1. KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH SUSTAVA Financijski sustav ukupnost nositelja ponude i potranje novanih sredstava, financijskih oblika tj. instrumenata u kojima su utjelovljena novana potraivanja raznolikih financijskih institucija, tokova i tehnika, koji integrirani pravnim normama i regulacijom, omoguavaju trgovanje novcem i novanim vikovima, odreujui pri tome cijene financijskim proizvodima u prvom redu kamatne stope i oekivanja o financijskim i ekonomskim kretanjima u budunosti. Financijski sustavi se razlikuju po zemljama jer su u svakoj zemlji determinirani povijesnim razvojem, regulacijom, odrednicama gospodarske i socijalne kulture prilagoeni nacionalnom gospodarstvu. Stoga ne postoji standardni model financijskog sustava kojeg treba slijediti ve se izuava konceptualni model financijskog sustava i njegove najvanije odrednice.

2. FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA Funkcije financijskog sustava ostvaruju se na brojnim i razliitim formalnim i neformalnim, otvorenim i dogovornim financijskim tritima. Financijska trita su sloeni mehanizmi sustava externog financiranja pa se njihova razvijenost, uinkovitost i postojanje uzimaju kao mjerilo razvijenosti financijskog sustava. Primarni zadatak financijskog sustava je mobilizirati sva novana sredstva koja mogu posluiti kao zajam i prenijeti ih tj. transferirati od tedia onima koji ih trebaju za potronju ili investianje. Mobilizirajui novanu tednju ili samo trenutno slobodne vikove, FS omoguava formiranje i koncentraciju produktivnog kapitala i potie rast i napredak nacionalnog gospodarstva. Druga osnovna zadaa financijskog sustava jest funkcija usmjeravanja ili alokativna funkcija. Financijski sustav usmjerava raspoloivi novani kapital u one pothvate koji su profitabilni i ekonomski opravdani. Naelo alokativne uinkovitosti nalae da financijski sektor usmjerava ogranieni novani kapital u projekte sa najviim povratom ili u projekte s najmanjim rizikom (ako se radi o jednakom povratu). Uz formiranje i transfer novanog kapitala i njegovo usmjeravanje, FS ima i slijedee funkcije:

1. tedna funkcija nuditi irok izbor oblika tednje(obveznice, dionice, depoziti-roni i povienju, police ivotnih i mirovinskih osiguranja, vrijednosne papire i sl.), kojima e se poticati sklonost tednji i investicijama.

2. Funkcija likvidnosti omoguiti investitorima da svoja potraivanja to bre i bez gubitakapretvore u novac (najlikvidnija imovina). Ova je funkcija najue povezana sa razvijenou tzv sekundarnog-transakcijskog financijskog trita na kojem se preprodaju financijska potraivanja.

3. Kreditna funkcija omoguiti stalnu opskrbu kreditima pojedince, poduzea i dravu, jer jekredit osnovni oblik suvremenog financiranja.

4. Funkcija plaanja osigurati instrumente i sigurne posupke i mehanizme masovnih domaih imeunarodnih plaanja po najnioj cijeni.

1

5. Gospodarsko-politike funkcije zdrav, stabilan i uinkovit FS je potpora dravnoj politici zato efikasnije provoenje makroekonomskih ciljeva (zaposlenost, niska inflacija, stabilnost, konkurentnost i sl.).

6. Funkcije uvanja kupovne moi raznim oblicima financijskih ulaganja omoguiti ouvanjerealne vrijednosti novanog kapitala ili poveanja budue kupovne moi.

7. Preuzimanje rizika FS ne izbjegava nego preuzima rizike koji nastaju u realnom sektoru. 8. FS omoguava meugeneracijski prijenos tednje ivotno i mirovinsko osiguranje.3. PONUDA I POTRANJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA PONUDA: oblike tednja sektora stanovnitva je u svim zemljama tradicionalno vea od ulaganja u investicijsku tednja je vea od investicijske potronje tj. konstantno se ostvaruju neto vikovi koji se nude na sektor stanovnitva je nositelj preko 50% ukupne ponude novanih vikova, u ostatku sudjeluju potronju, tj. stanovnitvo ostvaruje neto financijske vikove koje nudi na financijskim tritima. financijskim tritima financijske institucije, lokalna i sredinja uprava i inozemstvo POTRANJA: sektor potranje ine poduzea jer su im razvojne i druge potrebe za novanim sredstvima vee bruto tednju poduzea ine zadrana dobit i amortizacija i ona nije dostatna za financiranje poduzea se pojavljuju kao neto uzajmljiva na financijskim tritima drava je sve aktiviniji sudionik i sve vei dunik (sektor potranje) na financijskim tritima razvilo se novo internacionalno trite javnog duga i dravnih vrijednosnica od vlastite tednje njihovih kapitalnih ulaganja najvaniji izvor ponude novanih sredstava su domainstva i pojedinci osobna primanja ovog sektora formiraju se od plaa, rente, kamata, dividendi, poduzetnike nakon odbitka poreza, osobna primanja se rasporeuju na potronju i osobnu tednju osobna tednja (kao viak dohotka nad potronjom) moe se investirati u realne ili u financijske

dobiti i iz transfernih primanja od drave

Najvaniji nositelj ponude je stanovnitvo (neto pozajmljivai), a najvaniji nositelji potranje su poduzea i drava (neto uzajmljivai). Naravno postoje suficitarne jedinice poduzea i deficitarne jedinice stanovnitva. Formiranje nacionalne tednje: - osobna tednja sudjeluje sa vie od 1/2 - poduzetnika sa 1/3 - preostali dio pripada lokalnoj dravi. 4. FINANCIJSKA IMOVINA, POTRAIVANJA I INSTRUMENTI

2

Financijska potraivanja su potraivanja na neiji novac u budunosti tj. stjeu ih vlasnici kapitala ustupajui novani kapital izravno ili preko financijskih posrednika. Za svoj dananji novac ili dohodak oni oekuju budui prihod i za to dobivaju garancije (obeanja) vraanja uloenog sa prinosima u obliku kamata ili dividendi. Financijska potraivanja su u pisanom obliku kao ugovori ili vrijednosnice (vrijednosni papiri) u kojima su takva potraivanja utjelovljena (inkorporirana), to je takoer oblik pisanog ugovora. Takvim financijskim instrumentom (oblikom) se prenosi kupovna mo. Za investitora (ulagaa) je to financijsko potraivanje, a za emitenta (izdatnika) financijska obveza sa rokom dospijea u budunosti. Svako financijsko potraivanje je uvijek s jedne strane potraivanje, a s druge financijska obveza! Novano suficitarne jedinice mijenjaju likvidniji instrument (novac) s manjim prinosom, za drugi manje likvidan instrument (vrijednosnice) sa veim buduim prinosom. 5. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE Izravno (direktno) financiranje je financiranje kada novano deficitarne jedinice (NDJ) same nude svoja obeanja (vrijednosnice) na financijskim tritima, a novano suficitarne jedinice (NSJ) ih otkupljuju. Kupujui vrijednosnice, ulagai na financijskom tritu ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnica postajui tako njihovi kreditori (zadunice) ili sudjeluju u vlasnitvu (vlasnike vrijednosnice). Novano suficitarne jedinice stjeu novana potraivanja koja dospjevaju u budunosti, te stanovite prinose u odreenim vremenskim razdobljima ili o dospjeu. Takva potraivanja nazivaju se i primarna potraivanja. Takav prijenos novanih sredstava odvija se brzo i uz nie trokove tehnikom privatnog plasmana (manjem broju pouzdanih investitora) ili javnim upisom (irokoj javnosti) uz pomo investicijskih banaka, brokera i dealera. Investicijske banke, brokeri i dealeri u ovom sluaju samo posreduju u plasmanu vrijednosnica ne mijenjajui ih u drugi oblik potraivanja. Znai razmjena izmeu investitora i emitenta ostaje u onom obliku u kojem je ponuena, bez promjene iznosa koji se potrauje, stupnja rizinosti, dospijea, kamatnjaka i sl. Jednom kreirana obveza ostaje ista i po obliku i po sadraju do dospijea (ako je rije o zadunici) ili dok poduzee posluje (ako je rije o vlasnikoj vrijednosnici). One se mogu prodavati na sekundarnim tritima, ali uvjeti moraju ostati isti, znai mijenja se samo vjerovnik ili vlasnik, no to je uvijek izravna obveza izmeu krajnjeg uzajmljivaa, prema krajnjem pozajmljivau. Meutim, takav nain financiranja ima puno ogranienja (teko je udovoljiti zahtjevima investitora), pa zbog toga nema ire primjene ( na razvijenim financijskim tritima iznosi svega 5-30%, dok u nerazvijenim ne postoji).

6. FINANCIJSKO POSREDOVANJE (INDIREKTNO FINANCIRANJE)

3

Financijsko posredovanje nain je prijenosa novanih sredstava od krajnjih pozajmljivaa krajnjim uzajmljivaima, kada se izmeu njih pojavljuje financijski posrednik ili intermedijar. Drugim rijeima to je proces ustupanja novanih sredstava od strane novano suficitarnih jedinica, novano deficitarnim jedinicama, na nain da se jedan oblik financijskog potraivanja preoblikuje u druge oblike financijskog potraivanja pomou financijskih posrednika. Financijski posrednik kupuje direktna financijska potraivanja jednih karakteristika i pretvara ih u indirektna potraivanja drugih karakteristika. Proces transformacije potraivanja naziva se financijsko posredovanje, a institucije koje se time bave financijski posrednici. Financijski posrednici prikupljaju novana sredstva u obliku depozita na transakcijskim raunima, ronih depozita i depozita po vienju, prodajom polica osiguranja, naplatom lanskih uloga, prodajom udjela u investicijskim fondovima, emisijom obveznica, blagajnikih zapisa, uzimanjem kredita i sl. to predstavlja potraivanje krajnjih pozajmljivaa (NSJ) prema njima. Istovremeno, financijski posrednici kupuju vrijednosnice, odobravaju kredite i sl. te tako stjeu direktna potraivanja prema krajnjim uzajmljivaima (NDJ) umjesto stvarnih pozajmljivaa novanih sredstava (NSJ). Financijski posrednici kupuju dnevna potraivanja od NDJ na isti nain kao to ih kupuju NSJ u sustavu direktnog finaniciranja, no za njih je takvo stjecanje direktnih potraivanja samo dio sustava posredovanja. Tu kupnju financiraju prikupljajui novana sredstva emisijom tzv sekundarnih obveza prema NSJ. Indirektna potraivanja prema krajnjim pozajmljivaima, prikazuju se u bilanci financijskih posrednika kao obveze, a direktna potraivanja prema krajnjim uzajmljivaima su dio aktive. Financijski posrednici su banke, tedne depozitne institucije, osiguravatelji ivota i imovine, mirovinski fondovi, fondovi zajednikog investiranja, raznolike dravne financijske institucije, stambena drutva tj. sva ona drutva koja u svojoj aktivi imaju direktna financijska potraivanja, a u pasivi indirektna potraivanja kao obvezu prema tediama i investitorima. Prednosti indirektnog financiranja: 1. 2. 3. 4. 5. omoguuje se kreiranje financijskih potraivanja raznolikih denominacija (npr. veliki krediti laka disperzija rizika financijski posrednici preuzimaju najvei dio rizika usklaivanje dospijea mogua rona transformacija sredstava (usmjeravanje kratkoronih velika likvidnost sekundarnih obveza financijskih posrednika lako se pretvaraju u novac ili informacijska intermedijacija investitori ne moraju analizirati svaki projekt, niti bonitet NDJ. na bazi malih tednih uloga)

izvora u dugorone plasmane) druga manje likvidna sredstva koja su potrebna investitorima

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA

4

Razni oblici financijskih instrumenata se obino prikazuju u piramidalnom obliku, prema kriteriju sigurnosti i profitabilnosti. Piramida pokazuje da su na dnu obino najsigurnija, ali i najneprofitabilnija sredstva, a na vrhu su najrizinija ulaganja, s najviom stopom povrata. Svaki investitor uglavnom u svojoj financijskoj imovini ima najvie financijskih instrumenata s dna piramide, a najmanje s vrha, jer na taj nain disperzira rizik. Financijska piramida: junk obveznice -------------------------------------------obine dionice --------------------------------------------------------------------preferencijalne dionice, neosigurani krediti --------------------------------------------------------------------------------------------neosigurane obveznice, neosigurani tedni ulozi kod banaka ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------dravne zadunice, osigurane obveznice, hipotekarne obveznice --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------gotovina, osigurani tedni ulozi, transakcijski rauni

Ovaj standardni izgled piramide svaki individualni ali i institucionalni investitor korigira ovisno o nizu imbenika i motiva, a od velikog su znaenja iznosi raspoloivih sredstava, stanje i kretanje u ekonomiji i na fin. tritima, preferencije likvidnosti, spremnost na preuzimanje rizika itd. Pri strukturiranju portfelja fin. imovine strunu pomo ulagaima pruaju profesionalni analitiari fin. trita, savjetnici, brokerske kue i posebni bankovni odjeli. 8. POJAM I VRSTE FINANCIJSKIH INSTITUCIJA Financijske institucije su institucije-poslovna poduzea koja prikupljaju novana sredstva, usmjeravaju ih u financijske plasmane i obavljaju financijske usluge. Razlikuju se od svih ostalih nefinancijskih institucija po tome to posluju sa nematerijalnomfinancijskom imovinom, dok im je materijalna imovina potrebna u minimalnoj vrijednosti kako bi uspjeno trgovali financijskim proizvodima. Novana sredstva prikupljaju primanjem oroenih novanih depozita, depozita na transakcijskim raunima, uzimanjem kredita, emisijom vrijednosnica, prodajom polica osiguranja i udjela investicijskih fondova. Tako prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita, kupnjom vrijednosnica i manjim dijelom ulaganjem u realnu imovinu i druge investicije. Veina financijskih institucija su financijski posrednici koji pribavljaju novana sredstva kreirajui novana potraivanja investitora prema sebi, a zatim ih plasmanima pretvaraju u vlastita potraivanja prema svojim dunicima. Financijske institucije obuhvaaju sve sudionike na financijskim tritima koji sudjeluju u financijskim transakcijama kao financijski posrednici, brokeri, dealeri i investicijski bankari.

5

Najvanija financijska institucija je BANKA. Sve ostale financijske institucije se nazivaju nebankovnim financijskim institucijama. Financijske institucije dijelimo: banke istodobno (simultano) primaju depozite i daju kredite iroj javnosti nebankovne ne primaju depozite i ne odobravaju kredite iroj javnosti istovremeno kao svoje

glavne poslove (najee mogu odobravati kredite ili obavljati oba ta posla ali za odreeni segment trita, npr tedionice samo sa stanovnitvom). Prema kriteriju primanja depozita financijske institucije se dijele (najzastupljenije grupiranje): depozitne financijske institucije nedepozitne financijske institucije 8. DEPOZITNO-KREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Depozitne financijske institucije prikupljaju sredstva primanjem transakcijskih depozita na raunima plaanja, tednih uloga po vienju ili rone tednje, namjenskih i nenamjenskih depozita i plasiraju ih najvie u obliku kredita. U pasivi su im najznaajnije obveze po primljenim depozitima, a u aktivi su im najvanija potraivanja po odobrenim kreditima, te se zato nazivaju depozitno-kreditnim institucijama. Meu depozitima dre i one depozite koji koji su slobodni i raspoloivi na zahtjev, tj. po svojoj su prirodi depozitni novac i uvijek mogu biti upotrijebljeni kao sredstvo prometa i plaanja. Po tome se razlikuju od ostalih fin.institucija jer kroz svoju kreditnu aktivnost sudjeluju u procesu umnaanja novca kreacijom novih depozita. One jedine u svojoj pasivi mogu imati obveze koje su dio ukupne koliine novca u opticaju i na osnovi njih kreirati sekundarne depozite (tj. sudjeluju u kreiranju novca na tritu), zbog ega su pod direktnim nadzorom sredinje banke (jer mogu utjecati na monetarnu politiku, pa samim time i na cjelokupno gospodarstvo neke drave.) Nedepozitne financijske institucije prikupljaju i pribavljaju novana sredstva od novano suficitarnih jedinica i plasiraju ih novanodeficitarnim jedinicama pomou svih nabrojenih financijskih transakcija. Nedepozitnim financijskim institucijama nije dozvoljeno primati depozitni novac (ne smiju kreirati obveze na osnovi depozita) zbog zatite ulagaa te iz monetarnih razloga - to je privilegija samo depozitnih institucija.

6

Grupiranje financijskih institucija: I SREDINJA BANKA centralna, emisijska II DEPOZITNE- KREDITNE INSTITUCIJE 1. 2. banke depozitne tedne institucije

(tedionice, tedne banke, tedno-kreditne zadruge, stambene tedionice i stambena drutva, hipotekarne tedionice, potanske tedionice, blagajne uzajamne pomoi i sl.) III NEDEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE 1. 2. 3. 4. 5. 6. ugovorene tedne institucije investicijski fondovi financijske kompanije (interne banke) i konglomerati dravne i specijalne financijske institucije investicijske banke, brokeri i dealeri ostale mjeovite financijske institucije (osiguravatelji imovine i ivota; privatni i dravni mirovinski fondovi; institucije zdravstvenog osiguranja)

(eksportne, poljoprivredne, razvojne, stambene, studenske i sl.) (drutva za poslovanje s vrijednosnicama) (povjerbena drutva, forfeiting, leasing i factoring drutva, izdavai kreditnih kartica, garantne agencije, clearing institucije, burza vrijednosnica, mjenjanice, trgovci devizama, valutama i plemenitim kovinama, financijski savjetnici, institucije kreditnog rejtinga) 9. KARAKTERISTIKE SREDINJE BANKE Sredinja banka (centralna, emisijska) - posebna je i najvanija monetarna institucija i vrhovna novana vlast svake moderne drave. Po svojim se funkcijama znatno razlikuje od ostalih financijskih institucija jer kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novani, kreditni i bankovni sustav, a sve vie i sustav svih depozitno-kreditnih financijskih institucija. Temeljni zadatak joj je odravanje stabilnosti cijena i sudjelovanje u ostvarivanju ciljeva ope ekonomske politike (pod uvjetom da to ne teti ostvarenju odravanja stabilnosti cijena), kao to su visoka zaposlenost, odrivi neinflatorni razvoj, visok stupanj konkurencije. Prve sredinje banke osnivane su kao privatne, ali vremenom su postale dravne, zbog svoje najvanije uloge - emisije gotovog novca. Nakon velike ekonomske krize, velikim dijelom uzrokovane rizinim ulaganjima banaka, sredinje banke, zakonskim regulativama, preuzimaju nadzor i kontrolu nad bankama i od emisijskih postaju sredinje banke u suvremenom smislu. Sredinje banke su dravne institucije, ali su neovisne od aktualne administracije. Samostalnost im je osigurana kroz: - funkcionalnu (sama bira mjere i instrumente za postizanje ciljeva), - institucionalnu (samostalno odluuje), - osobnu (samostalnost uprave) i - financijsku neovisnost. Naravno to se postie nainom imenovanja lanova uprave, koji su imenovani od vrhovnog tijela drave. lanovi vlade ne smiju biti u upravi sredinje banke, niti sredinja banka smije kreditirati dravu.

7

Sredinja banka je neprofitna institucija. Trokove poslovanja pokriva: - prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, - od kamata na vrijednosnice koje dri u aktivi (SAD), - od prihoda koje ostvari plasmanom deviznih priuva i sl. Razlika izmeu prihoda i rashoda naziva se emisijska dobit (seigniorage), koja je prihod dravnog prorauna. Sredinja banka ostvaruje svoje zadatke preko poslovnih banaka i tedno-kreditnih institucija koje nadzire i koje su danas najee izjednaene sa bankama po pravima i obvezama. Sredinja banka ne posluje izravno sa poduzeima, uz izuzetak velikih, nacionalnih korporacija, a i tada su to posebni poslovi, koji nisu povezani sa kontrolom novane mase. Najvanije funkcije sredinje banke su: 1. reguliranje koliine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka novana monetarna politika, odravanje likvidnosti privrede. Ostvaruje ju instrumentima novane politike: eskontnom-diskontnom politikom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tritu, politikom obvezne rezerve, ponekad i ponegdje selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreivanjem kreditne aktivnosti banaka 2. odravanje likvidnosti banaka i tednih depozitnih institucija sredinje banke kako bi se ouvala stabilnost bankovnog sustava, Nuna je kreditna intervencija juria na banke. Ima ulogu posljednjeg kreditnog utoita ili kreditora u krajnjoj nudi jer moe odobriti kredit i onda kada poslovne banke to vie ne mogu - ima sposobnost neogranienog kreiranja primarnog novca. 3. odravanje meunarodne likvidnosti tj. briga za bilancu plaanja propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeu, formiranjem deviznih priuva, sudjelovanjem na deviznom tritu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom. 4. emisija novca Sredinje banke su jedine institucije ovlatene od drave za emisiju primarnog novca kroz kreditiranje banaka, kupnju dravnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci sredinje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina sredinje banke u opticaju. Emisija novanica i kovanica (valutnog novca) ekskluzivno je pravo sredinje banke. 5. 6. 7. suradnja s meunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje analiza - statistika, pribavljanje informacija i objavljivanje podataka poslovi za raun drave meudravne financijskih sporazuma i suradnje

pomoglo funkcioniranje kreditnog sustava i sprijeila panikami bijeg ekonomije u gotovinu zbog mgueg

11. FUNKCIJE SREDINJE BANKE Najvanije funkcije sredinje banke su:

8

1.

reguliranje koliine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka novana monetarna

politika, odravanje likvidnosti privrede. Ostvaruje ju instrumentima novane politike: eskontnom-diskontnom politikom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tritu, politikom obvezne rezerve, ponekad i ponegdje selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreivanjem kreditne aktivnosti banaka 2. odravanje likvidnosti banaka i tednih depozitnih institucija sredinje banke kako bi se ouvala stabilnost bankovnog sustava, Nuna je kreditna intervencija juria na banke. Ima ulogu posljednjeg kreditnog utoita ili kreditora u krajnjoj nudi jer moe odobriti kredit i onda kada poslovne banke to vie ne mogu - ima sposobnost neogranienog kreiranja primarnog novca. 3. odravanje meunarodne likvidnosti tj. briga za bilancu plaanja propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeu, formiranjem deviznih priuva, sudjelovanjem na deviznom tritu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom. 4. emisija novca Sredinje banke su jedine institucije ovlatene od drave za emisiju primarnog novca kroz kreditiranje banaka, kupnju dravnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci sredinje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina sredinje banke u opticaju. Emisija novanica i kovanica (valutnog novca) ekskluzivno je pravo sredinje banke. 5. 6. 7. suradnja s meunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje analiza - statistika, pribavljanje informacija i objavljivanje podataka poslovi za raun drave meudravne financijskih sporazuma i suradnje

pomoglo funkcioniranje kreditnog sustava i sprijeila panikami bijeg ekonomije u gotovinu zbog mgueg

12. HRVATSKA NARODNA BANKA

9

Republika Hrvatska svoju je sredinju banku osnovala uredbom Vlade RH u prosincu 1991.kada je provedena valutna reforma i monetarno osamostaljivanje zemlje. Zakonima iz 1992., 1995. i iz travnja 2001. precizno su utvreni uvjeti njenog djelovanja, odgovornosti i voenja monetarne politike. 1997. Ustavnim promjenama, preimenovana je iz Narodne banke Hrvatske u Hrvatsku narodnu banku. Po svom statusu, karakteristikama i funkcijama, HNB je danas usporediva sa sredinjim bankama svih razvijenih drava. Osnovni cilj HNB-a je postizanje i odravanje stabilnosti cijena. Uz to HNB je duna svojom djelatnou podupirati gospodarsku politiku Republike Hrvatske, ali na nain i u mjeri koja nee ugroziti postizanje stabilnih cijena. Mora djelovati u skladu s naelima otvorenog trinog gospodarstva. Osnovni zadaci (funkcije) HNB-a su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. utvrivanje i voenje novane i devizne politike dranje i upravljanje meunarodnim priuvama RH izdavanje novanica i kovanog novca izdavanje dopusnica za rad banaka, nadzor i podzakonsko reguliranje poslovanja banaka voenje rauna banaka i platnog prometa za banke ustrojavanje platnog sustava financijski poslovi za dravu podzakonsko reguliranje iz podruja njene nadlenosti

HNB je samostalna i neovisna institucija, odgovorna Saboru RH, ali ne mora slijediti upute tijela RH, EU ili bilo kojih drugih osoba. Iskljuivo je u vlasnitvu RH i ima status pravne osobe. Tijela upravljanja HNBa su Savjet i guverner. Savjet se sastoji od 14 lanova, guvernera, zamjenika guvernera, 4 viceguvernera i 8 nezavisnih strunjaka. Savjet imenuje i razrjeava Sabor, a Savjet se imenuje na 6 godina. lanovi Savjeta moraju biti dravljani RH s priznatim ugledom i profesionalnim iskustvom na monetarnom, financijskom, bankarskom i pravnom podruju. Guverner je predsjednik Savjet i upravlja i rukovodi poslovanjem HNBa. Sve odluke Savjeta moraju biti donesene dvotreinskom veinom glasova. Svake godine se utvruje emisijska dobit HNB-a, ako je pozitivna tada 20% odlazi u ope priuve HNB, a ostatak predstavlja izvanredni prihod dravnog prorauna. Najvaniji prihodi HNB-a su prihodi od kamata i drugi prihodi od meunarodnih priuva deponiranih u inozemstvu ili uloeni u dravne obveznice. S druge strane najvaniji rashodi su kamate na obvezne rezerve i blagajnike zapise, trokove poslovanja, a ponekad i negativne teajne razlike. HNB je duna javno objavljivati svoje podatke i mora sastavljati bilancu, raun dobiti i gubitka, izvjee o promjenama u kapitalu i izvjee o novanom toku. Najkasnije pet mjeseci nakon zavretka financijske godine, HNB mora izvijestiti Sabor o rezultatima poslovanja, financijskoj stabilnosti, odravanju stabilnosti cijena i ostvarivanju monetarne politike. Reviziju financijskih izvjea HNB-a vre komercijalne revizorske kue. 13. DEVIZNE PRIUVE

10

Osiguravaju meunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima interne konvertibilnosti kune tj.slobodne kupoprodaje deviza za domae osobe, nepostojanja obvezne cesije (ustupa) deviza dravi i nepostojanja tzv. racionalnih kvota prava na zadravanje dijela ostvarenog deviznog priljeva) HNB upravlja meunarodnim priuvama RH i one su dio njene bilance. Meunarodne (devizne) priuve inozemna imovina koja je pod kontrolom i na raspolaganju monetarne vlasti u svrhu izravnog financiranja neravnotea u bilanci plaanja, te neizravnog reguliranja neravnotee putem intervencija na deviznom tritu radi utjecaja na teaj i u ostale svrhe. Meunarodne priuve HNB-a se formiraju otkupom deviza od poslovnih banaka na aukcijama, otkupom od Ministarstva financija iz inozemnog zaduivanja drave, priljevom na osnovi izdvojene obvezne devizne rezerve, povlaenjem trani od MMF-a, iz prihoda od kamata na depozite i vrijednosnice te prodajom efektivnih kuna stranim bankama. Dvije su vrste deviznih rezervi: 1. 2. tekue kad CB i poslovna banka slue za ostvarivanje ciljeva dio koji se nalazi kod poslovnih stalne koje se nalaze u trezoru CB (gotovina) slue u sluaju rata, elementarnih nepogoda, banaka slui za plaanje obveza komitenata politike izolacije... u RH varira oko 100 mil $. Meunarodne priuve RH ine: 1. 2. valutu 3. 4. 5. 6. Posebna (specijalna) prava vuenja (special drawing rights-SDR) HNB kod Meunarodnog Monetarno zlato, plemenite kovine i drago kamenje Novanice i kovanice u konvertibilnoj stranoj valuti (efektivna strana valuta) Terminski, repo, obratni repo i opcijski ugovori u konvertibilnoj valuti sklopljeni s prvoklasnim monetarnog fonda Potrana salda plativa u konvertibilnoj stranoj valuti na raunima HNB kod stranih sredinjih Visokokvalitetne mjenice, potvrde o depozitu i ostale zadunice koje glase na konvertibilnu banaka, meunarodnih financijskih institucija ili kod izabranih prvoklasnih stranih banaka

ugovornim stranama. Poslovne banke takoer dre meunarodne priuve - depoziti domaih poslovnih banaka kod stranih banaka i strane valute, a one slue za odravanje likvidnosti banaka i njihovih komitenata u meunarodnim plaanjima. Devizne priuve se koriste samo kao instrumenti odravanja likvidnosti i ne mogu se koristiti kao sredstva za razvoj, obnovu, financiranje izvoza i sl. Zbog toga je pri upravljanju deviznim priuvama osnovni kriterij likvidnost i sigurnost, a tek onda rentabilnost ulaganja. Najvei dio HNB-ovih deviznih priuva ine vrijednosni papiri dravne obveznice i euroobveznice (51%), u depoziti po vienju i oroeni depoziti kod inozemnih poslovnih i sredinjih banaka, te kod meunarodnih financijskih institucija (43%), u repo poslovi (4%), ostali plasmani (2%), te samo 1% u efektivnoj stranoj valuti. Hrvatska ne dri priuve u obliku monetarnog zlata.

15. DEFINICIJA I OBJANJENJE BANKE

11

Banka je najvanija financijska posrednika institucija. Novana sredstva banka prikuplja primanjem depozita i plasira ih uglavnom u kredite, bavei se uz to i financijskim uslugama (posredovanje u domaem i meunarodnom platnom prometu, na fin. tritima itd.). Na prikupljene depozite banka plaa pasivnu, a na odobrene kredite naplauje aktivnu kamatu. Razlika izmeu aktivne (vie) i pasivne (nie) k.s. je kamatna mara. Pasivna kamatna stopa (depozitna) se formira na trokovnom, a aktivna kamatna stopa (kreditna) na cjenovnom principu. Primanje depozita, odobravanje kredita i obavljanje platnog prometa ine svojevrsnu liniju razgranienja u razlikovanju banaka od nebankovnih financijskih institucija. Openito, banka se definira kao financijska institucija koja u pasivi bilance ima depozite koji su po svojoj prirodi novac, a u aktivi uglavnom ima kredite. Depozitni i kreditni poslovi njezino su najvanije obiljeje i ona ih obavlja istodobno i kontinuirano kao svoje temeljne aktivnosti. Iako je primanje depozita ono po emu se banke razlikuju od svih nedepozitnih institucija, banke su takoer i kreditne institucije. Samo depozitne institucije tj. banke vode transakcijske raune (raune plaanja) preko kojih obavljaju bezgotovinska i polugotovinska plaanja. Banka je ono poduzee koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama. Hrvatski zakon o bankama odreuje banku kao dioniko drutvo iji je predmet poslovanja primanje novanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana. 3 temeljna postulata bankovnog poslovanja su likvidnost, sigurnost i rentabilnost, iz kojih se izvodi profitabilnost. Vrste banaka: a) b) c) d) e) f) g) centralne banke (emisijske, kontrolne), komercijalne banke (depozitne, kreditne), investicijske banke, razvojne banke (hipotekarna, poljoprivredna, graevinska) banke dugoronog kreditiranja poslovne banke, multinacionalne banke i ostale banke (trgovake, klirinke itd.).

privrednog razvoja

16. KREDITNE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE Kreditna institucija poduzee iji je posao primanje depozita ili drugih sredstava od javnosti s obvezom vraanja i odobravanje kredita za vlastiti raun. Financijska institucija poduzee koje nije kreditna institucija, tj. ne prima depozite ve joj je glavni posao odobravanje kredita (ukljuujui garancije), stjecanje udjela ili investiranje. Kod nas se pod bankom podrazumijeva samo institucija koja je dobila dozvolu za rad od HNB-a.

17. OBLICI OKRUPNJAVANJA BANAKA

12

Do udruivanja banaka dolazi zbog ostvarivanja vie profitabilnosti, zbog lakeg obavljanja poslova, boljeg poreznog tretmana, lakeg obavljanja meunarodnog poslovanja, izbjegavanja zakonskih propisa i sl. Oblici okrupnjavanja banaka su: bankovni holding, bankovni konzorcij, multinacionalna banka i kupovni ili bankovni sindikat. BANKOVNI HOLDING je oblik okrupnjavanja banaka u kojem jedna banka kupuje kontrolni paket dionica s pravom glasa ili veinski udio u drugoj banci, te nad njima ima jasnu kontrolu. Ona koja kupuje udio naziva se banka majka ili vrna banka, a banka koju kupuju naziva se banka ker, podrunica ili subsidijarija. Vrna banka stjee odluujui utjecaj na izbor rukovodstva banke-subsidiarije i kontrolira njenu politiku i upravljanje. Banka ker tj. subsidiarija zadrava pravnu samostalnost i djeluje kao posebna organizacija, ali mora slijediti ciljeve i politiku nadreene banke. Cilj preuzimanja je kontrola porezne politike i to preko organizacije i top managementa. Holding moe biti: 1. 2. jednobankovni (npr. PBZ podrunica Krapina, Dubrovnik) i multibankovni.

Jednobankovni holding nastaje kada banka majka kontrolira jednu banku i vie nebankovnih financijskih podrunica. Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje vie banaka i nebankovnih financijskih institucija. BANKOVNI KONZORCIJ je ugovorno povezivanje banaka koje dolazi slobodnom voljom banaka radi odreenog posla kojeg nisu u stanju obaviti pojedinano (kreditiranje nekog investicijskog projekta). Banke udruuju samo dio svog poslovanja. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoroni (npr. odobravanje kredita) ili trajni (odravanje likvidnosti). Za trajanja konzorcija banke zadravaju pravnu samostalnost, a konzorcijem rukovodi vrna banka koja se naziva gestor. Npr. da bi se pokrio dug Privredne banke, sve banke su ule u konzorcij koji se zvao Udruena banka RH i sve su morale davati dio svojih depozita. MULTINACIONALNA BANKA je iri oblik udruivanja banaka i kapitala iz vie zemalja i one pridonose globalnoj ekonomskoj integraciji. Preko mree podrunica u vie zemalja obavljaju financijske transakcije na nacionalnim i meunarodnim tritima, ostvarujui dobit na razlikama u uvjetima poslovanja na pojedinim tritima. Obavlja SVE bankovne poslove. U internacionalnom je vlasnitvu i posluje na meunarodnom tritu. BANKOVNI SINDIKAT je grupa banaka koja odobrava sindicirani kredit kada svaka od njih participira u financiranju udjela dijela takvog velikog kredita. Sindikat organizira banka voditelj sindikata. Bankovnim sindikatom se naziva i grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tritu. Grupa krupnih investicijskih banaka se naziva kupovnom grupom purchase group, a tako su angairane i investicijske banke za rasprodaju irokoj javnosti selling group. Najvanije metode povezivanja banaka su metode spajanja i stjecanja mergers and acquisitions, zajednika ulaganja joint venture, i strategijski savezi strategic alliances.

13

Spajanjima se postie puna integracija dviju ili vie samostalnih banaka u jedinstvenu novu banku, dok stjecanjem jedna banka preuzima kontrolni paket obinih dionica druge banke bez spajanja ili pripajanja ali nad preuzetom bankom stjee jasnu kontrolu. Zato je stjecanje uobiajena metoda kod formiranja bankovnih holdinga. Strategijskim savezom se uspostavlja partnerstvo meu bankama usmjereno na precizno odreene aktivnosti. Zajednika ulaganja postoje kada dvije ili vie banaka osnivaju i zajedniki kontroliraju treu financijsku instituciju te preko nje ostvaruju ciljeve obostranog interesa. 18. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Nebankovne financijske institucije se razlikuju od banaka po tome to prikupljaju i pribavkjaju sredstva na razliite naine, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita od najire javnosti ili ih primaju od ogranienog segmenta trita. to se plasmana tie, ove institucije smiju ulagati u sve oblike imovine kao i banke, ukljuujui i odobravanje kredita. Nebankovne financijske institucije ne obavljaju depozitno-kreditne poslove kao svoju osnovnu djelatnost, obavljaju ih za ogranieni segment trita (kao npr. tedne depozitne institucije), obavljaju samo jedan od tih poslova (kao npr. odobravaju kredite) ili naprosto nisu odgovarajuim zakonima uvrtene u skupinu institucija koje se mogu nazivati bankama. Najvanije nebankovne institucije su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. tedne depozitne institucije (tedionice,tedno-kreditne zadruge, tedne banke, kreditna ugovorne tedne organizacije (osiguravatelji ivota i imovine, dravni i privatni mirovinski investicijski fondovi (fondovi zajednikog investiranja) financijske kompanije, investicijske banke, brokeri i dealeri, dravne i od drave podupirane specijalne financijske institucije povjerbena drutva fortfaiting, faktoring i leasing institucije itd... udruenja, blagajne uzajamne pomoi), fondovi),

POJAM INSTITUCIONALNIH INVESTITORA ( ulagatelja) Obuhvaa fin. institucije koje su kupci najveeg dijela vrijednosnica na financijskom tritu. Za razliku od individualnih investitora-pojedinaca, one su u stanju disperzirati rizik formirajui raznovrsnu strukturu ulaganja, utjecati na cijene i ostale uvjete na tritu. Lake zadovoljavaju uvjet sigurnosti pa su orijentirane na rast kapitala ili tekuih prinosa. Najvaniji institucionalni investitori su investicijski fondovi, banke, osiguravajua drutva, mirovinski fondovi, zaklade itd...

22. INVESTICIJSKO BANKARSTVO

14

Investicijske banke su financijski specijalisti koji pomau emitentima pri emisiji i rasprodaji vrijednosnica na primarnom financijskom tritu. Najvaniji su sudionici primarnog ili emisijskog trita. Potrebna novana sredstva osiguravaju vlastitim kapitalom, pozajmicama od banaka, emisijama zadunica, depozitima na raunima komitenata i sporazumima o reotkupu. Investicijska banka danas je full service financijska tvrtka koja obavlja sve poslove na primarnom i sekundarnom tritu vrijednosnica. Investicijske banke posreduju izmeu emitenta i investitora ne mijenjajui prirodu potraivanja koja se prodaju pa jesu financijske institucije ali nisu i financijski posrednici. Iako nosi naziv investicijska banka, nije banka niti je depozitna institucija, a jo manje je investicijska razvojna banka. Ovim se pojmom oznaava svaka ona financijska ustanova kojoj je glavno obiljeje posredovanje pri emisiji i distribuciji vrijednosnica, a sve vie i odravanje emisijskog teaja i sekundarnog trita. Najvee investicijske banke su: Morgan Stanely, Merrill Lynch, Goldman Sachs, Lehman Brothers, First Boston, Salomon Brothers, Bear Stearns, Kidder Peabody, Prudential i Paine Webber. Investicijske banke karakteristine su za SAD, a u specifinom obliku djeluju i Velikoj Britaniji, Francuskoj i nekim drugim zemljama. U Europi i Japanu poslove upisivanja primarne emisije vrijednosnica te preuzimanja rizika rasprodaje obavljaju univerzalne banke preko svojih investicijskih dijelova ili preko tvrtki za poslovanje sa vrijednosnicama. Visokospecijalizirane bankovne grupe: - europske UBS, Deutsche Bank, BNP Paribas, Societe Generale, Credit Suisse First Boston, te japanska Nomura. Noviji europski naziv im je book-runners.

23. BROKERI I DEALERI

15

Brokeri i dealeri su specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim tritima. Dealeri nastupaju kao principali, kupujui i prodajui vrijednosnice za vlastiti raun, oekujui dobit i preuzimajui rizike promjena cijena i kamatnih stopa. Odravaju trite za pojedine izabrane vrijednosnice za koje su specijalizirani. Takve vrijednosnice su uvijek spremni kupiti i prodati po stanovitoj cijeni. Posluju na vlastito ime i za vlastiti raun. Zarada im je razlika izmeu zahtijevane (ask) i ponudbene (bid) cijene vrijednosnice. Brokeri su posrednici izmeu kupaca i prodavaa koji posluju za njihov raun i naplauju posredovanje u obliku provizija naknada. Brokeri su trini posrednici, meetari koji pruaju trinu uslugu ne preuzimajui rizike. Posluju sa irokom javnou, ali i sa dealerima. Osim brokera vrijednosnica postoje i specijalizirani brokeri za odreena trita, kao npr. hipotekarni brokeri. Najvei dio sredstava potrebnih za poslovanje brokera i dealera osigurava se kreditima od banaka i sredstvima klijenata na posebnim raunima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju sa irokim krugom investitora, u kontaktu su s veinom sudionika trita, bave se savjetovanjem i strukturiranjem portfelja svojih klijenata. Diskontni brokeri su brokerske kue amerikog financijskog trita koje, za razliku od ostalih brokera, klijentima pruaju ui obujam usluga i uz znatno niu cijenu od uobiajene. Obino ne posluju uz proviziju, ve sa klijentom ugovaraju fiksni iznos naknade. Posluju na veliko i specijaliziraju se za manji broj vrijednosnica ili usluga.

24. FINANCIJSKE KOMPANIJE

16

Financijske kompanije osnivaju velike proizvoake i trgovake korporacije, banke, osiguravateljna drutva i druge financijske institucije. Za razliku od banaka, financijske kompanije ne uzimaju depozite iroke javnosti ve sredstva pribavljaju na veliko (kao i poduzea): - emisijom komercijalnih papira i dugoronih obveznica 60% izvora - uzimanjem kredita od banaka - emisijom dionica - pozajmicama od matinih korporacija. Tako prikupljene izvore plasiraju na malo, u obliku kredita stanovnitvu i poslovnim poduzeima, ili ih koriste za nekreditne oblike financiranja kao to su factoring i leasing. Glavni zadatak financijskih institucija je da kao specijalisti osiguravaju kratkorone i srednjerone rkedite poduzeima ili za potronju stanovnitva. Oko 1/2 plasmana se usmjerava poduzeima, a 1/2 stanovnitvu u obliku raznovrsnih potroakih, te sve vie stambenih kredita. U novije vrijeme su financijske kompanije i neto kreditori banaka. Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im obino zabranjeni ili ogranieni. Velika financijska poduzea i konglomerati osnivaju financijske kompanije da bi ule u financijske poslove. Motiv osnivanja ovakvih financijskih kompanija je: - financiranje prodaje proizvoda korporacije-osnivaa kreditiranjem kupaca - financiranje vlastite proizvodnje - zarada na financijskim transakcijama Pri tom su financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva jer posluju kao samostalne osobe, ali ostvaruju njene interese. Sve vei dio potraivanja financijskih kompanija se sekuritizira na nain da se ona koriste kao collateral pri emisiji zadunica ime se izbacuju iz bilance financijskih kompanija. Kroz financijske kompanije, poduzea odvijaju financiranje od proizvodnje ili prodaje, osiguravaju novani kapital za vlastite potrebe, ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inae ne bi obavljala kao proizvoaka poduzea. Financijske kompanije esto se nazivaju korporacijskim bankama, kunim bankama (inhouse), a u nas bi im odgovarao naziv interne banke. Vrste financijskih kompanija su: 1. Potroake financijske kompanije izravno odobravaju kredite potroaima uglavnom za kupnju robe. Takve kompanije obino su vlasnitvo zainteresiranih proizvoaa ili trgovaca, a mogu biti i u vlasnitvu banaka (npr. Citicorp). 2. 3. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzea kao npr. leasing ili maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivaa (npr Sears Acceptance Corporation). kupnju potraivanja uz diskont faktoringom. Najvra interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podrunica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraivanja korporacija. 25. INVESTICIJSKI FONDOVI

17

Investicijski fondovi su institucionalni ulagai koji prikupljaju novana sredstva iroke javnosti, najee pojedinaca i domainstava i plasiraju ih u skladu sa unaprijed utvrenim financijskim ciljevima, u dugorone, rjee u kratkorone financijske instrumente. Uloena novana sredstva ulagaa predstavljaju njihov idealni udjel (unit) u imovini fonda. Udjeli, za razliku od dionica, daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali ne daju pravo upravljanja, ili je to pravo ulagaa ogranieno. Profesionalno upravljanje umjesto ulagaa preuzimaju osnivai fonda ili od njih ovlatene osobe i to je jedna od najvanijih znaajki fonda. Pojedinanom ulagau fondovi pruaju mogunost irenja portfelja financijske imovine i izbjegavanja rizika ulaganja, smanjuje trokove transakcijama na veliko, osiguravaju im likvidnost, odgovorno profesionalno upravljanje i omoguavaju porezne olakice. Fondove organiziraju posebne tvrtke za upravljanje fondovima, banke, tedionice, brokerske kue i osiguravateljna drutva. Fondova ima vie vrsta. Razlikuju se prema pravnom statusu, organizaciji, naknadama organizatoru, pravima lanova, motivima ulaganja, osnovnoj strukturi ulaganja itd. Gotovo 50% fondova u svijetu su dioniki (equity), 20% obvezniki (bond), 20% su fondovi novanog trita (MMMF), a ostalo su hibridni, indexni i sl. Investicijski fond se organizira ispravom o povjerbi. Skup imovine fonda ili pool kod sebe dri povjerbena kua skrbnik fonda, obino banka ili osiguravateljna kua. Skrbnik dri ili kontrolira imovinu fonda, vodi raunovodstvo, izdaje i distribuira udjelne certifikate, kalkulira cijene i sl. Upravlja fonda tj manager ili osniva organizira, tj kreira fond, vodi oglaavanje, utvruje politiku investiranja portfolio management, vodi administraciju, prodaju i reotkupljuje udjele. Vrijednost fonda se kalkulira dnevno kao NAV vrijednost (Net-Asset Value) ili neto vrijednost fonda. NAV vrijednost je ukupna vrijednost svih vrijednosnica u fondu umnoenih sa njihovom dnevnom trinom cijenom, uveana za vrijednost ostale aktive i umanjena za obveze fonda. NAV po udjelu se dobije podijelom ukupne vrijednosti fonda sa brojem udjela. Osnovna podijela razlikuje: 1. otvorene 2. zatvorene fondove Otvoreni open end fondovi imaju promijenjiv broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i poveava se veliina fonda. Fond je na zahtjev lana duan iskupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znai smanjenje broja udjela i veliine fonda. Kod ovog tipa fonda ne postoje ogranienja u broju udjela. U svakom trenutku fond je spreman prodati nove ali i reotkupiti ve prodane udjele po tekuoj trinoj cijeni. Fondovi se poveavaju ili se smanjuju ovisno o potranji. Emitirajui dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje nove vrijednosnice i dodaje ih postojeem portfelju. Granice irenja fonda ili njegovog smanjivanja i likvidacije odreene su iskljuivo trinom potranjom i zanimanjem ulagaa.

18

Kod zatvorenog closed end fonda stvara se skup tono odreenih vrijednosnica (dionice i obveznice) pa se emitiraju i prodaju udjeli u tome skupu po ponudbenoj cijeni. Broj udjela je fixan i fond ih ne reotkupljuje, ve se njima trguje na burzi, na sekundarnom OTC tritu ili se mogu prodati organizatoru fonda. Cijene udjela su promijenjive i ovise o ponudi i potranji. Fondove je mogue razvrstati u 4. grupe slinih osobina, neovisno o razliitim nazivima pod kojima se pojavljuju u pojedinim zemljama. Unit Trust je tip otvorenog investicijskog fonda rairen u Velikoj Britaniji. Prvi unit-trust je osnovan jo 1868. Imaju pravni status kompanije, a lanovi su im dioniari. Drava im zbog zatite malih ulagaa propisuje okvirnu strukturu ulaganja. Investment Trust je zatvoreni fond, tj ima fixni broj udjela u prometu. Kad organizator jednom javnosti proda udjele, fond je definitivno zatvoren i formiran. Jednom kupljenim vrijednosnicama ne dodaju se nove. Mutual Fund (uzajamni fond) je otvoreni fond u SAD-u namijenjen irokom krugu malih ulagaa koji ne ele prihvatiti vee rizike. Uzajamni fondovi novanog trita (MMMF) postoje od 1971, kada je prvi osnovala Merryl Lynch a danas postoje irom svijeta. MMMF su otvoreni uzajamni fondovi trita novca i kratkoronih vrijednosnica. Formiraju ih investicijske tvrtke i banke. Prikupljaju novac pojedinaca i institucija i ulau ga u skup kratkoronih instrumenata novanog trita. Novani ulozi pojedinaca su udjeli u fondu, i na ime tih udjela dioniar ne ostvaruje dividendu ve mu se mjeseno isplauje prinos ovisno o prinosima koji se ostvaruju od odobrenih kredita i kupljenih vrijednosnica. Prinos ulagaa ovisi o kamatnjacima na tritu i mijenja se s njihovim promijenama. Zato su MMMF u EU razvrstane u kategoriju monetarnih financijskih institucija. Popularnost MMMF pridonosi i to to je lanovima doputeno vui ogranieni broj ekova sa minimalnim iznosima, pa udjel u fondu ima i karakteristike transakcijskog rauna. REIT (Real Estate Invetment Trust) je investicijski fond za ulaganja u realna dobra. Zatvoreni je fond registriran kao kompanija. Prikuplja novana sredstva prodajom udjela i plasira ih u nekretnine. Investicijski fondovi nove su financijske institucije u hrvatskom financijskom sustavu, i od njih se, s obzirom na njihov dinamian razvoj u svijetu i na strukturu ponude novanih sredstava u RH, gdje su pojedinci i kuanstva najvaniji sektor tednje, oekuje brz i uspjean razvoj. Investicijski fondovi se mogu osnivati kao otvoreni i zatvoreni fondovi (svih vrsta i namjena) Odobrenje za osnivanje fonda daje HANFA. Investicijske fondove mogu osnivati i njima upravljati samo posebna drutva za upravljanje fondovima. Drutva za upravljanje fondovima se osnivaju kao dionika drutva ili kao drutva sa ogranienom odgovornou. Drutvo smije otpoeti sa poslovanjem ako dobije odobrenje Agencije. Temeljni kapital drutva mora iznositi najmanje milijun kuna i mora biti uplaen u trenutku podnoenje zahtjeva za odobrenje rada drutva. Najnii nominalni iznos temeljnog kapitala zatvorenog fonda s javnom ponudom iznosi 5 milijuna kuna. Zatvoreni fondovi mogu ulagati i u nekretnine. Depozitne banke investicijskih fondova mogu biti banke sa sjeditem u RH. Nadzor nad poslovanjem investicijskih fondova i drutava za upravljanje investicijskim fondovima obavlja HANFA

19

27. FINANCIJSKA TRITA ULOGA I FUNKCIJA Financijska trita ine osobe, financijski instrumenti, tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u ureenim sustavima trgovanja omoguuju razmjenu novanih vikova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza i odreuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja. Na nerazvijenim financijskim tritima dominiraju banke kao najvanije financijske institucije, te depoziti i krediti kao najzastupljeniji instrumenti ulaganja i financiranja. Razvijena trita obiluju mnotvom financijskih oblika, brojnim financijskim institucijama, sofisticiranim financijskim tehnikama i isprepletenim financijskim tokovima. Razvijeno financijsko trite primjereno je demokratskim drutvima i trinim gospodarstvima jer podrazumijeva objektivizirane trine kriterije, iskljuivo ekonomsku alokaciju sredstava, regularnost i zatitu sudionika, a likvidira socijalizaciju, prisvajanje i redistribuciju, dovodei sve pod svjetlo javnosti. Financijska trita se djele na: - kreditna (debt) trita na kojima se trguje zadunicama i kreditima. - trita vlasnikih udjela (kapitala, equity trita) na kojima se trguje dionicama i iz dionica izvedenim oblicima. Iako je ponekad teko uoavati jasna razgranienja meu njima, najea je podjela finanijskih trita na trite novca i kratkoronih vrijednosnica novano trite, trite kapitala i devizno trite. Na razvijenom financijskom tritu, uz financijske institucije sve vie sujeluju poduzea, drava i posebice stanovnitvo.

20

29. PRIMARNO FINANCIJSKO TRITE Primarno (emisijsko) trite je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica njen izdavatelj prikuplja nova - dodatna novana sredstva. Novom emisijom dionica poveava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugorona novana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i drugih utrivih financijskih instrumenata i njihovom rasprodajom zavrava ivot toga instrumenta na primarnom ili emisijskom tritu. Vrijednosnice se na primarnom tritu prodaju samo jednom. Sve ostale prodaje odvijat e se na sekundarnom tritu. Poduzea i drugi emitenti vrijednosnica najee nemaju znanja i iskustva u ovim poslovima, i zato im pomo pruaju investicijske banke ili njihove grupe, ako se radi o veim iznosima emisije, ili poslovne banke preko svojih investicijskih odjela. Investicijske banke najee same ili udruene u kupovne grupe otkupljuju cijelu emisiju kao veleprodavai i rasprodaju je dalje, preuzimajui time i rizike emisije. One posreduju izmeu izdavatelja i javnosti. Posebno znaenje na primarnom tritu imaju informacije o bonitetu emitenta i rejtingu tvrtke. Bonitet je izraz koji sintetiki izraava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i posebice kreditnu sposobnost tvrtke. Ocjene o bonitetu i rangiranja emitenta slue investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrivanju trine pozicije, a time i utvrivanja cijene predmetne vrijdnosnice na emisijskom tritu. Prikupljanje informavcija o bonitetu danas je visokoprofesionalizirani posao posebnih organizacija koje ga obavljaju uz naknadu. Najpoznatije su Moody's, Standard's & Poor's, Fitch, Euromoney. One rangiraju emitente, pojedine emisije ili zemlje dodjeljujui im ocjene od AAA (najmanji rizik) do C ili D (najrizinije) ove su slovne ocjene dopunjene i brojanim oznakama. 30. SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRITE Na sekundarnom financijskom tritu se odvija stalna kupoprodaja ve emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora doli prethodnom rasprodajom na primarnom tritu. Na njemu originalni izdatnik vrijednosnica ne pribavlja novana sredstva jer je to ve postignuto na primarnom tritu, nego se mijenjaju vlasnici ve prije emitiranih vrijednosnica preprodaju se prije dospijea. Zato se ovo trite zove i transakcijsko, ili trite druge ruke. Sekundarno financijsko trite pravno se i organizacijski sveobuhvatno i temeljito ureuje zbog zatite svih sudionika na njemu. Posebno znaenje sekundarnog trita je u tome to prua mogunost ulagaima da preprodajom vrijednosnog papira koji posjeduju lako odravaju likvidnost te im oslobaa novana sredstva za druge plasmane. Transakcije na sekundaarnom tritu obavljaju se u bankama, na burzama vrijednosnica koje su najorganiziraniji i institucionalni oblik sekundarnog trita, na tzv. OTC tritima i iz ruke u ruku.

32. OTC FINANCIJSKO TRITE

21

OTC trite (over the counter) drugi je vaan oblik organiziranog sekundarnog trita. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najee nisu, ali mogu biti uvrtene i na burzama. Preko ovog trita se plasiraju i nova izdanja dionica. OTC je sustav automatskih kotacija na mrei meusobno spojenih raunala. Amerika SEC (Securities Exchange Commision) je 1968. godine zaduila NASD (Nacionalno udruenje dealera vrijednosnicama) da organizira over the counter trite. Nakon 13 godina udruenje je osposobilo sustav automatskih kotacija NASDAQ. OTC je prvenstveno dealersko trite, te mu je slubeni naziv Nasdaq Stock Market. Posao se zakljuuje telefonom, telefaxom ili telexom, bez fizikog susreta sudionika. Promijene cijena se unose u raunalo i automatski se uspostavljaju nove kupovne (bid) i prodajne (ask) cijene i kotacije. Dealeri su povezani u grupe koje trguju odreenim izabranim vrijednosnicama. Ovo se trite nekada naziva i tree trite (tercijarno). Trite dravnih obveznica Vlade SAD-a takoer je OTC trite. Burzovni indexi i prosjeci su pokazatelji stanja na burzovnim tritima. Koncipirani su tako da mjere i izvjeuju o promijenama vrijednosti izabranih grupa vrijednosnica koje su reprezentativne za cijelo trite ili za neki njegov dio. Prosjek iskazuje aritmetiku sredinu grupe cijena (vrijednosnica), a indeks je prosjek u odnosu na ranije utvrenu baznu trinu vrijednost. Indexi su rezultat stalnih promijena cijena izabranih vrijednosnica, upuuju na tendenciju kretanja cijena na cijeloj burzi ili u odreenom segmentu trgovanja, a odraavaju i kretanja nacionalnog i meunarodnog privrednog, politikog, socijalnog okruenja i dogaanja.

22

33. NOVANO TRITE - FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSPODARSKE FUNKCIJE Podijela na novano trite ili trite kapitala kao kriterij uzima da li financijski instrument omoguava raspolaganje novcem ili kapitalom. Kriterij je vremenski rok tj. likvidnost, a granini rok je godina dana. Novanom je tritu zadatak svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem u funkciji transakcijskog sredstva kako bi postigle likvidnost kojom se omoguavaju njihova tekua plaanja ili plaanja njihovih komitenata. Na ovom tritu se trguje bankovnim likvidnim rezervama i kratkoronim vrijednosnicama. Likvidne rezerve kod sredinje banke (izvan obveznih rezervi) se na tritu novca (money market loans) na kratke rokove. Novac pozajmljuju banke i tedne depozitne institucije meusobno. Sredinje banke mogu i ne moraju sudjelovati na ovom tritu. Ponekad na tritu novca sudjeluju i nebankovni subjekti ostale financijske institucije i velike korporacije, no one su uglavnom orijentirane na pozajmice od banaka. Ovaj dio trita se naziva i meubankovno trite (interbank market). Trite kratkoronih vrijednosnica drugi je segment novanog trita. Naziva se i diskontno trite. Na njemu se trguje sa kratkoronim dunikim vrijednosnicama s rokom do 1 godine. Svi ti instrumenti imaju vrlo mali rizik neplaanja ili su potpuno nerizini. Uobiajeni rokovi dospjea: - blagajniki zapisi 13 do 52 tjedna - utrivi certifikati o depozitu 14 do 120 dana - komercijalni papiri 1 do 270 dana - bankovni akcepti 30 do 180 dana Svi odreda su visokog stupnja utrivosti, te su obino potraivanja sredinjih banaka, poduzea i tvrtki za poslovanje sa vrijednosnicama a obveza su drave i poduzea. Banke i druge depozitne institucije imaju ih i u aktivi i u pasivi, to ovisi o individualnoj razini likvidnosti. Gospodarska funkcija ovog trita je odravanje likvidnosti banaka i ostalih sudionika. Novano trite nema vrstu institucionalnu strukturu i formalnu organizaciju. To je skup razliitih trita i specijalista, nepersonalno je, kompetitivno i veleprodajno. Osim odravanja likvidnosti omoguava i ukamaivanje kratkoronih vikova novca, smanjujui oportunitetni troak njihovog dranja u likvidnom-novanom obliku.

34. TRITE KAPITALA FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI

23

Trite kapitala je skup institucija, financijskih instumenata i mehanizama pomou kojih se dugorono slobodna sredstva tednje prenose od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ulau u kapitalnu izgradnju i opremu. Uzajmljujui na tritu kapitala, deficitne jedinice ulau tako prikupljena sredstva u razvoj, to e omoguiti budui tok prihoda iz kojih e se uzajmljeni i uloeni novani kapital vraati uvean za naknadu za ustupljena tua sredstva. Na ovom tritu kupuju se i prodaju financijski instrumenti sa dospijeem preko jedne godine. Primarni uzajmljivai emitiraju dunike instrumente ili dionice koje izravno ili preko institucionalnih investitora kupuju uglavnom domainstva i pojedinci kao nosioci vikova financijske tednje. U indirektnom sustavu financiranja, vrijednosnice kupuju ili kredite odobravaju financijski posrednici posebice institucionalni nvestitori. Osim nabrojenih, na tritima kapitala sudjeluju i investicijske banke, brokersko-dealerske (B/D) tvrtke, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne ustanove. Trite kapitala podrazumijeva i primarno i sekundarno trite, to ukljuuje burze i OTC trita. 35. HIPOTEKARNI KREDIT Hipotekarni kredit je posebna vrsta izrazito dugoronig kredita. Banke, tedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ga graanima (stambene-rezidencijalne hipoteke) i poduzeima (poslovne hipoteke) na osnovi pokria u nekretninama. Vraanje kredita je osigurano realnim pokriem dunika stambenim i gospodarskim zgradama, poslovnim prostorom, skladitima, zemljitem. Kreditor osigurava vraanje kredita tzv. INTABULACIJOM pravnim postupkom uknjibe trabine na nekretninama dunika u sudskoj gruntovnici. Sigurnost vraanja kredita nije u bonitetu dunika ve u vrijednosti nekretnine. Kredit se odobrava u niem iznosu, 50-80% od procijenjene vrijednosti nekretnine. To kreditoru osigurava da e, ukoliko dunik ne izvrava uredno svoje obveze po kreditu, moi iz prodajne vrijednosti nekretnine naplatiti svoje potraivanje. Rokovi vraanja hipotekarnih kredita su od 10 do 20, a izuzetno i do 30 godina. Mogue je uspostaviti vie hipoteka na istoj nekretnini (prva, druga i daljnje) pod uvjetom da su pravno ureeni redoslijed i prioriteti kreditora. Izuzetno se ovi krediti odobravaju i na osnovi pokretnih (prometnih) sredstava velike vrijednosti kao to su brodovi i avioni. Rije je o najstarijem kreditu jer ga je poznati Hamurabijev zakonik pravno uredio ve 1800 g. p.n.e. Hipotekarni krediti su zbog jednostavnosti u irokoj primjeni u svijetu. U nas je sve vie zastupljen u poslovanju banaka, ali jo uvijek uz primjetne probleme.

36. HIPOTEKARNO TRITE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAIVANJA Hipotekarno trite je podvrsta trita kapitala, ali i jedan od njegovih najvanijih pojedinanih oblika u razvijenim zemljama.

24

Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnog kredita imobiliziraju aktivu kreditora. Zato se potraivanjima osiguranim hipotekom sve ee trguje na sekundarnom tritu hipoteka. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite, a jo vie na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Razvoju ovog trita kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno potpomae drava. Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budueg priljeva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne dravne hipotekarne agencije emitiraju dugorone dunike vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i rasprodaju ih javnosti. Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve vee iznose kapitala na tritu. Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog trita najvie pridonosi precizno pravno reguliranje, dravna potpora i nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane drave, to i kredite i hipotekarne zadunice ini privlanima. Na taj nain hipotekarne financijske institucije pribavljaju nova novana sredstva za odravanje likvidnosti ili za nova kreditiranja. Hipotekarni kreditor najee i dalje upravlja (servisira) hipotekarnim kreditima izdvojenim u posebni skup (pool) ili se ona izdvajaju u posebnu rpavnu osobu. (SPV Special Purpose Vehicle). Isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama usklaeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im slue kao collateral. Kupci hipotekarnih obveznica obino su institucionalni investitori preko kojih se iroka javnost ukljuuje u financiranje stambene izgradnje. Obveznice su sigurne jer su otplate najee kolateralizirane prethodno odobrenim kreditima osiguranim od drave pa nose manji prinos, to opet pojeftinjuje izvore sredstava i same stambene kredite. Cijeli sustav ustrojen je tako da krajnji korisnik stambenih kredita obino ne zna za postupke sekuritizacije ve od odobravanja do otplate kredita posluje samo sa svojim izvorni kreditom. U EU stambeni i ostali hipotekarni krediti se financiraju iz prikupljenih depozita. Sekuritizacija hipotekarnih potraivanja Na osnovi skupa standardnih hipotekarnih kredita sa unaprijed poznatom dinamikom otplata glavnica i kamata, a uz jamstvo drave, emitiraju se udjeli u tom skupu ili hipotekarne obveznice. Otplatama hipotekarnih kredita od strane individualnih korisnika se kroz vrijeme servisiraju obveze po novoemitiranim udjelima ili zadunicama. Najvei kupac asset-back vrijednosnica su veliki institucionalni investitori.

37. DEVIZNO TRITE Devizno je trite dio ukupnog financijskog trita, a na njemu se prema utvrenim uvjetima i pravilima trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize.

25

Temeljni mu je zadatak opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaanja za plaanje uvoza i drugih obaveza prema inozemstvu. Devizni teaj formira se pod utjecajem ponude i potranje za devizama i predstavlja cijenu jedne jedinice strane valute izraenu brojem jedinica domae valute. Devizno trite ne postoji kao organizirano sredinje mjesto trgovanja ve ga ini svjetska mrea sudionika meusobno povezanih suvremenim komunikacijskim sredstvima. Trgovanje se odvija na specijaliziranim deviznim burzama i u sustavu meusobno povezanih banaka to zajedno ini 24-satno svjetsko devizno trite. Najvaniji sudionici ovog trita su velike poslovne banke, brokeri i dealeri specijalizirani za trgovinu devizama, komercijalni kupci deviza multinacionalne korporacije, sredinje banke. Najvei promet se obavlja preko specijaliziranih brokera devizama na meubankovnom tritu, koji povezuju banke uz nisku proviziju. Velike poslovne banke su market-makersi tog trita, spremni u svakom trenutku kupiti i prodati devize po stanovitoj cijeni. Svjetski financijski centri ujedno su i najvanija sredita trgovanja devizama: London, New York, Zurich, Frankfurt, Singapoore, Tokyo Na deviznom tritu se uglavnom trguje konvertibilnim devizama. To je trite potpune konkurencije jer na njemu sudjeluje mnotvo sudionika, a opseg transakcija toliko je velik da ne postoji pojedinac koji moe veliinom svojih transakcija sam bitnije utjecati na cijenu, tj. na veliinu ponude i potranje za devizama svi su price-takers. Transakcije se odvijaju kao: 1) transakcije izmeu poslovnih banaka i njihovih komitenata 2) devizne transakcije izmeu poslovnih banaka u zemlji 3) transakcije poslovnih banaka sa svojim filijalama ili korespondentima u inozemstvu 4) devizne transakcije meu sredinjim bankama zbog utjecaja na teajeve i kretanje kapitala. Cijene su dvojne:

1. ponuene (bid) cijene po kojima je kupac spreman kupovati devize 2. zahtjevane (ask) cijene po kojima je prodavatelj spreman prodavati devizeRazlika meu bid i ask cijene je profitna mara (spread). Promptno (spot) devizno trite zadovoljava funkciju devizne likvidnosti transaktora, a predstavlja devizne aranmane s dnevnom cijenom i izvrenjem zakljuene transakcije u roku dva dana. Terminsko (forward) devizno trite obuhvaa transakcije s isporukom deviza preko dva dana, sa efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30, 90 ili 180 dana. Nova devizna trita povezana su sa pokrivanjem (covering), zatitom (hedging) i eliminiranjem (swapping) deviznih rizika.

39. SEKURITIZACIJA AKTIVE Izraz sekuritizacija u irem znaenju se upotrebljava da bi se oznaila pojava pozajmljivanja na otvorenom tritu primjenom vrijednosnica kao kreditnih instrumenata, za razliku od, do danas

26

uobiajenog pozajmljivanja kreditima banaka i drugih financijskih posrednika, ili openito, primjena vrijednosnica kao financijskih instrumenata. Sekuritizacija je praksa kreiranja utrivih financijskih instrumenata - zadunica na temelju nekih oblika aktive/potraivanja. Ovom novom tehnikom financiranja klasini se oblici potraivanja preobraavaju u nove odnose zaduivanja koje predstavljaju zadunice u kojima su ti odnosi utjelovljeni. Takvo se financiranje naziva financiranje na osnovi aktive, a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom (ABS). Sutina sekuritizacije je u zaduivanju emisijama utrivih zadunica izdanih na osnovi uglavnom neutrivih dijelova aktive. Tehnika sekuritizacije aktive, za razliku od tradicionalne sekuritizacije pasive, provodi se izvanbilanno. Tehniku sekuritizacije su razvile financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izbacile potraivanja koja su podlena promijenama kamatnih stopa, kreditnom riziku ili su openito nepovoljnih i rizinih karakteristika. Nelikvidna ili zaleena potraivanja (dijelovi aktive) se pretvaraju u utrive elemente duga, ime se pribavljaju nova sredstva nuna za poslovanje ili za odravanje likvidnosti. U postupku sekuritizacije na osnovi skupa potraivanja jedne financijske institucije ili korporacije, emitiraju se udjelni papiri (na taj skup potraivanja) ili obveznice kojima se kupcima novoemitiranih zadunica obeavaju priljevi po otplatama prethodno steenog klasinog potraivanja, i kamate koje e se na temelju prihoda od potraivanja ostvarivati kroz vrijeme. Skup potraivanja (pool) se izdvaja kao posebna imovina i povjerava treoj osobi na upravljanje (trust, trustee). Na taj se nain potraivanja izbacuju iz bilance banke, tedionice ili poduzea, ime se popravlja njihova likviditetna pozicija ali i ostvaruje zarada od naknada ili od razlika aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. Potraivanje se transformira u obvezu koja e biti ispunjavana u iznosima, dospjeima, dinamici isplate glavnice, prinosima i sa svim drugim osobinama koje ima sekuritizirano originalno potraivanje. Vrijednosnice se kreiraju prema skupu originalnih potraivanja. U klasinoj shemi sekuritizacije bankovnih potraivanja, banka prodaje kredite slinih karakteristika trustu, koji na temelju tih potraivanja izdvojenih u posebni pravni entitet (SPV) kao kolateral emitira i rasprodaje zadunice investitorima. Banka je nelikvidna potraivanja (kredite) zamijenila likvidnim oblikom novcem, s kojim moe odravati likvidnost ili ga plasirati pod povoljnijim uvjetima.

40. REGULACIJA, DEREDULACIJA, REREGULACIJA Od 80ih godina primjetan je proces deregulacije, tj. uklanjanja brojnih regulatornih odredbi (ogranienja) koje su odreivale osnivanje i poslovanje banaka ali i drugih financijskih institucija.

27

Regulacija odreuje strukturu nacionalnog bankovnog sustava, te izravo utjee na uspjeh ili neuspjeh banaka. Odreivanjem dozvoljenih poslova drava odreuje strukturu bilance banaka, veliinu i strukturu prihoda i rashoda i utjee na profitabilnost. Na poslovanje banaka moe imati i ostala nebankovna regulacija kao i uinkovitost sudstva. Ciljevi regulacije banaka su: 1. osigurati stabilan bankovni sustav 2. onemoguiti koncentraciju koja bi mogla dovesti do monopola pojedinih banaka ili monopolske pozicije banaka u odnosu na ostatak financijskog trita 3. osigurati transmisijski kanal za uinkovito otjecanje novanom politikom ba realna kretanja 4. onemoguiti neodgovorno ponaanje banaka kroz preuzimanj prevelikih rizika 5. omoguiti ostvarivanje prihvatiljivih socijalnih ciljeva 6. zatititi same banke tj. njihove vlasnike od loih odluka bankovnih managera Najvaniji cilj stroge i vieslojne regulacije banaka je sprijeiti eroziju povjerenja javnosti u bankovni sektor jer iza suvremenog fiducijarnog novca (fiducia-povjerenje), pa i iza banaka koje posluju sa novanom imovinom stoji samo povjerenje javnosti. Bankovna regulacija u pravilu je liberalnija u dobrim gospodarskim prilikama, a zaotravanje propisa redovito slijedi nakon veih ekonomskih ili bankovnih kriza. Glass-Steagallov zakon komercijalnim bankama je zabranjeno: - preuzimanje i distribucija novih emisija vrijednosnica osim dravnih - imati podrunice koje su na bilo koji nain ukljuene u poslovanje sa vrijednosnicama - upravljako povezivanje banaka i poduzea s primarnom aktivnou na tritu vrijednosnica te im je ograniena kupnja i prodaja vrijednosnica za tui raun. Ovaj je zakon odluujue djelovao na razvoj amerikog bankarstva ali je isto tako utjecao i na pojedina rjeenja u bankarstvima drugih zemalja. Danas se smatra da drava gospodarstvu vie moe pomoi osiguravajui mu stabilan, pravedan, djelotvoran i transparentan financijski sustav nego osiguravajui mu jeftine kredite. Nova regulatorna pravila stoga vie pozornosti obraaju zatitnim mehanizmima i preventivnom djelovanju, organizacijskim aspektima i tzv. prudencijalnoj regulaciji i kontroli.

41. INFORMATIKA TEHNOLOGIJA U FINANCIJAMA Razdoblje nakon 1970. godine smatra se razdobljem tehnoloke revolucije u bankarstvu i financijama koje jo traje. Razvoj mikroelektronike, automatizacije i telekomunikacija omoguio je pojeftinjenje i

28

inovacije financijskih proizvoda, usluga i preocesa, te ulazak banaka u gotovo sve poslove na financijskim tritima ali im je nametnuo i potpuno organizacijsko, tehnoloko i kadrovsko restrukturiranje. Tehnoloke promijene u financijama su dovele do automatizacije postupaka, kontrole i informiranja i izvrile snaan utjecaj na sve vidove bankarstva i financija. Kompjuteri i uvoenje elektronikog bankarstva radikalno su snizili trokove bankovnih usluga poveanom produktivnou i ekonomijom razmjera. Informatika tehnologija je bankama omoguila uvoenje novih proizvoda i obavljanje onih poslova koje to do tada nisu obavljale. Elektronika je omoguila bankama poslovanje sa milijunima graana (retail-maloprodajno bankarstvo), prihvaanje i namjanjih poslova i servisiranje malih tedia. Retail banking poslovanje sa graanima, obrtnicima i malim poduzetnicima i borba za njihovu tednju je nain odupiranja banaka konkurenciji institucionalnih investitora iza kojih stoje individualni tedie i ulagai. Kompjuterizacija im je omoguila voenje velikog broja iro, tekuih ili kombiniranih rauna, tednih rauna, potroako kreditiranje, pametne-ip katice sa viestrukim namjenama, evidencije i informiranje. Tehnoloke promijene takoer omoguavaju sigurno i sve jeftinije odvijanje domaih i meunarodnih plaanja, mijenjaju pojavne obike novca, olakavaju ulazak u nebankovne poslove i omoguavaju univerzalizaciju banaka. Nekoliko rairenih konkretnih aplikacija: - elektronski prijenos novca EFT ili EPS - POS terminali - SWIFT sustav meunarodnih meubankovnih financijskih telekomunikacija, posebno raunalno voena mrea preko koje se najbre, najsigurnije i najjeftinije obavljaju meunarodna plaanja. - telebanking obavljanje bankovnih poslova iz kue ili iz ureda preko interneta ili terminalima koji ih povezuju sa bankovnim raunalima. - expertni sustavi baza znanja, informacija i iskustva bankovnih strunjaka koji slue pri odobravanju kredita, izdavanju bankovnih kartica, odreivanju cijena usluga i kamatnih stopa, investicijskom savjetovanju itd. - drive-in banking omoguava graanima 24-satno obavljanje odreenih bankovnih poslova iz automobila (npr. polaganje gotovine). - najvaniji problemi primjene suvremene tehnologije: - visoki poetni trokovi ulaganja - dupliranje kanala distribucije usluge i istovremeno zadravanje klasine mree poslovnih jedinica to poveava trokove u prijelaznoj fazi - nesposobnost top-managementa da tehnoloki prekroji banku - otpor od strane zaposlenih - problem zatite od kriminalnih radnji itd... 42. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA - u SAD je 1933. Bankovnim zakonom uveden sustav obvezatnog osiguranja depozita kod posebnih dravnih osiguravateljnih agencija FDIC (Federal Deposit Insurance Corporation).

29

- ovo je rjeenje danas prihvaeno gotovo u svim zemljama. Sustav osiguranja depozita polazi od pretpostavke da tedia nije u stanju procijeniti bonitet banke ili tedionice. Svaka takva institucija je duna osigurati sve depozite do 100.000 USD kod FDIC uz relativno niske i prema bonitetu institucije diferencirane premije osiguranja. U sluaju propasti banaka ili tedionica, FDIC isplauje tediama svaki iznos do 100.000 USD. Ovaj sustav je proiren i na kreditne unije (kase uzajamne pomoi) koje tedne udjele lanova osiguravaju kod institucije NCUSIF. Sustav osiguranja depozita je nadvladao sustav jamenja od strane drave ili sredinje banke. Smatra se da drava ne smije besplatno jamiti tednju kod privatnih banaka jer time potie neracionalne ili nesigurne plasmane takvih sredstava. S druge strane, sustavu osiguranja depozita predbacuje se tzv. moralni hazard jer se banke, zbog toga to su njihove obveze osigurane, ponaaju manje odgovorno u kreditnim aktivnostima jer u sluaju propasti nee snositi punu cijenu kreditnih gubitaka. EU se takoer odluila za sustav osiguranja depozita, danas su svi depoziti osigurani do iznosa od 200.000 EUR to e prihvatiti i Hrvatska promjenama zakonodavstva. Sustav obvezatnog osiguranja depozita kod Dravne agencije za osiguranje depozita u Hrvatskoj je uveden 1993 Zakonom o bankama. 43. ULOGA DRAVE NA FINANCIJSKOM TRITU Suvremena drava ima vanu regulatornu ulogu i jedan je od najvanijih sudionika financijskog trita. Drava je najvaniji regulator financijskog sustava te odreuje okvir unutar kojeg se na trinim principima odvijaju financijske transakcije. Nadzor nad djelovanjem monetarnog sustava obavlja novanom politikom i kontrolom sredinjih banaka, dok prudencijalnu kontrolu obavlja jedna ili vie posebnih dravnih nadzornih institucija ili sredinja banka. Izravno sudjelovanje drave na financijskim tritima odvija se kroz politiku javnog duga. Drava pribavlja sredstva emisijom utrivih zadunica, neutrivih tednih certifikata, izravnim pozajmljivanjem od banaka, prodajom financijske imovine te kreditima od sredinje banke. Dravne vrijednosnice ine osnovu svakog razvijenog financijskog trita, temelj su pri izgradnji strukture financijske imovine individualnih i institucionalnih investitora, a kupuju se i prodaju u politici otvorenog trita sredinjih banaka. Njihove kamatne stope, prinosi, cijene i trendovi su indikator i referentne stope novanog trita i trita kapitala. Drava se na financijska trita ukljuuje i preko lokalnih organa vlasti (municipalne zadunice), izvanproraunskih agencija ili fondova, financijskih institucija za financiranje posebnih namjena, preko privatnih i od drave sponzoriranih institucija osiguranja itd. Osim to osigurava regularnost na financijskom tritu, titei u prvom redu male tedie i ulagae, drava je na tom tritu aktivni, stalni i vaan sudionik ali bez posebnih prava, bilo da se pojavljuje kao dunik ili investitor.

DISINTERMEDIJACIJA Smanjivanje uloge financijskih posrednika

30

Disintermedijacija je pojava preseljavanja novanih sredstava s indirektnog na direktno trite ime se zaobilazi posrednika uloga financijskih institucija, a krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci sve vie posluju izravno. Meu najvanijim uzrocima ove pojave bila su ogranienja kamatnih stopa koje su depozitne institucije smjele obraunavati na depozite primljene od javnosti zbog ega su deponenti preseljavali svoja sredstva na direktna kreditna trita - u vrijednosnice za koje nisu vrijedila ogranienja jer se na njima kamatne stope formiraju trino, tj na vioj razini, te u one plasmane na koje se ogranienja ne odnose. Drugi vaan uzrok pojave disintermedijacije je u injenici da mnoga velika poduzea imaju bolji bonitet od mnogih financijskih posrednika i da se novana potraivanja prema njima na tritu prihvaaju bez rezervi, to je brojnim tvrtkama omoguilo jeftinije izravno zaduivanje na financijskim tritima umjesto uzimanja bankovnih kredita. Proces disintermedijacije posljednjih je godina oslabio jer su ukidana ili ublaena dotadanja kamatna ogranienja koja su depozitne institucije dovodila u nepovoljan trini poloaj. 44. FINANCIJSKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE Korjenite promjene u financijskom sustavu poele su odmah po osamostaljivanju RH. - 1991. godine uinjena je valutna reforma, a po uzoru na razvijene zemlje formirana je vlastita sredinja banka - Narodna banka Hrvatske, neovisna o dravnoj administraciji, a odgovorna parlamentu Hrvatskom dravnom saboru. - u prosincu 1991 - monetarno osamostaljivanje utvreno je uvoenjem privremenog novca, hrvatskog dinara - 1993. inflacija je svedena na 3-4% na godinjoj razini te je postignuta dugorona stabilnost cijena i teaja - krajem svibnja 1994. - uveden je i trajni hrvatski novac kuna. - u prosincu 1997 - sredinja banka dobila je naziv HNB. Za RH je karakteristina dominacija univerzalnih banaka, ostale nebankovne institucije su relativno novi sudionici hrvatskog financijskog sustava

Financijske institucije u RH

31

I.II.

SREDINJA BANKA Hrvatska narodna banka DEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE 1. Banke 2. tedne banke 3. Stambene tedionice 4. Kreditne unije

III.

NEDEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE 1. Ugovorne tedne institucije - osiguravateljne - mirovinski fondovi (dobrovoljni, obvezni) 2. Investicijski fondovi - otvoreni - zatvoreni 3. Specijalna dravna financijska institucija HBOR 4. Brokerska drutva Drutva za poslovanje sa vrijednosnicama 5. Ostale financijske institucije leasing tvrtke, izdavai kreditnih kartica (Mastercard, Visa...) 6. Ostale FINA, Agencija za osiguranje depozita, Zagrebaka burza, Trite novca, HANFA, Sredinja depozitarna agencija, REGOS

45. DEFINIRANJE BANAKA

32

Zakon posebno ne definira banku ve se bankom smatra ona financijska institucija koja je od HNB-a dobila dozvolu za rad. Rije banka ili izvedenicu te rijei u nazivu tvrtke ne moe koristiti nitko ako nije takvo odobrenje dobio od HNB-a, a samo iznimno ako je to drugim zakonom doputeno. Upis banke u sudski registar mogu je samo uz prethodno odobrenje HNB. Zakonodavac je posebnim zakonom jasno razgraniio banku od ostalih financijskih institucija i definirao je cijelim zakonom. Za razliku od hrvatskog zakona, smjernice EU ne upotrebljavaju rije banka ve izraz kreditna institucija. Taj je monetarni aspekt odluujui za izdvajanje kreditnih institucija u posebnu skupinu i njihovo zajedniko zakonsko reguliranje. Zato su npr. kreditne institucije u EU, zajedno sa sredinjim bankama svrstane u Monetarne financijske institucije (MFI) koje ine sektor emisije novca u euro podruju. Iz izloenog proizlazi da su banke, u svakom pogledu, najvanije financijske institucije, ali su i dio strukture kreditnih institucija koje se po svojim karakteristikama i odnosu prema sredinjoj banci razlikuju od drugih institucija. Zato je suvremeno zakonodavstvo EU i njenih lanica zamijenilo posebno bankovno zakonodavstvo modernijim konceptom zajednikog reguliranja svih kreditnih institucija. Po pravnom statusu, banke u RH su dionika drutva. Oblik dionikog drutva za banke je u svijetu dominantan, a kod nas prihvatljiv i zbog dodatnog reguliranja dionikih drutava. 46. OSNIVANJE I POSLOVI BANAKA U RH Banku mogu osnivati domae i strane fizike i pravne osobe. Ne postoje ogranienja u broju osoba osnivaa, podjela na domae i strane, pravne i fizike osobe, ogranienja u pogledu udjela pojedine osobe pri osnivanju banke i sl. Zahtjev za davanje odobrenja za rad banke onivai podnose HNB, a oblik i sadraj zahtjeva propisuje HNB. Odobrenja licencu, dopusnicu za osnivanje banke i obavljanje bankovnih i dijela ili svih financijskih usluga daje Savjet Hrvatske narodne banke. HNB moe i odbiti davanje odobrenja, a u pojedinim sluajevima moe ga oduzeti ili ograniiti poslovnu samostalnost banke. Odobrenje za rad i minimalni osnovni kapital od 40 milijuna kn su preduvijet upisa banke u sudski registar. Odobrenje HNB je potrebno i u postupku pripajanja banaka. U sluaju spajanja potrebno je i odobrenjesvakoj banci za spajanje i dodatno odobrenje za rad nove banke. HNB e odbiti izdavanje odobrenja za pripajanje i spajanje ako bi tim postupcima dolo do koncentracije u bankovnom sustavu koja bi mogla naruiti trinu utakmicu ili ako bi takvi postupci negativno utjecali na provoenje novane i devizne politike RH. Bankovne usluge mogu u RH, osim domaih banaka, pruati izravno ili preko posrednika i strane banke. Pri tom su propisani razliiti uvjeti za banke i podrunice iz drava lanica EU i ostalih zemalja (tzv. strane banke).

50. BANKOVNE USLUGE-POSLOVI

33

Bankovnim poslovima-uslugama se smatraju poslovi primanja novanih depozita i odobravanja kredita i drugih plasmana iz tih sredstava, u svoje ime i za svoj raun, kao i izdavanje sredstava plaanja u obliku elektronskog novca. Hrvatske poslovne banke kao univerzalne financijske institucije smiju, ako im je to prethodno odobrila HNB, kod suda registrirati kao svoju djelatnost i neke ili sve dodatne financijske usluge: - izdavanje garancija i drugih jamstava - factoring - financijski najam leasing - obavljanje platnog prometa u zemlji i sa inozemstvom - prikupljanje, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizikih osoba - posredovanje pri sklapanju financijskih poslova Navedene financijske usluge uobiajeno pruaju nebankovne financijske institucije u skladu sa posebnim zakonima, ali ih smiju obavljati i banke uz posebno odobrenje HNB. Meutim, bankovne usluge su rezervirane samo za banke. Pored klasinih bankovnih usluga, bankama je dozvoljeno obavljanje i onih poslova koji po svojoj prirodi pripadaju tipu univerzalnih banaka kakve su nae. To su poslovi brokerae i investicijskog bankarstva, leasinga, factoringa, fortfeitinga, voenja investicijskih i mirovinskih fondova, poslovi sa financijskim izvedenicama-derivatima, a ostavljena je mogunost da banke, uz suglasnost HNB dobiju doputenje i za one financijske poslove koji nisu navedeni u zakonu.

51. KRATKORONI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI

34

U pasivnim bankarskim poslovima banke kao dunici kreiraju financijske obveze na osnovi kojih obraunavaju i isplauju pasivne kamate klijentima. Kratkoroni pasivni bankovni poslovi su oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajui financijske obveze prema klijentu. Kratkoroni pasivni bankovni poslovi su: 1) emisija novca 2) depoziti po vienju 3) zaduivanje kod drugih banaka 4) blagajniki zapisi i druge zadunice 5) eskontiranje vlastitih mjenica. 53. KONTOKORENTNI KREDIT Kontokorentni kredit je kratkoroni aktivni bankovni posao. To je kredit odobren po tekuem raunu komitenta. Temeljem ovog kredita mogu se izdavati nalozi za plaanje iznad raspoloivih sredstava na raunu, a prema ugovoru. Kod njega je bitno da nema kolaterala, nego je sigurnost banke u poznavanju komitenata. U EU 40% svih kredita su kontokorentni krediti (razliit od minusa na tekuem raunu). - kontokorentni kredit je prisutan kod: 1. 2. sezonskih prilagoavanja komitenata gdje su neujednaeni priljevi i odljevi sredstava

Najei rok je 3 mjeseca i taj se rok onda obnavlja. Iz prvog slijedeeg priljeva se kredit isplauje. Koritenje kredita se obraunava po danima. Na koriteni dio kredita (npr. 1 mil.) pravna osoba plaa kamatu, a na neiskoriteni dio kredita (npr. 9 mil.) komitent plaa banci proviziju u iznosu od najee 1,5% (zbog toga to banka u svojoj likvidnosti osigurava svih 10 mil. sredstava tj. cijelu ugovorenu svotu). U Hrvatskoj se odobravaju po tekuem raunu graana (pravo na prekoraenje), obino u visini jednog i pol redovnog primanja (plaa ili mirovina) vlasnika rauna (u nekim bankama i vie), ovisno o kvaliteti komitenta banke, a nazivaju se krediti po tekuem raunu. Imaju vanu socijalnu ulogu. Vrlo vaan oblik kredita jer klijentu omoguava jednostavnije premoivanje kratkorone, povremene i privremene nelikvidnosti, omoguuje elastinu i racionalnu upotrebu kredita prema stvarnim potrebama, smanjuje blagajniko poslovanje, nerijetko prerasta u dugorono kreditiranje zbog automatskog produavanja ugovora, kamatne stope su u pravilu vie nego na druge oblike kredita.

54. ESKONTNI (DISKONTNI) KREDIT REESKONT

35

Diskontni kredit je kratkoroni bankovni kredit na temelju mjeninog pokria. Specifinost je kod diskontnog kredita da nema provjere boniteta komitenta i nema procedure ugovaranja kredita. Jedino to banku interesira je bonitet mjenice, a da bi ona bila bonitetna mora imati: a) b) c) rok dospijea 10 90 dana robno pokrie (u pravilu se financijska mjenica ne moe diskontirati) kao dokaz valjanosti barem 3 sigurna potpisa

Eskont je mjenino-pravna radnja kojom se obavlja naplata mjenice prije njezina dospijea. Eskontiranjem imalac sredstava eskontira mjenice uz naknadu (eskontna kamata), a imalac mjenica eskontom dolazi do likvidnih sredstava. Eskont mjenice ima svoju cijenu odnosno kamatu. Obraunata kamata pri eskontu mjenica zove se diskont. Diskont se obraunava prema modelu diskontnog rauna, a stopa po kojoj je kamata obraunana zove se diskontna stopa ili eskontna stopa. Reeeskont je kratkorono zaduivanje banaka kod drugih banaka. Banka uzima kredit eskontirajui mjenice samo prvoklasnih dunika kod druge banke, koje je stekla iz poslova eskontnog kreditiranja (pretvaranje aktivnog posla u pasivni). Reeskont je znaajan za banke koje se bave eskontnim kreditiranjem jer putem njega dolaze do likvidnih sredstava. Dodatna prednost je zarada iz razlike kamatnih stopa eskonta i reeskonta. Mjenicu moe reeskontirati i centralna banka. Rediskontna politika se upotrebljava kao sinonim za reeskont. Rediskontna politika je instrument centralne banke za reguliranje kreditne aktivnosti poslovnih banaka, za: a) b) utvrivanje kvalitete mjenice utvrivanje reeskontne/rediskontne stope

Kod rediskontne politike vaan je rok dospijea mjenica, broj avala, poslovi iz kojih proizlaze, visina plafon mjenice. Rediskontna stopa po kojoj centralna banka prima mjenice poslovnih banaka je referentna kamatna stopa za kredite poslovnih banaka. Osim poslovnih banaka i centralne banke ove poslove mogu obavljati i diskontne kue. Komercijalna metoda diskontiranja je u uvjetima visoke inflacije neupotrebljiva. Maksimalni iznos diskonta tei nominalnoj vrijednosti mjenice kada diskontna stopa tei u (beskonanost) raste.

36

55. LOMBARD- RELOMBARD Lombardni kredit je kratkoroni aktivni bankovni posao koji se odobrava na temelju zaloga pokretnih vrijednosti (zlato, dragocijene kovine, umjetniki predmeti, vrijednosni i komercijalni papiri) u kraim rokovima, od nekoliko dana do tri mjeseca (90 dana), a najee 15-20 dana. Lombardne kredite daju banke i zalagaonice u odreenom postotku (50 - 70%) od procijenjene ili prometne vrijednosti zaloenih dobara koje preuzimaju do njihova iskupa, odnosno do konane isplate kredita, kada ih vraaju duniku. Dunik za itavo to vrijeme ostaje vlasnik predmeta. Ako dunik ne moe otplatiti kredit, banka ima pravo prodati zaloena dobra kako bi se naplatila. Ako trina vrijednost predmeta padne ispod razine odobrenog kredita, banka moe traiti dopunu zaloga. Banka naplauje uvanje zaloga. Kad je zalog VP onda on mora kotirati dnevno na burzi i imaju dnevno predvidivu cijenu. Ponekad se nazivaju kreditima iz nude, ali ih treba smatrati uobiajenim poslovnim kreditima kojima se lako mogu pribaviti obrtna sredstva. Stanovnitvu ove kredite odobravaju posebne financijske ustanove zalagaonice. Relombard je kratkorona pasivna operacija zaduivanja banaka kod drugih banaka ili kod sredinje banke, na osnovi zaloga po odobrenom lombardnom kreditu. Banka koja je prethodno odobrila lombardni kredit zaduuje se kod druge banke lombardirajui iste one vrijednosti (vrijednosni i drugi papiri) po kojima je ve odobrila kredit. Relombardni kredit je znaajan nain na koji banke prikupljaju likvidna sredstva. Lako se i bez posebne procedure sklapaju i otkazuju. Kratkog su roka, obino od jednog dana do dva tjedna. Posebno znaenje imaju one banke kojima lombardno kreditiranje predstavlja osnovu poslovanja, jer im omoguavaju lako odravanje likvidnosti. Relombardni krediti redovito su jedan od naina na koji sredinja banka elastino regulira koliinu novca u optjecaju i vodi politiku monetarnog rasta. 56. AKCEPTNI I AVALNI KREDITI Karakteristika akceptnog kredita je da banka ne stavlja komitentu na raspolaganje novana sredstva nego bankin ugled i kreditnu sposobnost pa se zato nazivaju krediti za preuzimanje obveze. Banka akceptira mjenice koje na nju trasira korisnik kredita, te se obvezuje da e isplatiti mjenicu ako trasant ne izvri svoju obvezu ne iskupi mjenicu o dospijeu. Ovakvi krediti su prisutni u meunarodnom robnom prometu pri odgoenom plaanju. Kod avalnog kredita banka daje aval-jamstvo komitentu