuno pretpostavlja neis-

42 ibid., str. 76

tinu, bez obzira pojmite li vi to lo-

zofski ili to razumijete kao akt slo-

42

bode vjerovanja. Prijatelji se odluuju za neto to je uvi-

jek ve odluilo o prijateljstvu, no to nikako ne moe

biti pojmljeno i prezentirano kao njihova istina ili kao

izvanjski uvjet koji omoguuje pristup istinskom prija-

teljstvu. Nepredoivost prijateljskog saveza kao uvjet pri-

jateljstva omoguuje i onemoguuje prijateljstvo. Pa sto-

ga iziskuje opetovanu bez-uvjetnu odluku.

Ako su poetak i kraj prijateljstva nepojmljivi, ako je

nemogunost da se prijateljstvo spozna u njegovoj bti

uzrok snage i nemoi prijateljstva, ako prijatelji ive u

vrhunskoj izvjesnosti koja je direktno vrhunska neiz-

vjesnost, ako se zbog toga ini da su blii vjerovanju

nego autonomnoj spoznaji koju je uitelj tek potaknuo,

iako moda ni heteronomno uvjetovano osloboenje od

neistine ne vodi ka sklapanju istinskog prijateljskog

saveza - onda je doputena tvrdnja da povijest prijatelj-

stva upravo inaugurira njegova ahistorinost, njegova

neraspoloivost koja tu povijest predaje nepredoivoj

prolosti i nepredvidljivoj budunosti. Da prijateljstvo

ne postoji znai da je ono u postojeim uvjetima uvijek

nanovo na kunji. uenje da izmeu prijatelja moe

biti nesporazuma kao i elja da se slaganje sa prijate-

ljem ili prijateljicom naglasi, i zadri uzviknutim To-

no!, nadopunjuju se tako to izraavaju paradoks povi-

jesti koju je inaugurirala ahistorinost. Kada prijatelj-

stvo ne bi znalo za povijest, prijatelji bi takorei ivota-

rili ispod staklene kugle, pa ne bi bilo mogue objasniti

zato imaju odnose i s onima koji nisu prijatelji; nepojm-

43

ljiv bi bio respekt kojim pristupamo prijatelju, a koji

svjedoi o prijanjem odnosu ovisnosti. Kao bezuvjetno i

ahistorino, prijateljstvo nije okrueno niim izvana i

ne da se odrediti unaprijed zadanim izvanjskim kriteri-

jima. Kao bezuvjetno i ahistorino, prijateljstvo pritom

inaugurira i vlastitu povijest te se tako otvara prema

prostoru izvana, izlae se mogunosti izdajstva te doiv-

ljava sreu stanke koja sa sobom moe donijeti poputa-

nje zahtjeva prijateljstva. Kada je prijateljstvo nepresta-

no na kunji, ime je podvrgnuto postojeim uvjetima,

tada je prijateljstvo vie i manje zahtjevno. Iskuenje

izdaje sve je jae, dok se napetost istovremeno stiava:

nastaju nie u kojima prijatelji ostaju anonimni, bez da

se obostrano izdaju, nie bezbrina zajednitva i nie

samoe koja ne djeluje deprimantno. Prijateljstvo se

moda uvijek dijeli na prijateljstvo meu zvijezdama i

prijateljstvo na zemlji, prijateljstvo koje nastoji udovo-

ljiti bezuvjetnosti vlastita zahtjeva i prijateljstvo u ko-

jem je prijatelj uvijek lan grupe prijatelja koje redovito

sreete, zato to je to u skladu sa lokalnim uzusima i

obiajima malene zajednice: El quadern gris, dnevnik

knjievnika josepa plaa iz 1918. i 1919. godine, pre-

doava takvo poimanje prijateljstva: Meu prijateljima

uvijek se javlja (cueja) ironija.43

Dok je empirizam u opasnosti da prijateljstvo pobr-

ka sa dobrim poznanstvom, pa ga tako prepusti proiz-

43 Josep Pla, El quaderngris / Siva sveska, Bar-celona 1966., str. 364

voljnosti, metazika ugroava prija-

teljstvo tako to apsolutizira prija-

teljski savez, ime prijatelje zasljep-

44

ljuje i izlae ludilu. No izmeu obiju vrsta prijateljstva

ne postoji izbor, jer su i metazika i empirizam prija-

teljstva konzekvence temeljne transformacije prijatelj-

stva, njegove podjele na bezuvjetno koje nije jednostav-

no bezuvjetno i na uvjetovano koje nije jednostavno

uvjetovano.

Ako prijateljstvo opstoji u mogunosti neograniena

govora tada se empirizam prijateljstva javlja u odgaa-

njima i odstupanjima govora, u ironinoj oputenosti, a

metazika naprotiv u oduevljenosti i razvratnosti govo-

ra, u ekstatinoj komunikativnosti. No ono to prijatelj-

ski savez ini otpornim na sve pokuaje prijatelja da ga

prisvoje kao savez kojeg su svjesno i voljno sklopili sa-

mostalni i autonomni subjekti, kao otvoreni iskorak u

svijet i kao zavjeru protiv svijeta koju su sporazumni

subjekti isplanirali i kojom su upravljali, to je tajna -

koja nije iskljuivo rezultat skrivenosti tajne, nemogu-

nosti da se deducira neogranienost govora i nepredoi-

vog saveza koji svako prijateljstvo pretvara u anticipaci-

ju prijateljstva. Nije posve izvjesno da neizvodiva neo-

granienost prijateljskog govora indicira openitost, a

povijesna posebnost pak ogranienje, kojeg neogranie-

nost vidi u tome da prijateljstvo karakteriziraju kontin-

gencije njegova razvoja i idiosinkrazije prijatelja. to-

vie, prijateljski savez upravo izmie dohvatu prijatelja

zato to ve i neogranienost govora sama koincidira sa

posebnou, sa onim ogranienim koje se ba zbog koin-

cidencije sa onim neogranienim isto tako ne moe de-

45

ducirati. To je razlog zbog kojeg prijatelji drugima lie

na zavjerenike, a istodobno kao da pozivaju na sudjelo-

vanje u neobino otvorenom razgovoru. Tajna prijatelj-

stva provocira pitanje koje glasi: Kako singularnost koja

stupa u konstelaciju sa drugom singularnosti moe u

neogranienom govoru kojeg nijedna singularnost i ni-

jedna konstelacija singularnosti ne ograniava neposred-

no transcendirati ba tu konstelaciju i njen u osnovi

kontingentni nastanak? Ili obratno: Kako neogranieni

govor kojeg nijedna singularnost i nijedna konstelacija

singularnosti ne ograniava moe biti jedno sa takvom

konstelacijom, konstelacijom koja je slijedom uvijek ve

izbrisala vlastiti u osnovi kontingentni nastanak? Takva

pitanja koja ostaju bez odgovora provociraju uenike

iji su se uitelji izgleda sprijateljili, unato nespojivih

stavova. Jer se ono nespojivo svake singularnosti u slua-

ju da se neoekivano sprijateljite pokazuje u surovoj

jednoznanosti, to izaziva sumnje u doktrinu i u uite-

lja. Nije li posebnost uenja, posebnost uiteljevog otkri-

vajueg iskoraka u svijet bila samo strateki manevar?

ak i kada bi bilo mogue identicirati singularnosti

koje su spojive, singularnosti kod kojih preteu kompat-

ibilni elementi, tajna prijateljstva ostala bi netaknuta,

ne bi bila otkrivena kako posve osobita koincidencija

neogranienosti i zasebne konstelacije onemoguuje da

se razliite singularnosti identiciraju i klasiciraju.

Konstelacija prijateljstva je u onom trenutku, kada nas-

tojite objasniti njezin nastanak identicirajuim i klasi-

cirajuim istraivanjem singularnosti prijatelja, uvijek

46

ve nastala. Ona stoga nije neto to je nastalo, kao to

ni neogranienost nije puki rezultat sve tonije aproksi-

macije. Kao da se u prijateljstvu sfera etikoga, koju Ki-

erkegaard opisuje kao sferu openitog, i sfera vjerovan-

ja, za koju dri da je sfera posebnoga, neposredno proi-

maju, umjesto da su razdvojene obratom. Neogranie-

nost govora koja kao bezuvjetnost neke posebne ili uvje-

tovane konstelacije ini tajnu prijateljstva, tajnu u koju

ni prijatelji a ni promatrai sa strane nikada nee biti

upueni, od samog je poetka i sama ograniena. Jer se

pokazuje da prijatelji u ime neogranienosti govora

plaaju danak utnjom koja je neovisna o njihovoj volji,

rezultirajuim ogranienjem neogranienog govora, a

sve to naloeno od tajne ije bi nemogue dekodiranje

znailo kraj prijateljstva. Upravo zbog toga to ne posto-

ji prijateljstvo bez neogranienog govora, ne postoji ni

prijateljstvo bez njemu svojstvenog autizma. Unato

svoj otvorenosti u prijateljstvu ete otkriti oprez, kojeg

ne smijete mijeati s ograivanjem ili potajnim predba-

civanjem jednom od prijatelja. Kada prijatelji govore o

prijateljstvu, riskiraju da se suvie priblie ili previe

udalje, ne zbog izdaje tajne njihova prijateljskog saveza,

tajne kojom je savez bio uzdizan u neto specijalno i

sublimno, ve zbog opetovanog iskustva zanijemljenos-

ti. Nalije opreza koji vlada meu prijateljima, a koji

nije obzirnost, poprima oblik iskuenja, nemira koji

svjedoi o tajni prijateljstva. Upravo stoga svako pri-

jateljstvo moda takoer vodi i ka pokuaju osloboe-

nja: kao da se prijatelji tek u onom trenutku mogu

47

meusobno slobodno ponaati i zaista neogranieno

izmeu sebe razgovarati, kada su se oslobodili i od pri-

jateljstva, od obaveze i odgovornosti koju im je nameta-

la tajna prijateljstva. Osloboenje, kao to je to Kierke-

gaard uvidio, uvijek iziskuje uvjet koji pristupa izvana;

to pristupanje je ono to prijatelji istodobno oekuju i

ne mogu oekivati ako ele biti prijatelji: tajna tajne

prijateljstva. Kada u svojim reeksijama o sebi samom

roland barthes nabraja to ne voli, spominje prijatelj-

stvo.

S jedne strane se nepredoivost, nedostinost, nepo-

jmljivost prijateljstva manifestira tako da se ini da je

prijateljstvo tek puka praksa, praktika koja neposredno

koincidira sa uenjem, koje se kao takvo ne moe for-

mulirati i ne moe slijediti, zbog ega prijatelji niti ne

mogu biti upueni u nj. Ponaanje prijatelja slii onom

ponaanju kojeg nietzsche pronalazi u ivotu Krista,

to Nietzsche suprotstavlja kranstvu, to jest antikr-

anskom iskrivljivanju Isusova ivota, najzloudnijem

krivotvorenju koje je plod kranskih sveenika, a koje

udvostruuje krivotvorenje idovskih sveenika: prija-

telji upravo nisu sveenici, oni prijateljstvo ne uvaju i

ne legitimiraju njegovu egzistenciju podjelom na inter-

pretaciju i praksu, podjela koja uvodi razlikovanje is-

pravnog i pogrenog. Kao praktiku u kojoj uenje i prak-

sa neposredno koincidiraju, kao praktiku koja s obzi-

rom na tu koincidenciju nije ni ispravna ni pogrena

praktika, treba ivot Kristov smatrati armacijom koju

48

nije mogue mjeriti nijednom negacijom, pa je stoga

inkomenzurabilna jer se ne suprotstavlja nijednoj prak-

tici ni doktrini. Suprotstavljanje armacije i negacije,

mogunost da se neto potvrdi a neto drugo zanijee

pokazuje se sama kao rezultat negacije koja je stupila

na mjesto inkomenzurabilne armacije i koju ona pro-

mauje, potiskuje, krivotvori: Krist je, kae Nietzsche,

izvan religije, pojmova kulta, izvan povijesti, prirodne

znanosti, izvan iskustva svijeta, znanja, izvan politike,

psihologije, knjiga, umjetnosti - njegovo je znanje pot-

puna ignorancija da takvo to uope i postoji. Kultura mu

ak ni po uvenju nije poznata, on se protiv nje nema

potrebe boriti - on je ne negira... Isto vrijedi za dravu,

cijeli graanski poredak i drutvo, za rad, za rat - nije

nikada imao razloga da negira svijet, a crkveni pojam

svijeta nije ni slutio... Negacija je ono to je za njega

posve nemogue. Jednako vrijedi i za dijalektiku, za

predstavu da se vjerovanje, istina moe dokazati razlo-

zima (njegovi su dokazi unutranja svjetla, unutranji

osjeaji elje i armacije sopstva, sve sami dokazi sna-

ge). Takvo uenje ne moe proturjeiti: ono uope ne

shvaa da postoje i druga uenja, da ih uope moe i

biti, ono si drukije rasuivanje uope ne moe niti za-

44 Friedrich Nietzsche,Der Antichrist, u: isti,Werke III, izdao KarlSchlechta, Frankfurt naMajni/Berlin/Be 1981.,str. 640

misliti... A gdje ga sretne, iz najin-

timnijeg suosjeanja e tugovati

zbog sljepila - kako ono za razliku

od takva rasuivanja vidi svjetlo -

ali nee prigovarati...44

49

Nimalo drukije od praktike koju Nietzsche opisuje

na ovom mjestu, i prijateljstvo je otporno na kulturu i

politiku; njegova snaga lei u sveprisutnosti koja u svo-

joj neogranienosti djeluje kao ista odsutnost. Ono to

pak odreuje prijateljsku praktiku jest neprestana ku-

nja prijateljstva, kunja kojoj se praktika prijateljstva

sama podvrgava i prije nego to prijatelji donesu odlu-

ku, ma kakva ona bila. Koliko god prijatelji malo znali o

tome i koliko god da takvo znanje ne prethodi praktici

prijateljstva koju titi od dvoznanosti oklijevanja i

odgaanja, jednako toliko se pak treba uzeti u obzir da

uvijek postoji vie od jednog prijateljstva i da se zbog

toga prijateljstvo razvija kao povijest.

S druge je dakle strane prijateljstvo politika, posre-

dujue zbivanje izmeu momenata prijateljstva koje ne

moete posredovati, izmeu uvjetovanosti i bezuvjet-

nosti njegove konstelacije. Postoji vie od samo jednog

prijateljstva, jer prijateljstvo nikada ne opstoji. Nepre-

stano na kunji, a bez da prijatelji znaju to je na kunji

i u emu se ta kunja zapravo sastoji, prijateljstvo odjed-

nom moe nestati, bez da bi prijateljima njegov zaetak

bio razboritiji od kraja. Mogunost takvog nestajanja,

prekida, od poetka je upisana u prijateljstvo, koliko

god neraspoloivost prijateljstva vodila tome da prija-

teljstvo prestaje iz tono onog razloga, iz kojeg nikada

ne prestaje: kraj prijateljstva konaniji je i istovremeno

iluzorniji od kraja nekog dobrog poznanstva. Konze-

kvencija je da se prijateljstvo uvijek ve otvara ka ne-

50

kom drugom prijateljstvu, nosei biljeg te drugotnosti.

Prijateljstvo se razvija kao povijest zato to se u svojoj

otvorenosti ka drugim moguim prijateljstvima koja

ostaju neusporediva ono konstituira kao iskustvo. I tako

se izgrauje kultura prijateljstva.

51

II

U jednom od svojih nebrojenih pokuaja da protu-

mai uzvik O moji prijatelji, prijatelja nema jacques

derrida fokus usmjerava na prijateljsku zajednicu koju

morate pretpostaviti ako se elite obratiti prijateljima.

Bez prethodnog pristanka druge ne mogu osloviti kao

prijatelje. Derrida taj pristanak denira kao bespovrat-

noj prolosti pripadni znak minimalnog prijateljstva

koje je potrebno da se prijatelji apostroraju. Ono je to

koje omoguuje da se prijatelji oslove navedenim uzvi-

kom.45

Da se tu radi o minimalnom prijateljstvu koje pripa-

da apsolutnoj prolosti, kako to Derrida pie, o prija-

teljstvu prije svih prijateljstava, o prijateljstvu ije tra-

gove ne moete izbrisati i koje je stoga na jedan neute-

meljeni nain temeljno, razlog je da se minimalno prija-

teljstvo ne da prezentirati. Uvijek ve unaprijed ono je

pretpostavka oslovljavanja, koje odlikuje prijatelja kao

takvog. Derrida to minimalno prijateljstvo poopava. Ne

samo da je ono pretpostavka obraanja, koje odlikuje

prijatelja kao takvog, ne samo da je rije o minimalnom

prijateljstvu, nuno neartikulirano prijateljstvo koje ne

postaje artikulirano i takorei potpuno prijateljstvo u

45 Derrida koristi frazuamiti minimale.Usp. Jacques Derrida,Politiques de lamiti,Pariz 1994., str. 264

obraanju koje resi prijatelja kao

prijatelja - ono je i minimalno prija-

teljstvo bez kojeg se ni neprijatelja

ne bi moglo osloviti te navesti kao

neprijatelja u objavi rata. Kada se

52

dakle govori o tajni prijateljstva koju se ne da denunci-

rati jer iziskivana neogranienost prijateljskog govora i

bezuvjetnost prijateljske konstelacije koja je projicirana

u prolost i u budunost odnos prijatelja ini ovisnim o

nepredoivom savezu, tada takav govor, takav diskurs o

punom prijateljstvu pretpostavlja minimalno prijatelj-

stvo koje izmie i smo je nepredoivo, a to Derrida po-

opava i time sam pretpostavlja.

Derridi ovdje nije stalo do prijateljstva koje bi za raz-

liku od minimalnog bilo puno, niti mu je stalo do nje-

govih karakteristika. ak se i minimalno prijateljstvo

mora odlikovati karakteristikom koja resi puno prija-

teljstvo: neogranienost govora. Jer minimalno se prija-

teljstvo ne sastoji u odreenju sadraja koje bi ogrania-

valo govor ili u ograniavajuoj raspodjeli prava na slo-

bodan govor, ve u injenici da se druge uope i moe

osloviti i da se o neemu moe govoriti. Tu injenicu bez

koje se ne bi moglo odrediti ni sadraj ni formu govora,

injenicu koja je ve uraunata u svim ogranienjima i

svim razlikovanjima na ogranieno i neogranieno, go-

vor nuno mora pretpostaviti kao neto neogranieno,

apstraktno, nesrazmjerno. Tako se moda moe protu-

maiti sluaj da se u strogo hijerarhijski organiziranom

drutvu ve i samo obraanje smatra prekoraenjem

koje treba kazniti. Ne udi stoga da zamisao minimal-

nog prijateljstva, kojeg sva prijateljstva pretpostavljaju

iako ono samo nije fundament, jer ono samo sebe pret-

postavlja ime si pak nuno izmie, ako ono samo ne

53

eli postati prijateljstvo koje je principijelno dostupno

govoru, time upravo onemoguujui govor, daje povoda

da se postavi pitanje o politikoj zajednici ili drutvu u

kojem bi minimalno prijateljstvo imalo pravo. U studiji

koja je nadodana knjizi o prijateljstvu, a koja govori o

heideggerovoj uporabi grkog termina philein, to u

grkome oznaava kretanja prijateljstva, Derrida nago-

vjetava nadolazeu demokraciju, koja je uvijek u dolas-

ku: Nadolazea demokracija koja je uvijek u dolasku

postavlja nam zadau da mislimo jednakost koja ne

samo da je nespojiva s odreenom asimetrijom, nejed-

nakosti ili neogranienom singularnosti, ve te potonje

ak i iziskuje; ona nas vee uz sebe s mjesta koje ostaje

nevidljivo, s mjesta prema kojem se usmjeravam, iako

sam udaljen od njega i unato njegove nevidljivosti,

nesumnjivo s onu stranu Heideggerovih intencija.46

Mjesto nadolazee demokracije, demokracije koja je

uvijek u dolasku, nevidljivo je iz dva razloga. Prvo stoga

to to mjesto kao mjesto pretpostavljenog i izmiueg,

temeljnog i neutemeljenog minimalnog prijateljstva

nikada ne moe biti vidljivo i ne moe biti uoeno:

demokracija minimalnog prijateljstva je demokracija

uvijek u dolasku, koje svaku pojavu zatamnjuje. Drugo,

zato to demokracija u onoj mjeri u kojoj se njeno mini-

malno prijateljstvo jo uvijek brka sa stabilnom pretpos-

tavkom i neoborivim utemeljenjem, mora biti nadolaze-

a demokracija a ne tek puka demokracija uvijek u do-

46 ibid., str. 372

lasku: nevidljiva je bitna nevidlji-

vost mjesta te demokracije. Ako je

54

pak posrijedi zatamnjenje zatamnjenja, dakle konfuzija

koja je rezultat proizvoljnog rastavljanja pretpostavke i

izmicanja, tada je demokracija minimalnog prijateljstva

i to uvijek ostaje nadolazea demokracija uvijek u dolas-

ku, pa je njeno mjesto sada i ubudue nevidljivo u svo-

joj nevidljivosti. Ali zato onda Derrida govori o demo-

kraciji? Zato to jedino ona jednakosti daje za pravo,

koja ve lei u neogranienosti injenice da govorimo.

No ipak takvo pravo, pravednost nikako ne bi trebali

iskljuivati neusporedivost neograniene, savrene, ap-

solutne jedinstvenosti, singularnosti koja je slobodna od

svih usporedbi. Moda se moe kazati da obraanje koje

bi bez jednakosti demokratskog minimalnog prijateljst-

va bilo nemogue, samo ve implicira individuaciju i

drugotnost, promjenu, koja jednakost ne acira tek nak-

nadno i koja zbog toga ne rezultira nejednakou koju

se da supsumirati pod neki temeljni princip. Obraanje

koje svoje tragove ostavlja u svakom apstraktnom, ope-

nitom, lozofskom govoru indicira neposrednu podjelu

minimalnog prijateljstva na jednakost i nejednakost.

Paradoks prijateljstva izraen je tako u neposrednoj

podjeli obraanja ili u bezuvjetnoj konstelaciji

uvjetovanih singularnosti.

Iz strukturalne se perspektive moe ustvrditi da ana-

liza oslovljavanja, a koja nailazi na neposrednu, sponta-

nu podjelu minimalnog prijateljstva na jednakost i ne-

jednakost, Derridi doputa da u apstraktnom milje-

nju brojeva i u jednakosti koja je rezultat prebrojavanja,

55

pronae silu poopavanja koja vodi brigu o anonimnim

i ireduktibilnim singularnostima, bez da ih ostavi na

cjedilu u toku izjednaujueg obraunavanja.47

Po svojoj je mogunosti apstraktno miljenje bro-

jeva indiferentno, indiferentno s obzirom na razliku

neograniene singularnosti onoga to se ne da brojati.

No takva indiferentnost poopavanja povezana je sa

indiferentnou koja odreuje ono neogranieno sin-

gularno smo, jer se ono morati odnositi indiferentno

tako da izmakne pokuajima da se njegova razliitost

utvrdi ime bi ta razlika postala razlika neeg partiku-

larno posebnog. Ovdje biva oitim da je miljenje dekon-

strukcije kao miljenje minimalnog prijateljstva, nado-

lazee demokracije koja je uvijek u dolasku, miljenje

apstrakcije. No ipak se moramo pitati ne utvruje li ap-

strakcija broja i numerike jednakosti ve unaprijed

ono apstraktno i indiferentno neogranieno singular-

nog, i nije li indiferentnost singularnosti ipak rezistent-

na na izjednaujue obraunavanje, jer je sama jo

indiferentnija. Moda Derrida taj prigovor anticipira te

ga obiljeava uporabom odluujue rijei u svojoj knji-

zi, moda, to postavlja u zagrade i suspendira misao

da poopiva sila izjednaujueg obraunavanja moe

biti adekvatna beskonano razliitim pa stoga ano-

nimnim i ireduktibilnim singularnostima.

47 ibid., str. 129

56

Ne locira li Derrida ono to habermas naziva uni-

verzalnim delimitiranjem individualnih perspektiva

sudionika u singularnosti individualne perspektive

sudionika48 same? Na univerzalizirajuu silu apstrakci-

je takoer se oslanja i diskursna etika kada Habermas

pojam idealne delimitirane komunikacijske zajedni-

ce, koju diskursno etiki utemeljena predstava demo-

kracije uvijek pretpostavlja, pojanjava sljedeim rijei-

ma: Pojam idealno delimitirane komunikacijske zajed-

nice besmislen je utoliko to je svaka zajednica koju

moete identicirati ograniena, razlikujui pravilima

inkluzije lanove ili pripadnike od stranaca. Upravo tak-

vu razliku bi zamiljenim delimitiranjem u socijalnom

prostoru i historijskom vremenu trebalo iskorijeniti.49

Isto kao to miljenje idealno delimitirane komuni-

kacijske zajednice u konanici vodi tome da se takvu

zajednicu vie ne da identicirati pa stoga ona vie ni ne

moe biti pojmovno odreena, ni realiter ni idealiter, isto

tako apstrakcija koja je na djelu u neogranienosti po-

sebnosti i jednakosti oslovljavanja ne doputa da se

identicira demokracija minimalnog prijateljstva,

primjerice tako to numeriko obraivanje odredite kao

njezin kriterij. U onoj mjeri u kojoj diskursna etika

48 Jrgen Habermas, Er-luterungen zur Dis-kursethik, Frankfurt naMajni 1991., str. 153

49 ibid., str. 159

50 ibid., str. 160

postavlja granicu vlastitom procesu

apstrahiranja a predoivanje limi-

nalnih pojmova koji slue odrei-

vanju idealne komunikacijske struk-

ture50 brka sa tom istom struktu-

rom, u onoj mjeri u kojoj diskursna

57

etika apstraktnoj strukturi pripisuje stabilnost pojma,

to joj omoguava da apstraktnu strukturu odredi kao

strukturu komunikacije, bez obzira na destabilizirajui

uinak koji je rezultat graninog ili liminalnog pojma

koji svako odreenje suspendira; u onoj mjeri u kojoj

diskursna etika kritiki komunikacijsku zajednicu poi-

ma kao regulativnu ideju51 a njen homogenizirajui

aspekt hipostazira time da ono u potpunosti apstraktno

i delimitirano odreuje kao pozitivnu pretpostavku i

pozitivni rezultat delimitiranja, diskursna etika podli-

jee iluziji denirajueg pojma te se priklanja naizgled

stabilnom jedinstvu apstrakcije. Upravo to jedinstvo je

ono koje dekonstrukcija razgrauje.

No o tom jedinstvu takoer ovisi i protuargument

performativnog proturjeja, to moemo pokazati sli-

jedei Derridu. Bez pojma politike koji garantira ure-

eno i usmjereno posredovanje izmeu komunikacije

ovisne i neovisne o kontekstu, ostaje nezamislivo uni-

verzalno delimitiranje perspektiva sudionika kojemu

je stalo do ustanovljenja neograniene komunikacijske

zajednice. Ono to pak pojam politikog u svojem apst-

rahirajuem idealitetu intendira kao ono regulativno i

programatsko, kao cilj politikog posredovanja, dokaz

konstitutivne neprimjerenosti deformira. Pojam s obzi-

51 ibid., str. 156

52 Derrida, Politiques delamiti, str. 134

rom na politiki dogaaj mora biti

neprimjeren,52 a apstrakcija deli-

mitiranja na kraju mora razoriti po-

jam, koji zahvaljujui njoj i postoji:

58

ili je politiki dogaaj taj koji transcendira idealitet poj-

ma, njegovu regulativnost i programatinost, ili je to

apstrakcija koja se manifestira u idealitetu pojma. Ta

dvostruka deformacija sada pak deformira protuargu-

ment performativnog proturjeja, jer taj argument nu-

no rekurira na idealitet u pojmu politikog, na ono ide-

alizirajue koje je svojstveno pojmovnoj apstrakciji, kao

i na idealitet regulativnosti i programatinosti postig-

nut idealiziranjem. Daljnji razlog za deformaciju pojma

politikog kojeg Derrida istie jest nemogunost da se

pojam i upotreba tog pojma principijelno dovedu u od-

nos koji bi garantirao openitost pojma a time i njegovo

pojmovno jedinstvo. Derrida izriito ukazuje na konzek-

vencije takve neprimjerenosti za protuargument perfor-

mativnog protivrjeja: taj protuargument performativ-

nu dimenziju argumentacije podvodi pod neproturje-

nu logiku, a ova pak suponira pojmove koji nisu defor-

mirani stratekom ili polemikom uporabom.53

Protuargument performativnog proturjeja Derrida

analizira i u drugim odjeljcima svoje knjige. Ako u sva-

koj praksi sporazumijevanja mora biti sadrana mo-

gunost neuspjeha sporazumijevanja, onda je u toj

praksi na djelu sila iskuenja koja se suprotstavlja razu-

53 ibid., str. 138

54 ibid., str. 246. O per-formativnom protivr-jeju se govori na str.240

mijevanju koje se orijentira po ide-

alnoj komunikacijskoj strukturi;

aspekt kojeg treba uzeti u obzir pri

formuliranju navedenog protuargu-

menta.54

59

Protuargument protuargumentu performativnog

protivrjeja kojeg Derrida najpreciznije razvija jest onaj

disjunkcije koja se kroz to proturjeje samo provlai i

koja ga razgrauje, pa stoga zapravo nije ni mogue da se

proturjeje kao takvo identicira. Da se performativno

proturjeje konstituira kao takvo i da nastane sam pojam

performativnog proturjeja mora postojati odreena

slinost izmeu struktura izjavljivanja koje si protur-

jee - izmeu teoretskog znanja, to je svrha argumenti-

ranja, i performativne dimenzije argumentacije55. Radi se

dakle uvijek o razotkrivanju onoga to bi Adorno nazvao

logikom raspadanja koja dominira u nastajanju pojmo-

va, to motivira Derridine ograde spram protuargumenta