Upload
tomislav-perkovic
View
6
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
o prijateljstvu
Citation preview
Alex
ande
r Gar
ca-
Dt
tman
nPr
ijate
lji i
nepr
ijate
ljiAp
solu
tno
sad
ra
j
7N
eprij
atel
ji ov
ostr
ani i
ono
stra
niRa
dika
lizac
ije
36Pr
ijate
ljstv
o: e
sej o
osl
obo
enju
63Po
stsk
riptu
m
64O
pask
a
Alex
ande
rG
arc
a-D
ttm
ann
Prija
telji
i ne
prija
telji
Apso
lutn
o
-G
ovor
imo
o pr
ijate
ljstv
u.
-O
na
inu
kako
se
o pr
ijate
ljstv
u go
voril
o. Je
r ono
sm
o ne
pos
toji.
-Ak
o po
stoj
e sa
mo
kons
truk
cije
, par
adig
me,
dis
pozi
tivi,
disk
ursi
, var
ijant
e pr
ijate
ljstv
a,
onda
mo
da g
ovor
imo
o pr
ijate
ljstv
u, n
ikak
o o
prija
teljs
tvu.
Da
bi s
e go
voril
o o
prija
teljs
tvu
uvije
k se
mor
a go
vorit
i o o
nom
e t
o na
dma
uje
kons
truk
cije
, par
adig
me,
dis
pozi
tive,
disk
urse
, var
ijant
e. P
rotiv
var
ijant
i his
toriz
ma
koje
m s
u nj
egov
i pre
dmet
i jed
nako
vrije
dni,
za k
ojeg
ti p
redm
eti z
apra
vo n
iti n
e po
stoj
e - o
pkla
da il
i pak
t. N
a to
rau
nam
.
-N
o bu
dim
o op
rezn
i. Ak
o go
vorim
o o
prija
teljs
tvu,
na
kraj
u m
oda
vi
e ne
em
o bi
ti
prija
telji
. Raz
dvoj
ili s
mo
se z
ato
to
smo
si d
oli
preb
lizu
ili z
ato
to
smo
se m
eus
obno
suvi
e u
dalji
li.
-M
oem
o li
dakl
e go
vorit
i sam
o o
onom
e ra
di
ega
ne m
oem
o go
vorit
i o p
rijat
eljs
tvu?
-Ak
o ne
mo
emo
govo
riti o
prij
atel
jstv
u, i
ako
post
oji n
eto
o
emu
ne s
mije
mo
govo
riti,
onda
vi
e ni
smo
prija
telji
. Nije
li s
vaki
razg
ovor
izla
ganj
e op
asno
sti d
a na
kra
ju v
ie
nism
o
prija
telji
? Kak
av b
i to
razg
ovor
bio
bez
takv
e op
asno
sti?
Bez
sje
ne n
eprij
atel
jstv
a ko
ja n
e
pozn
a ra
zgov
ora?
-U
pra
vu s
i. Je
r na
sam
om p
oet
ku ra
zgov
ora
ne z
nam
o je
smo
li pr
ijate
lji.
-K
ada
smo
dakl
e pr
ijate
lji?
-M
oda
ond
a ka
da g
ovor
imo
i vi
e ne
mo
emo
govo
riti.
-M
isli
, kad
a si
mo
emo
sve
i ist
odob
no n
ita
kaz
ati?
Nep
rija
telj
iov
ostr
ani
i on
ostr
ani
Rad
ikal
izac
ije
7
Stihovi pjesnika i lozofa dietera leiseganga gla-
se: Iznad mene ivi mukarac/ ujem ga nou kad se
vraa kui/ ujem kad si kuha kavu// To nije mnogo/ No
dovoljno, da znam/ Da je on/ Moj neprijatelj.01 Stihovi
su to koji itatelja dovode u dvostruko iskuenje, u isku-
enje da ih se uzme preteko ili prelako. itatelj, koji ih
shvati suvie ozbiljno, dri da u tim stihovima prepoz-
naje komprimiranu egzistencijalnu izjavu; dok onaj
koji ih razumije nonalantno, stihove reducira na aneg-
dotalnost njihove komprimirane fakture. Moda je spo-
menuta anegdotalnost uinak neprijateljstva koje se
spominje u posljednjem retku, dok obratno egzisten-
cijalnim patosom natopljena univerzalizacija neprija-
teljstva u iskustvo drugosti ono anegdotalno uope ne
percipira. Ne postoji li veza izmeu neprijateljstva i pro-
izvoljnosti kojom se saima u stihovima iskazano zna-
nje? ini se da je oskudno znanje, znanje o svakodnev-
nim procesima, ne o nekom izrazitom ponaanju i nje-
govim motivima, nedostatno da se izjednaavanje dru-
gog s neprijateljem smatra legitimnim. Tumaenje koje
stihove smatra anegdotom poziva se na nesrazmjer
01 Dieter Leisegang,Feind, u: isti, Unor-dentliche Gegend.Aphorismen, Gedichte,bersetzungen 1960-1970, Frankfurt na Maj-ni 1971., str. 35. Zahva-lan sam Corinni Opplerda mi je skrenula pa-nju na tu pjesmu.
izmeu tog izjednaavanja i njegove
legitimnosti. Istodobno spektakular-
ni i bezazleni teatarski obrat u pos-
ljednjem retku kojeg omoguava
forma stihova, rezultat je njihova
nesrazmjera. Ako nesrazmjer izme-
u identikacije neprijatelja i raz-
lonosti identikacije konstitutivno
8
pripada iskustvu neprijateljstva, navedeni se stihovi ne
iscrpljuju u anegdotalnome. Dapae, upravo zbog svoje
anegdotalnosti oni sadre obavijest o tom iskustvu, o
onome to neprijateljstvo ini neprijateljstvom. Da je
netko moj neprijatelj naposljetku se pokazuje tako proiz-
voljnim, tako neshvatljivim ili pretjeranim, kao to je i
nesrazmjerno izjednaavanje u Leisegangovim stihovima.
Neprijatelj je protivnik koji radi protiv mene.
kafka tu frazu rabi na kraju svoje kratke prie Susjed.02
Susjed koji ostaje nevidljiv, o ijim okolnostima i inten-
cijama pripovjeda nita ne zna, u prii najednom i ne-
posredno postaje protivnik ili neprijatelj iji rad-protiv
cilja da nanese tetu onom Ja koje se osjea ugroenim.
Ta transformacija nije neposredna zato to se u prii ne
dogaa dizanje napetosti koje bi vodilo do zapanjujue
pretpostavke da netko radi protiv mene, ve stoga jer
takva pretpostavka ne sadri argumente koji bi mogli
zadovoljiti. Iako postepena a istodobno nagla transfor-
macija susjeda u protivnika ili neprijatelja sugerira
psiholoko tumaenje, takvo bi tumaenje izgubilo iz
vida mogunost da je dizanje napetosti u prii doista
izazvano radom-protiv. tovie, da je i izazivanje opsjed-
nutosti kojoj se ono Ja nije u stanju suprotstaviti ak
02 Franz Kafka, DerNachbar, u: isti,Smtliche Erzhlungen,Frankfurt na Majni1980.
rezultat rada-protiv. Za razliku od
Kafkine prie, Leisegangovi stihovi
itatelju oteavaju da se razlog nes-
razmjera tih stihova pronae u psi-
hologiji govornika, zato to oni ne
9
poznaju dizanje napetosti, banalni kao anegdota. Ali ta
nerazlonost, koja se na kraju sastoji u vie ili manje
neposrednom izjednaavanju drugog sa protivnikom ili
neprijateljem i koja proizvodi nesrazmjer u prii i sti-
hovima, pokazuje razliku izmeu protivnika i nepri-
jatelja. Dok se sa protivnikovim radom protiv vas i
njegovim agonalnim akcijama moete mjeriti, dok iz-
meu protivnika dominira antagonizam koji njihovo
ponaanje dri u ravnotei, bez obzira u kojoj mjeri jed-
na strana nadmauje drugu ili tko odnosi pobjedu, ne-
prijatelju je stalo do unitenja onoga protiv koga radi.
Da me netko eli unititi, da se njegova egzistencija sas-
toji iskljuivo u toj namjeri zbog ega nikada neu moi
biti siguran od njega i nita neu moi napraviti s obzi-
rom na njegove radnje protiv mene - mora mi se na kra-
ju initi proizvoljnim i neshvatljivim.
Neprijateljstvo je neutemeljivo, unato mnogim
pokuajima da se ono utemelji i racionalizira, unato
nastojanjima da se istaknu aspekti neprijateljstva koji
generiraju smisao i koji neprijateljstvo opravdavaju,
unato naporu oko znaenja neprijateljstva, oko smis-
lene upotrebe pojma, oko legitimnih terminolokih i
sadrinskih razlikovanja na privatno i javno, konvencio-
nalno i apsolutno neprijateljstvo. Neutemeljivo i stoga
apsolutno neprijateljstvo ne moe se usporeivati s os-
talim aspektima egzistencije. Egzistenciju neprijatelja
kao takvu odreuju neobjanjiva proizvoljnost volje za
unitenjem i puka ovjekolikost, s obzirom na koju se
10
pitamo u kojoj mjeri neprijateljstvo vai za antropo-
loku kategoriju. Proizvoljno i stoga neizbjeno nepri-
jateljstvo transcendira vremensku, povijesnu uvjetova-
nost i zato je apsolutno pamenje. ak i kad vjerujete da
ne postoje razlozi zbog kojih bi imali neprijatelja, moe-
te imati jednog mogueg neprijatelja, neprijatelja kojim
tim vie radi protiv vas jer ste neupueni i ne znate za
njega. ak i kad vjerujete da je neprijateljstvo nestalo,
bilo da je neprijatelj pobijeen, da mu je nestalo traga,
bilo da je sklopljeno primirje, ono neutemeljivo, proiz-
voljno, neshvatljivo neprijateljstva prekorauje sve pro-
mjene koje se dogaaju u vremenu ili povijesti. Nepri-
jatelj ostaje neprijatelj, mogui neprijatelj. On je pame-
nje koje uporno progoni, s kojim se Ja - s kojim se neko
drugo pamenje i neko drugo zaboravljanje ne mogu
mjeriti. Zato on i radi protiv mene te me nastoji unititi
i prije nego to se deklarirao, iako se moda ak nikad
ne deklarira kao jednoznano prepoznatljivi neprijatelj.
Protivnik moe biti neprijatelj, ali neprijatelj nikada
nije protivnik. Na toj se radikalnoj asimetriji neprijatelj-
stva iitava njegova razlika; okolnost da je ono, kao to
03 Immanuel Kant, Vor-lesungen zur Moral-philosophie, u: KantsVorlesungen, izdanjeAkademije znanosti izGttingena, svezaketvrti, prva polovica,Berlin 1974., str. 430 i426
Kant primjeuje u svojim predavan-
jima o moralnoj lozoji, vie od
negativnog pojma ili od manjka
prijateljstva koje predstavlja
odnos jednakosti.03
11
Ne dogaa li se onda moje razmiljanje o neprija-
telju uvijek u onom periodu vremena kojeg mi je on,
jedan mogui neprijatelj moda prepustio? Kako u prin-
cipu ne postoji sigurno mjesto na kojem bih mogao raz-
miljati o neprijateljstvu, jer distanca s obzirom na ne-
prijateljstvo, koja je nuna da bi se o neprijateljstvu
mislilo, sa sobom nosi uvijek trag hitnosti kojom je mo-
gui neprijatelj opteretio reeksiju, reeksija se ne
moe jednostavno i slobodno odnositi prema svojem
predmetu. I koliko god je radikaliziranje neprijateljstva
mogue utemeljiti putem reeksije, toliko je njena
kompulzivnost, prisila koja je svojstvena svakoj radika-
lizaciji, reeks predmeta i njegove neutemeljivosti. Zato
se nalazite u krugu; krugu kojeg crta neprijatelj. Iz tog
bi se kruga moglo jedino izai kad bi postojalo slobodno
odnoenje prema neprijatelju. Naravno, takva konstata-
cija ve pretpostavlja odreenu mjeru slobode, nezavis-
nosti od neprijatelja, bez koje razmiljanje o neprijate-
lju uope ne bi bilo mogue. Da bi se o neemu razmi-
ljalo i da bi se ono kao takvo moglo predstaviti, da ne
poludite morate, kako to Unica Zrn kae, vjerovati u
neku stvar u ivotu, u ono singularno mjesto na vlasti-
tom tijelu koje ne moe varati.04
Ali ne mogu unaprijed i za sva vremena odluivati
gdje to vjerovanje prestaje biti vjerovanje koje omogua-
va i titi, a gdje me ono poinje varati i pribliavati ne-
04 Unica Zrn, Das Hausder Krankheiten, Berlin1986., str. 59
mogunosti, tj. unitenju od strane
mojeg neprijatelja.
12
Podjednako legitimna kao i kompulzivna te pretje-
rana radikalizacija, na koju neprijateljstvo tjera razmi-
ljanje, izraena je u tezi da bez obzira na sve historijske
i kulturalne razlike koje diferenciraju razliite forme
neprijateljstva i dijele znaenje jednog neprijateljstva
od znaenja ostalih neprijateljstava, i unato nastojanji-
ma u povijesti da se neprijateljstvo neutralizira i ga se
uini anakronim, volja za unitenjem ili skamenjeno
pamenje smrtonosnog progona bitno karakteriziraju
neprijateljstvo, bez obzira da li su prigueni ili posre-
dovani drugim odnosima, primjerice prividom tek pu-
kog protivnitva. Ne proizlazi li radost duha koji nepre-
stano nijee, iz tekoe da se jasno razlikuje izmeu za-
vodnika, protivnika i neprijatelja? isto kulturno-znan-
stveno istraivanje neprijateljstva, koje neprijateljstvo
rastae u komparativnom srazu oblika i konstrukcija,
porie neprijatelja. Takvo rastakanje koje neprijateljstvo
ini bezazlenim producira ideologiju neprijateljstva ko-
jom je takva vrsta istraivanja bespomono izloena mo-
guem neprijatelju. Vie od kontrahenta i konkurenta,
vie od antagonista i antipoda, vie od izazivaa i na-
padaa, vie od suparnika i protivnika: neprijatelj je
dakle neprijatelj samo kao apsolutni neprijatelj. Nepri-
jatelj je smrtni neprijatelj, za kojeg smrt nije differentia
specica njegova neprijateljstva; radikalan jer ree na
korijenu. Neprijateljstvo se stoga ukazuje kao mogu-
nost i nemogunost radikalizacije koja svoj bitni oblik
posjeduje u smrtnom neprijatelju. ini se kao da nepri-
jatelj u svojoj bespotednoj posveenosti mora usmrtiti
13
ono to najvie voli. Sebeljublje, koje mora vjerovati u
neto da ne podlegne moguem neprijatelju i ljubav ne-
prijatelja koji u nita ne vjeruje toliko kao u sopstvo
koje progoni a kojemu je u cijelosti podlegla; dvostruka
i prepletena spirala neprijateljstva koja samu sebe ne-
prestano dostie. Neprijateljstvo u ovostranosti, u unu-
tranjosti progonjenog Ja, i u onostranosti, u onome iz-
van kojem je to Ja izloeno.
carl schmitt je legitimirao radikalizaciju na koju
neprijateljstvo prisiljava. Radikalizacija se dotie samog
ekstrema, iznimke, iz koje potom reeksija uzima svoju
polazinu toku. Dok Schmitt ve 1922. godine u svojoj
Politikoj teologiji tvrdi da iznimka dokazuje sve, a nor-
ma nita, te da se lozof koji spoznaje ovisnost ili normi-
ranost norme mora prepustiti nezaustavljivoj sili iznim-
ke i da mora biti voen normom norme a da bi mogao
misliti ono openito, pet godina poslije u svojoj raspravi
o Pojmu politikog on tu naizgled paradoksalnu tvrd-
nju postavlja u kontekst manifestacije neprijateljstva.
Iznimnost rata, po Schmittu, posjeduje znaenje koje
otkriva sr stvari jer se u njoj, u toj krajnjoj realizaciji
neprijateljstva pokazuje sama bit neprijateljstva kao
egzistencijalna negacija nekog drugog bitka.05
Iako je odnos rata i neprijateljstva izloen povijesnoj
mijeni, i iako se oni u promjenljivim situacijama po-
vijesti meusobno pretpostavljaju
(Schmitt u biljekama koje su nas-
tale 1938. istrauje rat koji pretpo-
05 Carl Schmitt, DerBegriff des Politischen,Berlin 1996., str. 33 i 35
14
stavlja neprijateljstvo i neprijateljstvo koje pretpostavlja
rat06), razotkrivajue znaenje rata kao manifestacija
bti neprijateljstva ini se netaknuto takvom mijenom.
No insistiranje na neizvodivoj posebnosti politikoga
koja lei u odluci tko je neprijatelj, raa teko pomirlji-
ve konkluzije i dvoznanu upotrebu pojmova obrane i
suzbijanja. Na jednoj strani pojam neprijatelja svoje
znaenje bi iskljuivo trebao poprimiti u odnosu spram
realne mogunosti zikog usmrivanja, dok bi na
drugoj strani upravo brkanje politikog i moralnog
trebalo voditi ka unitenju neprijatelja, koji kao moral-
ni neprijatelj nije vie samo neprijatelj kojem se ukazu-
ju njegove granice.07 U naknadno objavljenim dodaci-
ma vlastite rasprave Schmitt istie kako pojam do kojeg
mu je tu stalo svoje znaenje ne poprima u unitenju
neprijatelja, ve u obrani, u mjerenju snaga te u uspos-
tavljanju zajednike granice.08 Teko je porei da se u
onom trenutku u kojem se neprijatelja denira kao
apsolutnog i stoga moda razmilja o neprijateljstvu u
vremenskom periodu kojeg je mogui neprijatelj osta-
vio za reeksiju, razmiljanje samo moe interpretirati
kao slabljenje i ugroavanje. Schmitt iz toga zaklju-
uje da je apsolutni neprijatelj onaj kojeg se demoni-
zira. Protiv demoniziranja on se okree u ime pojma
06 ibid., str. 102
07 ibid., str. 37
08 ibid., str. 119
09 ibid., str. 118
koji je osloboen svake evaluativne
interpretacije, u ime iste odluke o
neprijatelju.09 Nije li u takvom pona-
anju koje, u elji da se izbjegne de-
moniziranje i normaliziranje gotovo
15
nalikuje nekom tehnikom postupku, odnos neprijatelj-
stva preokrenut u agonalni odnos protivnitva, upravo u
omeeno i uvijek ogranieno mjerenje snaga koje
mogunost zikog usmrivanja vie ne pozna kao
realnu ve kao apstraktnu? Ne previa li Schmitt
vezu zikog i metazikog, apsolutnosti zikog
usmrivanja i apsolutnosti neprijateljstva koju se jedi-
no time ne da normalizirati, neutralizirati ili napraviti
bezazlenom tako da se njezin smisao proizvoljno ne
odvaja od besmislenosti? Ne izdaje li Schmitt vlastiti
uvid da je tehnika principijelno nemona spram otue-
nja i manipulacija kada politiku odluku nastoji obrani-
ti od tih istih, pretvarajui je pojmovne istoe radi u
neku vrstu tehnikog postupka?
Naravno da je pitanje o pretvaranju odluke u neku
vrstu tehnikog postupka kritino. Ako iz imanencije
tehnikoga ne rezultira nijedna ljudska ni duhovna
odluka10 onda odluka bez koje nema razlikovanja prija-
telja i neprijatelja, kao niti politikoga, nije sukladna
tehnikom postupku. Za Schmitta politiko odluivanje
ne znai samo razlikovati prijatelja od neprijatelja, ve i
tehniku od egzistencijalnog.
10 Carl Schmitt, Das Zeit-alter der Neutralis-ierungen, u: isti, DerBegriff des Politischen,str. 90
Oevidna i rekursom na druge
tekstove potvrena informacija da je
Schmitt odreenjem neprijateljstva
u smislu realne mogunosti zikog
usmrivanja u znaenju obrambe-
16
nog mjerenja snaga elio izraziti razlikovanje u javnom
dosegu neprijateljstva, naime razlikovanje na neizbjeno,
legitimno usmrivanje pojedinaca i na nelegitimno uni-
tenje cjeline koje je mogue izbjei, naroda koji se bori ili
nacije u ratu, posve strogo uzeto implicira razumijevanje
koje u neprijateljstvu ne otkriva vie od odreena oblika
ili sluaja protivnitva. Stoga je apsolutnost realne mo-
gunosti zikog usmrenja ta koja karakterizira nepri-
jateljstvo, a ne relativnost omeujueg obostranog mjere-
nja snaga.
Moda je dvoznanost u tekstu rasprave, koju kasniji
dodaci i samo-opravdavanja poriu, rezultat provo-
kativne prirode teza, neodreenosti koja je konstitu-
tivna za politiko ili za legitimaciju politike odluke,
polemikog aspekta koji je samom poleminou ve
politiki motiviran protiv moralne uzurpacije politi-
kog. Mogunost uzurpacije politikog postoji s obzirom
da politiko nije domena, ve polje sila koje se ne
moe normirati pa tako niti univerzalizirati, a ije se
sile skupljaju u intenzivnoj toki, koja je iskljuivo
odreena egzistencijalnou pa stoga moe biti doseg-
nuta iz svake od domena.
Na ovom se mjestu postavlja pitanje nije li nepri-
jatelj uvijek netko drugi, ime bi se odgovorilo na dvo-
znanost u kojoj su kod Schmitta zatoene obrana i bor-
ba protiv neprijatelja, na kraju jednako fatalnoj depoli-
tizaciji, depolitizaciji s politikim posljedicama. U tom
17
sluaju bi imali neprijatelja i protiv njega bi se borili ili
branili da ouvate vlastiti, egzistencijalni modus iv-
ota, ali sami ne biste bili neprijatelj za tog neprijatelja;
samo pod prisilom radikalizacije koju vam je nametnuo
taj drugi, odluili bi ste se za ziku obranu. Ali odlu-
ka o neprijatelju je samo onda slobodna i suverena odlu-
ka, odluka a ne reeks samoodranja kojem kao reek-
su prostor politikog nije dostupan, kada u toj odluci
postajete neprijatelj onoga kojeg ste u odluci proglasili
neprijateljem. Neprijateljstvo je deklarirani naum da
se drugom nanese zlo, glasi kod kanta.11
I pokuaji iz oaja da se u najokrutnijim okolnosti-
ma neprijatelja ne prepozna kao neprijatelja, kao da ga
se upravo time porie, posjeduju obrambenu funkciju
koja ba tako svjedoi o neprijateljstvu i prije svega o
znaenju koje za neprijateljstvo imaju izjava, deklaraci-
ja, odluka. Neprijateljstvo se konstituira u odluci o ne-
prijateljstvu, i ne prethodi joj jer u toj odluci lei upisa-
na dvostruka prethodnost: neprijatelj je ponajprije onaj
drugi koji negira moju egzistenciju i protiv ije se
negacije branim, no istodobno sam i ja sam ponajprije
neprijatelj onog drugog, jer inae moje odluke ne bi
bilo i ja bih se spram drugog ponaao tek puko u reek-
su. Ako bih se dakle spram drugog odnosio tek u reek-
su, teko da bih mogao govoriti o neprijatelju, ne bih
posjedovao ni pojam niti svijest o njemu. Ako pak pre-
11 Kant, Vorlesungen berMoralphilosphie, str. 431
ma ponaanju onog neprijateljski
nastrojenog drugog ne bih morao
reagirati, slobodno bih mogao raspo-
18
lagati sa neprijateljem te vie ne bih imao neprijatelja.
Kako politika odluka neprijatelja potvruje i generira
u njegovom neprijateljstvu, pokazuje se ona doista kao
priznanje - Schmitt taj pojam koristi opetovano da
oznai odnos spram onog drugog, neprijateljski nastro-
jenog. Kad Schmitt politiko i njegove radikalizacije na-
stoji time legitimirati da egzistencijalnost uvodi kao
kriterij neizvodive i odredljive posebnosti te zapisuje da
legitimacija zikog unitenja ljudskog ivota mora
ovisiti o egzistencijalnoj armaciji vlastite forme egzi-
stencije spram jednako tako egzistencijalnog negiranja
te iste forme12, tada dvostruka prethodnost upisana u
politikoj odluci, nepremostiva tenzija izmeu potvr-
ivanja i generiranja, za posljedicu ima to da se odluka
sma nikada u potpunosti ne moe legitimirati i da ona
upravo kao egzistencijalna ostaje neodreena, kao
odluka kojom se egzistencijalnosti daje za pravo.
Radikalizaciju neprijateljstva u odnos apstraktne
negacije, koja se ne sastoji iz obrane od neprijatelja ve
u njegovom usmrivanju kao nepovratnom ozbiljenju
realne mogunosti i bez koje neprijateljstvo nije za-
mislivo, Schmitt metodski legitimira tako to ukazuje
na nunost radikalizacije norme, to nju tjera do njene
vlastite granice, sve do iznimke kao norme norme. No
da li se neprijateljstvo samo moe legitimirati i slijedom
12 Schmitt, Der Begriff desPolitischen, str. 50
toga i odreenje politikog u njego-
voj apstraktnoj radikalnosti, to je
pitanje koje ne valja mijeati s pita-
19
njem o legitimaciji radikalizacije. ini se kao da je ne-
prijateljstvo zamislivo jedino kao radikalno. A ne ozna-
ava li pak obratno neprijateljstvo granicu radikalizaci-
ja kao najintenzivnije i krajnje suprotstavljanje13?
Nije li to suprotstavljanje radikalna radikalizacija? Ne
znai li ono vie od smrti koja je granica sama? Nije li
takvo suprotstavljanje granica smrti koja moguu egzi-
stenciju negira prije i nego to je kraj ivota dosegnut,
smrti koja ne doputa ni ivljenje ni umiranje pa zbog
toga esto provocira da se neizljeivu bolest koja nasilno
prekida ivot identicira sa neprijateljem?
Kako toka politikoga ne ini omeenu dome-
nu, kako svako suprotstavljanje kao takvo ve gravitira
najintenzivnijem i krajnjem suprotstavljanju u nepri-
jateljstvu, i kako je odluka o neprijatelju konstitucija
koju se u potpunosti ne moe legitimirati, sve je po mo-
gunosti politiko, a neprijatelj se po mogunosti nalazi
svugdje. Okretnost politikih pojmova i pojma politi-
kog smog, koju Schmitt uoava u njihovom polemi-
kom znaenju i apstraktnosti14 te u njihovom opira-
nju depolitizirajuem univerzaliziranju i deradikalizaci-
ji normativnosti norme, svodi se na neodredljivost poli-
tike odluke koja je rezultat dvostruke prethodnosti od-
luke ili njene ne-identinosti. No time se istovremeno
porie da se u politikoj odluci radi o jasnom i jedno-
13 ibid., str. 30
14 ibid., str. 31
znanom, klasinom razlikovanju
kao i da se kod pojma politikog,
pojma neprijatelja radi o pojmu ko-
20
jeg se moe odrediti. Radikalnost ne generira istou
nekog odreenja, primjerice odreenja politikog koje
bi se konstantno razlikovalo svojom posebnou i neza-
mjenjivou, ve radikalizacija radikale ispostavlja
usred nedostinog ne-identiteta. Schmitt itekako vidi da
mogunost klasinih razlikovanja ve pretpostavlja
depolitizaciju, da je ona sama uinak ouvanja i ogra-
nienja i da u formi ouvanja i ogranienja donosi
relativiranje neprijateljstva15. No ipak bi vrhunci ve-
like politike trebali biti oni momenti u kojima se ne-
prijatelj u konkretnoj jasnoi uoava kao neprijatelj16,
u kojima se dakle neprijatelja kao takvog identicira i
odreuje. Ako je pak nemogue odrediti neprijateljstvo i
legitimirati ga kao egzistencijalnu armaciju vlastite
forme egzistencije spram jednako egzistencijalne nega-
cije te iste forme, politika odluka zbog vlastitog nesvo-
divog ne-identiteta ostaje u zraku, ime je odluka samo
jo vea prijetnja i jo nasilnija, pa je tako neprijatelj
uvijek netko drugi a neprijateljstvo neto drugo - neto
ime ne raspolaem i to mi je nerazumljivo. Stav iz
Schmittovog predavanja o epohi neutraliziranja koji
kae da uvijek ivimo pod paskom radikalnijeg brata
koji nas tjera da realiziramo praktinu konkluziju17
formulira strukturni zakon neprijateljstva, prethodnost
koju nam valja razlikovati od dvos-
truke prethodnosti politike odluke
ili neodluivosti politikog. U onoj
mjeri u kojoj odluka potvruje i
generira neprijateljstvo tako da
15 ibid., str. 11
16 ibid., str. 67
17 Schmitt, Das Zeitalterder Neutralisierungen,str. 80
21
sama bude politika i da bi otvorila prostor politikog, u
onoj mjeri u kojoj politika odluka sebe i politiko izla-
e neodluivosti ili neodredljivosti, izmeu prethodnos-
ti onog drugog kao neprijatelja i mene samog kao nepri-
jatelja onog drugog, neprijatelj postaje mojim vlastitim
prethodnikom koji me tjera na radikalizaciju. Neprija-
teljstvo ne samo da cirkularno tjera na radikalizaciju
neprijatelja, ve i onog protiv kojeg se neprijateljstvo
okree sili na radikalizaciju, radikalizaciju samog sebe.
Ako pak suprotstavljenost neprijateljstva ukazuje na
granicu najradikalnije radikalizacije, na granicu prema
kojoj sve radikalizacije implicitno tendiraju, onda se
onaj koji radikalizira prema moguem neprijatelju od-
nosi ravnoduno, bez obzira do ega mu je u radikaliza-
ciji stalo.
Neprijateljstvo je bezrazlono jer nema tog razloga
zbog kojeg bi onaj drugi ili ono drugo radilo na uni-
tenju mene, bez da me ikad izgubi iz vida i bez da ikad
odustane od nauma: realna mogunost neprijateljstva,
koja se u svojoj bezrazlonosti nikada ne javlja kao ne-
to zbiljsko, kao neto to zapoinje, traje i prestaje, i
koja stoga perpetuira neprijateljstvo bez mogunosti da
se ono razlikuje na ziki i metaziki apsolutno. Nepri-
jateljstvo je bezrazlono jer je jedinstvo njegova pojma
rastrgano dvostrukom prethodnou. Ta dvostruka neu-
temeljivost neprijateljstva cijepa neprijatelja i zabranju-
je da se donose odluke radi li se o neprijatelju u ovos-
tranosti ili o neprijatelju u onostranosti: neprijatelj koji
22
izvana i u krajnjoj, nedokuivoj transcendenciji vlastite
nepojmljivosti radi protiv mene ili neprijatelj koji me
napada iznutra, nepojmljiv i nedokuiv zbog svoje blizi-
ne. Pitanje neprijateljstva je stoga uvijek pitanje da li
neprijatelj uope postoji, nije li neprijatelj projekcija,
halucinacija, simptom paranoje. No ak i kada bi se
putem analize psihe moglo odgovoriti na to pitanje, os-
tala bi i dalje neodluivost izmeu ovostranog i onostra-
nog ili nedokuivost neprijatelja, te bi neprijatelj i dalje
bio na neodredivom mjestu u intersticiju koje ne pripa-
da ni ovostranosti niti onostranosti. Kako bih kao svoj
vlastiti neprijatelj bio s ovu i s onu stranu sebe samog.
Ujedno netko i netko drugi, bio bih ne-identian. Pos-
ljedica neprijateljstva, koje u svojoj radikalnosti odgovo-
ra vlastitoj bitnoj neodluivosti izmeu ovostranog i
onostranog, onog iznutra i onog izvana, sopstva i dru-
gosti, prepoznaje se tako to se okreem protiv sebe
samog i tako postajem svoj vlastiti neprijatelj; postajem
virus koji imunosistem mobilizira protiv tjelesne imu-
nosti; postajem poetak prenosivosti koja primjerice
sidu proglaava neprijateljem - bilo da u vlastitoj nu-
trini bolujem od psihikog poremeaja, bilo da neka
prijetnja izvana rezultira autodestruktivnom aktiv-
nou ili da u ime sopstvene zatite nastojim preuzeti
strategije neprijatelja.
Nitko tako jasno kao Kafka nije prikazao tu
radikalnu posljedicu neprijateljstva. Carl Schmitt 31.
listopada 1947. biljei: Franz Kafka bi mogao napisati
23
roman: Neprijatelj. Protivno pak tom neprijatelju, pro-
tivno Kafki kao neprijatelju neprijatelja, protivno povi-
jesti koja odreenost vodi u neodreenost, i protivno
pojmu kao neprijateljskom napadu, Schmitt uvodi
odreenost, odredljivost i umstvenost politikog - kao
da poleminost vie nije njegov bitni aspekt: Bilo bi
tada oito da neodreenost neprijatelja izaziva strah (ne
postoji nijedan drugi strah, a sama se bt straha sastoji
od nasluivanja neodreenog neprijatelja); stvar je pak
uma (prema tome i visoke politike) odreivanje nepri-
jatelja (to je uvijek istodobno i samodreivanje), ime
nestaje strah a ostaje moda samo bojazan. No, kako
neto moemo oteti iz ruku neodreenosti i podvesti
potom pod odreenost, kada vie ne posjedujemo zajed-
nike pojmove? Stanje graanskog rata rezultira time
da neprijatelji vie ne posjeduju zajednike pojmove, a
svaki je pojam napad u neprijateljski tabor.18
Pripovijetka Gradnja je nedovren i posthumni
tekst; kao sve to je prekinuto i nedovreno prekinut je
kontingencijom koju se u potrazi za smislenou uvijek
moe interpretirati kao upad neprijatelja, neprijatelja
autora i neprijatelja gure; neprijatelja gure koji je
18 Carl Schmitt, Glossari-um, Berlin 1991., str. 36- istaknuo AGD. Zahva-lan sam Stefanu Hoff-manu koji mi je ukazaona to mjesto.
utjelovljen u autoru i neprijatelja
autora utjelovljenog u guri. Ta
gura, neka ivotinja, u dugotraj-
nom mukotrpnom radu iskopala je
podzemnu rupu da se zatiti, kao
obranu od mogueg, neprijateljski
24
nastrojenog uljeza koji bi sve mogao zauvijek unititi,
vanjski neprijatelj ili basnoslovno bie unutranje
zemlje. ivotinja si je uredila dom na vrstim temelji-
ma koji joj omoguava da se napadu neprijatelja odupre
ak i smrtno ranjena kad joj krv curi u vlastito tlo, pa
stoga ostaje sauvana: Kua je zatiena, zaokruena, ti
ivi u miru, toplo, dobro ishranjena, gospodar, jedini
gospodar mnotva putova i mjesta.19
Takva sigurnost, takvo gospodstvo - o kojemu, kao
to je poznato, beckett u Svretku igre pie posljed-
nju parodiju, rezultat je neumorne aktivnosti stratega
koji obzirno planira, unaprijed kalkulira i koji je opeto-
vano zauzet pripremama za obranu, sljedei tako ideal
nepogreive metode iako svjestan svih manjkavosti
suvie raniranih lukavtina i dijalektike predostronos-
ti koju zahtjeva rizik ivota kao i iluzije mira koji ide
ruku pod ruku sa osjeajem sigurnosti, a koji moe pos-
pjeiti samozavaravanje kada priziva duhove noi ili
kada ih porie. Nije li u radikalnoj onostranosti, u nedo-
hvatljivoj i nedokuivoj transcendentnosti ovostranog i
onostranog, unutarnjeg i vanjskog neprijateljstva
sadrana reverzibilnost ija je konzekvencija da mjesto
gradnje, dosadanje mjesto mira, postaje mjesto
19 Franz Kafka, Der Bau,u: isti, NachgelasseneSchriften und Frag-mente, II. u rukopisu,izdao Jost Schillemeit,Frankfurt na Majni1992., str. 589
opasnosti, mjesto razgradnje? Kraj-
nja strategija koju ivotinja slijedi,
ona radikalizacije, da bi se zatitila
od te sablasne reverzibilnosti sastoji
se od udvajanja, gdje ponovno imate
ovostrano i onostrano, unutra i vani.
25
Pod paskom onog drugog vi se udvajate, pod paskom
mogueg neprijatelja se ivotinja udvaja te realizira
praktinu konkluziju pa postaje svoj vlastiti neprija-
telj. Da se osvjedoi o samoj sebi i zatiti od neprijatelja,
da pronae samu sebe i postane subjekt koji je identi-
an samome sebi, subjekt koji je proao kroz smrt i koji
je samog sebe nadivio, izlijeen kopljem koje ga je rani-
lo. Neprijatelj izmilja ono to sam unitava: performa-
tivni efekt neprijateljstva, u kojem se moe pronai
polazite pozitivne ali i negativne dijalektike, zavisi ko-
liko radikalno se shvati pojam neprijatelja i u kojoj mje-
ri subjektivna gradnja stri iz dosadanje borbe do
unitenja. Ono to je isprva samo hipotetska auto-op-
servacija (ini mi se tada kao da ne stojim pred vlastit-
im domom, ve pred samim sobom, dok spavam, i kao
da sam sretan jer istodobno mogu spavati i straariti
pozorno nad sobom20) strateg, ija se ingenioznost
pokazuje u koritenju mogunosti i hipoteza (Ne,
nisam ja taj, vjerujem, koji promatra vlastiti san, ve
sam prije onaj koji spava, dok zloinac bdije21), radika-
lizira u hipotezu neprijateljstva, ba tamo gdje izmeu
iznutra i izvana, ovostranog i onostranog, svoju tajnu
gradnju dri pod paskom i skriveki radi na kontrapiju-
nai (Skoro pa da sam postao neprijatelj koji eka
pogodnu prigodu da uspjeno provali22). to vie stra-
20 ibid., str 591
21 ibid., str 593
22 ibid., str. 596
teki nastojite susresti neprijatelja,
to vie hipoteza meusobno suprot-
stavljate, time je neprijatelj nedo-
stiniji i nedokuiviji, onostraniji.
26
Na posljednjoj sauvanoj stranici pripovijetke, opsjed-
nuta ivotinja razmatra mogunost nezamislivo opas-
nog i posve neoekivanog neprijatelja, neprijatelja koji
u apsolutnosti vlastita nedokuivog kondicioniranja
(Tamo s druge strane se ne dogaaju promjene, tamo je
sve mirno i lieno vremena23) iskae iz vremena, nepri-
jatelja koji je upravo zbog toga nepredstavljiv i nerazu-
mljiv, neprijatelj hermeneutike, jer on moda ak ni
samog sebe ne razumije a niti zna za mene24. Ne vai
li ono to je ovdje reeno o neprijatelju i za sami tekst,
za Gradnju kao gradilite, kao konstrukciju, kao ou-
vanje i ogranienje izmeu dovrenja i fragmenta,
izloeno kontingenciji vlastita nastajanja i tradicije?
Ja koje postaje svoj vlastiti neprijatelj zato to odre-
eno voljom za sigurnim i nepokolebljivim temeljom
hipotetski priznaje mogunost apsolutnog neprijatelja,
kao to se zna, metodski je sumnjiavo i slobodno prosu-
ujue ja, koje odbacuje ono nejasno i neodreeno, ja
koje u descartesovim Metazikim meditacijama po-
lazi od takorei metazikog mnijenja25 da ono pod
namjernim utjecajem zloudnog i varljivog duha (genius
23 ibid., str. 629
24 ibid., str. 623
25 Ren Descartes, Mdi-tations mtaphysiques,Pariz 1992., str. 97
26 Kafka, Der Bau, str.594
malignus, deceptor, malin gnie) moe
podlei varci s obzirom na pitanje
vlastite egzistencije, varci s obzirom
na realnost vanjskog svijeta kao i var-
ci s obzirom na istinu miljenja. Dok
Kafkinoj ivotinji nije polo za rukom
da razvije nepogreivu metodu26
27
prijelaza iz opasne vidljivosti vanjskog svijeta u ugroe-
nu nevidljivost unutranje konstrukcije, upravo je sum-
nja ta koja na poetku kod Descartesa iskljuivo garanti-
ra nepogreivost suda, sigurni put od izvana ka unutra,
no jedini razlog da je tome tako jest da sumnja dotie
limit, tj. egzistenciju sopstva u koju se ne moe sumnja-
ti, a ija je pak postojanost omoguena nesumnjivom
egzistencijom boga. Spram takva sopstva koje meditira,
ivotinja je primarno tjelesno ugroena te izloena u
svijet u kojem moete biti samo u onoj mjeri sigurni u
kojoj je to u svijetu uope i mogue. No hipoteza demo-
na, koliko god lozo o njoj kontroverzno diskutirali, te
hipotezu karakterizirali ili kao rat sopstva protiv na-
pada besmisla ija prekomjernost miljenje i ludilo
zbliava do neizrecive neodredljivosti i obostrane nera-
zluivosti27 ili protivno tome kao vjebu meditirajueg
subjekta koji je od poetka do kraja tu vjebu traio,
njome upravljao i nju normirao; subjekt koji se nikada
ne da iznenaditi28 ta hipoteza demona implicira da su
duhovna egzistencija sopstva i tjelesna realnost utvare,
27 Jacques Derrida, Cogi-to et histoire de la fo-lie, u: isti, Lcriture etla diffrence, Pariz1967., str. 72, 87, 95
28 Michel Foucault, Moncorps, ce papier, cefeu, u: isti, Dits etcrits, II, Pariz 1994.,str. 265
priin, s onu ili ovu stranu ivota i
smrti. Argument kojeg Descartes
razvija da razgrne priin i zagaranti-
ra egzistenciju, jednim se dijelom
temelji na uvidu da prevareno sop-
stvo i smo egzistira u trenutku
kada misli (prevaru), a drugim dije-
lom na razmiljanju da predstava
bezuvjetne savrenosti radi vlastite
28
neusporedivosti, neizvedivosti i izvornosti mora biti
uroena predstava koja ukazuje na egzistenciju boga:
s obzirom na tu predstavu varka se pokazuje kao ma-
njak, a varljivi bog kao nesavren, bog koji ne moe biti
bog. Tek nemogunost sumnje u egzistenciju boju
doputa odbijanje hipoteze varljivog, zloudnog duha.
Jer puko sopstvo kao ja koje misli u stanju prevarenosti,
kao ono neto to je potrebno da bi bilo varke i koje
samo prethodi prevari kao to je i preivljava, s ovu i
onu stranu neprijatelja, nije u stanju oduprijeti se hipo-
tezi. Varka uvijek ve prethodi samoj sebi, te sustie sop-
stvo koje je bilo prije nje. Ne priznaje li Descartes na
jednom mjestu da sve to sopstvo dri nesumnjivim,
zato to mu se ini jasnim i odreenim, ipak moe biti
krivo i lano - pretpostavka koja slobodu i rasuivanje
sopstva, njegove pojmove pogreke i istinite spoznaje
postavlja u pitanje?29
to je vie puko sopstvo osigurano vlastitim pret-
postavkama, tim izvjesnije se predaje neprijatelju, tim
dublje upada u lou beskonanost dviju pretpostavki
koje se odbijaju, tim fatalnije se uputa u borbu s apso-
lutnim neprijateljem sve dok sopstvo - i to ne kao indi-
ferentno logiko ili transcendentalno ve kao meditira-
jue - konano ne poludi radi neprestanog pomicanja i
ukidanja granica, radi kontinuiranog prometa izmeu
ovostranosti i onostranosti, radi procjepa vlastite egzis-
29 Descartes. Mditationsmtaphysiques, str. 95,147
tencije. U radikalnom solipsizmu
introspekcije nestaje deperatno
sopstvo, a s njime i neprijateljstvo.
29
U kratkim razmatranjima koja svjedoe o iskustvima
iz godina poslije Drugog svjetskog rata i koja potjeu iz
samog tog perioda, Carl Schmitt jedanput kartezijanskog
demona naziva demonom ovjeka sa maskom: Varanje
samog sebe pripada samoi. ovjek u osami misli i razgov-
ara sam sa sobom, a kao to znamo u takvom razgovoru
razgovaramo sa opasnim laskavcem (...) U samoj sri za-
tvorske elije lei solikokvij i varanje sebe sama (...) Zlo-
koban je Descartesov strah koji u svojoj usamljenoj sobici
lozora kraj pei i razmilja kako da izbjegne zlog i var-
ljivog duha, spiritus malignus, pred ijim smicalicama
nikada ne moemo biti sigurni, a ponajmanje kada se os-
jeamo na sigurnom (...) Onaj koji iskljuivo razmilja kako
da izbjegne obmanu, upravo u nju srlja.30
Vezu izmeu neprijateljstva i obmane, koja je uvi-
jek samo-obmana koja vreba u solilokviju, Schmitt
izvodi tako to u sljedeem paragrafu neprijatelja nazi-
va objektivnom moi, koju ne moete izbjei obma-
nom jer se neprijatelj kao pravi neprijatelj ne da ob-
manuti. Rezultat takvog izvoda je obrtanje koje prekida
lanac argumentacije u onoj mjeri u kojoj je obmana
samo-obmana, a neprijatelj nije prevarant, zloudni,
varljivi duh. Kad bi neprijatelj bio prevarant sm bi sebe
obmanjivao i prestao bi biti neprijateljem, ne bi vie bio
onaj kojeg se moe obmanuti. Ako se pak neprijateljstvo
ne da odrediti putem svojih prosjenih modusa, ve
30 Carl Schmitt, Ex Captiv-itate Salus, Kln 1950.,str. 87
samo s obzirom na unutranju gra-
nicu koju oznaava pojam pravog
neprijatelja, tada takvo radikali-
30
ziranje ostavlja za sobom nemoni subjektivitet, te
postavlja u pitanje mo objektivnog i u odreenom smis-
lu odgovara poricanju puko privatnog neprijateljstva u
Pojmu politikog. U tom sluaju se obmana odbija od
onog to nazivamo neprijateljem, te sama na sebe utjee
kao samo-obmana, kao obmana koja samu sebe obma-
njuje o sebi. Neprijatelj ne obmanjuje niti obmanjuje
samog sebe. On je istina obmane i solilokvija: vlastitu
biograju piemo pod nevidljivom paskom neprijatelja.
Kada Schmitt u svojem predavanju o epohi neutral-
iziranja tvrdi da onaj tko ne zna za drugog neprijatelja
osim smrti, zapravo vie nema ni neprijatelja s kojim bi
se borio niti ivota u kojem bi mu se neprijatelj mogao
suprotstaviti31, to itekako odgovara njegovom kasnijem
shvaanju da ni smrt ne moe obmanjivati.32 U oba
sluaju radi se o tome da smrt nije neprijatelj. Nepri-
jateljstvo se neutralizira tamo gdje ga traite samo u
smrti ili u obmani. No time se nanovo postavlja pitanje
znaenja realne mogunosti zikog unitenja s obzi-
rom na odreenje neprijatelja.
Moda razlog zbog kojeg Schmitt o demonu ne govo-
ri kao neprijatelju lei u tome da samoa u kojoj lozo-
31 Schmitt, Das Zeitalterder Neutralisierungen,str. 95
32 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 88
fa snalazi hipoteza demona suvie
slii privatnosti, koju Schmitt nepri-
jatelju porie, bilo da se radi o samo-
i subjektivnog sopstva u meditaciji
ili o individuaciji proienog,
31
logikog ili transcendentalnog ja mislim. To da imam
neprijatelja znai da nisam sam na svijetu i da nismo
udvoje, ako se to dvojstvo tumai kao privatnost. Indi-
viduacija, koja je sastavni dio Schmittovog pojma nepri-
jatelja, iskljuuje podjednako pojedinca kao privatnu
osobu i ovjeanstvo kao apstraktni kolektivni subjekt.
Nije li pak rije o apotropejskoj neutralizaciji objek-
tivne moi neprijatelja kada se Schmitt pita tko je zais-
ta neprijatelj i kada odnos neprijateljstva reducira na
odnos spekulativne suprotstavljenosti? Spekulativna
uzajamnost dokida dvostruku i u sebi samoj nejedin-
stvenu prethodnost, koja uvijek nanovo suspendira za
neprijateljstvo konstitutivnu odluku o neprijatelju, ona
dokida ono ne-identino priznanja kao potvrivanja i
kao generiranja, lou beskonanost priznanja u rezulti-
rajue jedinstvo onog biti-priznat, koje tu znai biti-pre-
poznat, u pozitivnu beskonanost: Tko uope moe biti
moj neprijatelj? Tako da ga priznajem za neprijatelja, te
da ak moram i priznati da on mene priznaje kao svojeg
neprijatelja. U tom uzajamnom priznavanju priznava-
nja lei veliina pojma33. Na ovom mjestu Schmitt
nesumnjivo evocira hegela. Ne navodei njegovo ime,
nakon to je na tko-pitanje neprijateljstva odgovorio da
je to onaj drugi, Schmitt izriito prisjea na velike sta-
vove lozofa te misaoni sadraj tih stavova kondenzira
u izjavi da je odnos spram sebe samog u drugome ono
33 ibid., str. 89
34 ibid., str. 90
istinski beskonano34. Jedinstvo
obostranog priznavanja koje se raa
tamo gdje se jedna i druga samo-
32
svijest priznaju u obostranom priznavanju, Hegel u
Fenomenologiji duha poima kao biti-kod-sebe-sama-u-
drugome: Ja koje je mi, i mi koje je ja.35 Istinska besko-
nanost spekulacije tako kod Schmitta stupa na mjesto
realne mogunosti zikog unitenja: priznanje kao
strah pred ubijanjem koje neprijatelja preutno trans-
formira u neto razliito od neprijatelja, u brata.36
Iako se brat moe pokazati kao neprijatelj (Schmitt
neprijateljstvo brae ak izjednaava sa iskonom i pokret-
nom snagom svjetske povijesti, i tom tezom koja pod-
sjea na freuda raticira vlastito poimanje radikalnosti
kao najintenzivne i krajnje suprotstavljenosti) odnos
spram sebe samog u drugome kao unitarni odnos brae
ipak je dokinuo neprijateljstvo i samo-obmanu samotnog
i individuiranog samo-odnoenja, armirajui se kao isti-
35 G.W.F. Hegel,Phnomenologie desGeistes, u: isti, Theorie-Werkausgabe, svezaktrei, Frankfurt na Maj-ni 1970., str. 147, 145.Usp. Alexander GarcaDttmann, Zwischenden Kulturen. Span-nungen im Kampf umAnerkennung, Frankfurtna Majni 1997., passim
36 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 89
37 Schmitt, Das Zeitalterder Neutralisierungen,str. 95
na neprijateljstva.
Spekulativna aproprijacija poj-
ma neprijatelja ukljuuje i to da se
odnos izmeu neprijatelja poima
kao prezentan, iv pa ak i kao zdrav.
Kako ve u predavanju o tehnici Sch-
mitt pojanjava da se ivot ne bori
sa smru i da neprijatelj vie nije
neprijatelj ako se u smoj smrti vidi
neprijatelja. U tom sluaju roman-
tika alopojka zauzima mjesto
borbe - odluke koja se iskuava u
iznimnom stanju.37 U Glosariju
33
nalazimo sljedei zapis iz 1948. godine: Kada polemika
vie nije sasvim direktno usmjerena protiv totalno pre-
zentnog, snanog neprijatelja koji vas direktno hvata za
guu (...) ve je usmjerena protiv mrtvog neprijatelja,
polemika odmah poinje da kilji a otrovi kadavera
mrtvog neprijatelja je unitavaju.38
Uklapaju li se u strategiju aproprijacije zagonetno
predskazanje, prijetnja i objava neprijateljstva ime Sch-
mitt nadopunjuje vlastitu spekulativnu aproprijaciju
neprijateljstva, hitajui ka pragu onostranosti kao da je
jo samo jedan posljednji teatarski obrat bio potreban?
Jao onome tko ne poznaje neprijatelja, jer u mu ja biti
neprijatelj u sudnjem danu.39 Moda se taj okret koji je
donekle izraz nemoi i okorjelosti kojim spektakularni
teatarski obrat ponovno naizgled postaje bezazlenim,
moe tumaiti u bljetavom svjetlu bitne proizvoljnosti
neprijateljstva. Jer ni u jednom trenutku proizvoljnost,
neutemeljenost i radikalnost neprijateljstva nije jasnija
od sudnjeg dana, kada se donosi posljednja odluka;
nigdje tako nedvosmislena kao tamo gdje pogaa ne-
dune koji nita ne slute i nita ne znaju o neprijateljst-
vu, a kojima ini nepopravljivu nepravdu. Kao da Schmi-
ttov zloesti i blazirani iskaz u svoj istoi izraava za-
kon radikalizacije: da uvijek ivimo pod prisilnom
38 Schmitt, Glossarium,str. 122
39 Schmitt, Ex CaptivitateSalus, str. 90
paskom radikalnijeg brata.
34
Ako je neprijateljstvo kao realna mogunost
zikog usmrenja apsolutno pamenje, sjeanje koje
nedune i neznalice progoni do sudnjeg dana jer se
ziko unitenje smo nikada ne moe utemeljiti a
kada se dogodi, nikada se ne moe ispraviti - biljeg onog
to se ne da zaboraviti ak i onda kada je in zaborav-
ljen - moda se od neizbjenog neprijatelja ipak moe-
mo oteti jedino putem zaborava, onoga to neprijatelju
mora ostati zaprijeeno pa stoga posjeduje subverzivnu
snagu. No kako se moemo osloboditi i stei sposobnost
takva aktivnog, nad-ljudskog zaborava? Po emu se za-
borav neprijateljstva razlikuje od reaktivnog izbjegava-
nja i bezuvjetnog neprijateljevog pamenja koje je tako-
er apsolutni zaborav? Da imam neprijatelja, kao svaki
drugi ovjek, to znam. Neki od njih, posve sigurno ma-
njina meu njima, ovjekoliki su a jednog od njih mo-
da poznam ve tokom mnogo godina. Zadovoljan sam
da ti neprijatelji ne ive u mojem gradu a niti u mojoj
zemlji. Naravno da katkad pucaju, kad im padne na
pamet. Ali kako su njihova oruja i vrste ranjavanja os-
tale iste, smijem se nadati da sam postao imun, kao na
odreenu vrstu bakterija na koju tijelo iz navike s vre-
menom vie ne reagira. To se dodue nikada ne moe
kazati sa izvjesnou kao i to je znanost koja se bavi
neprijateljima uope varljiva i nesigurna.40
40 Unica Zrn, Das Hausder Krankheiten, str. 57
Prij
atel
jstv
o:es
ej o
osl
obo
enju
36
Prijateljstvo zapoinje tek onda kada je prestalo. silvia bovenschen
I
Dva lozofa koji su bili u sukobu i koji su osnovali
suprotstavljene kole, kole koje, iako same, nisu bile
posve jedinstvene i jo ee vodile borbe, odluili su
pod starost da se sprijatelje. Bilo im je dosta vlastitih
uenika a bili su obostrano znatieljni. Neoekivana
dobrodunost, koncilijantnost njihovih stavova koja se
sve jasnije nazirala u prvi je mah uenike zbunjivala, no
onda ih je ogorila, jer su to drali izdajom. Siroadi su
na izbor ostale tri mogunosti. Mogli su insistirati na
tome da su uenici koji tite izdano uenje. Mogli su
konano i sami postati uiteljima. No, jednako tako mo-
gli su se osloboditi od toga da budu uenici i uitelji.
ini se da je prijateljstvo nespojivo s odnosom izme-
u uitelja i uenika, jer prijateljstvo ne trpi ovisnost
koja neminovno vlada izmeu uitelja i uenika. Pone-
kad ne znati kako osloviti onog drugog - kao uitelja ili
prijatelja, prijatelja ili uenika, eto to pokazuje nespoji-
vost. U svojstvu uitelja i uenika uitelj i uenik ne
mogu biti prijatelji. Uenik koji se prema svom uitelju
odnosi slobodno moda se oslobodio od toga da je ue-
nik. No takvo je ponaanje, i kada najvie slii prijatelj-
stvu, jo uvijek odreeno respektom, priznavanjem koje
37
podsjea na prijanji odnos. Ako bi se transformaciju
uenika u prijatelja, koja iz navedenih razloga nikada
nije isti dogaaj, osloboenje bez traga, moglo deduci-
rati iz uvjeta koji su je omoguili, onda bi te uvjete
trebalo traiti u naputanju.
Prijateljstvo koje je svedivo na svoje vlastite uvjete
pojava je koju se dade objasniti. Ukoliko neki dogaaji
stvore uvjete za prijateljstvo, naknadno se moe spozna-
ti to je omoguilo da prijateljstvo bude objanjiva poja-
va. Protivno tome da prijateljstvo objanjavate tako da
ga deducirate iz njegovih vlastitih uvjeta, moete argu-
mentirati da svedivost prijateljstva na neto drugo pori-
e sam dogaaj ili jedinstvenost prijateljstva. Na kraju
bi bilo kao da postoji neko pravilo koje propisuje prija-
teljstvo i koje doputa da se o prijateljstvu naelno polo-
e rauni. Tako moete argumentirati kada za neto
drite da je jedinstveni dogaaj. Ali i takav argument
posebnost prijateljstva uzima u obzir samo u onoj mjeri
u kojoj prijateljstvu pridajete karakter dogaaja ili je-
dinstvenosti.
Moe li se kazati da se prijateljstvo sastoji u tome da
s prijateljem ili prijateljicom moete razgovarati o sve-
mu? Ukoliko prijateljstvo opstoji u mogunosti takva
neograniena govora, mogu se navesti razlozi po kojima
se prijateljstvo razlikuje od ljubavi i od samog govora o
prijateljstvu. Od ljubavi se prijateljstvo razlikuje po
tome da prijatelji govore o neemu, i da se sadraj nji-
38
hove komunikacije ne iscrpljuje u komuniciranju, u
prostoj injenici da komuniciraju. Prijateljstvo se od
govora o prijateljstvu pak razlikuje po tome da prijatelji
koji govore o neemu ne podlijeu restrikcijama milje-
nja i nisu ovisni o formi prezentiranja. Njihov je govor u
potpunosti slobodan, kako od izvanjskih obzira tako i
od zabrane koju teoretski ili lozofski diskurs izrie s
obzirom na nereektirane tvrdnje, misli koje nisu ute-
meljene. Zajedniko je ljubavi i prijateljstvu to da svaki
dugotrajniji prekid razmjene miljenja, mnijenja, im-
presija prijeti njihovom opstanku, prijetnja koju se
uoava u zauujuem iskustvu da ponovno treba poe-
ti otpoetka; prijateljskoj komunikaciji uvijek je stalo i
do komunikabilnosti, do toga da si obostrano dajete do
znanja da meusobno komunicirate. Zajedniko je govo-
ru o prijateljstvu i prijateljstvu to da prijatelji koji o ne-
emu govore usprkos svih sloboda trebaju nastojati oko
sadraja komunikacije, oko toga da se ono to je pri-
openo razumije: to je nastojanje uoljivo u rekurziji
lozofa na otvoreni dijalog u kojem se argument eks-
plicira; prijateljskoj je komunikaciji koja iziskuje otvo-
renost kao svoje sredite, medij ili element, uvijek stalo
do sadraja komunikacije, do toga da si obostrano daje-
te do znanja da u komunikaciji imate neto za poruiti.
No otvoreni dijalog lozofa takoer prenosi i pretpos-
tavku prema kojoj Kierkegaard odreuje sokratiki od-
nos uitelja i uenika, pa tu ne valja traiti otvoreni di-
jalog prijatelja. Uitelj je, naglaava to Kierkegaard u
Filozofskim mrvicama, tek poticaj anamnestikoj
39
spoznaji istine: u suprotnom sluaju pak on nije niiji
prijatelj, a jo manje uitelj.41
Pretpostavka koja karakterizira odnos uitelja i ue-
nika i u kojoj participira svaki otvoreni dijalog lozofa
je slijedom ona da je sam dijalog na kraju nitavan, i da
slui tek kao poticaj otkrivanju istine. U onoj mjeri u
kojoj istina ne smije ovisiti o sluajnoj egzistenciji gov-
ornika, govornika koji istovremeno ipak moraju biti u
stanju spoznati tu istinu, to je otkrivanje ve otkrive-
nog. Filozofski odnos uitelja i uenika je proceduralan
i cilja na vlastito ukidanje koje se dogaa u transforma-
ciji uenika u uitelja. Odnos prijatelja, ma koliko god
se on mijenjao, nije odreen nikakvim svrhovitim na-
pretkom: ne radi se o prekoraenju sebe sama kao rezul-
tatu razmjene miljenja.
Mogunost da se o svemu govori neogranieno i bez-
brino, to ne smije iskljuivati mogunost da se o nee-
mu i uti, mora se misliti tako da prijateljskom odnosu
samom ne prethodi nijedna procedura selekcije, koja bi
govor transformirala u znaenjem bremenit govor - to
jest u utnju, a utnju u znaenjem bremenitu utnju -
govor. Takvu mogunost neograniene i bezbrine ko-
munikacije, koja neto znai a istovremeno i ne znai
nita u navedenom smislu, karakterizira pak udna
neeksibilnost. Jer takav govor nikada jednostavno ne
41 Soeren Kierkegaard,Philosphische Brocken,Jena 1925., str. 9
moe biti rezultat nekog procesa ili
povoljnog razvoja situacije. Nema
takve sve tonije aproksimacije ko-
40
jom se postepeno dostie mogunost da se o svemu go-
vori neogranieno i bezbrino. Svako prijateljstvo dije-
lom je i ahistorijsko s obzirom da komunikacija moe
biti neograniena jedino pod uvjetom da je ve unapri-
jed izbrisala tragove kontinuirane realizacije vlastite
mogunosti. Ukratko: nije zamisliv prijelaz ka neogra-
nienom. Stoga se povijest prijateljstva pokazuje uvijek
kao neeksibilno kretanje koje neogranieni govor tjera
u dva smjera, u smjer koji se takorei sam udvaja i pos-
taje vlastita suprotnost. U onoj mjeri po kojoj se istovre-
meno ne moe govoriti o svemu, neogranieno kretanje
prijateljstva slii postepenom otkrivanju kojeg nijedna
unaprijed uoena zapreka ne koi. U onoj mjeri pak po
kojoj neogranienost implicira da se virtualno govorilo
ve o svemu, kretanje prijateljstva slii ustrajno opeto-
vanom skoku u nepredoivu prolost ili u nepredvidlji-
vu budunost. Skok u nedostinu, nepredoivo prolu ili
nepredvidljivo buduu zgodu, koja je omoguila samu
mogunost neogranienog govora. Nunost tog skoka
kojim prijateljstvo kao mogunost neogranienog govo-
ra slijedi vlastito kretanje, razlog je da se zgoda prijatelj-
stva odupire tome da se prijateljstvo deducira iz uvjeta.
Svako se prijateljstvo stoga pokazuje kao nepokorivi
odnos, koji je ipak u svakom svom trenutku izloen ne-
povratnom prekidu. Savez prijatelja, samim prijateljima
nedostino udaljen, upravo svojom nedostinou prija-
teljstvu daje njegovu snagu, no uzrok je time podjedna-
ko i nemoi prijateljstva. Iz te bi se perspektive moglo
41
ustvrditi da upravo povijest prijateljstva, a ne njegova
neuraunljiva ahistorinost, prijateljstvo ini trajnim,
vrstim i pouzdanim. Trenutak u kojem je prijateljstvo
ahistorijsko nije nitavan trenutak uvida koji dokida
odnos uitelja i uenika, pokazujui da je taj odnos bio
preliminaran, a nije ni trenutak kojeg kierkegaard
suprotstavlja pukom povodu, trenutak kojem je povra-
eno odluujue znaenje jer tek u tom trenutku ue-
nik realizira uvjet bez kojeg se ne bi mogao osloboditi
od neistine: paradoks vjerovanja koji nije spoznaja ve
akt slobode.42
U prijateljskom odnosu trenutak ne treba razumjeti
niti u smislu povoda a niti osloboenja koji bi istinu
spoznaje ili vjerovanja uinili dostupnima. Trenutak
prijateljstva koji ne odgovara povijesti prijateljstva ve
njegovoj ahistorinosti, trenutak je uvijek iznova ponov-
ljene odluke o prijateljstvu koje ne zna na neistinu koja
bi mu prethodila. Odluka za prijateljstvo, kao odluka
kojom prijatelji nikada ne mogu raspolagati, nije odlu-
ka koja bi se okrenula protiv neistine prijatelja, te ih
tako izvela iz neistine - bilo da se radi o trenutku uvida
koji je pripreman uenjem, uvida koji u sebi sadri svoj
vlastiti uvjet, bilo da je rije o trenutku nepripremlje-
nog osloboenja koje svoj vlastiti uvjet ne sadri u sebi,
uzrokujui tako procjep spoznaje i vjerovanja. Izmeu
prijateljskog odnosa i odnosa uitelja i uenika postoji
razlika jer prijateljski odnos nuno pretpostavlja neis-
42 ibid., str. 76
tinu, bez obzira pojmite li vi to lo-
zofski ili to razumijete kao akt slo-
42
bode vjerovanja. Prijatelji se odluuju za neto to je uvi-
jek ve odluilo o prijateljstvu, no to nikako ne moe
biti pojmljeno i prezentirano kao njihova istina ili kao
izvanjski uvjet koji omoguuje pristup istinskom prija-
teljstvu. Nepredoivost prijateljskog saveza kao uvjet pri-
jateljstva omoguuje i onemoguuje prijateljstvo. Pa sto-
ga iziskuje opetovanu bez-uvjetnu odluku.
Ako su poetak i kraj prijateljstva nepojmljivi, ako je
nemogunost da se prijateljstvo spozna u njegovoj bti
uzrok snage i nemoi prijateljstva, ako prijatelji ive u
vrhunskoj izvjesnosti koja je direktno vrhunska neiz-
vjesnost, ako se zbog toga ini da su blii vjerovanju
nego autonomnoj spoznaji koju je uitelj tek potaknuo,
iako moda ni heteronomno uvjetovano osloboenje od
neistine ne vodi ka sklapanju istinskog prijateljskog
saveza - onda je doputena tvrdnja da povijest prijatelj-
stva upravo inaugurira njegova ahistorinost, njegova
neraspoloivost koja tu povijest predaje nepredoivoj
prolosti i nepredvidljivoj budunosti. Da prijateljstvo
ne postoji znai da je ono u postojeim uvjetima uvijek
nanovo na kunji. uenje da izmeu prijatelja moe
biti nesporazuma kao i elja da se slaganje sa prijate-
ljem ili prijateljicom naglasi, i zadri uzviknutim To-
no!, nadopunjuju se tako to izraavaju paradoks povi-
jesti koju je inaugurirala ahistorinost. Kada prijatelj-
stvo ne bi znalo za povijest, prijatelji bi takorei ivota-
rili ispod staklene kugle, pa ne bi bilo mogue objasniti
zato imaju odnose i s onima koji nisu prijatelji; nepojm-
43
ljiv bi bio respekt kojim pristupamo prijatelju, a koji
svjedoi o prijanjem odnosu ovisnosti. Kao bezuvjetno i
ahistorino, prijateljstvo nije okrueno niim izvana i
ne da se odrediti unaprijed zadanim izvanjskim kriteri-
jima. Kao bezuvjetno i ahistorino, prijateljstvo pritom
inaugurira i vlastitu povijest te se tako otvara prema
prostoru izvana, izlae se mogunosti izdajstva te doiv-
ljava sreu stanke koja sa sobom moe donijeti poputa-
nje zahtjeva prijateljstva. Kada je prijateljstvo nepresta-
no na kunji, ime je podvrgnuto postojeim uvjetima,
tada je prijateljstvo vie i manje zahtjevno. Iskuenje
izdaje sve je jae, dok se napetost istovremeno stiava:
nastaju nie u kojima prijatelji ostaju anonimni, bez da
se obostrano izdaju, nie bezbrina zajednitva i nie
samoe koja ne djeluje deprimantno. Prijateljstvo se
moda uvijek dijeli na prijateljstvo meu zvijezdama i
prijateljstvo na zemlji, prijateljstvo koje nastoji udovo-
ljiti bezuvjetnosti vlastita zahtjeva i prijateljstvo u ko-
jem je prijatelj uvijek lan grupe prijatelja koje redovito
sreete, zato to je to u skladu sa lokalnim uzusima i
obiajima malene zajednice: El quadern gris, dnevnik
knjievnika josepa plaa iz 1918. i 1919. godine, pre-
doava takvo poimanje prijateljstva: Meu prijateljima
uvijek se javlja (cueja) ironija.43
Dok je empirizam u opasnosti da prijateljstvo pobr-
ka sa dobrim poznanstvom, pa ga tako prepusti proiz-
43 Josep Pla, El quaderngris / Siva sveska, Bar-celona 1966., str. 364
voljnosti, metazika ugroava prija-
teljstvo tako to apsolutizira prija-
teljski savez, ime prijatelje zasljep-
44
ljuje i izlae ludilu. No izmeu obiju vrsta prijateljstva
ne postoji izbor, jer su i metazika i empirizam prija-
teljstva konzekvence temeljne transformacije prijatelj-
stva, njegove podjele na bezuvjetno koje nije jednostav-
no bezuvjetno i na uvjetovano koje nije jednostavno
uvjetovano.
Ako prijateljstvo opstoji u mogunosti neograniena
govora tada se empirizam prijateljstva javlja u odgaa-
njima i odstupanjima govora, u ironinoj oputenosti, a
metazika naprotiv u oduevljenosti i razvratnosti govo-
ra, u ekstatinoj komunikativnosti. No ono to prijatelj-
ski savez ini otpornim na sve pokuaje prijatelja da ga
prisvoje kao savez kojeg su svjesno i voljno sklopili sa-
mostalni i autonomni subjekti, kao otvoreni iskorak u
svijet i kao zavjeru protiv svijeta koju su sporazumni
subjekti isplanirali i kojom su upravljali, to je tajna -
koja nije iskljuivo rezultat skrivenosti tajne, nemogu-
nosti da se deducira neogranienost govora i nepredoi-
vog saveza koji svako prijateljstvo pretvara u anticipaci-
ju prijateljstva. Nije posve izvjesno da neizvodiva neo-
granienost prijateljskog govora indicira openitost, a
povijesna posebnost pak ogranienje, kojeg neogranie-
nost vidi u tome da prijateljstvo karakteriziraju kontin-
gencije njegova razvoja i idiosinkrazije prijatelja. to-
vie, prijateljski savez upravo izmie dohvatu prijatelja
zato to ve i neogranienost govora sama koincidira sa
posebnou, sa onim ogranienim koje se ba zbog koin-
cidencije sa onim neogranienim isto tako ne moe de-
45
ducirati. To je razlog zbog kojeg prijatelji drugima lie
na zavjerenike, a istodobno kao da pozivaju na sudjelo-
vanje u neobino otvorenom razgovoru. Tajna prijatelj-
stva provocira pitanje koje glasi: Kako singularnost koja
stupa u konstelaciju sa drugom singularnosti moe u
neogranienom govoru kojeg nijedna singularnost i ni-
jedna konstelacija singularnosti ne ograniava neposred-
no transcendirati ba tu konstelaciju i njen u osnovi
kontingentni nastanak? Ili obratno: Kako neogranieni
govor kojeg nijedna singularnost i nijedna konstelacija
singularnosti ne ograniava moe biti jedno sa takvom
konstelacijom, konstelacijom koja je slijedom uvijek ve
izbrisala vlastiti u osnovi kontingentni nastanak? Takva
pitanja koja ostaju bez odgovora provociraju uenike
iji su se uitelji izgleda sprijateljili, unato nespojivih
stavova. Jer se ono nespojivo svake singularnosti u slua-
ju da se neoekivano sprijateljite pokazuje u surovoj
jednoznanosti, to izaziva sumnje u doktrinu i u uite-
lja. Nije li posebnost uenja, posebnost uiteljevog otkri-
vajueg iskoraka u svijet bila samo strateki manevar?
ak i kada bi bilo mogue identicirati singularnosti
koje su spojive, singularnosti kod kojih preteu kompat-
ibilni elementi, tajna prijateljstva ostala bi netaknuta,
ne bi bila otkrivena kako posve osobita koincidencija
neogranienosti i zasebne konstelacije onemoguuje da
se razliite singularnosti identiciraju i klasiciraju.
Konstelacija prijateljstva je u onom trenutku, kada nas-
tojite objasniti njezin nastanak identicirajuim i klasi-
cirajuim istraivanjem singularnosti prijatelja, uvijek
46
ve nastala. Ona stoga nije neto to je nastalo, kao to
ni neogranienost nije puki rezultat sve tonije aproksi-
macije. Kao da se u prijateljstvu sfera etikoga, koju Ki-
erkegaard opisuje kao sferu openitog, i sfera vjerovan-
ja, za koju dri da je sfera posebnoga, neposredno proi-
maju, umjesto da su razdvojene obratom. Neogranie-
nost govora koja kao bezuvjetnost neke posebne ili uvje-
tovane konstelacije ini tajnu prijateljstva, tajnu u koju
ni prijatelji a ni promatrai sa strane nikada nee biti
upueni, od samog je poetka i sama ograniena. Jer se
pokazuje da prijatelji u ime neogranienosti govora
plaaju danak utnjom koja je neovisna o njihovoj volji,
rezultirajuim ogranienjem neogranienog govora, a
sve to naloeno od tajne ije bi nemogue dekodiranje
znailo kraj prijateljstva. Upravo zbog toga to ne posto-
ji prijateljstvo bez neogranienog govora, ne postoji ni
prijateljstvo bez njemu svojstvenog autizma. Unato
svoj otvorenosti u prijateljstvu ete otkriti oprez, kojeg
ne smijete mijeati s ograivanjem ili potajnim predba-
civanjem jednom od prijatelja. Kada prijatelji govore o
prijateljstvu, riskiraju da se suvie priblie ili previe
udalje, ne zbog izdaje tajne njihova prijateljskog saveza,
tajne kojom je savez bio uzdizan u neto specijalno i
sublimno, ve zbog opetovanog iskustva zanijemljenos-
ti. Nalije opreza koji vlada meu prijateljima, a koji
nije obzirnost, poprima oblik iskuenja, nemira koji
svjedoi o tajni prijateljstva. Upravo stoga svako pri-
jateljstvo moda takoer vodi i ka pokuaju osloboe-
nja: kao da se prijatelji tek u onom trenutku mogu
47
meusobno slobodno ponaati i zaista neogranieno
izmeu sebe razgovarati, kada su se oslobodili i od pri-
jateljstva, od obaveze i odgovornosti koju im je nameta-
la tajna prijateljstva. Osloboenje, kao to je to Kierke-
gaard uvidio, uvijek iziskuje uvjet koji pristupa izvana;
to pristupanje je ono to prijatelji istodobno oekuju i
ne mogu oekivati ako ele biti prijatelji: tajna tajne
prijateljstva. Kada u svojim reeksijama o sebi samom
roland barthes nabraja to ne voli, spominje prijatelj-
stvo.
S jedne strane se nepredoivost, nedostinost, nepo-
jmljivost prijateljstva manifestira tako da se ini da je
prijateljstvo tek puka praksa, praktika koja neposredno
koincidira sa uenjem, koje se kao takvo ne moe for-
mulirati i ne moe slijediti, zbog ega prijatelji niti ne
mogu biti upueni u nj. Ponaanje prijatelja slii onom
ponaanju kojeg nietzsche pronalazi u ivotu Krista,
to Nietzsche suprotstavlja kranstvu, to jest antikr-
anskom iskrivljivanju Isusova ivota, najzloudnijem
krivotvorenju koje je plod kranskih sveenika, a koje
udvostruuje krivotvorenje idovskih sveenika: prija-
telji upravo nisu sveenici, oni prijateljstvo ne uvaju i
ne legitimiraju njegovu egzistenciju podjelom na inter-
pretaciju i praksu, podjela koja uvodi razlikovanje is-
pravnog i pogrenog. Kao praktiku u kojoj uenje i prak-
sa neposredno koincidiraju, kao praktiku koja s obzi-
rom na tu koincidenciju nije ni ispravna ni pogrena
praktika, treba ivot Kristov smatrati armacijom koju
48
nije mogue mjeriti nijednom negacijom, pa je stoga
inkomenzurabilna jer se ne suprotstavlja nijednoj prak-
tici ni doktrini. Suprotstavljanje armacije i negacije,
mogunost da se neto potvrdi a neto drugo zanijee
pokazuje se sama kao rezultat negacije koja je stupila
na mjesto inkomenzurabilne armacije i koju ona pro-
mauje, potiskuje, krivotvori: Krist je, kae Nietzsche,
izvan religije, pojmova kulta, izvan povijesti, prirodne
znanosti, izvan iskustva svijeta, znanja, izvan politike,
psihologije, knjiga, umjetnosti - njegovo je znanje pot-
puna ignorancija da takvo to uope i postoji. Kultura mu
ak ni po uvenju nije poznata, on se protiv nje nema
potrebe boriti - on je ne negira... Isto vrijedi za dravu,
cijeli graanski poredak i drutvo, za rad, za rat - nije
nikada imao razloga da negira svijet, a crkveni pojam
svijeta nije ni slutio... Negacija je ono to je za njega
posve nemogue. Jednako vrijedi i za dijalektiku, za
predstavu da se vjerovanje, istina moe dokazati razlo-
zima (njegovi su dokazi unutranja svjetla, unutranji
osjeaji elje i armacije sopstva, sve sami dokazi sna-
ge). Takvo uenje ne moe proturjeiti: ono uope ne
shvaa da postoje i druga uenja, da ih uope moe i
biti, ono si drukije rasuivanje uope ne moe niti za-
44 Friedrich Nietzsche,Der Antichrist, u: isti,Werke III, izdao KarlSchlechta, Frankfurt naMajni/Berlin/Be 1981.,str. 640
misliti... A gdje ga sretne, iz najin-
timnijeg suosjeanja e tugovati
zbog sljepila - kako ono za razliku
od takva rasuivanja vidi svjetlo -
ali nee prigovarati...44
49
Nimalo drukije od praktike koju Nietzsche opisuje
na ovom mjestu, i prijateljstvo je otporno na kulturu i
politiku; njegova snaga lei u sveprisutnosti koja u svo-
joj neogranienosti djeluje kao ista odsutnost. Ono to
pak odreuje prijateljsku praktiku jest neprestana ku-
nja prijateljstva, kunja kojoj se praktika prijateljstva
sama podvrgava i prije nego to prijatelji donesu odlu-
ku, ma kakva ona bila. Koliko god prijatelji malo znali o
tome i koliko god da takvo znanje ne prethodi praktici
prijateljstva koju titi od dvoznanosti oklijevanja i
odgaanja, jednako toliko se pak treba uzeti u obzir da
uvijek postoji vie od jednog prijateljstva i da se zbog
toga prijateljstvo razvija kao povijest.
S druge je dakle strane prijateljstvo politika, posre-
dujue zbivanje izmeu momenata prijateljstva koje ne
moete posredovati, izmeu uvjetovanosti i bezuvjet-
nosti njegove konstelacije. Postoji vie od samo jednog
prijateljstva, jer prijateljstvo nikada ne opstoji. Nepre-
stano na kunji, a bez da prijatelji znaju to je na kunji
i u emu se ta kunja zapravo sastoji, prijateljstvo odjed-
nom moe nestati, bez da bi prijateljima njegov zaetak
bio razboritiji od kraja. Mogunost takvog nestajanja,
prekida, od poetka je upisana u prijateljstvo, koliko
god neraspoloivost prijateljstva vodila tome da prija-
teljstvo prestaje iz tono onog razloga, iz kojeg nikada
ne prestaje: kraj prijateljstva konaniji je i istovremeno
iluzorniji od kraja nekog dobrog poznanstva. Konze-
kvencija je da se prijateljstvo uvijek ve otvara ka ne-
50
kom drugom prijateljstvu, nosei biljeg te drugotnosti.
Prijateljstvo se razvija kao povijest zato to se u svojoj
otvorenosti ka drugim moguim prijateljstvima koja
ostaju neusporediva ono konstituira kao iskustvo. I tako
se izgrauje kultura prijateljstva.
51
II
U jednom od svojih nebrojenih pokuaja da protu-
mai uzvik O moji prijatelji, prijatelja nema jacques
derrida fokus usmjerava na prijateljsku zajednicu koju
morate pretpostaviti ako se elite obratiti prijateljima.
Bez prethodnog pristanka druge ne mogu osloviti kao
prijatelje. Derrida taj pristanak denira kao bespovrat-
noj prolosti pripadni znak minimalnog prijateljstva
koje je potrebno da se prijatelji apostroraju. Ono je to
koje omoguuje da se prijatelji oslove navedenim uzvi-
kom.45
Da se tu radi o minimalnom prijateljstvu koje pripa-
da apsolutnoj prolosti, kako to Derrida pie, o prija-
teljstvu prije svih prijateljstava, o prijateljstvu ije tra-
gove ne moete izbrisati i koje je stoga na jedan neute-
meljeni nain temeljno, razlog je da se minimalno prija-
teljstvo ne da prezentirati. Uvijek ve unaprijed ono je
pretpostavka oslovljavanja, koje odlikuje prijatelja kao
takvog. Derrida to minimalno prijateljstvo poopava. Ne
samo da je ono pretpostavka obraanja, koje odlikuje
prijatelja kao takvog, ne samo da je rije o minimalnom
prijateljstvu, nuno neartikulirano prijateljstvo koje ne
postaje artikulirano i takorei potpuno prijateljstvo u
45 Derrida koristi frazuamiti minimale.Usp. Jacques Derrida,Politiques de lamiti,Pariz 1994., str. 264
obraanju koje resi prijatelja kao
prijatelja - ono je i minimalno prija-
teljstvo bez kojeg se ni neprijatelja
ne bi moglo osloviti te navesti kao
neprijatelja u objavi rata. Kada se
52
dakle govori o tajni prijateljstva koju se ne da denunci-
rati jer iziskivana neogranienost prijateljskog govora i
bezuvjetnost prijateljske konstelacije koja je projicirana
u prolost i u budunost odnos prijatelja ini ovisnim o
nepredoivom savezu, tada takav govor, takav diskurs o
punom prijateljstvu pretpostavlja minimalno prijatelj-
stvo koje izmie i smo je nepredoivo, a to Derrida po-
opava i time sam pretpostavlja.
Derridi ovdje nije stalo do prijateljstva koje bi za raz-
liku od minimalnog bilo puno, niti mu je stalo do nje-
govih karakteristika. ak se i minimalno prijateljstvo
mora odlikovati karakteristikom koja resi puno prija-
teljstvo: neogranienost govora. Jer minimalno se prija-
teljstvo ne sastoji u odreenju sadraja koje bi ogrania-
valo govor ili u ograniavajuoj raspodjeli prava na slo-
bodan govor, ve u injenici da se druge uope i moe
osloviti i da se o neemu moe govoriti. Tu injenicu bez
koje se ne bi moglo odrediti ni sadraj ni formu govora,
injenicu koja je ve uraunata u svim ogranienjima i
svim razlikovanjima na ogranieno i neogranieno, go-
vor nuno mora pretpostaviti kao neto neogranieno,
apstraktno, nesrazmjerno. Tako se moda moe protu-
maiti sluaj da se u strogo hijerarhijski organiziranom
drutvu ve i samo obraanje smatra prekoraenjem
koje treba kazniti. Ne udi stoga da zamisao minimal-
nog prijateljstva, kojeg sva prijateljstva pretpostavljaju
iako ono samo nije fundament, jer ono samo sebe pret-
postavlja ime si pak nuno izmie, ako ono samo ne
53
eli postati prijateljstvo koje je principijelno dostupno
govoru, time upravo onemoguujui govor, daje povoda
da se postavi pitanje o politikoj zajednici ili drutvu u
kojem bi minimalno prijateljstvo imalo pravo. U studiji
koja je nadodana knjizi o prijateljstvu, a koja govori o
heideggerovoj uporabi grkog termina philein, to u
grkome oznaava kretanja prijateljstva, Derrida nago-
vjetava nadolazeu demokraciju, koja je uvijek u dolas-
ku: Nadolazea demokracija koja je uvijek u dolasku
postavlja nam zadau da mislimo jednakost koja ne
samo da je nespojiva s odreenom asimetrijom, nejed-
nakosti ili neogranienom singularnosti, ve te potonje
ak i iziskuje; ona nas vee uz sebe s mjesta koje ostaje
nevidljivo, s mjesta prema kojem se usmjeravam, iako
sam udaljen od njega i unato njegove nevidljivosti,
nesumnjivo s onu stranu Heideggerovih intencija.46
Mjesto nadolazee demokracije, demokracije koja je
uvijek u dolasku, nevidljivo je iz dva razloga. Prvo stoga
to to mjesto kao mjesto pretpostavljenog i izmiueg,
temeljnog i neutemeljenog minimalnog prijateljstva
nikada ne moe biti vidljivo i ne moe biti uoeno:
demokracija minimalnog prijateljstva je demokracija
uvijek u dolasku, koje svaku pojavu zatamnjuje. Drugo,
zato to demokracija u onoj mjeri u kojoj se njeno mini-
malno prijateljstvo jo uvijek brka sa stabilnom pretpos-
tavkom i neoborivim utemeljenjem, mora biti nadolaze-
a demokracija a ne tek puka demokracija uvijek u do-
46 ibid., str. 372
lasku: nevidljiva je bitna nevidlji-
vost mjesta te demokracije. Ako je
54
pak posrijedi zatamnjenje zatamnjenja, dakle konfuzija
koja je rezultat proizvoljnog rastavljanja pretpostavke i
izmicanja, tada je demokracija minimalnog prijateljstva
i to uvijek ostaje nadolazea demokracija uvijek u dolas-
ku, pa je njeno mjesto sada i ubudue nevidljivo u svo-
joj nevidljivosti. Ali zato onda Derrida govori o demo-
kraciji? Zato to jedino ona jednakosti daje za pravo,
koja ve lei u neogranienosti injenice da govorimo.
No ipak takvo pravo, pravednost nikako ne bi trebali
iskljuivati neusporedivost neograniene, savrene, ap-
solutne jedinstvenosti, singularnosti koja je slobodna od
svih usporedbi. Moda se moe kazati da obraanje koje
bi bez jednakosti demokratskog minimalnog prijateljst-
va bilo nemogue, samo ve implicira individuaciju i
drugotnost, promjenu, koja jednakost ne acira tek nak-
nadno i koja zbog toga ne rezultira nejednakou koju
se da supsumirati pod neki temeljni princip. Obraanje
koje svoje tragove ostavlja u svakom apstraktnom, ope-
nitom, lozofskom govoru indicira neposrednu podjelu
minimalnog prijateljstva na jednakost i nejednakost.
Paradoks prijateljstva izraen je tako u neposrednoj
podjeli obraanja ili u bezuvjetnoj konstelaciji
uvjetovanih singularnosti.
Iz strukturalne se perspektive moe ustvrditi da ana-
liza oslovljavanja, a koja nailazi na neposrednu, sponta-
nu podjelu minimalnog prijateljstva na jednakost i ne-
jednakost, Derridi doputa da u apstraktnom milje-
nju brojeva i u jednakosti koja je rezultat prebrojavanja,
55
pronae silu poopavanja koja vodi brigu o anonimnim
i ireduktibilnim singularnostima, bez da ih ostavi na
cjedilu u toku izjednaujueg obraunavanja.47
Po svojoj je mogunosti apstraktno miljenje bro-
jeva indiferentno, indiferentno s obzirom na razliku
neograniene singularnosti onoga to se ne da brojati.
No takva indiferentnost poopavanja povezana je sa
indiferentnou koja odreuje ono neogranieno sin-
gularno smo, jer se ono morati odnositi indiferentno
tako da izmakne pokuajima da se njegova razliitost
utvrdi ime bi ta razlika postala razlika neeg partiku-
larno posebnog. Ovdje biva oitim da je miljenje dekon-
strukcije kao miljenje minimalnog prijateljstva, nado-
lazee demokracije koja je uvijek u dolasku, miljenje
apstrakcije. No ipak se moramo pitati ne utvruje li ap-
strakcija broja i numerike jednakosti ve unaprijed
ono apstraktno i indiferentno neogranieno singular-
nog, i nije li indiferentnost singularnosti ipak rezistent-
na na izjednaujue obraunavanje, jer je sama jo
indiferentnija. Moda Derrida taj prigovor anticipira te
ga obiljeava uporabom odluujue rijei u svojoj knji-
zi, moda, to postavlja u zagrade i suspendira misao
da poopiva sila izjednaujueg obraunavanja moe
biti adekvatna beskonano razliitim pa stoga ano-
nimnim i ireduktibilnim singularnostima.
47 ibid., str. 129
56
Ne locira li Derrida ono to habermas naziva uni-
verzalnim delimitiranjem individualnih perspektiva
sudionika u singularnosti individualne perspektive
sudionika48 same? Na univerzalizirajuu silu apstrakci-
je takoer se oslanja i diskursna etika kada Habermas
pojam idealne delimitirane komunikacijske zajedni-
ce, koju diskursno etiki utemeljena predstava demo-
kracije uvijek pretpostavlja, pojanjava sljedeim rijei-
ma: Pojam idealno delimitirane komunikacijske zajed-
nice besmislen je utoliko to je svaka zajednica koju
moete identicirati ograniena, razlikujui pravilima
inkluzije lanove ili pripadnike od stranaca. Upravo tak-
vu razliku bi zamiljenim delimitiranjem u socijalnom
prostoru i historijskom vremenu trebalo iskorijeniti.49
Isto kao to miljenje idealno delimitirane komuni-
kacijske zajednice u konanici vodi tome da se takvu
zajednicu vie ne da identicirati pa stoga ona vie ni ne
moe biti pojmovno odreena, ni realiter ni idealiter, isto
tako apstrakcija koja je na djelu u neogranienosti po-
sebnosti i jednakosti oslovljavanja ne doputa da se
identicira demokracija minimalnog prijateljstva,
primjerice tako to numeriko obraivanje odredite kao
njezin kriterij. U onoj mjeri u kojoj diskursna etika
48 Jrgen Habermas, Er-luterungen zur Dis-kursethik, Frankfurt naMajni 1991., str. 153
49 ibid., str. 159
50 ibid., str. 160
postavlja granicu vlastitom procesu
apstrahiranja a predoivanje limi-
nalnih pojmova koji slue odrei-
vanju idealne komunikacijske struk-
ture50 brka sa tom istom struktu-
rom, u onoj mjeri u kojoj diskursna
57
etika apstraktnoj strukturi pripisuje stabilnost pojma,
to joj omoguava da apstraktnu strukturu odredi kao
strukturu komunikacije, bez obzira na destabilizirajui
uinak koji je rezultat graninog ili liminalnog pojma
koji svako odreenje suspendira; u onoj mjeri u kojoj
diskursna etika kritiki komunikacijsku zajednicu poi-
ma kao regulativnu ideju51 a njen homogenizirajui
aspekt hipostazira time da ono u potpunosti apstraktno
i delimitirano odreuje kao pozitivnu pretpostavku i
pozitivni rezultat delimitiranja, diskursna etika podli-
jee iluziji denirajueg pojma te se priklanja naizgled
stabilnom jedinstvu apstrakcije. Upravo to jedinstvo je
ono koje dekonstrukcija razgrauje.
No o tom jedinstvu takoer ovisi i protuargument
performativnog proturjeja, to moemo pokazati sli-
jedei Derridu. Bez pojma politike koji garantira ure-
eno i usmjereno posredovanje izmeu komunikacije
ovisne i neovisne o kontekstu, ostaje nezamislivo uni-
verzalno delimitiranje perspektiva sudionika kojemu
je stalo do ustanovljenja neograniene komunikacijske
zajednice. Ono to pak pojam politikog u svojem apst-
rahirajuem idealitetu intendira kao ono regulativno i
programatsko, kao cilj politikog posredovanja, dokaz
konstitutivne neprimjerenosti deformira. Pojam s obzi-
51 ibid., str. 156
52 Derrida, Politiques delamiti, str. 134
rom na politiki dogaaj mora biti
neprimjeren,52 a apstrakcija deli-
mitiranja na kraju mora razoriti po-
jam, koji zahvaljujui njoj i postoji:
58
ili je politiki dogaaj taj koji transcendira idealitet poj-
ma, njegovu regulativnost i programatinost, ili je to
apstrakcija koja se manifestira u idealitetu pojma. Ta
dvostruka deformacija sada pak deformira protuargu-
ment performativnog proturjeja, jer taj argument nu-
no rekurira na idealitet u pojmu politikog, na ono ide-
alizirajue koje je svojstveno pojmovnoj apstrakciji, kao
i na idealitet regulativnosti i programatinosti postig-
nut idealiziranjem. Daljnji razlog za deformaciju pojma
politikog kojeg Derrida istie jest nemogunost da se
pojam i upotreba tog pojma principijelno dovedu u od-
nos koji bi garantirao openitost pojma a time i njegovo
pojmovno jedinstvo. Derrida izriito ukazuje na konzek-
vencije takve neprimjerenosti za protuargument perfor-
mativnog protivrjeja: taj protuargument performativ-
nu dimenziju argumentacije podvodi pod neproturje-
nu logiku, a ova pak suponira pojmove koji nisu defor-
mirani stratekom ili polemikom uporabom.53
Protuargument performativnog proturjeja Derrida
analizira i u drugim odjeljcima svoje knjige. Ako u sva-
koj praksi sporazumijevanja mora biti sadrana mo-
gunost neuspjeha sporazumijevanja, onda je u toj
praksi na djelu sila iskuenja koja se suprotstavlja razu-
53 ibid., str. 138
54 ibid., str. 246. O per-formativnom protivr-jeju se govori na str.240
mijevanju koje se orijentira po ide-
alnoj komunikacijskoj strukturi;
aspekt kojeg treba uzeti u obzir pri
formuliranju navedenog protuargu-
menta.54
59
Protuargument protuargumentu performativnog
protivrjeja kojeg Derrida najpreciznije razvija jest onaj
disjunkcije koja se kroz to proturjeje samo provlai i
koja ga razgrauje, pa stoga zapravo nije ni mogue da se
proturjeje kao takvo identicira. Da se performativno
proturjeje konstituira kao takvo i da nastane sam pojam
performativnog proturjeja mora postojati odreena
slinost izmeu struktura izjavljivanja koje si protur-
jee - izmeu teoretskog znanja, to je svrha argumenti-
ranja, i performativne dimenzije argumentacije55. Radi se
dakle uvijek o razotkrivanju onoga to bi Adorno nazvao
logikom raspadanja koja dominira u nastajanju pojmo-
va, to motivira Derridine ograde spram protuargumenta