Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Republika SrbijaMinistarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine
Efekti liberalizacijeZakona o GMO
na tržište soje u Srbiji
Sektorska studija, 2016.
Izdavač: Danube Soya-Regionalni Centar Novi SadU saradnji sa: konsultantskom kompanijom SEEDEV
Publikaciju su podržali:
Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine R. Srbije,
The German Federal Ministry for Economic Cooperation and Development (BMZ) through the project “GMO-free Quality Soya from the Danube Region” implemented by the Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH. *
Austrijska Razvojna Agencija (ADA)
Autori: Goran Živkov, Nemanja Teofilović, Dragana Tar (SEEDEV)
*Napomena: GIZ ne garantuje tačnost, pouzdanost i potpunost sadržaja ove studije, kao ni zaključke koji su ovde opisani. GIZ ne prihvata odgovornost za bilo kakve propuste ili greške (uključujući, bez ograničenja, štamparske, greške u prevodu i tehničke greške) u ovom dokumentu.
Efekti liberalizacije
Zakona o GMO na tržište soje u Srbiji
Sektorska studija, 2016.
2
3
PrEdGOVOr
Danilo Golubović, državni sekretar
Srbija je jedina zemlja u Evropi koja ima dovoljno soje za potrebe doma-će industrije stočne hrane i pri tome dodatno ostvaruje izvoz proizvoda od soje u vrednosti od 82 miliona USd. U isto vreme, Srbija je potpuno zatvorena za uvoz genetski modifi kovanih (GM) proizvoda. Međutim tržište se menja, sve zemlje u Evropi počinju da intenziv-no gaje soju, daju velike subvencije ili imaju velike površine, stoga i mi mora-mo da pronađemo način da zadržimo i unapredimo ovu proizvodnju u Srbiji.
Vlada radi na strategiji koja će omo-gućiti da Srbija ne samo zadrži polo-žaj najvećeg proizvođača genetski ne-modifi kovane (BEZ GMO ili GM FrEE ) soje u Evropi, nego i da kroz izgradnju i kontinuirano unapređenje infrastruktu-re omogući proizvođačima mesa, jaja, mleka i drugima koji u proizvodnji kori-ste soju bez GMO proizvedenu u Srbiji da označe kvalitet proizvoda koji imaju i valorizuju njegovu vrednost.
Ministarstvo poljoprivrede republike Srbije u maju 2015. godine je zvanično odobrilo i podržalo označavanje pre-hrambenih proizvoda u Srbiji dunav Soja oznakom kvaliteta koja garantuje kvalitet „BEZ GMO“ i evropsko pore-klo proizvoda. Samim tim, predstavnici prehrambene industrije prvi put imaju mogućnost da istaknu jedinstven kvali-tet svojih proizvoda, a u isto vreme po-trošači imaju slobodu izbora i opciju da se opredele za domaće proizvode bez GMO-a.
Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije
4
5
PrEdGOVOr
Danube Soya
Matthias Kroen, predsednik
Srbija ima vrednost na kojoj joj cela Evropa zavidi- jedino Srbija ima inte-grisanu proizvodnju soje i to dovoljno za svoje potrebe. Ovaj važan deo eko-nomije ima veliki značaj za proizvođače i prerađivače soje, kao i za potrošače i životnu sredinu.
U Evropskoj Uniji situacija je drugačija – 95% soje dolazi iz uvoza, što predstavlja značajan problem sa aspekta bezbed-nosti hrane, kao i rizik za budućnost, imajući u vidu da najveći deo uvoza čine upravo genetski modifikovani (GM) proizvodi. Ipak većina potroša-ča je više naklonjena proizvodima bez GMO odnosno GM FrEE proizvodi-ma. danube Soya Inicijativa, sa sedi-štem u Beču i regionalnim Centrom u Novom Sadu, sa preko 210 članova iz 16 evropskih zemalja, ima za cilj da efektivno unapredi ovu situaciju duž čitavog lanca vrednosti. Kroz danube Soya označavanje omogućava valo-rizaciju suštinske vrednosti evropske proizvodnje soje – regionalno poreklo, održiva i proizvodnja bez GMO, a u isto vreme potrošačima nudi proizvod sa dodatom vrednosti.
danube Soya je čvrsta platforma po-svećena podršci proizvođača i prera-đivača soje u Srbiji. želimo da, kroz saradnju sa učesnicima na tržištu soje, razmenu znanja, treninge i istraživanja, unapredimo proizvodnju soje koja se
suočava sa važnim izazovima usled preorijentacije srpske privrede u pro-cesu integracija EU.
Harmonizacija Zakona o GMO sa stan-dardima EU i očuvanje vodeće pozici-je koju Srbija ima u proizvodnji soje bez GMO zahteva uključivanje učesni-ka duž čitavog lanca vrednosti. Kako bismo ostarili ove ciljeve, učesnici u lancu vrednosti treba da valorizuju proizvodnju soje bez GMO, da plasira-ju na tržište proizvode koji su dobijeni korišćenjem tzv. GM FrEE soje i razviju zajedničku tržišnu strategiju. Kroz inten-zivnu saradnju sa Ministarstvom poljo-privrede, danube Soya udruženje teži stvaranju dobrih okvirnih uslova i na taj način podrži Srbiju u razvoju strategija kako bi svoju konkurentnost usmerila ka kvalitetu.
Poput ostalih evropskih zemalja, Srbija ima priliku da kroz implementaciju da-nube Soya standarda kvaliteta i ozna-čavanje domaćih prehrambenih pro-izvoda integriše domaću proizvodnju soje na evropsko GM FrEE tržište, ali razvije i valorizuje sopstvene proizvod-ne lance.
Nadamo se da će ova Studija pomoći svim učesnicima u proizvodnom lancu vrednosti u Srbiji da odgovore na za-jedničke izazove i kreiraju nove strate-gije kako bi se unapredila proizvodnja soje.
6
Sadržaj
I. Uvod ...................................................................................................................9II. Metodologija ....................................................................................................9III. rezime ............................................................................................................ 10
PrIKaZ STaNja ........................................................................................................ 14
IV. Karakteristike tržišta soje .............................................................................. 14IV.1. Svet .................................................................................................................. 14IV.2. dunavski region ............................................................................................. 19IV.3. Srbija ............................................................................................................... 21IV.4. Tržišni lanac soje i sojinih proizvoda u Srbiji .............................................. 23V. Osnovne karakteristike vezanih tržišta u Srbiji ........................................... 28V.1. Stočna hrana .................................................................................................. 29V.2. Meso i mesne prerađevine ........................................................................... 30V.3. Mleko .............................................................................................................. 36V.4. jaja .................................................................................................................. 39VI. Oznake kvaliteta u Srbiji ............................................................................... 41VII. GMO ............................................................................................................... 46
aNaLIZa ................................................................................................................... 49
VIII. Polazne pretpostavke .................................................................................... 51IX. Očekivane promene ..................................................................................... 61IX.1. Veličina uvoza GM sojine sačme ................................................................. 61IX.2. Zauzimanje tržišta sa GM proizvodima ....................................................... 62IX.3. Povećan trošak kontrole ............................................................................... 66X. Efekti liberalizacije ......................................................................................... 69XI. Preporuke ....................................................................................................... 72XII. annex .............................................................................................................. 75
7
Slika 1: Oznake porekla u Srbiji ......................................................................................42Ilustracija 1: Uticaji liberalizacije .....................................................................................50
Tabela 1: Primeri zemalja iz dunavskog regiona koje imaju subvencije za proizvodnju soje u odabranim zemljama .................................................20
Tabela 2: Uporedne karakteristike pre i posle donošenja Zakona o GMO ...............22Tabela 3: Procena udela učešća soje u tržišnim lancima mesa, mleka i jaja u Srbiji
prosečno 2010 - 2014 .....................................................................................26Tabela 4: Broj grla stoke (.000) i proizvodnja osnovnih stočarskih
proizvoda (.000 t); 2010-2014 ........................................................................31Tabela 5: Proizvodnja jaja u Srbiji ...................................................................................40Tabela 6: Opšti zahtevi standarda ..................................................................................45Tabela 7: Procena pristupa resursima i servisima u proizvodnji soje ........................56Tabela 8: Uporedne neto marže soje, kukuruza, suncokreta i pšenice u Srbiji
u uslovima intenzivne proizvodnje ................................................................57Tabela 9: Šta će se dešavati sa domaćom tražnjom za sojom i sojinom sačmom? ..58Tabela 10: Potencijalni tržišni i netržišni indikatori koji mogu da
utiču na povećanje cene u regionu .............................................................60Tabela 11: da li će proizvođači svinja preći na GM sojinu sačmu? ............................63Tabela 12: Pocena cenovne premije po kilogramu proizvoda
u € centima za različite standarde ...............................................................68Tabela 13: Efekti liberalizacije .........................................................................................70Tabela 14: Efekti liberalizacije .........................................................................................71
Grafikon 1: Proizvodnja soje u svetu u milionima tona ................................................14Grafikon 2: Proizvodnja po kontinentima (2005-2014) ................................................14Grafikon 3: Izvoz soje i sojine sačme u svetu.................................................................16Grafikon 4: Izvoz soje i sojine sačme u svetu.................................................................16Grafikon 5: jedinična vrednost svetskog izvoza ...........................................................17Grafikon 6: Kretanje cena sojine sačme na svetskim berzama ...................................17Grafikon 7: Odnos cene soje na berzama .....................................................................17Grafikon 8: Udeo površina pod GM sojom u ukupnoj zasejanoj površini .................18Grafikon 9: GM i non-GM površine osnovnih useva u 2014. godini ..........................18Grafikon 10: Površine pod sojom u dunavskom regionu ............................................19Grafikon 11: rast površina u dunavskom regionu u poređenju sa ostatkom sveta .20Grafikon 12: Trend rasta površina pod sojom (2008=1) ..............................................20Grafikon 13: rast proizvodnje soje u posmatranim regionima u odnosu
na svet i udeo u svetskoj proizvodnji (2005-2013) .................................24Grafikon 14: Trend proizvodnje i površina pod sojom u Srbiji (2005=1) ..................24Grafikon 15: Kompanije koje najviše uvoze sojinu sačmu ...........................................25Grafikon 16: Izvoz prerađene stočne hrane iz Srbije ....................................................29Grafikon 17: Uvoz prerađene stočne hrane u Srbiju ....................................................29Grafikon 18: Cena kukuruza u Mineapolisu i Produktnoj berzi Novi Sad ..................30
8
Grafikon 19: Bilans trgovine kukuruza, soje i sojine sačme, suncokreta, stočne hrane (2009-2014) ..........................................................................30
Grafikon 20: Stopa rasta proizvodnja mesa u odnosu na svetski prosek ...................32Grafikon 21: Cenovna cikličnost proizvodnje svinjskog mesa u poređenju sa EU ....33Grafikon 22 i 23: Uvoz svinjetine u evropske zemlje .....................................................34Grafikon 24: Uvoz prerađevina (2005-2014) ..................................................................35Grafikon 25: Struktura uvoza mesa i mesnih prerađevina (2005-2014) ......................35Grafikon 26: Proizvodnja mleka i broj krava 2006 – 2014 .............................................36Grafikon 27: Uvoz mleka i mleka u prahu u Srbiju .........................................................38Grafikon 28: rast uvoza mleka u odnosu na svetski prosek (2005-2014) ..................38Grafikon 29: Trend rasta uvoza mleka (2005=1) ............................................................38Grafikon 30: rast Proizvodnje jaja u odnosu na svetski prosek u
posmatranim regionima (2007-2013) .......................................................39Grafikon 31: Trend u proizvodnji jaja (2004=1) .............................................................39Grafikon 32: Čemu služi oznaka kvaliteta? (rezultati ankete) .......................................49Grafikon 33: Predviđanja cene po USda, FaO i OECd ................................................51Grafikon 34: Nedeljne cene pšenice, kukuruza i soje na CBOT ..................................52Grafikon 35: Nedeljne cene pšenice, kukuruza i soje na Produktnoj berzi ................53Grafikon 36: Udeo GM FrEE proizvoda u proizvodima ...............................................54Grafikon 37: Procena: Vodeći svetski izvoznici uljarica 2023 u poređenju
sa trenutnim izvozom ..................................................................................55Grafikon 38: Procena: Najveći rast izvoza uljarica u periodu 2014. – 2023. ...............55Grafikon 39: Prosečan prinos soje (2005-2014) .............................................................56Grafikon 40: Trend prinosa u Srbiji i ostatku dunavskog regiona ................................56
9
I. UVOd
Srbija je jedan od tri najveća proizvo-đača soje u Evropi i u isto vreme je jedina zemlja koja je samodovoljna u proizvodnji i preradi soje za potrebe domaće industrije stočne hrane i dodat-no potpuno zatvorena za uvoz genet-ski modifikovanih (GM) proizvoda. Ovo samim tim znači da su svo meso, jaja i mleko proizvedeni u Srbiji hranjeni domaćom genetski nemodifikovanom (GM FrEE) sojom odnosno sojom BEZ GMO. Ipak Srbija je već sada suočena sa određenim izazovima, kao što su npr. više cene duž celog tržišnog lanca, ali i uvoz neobeleženog GM hranjenog mesa, mleka i drugih proizvoda iz zema-lja EU. U budućnosti najveći izazov koji nas čeka je izmena postojećeg zakona o zabrani prometa GM proizvoda, usled usklađivanja sa standardima EU i STO.
Na inicijativu danube Soya međuna-rodnog udruženja, a u saradnji sa kon-sultantskom kompanijom SEEdEV i uz podršku Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine r. Srbije, GIZ projekta „ Kvalitetna soja bez GMO-a iz dunavske regije “ , austrijske razvoj-ne agencije (ada) i oko 50 učesnika iz celog tržišnog lanca (proizvođači i pre-rađivači soje, udruženja proizvođača, Instituti, ali i vodeći proizvođači mesa, jaja, mleka…) tokom 2015. godine izra-đena je sektorska studija “Efekti libera-lizacije Zakona o GMO na tržište soje u Srbiji” sa ciljem da se analiziraju uticaji i predvide mogući efekti liberalizacije ovog zakona na tržište soje u Srbiji.
Studija ima za cilj da odgovori na pi-tanja kako sačuvati lidersku poziciju i
GM FrEE identitet naše zemlje u na-rednom periodu u uslovima otvorenog tržišta, kao i da kroz preporuke i smer-nice pomogne poslovnim subjektima i kreatorima politike u donošenju odgo-varajućih poslovnih i državnih odluka i strategija.
danube Soya je međunarodna, nepo-rofitna organizacija koja okuplja vo-deće proizvođače i prerađivače soje, proizvođače mesa, mleka, jaja, ali i trgo-vinske lance širom Evrope, koji zajedno doprinose stvaranju čvrste osnove za proizvodnju visokokvalitetne hrane za ljude i životinje sa kontrolisanim kvali-tetom BEZ GMO (GM FrEE kvalitetom) i poreklom u regionu dunava, kroz označavanje prehrambenih proizvoda (oznaka dunav Soja).
II. METOdOLOGIja
Izrada Studije sastojala se iz četiri dela:
1. Prikupljanje podataka za analizu konteksta i mogućih razvojnih pravaca
Podaci za analizu svetskih, regional-nih i lokalnih trendova proizvodnje, cena i trgovine su prikupljani iz razli-čitih izvora u vremenskoj seriji od naj-manje 5 godina, a koja omogućava prikaz trenda. Izvori podataka bili su: Statistički zavod Srbije i okolnih zema-lja, Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine republike Srbije, EU-rOSTaT, FaO podaci o proizvodnji, FaO/OECd outlook, UN COMTardE (6 digit level), STO statistika, UN Tra-dE daTa (10 digit level).
10
2. Intervjui sa učesnicima u tržišnom lancu
Tokom izrade Studije intervjuisano je oko 50 učesnika u tržišnom lancu soje i vezanim lancima, bilo kroz individualne intervjue ili grupne razgovore na fokus grupama.
3. Analiza podataka i stanja, pisanje Studije
da bi se dobila celokupna slika, priku-pljene podatke i informacije dobijene tokom intervjua i fokus grupa bilo je neophodno istražiti i staviti u međusob-ni odnos.
4. Verifikacija od strane glavnih učesni-ka u tržišnom lancu
Nacrt Studije je predstavljen na verifika-cionoj radionici učesnicima u tržišnom lancu i organizovana je rasprava o za-ključcima. Nacrt Studije je dostavljen svim intervjuisanim učesnicima radi da-vanja komentara.
III. rEZIME
Srbija je jedina zemlja u Evropi koja je samodovoljna u proizvodnji soje. da li bi, i kako, usklađivanje Zakona o genet-ski modifikovanim organizmima (GMO) sa regulativom Svetske Trgovinske Or-ganizacij i Evropske Unije uticalo na ovu činjenicu, predmet je istraživanja u ovoj Studiji. Promene na tržištu soje imaju efekat na sve vezane proizvodnje koriste soju, ali isto tako promene na tim tržištima povratno definišu potra-žnju za sojom i njenim prerađevinama, te je zato Studija obuhvatila i proizvod-
nju mesa, mleka i jaja. Poseban deo Stu-dije bavi se sertifikacijom i označava-njem, kao nezaobilaznim delom svakog tržišnog lanca orijentisanog na kvalitet.
Poređena su dva perioda; pet godina pre donošenja Zakona kojim je zabra-njen promet genetski modifikovanih (GM) proizvoda sa pet godina nakon njegovog donošenja. Cilj je bio iden-tifikovati promene koje su se desile i pokušati da se izoluje samo uticaj pro-mene Zakona, pošto je vreme kada je Srbija zabranila promet genetski modi-fikovanom (GM) sojinom sačmom pra-ćeno vrlo dinamičnim tržišnim trendo-vima u svetu, pre svega povećanom tražnjom koja je uslovila rast proizvod-nje ali i cene. Teško je oceniti koje su se promene desile isključivo kao po-sledica svetskih trendova, a koje kao posledica zatvaranja domaćeg tržišta za uvoz GM sojine sačme. Kako god, u poređenju s periodom 2004-2009.god. u periodu zabrane 2010-2014.god. u Srbiji se: (1) stabilizovala i blago po-većala proizvodnja soje, (2) povećala cena soje i sojine sačme, (3) smanjio, ali ne i prestao uvoz sojine sačme, (4) po-većala potrošnja kod ekstruderaša, (5) značajno povećao izvoz (6) proizvodnja mesa nije smanjila, naprotiv - blago se povećala.
Soja proizvodena u Srbiji usmerena je na dva tržišta. Najveći deo troše pro-izvođači stočne hrane i životinja i ova soja pretežno završava na domaćem tržištu, dok se drugi deo preradi za ljudsku ishranu i pretežno se izveze. Oko 190.000 tona soje preradi se za stočnu hranu putem ekstrudera. jedan deo soje prerađuje se direktno na ima-
11
njima poljoprivrednika ili kompanija koje se bave proizvodnjom svinja ili ži-vine. Oko 250.000 tona preradi se kod najvećeg prerađivača soje i to jedan deo, oko 95.000 tona u sojinu sačmu, a ostatak u paletu proizvoda koji nalaze primenu u ishrani ljudi. Sojina sačma se proizvodi i u drugoj kompaniji, oko 20.000 – 25.000 t godišnje. Ipak prisu-tan je i marginalnan uvoz sojine sačme koji varira od 18.000 do 61.000 tona u zavisnosti od godine (prosečno 30.000 tona u periodu 2010 – 2014. god.).
dakle, soja proizvedena u Srbiji završi u Srbiji - najvećim delom ona se integriše u lokalne tržišne lance animalnih proizvo-da. Procena je da dve trećine soje pro-izvedene u Srbiji doprinosi proizvodnji mesa, jaja i mleka. Oko jedne trećine pro-izvedene soje od prosečne proizvodnje (438.000 tona) u periodu 2010 – 2014. god. završilo je u izvozu kroz prerađene proizvode kao što su sojina sačma, zrno, ulje, kao komponentna izvežene stočne hrane ili posle dodavanja vrednosti pu-tem prerade u visokovredne proizvode za ljudsku ishranu i druge namene (sojini koncentrati, brašna).
U delu Studije koji se bavi analizama efekata libiralizacije Zakona o GMO na tržište soje- prvi deo analize daje odgovore na ona pitanja koja će imati najvećeg uticaja na tržište, drugi deo se fokusira na uticaje tih promena na pojedine tržišne lance koji koriste soje, te se na kraju razvijaju opcije i verovat-noća da se desi uvoz sojine sačme, kao i uticaj ovog uvoza na vezane industrije.
Ukoliko dođe do usklađivanja Zakona o GMO sa regulativom EU i WTO, omo-
gućilo bi se da se GM sojina sačma uvozi u Srbiju i koristi za ishranu životi-nja, što ne znači da bi se to i desilo, da li zbog tržišnih razloga (nepostojanja ekonomskog interesa) ili netržišnih ra-zloga (džentlmenski dogovor učesnika na tržišnom lancu, administrativne bari-jere prilikom sprovođenja zakona i sl.). Ukoliko dođe do promene Zakona o GMO, studija predviđa tri moguće op-cije uzimajući u obzir procenu veličine uvoza sojine sačme.
Prva opcija je da se uvoz GM sojine sačme ne desi ili da bude minimalan. Pretpostavka je da će se ova opcija ostvariti ako cena premije za GM FrEE proizvode bude mala ili na nivou očeki-vane od oko 30 evra po toni, ako cena soje na svetskom tržištu ostane u višim cenovnim kategorijama tako da Srbija može da proizvede cenovno konkuren-tnu soju i ako najveći deo učesnika u tržišnom lancu donese odluku da gra-di strategiju na GM FrEE proizvodima i pridržava je se, a najveći trgovci so-jinom sačmom donesu odluku da ne uvoze usled džentlmenskog dogovo-ra ili ličnog interesa / straha. U ovom slučaju efekti na tržište soje će biti rast izvoza usled viših cena na svetskom tr-žištu, ali i prerada u sojinu sačmu za do-maće tržište, smanjivaće se izvoz proi-zvoda od soje, ali će izvozni proizvodi uspostaviti oznaku kvaliteta, proizvod-nja će se povećati do nivoa samodo-voljnosti, cena soje za proizvođače će ostati viša nego u regionu itd.
Druga opcija je da uvoz sojine sačme bude na nivou od 10 do 20% domaće potrošnje. Pretpostavka da se desi ovaj scenario je da cena soje nastavlja da se
12
snižava na svetskim berzama, cenov-na razlika između domaće i inostrane bude veća od cene transporta, da su se pojedini učesnici u tržišnom lancu od-lučili na uvoz (bilo trgovci, proizvođači mesa ili stočne hrane). U ovom slučaju povećaće se interes za oznakama kvali-teta kod proizvođača soje, proizvodnja će rasti na na račun žitarica, a najveći prerađivač soje će povećati proizvod-nju sojine sačme na račun visoko vred-nih proteinskih proizvoda.
Treća opcija je da bi se uvoz sojine sačme značajno povećao. Pretpostav-ka ove opcije je da se poveća izvoz usled niže cene na domaćem tržištu i samim tim postane osnovni pokretač uvoza jer nedostaju količine, da cena na svetskom tržištu značajno padne i da pojedini veliki potrošači promene strategiju i donesu odluku da koriste GM sojinu sačmu u svom lancu. Efe-kat na tržište soje u slučaju ove opcije bi bio rast izvoza GM FrEE proizvoda, blago smanjenje proizvodnje, gašenje prerade ekstrudera, te rast izvoza soje od strane trgovaca.
Najrealnije je da se desi druga opcija iz svih onih razloga koji se detaljno na-vode u ovoj Studiji: od pada svetske potražnje, rasta proizvodnje u dunav-skom regionu, načina funkcionisanja i organizovanja tržišnog lanca u Srbiji, potražnje kod vezanih proizvodnji, kon-kurentnosti naših proizvođača, zabrinu-tosti potrošača, pa sve do individualnih poslovnih planova i odnosa, tj. tržišnih nepravilnosti na domaćem tržištu. Prva opcija je isto tako moguća ukoliko drža-va reši da primeni strategiju opstrukcije uvoza koja bi pokrenula dogovor proi-
zvođača i uvoznika za čuvanjem posto-jećeg stanja u cilju veće predvidljivosti na tržištu. Pravi izazov u budućnosti će biti proizvodno loša godina usled vre-menskih (ne)prilika, koja može da do-vede da se iz prve opcije pređe u drugu ili iz drugu u treću.
Pored predviđanja ponašanja učesni-ka u tržišnom lancu soje, Studija raz-matra i ponašanje učesnika u vezanim proizvodnjama koji kori koriste soju (proizvođači mesa, mleka, jaja I stočne hrane,).
Proizvođači svinja i živine su najveći do-maći potrošači sojine sačme, bilo da di-rektno proizvode svoju hranu ili kupu-ju koncentrovanu hranu. Zbog toga će od njihove odluke da li će prelaziti na GM sojinu sačmu u velikoj meri zavisiti nivo uvoza. Proizvođači svinja mogu da budu pokretač uvoza. I ako se na trži-štu nađe jeftinija uvozna sojina sačma, ipak neće svi proizvođači mesa pohrliti da je kupuju. Proizvođačima brojlera i jaja ektruderaši će ostati pri prvoj opciji, dokle god budu postojali.
Proizvođači jaja su više nego svi drugi proizvođači pod pritiskom niske cene. Velika konkurencija, naročito u odre-đenim delovima godine, prisiljava ih da prodaju jaja po vrlo niskim cenama, pa se na svaki način gleda kako da se smanji cena koštanja. Zato su oni bili prvi koji su prešli na niže kvalitetnu pro-izvodnju prerađevina koje se dobijaju iz ekstrudera i zato će oni biti prvi koji će preći na GM sojinu sačmu. Njihova mogućnost opstanka na tržištu uz višu cenu koštanja postoji jedino ukoliko jaje ima neku oznaku kvaliteta za koju
13
je kupac spreman da plati višu cenu. Takve oznake postoje, njihovo učešće na tržištu je malo, ali konstantno se po-većava i ti proizvođači će koristiti GM FrEE hranu koja će doći pre svega od ekstruderaša, ali i od domaće GM FrEE sojine sačme.
Proizvođači stočne hrane nemaju jasnu strategiju i svoju odluku će bazirati na razlici u ceni. Cena stočne hrane je izu-zetno cenovno elastična što znači da ukoliko je imalo jeftinija, poljoprivred-nici se odlučuju za nju i lako menjaju dobavljača budući da je proizvod vrlo standardizovan. Takođe, proizvođači stočne hrane imaju interes da smanje cenu koštanja da bi povećali udeo na tržištu na račun proizvođača koji sami prave svoju hranu. To znači da je dovo-ljan jedan proizvođač koji će razmišlja-ti da bude cenovno konkurentan i da počne koristiti jeftiniju sojinu sačmu, ukoliko je ona dostupna na tržištu, i da drugi proizvođači imaju veliki interes da ga slede. S druge strane, kontrola procesa kod proizvođača stočne hrane u uslovima kada postoje GM proizvodi je izuzetno teška, značajno poskupljuje celokupnu proizvodnju. Tako da strah da se jednom kontaminira fabrika sa GM sojom a da tržište ipak ne prihvati proizvode sa GM, pa makar bili jeftiniji, ili pak da se situacija sa cenom prome-ni, ostavlja dovoljno prostora da proi-zvođači stočne hrane dobro razmisle pre nego što u fabriku puste GM sojinu sačmu.
Proizvođači mleka će preći na GM so-jinu sačmu ukoliko je bude bilo na trži-štu. razloge treba tražiti u činjenicama da komercijalni proizvođači mleka koji
koriste sojinu sačmu po pravilu vrlo precizno računaju svoje troškove, te će moći da naprave uštede ma koliko malo koristili sojinu sačmu u smeši. So-jina sačma se u ukupnoj ishrani krava koristi u manjem procentu i mlekare nemaju nameru da uvedu kontrolu pro-cesa niti da razdvajaju mleko od životi-nja hranjenih sa GM FrEE sojom.
Prerađivači mesa vide potencijal u označavanju GM FrEE prozvoda, ali su pod pritiskom konkurencije i niske ku-povne moći potrošača. U takvom okru-ženju bolje prolaze cenovno od kvali-tetno orijentisanih prerađivača mesa. rešenje za ove druge jeste ili odlazak u niže cenovne kategorije ili uvođenje oznaka kvaliteta za proizvode koji će biti prepoznati od strane malog broja potrošača koji imaju sredstva i želju za kupovinom kvalitetnijih proizvoda. Od-lazak u nižu cenovnu kategoriju je zna-čajno teži i dugoročno neizvesniji. Zato će se najveći broj kvalitetno orijentisa-nih prerađivača opredeliti za dodava-nje vrednosti svojim proizvodima kroz uvođenje oznaka kvaliteta. jedna od mogućih oznaka kvaliteta je i GM FrEE/BEZ GMO oznaka na mesu. U tom smi-slu nema dileme da će inicijalna strateš-ka odluka ovih prerađivača mesa biti ili potpun GM FrEE program ili razdvaja-nje. Koliko će ova opcija pod dodatnim pritiskom tržišta da ostane održiva, za-visiće od poslovne vizije i mogućnosti svakog pojedinačnog prerađivača.
14
PRIKAZ STANJA
IV. KaraKTErISTIKE TržIŠTa SOjE
Promene u proizvodnji, potražnji za so-jom i trgovini u poslednjih deset go-dina su toliko velike da se čak mogu nazvati i fenomenom. Zato je važno stalno istraživati ove procese, identifi-kovati njegove pokretače i pronalaziti odgovarajuće strategije prilagođavanja novonastalim situacijama, bilo na nivou države ili pojedinca.
IV. 1. Svet Rast proizvodnje u svetu
Svetska proizvodnja soje je u proteklih sedam godina rasla sa prosečnom go-dišnjem stopom od 3,5%, dok su povr-šine rasle sa stopom od 2,4%. Tako je prosečna proizvodnja u svetu u posled-njih pet godina od 253.484.303 tona veća za 12% u odnosu na proizvodnju u prethodnih pet godina. U 2013. godini zasejano je skoro 18% više soje nego deset godina ranije.
U odnosu na svetski prosek, u posled-njoj deceniji proizvodnja soje najviše raste u Evropi. Međutim, udeo evrop-ske soje u ukupnoj svetskoj proizvodnji je svega 2%. Najveći učesnik u svetskoj proizvodnji, južna amerika, takođe be-leži pozitivan rast i proizvodnja u ovom delu sveta raste 3% brže od svetskog proseka. Vodeći delovi sveta u proi-zvodnji soje su i Severna amerika i azi-ja, gde proizvodnja raste sporije, dok je jedino u aziji prosečna proizvodnja u prethodnoj dekadi opala, pre svega zbog naglog pada proizvodnje u po-
slednje tri godine zbog kombinacije uticaja mera agrarne politike (veće subvencije za proizvodnju pšenice) i stagniranja prinosa soje.
Grafikon 1: Proizvodnja soje u svetu u mi-lionima tona
Nagli rast proizvodnja soje u svetu beleži se od 2009. godineIzvor: FaO
Grafikon 2: Proizvodnja po kontinentima (2005-2014)
Soja se najviše proizvodi u južnoj americi, ali najbrže raste proizvodnja u EvropiIzvor: FaO
Osnovni pokretači rasta proizvodnje soje u svetu bili su:
200
2005
2006
2007
2005
2008
2009
2010
2012
2013
2014
210
220
230
240
250
260
270
280
290
Mili
ona
tona
60%
40%
20%
0%
-20%-10% 10%-5% 5%0%
Evropa Azija Severna Amerika
Južna Amerika Ostatak sveta
15
1. Povećana tražnja naročito u regi-onu Azije gde razvoj ekonomije i porast broja stanovnika vodi ka po-većanoj tražnji i kupovinom mesa i ulja. Ekonomije Kine i Indije su u pro-tekloj deceniji imale periode rasta i preko 11%. rast ovih ekonomija, uz činjenicu da se radi o populaciji od preko 2,5 milijarde ljudi, doveo je do toga da su stanovnici ovih zemalja u mogućnosti da sebi mogu da priušte više proteina kao što su meso, mleko i jaja, ali i proizvoda od soje i ulja za kuvanje. To je dovelo do povećanja globalne tražnje piletine, svinjetine i govedine – dakle, onih životinja koje se hrane sojinom sačmom. Proizvod-nja soje nije mogla da prati ovu po-većanu tražnju, te je došlo do velikog povećanja cena soje usled disbalan-sa između tražnje i ponude.
2. Nove tehnologije i izgradnja in-frastrukture koje su spustile cene koštanja, povećale dostupnost i prinose. Sa povećanjem tražnje i cena, povećala su se i ulaganja u istraživanja novih tehnologija koje su išle u pravcu povećanja kvalite-ta i snižavanja cena. Isto tako, razvoj infrastrukture prvenstveno u južnoj americi, africi, a zatim i u CIS zemlja-ma, povećao je dostupnost soje, pa su samim tim i stvoreni preduslovi da se poveća proizvodnja u ovim područjima.
3. Povećanje prerađivačkih kapacite-ta u Kini. U kratkom periodu Kina je povećala svoje prerađivačke kapaci-tete (sa 8,4 miliona tona u 1997. god. do 57 miliona tona u 2013. god.), čime se stvorila mogućnost da Kina
postane veliki uvoznik soje. Tako da-nas Kina uvozi 4 puta više soje od EU, a EU je drugi najveći uvoznik. Go-dišnje, Evropa uveze oko 35 miliona tona sojine sačme (34,8 miliona t u 2014.god.), uglavnom iz Sad i juž-ne amerike. Ova soja se uglavnom koristi za ishranu životinja i bez nje Evropa ne bi bila u stanju da održi trenutni nivo stočarske proizvodnje.
4. Povećana tražnja za biodizelom usled visokih cena nafte i potrebom za povećanjem nezavisnosti i ekološ-ki prihvatljivih izvora energije.
5. Depresija dolara koja je doprinela da se poveća trgovina među dolar-ski orjentisanim zemljama kao što je Kina.
6. Ulazak finansijskih institucija na globalno tržište soje. Neočekivan ra-zvoj događaja je takođe imao znača-jan i kontroverzni uticaj na cene. Insti-tucionalni novac je pronašao svoj put u međunarodnim tržištima roba. Ova pojava je vođena nestabilnostima na Sad berzi i debaklom drugorazrednih hipoteka. Pošto su globalne robe po-stizale bolje rezultate na gotovo svim tržištima, institucionalni investitori su stvorili robne indeksne fondove i uložili milijarde dolara u robna tržišta. Ovaj trend investiranja u robe počeo je sa naftom i proširio se na sve dru-ge robe, uključujući i poljoprivredne. rezultat je bio oštar rast cena soje i sojinih proizvoda, iako nije bilo velikih promena u ponudi i potražnji.
16
Prethodne, 2014. godine izvezeno je dve tre-ćine više soje, odnosno sojine sačme nego pre deset godinaIzvor: UN Comtrade
Povećanje proizvodnje praćeno je i po-većanjem trgovine. Tako se u poslednjih 10 godina vrednost izvoza soje poveća-la za 70%, a sojine sačme za 63%. 2014 godine. izvezeno je 40,7 miliona tona ili 38% više soje i 831 hiljada tona ili 28% više sojine sačme nego 2005. godine.
Trgovina sojom konstantno raste sa prosečnom stopom u poslednjih de-set godina od čak 5,7% kada je reč o soji i 7,3% kada se radi o sojinoj sačmi. Svetsko tržište se najviše snabdeva so-jom iz Brazila, dok je najveći izvoznik sojine sačme argentina. rastu trgovine je doprinelo, pored povećane tražnje, i unapređenje infrastrukture u južnoj americi koja je, kao takva, omogućila da se soja i sojina sačma mogu efika-snije transportovati.
Grafikon 4: Izvoz soje i sojine sačme u svetu
Izvoz soje konstantno raste, dok su u slučaju sojine sačme prisutne veće varijacije i značaj-no manje vrednosti.Izvor: UN Comtrade
0
0.5
1
1.5
2
2.5
0
10
20
30
40
50
60
70
2005 2006 2007
Soja Sojina sačma Linear (Soja) Linear (Sojina sačma)
2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
Mili
jard
i do
lara
Mili
jard
i do
lara
0
0.5
1
1.5
2
2.5
3
3.5
4
0
20
40
60
80
Soja Sojina sačma
100
120
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
Mili
ona
tona
Grafikon 3: Izvoz soje i sojine sačme u svetu
Povećana trgovina sojom i sojinom sačmom
17
Grafikon 5: Jedinična vrednost svetskog izvoza
jedinična vrednost izvoza beleži konstantanznačajan rast u poslednjih deset godina.Izvor: UN Comtrade
Povećanje cene
Svetske berze uglavnom imaju ujed-načene trendove, pa je i razlika u ce-nama, sa manjim oscilacijama, prilič-no konstantna. Iako je trend cena isti, najskuplja sojina sačma prodaje se na novosadskoj Produktnoj berzi. Najve-ća razlika u ceni soje između čikaške i novosadske berze iznosila je 205 evra po toni u avgustu 2014. godine, da bi u aprilu 2015. ta razlika bila svega 12 EUr/t.
Posle istorijskog maksimuma iz druge polovine 2012. godine, cena sojine sač-me na svetskim berzama ima negativan trend rasta. Cena sačme na Produktnoj berzi brže opada od polovine 2014. godine, ali i dalje beleži za oko 10% više vrednosti nego što su to bile 2009. godine.
Grafikon 6: Kretanje cena sojine sačme na svetskim berzama
Grafikon 7: Odnos cene soje na berzama
Cena sojinog zrna na novosadskoj berzi beleži nagli pad početkom 2014. godine i skoro se izjednačila sa cenama na vodećim svetskim berzama, koje takođe opadaju poslednjih godina. U odnosu na 2009. godinu, najveći rast cene soje zabeležen je na dCE berzi, dok jesoja najmanje poskupela upravo na Produk-tnoj berzi, 2,4%.Izvor: Produktna berza, MGEX, dCE
0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
2005 2006
Soja Sojina sačma
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
0
100
2009
Produktna berza CBOT DCE
2010 2011 2012 2013 2014 2015
200
300
400
500
600
700
250
200
150
100
50
50
0
100
2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
CBOT
Produktnaberza
Povećana trgovina sojom i sojinom sačmom
18
Porast proizvodnje GM useva uprotekloj dekadi
Soja je kultura sa najvećim procentom GM useva u ukupnim zasejanim povr-šinama. Od kada je 1996. godine prvo genetski modifi kovano seme soje za-sejano u Sad, danas površine pod GM sojom zauzimaju preko 60 miliona hek-tara i čine 82% ukupnih svetskih povr-šina pod ovom kulturom.
U vodećim svetskim zemljama u proi-zvodnji soje, argentini, Brazilu i Sjedi-njenim američkim državama, manje od 1% ukupno zasejanih površina zauzima GM free soja. U Sad i argentini dozvo-ljeno je gajenje GM soje bez ograniče-nja, što znači da se GM soja tretira isto kao konvencionalne sorte.
Grafi kon 8: Udeo površina pod GM so-jom u ukupnoj zasejanoj površini
Od 1997. godine, kada je u svetu, van teri-torije Sjedinjenih država,počela proizvodnja, udeo genetski modifi kovane soje u ukupnoj-proizvodnji povećan je sa 8% na preko 80%.Izvor: FaO
Grafi kon 9: GM i non-GM površine osnov-nih useva u 2014. godini
U poređenju sa ostalim glavnim svetskim use-vima, najveći udeo površina pod GM usevi-ma ima soja. Čak 82% svetskih površina pod sojom predstavljaju genetski modifi kovane biljkeIzvor: danube Soya Market analysis Inputs
Rast GMO FREE useva i odgovorno proizvedene soje u poslednje tri godine
EU godišnje uveze oko 40 miliona tona soje, uglavnom iz Sad i južne amerike. Ova soja se uglavnom koristi za ishranu životinja i bez nje Evropa ne bi bila u stanju da održi trenutni nivo stočarske proizvodnje. Od ovih količina oko 15% je potražnja za GM FrEE sojom, koja se opet najvećim delom uvozi iz južne amerike. Potražnja za održivo proizve-denom sojom (rTrS, Pro Tera i danube Soya) raste, upravljana s jedne strane brigom potrošača prema korišćenju GM proizvoda, a s druge kreirana po-litikom održivosti koja podržava proi-zvodnju GM FrEE soje u Evropi, a gde su pokretači pre svega veliki trgovinski lanci širom Evrope.
0
10
SVET SAD ARGENTINA BRAZIL
20
30
40
50
60
70
80
90
100
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
0
20
40
60
80
100
120
140
160
180
200
82% 68% 30% 25%
Mili
ona
hek
tara
GM Non-GM
Soja Pamuk Kukuruz Kanola
19
Zaključak
Rast proizvodnje soje poslednjih 20 godina je paralelan rastu potrošnje mesa u svetu i to naročito živinskog i svinjskog mesa. Naj-veći rast proizvodnje je bio u Južnoj Ameri-ci i to zahvaljujući osvajanju novih površina i prihvatanju novih tehnologija gajenje, pr-venstveno tehnologije gajenja GMO.
IV. 2. Dunavski regionRast površina
Površine pod sojom u zemljama du-navskog regiona konstantno rastu. Od 2005. godine, ukupne površine pod so-jom u dunavskim zemljama rastu pro-sečnom stopom od preko 11%, a 2013. godine, zasejano je čak 50% više soje nego 2005. godine.
Grafikon 10: Površine pod sojom u du-navskom regionu
Izvor: FaO
Najveći proizvođač soje među dunav-skim zemljama je Ukrajina u kojoj se proizvodi preko 60% „dunavske“ soje. rast proizvodnje ove kulture u Ukrajini počinje posle 2000. godine kada se is-
pod 7% ukupnih površina pod sojom u dunavskom regionu nalazilo u ovoj ze-mlji. danas je dve trećine površina pod sojom u Ukrajini, a smatra se da je tre-nutno preko 60% ove proizvodnje GM soja. Sa druge strane, udeo površina Srbije je sa 20,7 procenata 2000. godi-ne, opao na svega 7,5% prošle godine.
Površine pod sojom rastu u čitavom svetu. Međutim, u zemljama dunav-skog regiona taj rast je mnogo brži. U poslednjih pet godina prosečna zemlja dunavskog regiona povećala je povr-šine pod sojom 54%, dok je u ostalim zemljama taj rast ispod 13%.
0
500
1,000
1,500
2,000
2,500
3,000
2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
Hilj
ade
hekt
ara Ukrajina
ItalijaSrbijaRumunijaMoldavijaHrvatskaAustrijaMađarskaSlovačkaPoljskaČeškaBosna i HercegovinaNemačkaŠvajcarskaBugarskaSlovenija
20
Grafikon 11: Rast površina u dunavskom regionu u poređenju sa ostatkom sveta
Prosečne površine pod sojom u zemljama dunavskog regiona rastu brže od prosečnih površina ostatka svetaIzvor: FaO
Početak subvensionisanja proi-zvodnje soje u zemljama EU
Budžetom EU za period 2013-2020 uvedena su dobrovoljna plaćanja ve-zana za proizvodnju i na taj način je do-
zvoljeno subvencionisanje određenih useva koje odabere zemlja članica u cilju podsticanja proizvodnje trenutno zapostavljenih kultura. Ovu šansu je iskoristilo 16 zemalja (Bugarska, Češka, Grčka, Španija, Finska, Francuska, Hr-vatska, Mađarska, Italija, Irska, Litvanija,
0
20
40
60
80
100
120
140
0
200
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
400
600
800
1,000
1,200
1,400
Ostatak sveta Dunav
Hilj
ada
ha
Hilj
ada
ha
0
1
2
3
4
2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
Italija Ukrajina BiH
Hrvatska Srbija
Zemlja Vrednost subvencije Napomena
rumunija 280 – 325 €/haNa osnovu trenutnih površina, očekuje se pov-ećanje na 376 €/ha do 2020. godine
Mađarska 175 – 220 €/haGornja granica bazirana na trenutnim površina-ma, očekuje s smanjenje u slučaju povećanja broja hektara pod sojom
Hrvatska 260 €/ha osnovna + 65 €/ha
Slovenija 365 – 419 €/ha
Poljska 326 €/ha za visokoproteinske biljke
Francuska 100 – 200 €/ha
Grafikon 12: Trend rasta površina pod so-jom (2008=1)
Sve zemlje povećavaju površine pod sojomIzvor: FaO
Tabela 1: Primeri zemalja iz dunavskog re-giona koje imaju subvencije za proizvod-nju soje u odabranim zemljama
Izvor: danube Soya
21
Latvija, Luksemburg, Poljska, rumunija, Slovenija)1 za subvencionisanje prote-inskih kultura, uključujući soju. Ukupno, ovo čini 10% ukupnog budžeta za do-brovoljno vezane subvencije u 2015. godini i celokupna suma namenjena za ove podsticaje iznosi oko 400 miliona evra godišnje. dodatno, 15 zemalja se odlučilo da u okviru ekoloških plaćanja koriste mogućnost podsticanja useva azotofiksatora, među koje spada i soja.
Zaključak
Soja, kao relativno ekstenzivna kultura, a kojom se trguje na berzama, traži velika prostranstva za proizvodnju. U tom smislu, Evropa koja nema dovoljno površina za proizvodnju soje svoju konkurentnu sto-čarsku proizvodnju zasniva i zasnivaće i u budućnosti na uvoznoj soji, dok će domaća proizvodnja soje biti usmerena na domaća tržišta koja su u mogućnosti da plate do-datu vrednost GM FREE soje. U tom smi-slu, Evropa će morati da poveća ulaganja u održivu i konkurentnu proizvodnju kako bi delimično zadovoljila sopstvene potrebe.
IV. 3. Srbija
Srbija je jedina zemlja u Evropi koje je samodovoljna u proizvodnji soje. ana-liza je obuhvatila poređenje dva perio-da – 6 godina pre donošenja Zakona o GMO iz 2009. godine koji zabranjuje stavljanje u promet GMO i 5 godina nakon donošenja ovog zakona, kako bi se identifikovale pomene koje su na-stale posle zabrane uvoza GM sojine sačme, jedinog GM proizvoda koji je
od 1996. stavljan u promet u jugoslaviji (Srbiji). Vreme donošenja Zakona kojim se zabranjuje promet GM sojine sač-me se preklapa sa periodom povećane tražnje za sojom u svetu i rastom cena soje. Teško je oceniti koje su se pro-mene desile isključivo kao posledica svetskih trendova, a koje kao posledica zatvaranja domaćeg tržišta za uvoz GM sojine sačme. Ipak, nema dileme da su u onim slučajevima gde je postojao si-nergijski efekat oba uticaja, promene i najizraženije – povećanje proizvodnje, povećanje cene soje i izvoz proizvoda od soje i stočne hrane.
Zaključak
U poređenju s periodom 2004-2009 u peri-odu zabrane 2010-2014: (1) stabilizovala se i blago povećala proizvodnja soje, (2) pove-ćala se cena soje i sojine sačme, (3) smanjio se, ali ne i prestao uvoz sojine sačme, (4) povećala se potrošnja kod ekstruderaša, (5) značajno se povećao izvoz, (6) proizvodnja mesa se nije smanjila, naprotiv - blago se povećala.
1 European Commision: direct payments post 2014, State of play on 07.05.2015.
22
Karakteristika 2004-2009 2010-2014
Poizvodnja2
Površine pod sojom Prosečne površine od 144.500 hektara(130.9oo – 156.700)
Prosečne površine od 162.400 hektara(154.200 – 170.200)
Proizvodnja soje Prosečna proizvodnja od 360.350 tona(303.950 – 429.639)
Prosečna proizvodnja od 438.691 tona (280.638 – 545.898)
Stepen varijacije površina
2,93%proizvodnja (0,61%)
2,43%proizvodnja (6,04%)
Proizvodnja svih kategorija mesa
Prosečna proizvodnja 456.895 t(433.854 – 473.459)
Prosečna proizvodnja 462.178 t(448.901 – 478.027)
Cena3
Jedinična vrednost izvoza soje
0,55 $/kg 0,53 $/kg
Jedinična vrednost izvoza sačme4
0,57 $/kg 0,77 $/kg
Trgovina
Uvoz soje 10.893 t 26.105 t
Uvoz sojine sačme 66.528 t 31.406 t
Uvoz sojinog ulja 987 t 819 t
Uvoz stočne hrane5 23.058 t 39.362 t
Uvoz svih kategorija mesa
6.418 t 20.161 t
Izvoz soje 2.372 t 29.084 t
Izvoz sojine sačme i drugih proizvoda (brašna, koncentrati…)
9.034 t 32.376 t
izvoz sojinog ulja 24.173 t 39.659 t
Izvoz stočne hrane 32.496 t 100.368 t
Izvoz svih kategorija mesa
8.504 t 11.147 t
Tabela 2: Uporedne karakteristike pre i posle donošenja Zakona o GMO
23
IV. 4. Tržišni lanac soje i sojinih proizvoda u Srbiji Proizvodnja soje se u Srbiji zasniva na semenu domaćeg porekla i do-maćim sortama
atestirane količine semena soje u 2014/15. godini su bile 18.657 tona, od čega je uvezeno samo 5 tona. Trži-šte semena dele: 70 % NS Seme i 26% Selsem. Prema obavljenim intervjuima može se zaključiti da se 50% useva soje zasniva sa sopstvenim semenom poljo-privrednika.
Od 2004. godine do 2009. godine prosečno se prijavljivalo po 12 novih sorti godišnje, a od 2010. prosečno po 24 sorte. Od 2001. godine ukupno je prijavljena 261 sorta, a 79 je priznato i dobilo dozvolu da se umnožava i gaji
u Srbiji. registrovane sorte sa poseb-nim svojstvima je samo tri i to dve bez Kunitz tripsin inhibitora i jedna sa svoj-stvom crne boje semenjače.
Vrednost semena proizvedenog u Srbi-ji se procenjuje na oko 18 miliona evra.
Podaci o izvozu semena koji su dobije-ni od proizvođača semena i statistike se značajno razlikuju. Izvoz semena soje je povećan zbog potražnje sertifikovanog GM free semena u zemljama koje su uspostavile subvencionisanje proizvod-nje soje od 2014. godine.
Izvoz semena soje prema Zavodu za statistiku tonama
Proizvođači soje u Srbiji imaju pristup sortama sa posebnim kvalitetom, ali je tražnja za ovakvim sortama veoma mala. relativno mala ponuda sorti sa specifičnim svojstvima posledica je ne-postojanja tražnje za specifično kreira-nim kvalitetom koja je vođen od strane prerađivača.
Zaključak
Pogrešno je kvalitet soje svoditi isključivo na GM i GM FREE soju. Ukoliko Srbija želi da zadrži konkurentnu proizvodnju soje moraće osim GM FREE da uvodi, povećava i inovira i druge osobine kvaliteta u čitavom lancu proizvodnje, prerade i konzumiranja soje i proizvoda od soje.
2 Izvor podataka – republički zavod za statistiku
3 I zvor podataka za cene i trgovinu – UN Comtrade, sta-tistička baza Ujedinjenih Nacija sa trgovinskim poda-cima
4 Podaci za sojinu sačmu obračunati su tako što su sabrani podaci za sledeće tarifne linije:
•120810–brašnoigrizodsoje
•230400–uljanepogačeiostaličvrstiostacidobi-jeni prilikom ekstrakcije ulja od soje, nemleveni, mleveni ili peletizovani
razlog za ovakav postupak je nepostojanje tarifne linije za sojinu sačmu i nejasnoće u dodeljivanju tarifne linije ovom proizvodu. Naime, uporedni podaci o trgovini sojinom sačmom, odnosno brašnom, iz više izvora nisu konzisten-tni. Prema međunarodnom sistemu tarifiranja proizvoda, tarifna linija 120810 se odnosi na soybean meal, odno-sno brašno i griz od soje. Međutim, uvoz Srbije po ovoj tarifnoj liniji je zanemarljiv, što se ne slaže sa podacima sa terena, s obzirom da Srbija de facto uvozi značajne količine sojine sačme.
5 Pod stočnom hranom ovde podrazumevamo prerađe-vine za ishranu stoke (tarifna linija 2309 – animal feed preparations)
6 Godišnji izveštaj o atestiranim količinama semena i sadnog materijala u 2014/2015 godini. PSS „Sombor“ doo, Sombor
Godina 2012 2013 2014
rZS 1600 598 2309
24
Blagi rast i stabilizacija proizvodnje posle 2009. godine
Proizvodnja soje varira u poslednjih 6 godina od 280.638 – 545.898 t. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede procenjuje se da je vrednost proizvod-nje soje u Srbiji 2010. godine bila 140 miliona evra (podaci Ministarstva poljo-privrede) a u 2014. godini 182 miliona evra (obračun autora).
Grafikon 13: Rast proizvodnje soje u po-smatranim regionima u odnosu na svet i udeo u svetskoj proizvodnji (2005-2013)
Srbija ima ubedljivo najveći udeo u svetskoj proizvodnji i pozitivan rast u odnosu na svet. Međutim, prosečni rast ostalih zemalja dunav-skog regiona je znatno većiIzvor: FaO
Grafikon 14: Trend proizvodnje i površina pod sojom u Srbiji (2005=1)
Soja iz proizvodnje u Srbiji je usmere-na na dva tržišta: tržište stočne hrane - najvećim delom i preradu za ljudsku ishranu. Oko 190.0007 tona soje prera-di se za stočnu hranu putem ekstrude-ra. do ove količine došlo se na osnovu godišnje kupovine soje od strane fa-brika stočne hrane i procene njihovog udela u tržištu stočne hrane. jedan deo soje prerađuje se direktno na imanjima poljoprivrednika ili kompanija koje se bave proizvodnjom svinja ili živine. Oko 250.000 tona preradi se kod najvećeg prerađivača soje i to jedan deo (95.000) u sojinu sačmu, a preradom zrna soje dobija se čitava paleta proizvoda koji nalaze primenu u ishrani ljudi. Sojina sačma se proizvodi i u drugoj kompaniji (20.000 – 25.000 t). Evidentan je i uvoz jednog dela sojine sačme koji varira u zavisnosti od godine i to od 18.000 do 61.000 t (prosečno 30.000 t u periodu 2010 – 2014.god.).
Zaključak
Iako najveći prerađivač soje ima veliki uti-caj na tržišni lanac vrednosti soje i preradi 250.000 tona soje, ipak veliki deo proizvod-nje soje (preko 50%) direktno završi u pre-radi na ekstruderima proizvođača stočne hrane ili direktno proizvođača svinja i živi-ne. Obrnuto od očekivanja, zabrana pro-meta GM sojine sačme proširila je broj i uticaj igrača na tržištu soje i smanjila uti-caj velikog prerađivača, jer su se pojavili brojni drugi otkupljivači bilo ekstruderaši ili trgovci.
7 Procena rađena na osnovu intervjua jer, iako je slato ne-koliko zahteva Upravi za veterinu u vezi sa kapacitetima ekstrudera za soju, podaci nisu dobijeni.
0.00%
0.05%
0.10%
0.15%
0.20%
-5% 0% 5% 10%
Srbija Ostatak regiona DunavaOstatak CEFTA NZČ EU15
0.6
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
0.8
1
1.2
1.4
1.6
Proizvodnja Površine
dok površine pod sojom, sa blagim oscilaci-jama uglavnomrastu, prinos je vrlo promenljivIzvor: rZS
25
Gde završava soja proizvedena u Srbiji?
Soja proizvedena u Srbiji završi u Srbi-ji-najvećim delom se integriše u lokalne tržišne lance animalnih proizvoda. Pro-cena je da dve trećine soje proizvede-ne u Srbiji doprinosi proizvodnji mesa, jaja i mleka. Zbog strukture proizvođa-ča mesa i mleka vrlo je teško proceni-ti koliko zaista soje završi u pojedinim proizvodnjama mesa ali i mleka. jedino je u slučaju proizvodnje pilećeg mesa procena izvesnija, jer se 56% životinja nalazi na velikim farmama za koje se pouzdano može reći da su veliki po-trošači soje. U proizvodnji mleka farme koje imaju manje od 10 krava učestvu-ju u proizvodnji 2/3 mleka proizvede-nog u Srbiji, a ovakve farme gotovo da i ne koriste dodatne proteine soje za ishranu krava. Procena potrošnje soje za proizvodnju animalnih proizvoda ra-đena je na osnovu podataka o gramima
soje potrebnim za proizvodnju jednog kilograma mesa (Tabela 3) i prema po-dacima o prosečnoj proizvodnji u peri-odu 2010 – 2014. god. gde preko 60% soje u Srbiji završi u proizvodnji mesa, jaja i mleka. U zemljama sa razvijenim stočarstvom (Holandija, Nemačka), 70 – 80 % soje završi u proizvodnji animalnih proizvoda. Postoji mogućnost da se u Srbiji potroši veća količina soje po kg animalnog proizvoda zbog lošije kon-verzije hrane, zbog znatno lošijeg ra-snog sastava i drugih faktora.
Oko jedne trećine soje proizvedene u Srbiji završi u izvozu kao sojina sačma, zrno, ulje, kao komponenta izvezene stočne hrane ili posle dodavanja vred-nosti putem prerade u visoko vredne proizvode za ljudsku ishranu i druge namene (sojini koncentrati, brašna). U periodu od 2010 – 2014.god. izvezeno je prosečno 101.118 t sojinog zrna, so-jine sačme, ulja i drugih proizvoda soje.
ERAKOVIĆ DOO
KONZUL DOO
GEBI DOO
SANO DOO
BAČKA RAVNO DOO
KIKINDSKI MLIN A.D.
STO POSTO DOO
FARM COMMERC
VICTORIA GROUP DOO
BEE LOGISTIKA 021 DOO
AGRAGOLD DOO
051015
0 5 10 15
JAKIL MP DOO
ERAKOVIĆ DOO
GEBI DOO
STO POSTO DOO
DELTA
AGRAGOLD DOO
SOJAPROTEIN AD
WHOLEMARK DOO
KONZUL DOO
PAKOLINE
MK COMMERCE DOO
Hiljada tona
Hiljada tona2006-2009 2010-2015
Grafikon 15: Kompanije koje najviše uvoze sojinu sačmu
26
ako se ovom podatku doda i prosečni izvoz stočne hrane od 100.000 tona u kojoj je značajna komponenta soja, mo-guće je proceniti da se oko 30% soje plasira putem izvoza.
Tabela 3: Procena udela učešća soje u tržišnim lancima mesa, mleka i jaja u Srbiji prosečno 2010 - 2014
Procena udela soje u tržišnim lancima mesa (pilećeg, svinjskog, goveđeg) jaja i mleka je rađena prema udelu soje koja je potrebna za proizvodnju 1 kg proizvoda prema proraču-nima danube Soya
Zaključak
Zabrana prometa GM sojine sačme je uticala pozitivno na trećinu proizvodnje soje koja je završila kod prerađivača koji su ostvarili dodatnu vrednost koristeći kao sirovinu GM FREE soju. 2/3 proizvedene soje završilo je kod onih koji su bili manje konkurentni zbog skupljeg inputa. U Srbiji preko 60% (a moguće je i više) soje završi u proizvodnji animalnih proizvoda – mesa, mleka i jaja. Intenzifikacijom stočarstva će rasti potražnja za sojom. Trenutno su struk-
turalne promene u sektoru stočarstva (osim u živinarstvu) spore i nisu pokretač za tra-žnju soje.
Tržišni lanac soje ima prostora za unapređenje
Osnovni faktori koji utiču na trendove u vrednosnom lancu soje su sledeći:
•Konkurencija drugih kultura, naro-čito ostalih ratarskih kultura (kuku-ruza, suncokreta, ječma, pšenice, šećerne repe...), koje su, u slučaju najvećeg broja proizvođača i godi-na, profitabilnije nego soja
•Soja je azotofiksator i proizvođači znaju da imaju manja ulaganja za đubrivo
•Strukturna pomeranja proizvođača u pravcu ukrupnjavanja površina
Pileće meso
Svinjsko meso
Goveđe meso Jaja (kom.) Mleko
Proizvodnja (t) 93.400 259.800 80.400 1.782.000.000 1.471.000 (485.430)
20 % proiz-vođača koristi soju u tovu
30% koristi soju
g soje/kg proizvoda 820 480 180 20 50
Ukupno tona soje 76.588 124.704 2.894 35.640 24.271
Udeo (%) u ukupnoj proizvodnji soje
17,5 28,4 0,7 8 6
Proizvodnja soje (t) 438.692
27
od strane velikih porodičnih gaz-dinstava na račun kupovine i naro-čito rentiranja zemljišta od staračkih domaćinstava i države. Ovaj trend utiče na unapređenje tehnologije gajenja, pa samim tim i prinosa, jer zemlja dolazi u ruke profesionalnih proizvođača koji imaju znanje, teh-nologiju i opremu za proizvodnju
•Postojanje sistema za navodnjava-nje u velikoj meri utiče na odluku za gajenje soje, pošto osnovni konku-renti – pšenica, suncokret i kukuruz nisu kulture kojima je potrebno na-vodnjavanje ili, u slučaju kukuruza - kojeg je lako navodnjavati
•Prilikom otkupa soje postoji dovolj-no konkurencije – najveći prerađivač soje, trgovci, ekstruderaši koji ga-rantuju da će soja biti otkupljena i da će postojati konkrencija prilikom formiranja cene
•rast potražnje za GM FrEE sojom u Evropi, rast potražnje za GM sojom u aziji
•rast površina u okruženju, ali i u Ukrajini
•Zabrana uvoza GM soje i sojine sač-me
•agrarna politika subvencionisanja po hektaru koja je trenutno prisut-na u Srbiji, koja vrlo pogoduje pro-izvodnjama sa niskim ulaganjima kao što je to soja
Osnovne barijere za razvoj vrednosnog lanca soje:
•Shvatanje soje kao kulture u čiju proizvodnju ne treba puno ulagati i koja može da da dobre prinose i u ekstenzivnom gajenju
•još uvek velike cenovne varijacije
•Količina sertifikovanog semena koje se koristi (procena je da se koristi samo 50% sertifikovanog semena) što ugrožava održivost i kvalitet same prozvodnje soje
•Monopolizovano tržište kvalitetne prerade soje koje je za posledicu imalo uspostavljanje brojnih ek-strudera koji su uzeli značajan deo tržišta, a čiji su proizvodi vrlo limi-tirani u kvalitetu
Osnovne prilike za razvoj vrednosnog lanca soje:
•Otvaranje tržišta inputa i pristup novim tehnologijama koja unapre-đuju prinose i kvalitet, te poveća-vaju izvoz
•Usmeravanje ka proizvodnji or-ganske soje za tržište EU; trenut-no se ista dobavlja iz Kine i Indije. Srbija treba da iskoristi tendencije ka usmeravanju na evropski pro-izvedene organske proteine i to ne samo za stočnu hranu, već i za proizvode za humanu upotrebu
•Mogućnost diversifikacije sorti-menta i korišćenje sertifikovanog semena, sa posebnom pažnjom na sorte sa posebnim svojstvima namenjenim za humanu upotrebu, kao i pronalaženje proizvođača koji
28
nalaze interes u ovakvoj specifič-noj proizvodnji sorti sa posebnim svojstvima za preradu i proizvodnju proizvoda kao što su tofu, mleko, jogurt i dr.
•Povećanje broja specijalizovanih proizvođača kojima je soja osnovna kultura, naročito u krajevima gde se sada soja gaji na ekstenzivan način
•Smanjenje gubitaka i unapređenje tehnologije gajenja usled nabavke nove mehanizacije, naročito kom-bajna
•Čišćenje i razdvajanje soje po kva-litetnim kategorijama koje može da poveća izvoz i kvalitet prerade
•Povećanje konkurencije na nivou prerade, koja će biti u stanju da preradi i pripremi proizvod za izvoz
•Otvaranje novih tržišta kako geo-grafski (japansko, severnoevrop-sko…), tako i sa novim proizvodima na postojećem tržištu
V. OSNOVNE KaraKTErISTIKE VEZaNIH TržIŠTa U SrBIjI
96% mesa, izvora proteina koji su preo-vlađujući u strukturi proteina za ishranu stanovništva, proizvede se u samoj EU. Potpuno je drugačija situacija sa bilj-nim proteinima koji služe za ishranu životinja od kojih se proizvodi meso. Čak 69% ovih proteina se uvozi, a EU poseduje samo 3% potrebne količine
sojine sačme koja čini 64% od 5 prote-ina koji su dobar izvor za proizvodnju mesa8. Sojina sačma je glavni izvor li-zina, aminokiseline koja je najvažnija u ishrani prasadi, a druga po važnosti kod ishrane živine. Za razliku od EU, Sr-bija svoje biljne i životinjske proteine dobije iz domaće proizvodnje. Srbija proizvodi 100% soje za svoje potrebe i jedina je zemlja u Evropi trenutno koja je samodovoljna u proizvodnji soje. U proizvodnji mesa Srbija ima stepen samodovoljnosti sličan EU. Međutim, kada bi potrošnja mesa u Srbiji bila kao i u EU, i Srbija bi uvozila soju.
Logična pitanja koja se postavljaju: Za-što EU se odlučuje da uvozi preko po-trebne biljne proteine? Zašto je Srbija jedina zemlja u Evropi koja ima druga-čiju strategiju?
U prvom slučaju radi se o jednostavnoj globalnoj raspodeli konkurentnosti u kojoj Evropa na svojim limitiranim ze-mljišnim kapacitetima mnogo bolje i efikasnije gaji proizvode više vredno-sti koji donose veće profite. Odgovor na drugo pitanje je malo kompleksniji i leži u činjenici da Srbija ima zemljišnih kapaciteta na kojima se po pravilu pro-izvode proizvodi niže vrednosti i onda u takvoj raspodeli konkurentnosti soja pronalazi svoje mesto u proizvodnji u Srbiji, i u činjenici da je Srbija izgradila značajne kapacitete za preradu sojine sačme koji su direktno već 40 godina uticali na razvoj ove kulture, pa samim tim i proizvodnje u Srbiji.
Cena soje i sojine sačme je viša u Sr-biji nego u EU i to sigurno (u nekim slučajevima više, u nekim manje) utiče
8 http://www.ocl-journal.org/articles/ocl/pdf/2014/04/ocl140021.pdf
29
na konkurentnost vezanih proizvodnji kao što su proizvodnja stočne hrane, mesa, mleka i mesnih prerađevina. Zato se državna politika i strategija biljnih proteina nikada ne sme zasnivati samo na izolovanom posmatranju pojedinač-nih interesa proizvođača soje, nego i na uticajima na vezane proizvodnje koji koriste soju.
V. 1. Stočna hrana
Pre nego dođe do krajnjih potrošača – proizvođača mesa, mleka, jaja, oko trećina soje u Srbiji prvo bude prerađe-na u nekoj od fabrika stočne hrane. Za razliku od ostale stočne hrane koja se pravi na farmi, bilo velikoj u modernim industrijskim postrojenjima ili malim mešaonama, ova stočna hrana se nalazi u prometu i traži svog kupca. razlikuje-mo dva tipa fabrika: fabrike velikog ka-paciteta od kojih jedna grupa prodaje stočnu hranu na celoj teritoriji Srbije (dobar deo je takođe je izvozno orjen-
tisan), dok drugoj grupi pripadaju fa-brike stočne hrane koje su proizvodno integrisane. Procena je da velike fabrike zauzimaju oko 85% ukupne proizvod-nje i gotovo celokupan izvoz. drugi tip jesu lokalno orijentisane veće mešaone sa malim tržišnim učešćem.
Osnovne karakteristike tržišta koncen-trovane stočne hrane su:
•Neiskorišćeni i često zastareli kapa-citeti. Procena je da se od 2 miliona tona kapaciteta koristi oko polovi-ne - od čega se u oko jednoj de-setini proizvode premiksi
•Konstantan rast izvoza i rast uvoza
•rast jedinične vrednosti izvoza, koja prati cene žitarica i relativno stagni-ranje jedinične vrednosti uvoza kao posledica stagnacije cena premik-sa i dodataka hrani koji se pretežno nalaze u strukturi uvoza
0 $/kg
0.1 $/kg
0.2 $/kg
0.3 $/kg
0.4 $/kg
0.5 $/kg
0.6 $/kg
0.7 $/kg
-
20
40
60
80
100
120
140
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
Hilj
ada
tona
Izvoz Jedinična vrednost izvoza
0 $/kg
0.2 $/kg
0.4 $/kg
0.6 $/kg
0.8 $/kg
1 $/kg
1.2 $/kg
-
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
Hilj
ada
tona
Uvoz Jedinična vrednost uvoza
Izvor: UN Comtrade Izvor: UN Comtrade
Grafikon 16: Izvoz prerađene stočne hra-ne iz Srbije
Grafikon 17: Uvoz prerađene stočne hra-ne u Srbiju
30
•Značajna konkurencija koja ipak vodi ka sve većoj koncentraciji pro-izvodnje
Srbija ima pristup konkurentnoj stočnoj hrani, osim soji
Poslednjih pet godina Srbija je značajan izvoznik kukuruza koji predstavlja osno-vu komponentu ishrane svinja, živine i značajno učestvuje i u koncentrovanoj ishrani goveda i ovaca. dodatno, Srbija ima dovoljno konkurencije u proizvodnji stočne hrane - kako među proizvođa-čima sa „on farm“ mešaonama stočne hrane, tako i među velikim industrijskim objektima za proizvodnju različitih tipova i kategorija koncentrovane stočne hrane. Proizvođačima mesa problem predstav-lja nekonkurentna cena soje i sojine sač-me, koja učestvuje i sa 30% u pojedinim smešama za ishranu. Srbija se odlučila za proizvodnju, ali i potrošnju GM free proizvoda, pa samim tim i za to da sebe liši pristupa cenovno konkurentnoj soji i sojinoj sačmi iz Brazila, agrentine i Sad. Upravo zato su proizvođači stočne hrane preko svojih predstavnika u Privrednoj komori Srbije, konstantno od uvođenja Zakona o GMO 2009. godine, zahteva-li da se dozvoli uvoz GM sojine sačme ili da se zabrani uvoz mesa od životinja koje su hranjene GM sojinom sačmom.
V. 2. Meso i mesne prerađevine10
U Srbiji postoji uverenje da je stočar-stvo ove zemlje u velikoj krizi, naročito poslednjih nekoliko godina. Međutim, brojke i statistika to ne pokazuju. Sma-njuje se broj krava, ali proizvodnja mle-ka manje-više ostaje ista, što ukazuje da se samo povećava produktivnost. Broj goveda u tovu je konstantan i blag pad proizvodnje na godišnjem nivou je manji nego što je to slučaj u Novim
100.00
150.00
200.00
250.00
300.00
350.00
Jan
May
Sep
Feb
Jun
Oct
Feb
Jul
No
vM
ar Jul
No
vM
arA
ugD
ecA
pr
Aug
Dec
May
Sep
Jan
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
Mineapolis Novi Sad
-40
-20
0
20
40
0
100
200
300
400
500
600
2009 2010 2011 2012 2013 2014
Mili
on
a $
Mili
on
a $
Kukuruz Soja Suncokret Stočna hrana Sojina sačma
Cena kukuruza kao glavne komponente stoč-ne hrane u Srbiji u osnovi prati cenu na svet-skim berzama i ne zavisi puno od domaće potrošnje i proizvodnje, jer se viškovi izvoze.Stočna hrana samim tim prati te trendove.Izvor: Produktna berza, MGEX, UN Comtrade
Grafikon 18: Cena kukuruza u Mineapo-lisu i Produktnoj berzi Novi Sad
Grafikon 199: Bilans trgovine kukuruza, soje i sojine sačme, suncokreta, stočne hrane (2009-2014)
9 Grafikon predstavlja bilans trgovine, odnosno razliku iz-među izvoza i uvoza izabranih proizvoda. S obzirom da kukuruz ima znatno veći pozitivni bilans od ostalih kul-tura, vrednosti koje se na njega odnose prikazane su na levoj vertikalnoj osi, označenoj žutom bojom. Vrednosti za ostale proizvode su više nego desetostruko manje i prikazane su levo.
10 Fokus je stavljen na proizvodnju i preradu živinskog i svinjskog mesa kao kategorija koje u većoj meri koriste soju i sojinu sačmu. Takođe je ova kategorija vezane proizvodnje obrađena detaljnije jer: (1) od nje, kao nja-većeg konzumenta soje najviše zavisi proizvodnja, (2) proizvodnja mesa je po pravilu osnovni pokretač uvo-đenja oznaka kvaliteta.
31
zemljama članicama. S druge strane, značajniji porast je ostvaren kod proi-zvodnje živinskog i ovčijeg mesa, naro-čito u poređenju sa zemljama Evrope. Broj svinja je cikličan, kao što je uvek i bio, sa tendencijom smanjenja na nivou trendova koji su u NZČ.
Tabela 4: Broj grla stoke (.000) i proizvod-nja osnovnih stočarskih proizvoda (.000 t); 2010-2014
Strukturalne promene u stočarstvu u Srbiji se dešavaju različito od sektora i regiona i njihova brzina i intenzitet sva-kako utiču na potrošnju soje u Srbiji. Na primer u proizvodnji živine, 539 farmi sa preko 5.000 životinja proizvodi više od polovine ukupnog broja brojlera u Sr-biji, dok 411.593 gazdinstava ima ma-nje od 300 brojlera. Nestaje srednji deo proizvođača, tj. oni koji su proizvodili za nepoznatog kupca u svim proizvodnja-
ma. Strukturalne promene su se desile u svim područjima Vojvodine gde je po-ljoprivredna proizvodnja intenzivna. Na primer, 41% svinja u Somboru na farma-ma sa 400 i više grla i 45% svih goveda nalazi se na farmama koje imaju preko 30 grla. Očigledno je da na području Som-bora postoji specijalizacija farmi i proi-zvođača, te se i proizvodnja soje poveća-la na preko 10.000 ha iako nisu na svim terenima pogodni uslovi za njen uzgoj.
Za proizvodnju svinjskog i živinskog mesa u Srbiji potroši se gotovo 200.000 tona soje. U strukturi obroka za svinje sojina sačma čini prosečno 20% a kod živine i više. Najveća proizvodnja je na velikim farmama koje su veliki proizvo-đači mesa i veliki potrošači soje. Proce-na je da se više od polovine proizvod-nje živinskog mesa odvija na velikim farmama. U svinjarstvu velike farme na nivou cele Srbije nemaju veliki udeo u
2010 2011 2012 2013 2104
Broj životinja
Goveda (ukupno ) 938 937 921 913 920
od kojih krave 530 510 480 451 460
od kojih muzne krave 482 477 455 429 437
Svinje ( ukupno ) 3.489 3.287 3.139 3.144 3236
živina 20.156 19.103 18.234 17.860 17.167
Proizvodnja
Goveđe meso 96 81 82 70 73
Svinjsko meso 269 271 252 249 258
živinsko meso 84 103 94 92 94
Kravlje mleko (milion litara)
1.485 1.462 1.465 1.451 1.492
jaja (milion komada) 1.705 1.760 1.794 1.755 1.892
32
strukturi proizvodnje, ali u regionima Vojvodine i Mačve gotovo je polovina životinja na velikim farmama tj. velikim potrošačima soje. Mora se naglasiti da i mali proizvođači koriste koncentrat ili samo pripremaju stočnu hranu u kojoj je sojina sačma standardni sastojak.
U proizvodnji goveđeg mesa procena izvršena na osnovu intervjua i strukture farmi je da se soja koristi u ishrani oko 20% goveda za tov. Male farme i regi-oni koji se oslanjaju na slobodan uzgoj i pašu ne koriste soju.
Srbija ima stabilnu proizvodnju svih vrsta mesa
Srbija se, sa proizvodnjom od oko pola miliona tona mesa, nalazi na 6. mestu među Novim Zemljama Članicama - iza Poljske, Mađarske, rumunije i Češke, a ispred Bugarske, Litvanije, Slovačke, Hrvatske i drugih zemalja. Proizvodnja je prilagođena potrebama i tražnji u Srbiji, budući da su mogućnosti izvo-za male. Blago smanjenje proizvodnje je, pre svega, prilagođavanje smanje-nom broju stanovnika i promene na-čina ishrane stanovništva. U osnovi, Srbija prati trendove koji se dešavaju u najvećem broju evropskih zemalja i samim tim i u celokupnoj proizvodnji u Evropi, pri čemu proizvodnja ovaca i živine u Srbiji beleži pozitivnu stopu rasta - od oko 2% u odnosnu na svetski prosek, dok je proizvodnja govedine i svinjetine u Srbiji u poslednjih 10 go-dina u blagom opadanju u odnosu na proizvodnju u svetu.
Očekivanja su da će se ovi trendovi na-staviti u pravcu kome su tekli do sada.
Naravno pod pretpostavkom da se ne-što nepredviđeno ne desi, kao što je zabrana uvoza mesa u rusku federaciju ili izbijanje neke od bolesti. Pokazalo se da liberalizacija tržišta sa EU nije imala direktan negativan (a ni pozitivan) efe-kat na proizvodnju mesa u Srbiji.
Grafikon 20: Stopa rasta proizvodnja mesa u odnosu na svetski prosek
Neizgrađeni tržišni lanci koji kao posledicu imaju cenovnu i proi-zvodnu cikličnost
Proizvodnju mesa u Srbiji karakteriše cikličnost, koja je naročito izražena kod proizvodnje svinja i živine - i to kod ma-
Piletina Svinjetina
0.0%
0.2%
0.4%
0.6%
0.8%
-4% -2% 0% 2% 4%0%
2%
4%
6%
8%
10%
-10% -5% 0% 5%
Piletina Svinjetina
0.0%
0.2%
0.4%
0.6%
0.8%
-4% -2% 0% 2% 4%0%
2%
4%
6%
8%
10%
-10% -5% 0% 5%
Pad proizvodnje svinja u odnosu na trend svetske proizvodnje je -2%, što je slično EU u proseku. Neke zemlje EU, kao što je Nemačka,beleže rast u odnosu na svetsku proizvodnju u iznosu od 2%. U proizvodnji živine Srbija beleži pozitivnu stopu rasta u oba slučaja, od2%, za razliku od EU15 i NZČ, gde se i u ovim proizvodnjama beleži pad.Izvor: FaO
33
lih i srednjih proizvođača. Veliki broj proizvođača, koji ima kapacitete za proizvodnju hrane i smeštaja životinja, relativno lako ulazi i izlazi iz proizvodnje izazivajući oscilacije u proizvodnji i ceni. Kada je cena niska, oni rade smanjenim kapacitetom - što u budućnosti utiče na povećanje cene usled smanjene po-nude, te nakon ponovnog povećanja cena - oni povećavaju proizvodnju.
drugi razlog cenovnih varijacija jeste uticaj svetske cene, budući da Srbija generalno prati svetske trendove, ali su oni mnogo izraženiji na sledeći način: kada je cena niža u Srbiji, ona je još niža nego u EU zemljama; kada je visoka - u Srbiji je još viša.
Cene i proizvodnja u govedarstvu ne pokazuju tolike oscilacije kao u svinjar-stvu, prvenstveno jer je ciklus duži, pro-izvođači su više specijalizovani i malo je onih koji ulaze i izlaze u/iz proizvodnje u zavisnosti od ciklusa.
Srbija uvozi male količine svinjskog mesa u poređenju s uvozom evrop-skih zemalja
Iako uvezene količine mesa beleže zna-čajan rast, te su količine ipak male u ukupnom iznosu, a naročito u poređe-nju sa zemljama regiona i prosekom koji uvoze nove članice EU. Srbija se i dalje nalazi na začelju evropskih zema-lja po količini uvezenog svinjskog mesa. Najčešće se uvozi smrznuto meso: do 2011. godine to je bilo oko 10 miliona evra, da bi se uvoz počeo povećavati 2012. godine na 39, a u 2013. na 49 mi-liona evra. U 2014. godini uvoz iz EU je povećan na 100,3 miliona evra, a izvoz je dostigao 58 miliona usled promena vezanih za zabranu uvoza u rusiju.
100
120
140
160
180
200
220
240
260
280
I III V VII IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V V
II IX XI I III V
2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
Euro/100kg
EU HRV SRB
Izvori: TISUP, STIPS
Grafi kon 21: Cenovna cikličnost proizvodnje svinjskog mesa u poređenju sa EU
34
Srbija ne uvozi velike količine pre-rađevina, ali su trendovi izuzetno negativni
Stopa rasta uvoza mesnih prerađevina u Srbiji u poslednjih pet godina izno-si 8% što je iznad svetskog proseka i iznad proseka stope rasta uvoza koje
beleže EU15, NZČ i CEFTa zemlje. S druge strane, po vrednosti uvoza me-snih prerađevina Srbija je na začelju evropskih zemalja - ispred Moldavije, Luksemburga, albanije, Estonije, Crne Gore i Makedonije.
0 2,000 4,000
NemačkaRusijaItalija
Velika BritanijaPoljska
FrancuskaHolandija
ČeškaPortugal
GrčkaBelgija
ŠvedskaMađarskaRumunija
DanskaSlovačka
ŠpanijaBugarska
BelorusijaIrska
UkrajinaLitvanija
SlovenijaHrvatskaLetonija
FinskaEstonija
ŠvajcarskaCrna Gora
LuksemburgAlbanija
MakedonijaBiH
Srbija 28.4Gruzija
NorveškaJermenija
MaltaKipar
MoldavijaAzerbejdžan
IslandTurska
2011 Million $0 2,000 4,000
NemačkaItalija
Velika BritanijaPoljska
FrancuskaRusijaČeška
HolandijaPortugal
GrčkaBelgija
ŠvedskaDanska
RumunijaMađarska
ŠpanijaSlovačka
IrskaBugarskaHrvatskaLitvanijaUkrajina
SlovenijaBelorusija
FinskaSrbija 125.95
Crna GoraŠvajcarska
LetonijaEstonija
LuksemburgBiH
NorveškaGruzija
MakedonijaAlbanija
KiparJermenija
MaltaIsland
AzerbejdžanTurska
Moldavija
Million $2014
Grafikon 22 i 23: Uvoz svinjetine u evropske zemlje
Srbija uvozi veoma malo mesa u poređenju s drugim zemljamaIzvor: UN Comtrade
35
Srbija, za razliku od EU zemalja, uvozi više mesnih prerađevina nego mesa
U odnosu na region, EU i svet, Srbija mnogo više uvozi mesnih prerađevina, a mnogo manje mesa. Ovakav trend direktno šteti domaćoj prerađivačkoj
industriji, a stočarsku proizvodnju i pro-izvodnju mesa vraća na neprihvatljiv nivo primarne proizvodnje bez razvije-ne prerade koja državi i društvu može da donese dobit. Tako prerađivačka in-dustrija sve više zaostaje za konkurenti-ma, naročito za onima u NZČ.
0.0%
0.5%
1.0%
1.5%
2.0%
2.5%
3.0%
3.5%
-2% 0% 2% 4% 6% 8% 10% 12% 14%
Ave
rag
e W
orld
sha
re
Prosečan rast u odnosu na svet
Srbija CEFTA NZČ EU15
Grafikon 24: Uvoz prerađevina (2005-2014)
Grafikon 25: Struktura uvoza mesa i mesnih prerađevina (2005-2014)
Od ukupnog uvoza mesa i mesnih prerađevina Srbija uvozi 60% mesnih prerađevina i 40% mesa. Ovaj odnos potpuno je suprotan odnosu uvoza mesa i mesnih prerađevina u EU15, NZČ i CEFTa zemljama, gde se meso uvozi u procentu od 70 – 80% u odnosu na mesne prerađevine.Izvor: UN Comtrade
Stopa rasta uvoza mesnih prerađevina EU15 je jedva iznad svetskog proseka. NZČ i CEFTa zemlje u poslednjih pet godina beleže rast uvoza po stopi od 2% u odnosu na svetski prosek, dok je u Srbiji rast uvoza na 11%. Vrednost uvoza prerađevina u Srbiji je slična prosečnoj vred-nosti uvoza CEFTa zemalja, a mnogo manja od proseka NZČ i EU15.Izvor: UN Comtrade
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
Srbija CEFTA NZČ EU15
Meso Prerađevine
36
V. 3. Mleko
Pad broja krava, ali relativno stabilna proizvodnja mleka zbog povećane produktivnosti
Proizvodnja mleka u Srbiji je jedan od sektora sa najvećom vrednošću pro–
izvodnje, od preko 500 miliona evra godišnje. Pored toga, gajenje muznih krava, te proizvodnja mleka i mlečnih proizvoda predstavlja i veliki socijalni oslonac siromašnim stanovnicima ru-ralnih područja.
Zaključak
Proizvodnja mesa i mesnih prerađevina nije iskoristila status zemlje u kojoj je za-branjen promet GMO. Cene inputa su bile visoke zbog globalnih cena žitarica i zatvo-renog tržišta za soju, te su proizvođači mesa prilagodili svoju cenu ovim uslovima i na domaćem tržištu ostvarivali veću cenu od one koja je bila prosečno u regionu i EU. Istovremeno, industrija mesa je veoma po-gođena visokim cenama sirovine, rastom uvoza prerađevina iz CEFTA zemalja koje su otvorile pristup jeftinom mesu iz EU, a
nije iskoristila mogućnost da naplati činje-nicu korišćenja domaćeg mesa od životinja koje nisu hranjene hranom sa GMO, ni na domaćem tržištu niti u izvozu. U prethod-nim godinama nepostojanje mogućnosti GM FREE označavanja proizvoda doveli su do povećanog uvoza proizvoda hranjenih GM stočnom hranom, jer zakon EU ne tra-ži označavanje proizvoda koji su hranjeni GM sojom i stočnom hranom. Na ovaj način Srbija nije uspevala da iskoristi svoje kon-kurentske prednosti korišćenja GM FREE proizvoda.
1587
607 584 542482 477 455 429 437
501
1571 1561 1505 1485 1462 1465 1451 1492
2006 2007
Broj krava Proizvodnja mleka, 000t
2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
Grafikon 26: Proizvodnja mleka i broj krava 2006 – 2014
Veći pad u broju krava nego u proizvodnji mleka ukazuje na povećanje produktivnosti. U odnosu na 2006. godinu, prošle 2014. godine proizvodnja mleka manja je za 6%, dok je broj krava u istom periodu opao čak za 28%.Izvor: rZS
37
Mlekarski sektor u Srbiji ima pad proi-zvodnje, a mleko je jedan od najmanje konkurentnih poljoprivrednih proizvo-da. Značajno je opao i broj mlečnih krava i broj gazdinstava koja se bave proizvodnjom mleka. Očekuje se dalji pad broja farmi i kako se to desilo u Hrvatskoj gde je 2004. godine mleko otkupljivano od 54.000 proizvođača, 2011. godine od 14.000 uz povećanje ekstra klase mleka na 97%, a 2014. od 10.194 proizvođača.
U Srbiji se jasno odvajaju tri grupe pro-izvođača mleka koji su i različiti potro-šači soje:
Prvu grupu čine su mali proizvođači sa jednom ili nekoliko krava, koje po pra-vilu nemaju dobar genetski potencijal i daju malo mleka. Krave su gajene u neadekvatnim uslovima, znatno ispod standarda EU. Ovi proizvođači mleko najčešće prerađuju u sir i kajmak koje prodaju kod kuće ili na lokalnim pija-cama. Ova grupa proizvođača u ishrani krava ne koristi soju.
Druga grupa su srednji proizvođači sa tri do 10 krava. Oni su u poslednjih 5-6 godina dosta napredovali, poboljšali su rasni sastav, uslove i tehnologiju muže svojih stada, ali još uvek najveći deo njih, iako u najvećem broju slučajeva mleko predaju mlekarama, ne ispunja-va EU standarde kvaliteta. Broj ove gru-pe proizvođača se značajno smanjio. Ni ova grupa ne koristi soju za ishranu životinja.
Treću grupu čine velike farme sa do-brim genetskim potencijalom koje su i po proizvodnji i po standardima na
evropskom nivou. Oko 30% mleka pro-izvede se na ovim farmama i uobiča-jeno krave u svom obroku imaju soju.
Koncentracija otkupa i prerade u nekoliko mlekara
U Srbiji trenutno radi preko 200 mle-kara. Najveći deo njih su male zanat-ske mlekare, dok na velike industrijske mlekare otpada svega 10%. Međutim, i pored velikog broja malih mlekara, one pokrivaju svega 13% prerade mleka. U isto vreme, velike industrijske mlekare drže 67% prerađivačkih kapaciteta.
Sve ovo ukazuje da je pred mlekar-stvom teško razdoblje koje će karakte-risati prilagođavanje standardima EU.
Uvoz mleka
Srbija je prošle godine uvezla 21.5 mi-liona tona mleka po čemu je 38. zemlja sveta. Međutim, kada se pogleda rast uvoza, Srbija je u samom vrhu.
rast uvoza mleka u Srbiju u proteklih 10 godina rastao je prosečnom sto-pom od čak 59,6%, dok je 2014. go-dine uvezeno 94% više mleka nego 2005. godini. Najveći uvoz dolazi iz okruženja, prvenstveno BiH, a najveći uvoznici su mlekare koje imaju preradu i prodaju mleka sa obe strane granice i na taj način nivelišu sopstvenu, a sa-mim tim i ukupnu proizvodnji i tražnju. rast uvoza mleka u Srbiji je značajno povećan posle ulaska Hrvatske u EU, kada su mlekare iz BiH morale da pre-stanu sa izvozom na hrvatsko tržište i kada je taj višak morao da pronađe svoje tržište.
38
0
200
400
600
800
1,000
1,200
1,400
1,600
1,800
Jul
Avg
ust
Sep
tem
bar
Okt
ob
ar
No
vem
bar
Dec
emb
ar
Janu
ar
Feb
ruar
Mar
t
Ap
ril
Maj
Jun
Jul
Avg
ust
Sep
tem
bar
Okt
ob
ar
No
vem
bar
Dec
emb
ar
Janu
ar
Feb
ruar
Mar
t
Ap
ril
Maj
Jun
2013 2014 2015
Hilj
ada
do
lara
Bosna i Hercegovina EU Ostali
-1%
0%
1%
2%
3%
4%
5%
6%
-2% 0% 2% 4% 6%
Pro
seča
n u
deo
u s
vets
kom
uvo
zu
Prosečan rast u odnosu na svet
Srbija Ostatak CEFTA Ostatak Dunava NZČ EU15
0
5
10
15
20
25
2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
Srbija Ostatak CEFTA
NZČ EU15
Grafikon 27: Uvoz mleka i mleka u prahu u Srbiju
Grafikon 28: Rast uvoza mleka u odnosu na svetski prosek (2005-2014)
Grafikon 29: Trend rasta uvoza mleka (2005=1)
Izvor: ITC
Iako Srbija najmanje učestvuje u svetskom uvozu mleka, u poslednjoj deceniji ima po-zitivan rast i raste brže od svetskog proseka.Izvor: UN Comtrade
U proteklih 10 godina uvoz mleka u Srbiju povećan je čak 20 puta
39
Zaključak
Proizvodnja, prerada i plasman mleka i mlečnih proizvoda predstavljaju izuzetno kompleksan i osetljiv sistem. Pred sektorom su brojni izazovi koji ne samo da su generi-sani od strane male konkurencije u otkupu mleka, nego i potrebom da se ispune brojni zahtevni standardi u procesu približavanja i priključenja EU. Poseban izazov predstav-ljaju promene u okruženju Srbije u sektoru mlekarstva koje će nastati zbog ukidanja kvota za mleko u EU. Sektor mlekarstva za svoj razvoj zahteva stabilnost, ali sama pro-izvodnja mleka pruža stabilnost i tržište za ratarske proizvode (među njima i soju) i re-surse za proizvodnju goveđeg mesa. Kori-šćenje soje kao hraniva prihvaćeno je od strane proizvođača mleka, a naročito spe-cijalizovanih proizvođača koji se ubrzano profilišu pre svega na području Vojvodine. Ulaganje u velike farme predstavlja veliku investiciju i sve manje gazdinstava će imati snage da se odluči da uđe u sektor mlekar-stva, te je izvesno da će postojeće farme imati prostora za napredak.
V. 4. Jaja
Proizvodnja jaja u Srbiji vezuje se za vremena značajnih problema u živinar-skom sektoru i drastičan pad u odno-su na proizvodnju od pre par decenija. dok su konkurentske