Gcupic FIT Skripta II Kolokvij 2011 Leko

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EKONOMSKI FAKULTET

FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTA 2010/2011:

ODGOVORI NA PITANJA ZA 2. KOLOKVIJ

Neven Habunek

Zagreb, svibanj 2012.

49. Bankovni poslovi **Bankovni poslovi (engl. bankbusiness, njem. Bankgeschäfte) predstavljaju sveukupnost poslova koje su banke ovlaštene obavljati u okviru svoje djelatnosti. Najčešće se dijele na: pasivne, aktivne, neutralne i vlastite bankovne poslove.

Kod pasivnih poslova banka je dužnik i na svoj dug plaća kamatu. Aktivni poslovi su poslovi kod kojih se banka pojavljuje kao vjerovnik i na pozajmljena sredstva naplaćuje kamatu. Neutralni poslovi su poslovi koje banka kao posrednik obavlja za račun klijenta a kao naknadu naplaćuje proviziju. Kod vlastitih poslova banka nije posrednik, već posluje za vlastiti račun.

Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.

Financijske usluge su poslovi poput izdavanja garancija i drugih jamstava, factoring, leasing, kreditiranje, brokeraže i investicijskog bankarstva, trgovanje u svoje ime i za svoj račun ili u svoje ime i za račun komitenta, obavljanje platnog prometa u zemlji i s inozemstvom, iznajmljivanje sefova, upravljanje mirovinskim i investicijskim fondovima itd.

Navedene financijske usluge uobičajeno pružaju nebankovne financijske institucije u skladu sa posebnim zakonima, ali ih smiju obavljati i banke uz posebno odobrenje HNB. Međutim, bankovne usluge su rezervirane samo za banke.

50. Pasivni bankovni poslovi *Pasivni bankovni poslovi (engl. depositbusiness, njem. Passivgeschäfte) su po kriteriju funkcionalnosti poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava kojima banka privlači sredstva u kreditni sistem, a s obzirom na to da ih pribavlja od drugih imalaca, sa stanovišta bilance oni predstavljaju dug banke i nalaze se u njenoj pasivi.

Za bankovno poslovanje ovi su poslovi bitni, jer preko njih ona prikuplja sredstava za svoj rad, a strukturirani su na kratkoročne poslove kojima se prikupljaju novčana sredstva za odobravanje kratkoročnih kredita svojim komitentima i za obavljanje ostalih vlastitih i drugih aktivnih poslova, i na dugoročne poslove kojima ona prikuplja sredstva za kreditiranje razvoja industrije i prometa odnosno financiranje investicija.

Depozitni izvori predstavljaju osnovnu metodu napajanja financijskog potencijala i zadovoljavajućeg stupnja propulzivnosti i stabilnosti banke. Najvažniji kratkoročni pasivni poslovi jesu depozitni poslovi kojima banka prikuplja depozite po viđenju poduzeća, stanovništva i države, jer oni preko multiplikacijskih procesa formiranja depozita i kredita oblikuju dodatne izvore sredstava. Osim depozita po viđenju (čekovni ili žiro depoziti) koji svakodnevno pritječu u banku radi obavljanja tekućih plaćanja, izuzetno su značajni i depoziti na štednju (ulozi na štednju stanovništva) kao sve važniji izvor bankovnih potencijala.

Agregat štednih depozita nalazi se po svojim temeljnim karakteristikama između agregata depozita po viđenju i oročenih, odnosno investicijskih depozita, a s obzirom na to da ima relativno visok stupanj konvertibilnosti u novac, svrstava se u kategoriju koja je bliska novcu (nearmoney), tj. kvazinovac, pa se zbog toga mora izdvojeno evidentirati i analizirati.

2

Posebno mjesto u kategoriji pasivnih poslova zauzima zaduživanje kod drugih banaka kao grupa specifičnih poslova. Riječ je o međubankovnom zaduživanju putem: reeskonta i relombarda, ali i post kredita i ostalih kredita koje banke međusobno odobravaju najčešće preko tekućih računa. I konačno, u istu takvu grupu ulazi izdavanje kratkoročnih vrijednosnih papira: blagajničkih zapisa i certifikata o depozitu, kojima banka pribavlja kratkoročna sredstva za poslovanje i likvidnost. U dugoročne pasivne poslove banke spadaju poslovi formiranja dugoročnog potencijala.

Najsigurnija i najstabilnija bankovna sredstva jesu ona koja su prikupljena emisijom dugoročnih vrijednosnih papira. Njihovim izdavanjem banka dobiva potrebna sredstva, a umjesto toga daje obvezu da će imaocima njenih dionica ili obveznica isplaćivati određeni prinos (dividendu ili kamatu). Poslovi prikupljanja oročenih depozita stanovništva također su baza za dugoročne aktivnosti. Troškovi njihove mobilizacije su veći nego kod depozita po viđenju zbog diferencijacije u kamatnim stopama, ali su zato operativni troškovi držanja oročenih depozita manji nego što je to slučaj kod depozita po viđenju.

Značajni izvori su i prikupljanje dugoročnih depozita poduzeća, javnih ustanova i države, a organiziraju se na osnovi raznih poslovnih angažmana banke i imalaca takvih sredstava sa svrhom ostvarivanja nekih privrednih i društvenih ciljeva. Banka se može baviti i pribavljanjem dugoročnih kredita iz inozemstva zaključivanjem financijskih kredita, okvirnih kredita i kreditnih linija sa specijaliziranim poslovnim i razvojnim bankama, bankovnim konzorcijima i multinacionalnim bankama.


51. Definiranje i objašnjenje bankovnog kredita *Kredit (engl. credit, njem. Guthaben, Kredit, lat. creditum) je ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu – kamatu.

Općenito: pojam obuhvaća profesionalne novčane bankovne kredite, pozajmljivanje imovine u bilo kojem obliku, dužničke vrijednosne papire – obveznice, note, blagajničke zapise, komercijalne zapise..., nenovčane kredite u obliku akcepata, avala i sl. kreditna pisma, stand-by sporazume, "otvorene račune", međusobne poslovne aranžmane poduzeća s prodajom robe, usluga i izvođenja radova uz odgođenu naplatu, potrošačke kredite, izvoz robe s naplatom preko 60 (90) dana i sl.

Uobičajene vrste: robni i novčani (prema predmetu kreditiranja), bankovni i komercijalni (prema subjektima), kratkoročni i dugoročni (prema roku, odnosno ekonomskoj funkciji), proizvođački i potrošački (prema svrsi), krediti za obrtna sredstva i investicijski (prema namjeni), otvoreni i pokriveni (prema osiguranju), tuzemni i inozemni (prema domicilu) i sl. Osim standardnih kreditnih oblika, primjenjuje se i mnoštvo složenih kreditnih konstrukcija, kao i brojni varijeteti dužničkih vrijednosnih papira.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia – ista je definicija u skripti iz žute.

3

52. Kontokorentni kredit ****Kontokorentni kredit (engl. credit on currentaccount, njem. Kredit aufumlaufendeRechnung) je kratkoročni kredit banke odobren po tekućem računu komitenta. Odobrenjem kredita banka dopušta korisniku izdavanje naloga plaćanja do određene svote preko raspoloživog pokrića na tekućem računu (ulaz u "crveno"). Kamatu korisnik plaća na iskorišteni dio kredita, a na neiskorišteni dio proviziju.

Osnova kredita je poseban ugovor, tj. pristanak banke. Primjenjuju se i kod tekućih računa građana (pravo na prekoračenje), a naziva se kredit po tekućem računu.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia – ista je definicija u skripti iz žute.

Kontokorentni kredit je kratkoročni aktivni bankovni posao. To je kredit odobren po tekućem računu komitenta. Temeljem ovog kredita mogu se izdavati nalozi za plaćanje iznad raspoloživih sredstava na računu, a prema ugovoru. Kod njega je bitno da nema kolaterala, nego je sigurnost banke u poznavanju komitenata. U EU 40% svih kredita su kontokorentni krediti (različit od minusa na tekućem računu).

- kontokorentni kredit je prisutan kod:

1. sezonskih prilagođavanja komitenata2. gdje su neujednačeni priljevi i odljevi sredstava

Najčešći rok je 3 mjeseca i taj se rok onda obnavlja. Iz prvog slijedećeg priljeva se kredit isplaćuje. Korištenje kredita se obračunava po danima. Na korišteni dio kredita (npr. 1 mil.) pravna osoba plaća kamatu, a na neiskorišteni dio kredita (npr. 9 mil.) komitent plaća banci proviziju u iznosu od najčešće 1,5% (zbog toga što banka u svojoj likvidnosti osigurava svih 10 mil. sredstava tj. cijelu ugovorenu svotu).

U Hrvatskoj se odobravaju po tekućem računu građana (pravo na prekoračenje), obično u visini jednog i pol redovnog primanja (plaća ili mirovina) vlasnika računa (u nekim bankama i više), ovisno o kvaliteti komitenta banke, a nazivaju se krediti po tekućem računu. Imaju važnu socijalnu ulogu.

Vrlo važan oblik kredita jer klijentu omogućava jednostavnije premošćivanje kratkoročne, povremene i privremene nelikvidnosti, omogućuje elastičnu i racionalnu upotrebu kredita prema stvarnim potrebama, smanjuje blagajničko poslovanje, nerijetko prerasta u dugoročno kreditiranje zbog automatskog produžavanja ugovora, kamatne stope su u pravilu više nego na druge oblike kredita.

53. Eskontni kredit, reeskont ****Reeskont je oblik kratkoročnog zaduživanja banaka kod drugih banaka. Banka uzima kredit kod druge banke eskontirajući mjenice koje je prethodno stekla iz poslovnog eskontnog kreditiranja. Na taj način pretvara aktivni – eskontni posao u pasivni – reeskontni. Eskontiraju se i reeskontiraju mjenice prvoklasnih dužnika. Ovi poslovni karakteristični su za banke kojima su eskontni krediti značajan dio plasmana, tak oda kroz reeskont lako održavaju likvidnost. Motiv može biti i u razlici kamatne stope pri eskontu i reeskontu ili prijenos mjenice na drugu banku. Mjenicu reeskontiraju druge (eskontne) banke ili centralna banka.

4

Kod nas se ovaj termin (pogrešno) upotrebljava za sve oblike refinanciranja poslovnih banaka kod centralne banke, a posebice za selektivno kreditiranje centralne banke na osnovi određenih dokumenata.

Definicija iz skripte iz žute.

Diskontni kredit je kratkoročni bankovni kredit na temelju mjeničnog pokrića. Specifičnost je kod diskontnog kredita da nema provjere boniteta komitenta i nema procedure ugovaranja kredita. Jedino što banku interesira je bonitet mjenice, a da bi ona bila bonitetna mora imati:

a) rok dospijeća 10 – 90 danab) robno pokriće (u pravilu se financijska mjenica ne može diskontirati)c) kao dokaz valjanosti barem 3 sigurna potpisa

Eskont je mjenično-pravna radnja kojom se obavlja naplata mjenice prije njezina dospijeća. Eskontiranjem imalac sredstava eskontira mjenice uz naknadu (eskontna kamata), a imalac mjenica eskontom dolazi do likvidnih sredstava. Eskont mjenice ima svoju cijenu odnosno kamatu. Obračunata kamata pri eskontu mjenica zove se diskont. Diskont se obračunava prema modelu diskontnog računa, a stopa po kojoj je kamata obračunana zove se diskontna stopa ili eskontna stopa.

Reeeskontje kratkoročno zaduživanje banaka kod drugih banaka. Banka uzima kredit eskontirajući mjenice samo prvoklasnih dužnika kod druge banke, koje je stekla iz poslova eskontnog kreditiranja (pretvaranje aktivnog posla u pasivni). Reeskont je značajan za banke koje se bave eskontnim kreditiranjem jer putem njega dolaze do likvidnih sredstava. Dodatna prednost je zarada iz razlike kamatnih stopa eskonta i reeskonta. Mjenicu može reeskontirati i centralna banka.

Rediskontna politika se upotrebljava kao sinonim za reeskont.

Rediskontna politika je instrument centralne banke za reguliranje kreditne aktivnosti poslovnih banaka, za:

a) utvrđivanje kvalitete mjeniceb) utvrđivanje reeskontne/rediskontne stope

Kodrediskontne politike važan je rok dospijeća mjenica, broj avala, poslovi iz kojih proizlaze, visina – plafon mjenice.

Rediskontna stopa po kojoj centralna banka prima mjenice poslovnih banaka je referentna kamatna stopa za kredite poslovnih banaka. Osim poslovnih banaka i centralne banke ove poslove mogu obavljati i diskontne kuće. Komercijalna metoda diskontiranja je u uvjetima visoke inflacije neupotrebljiva.Maksimalni iznos diskonta teži nominalnoj vrijednosti mjenice kada diskontna stopa teži u (beskonačnost) – raste.

5

54. Lombardni kredit, relombard ****Lombardni kredit je kratkoročni aktivni bankovni posao koji se odobrava na temelju zaloga pokretnih vrijednosti (zlato, dragocijene kovine, umjetnički predmeti, vrijednosni i komercijalni papiri) u kraćim rokovima, od nekoliko dana do tri mjeseca (90 dana), a najčešće 15-20 dana. Lombardne kredite daju banke i zalagaonice u određenom postotku (50 - 70%) od procijenjene ili prometne vrijednosti založenih dobara koje preuzimaju do njihova iskupa, odnosno do konačne isplate kredita, kada ih vraćaju dužniku. Dužnik za čitavo to vrijeme ostaje vlasnik predmeta. Ako dužnik ne može otplatiti kredit, banka ima pravo prodati založena dobra kako bi se naplatila. Ako tržišna vrijednost predmeta padne ispod razine odobrenog kredita, banka može tražiti dopunu zaloga. Banka naplaćuje čuvanje zaloga. Kad je zalog VP onda on mora kotirati dnevno na burzi i imaju dnevno predvidivu cijenu. Ponekad se nazivaju „kreditima iz nužde“, ali ih treba smatrati uobičajenim poslovnim kreditima kojima se lako mogu pribaviti obrtna sredstva. Stanovništvu ove kredite odobravaju posebne financijske ustanove – zalagaonice.

Relombard je kratkoročna pasivna operacija zaduživanja banaka kod drugih banaka ili kod središnje banke, na osnovi zaloga po odobrenom lombardnom kreditu. Banka koja je prethodno odobrila lombardni kredit zadužuje se kod druge banke lombardirajući iste one vrijednosti (vrijednosni i drugi papiri) po kojima je već odobrila kredit. Relombardni kredit je značajan način na koji banke prikupljaju likvidna sredstva. Lako se i bez posebne procedure sklapaju i otkazuju. Kratkog su roka, obično od jednog dana do dva tjedna. Posebno značenje imaju one banke kojima lombardno kreditiranje predstavlja osnovu poslovanja, jer im omogućavaju lako održavanje likvidnosti. Relombardni krediti redovito su jedan od načina na koji središnja banka elastično regulira količinu novca u optjecaju i vodi politiku monetarnog rasta.

55. Akceptni i avalni krediti ***Karakteristika akceptnog kredita je da banka ne stavlja komitentu na raspolaganje novčana sredstva nego bankin ugled i kreditnu sposobnost pa se zato nazivaju “krediti za preuzimanje obveze”.

Banka akceptira mjenice koje na nju trasira korisnik kredita, te se obvezuje da će isplatiti mjenicu ako trasant ne izvrši svoju obvezu – ne iskupi mjenicu o dospijeću. Ovakvi krediti su prisutni u međunarodnom robnom prometu pri odgođenom plaćanju.

Kod avalnog kredita banka daje aval-jamstvo komitentu na njegove mjenične obveze do ugovorenog avalnog limita. Takvoj mjenici se podiže vrijednost i lakše cirkulira. Najčešće se daje kof kupnje robe na kredit uvoznicima. Banka traži plaćanje provizije od uvoznika i pokriće za avalni limit. Isto kao i akceptni kredit, avalni kredit ulazi u kategoriju kredita za preuzimanje obveze.

Karakteristike avalnog kredita:

1. nenovčani kredit (nije klasičan kredit)2. tražiocu avala banka osigurava jamstvo3. služi samo za plaćanje robe, mjenica se ne upotrebljava za diskontiranje4. obveza banke je samostalna i neovisna5. na njega se ne plaća kamata, nego provizija6. što je veći avalni limit i mjenica je kvalitetnija

6

56. Potrošački kredit ****Potrošački kredit (engl. consumercredit, njem. Verbraucherskredit) je konzumni kredit, pojam koji obuhvaća raznovrsno i rašireno potrošačko kreditiranje građana ili domaćinstava. Iako ga narodna izreka spominje kao "sirotinjsku majku", ovaj kredit je i vrlo važan instrument ekonomske politike.

Gospodarsko mu je značenje u tome da omogućava potrošnju iznad trenutačno raspoloživih sredstava građana, što s druge strane omogućava bržu i veću prodaju robe i oživljava – podržava privrednu aktivnost. Predmet potrošačkog kreditiranja su tzv. tajna potrošna dobra veće vrijednosti: namještaj, automobil, bijela tehnika i sl. – u pravilu roba za čiju je kupovinu potrebno štedjeti duže vrijeme. Kredit omogućava kupovinu takve robe bez ušteđevine, s tim da otplaćujući kredit građanin naknadno i prisilno štedi.

Bankarski potrošački krediti odobravaju se u novcu , s tim da se mogu koristiti za kupovinu točno određene robe – namjenski su. Trgovačke kuće ili proizvođači odobravaju ih prodajom robe na otplatu u mjesečnim obrocima otplata kroz vrijeme. Rokovi ovih kredita su od uobičajenih 2 do 5 godina. Iako odobravanje ovakvih kredita ovisi o raspoloživim sredstvima kreditora i stanja na tržištu, nerijetko je pod utjecajem državne regulacije i ovisi o ekonomskoj politici države.

Potrošački kredit sredstvo je konkurentske borbe. Prodaja robe na kredit je konkurentska prednost, a dodatne prednosti osiguravaju se dužinom roka kredita, visinom kamatne stope, uvjetima korištenja kredita, osiguranjem vraćanja (jamstva, osiguranje kod osiguravajućih institucija i sl.) i naročito visinom udjela ili depozita zajmotražioca.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia – ista je u skripti iz žute.

57. Dugoročno kreditiranje *Dugoročni krediti-imaju rok dospijeća dulji od pet godina, a služe za financiranje većih investicija. Odobravaju se na temelju dugoročnih izvora sredstava komercijalne banke. Zbog dugoga roka na koji se odobravaju (npr. dvadeset i više god.), dugoročni su krediti za vjerovnike razmjerno visoko rizičan posao, pa se njihovo odobravanje u pravilu uvjetuje založnim pravom na nekretnine (hipotekom), a nerijetko se zahtijevaju i drugi oblici osiguranja kredita poput solidarnoga jamstva (jedne ili više osoba), osiguranja nekretnine od različitih rizika, polica osiguranja korisnika kredita od posljedica nesretnoga slučaja vinkulirane u korist kreditora i sl..

Vrijeme povrata ovih kredita je do 7 godina, a odobrava se

za sljedeće namjene:

- dugoročni krediti za financiranje/ulaganje u osnovna sredstva- dugoročni krediti za financiranje/ulaganje u trajna obrtna sredstva- dugoročni revolving krediti za financiranje investicijskih radova u inozemstvu

Izvor wikipedia

Kredit (engl. credit, njem. Guthaben, Kredit, lat. creditum) je ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj

7

osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu – kamatu.

Općenito: pojam obuhvaća profesionalne novčane bankovne kredite, pozajmljivanje imovine u bilo kojem obliku, dužničke vrijednosne papire – obveznice, note, blagajničke zapise, komercijalne zapise..., nenovčane kredite u obliku akcepata, avala i sl. kreditna pisma, stand-by sporazume, "otvorene račune", međusobne poslovne aranžmane poduzeća s prodajom robe, usluga i izvođenja radova uz odgođenu naplatu, potrošačke kredite, izvoz robe s naplatom preko 60 (90) dana i sl.

Uobičajene vrste: robni i novčani (prema predmetu kreditiranja), bankovni i komercijalni (prema subjektima), kratkoročni i dugoročni (prema roku, odnosno ekonomskoj funkciji), proizvođački i potrošački (prema svrsi), krediti za obrtna sredstva i investicijski (prema namjeni), otvoreni i pokriveni (prema osiguranju), tuzemni i inozemni (prema domicilu) i sl. Osim standardnih kreditnih oblika, primjenjuje se i mnoštvo složenih kreditnih konstrukcija, kao i brojni varijeteti dužničkih vrijednosnih papira.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia.

Dugoročni krediti imaju rokove dospijeća iznad pet godina, financiraju krupne investicijske i razvojne programe i alimentiraju se isključivo iz dugoročnih financijskih potencijala. U ove kredite spadaju: hipotekarni, građevinski, industrijski i investicijski krediti. Ovi su krediti uglavnom vezani za financiranje sektora privrede i dijelom za financiranje stambene gradnje, gdje se velikom obujmu angažiranja resursa i dugih perioda aktivizacije ulaganja prilagođavaju rokovi i ostali uvjeti kreditiranja.


58. Posrednički bankovni poslovi *Posredničkim poslovima banke obavljaju usluge svojim komitentima i za to naplaćuju proviziju prema tarifi naknada za usluge. To su usluge povezane s naravi banaka i njohovim glavnim pasivnim (depozitnim) i aktivnim (kreditnim) operacijama. Pregled ovih poslova sadržan je u tarifi kao javnom dokumentu. Kod ovih poslova banka nije ni dužnik niti vjerovnik već samo posrednik i opunomoćenik nalogodavca. Posrednički su poslovi platnog prometa (uobičajeno i domaćeg i međunarodnog), poslovi čuvanja i upravljanja vrijednostima, kupoprodaja vrijednosnih papira, deviza, valute i dragocijenih kovina za tuđi račun i sl. Banke ih obavljaju zbog potrebe potpunog opsluživanja svojih komitenata i zbog ostvarenja zarade. Danas su tzvizvanbilančne operacije banaka na financijskom tržištu jedan od glavnih i najznačajnijih njihovih prihoda. Ostali izrazi: komisijski, uslužni, indiferentni poslovi.

Izvor: skripta iz žute

Neutralni poslovi su poslovi koje banka kao posrednik obavlja za račun klijenta a kao naknadu naplaćuje proviziju.

Izvor: rječnik bankarstva

8

59. „Cjenici“ banke *Bankovna provizija (engl. bankfee, bankcommission, njem. Bankprovision) je fiksna ili varijabilna naknada koju neka banka naplaćuje za pružene usluge (zamjena valuta, doznake, čuvanje vrijednosti itd.). Uobičajeno su provizije u postotnom iznosu ili u promilima u odnosu na iznos koji je predmet transakcije, odnosno usluge. Za operacije malog obujma obično se primjenjuje fiksni minimalni iznos naknade. Bankovna provizija je prihod banke. Tarife po kojima se naknade obračunavaju banke objavljuju kao cijene svojih usluga.

Definicija je preuzeta iz Rječnika marketinga u izdanju Masmedia – slična definiciji iz skripte iz žute

60. Kreditni odnosi s inozemstvom i vrste kredita *Komercijalni krediti inozemstvu su krediti koje prodavatelj robe daje kupcu u robi (trgovački krediti), s tim da ga kupac vrati u novcu u ugovorenom roku. Riječ je o prodaji robe na kredit. Prodavatelj kod odobravanja kredita mora poznavati kreditnu sposobnost odnosno bonitet kupca. Rizik se osigurava garancIjom banke koju preporuči banka prodavatelja robe ili mjenicom kupca.

U cilju utvrđivanja kreditne sposobnosti kupca potrebno je:

a) temeljito utvrditi njegovu poslovnu i kreditnu sposobnostb) kupoprodajnim ugovorom i drugim instrumentima naplate prodane robe osigurati njenu

naplatu.

Bonitet je potrebno utvrditi temeljem:

a) visine i strukture kapitala dužnikab) likvidnosti raspoloživog kapitalac) visine i strukture potraživanja i dugovanjad) financijskog rezultata i urednosti poslovanjae) izvršenja preuzetih obvezaf) poslovnog ugleda i povjerenja

Pored navedenog potrebno je ispitati:

a) vanjskotrgovinske odnosno devizne propise zemlje kupcab) likvidnost u plaćanjimac) mogućnost transfera deviza u ugovorenom roku.

Podatke o bonitetu kupca prodavatelj može dobiti od svoje banke ili specijaliziranih agencija. Izvoznik može refinancirati ovakav kredit kod poslovne banke ili državne agencije. Osnovna značajka je da ovi krediti nisu konkurentni jer svi troškovi, i cijena kredita i carina terete inozemnog kupca. Za izvoznika ovi krediti predstavljaju opterećenje jer su vezani uz osnovni posao i jer traže financijska i pravna utanačenja.

Izvor: efzg forum nova skripta

9

61. Sustavi financiranja izvoza *- uzimanje kredita u inozemstvu za uvoz robe i usluga ili davanje kredita za izvoz robe i usluga. Kreditor odobrava zajmotražiocu financijski kredit radi financiranja kupnje roba i plaćanje usluga, pri čemu je ugovorom o kreditu određena namjena korištenja kredita što znači da je robni kredit financijski kredit s namjenom. Ovakve kredite odobravaju banke i specijalizirane institucije za financiranje izvoza kupcima u inozemstvu (uvoznicima). Banka uvjetuje od koga ćemo kupiti robu (tj. izvoznika).

Karakteristika:

a) prodaje se roba slabije kvaliteteb) odvojeni su kreditni i komercijalni dijelovi posla

postoji nekoliko podvarijanti ovog kreditiranja:

a) “buyers” krediti - banka može direktno kreditirati inozemnog kupca b) “bank-to-bank” krediti - banka kreditira banku uvoznika s tim da se iz tako odobrenog

kredita financiraju kupčeve nabavke u zemlji kreditora.

Za izvoznika je ovaj način povoljniji od klasičnog kreditiranja dobavljača jer nema rizika naplate. Hrvatske banke mogu inozemstvu odobravati robne i financijske kredite radi izvoza robe i usluga, ali ti su krediti marginalni u odnosu na direktno kreditiranje dobavljača od strane izvoznika.

Pod kreditiranjem podrazumijevamo kunsko dopunsko kreditiranje izvoza u zemlji.

obuhvaća 2 posla:

1. osiguranje izvoznih kredita2. financijska podrška izvozu

Sudionici izvoznog kreditiranja su:

a) izvoznicib) poslovne bankec) specijalizirane financijske institucijed) centralne banke (kroz sustav selektivnog kreditiranja)

Kod kratkoročnog financiranja ( do 1 godine, naplata u gotovu kroz 60-90 dana) izvozniku se nadoknađuje postotak sredstava koji je zaleđen u robi.

Instrumenti kratkoročnog financiranja su: diskont, garancija, lombard, akcept, fortfaiting.

Kod dugoročnog financiranja osnovni problem je nalaženje dugoročno slobodnih sredstava. Za dugoročno financiranje se najčešće osniva posebna financijska institucija sa velikim inicijalnim kapitalom.

Te institucije mogu biti:

10

a) dio državnog aparata (Japan, VB) b) državne agencije (Exim u SAD-u)c) privatna institucija uz potporu države (Heimes u Njemačkoj)d) javno-privatne firma (Francuska)

Izvori sredstava za izvozna financiranje su:

a) državni proračunb) centralna bankac) državni fondovid) sredstva socijalnog osiguranjae) pozajmice na financijskom tržištuf) sredstva iz diskonta mjenica itd.

Oblici financiranja:

1. refinanciranje nacionalnih izvoznika2. direktno odobravanje kredita zajmoprimcima u inozemstvu3. garantiranje izvoznih kredita4. kreditiranje inozemnih vlada5. mješovito kreditiranje6. tehnička pomoćg) osiguranje izvoznih poslova

Karakteristika ovih kredita:

a) imaju niže kamatne stopeb) provizija je također niža

Postoji nekoliko vrsta ovih kredita:

a) krediti za izvoz robe i uslugab) krediti za proizvodnju i pripremu robe za izvozc) krediti za izvoz robe na komercijalni kreditd) krediti za izvoz robe na konsignacijska skladišta

To su sve reeskontni krediti.

Osim ovih kredita imamo:

a) kredit dobavljačab) kredit kupcac) kredit banke bancid) izvozno osiguranje

Izvozno financiranje (engl. exportfinancing, njem. Ausfuhrfinanzierung) je financiranje izvoza i obuhvaća dva međusobno povezana, a često i uvjetovana sustava:

a) osiguranje izvoznih kredita i

11

b) pružanje financijske podrške izvozu odobravanjem kredita izvoznicima ili kupcima u inozemstvu od strane poslovnog bankarstva ili specijaliziranih institucija financiranja i izvoza.

Izvozno financiranje (engl. exportfinancing, njem. Ausfuhrfinanzierung) je financiranje izvoza i obuhvaća dva međusobno povezana, a često i uvjetovana sustava:

a) osiguranje izvoznih kredita ib) pružanje financijske podrške izvozu odobravanjem kredita izvoznicima ili kupcima u

inozemstvu od strane poslovnog bankarstva ili specijaliziranih institucija financiranja i izvoza.

Izvor skripta: efzg forum

Zajednička je karakteristika svih zemalja da uspostavljaju raznovrsne barijere na području uvoza i poduzimaju niz mjera kojima nastoje unaprijediti izvoz. Sustav financiranja izvoza u sklopu tih mjera zauzima sve važnije mjesto. Kredit i kreditni uvjeti uz cijenu i kvalitetu danas predstavljaju element konkurentske prednosti ponuđača.

Povoljne kreditne i ostale uvjete financiranja rijetko mogu ponuditi individualni sudionici međunarodne razmjene. Stoga je u većini zemalja formiran cjelovit sustav financijske podrške izvozu uz sudjelovanje državnih vlasti, privatnog bankarstva, proizvođača i izvoznih organizacija. Kod kratkoročnog financiranja izvoza, izvozniku se nadoknađuje visok postotak sredstava "zaleđenih" u izvezenoj robi. Sredstva im kroz sustav refinanciranja (selektivni krediti za izvoz npr.), diskont potraživanja, garantiranje, akcepte, lombardiranje, forfetiranje i sl. operacije osiguravaju poslove (komercijalne) banke, specijalizirane financijske institucije ili središnje banke (u manje razvijenim financijskim mehanizmima).

Osnovni problem kod srednjoročnog i dugoročnog financiranja jest osiguranje potrebnih dugoročno slobodnih sredstava štednje. Zato država preuzima ulogu glavnog organizatora i izdašnog financijera. Njezina uloga osjeća se kod institucionalnog reguliranja sustava dugoročnog financiranja izvoza, kod izgradnje sustava financiranja i kroz izravno financiranje odgovarajućih institucija. Za potrebe dugoročnog financiranja izvoza obično se osniva posebna financijska institucija koja, na osnovi velikog početnog kapitala, obavlja financiranje dugoročnih izvoznih poslova. Nekad ova institucija obavlja i osiguranje izvoznih poslova i niz pratećih djelatnosti u vezi s izvozom.

Sve razvijene zemlje imaju jednu ili više institucija koje se bave kreditiranjem, garantiranjem ili drugim oblicima izvoznog financiranja. Ove su institucije dio državnog aparata (Japan i V. Britanija), posebne državne agencije (Exim-banka – SAD), institucije privatnog kapitala pod utjecajem države (Njemačka) ili javnoprivatna udruženja (Francuska). Sredstva im osigurava država, velike banke, zainteresirana poduzeća ili se ona pribavljaju na financijskom tržištu.

Izvori sredstava su: državni proračun, sredstva središnjih banaka, državni fondovi (npr. kontrapart fondovi u Njemačkoj, centralni fond za ekonomsku suradnju u Francuskoj), sredstva osnivača nedržavnog sektora, dugoročna sredstva socijalnog osiguranja, neiskorištene premije osiguravajućih institucija i dr. Dio sredstava pribavlja se na financijskom tržištu; pozajmicama, prodajom obveznica i drugih zadužnica, diskontiranjem mjenica, pozajmicama od državnog trezora, od domaćih štednih ili kreditnih ustanova i na eurotržištu.

12

Refinanciranje izvoznika obično je uvjetovano njegovim sudjelovanjem u određenom postotku ili avansom inozemnog korisnika, kad se inozemstvo kreditira izravno. Inozemnog kupca (investitora) kreditiraju proizvođači, izvoznici, poslovne banke ili specijalizirane organizacije. Ako izvozni kredit odobrava proizvođač, izvoznik ili pojedina banka, refinancira ih u visokom postotku specijalizirana institucija. U razvijenim zemljama ove institucije i izravno kreditiraju inozemnog kupca, omogućavajući tako izvoz i onda kada za njega ne bi bilo interesa. Često se kreditira na osnovi međunarodnih kreditnih sporazuma ili posebnih aranžmana međudržavne pomoći. Pomoć i kredit mogu se i kombinirati, a to se prakticira kod izvoza u nerazvijene zemlje.

Osnovni oblici financiranja jesu:

1. refinanciranje nacionalnih izvoznika i proizvođača kroz sustav eskonta-diskonta, bankovnog avansa ili na osnovi ustupa potraživanja prema inozemstvu i reeskonta mjenica;

2. izravno odobravanje kredita zajmoprimcima u inozemstvu;3. izdavanje garancija za izvozne kredite;4. kreditiranje inozemnih vlada u svrhu izvoza iz zemlje kreditora;5. mješoviti krediti – kombinacija pomoći i kredita;6. pružanje usluga u vezi s izvozom i osiguranje izvoznih poslova.

Uobičajene kreditne tehnike su kredit dobavljača (suppliercredit), kredit banke kupcu (buyerscredit), kredit banke banci (bank-to-bankcredit) kao i brojne složene konstrukcije financiranja. Uvjeti kreditiranja povoljniji su od onih na financijskom tržištu. Kamatne stope su niže nego na druga vrste kredita sličnih karakteristika. Država refinancira odobrene kredite po nižim, preferencijalnim kamatnim stopama, a ponekad pokriva i razliku između ove niže i više komercijalne kamatne stope koju bi inače naplatile poslovne banke. Uz ove kredite plaća se obično i niža bankovna provizija, niži su troškovi i premije osiguranja, pojednostavljena je procedura odobravanja a nude se i druge pogodnosti.

Zbog žestoke konkurencije najrazvijenijih zemalja izvoznica sklopljeni su međunarodni sporazumi kojima one ograničavaju međusobnu konkurenciju i pokušavaju smanjiti sve veće izdatke za ove svrhe. Predmet dogovaranja su visina kamatne stope (određivanje minimalnih kamatnih stopa), dužina rokova otplate kredita, visina gotovinskog udjela kupca, reguliranje lokalnih troškova, tretman državne pomoći, financiranje specifičnih namjena (brodovi, avioni, nuklearne elektrane, svemirske stanice i dr.).

U našem sustavu kratkoročnog kreditiranja izvoza bili su zastupljeni kredit za izvoz robe i usluga, kredit za proizvodnju i pripremu robe za izvoz, kredit za izvoz robe na komercijalni kredit, kredit za izvoz robe na konsignacijska skladišta u inozemstvu, a povremeno i druge vrste kratkoročnih, kunskih kredita koji su se bankama refinancirali iz primarne emisije. Ovi se krediti uobičajeno nazivaju reeskontnim, iako to u pravilu nisu jer su se odobravali i refinancirali na osnovi propisanih dokumenata, a u skladu s odlukama o selektivnom kreditiranju posebnih namjena.

Danas u Republici Hrvatskoj ne postoji organizirani sustav financiranja izvoza jer je za to predviđena HKB likvidirana, a nova izvozna institucija još nije osnovana. Ukidanjem selektivnih kredita Narodne banke Hrvatske kratkoročno financiranje izvoza u potpunosti je prešlo na poslovne banke.


13

62. Krediti za financiranje izvoza *Vidi 61. pitanje, u dostupnim materijalima ne postoji eksplicitan odgovor na ovo pitanje.

63. Pojam i vrste platnog prometa *Platni promet (engl. paymentsmechanism, paymentssystem) predstavlja sva plaćanja između pravnih i fizičkih osoba učinjena sa svrhom podmirenja novčanih dugova, odnosno naplate novčanih tražbina. Manjim dijelom je gotovinski, a najvećim dijelom obavlja se knjižnim prijenosom novčanih svota od dužnika vjerovniku. Dijeli se na tuzemni i međunarodni.

Domaći (tuzemni) platni promet obuhvaća sustav plaćanja između fizičkih i pravnih osoba istoga državnog područja, a međunarodni (inozemni) između rezidenata različitih zemalja – s različitim valutnim, carinskim, pravnim itd. sustavima – pri čemu se jedna valuta pretvara u drugu. Platni promet uobičajeno obavljaju banke, poštansko – čekovni zavodi, žiro centrale i savezi, klirinške institucije, pošte i štedionice.

Platni promet uobičajeno obavljaju banke, poštansko-čekovni zavodi, žirocentrale i savezi, klirinške institucije, pošte i štedionice. Nakon 1962. u nas su poduzeća obvezatno vodila svoja dinarska sredstva kod Službe društvenog knjigovodstva (SDK) koja ih je evidentirala kao depozite pojedinih banaka – depozitora s kojima su poduzeća prethodno sklopila ugovor. U skladu s tim, domaći platni promet za sve pravne osobe organizirala je i obavljala SDK, a nakon demokratskih promjena ova institucija transformirana je u Zavod za platni promet (ZAP) s tim da su u obavljanje unutrašnjeg platnog prometa uključene i banke i štedne depozitne institucije.

Međunarodna plaćanja obavljaju se preko banaka ovlaštenih za devizno-valutne i kreditne poslove s inozemstvom (tzv. banke "velikih" ovlaštenja). Za građane platni promet i prije i danas obavljaju i pošte, banke i štedionice.


64. Sredstva plaćanja *Instrumenti plaćanja (engl. payinginstruments, njem. Zahlungsinstrumente) su zakonom propisani obrasci za podmirenje dugova i potraživanja. Razlikuju se po funkciji, obliku i sadržaju i razvrstavaju na opće i posebne.

Dijele se na gotovinske instrumente kod kojih bar jedan od sudionika plaćanja mora imati otvoren račun sredstava (uplatnice, uputnice, nalozi za gotovinsku isplatu i sl.) i bezgotovinske instrumente koji pretpostavljaju da račun sredstava imaju i dužnik i vjerovnik (nalog za prijenos, nalog za naplatu, nalog za obračun, obračunski ček, akceptni nalog itd.).

Bezgotovinski instrumenti plaćanja razlikuju se po tome je li inicijator plaćanja, odnosno naplate dužnik ili vjerovnik. Osim navedenih vrsta, postoje i drugi instrumenti plaćanja predviđeni propisima kojima se uređuje poslovanje vrijednosnih papira.

14


Poslovni subjekt dužan je novčana sredstva voditi na računima kod banaka i sva plaćanja obavljati preko tih računa. Plaćanja preko računa sudionika obavljaju se na temelju naloga za plaćanje čiji sadržaj i uporabu propisuje HNB. HNB može propisati uvjete i način plaćanja gotovim novcem.

Nalog za plaćanje u prvom redu izdaje platitelj na teret svog računa, a u korist računa primatelja. Iznimno, nalog za plaćanje u korist računa primatelja, a na teret računa platitelja mogu dati i: 1. Vjerovnici – primatelji sredstava, na temelju naplate dospijelih vrijednosnih papira i dospijelih instrumenata osiguranja plaćanja

2. ovlaštena tijela, na temelju zakonskih ovlasti

3. banka u kojoj je otvoren račun platitelja, na temelju sudskih odluka i drugih ovršnih isprava te zakonskih ovlasti.

Plaćanja između sudionika obavljaju se bezgotovinskim, gotovinskim i obračunskim putem. Bezgotovinsko plaćanje predstavlja prijenos sredstava s računa platitelja na račun primatelja, gotovinsko plaćanje predstavlja izravnu predaju gotovog novca između sudionika, uplatu gotovog novca na račun i isplatu gotovog novca s računa, dok je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika bez uporabe novca. Obračunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima međusobnih namira obveza i potraživanja.

Izvor: skripta efzg forum

65. Zamjenice novca **Zamjenice novca (engl. moneysubstitute, njem. Geldsubstituten) su novčani supstituti ili surogati koji u određenim okolnostima mogu poslužiti umjesto valutarnog novca kao sredstva prometa i plaćanja. Upotreba surogata novca temelji se na odobrenom kreditu, novčanom depozitu ili na uplati odgovarajuće svote za njihovu kupovinu.

Novčani surogati u širem smislu su vrijednosni papiri i druge vrijednosne isprave koje se dobrovoljno ili silom zakonskih propisa primaju na ime izmirenja obveze. Takvu primjenu imaju čekovi, obveznice, blagajnički zapisi, certifikati o depozitu, različite porezne i slične vrijednosnice, poštanske marke i sl. kojima se u određenim okolnostima može zamijeniti novac. Ove zamjenice novca takvu funkciju ostvaruju na temelju prethodno položenog depozita ili kupovinom za gotovinu.

Zamjenice novca u užem smislu (prave zamjenice) ne ovise o pokriću ili prethodno uplaćenoj svoti, nego imaju fiktivno pokriće u obliku kredita. Takve su zamjenice mjenice koje od dana izdavanja do trenutka dospijeća i konačne isplate, zahvaljujući mogućnosti prijenosa, mogu supstituirati novac i služiti u svrhu plaćanja.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia ista se nalazi u skripti iz žute

15

66. Platni promet u RH *Sustav domaćih plaćanja (domaći platni promet) ima važnu ulogu u svakoj zemlji i njegova organizacija i način obavljanja značajno utječu na učinkovitost financijskog i ukupnog gospodarskog sustava. Od osamostaljenja Republike Hrvatske sustav platnog prometa se izmjenio u značajnoj mjeri te osuvremenio i prilagodio sustavima platnog prometa razvijenih zemalja.

Iako se organizacija i načIn obavljanja domaćeg platnog prometa u pojedinim razvijenim zemljama po mnogo čemu razlikuju, ipak se mogu izdvojiti neka njihova važna zajednička obilježja:

• glavni nositelji platnog prometa su kreditne institucije a novim zakonom se uvode i druge institucije platnog prometa koje vode transakcijske račune ;

• kontrolu obavljanja platnog prometa, kao i regulatornu i razvojnu funkciju imaju središnje banke, koje često obavljaju i određene neposredne poslove platnog prometa: vode račune depozitnih institucija i države, te obavljaju platni promet po tim računima, organiziraju i provode sustav velikih plaćanja itd.;

• osnovnu infrastrukturu domaćih plaćanja čine sustavi neto i bruto međubankovnih obračuna;• dominantan oblik plaćanja je bezgotovinsko plaćanje koje se zasniva na transakcijskim

računima za obavljanje platnog prometa;• instrumenti plaćanja su standardizirani i prilagođeni elektroničkoj obradi, itd.

Plaćanja između sudionika obavljaju se bezgotovinskim, gotovinskim i obračunskim putem.

Bezgotovinsko plaćanje predstavlja prijenos sredstava s računa platitelja na račun primatelja, gotovinsko plaćanje predstavlja izravnu predaju gotovog novca između sudionika, uplatu gotovog novca na račun i isplatu gotovog novca s računa, dok je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika bez uporabe novca. Obračunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima međusobnih namira obveza i potraživanja.

Zakon o platnom prometu l stupio je na snagu početkom 2011. godine a dio odredbi stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Cilj navedenoga zakona je usklađivanje s pravnom stečevinom EU a osnova za usklađivanje je Smjernica o platnim uslugama. Novi regulatorni okvir je širi način reguliranja platnog prometa, jedinstveno uređuje domaći i prekogranični platni promet, određuje i regulira platne usluge, uvodi nove pružatelj e usluga, usmjeren je zaštiti korisnika usluga plaćanja, zadržava standarde idobra rješenja postojećeg domaćeg platnog prometa, priprema infrastrukturu za buduće sudjelovanje RH u Europskoj monetarnoj uniji.

Izvor: ispravke dane na predavanjima od asistenta Jakše Krište

16

67. Hrvatski sustav velikih plaćanja (HSVP) i Nacionalni klirinški sustav (NKS)

67.1. Hrvatski sustav velikih plaćanja (HSVP) ***Hrvatski sustav velikih plaćanja je sustav za obračun međubankovnih platnih transakcija urealnom vremenu na bruto načelu.

Sudionici HSVP-a su Hrvatska narodna banka, banke, štedne banke i Hrvatska banka za obnovu i razvitak. Hrvatska narodna banka je vlasnik i operativni upravitelj HSVP-a. Poseban sudionik je Središnja depozitarna agencija.

Preko HSVP-a Hrvatska narodna banka vodi račune banaka, štednih banaka i Hrvatske banke za obnovu i razvitak (dalje: banke). Banke imaju otvoren samo jedan račun u HSVP-u. Obračun platnih transakcija u HSVP-u obavlja se preko računa za namiru. Osim računa za namiru HNB ima otvorene i račune za potrebe funkcioniranja platnog prometa u zemlji i to: obračunski račun za konačnu namiru plaćanja preko NKS-a i prolazni račun za plaćanje na osnovi namire trgovanja vrijednosnim papirima.

Banka može zadavati platne transakcije samo na teret svog računa za namiru, dok Hrvatska narodna banka može zadavati platne transakcije na teret računa svih sudionika putem direktnih transfera. Hrvatska narodna banka zadaje direktni transfer na temelju naloga sudionika ili na temelju propisa.

Banka može zadavati platne transakcije na teret svog računa za namiru s oznakom prioriteta (redoslijeda) izvršenja u rasponu od 1 do 98, gdje je 1 najviši, a 98 najniži prioritet izvršenja. Platne transakcije čiji je redoslijed izvršenja zakonski propisan, zadaju se s oznakom prioriteta izvršenja od 1 do 10. Oznaku prioriteta od 11 do 98 sudionik koristi prema svojim potrebama. Hrvatska narodna banka može zadavati direktni transfer na teret računa za namiru sudionika s oznakom prioriteta izvršenja 0, što je najviši prioritet izvršenja.

Platne se transakcije izvršavaju do visine pokrića na računu za namiru. Pokriće na računu za namiru čine raspoloživa novčana sredstva na računu uvećana za limit. Limit na računu za namiru sudionika zadaje Hrvatska narodna banka, a on predstavlja visinu dopuštenoga negativnog stanja na računu. Način određivanja limita propisuje Hrvatska narodna banka.

Platna transakcija je namirena nakon što je u skladu s nalogom provedeno terećenje i odobrenje računa za namiru sudionika ili računa za potrebe funkcioniranja sustava platnog prometa u zemlji (obračunskog računa za konačnu namiru plaćanja izvršenih preko NKS-a prolaznog računa za plaćanja na osnovi namire trgovanja vrijednosnim papirima). Platria transakcija je prihvaćena i neopoziva od trenutka kad je namirena. Platne se transakcije namiruju pojedinačno u iznosu na koji su zadane (na bruto načelu) u realnom vremenu. Zadavatelj platne transakcije dobiva potvrdu o izvršenom namirenju platne transakcije. Platne transakcije namiruju se na obračunski dan koji odgovara upisanom datumu valute a koji može biti i neki budući datum.

Namiru konačnih neto pozicija na obračunskim računima banaka i Hrvatske narodne banke u NKS-u na kraju obračunskog dana obavlja Hrvatska narodna banka direktnim transferima na računima za namiru sudionika. Ako je neto pozicija iz NKS-a pozitivna, HNB odobrava račun za namiru sudionika. Ako je neto pozicija iz NKS-a negativna, Hrvatska narodna banka tereti račun za namiru sudionika.

17

HNB može onemogućiti banci raspolaganje novčanim sredstvima na računu za namiru nakon dobivanja obavijesti nadležnog tijela o otvaranju postupka zbog nesloventnosti.

Zadavanje platnih transakcija i ostali poslovi vezani uz sudjelovanje u obračunu preko HSVP-a obavljaju se pomoću odgovarajućih vrsta poruka. Poruke kojima sudionici zadaju platne transakcije nazivaju se platne poruke. Sve poruke razmjenjuju se SWIFT telekomunikacijskom mrežom a razmjena, vrste, način kreiranja i korištenja poruka mora odgovarati standardima SWIFT-a. Nakon upisa u sudski registar, novoosnovana banka se mora u roku od 90 dana tehnički osposobiti za razmjenu poruka SWIFT telekomunikacijskom mrežom te podnijeti zahjev HNB za samostalno sudjelovanje u obračunu preko HSVP-a. Cjenik usluga HSVP-a donosi Hrvatska narodna banka.

U HSVP-u sudjeluju 34 poslovne banke, 1 štedna banka i HBOR. HSVP je počeo s radom utravnju 2004. Koncem 2004. godine ukupan broj transakcija iznosio je 114.021, a koncem 2010. 279.730.

Koncem 2006. godine ukupna vrijednost transakcija iznosila je 2.225 mlrd. kuna, a koncem 2010. godine 4.073 mlrd. kuna. Indeks koncentracije (C5) prema broju transakcija koncem 2006. godine u HSVP iznosio je 50% a koncem 2010. godine 63%, a prema vrijednosti transakcija isti indeks koncem 2006. godine iznosio je 50% i 48% koncem 2010. godine (HNB, ožujak 2011.).


67.2. Nacionalni klirinški sustav (NKS)NKS je sustav za obračun međubankovnih platnih transakcija. Financijska agencija je vlasnik i operativni upravitelj NKS-a.6 Banka ima jedan obračunski račun u NKS (vodeći broj banke) a HNB može imati više obračunkih računa u NKS-u. Sudionik ulazi u NKS pomoću identifikacijskog vodećeg broja. Sudionici u NKS-u su:

• Hrvatska narodna banka,• banke,• štedne banke i• Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

Obračun platnih transakcija preko obračunskih računa banaka i Hrvatske narodne banke u NKSuobavlja se na neto multilateralnom načelu. Neto multilateralno načelo obračuna znači kontinuirani obračun platnih transakcija zadanih na teret i u korist obračunskih računa tijekom obračunskog dana. Rezultat je neto multilateralnog načela obračuna konačna neto pozicija na obračunskim računima na kraju obračunskog dana. Tijekom obračunskog dana izvršavaju se samo one platne transakcije koje kao oznaku datuma valute imaju upisan datum tog obračunskog dana. U tijeku obračunskog dana provodi se više obračunskih ciklusa. Platne transakcije obračunate na obračunskim računima tijekom jednog obračunskog ciklusa konačne su nakon završetka tog obračunskog ciklusa. Platna transakcija je prihvaćena i neopoziva od trenutka kad je obračunata na obračunskom računu sudionika NKS-a.

Platne transakcije izvršavaju se do odobrenog limita na obračunskom računu. Limit je visina dopuštenoga negativnog stanja na obračunskom računu i zadaje ga Hrvatska narodna banka. Hrvatska narodna banka može tijekom obračunskog dana, prije početka obračunskog ciklusa, promijeniti limit na obračunskom računu banke. Hrvatska narodna banka propisuje način određivanja limita na obračunskim računima banaka. Platne transakcije na teret obračunskihračuna mogu se

18

zadavati s prioritetom (redoslijedom) izvršenja u rasponu od O do 99, gdje je Onajviši, a 99 najniži prioritet izvršenja. Platne transakcije čiji je redoslijed plaćanja zakonski propisan zadaju se s oznakom prioriteta izvršenja od O do 9.

Platne transakcije za čiji obračun nema pokrića na obračunskom računu , evidentiraju se u redu čekanja do osiguranja pokrića, a najdulje do kraja obračunskog dana. Na kraju obračunskog dana platne transakcije iz reda čekanja vraćaju se zadavatelju platne transakcije. Zadavatelj platne transakcije, koja je u redu čekanja, može promijeniti definirani prioritet izvršenja i može povući platnu transakciju iz reda čekanja . Hrvatska narodna banka može, tijekom obračunskog dana, blokirati obračunski račun banke.

Namira neto pozicija na obračunskim računima banaka obavlja se na kraju obračunskog dana. Iznimno, Hrvatska narodna banka može neto poziciju na kraju prethodnoga obračunskog ciklusa proglasiti konačnom pozicijom obračuna za taj obračunski dan. NKS dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci podatke o neto pozicijama obračunskih računa na kraju obračunskog dana. Hrvatska narodna banka obavlja, preko Hrvatskog sustava velikih plaćanja, namiru na računima banaka u HNB. Hrvatska narodna banaka izvješćuje NKS o provedenoj namiri, nakon čega se završava obračunski dan u NKS-u. Zadavanje i izvršenje platnih transakcija preko NKS obavlja se u skladu s posebnom odlukom.

U NKS-u trenutno sudjeluju 34 poslovne banke, l štedna banka i HBOR. NKS je započeo sa radom u veljači 2001. godine i koncem 2006. godine ukupan broj transakcija iznosio je 115, l milijuna a koncem 2010. 131 ,5 milijuna transakcija. Koncem 2006. godine ukupna vrijednost transakcija iznosila je 765 mlrd. kuna a koncem 2010. godine 650,2 mlrd. kuna (HNB, ožujak 2011.).


19

68. Platne usluge i pružatelji platnih usluga u RH *Pružatelj i platnih usluga u Republici Hrvatskoj su: kreditna institucija, institucija za elektronički novac i institucija za platni promet.

Novim Zakonom uvedeni su novi pružatelji platnih usluga - institucije za platni promet (kartične kuće, pružatelj u usluga za plaćanje računa, pružatelj i usluga novčanih pošiljaka) i institucije za elektronički novac.

Pružatelj i platnih uluga su i Hrvatska narodna banka; Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave; te kreditna institucija, institucija za elektronički novac i institucija za platni promet sa sjedištem u državi članici EU; podružnica kreditne institucije, podružnica institucije za elektronički novac iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i Europska središnja banka. Iznimno, Hrvatska banka za obnovu i razvitak može pružati platne usluge u skladu sa zakonom kojim se uređuje njezin položaj, poslovi i ovlaštenja.

Kreditne institucije koje imaju odobrenje za pružanje platnih usluga nastavljaju pružati platne usluge i mogu u sudski registar upisati te djelatnosti, bez posebnog odobrenja HNB. Druge pravne osobe, osim kreditnih institucija i institucija za elektronički novac morale su podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona. Pružatelj i platnih usluga kao svoju djelatnost obavljaju slijedeće platne usluge:

1. usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje kao i svi postupcikoji su potrebni za vođenje računa za plaćanje;

2. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje;

3. usluge izvršenja platnih transakcija, Uključujući prijenos novčanih sredstava na račun zaplaćanje kod korisnikovog pružatelj a platnih usluga ili kod drugog pružatelja platnih usluga;

4. usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnomlinijom za korisnika platnih usluga;

5. usluge izdavanja i/ili prihvaćanja platnih instrumenata;6. usluge novčanih pošiljaka i7. usluge izvršenja platnih transakcija kad se suglasnost platitelja za izvršenje platne transakcije

daje nekim telekomunikacijskim sredstvom, digitalnim ili informatičko-tehnološkim uređajem, a plaćanje se obavlja telekomunikacijskom ili mrežnom operatoru ili operatoru informatičko tehnološkog sustava, koji djeluje isključivo kao posrednik između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga.

izvor: ispravke dane na predavanjima od asistenta Jakše Krište

20

69. Transakcijski računi u platnom prometu i Izvršenje platne transakcije *

Način otvaranja transakcijskih računa propisuje HNB Odlukom o otvaranju transakcijskih Računa. Transakcijski račun je:

a) tekući račun, odnosno žiroračun koji otvara i vodi kreditna institucija na ime jednog ili više korisnika platnih usluga koji se koristi za izvršavanje platnih transakcija.

b) račun koji kreditna institucija vodi za potrebe izvršavanja platnih transakcija u svoje ime.

Hrvatska narodna banka otvara i vodi transakcijske račune Republike Hrvatske i druge transakcijske račune u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje Hrvatske narodne banke.

Kreditna institucija otvara transakcijski račun na osnovi okvirnog ugovora sklopljenog s korisnikom platnih usluga, kojim se reguliraju uvjeti otvaranja i vođenja transakcijskog računa ili na osnovi propisa. Pri otvaranju transakcijskog računa kreditna institucija dužna je utvrditi identitet korisnika platnih usluga i provesti druge postupke u skladu s propisom kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.

Kreditna institucija otvara transakcijski račun prema konstrukciji koja sadržava ukupno sedamnaest brojčanih znakova. Prvi dio je vodeći broj kreditne institucije (10 brojčanih znakova) kojeg dodjeljuje Hrvatska narodna banka, a drugi dio je broj (partija) transakcijskog računa kod kreditne institucije. Hrvatska narodna banka vodi evidenciju vodećih brojeva koje je dodijelila i javno ju objavljuje.

Pružatelj platnih usluga dužan je voditi registar transakcijskih računa koje je otvorio i dostavljati podatke o otvorenim transakcijskim računima u skladu s propisom kojim se uređuje vođenje i sadržaj jedinstvenog registra računa u Republici Hrvatskoj.

Izvor ispravke dane na predavanjima od asistenta Jakše Krište

70. Institucije za platni promet *Institucija za platni promet sa sjedištem u RH je pravna osoba koja je od HNB dobila odobrenje za pružanje jedne ili više platnih usluga.

Temeljni kapital institucija koje obavljaju platne usluge mora biti uplaćen u novcu. Temeljni kapital institucije za platni promet koja obavlja platne usluge od l. do 5. (dio II.) iznosi najmanje 1 milijun kuna.

Ako institucija za platni promet obavlja usluge izvršenja platnih transakcija kad se suglasnost platitelja za izvršenje platne transakcije daje nekim telekomunikacijskim sredstvom, a plaćanje se obavlja telekomunikacijskom ili mrežnom operatoru ili operatoru informatičko-tehnološkog sustava (koji djeluje isključivo kao posrednik) temeljni kapital institucije iznosi najmanje 400 tisuća kuna.

Temeljni kapital institucije za platni promet koja obavlja usluge izvršenja platnih transakcija, usluge izdavanja i/ili prihvaćanja platnih instrumenata te usluge novčanih pošiljaka iznosi minimalno 150 tisuća kuna. Institucija za platni promet dužna je radi sigurnog i stabilnog poslovanja održavati odgovarajuću visinu jamstvenoga kapitala.

21

Institucija za platni promet dužna je zaštititi novčana sredstva primljena od korisnika te ih je dužna voditi odvojeno od novčanih sredstava drugih osoba. Također ih je dužna pokriti policom osiguranja društva za osiguranje ili garancijom kreditne institucije. Ta novčana sredstva nisu vlasništvo institucije za platni promet.

HNB izdaje odobrenje za pružanje platnih usluga na temelju zahtijeva. HNB će oduzeti odobrenje za pružanje platnih usluga ako institucija za platni promet ne započne s pružanjem platnih usluga u skladu s izdanim odobrenjem unutar 12 mjeseci od dana njegovog izdavanja, ako ne obavijesti HNB u pisanom obliku da više ne namjerava pružati platne usluge, samostalno prestane pružati platne usluge dulje od 6 mjeseci, ako je prezentirana neistinita ili netočna dokumentacija ili ako prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je dobila odobrenje.Institucija za platni promet dužna je voditi poslovne knjige, ostalu poslovnudokumentaciju, te sastavljati, objavljivati i revidirati godišnje financijske izvještaje u skladu sa računovodstvenim i revizorskim standardima.

Nadzor nad institucijama za platni promet obavlja HNB:

1) prikupljanjem i analizom izvješća i informacija i kontinuiranim praćenjem poslovanja institucije za platni promet,

2) obavljanjem izravnog nadzora nad poslovanjem institucija za platni promet, svih njihovih podružnica, zastupnika i pružatelj a usluga eksternalizacije i

3) nalaganjem nadzornih mjera.

Registar institucija za platni promet i registar institucija za elektronički novac5 jest registar koji vodi HNB i u koji upisuje institucije za platni promet kojima je izdalo odobrenje za pružanje platnih usluga, te njihove podružnice i zastupnike. Registar sadrži za svaki subjekt popis platnih usluga koje je ovlašten pružati i njegov registracijski broj, javan je i dostupan na internetskim stranicama HNB.


71. Izvršenje platne transakcije * Nalog za plaćanje jest instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svojem pružatelj uplatnih usluga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije.

Nalog za plaćanje se može započeti izvršavati: na određeni dan, na kraju određenog razdoblja ili na dan kad platitelj stavi na raspolaganje svom pružatelj u platnih usluga potrebna novčana sredstva.

Pružatelj platnih usluga može odbiti izvršenje naloga za plaćanje a korisnik platnih usluga ne može opozvati nalog za plaćanje (neopozivost naloga za plaćanje) nakon što ga Je primio platiteljev pružatelj platnih usluga.

Kod nacionalnih platnih transakcija (u kunama) račun pružatelj a platnih usluga primatelja plaćanja odobrava se za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje. Iznimno kad su platiteljev pružatelj platnihn usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja iste osobe, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelj a platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije istoga radnog dana kad je primljen nalog za plaćanje.

22

Nakon što pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja zaprimi iznos platne transakcije, dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute i staviti mu na raspolaganje novčana sredstva. Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je iznos platne transakcije staviti na raspolaganje primatelju plaćanja odmah nakon što je za taj iznos odobren račun pružatelj a platnih usluga primatelja plaćanja. Navedene odredbe primjenjuju se na nacionalne platne transakcije u kunama te na na nacionalne, prekogranične i međunarodne platne transakcije u euru ili drugoj valuti države članice.


72. Nalozi za plaćanje *Nalog za plaćanje je nalog kojim podnositelj nalaže izvršenje platnih transkacija preko transakcijskih računa otvorenih kod kreditnih institucija. Hrvatska narodna banka može propisati osnovne elemente i način popunjavanja naloga za plaćanje za izvršenje platnih transakcija preko transakcijskih računa. Kreditna institucija može za potrebne izvršenja platnih transkcija odrediti i dodatne elemente naloga za plaćanje.

Nalozi za plaćanje, prema obliku plaćanja, jesu: nalog za uplatu, nalog za isplatu i nalog za prijenos. Nalog za uplatu sadrži sljedeće elemente: naziv (ime) platitelja, naziv (ime) primatelja, broj računa primatelja, naziv (oznaka) kreditne institucije primatelja plaćanja, iznos, opis plaćanja, šifra opisa plaćanja, poziv na broj odobrenja, statističko obilježje, datum podnošenja, ovjeru, oznaku valute. Nalog za isplatu sadrži sljedeće elemente: naziv (ime) platitelja, broj računa platitelja, naziv (ime) primatelja, iznos, opis plaćanja, šifra opisa plaćanja, poziv na broj zaduženja, statističko obilježje, datum podnošenja, ovjera platitelja, potpis primatelja i oznaka valute. Nalog za prijenos sadrži sljedeće elemente: naziv (ime) platitelja, broj računa platitelja,naziv (oznaka) kreditne institucije platitelja, naziv (ime) primatelja, broj računa primatelja, iznos, opis plaćanja, šifra opisa plaćanja, poziv na broj zaduženja, poziv na broj odobrenja, statističko obilježje, datum izvršenja, datum podnošenja, oznaka valute i ovjera.

U svrhu standardizacije obrazaca naloga za plaćanje banke članice Hrvatske udruge banka prihvatile su "Uputu o obliku, sadržaju i upotrebi naloga za plaćanje u domaćem platnom prometu" 2003. godine kojom je definiran oblik, sadržaj i upotreba standardiziranog naloga za plaćanje u domaćem platnom prometu. Kreirana su dva oblika standardiziranog naloga za plaćanje - obrasci HUB 1 i HUB 1-1 koji su namijenjeni bezgotovinskom prijenosu sredstava, ali također omogućavaju i isplatu i uplatu gotovine. Pri tome je obrazac naloga za plaćanje HUB 1 namijenjen računalnom i ručnom ispunjavanju podataka, a obrazac HUB 1-1 računalnom (strojnom) ispunjavanju podataka. Obrasci naloga za plaćanje mogu se upotrijebiti i kao potvrda. U tu svrhu služi: ovjerena kopija obrasca HUB 1 i ovjereni talon obrasca HUB 1-1.


23

73. Karakteristike platnog prometa s inozemstvom *Platni promet s inozemstvom

Članak 32.

(1) Platni promet s inozemstvom obavljaju banke koje imaju odobrenje Hrvatske narodne banke i Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

(2) Rezidenti obavljaju platni promet s inozemstvom preko banaka.

(3) Za Republiku Hrvatsku platni promet s inozemstvom može obavljati i Hrvatska narodna banka.

(4) Hrvatska narodna banka propisuje uvjete i način obavljanja platnog prometa s inozemstvom.

(5) Plaćanja i prijenosi navedeni u članku 8. ovoga Zakona su slobodni, osim u slučaju primjene zaštitnih mjera sukladno članku 47. ovoga Zakona.

Rokovi za izvršenje naloga u platnom prometu s inozemstvom

Članak 33.

(1) Banka je dužna ispravan nalog za plaćanje u inozemstvo, ako nalogodavac ima dovoljno sredstva na računu, izvršiti s valutom izvršenja plaćanja u inozemstvu najkasnije tri radna dana od dana primitka naloga, osim ako nalogodavac nije odredio kasniju valutu izvršenja plaćanja u inozemstvu.

(2) Banka je dužna najkasnije sljedećega radnog dana od dana obavijesti o primitku sredstava na računu u inozemstvu ili u drugoj banci u zemlji obavijestiti svoga klijenta, korisnika naplate, o priljevu iz inozemstva ili prenijeti sredstva drugoj banci u zemlji u kojoj korisnik naplate ima otvoren račun.

(3) Banka je dužna najkasnije sljedećeg radnog dana od dana primitka ispravnog naloga korisnika naplate rasporediti sredstva u skladu s nalogom.

Izvor: zakon o deviznom poslovanju

Platni promet s inozemstvom obuhvaća naplate, plaćanja i prijenose između rezidenata i nerezidenta u stranim sredstvima plaćanja i kunama.

Platni promet s inozemstvom obavlja se preko računa banaka u inozemstvu i u Republici Hrvatskoj te preko računa stranih banaka i drugih nerezidenata u bankama u Republici Hrvatskoj.

Platni promet s inozemstvom omogućava slijedeće poslove:

• Plaćanje u inozemstvo (doznake), • Naplate iz inozemstva (priljevi),• Naplate loro čekova i mjenica, • Loro i nostro dokumentarni akreditivi i inkasa.


24

74. Devize i valute *Devize (engl. foreigncurrency, foreignexchange, njem. Devisen) su sredstvo međunarodnih plaćanja. Potraživanja od druge zemlje koja glase na stranu valutu, stečena po bilo kojoj osnovi i bez obzira na način raspolaganja. Mogu biti u formi prenosivih tražbina kod inozemnih banaka i financijskih organizacija, prenosivih inozemnih vrijednosnih papira koji glase na stranu valutu (mjenice, čekovi, obveznice i sl.), obračunskih jedinica, specijalnih prava vučenja (SPV), inozemnog gotova novca, a odskora i u obliku elektroničkih izvješća o međunarodnim dugovanjima i potraživanjima.

Definicija je preuzeta iz Rječnika trgovačkog prava u izdanju Masmedia ista je u skripti iz žute

Valuta je efektivni strani papirnati i kovani novac. Oznaka strane novčane jedinice. Starija objašnjenja pod valutom podrazumijevaju urednost novčanog sustava jedne države, osnovnu zakonsku novčanu jedinicu, skup zakonskih propisa kojima se uređuje novčani sustav jedne države i sl. U širem smislu efektivne strane valute su deviza pod uvjetom da se prenesu na račune u inozemstvu. Čime se pretvaraju u potraživanje prema inozemstvu – devizu. Primjena efektivnog stranog novca zakonski se ograničava u domaćem prometu, a u međunarodnim plaćanjima efektivni strani novac koristi se iznimno.


75. Rezidenti i nerezidenti*Rezident (engl. resident, njem. Einwohner, Bewohner) je fizička ili pravna osoba koju zakon određene države tretira kao domaću osobu. Kriterij za određivanje rezidenta je prostor, a ne državljanstvo. Rezidenti su dakle sve pravne i fizičke osobe sa stalnim boravkom u određenoj zemlji, bez obzira na državljanstvo. Rezidenti se zakonom precizno definiraju, te se određuju njihova prava i obveze (podliježu odredbama o deviznoj kontroli, poreznoj kontroli i ostalim oblicima regulative).

Nerezident (inozemna osoba, non-resident) je svaka pravna ili fizička osoba koja stalno boravi u inozemstvu, čak ako je i naš državljanin. Kako su rezidenti obično precizno definirani, nerezidentima se smatraju „ostale osobe“.

Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta u izdanju Masmedia ista je u skripti iz žute

76. Korespondentne banke *Korespondentna banka (engl. correspondentbank, njem. Korrespondenzbank, fr. banquecorrespondant), depozitna banka za drugu banku (najčešće u drugoj zemlji); vodi takvoj banci ili kod nje ima otvorene račune u domicilnoj ili drugoj valuti, te za račun banke depozitara pruža sve uobičajene bankarske usluge na području na kojem posluje.

U širem smislu riječi, korespondentska banka je svaka ona s kojom druga banka izvrši razmjenu tzv. kontrolnih dokumenata (popis ovlaštenih potpisnika, teleks i/ili SWIFT ključ, tarife naknada za usluge, godišnje izvještaje, agencyagreement i sl.).

Često se banke s međusobno otvorenim računima ("nostro" i "loro" konta) nazivaju direktnim korespondentima, a ostale indirektnim ili se nazivaju prvoklasnim korespondentima, korespondentima druge klase, itd.

25


Korespondentne banke su inozemne banke preko kojih domaća banka obavlja međunarodna plaćanja i druge finanijske operacije. Ako se plaćanja obavljaju preko međusobno otvorenih tekućih računa (kontokorenta) radi se o „direktnim korespondentima“, a ako se kreditne i druge operacije obavljaju na temelju posebnih sporazuma, tada se radi o „indirektnim korespondentima“. Ponekad se banke s međusobno otvorenim računima nazivaju „kontokorentnim“, a ostale „korespondentskim“ bankama.


77. Model klirinških plaćanja *Klirinška (vezana) plaćanja se koriste između dvije ili više zemalja u slučaju da ne postoji konvertibilnost valuta. Kliring omogućava da se međunarodna plaćanja izvršavaju u domaćim, nacionalnim valutama, bez upotrebe deviza. Kliring može biti bilateralni i multilateralni. Prvi oblik kliringa se javlja između 2 zemlje, a drugi kada imamo učešće više zemalja.

Kod bilateralnog kliringa dužnici iz obije države izmiruju svoje ugovorne obaveze u pogledu isplate cijene u nacionalnim valutama tih zemalja, a povjerioci svoje potraživanje također naplaćuju u nacionalnoj valuti kod klirinškog organa svoje zemlje. Ako u ovom sporazumu učestvuje više zemalja, tada je riječ o mulltilateralnom kliringu.

Kod klirinškog načina plaćanja ne pojavljuje se efektivni novac zemalja učesnica u kliringu, već se vrijednost izvoza i uvoza u oba pravca iskazuje preko jedinstvenog klirinškog računa, otvorenog kod centralne banke. To znači da izvoznici i uvoznici vrše obračun i naplatu svojih potraživanja od centralne banke.

Kliring (engl. clearing, njem. Verrechnung, Clearing) je zbirno vođenje računa u okviru bilateralnih sporazuma. Primjena kliringa počela je u Engleskoj osnivanjem posebnih obračunskih zavoda radi izbjegavanja plaćanja i naplate u efektivnom novcu. Sve banke, kao članice ovakvih zavoda, vrše međusobna plaćanja prenošenjem (virmanom) potraživanja i dugovanja s računa na račun.

U međunarodnom platnom prometu bilateralni platni sporazumi (klirinzi) javljaju se nakon velike svjetske krize 1929/31. godine i postoje sve do danas. Bit i tehnika platnog prometa u okviru međunarodnog kliringa sastoji se u sljedećem: nema plaćanja slobodnim devizama nego dužnici iz obje zemlje podmiruju svoje obveze uplatama u nacionalnoj valuti u korist zbirnog (klirinškog) računa u svojoj zemlji, obično pri emisijskoj banci, a vjerovnici naplaćuju svoja potraživanja u svojoj zemlji i u svojoj nacionalnoj valuti. Da bi se otklonili nesporazumi u međusobnim odnosima, obično se u ovim sporazumima utvrđuje stabilna valuta treće zemlje kao klirinška valuta.

Na taj način se oba zbirna računa u obje zemlje vode u takvoj valuti, s tim da se i cijene u međusobnim ugovaranjima utvrđuju također u takvoj valuti. Odabrane valute treće zemlje nazivaju se u ovakvim sporazumima obračunske (obračunska DEM, obračunski dolar) i potrebno je uz taj naziv naznačiti i zemlju na koju se odnosi (npr. rumunjska obračunska DEM, ruski obračunski dolar).

Definicija je preuzeta iz Rječnika marketinga u izdanju Masmedia.

26

78. Bankovna doznaka ****Bankovna doznaka (engl. bankremittance, njem. Banküberweisung) je nalog koji izdaje jedna banka drugoj za isplatu određene svote novca trećoj osobi. Ovaj nalog banka izdaje na temelju naloga svog komitenta, koji je upućuje da s osnova njegova pokrića izvrši novčanu doznaku fizičkoj ili pravnoj osobi koju je on u svom nalogu naznačio. Na temelju primljenog i kontroliranog naloga koji je primila od komitenta, banka izrađuje nalog za doznaku na posebnoj tiskanici popunjavajući ga sadržajem koji joj je komitent priopćio te ga usmjerava na odgovarajuću banku.

Svaka bankovna doznaka treba sadržavati: naziv isplatne banke, ime nalogodavca, ime korisnika, iznos, osnovu na ime čega se vrši isplata, eventualno uvjete pod kojima se isplata može izvršiti ili druge napomene i naziv banke nalogodavca. U međunarodnim plaćanjima domaća banka po nalogu svog komitenta nalaže inozemnoj banci isplatu određene novčane svote u stranoj valuti u obliku odobrenja na računu ili isplate u gotovu korisniku.

Prigodom ispostave naloga za izdavanje međunarodne bankovne doznake komitent može zatražiti da doznaku u stranoj zemlji izvrši određena banka-korespondent ili korespondent po izboru domaće banke. U prvoj varijanti domaća banka će biti prisiljena, ako joj kod određene inozemne banke manjka pokriće, priskrbiti ga radi realizacije doznake. U drugoj pak mogućnost za domaću banku je povoljnija, jer ona usmjeruje doznaku tamo gdje postoji pokriće ili otprije uspostavljeni korespondentni odnos. Banka koja izdaje nalog za plaćanje obično ima novčana sredstva na svom tekućem računu kod isplatne banke (kontokorentnog korespondenta). Uobičajeno je da banke, po prethodnom dogovoru, jedna drugoj daju kredit onda kada na računu nema dovoljno sredstava za izvršenje naloga. Tim se kreditima zapravo samo premošćuje poštansko vrijeme dok se ne dobije pokriće, i nazivaju se postkrediti.

Bankovne doznake primjenjuju se kod robnih (robna doznaka) i nerobnih plaćanja (nerobna doznaka) a posebice ih koriste stalni poslovni partneri te predstavlja jednostavan i široko primjenjiv instrument.

Bankovne doznake u plaćanjima s inozemstvom mogu biti nostro i loro, a koriste se pri uvozu robe (najčešće po prispijeću), za plaćanje unaprijed investicijskih i raznih drugih isporuka (avansi), te za nerobna plaćanja (stipendije, darovanja, naslijeđa, pomoći i sl. Mogu biti uvjetne i bezuvjetne. Kod uvjetnih, realizacija doznake je uvjetovana izvršenjem neke činidbe od strane njezina korisnika (npr. predajom mjenice, fakture, garantnog pisma, tovarnog lista i dr.).

Doznake mogu biti obične i brzojavne. Obične su one koje se usmjeravaju na odredišnu banku korespondenta pismenim putem sa zahtjevom da se određena svota isplati trećoj osobi odmah ili na određeni dan uz potpise ovlaštenih osoba banaka-korespondenata. Ukoliko se nalogodavcu žuri s doznakom u inozemstvo, on može banci u svojoj zemlji izdati nalog za telegrafsku isplatu (telegraphic transfer, krat. TT) ili telefaks isplatu (cable transfer; krat. CT).

Pri emitiranju brzojavnih i njima sličnih doznaka potrebno je koristiti šifru, odnosno tzv. kod (code), tj. brzojavni ključ radi sigurnosti. Te su isplate najčešći instrument plaćanja u platnom prometu s inozemstvom, jer se doznakama obavljaju i plaćanja po instrumentima koji služe za osiguranje plaćanja (garancije, akreditivi, inkaso i dr.). Doznake u konvertibilnim valutama izvršavaju se uglavnom preko uzajamno otvorenih tekućih računa banke nalogodavca i isplatne banke (banke-

27

korespondenta), a doznake u klirinškim valutama izvršavaju se preko zbirnih klirinških računa koji se obično vode kod centralnih, emisijskih ustanova.


79. Dokumentarna naplata – inkaso ****Dokumentarna naplata (engl. documentarycollection, njem. Dokumenteninkasso) je inkaso posao, može se javiti kao robni i nerobni inkaso posao.

Dokumentarna naplata (inkaso) je nalog izvoznika - prodavatelja svojoj banci da uvozniku - kupcu uruči, putem njegove banke, prezentirane dokumente na temelju kojih uvoznik može raspolagati s robom, ali samo uz uvjet da odmah plati ili akceptira mjenicu ili ispuni neke druge dogovorene uvjete.

U odnosu na druge instrumente osiguranja plaćanja, prednosti dokumentarne naplate su relativno mali troškovi, jednostavna procedura te podjednak rizik za poslovne partnere.

1. Robni inkaso se u platnom prometu s inozemstvom koristi kada između izvoznika i uvoznika postoji izgrađeno uzajamno povjerenje stečeno na osnovi dugogodišnjeg poslovanja, ili kada su uvjeti na tržištu takvi da uvoznik diktira uvjete plaćanja, a izvoznik ima interes za plasman na tom tržištu. Tehnika se sastoji u tome da uvoznik nakon otpreme ugovorene robe izdaje inkaso nalog i zajedno s priloženim dokumentima i instrukcijama upućuje ga svojoj banci da sama ili preko svoje korespondentske veze realizira plaćanje. Na osnovi zahtjeva izvoznika robni dokumenti će biti uručeni uvozniku na jedan od sljedećih načina: a) nakon plaćanja svote na koju faktura glasi, prema klauzuli – Documentsagainstpayment – D/P; b) nakon akceptiranja mjenice, prema klauzuli – Documentsagainstacceptance – D/A; ili c) nakon što uvoznik izda potvrdu o preuzimanju dokumenata uz prilaganje bankovne garancije. Dokumentarna naplata može biti ugovorena kao naplata komercijalnih papira s vrijednosnim papirima ili bez njih;

2. nerobni ili čisti inkaso predstavlja naplatu vrijednosnih papira (čekova, mjenica, amortiziranih obveznica i dr.) koje ne prate komercijalni papiri. Prilikom njihove predaje banci na inkaso koja ih preuzima radi naplate u drugom mjestu ili inozemstvu preko svoga bankovnog korespondenta, odobravanje novčanog iznosa vlasnika obavlja se tek nakon izvršene naplate. Prilikom predaje vrijednosnih papira bankama na inkaso, takvi vrijednosni papiri prenose se na banku pomoću tzv. inkaso indosamenta.


80. Kreditne kartice **Kreditna kartica (engl. creditcard, njem. Kreditkarte) je instrument bezgotovinskog platnog prometa koji služi i kao pogodno sredstvo kratkoročnog potrošačkog kreditiranja. Temelj izdavanja kartice je pokriće na računu, odobreni kredit ili bonitet korisnika kartice.

Vlasnik kartice je izdatnik, a korisniku se daje na upotrebu. Izdatnik kartice ima koristi od članarina i upisnina, provizije prodajnih mjesta, obrtaja novčanih sredstava ili kamata na odobreni kredit. Interes prodajnog mjesta je u pridobivanju kupaca dobre platežne moći i u povećanom prometu. Korisnik kartice stječe sigurnost i kredit.

28

Kreditne kartice pojavile su se prije Drugog svjetskog rata u SAD, nakon rata širi se njihova primjena na teritorij cijelih SAD, a do ekspanzije dolazi s kompjutorskom revolucijom koja radikalno snižava troškove operacija s kreditnim karticama. Tada se, kasnih šezdesetih, u poslovanje s karticama uključuju i banke. Pionirsku ulogu imala je kartica Diners Club, nešto kasnije American Express i CarteBlanche, a poznate bankarske kartice su BankAmericard (danas VISA) i Mastercard.

Danas u SAD egzistira 350 milijuna kartica. Izuzetnom uspjehu kartica doprinosi i to da se kartica prihvaća šire od čeka, da široka javnost lakše dolazi do kredita, kao i inovacije u sustavu plaćanja.

Debitne kartice na osnovi pokrića na računu, uključene su u posebne sustave plaćanja u kojima se izravnom terminalskom vezom prodajnog mjesta i računala banke automatski obavljaju plaćanja i prebacuju sredstva s računa kupca (banke) na račun prodajnog mjesta. Takvi su npr. sustavi POS (point-of-sale – prodajno mjesto). Kartice u upotrebi u nas izdaju se na temelju ugovora o franšizingu s inozemnim vlasnicima, a sve osim VISA-e i Diners Club kartice Zagrebačke banke, koje su debitne i izdaju se na osnovi depozita, osnivaju se na provjeri boniteta korisnika.

U zadnje vrijeme naša poduzeća počinju izdavati i vlastite kartice. Upotreba kartica (debitnih, kreditnih i kartica s odgođenim plaćanjem) toliko je raširena da se shvaćaju kao "plastični novac" iako to, unatoč mnogim sličnostima, ipak nisu.


81. Međunarodni dokumentarni akreditiv ***Dokumentarni akreditiv je instrument domaćih, ali je praktično i pravno sankcioniran i općeprihvaćen kao najrašireniji instrument međunarodnih plaćanja. Predstavlja svaki sporazum po kojem banka (akreditivna banka) u skladu s instrukcijama komitenta (nalogodavca, uvoznika) 1) treba izvršiti plaćanja trećoj osobi (korisniku), ili po njegovom nalogu isplatiti ili akceptirati mjenicu vučenu od korisnika, ili 2) ovlašćuje drugu banku da takvo plaćanje izvrši, mjenice plati, akceptira ili negocira uz predaju ugovorenih dokumenata i u skladu s odredbama i uvjetima akreditiva.

Akreditivi su, po svojoj prirodi, transakcije odvojene od prodajnih i drugih ugovora na kojima su inače zasnovani i po kojima banke nemaju obveza, čak ako se akreditiv i poziva na ugovor. Suština međunarodnog dokumentarnog akreditiva sastoji se u tome da inozemni kupac (uvoznik) kao nalogodavac stavlja određenoj banci na raspolaganje kupovnu cijenu (ili s njom ima drugačiji sporazum o pokriću) u korist dobavljača (izvoznika) u drugoj zemlji, s tim da mu banka ovaj iznos, naveden u akreditivu isplati, ili da mu isplati, akceptira ili negocira mjenice koje će korisnik vući na nalogodavca ili na akreditivnu banku, pod uvjetom da korisnik banci unutar određenog vremena preda u akreditivu navedene i točno opisane dokumente.

U širem smislu međunarodni dokumentarni akreditiv je ugovor, sporazum ili utemeljenje na osnovu kojeg banka koja otvara kareditiv po nalogu svog komitenta (nalogodavca) preuzima obavezu da će izvršiti plaćanje korisniku akreditiva (trećem licu) ili pak da će ovlastiti neku drugu banku da izvrši plaćanje uz podnošenje pismenog dokumenta. Akreditiv u užem smislu predstavlja samo pravni odnos koji se uspostavlja između akreditiva banke i korisnika kareditiva.

Izvor jedna skripta efzg forum.

29

Međunarodni dokumentarni akreditiv je učestali instrument međunarodnog platnog prometa te sredstvo osiguranja izvršavanja financijskih obveza iz robnog dijela vanjskotrgovinskih poslova.

Instrument kojim kupac - uvoznik putem poslovne banke stavlja na raspolaganje dobavljaču određeni devizni iznos kojeg korisnik akreditiva može naplatiti uz ispunjenje određenih uvjeta.

Međunarodni dokumentarni akreditiv je praktično i pravno sankcioniran i općeprihvaćen kao najrašireniji instrument međunarodnih plaćanja. On predstavlja svaki sporazum bez obzira na naziv ili opis prema kojem neka banka (akreditivna banka) postupajući na zahtjev ili po nalogu svog komitenta (nalogodavca akreditiva) treba platiti u korist ili treba akceptirati ili platiti mjenice koje vuče korisnik. Banka može ovlastiti bilo koju drugu banku za isplatu (tzv. uvjetovana isplata gdje klijent mora ispuniti sve uvjete).

Akreditivi su originalne transakcije odvojene od posla iz kojeg su proizašli. Akreditiv je skup instrument - 1% provizije ide akreditivnoj banci i još 1% za akcept (ali rijetko), ali je i najsigurniji instrument u međunarodnom prometu (nužna je predaja dokumenata - dokaz da je roba zapakirana, otpremljena...).

Osobe u poslovanju sa MDA:

• Nalogodavac – kupac (uvoznik) daje nalog svojoj banci da na temelju financijskog pokrića koje ima kod te banke, banka otvori akreditiv u korist inozemnog poslovnog partnera.

• Akreditivna banka – otvara MDA na zahtjev nalogodavca, a u korist korisnika akreditiva.• Korisnik – prodavatelj (izvoznik), koji predočenjem dokumenata stječe pravo na naplatu.

Banke

• Avizirajuća banka - obavještava korisnika da mu je otvoren akreditiv te mu šalje obavijest o uvjetima akreditiva

• Isplatna banka - ovlaštena za isplatu akreditiva te isplaćuje svotu akreditiva po nalogu akreditivne banke

• Potvrđujuća banka - preuzima čvrstu obvezu isplate akreditivne svote pod uvjetima iz akreditiva

• Negocirajuća banka - ovlaštena isplatiti korisniku akreditivnu svotu uz predočenje uvjetovanjih dokumenata u određenom vremenu

Vrste akreditiva: Odlazeći (uvozni – nostro) Dolazeći (izvozni – loro) Opozivi Neopozivi Potvrđeni Nepotvrđeni Prenosivi i neprenosivi Obični Rotativni(revolving) Akreditiv’’ po viđenju’’ itd.

Izvor: druga skripta efzg forum

30

82. Sudionici i njihove obveze u akreditivnom poslu ****Osobe u poslovanju s dokumentarnim akreditivima su nalogodavac, korisnik i banke.

• Nalogodavac (Applicantofthecredit) u međunarodnoj razmjeni u pravilu je uvoznik koji izdaje nalog svojoj ili kojoj drugoj banci za otvaranje akreditiva.

• Korisnik akreditiva (Thebeneficiary) obično je prodavalac (izvoznik) koji će prezentiranjem ugovorenih dokumenata na naplatu i ispunjenjem ostalih uvjeta navedenih u akreditivu steći pravo naplate akreditivnog iznosa.

• Akreditivna banka (Theissuingbank) je banka uvoznika, banka izvoznika ili banka u trećoj zemlji, koja otvara (izdaje) akreditiv.

Uz ove osobe, u akreditivnom poslu pojavljuju se i drugi sudionici, u prvom redu banke i to u različitim ulogama.

• Avizirajuća banka (Thenotifyingbank) je izvještavajuća banka koja korisniku šalje izvješće o otvorenom akreditivu i njegovim uvjetima, na preuzimajući nikakve obveze u pogledu isplate akreditiva.

• Isplatna banka (Thepayingbank) isplaćuje akreditiv po nalogu akreditivne banke. Izvještavajuća banka vrlo je često i isplatna.

• Potvrđujuća banka (Theconfirmingbank) posrednička je banka koja prema korisniku preuzima čvrstu obvezu isplate akreditivnog iznosa pod uvjetima iz akreditiva.

• Negocirajuća banka (Thenegotiatingbank) je banka ovlaštena korisniku isplatiti akreditivni iznos uz prezentaciju uvjetovanih dokumenata.

Izvor: skripta efzg – kod učenja provjeriti skriptu iz žute pošto je u njoj šire objašnjeno

83. Vrste međunarodnih dokumentarnih akreditiva *Odlazeći (uvozni, nostro) akreditivi su akreditivi što ih otvaraju domaći uvoznici u korist inozemnih prodavalaca (izvoznika).

Dolazeći (izvozni, loro) akreditivi su akreditivi što ih inozemni uvoznici otvaraju domaćim izvoznicima.

Opozivi akreditiv može u svako doba biti izmijenjen ili opozvan bez prethodnog izvješća korisniku. (U svakom akreditivu mora biti jasno naznačeno da li je opoziv ili neopoziv, a ako takve naznake nema akreditiv se smatra opozivim.)

Neopozivi akreditiv predstavlja čvrstu obvezu za banku da će ispuniti preuzete obveze, ukoliko su ispunjeni akreditivnu uvjeti.

Potvrđeni neopozivi dokumentarni akreditiv je onaj kojim još neka banka (uz akreditivnu) preuzima solidarnu odgovornost i obveze kako ih je preuzela i akreditivna banka. Izvoznik je zahvaljujući konfirmaciji dvostruko osiguran da će biti isplaćen.

Napotvrđeni (neopozivi) dokumentarni akreditiv je onaj akreditiv kod kojeg akreditivna banka izravno izvješćuje korisnika o otvorenom akreditivu ili ga izvješćuje preko korespondenata u zemlji korisnika, a da ovaj ne ulazi ni u kakvu obvezu prema korisniku.

31

Prenosivi akreditiv je onaj akreditiv na osnovu koga korisnik ima pravo da banci, koja je pozvana izvršiti isplatu ili akceptiranje, ili bilo kojoj banci ovlaštenoj da izvrši negociranje, izda uputstva da akreditiv u cjelini ili djelomice stavi na raspolaganje jednoj ili nekolicini trećih strana (drugih korisnika). Akreditiv se može prenijeti samo jedanput. Akreditiv se može prenositi samo ako je izričito označen kao prenosiv. Akreditivi su u pravilu neprenosivi.

Obični (jednokratni) akreditivi gase se jednokratnim iskorištenjem akreditivnog iznosa.

Revolving (rotativni) je akreditiv koji se obrće, rotira. Nasuprot jednokratnom akreditivu, kod ove vrste akreditiva iskorištenjem akreditivnog odnosa ne dolazi do njegovog gašenja nego se on vrača na početni iznos. Obnavljanje akreditiva traje dok se ne dostigne određeni maksimalni iznos.

Po viđenju (a vista) (gotovinski) akreditivi isplaćuju se po prezentaciji dokumenata.

Ročni (terminski) akreditivi su akreditivi kod kojih između prezentacije dokumenata i isplate akreditivne vrijednosti mora proći određeno vrijeme.

Domicil akreditiva jest mjesto plaćanja akreditiva. Akreditiv je domiciliran u zemlji (kod nas) ako se isplata obavlja kod nas, uz prezentaciju ugovorenih dokumenata.

Akreditiv je domiciliran u inozemstvu u svim ostalim slučajevima (kod banke u zemlji inozemnog partnera ili kod banke u nekoj trećoj zemlji).

Specijalne vrste akreditiva: akcepcijski, podakreditivni, negocijacijski i ovlaštenja za isplatu, akreditivi sa crvenom klauzulom, reeksportni akreditivi, trgovačka kreditna pisma.

Izvor: skripta efzg forum – kod učenja provjeriti skriptu iz žute pošto je u njoj šire objašnjeno

84. Bankovna garancija **Bankovna garancija je poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovorenih obveza u ugovorenom roku kojim određena banka garantira korisniku bankovne garancije da će njen komitent o ugovorenom roku izvršiti sve preuzete obveze navedene u bankovnoj garanciji prema korisniku garancije i ukoliko ih on ne izvrši da će ih izvršiti sama banka. Iz tog prozilazi da banka – garant – osigurava korisnika garancije od svakog rizika neizvršenja preuzetih obveza navedenih u bankovnoj garanciji i garantira da će te obveze izvršiti nalogodavac garancije ili sama banka.

Izvor: skripta efzg forum + skripta iz žute kao dodatan materijal

85. Vrste bankovnih garancija **Obična (čista bankovna garancija) – je ona kojom banka – garant jamči korisniku garancije da će obvezu, navedenu u garanciji, izvršiti u potpunosti ukoliko njen komitent, nalogodavac tu obvezu ne izvrši. Prema tome korisnik garancije traži od glavnog dužnika izvršenje ugovorene obveze i ukoliko on ne izvrši preuzetu obvezu, obraća se banci da je ona izvrši.

Solidarna bankovna garancija – komitent banke – nalogodavac garancije i banka – garant odgovaraju za preuzete obveze solidarno. Kod dospijeća ugovorene obveze korisnik garancije može tražiti izvršenje preuzetih obveza bilo od garantirajuće banke, bilo od nalogodavca garancije po svom

32

izboru. Na traženje korisnika garancije banka izvršava obvezu iz garancije bez izuzetaka i ispitivanja da li je korisnik izvršio obvezu ili ne.

Bezuvjetna bankovna garancija – kod bezuvjetne bankovne garancije banka – garant – izvršava preuzete obveze u ugovorenom roku na prvi poziv korisnika jer nalogodavac obvezu nije izvršio. Prema tome, korisnik garancije nije obvezan prije korištenja ispuniti bilo kakav uvijet ili radnju, već garanciju koristi čim nalogodavac nije izvršio preuzetu obvezu.

Uvjetna bankovna garancija – korisnik se obvezuje da će prije korištenja ispuniti ugovorom preuzete obveze. Nakon ispunjenja uvjeta korisnika garancije, garancija postaje bezuvjetna i banka izvršava preuzete obveze ukoliko nalogodavac ne izvrši preuzetu obvezu o uhovorenom roku.

Bankovne garancije za plaćanje – kreditne garancije – kod bankovne garancije za plaćanje – novčane bankovne garancije obveza nalogodavca i garantirajuće banke je plaćanje određene sume novca korisniku garancije. Garantirajuća banka se obvezuje da će o ugovorenom roku isplatiti korisniku garancije određen iznos ukoliko to ne učini sam nalogodavac – dužnik u poslu za koji se daje garancija.

Činidbene bankovne garancije – garancije za dobro izvršenje posla izdaju se za specijalne poslove u kojima banka nalogodavca garantira – korisniku da će njen komitent izvršiti ugovoreni posao onako kako je to u ugovoru naznačeno. Ova garancija pruža korisniku garancije sigurnost u poslu i jamstvo za solidnost i uredno poslovanje poslovnog partnera koga njegova banka dobro poznaje i za njega garantira na temelju njegovog urednog i solidnog poslovanja. Kod činidbene garancije banaka – garant se ne obvezuje da će sam izvršiti ugovorenu radnju, akoto ne učini njegov komitent – suugovarač u poslu, već da će, ukoliko komitent nalogodavac garancije ne izvrši ugovorenu činidbu, isplatiti ugovoreni iznos, odnosno nadoknaditi štetu koju pretrpi korisnik garancije zbog neizvršenja ugovorene radnje. Iznos koji će platiti banka – garant može se ustanoviti unaprijed u maksimalnom iznosu, ili u obliku penala koji će banka isplatiti korisniku garancije.

Izvor skripta: efzg forum + skripta iz žute kao dodatan materijal za učenje

86. Potrepštine i sadržaj bankovnih garancija *Kod bankovne garancije forma i sadržaj nisu propisani i ovise o volji stranaka, ovisno o konkretnim uvjetima posla za koji se izdaje bankovna garancija.

Dugogodišnja praksa je stvorila određeni oblik i sadržaj bankovnih garancija.

Oblik bankovne garancije – bankovna garancija se redovito izdaje u pismenom obliku. Iznimno se u praksi javljaju i daju bankovne garancije i usmenim putem, telefonski i telegrafski s oznakom najbitnijih elemenata s tim da se kanije ovakva bankovna garancija potvrđuje pismeno, s oznakom svih potrebnih elemenatakoji zahtijeva sam posao i ugovorena bankovna garancija.

Bitni elementi bankovne garancije (koje je stvorila praksa):

- naziv i sjedište banke koja izdaje garanciju- naziv i sjedište korisnika garancije- predmet i opseg garancije

33

- vrijeme trajanja bankovne garancije

Nebitni elementi bankovne garancije:vrijeme stupanja na snagu bankovne garancije, broj bankovne garancije, datum izdavanja i odredba o vraćanju bankovne garancije.


87. Mjenica i vrste mjenica *Mjenica (engl. billofexchange, njem. Wechsel) je vrijednosni papiri po naredbi na temelju zakona; vrsta obligacijskog vrijednosnog papira čija je gospodarska funkcija u dužnikovu davanju osiguranja plaćanja vjerovniku uz dužnikovo preuzimanje apstraktne novčane obveze prema vjerovniku, čije ispunjenje dospijeva prema naznaci na samoj mjenici.Zakonnedefinirapojammjeniceveć bitnepotrepštinemjenicenozanjumožemorećidajemjenicaVPizdanuzakonskipropisanomobliku, kojimjeizraženaobvezaisplateodređenesvotenovca.

A. u odnosu na mjenično pravnu formu:

1. trasirana (tuđa) mjenica – pismeni nalog trasanta trasatu da isplati remitentu ili po njegovoj naredbi određenu svotu novaca; dijelimo ih na trasiranu mjenicu na vlastitu naredbu (ista osoba je trasant i remitent; ona glasi na naredbu njezina izdavaoca), vlastitu trasiranu mjenicu (trasant ju izdaje na samog sebe, trasat i trasant su ista osoba; predstavlja zadužnicu) i komisionu trasiranu mjenicu (izdaje ju trasant u svojstvu komisionara za račun treće osobe komitenta na način da u nastavku klauzule o valuti napiše naslov ili tvrtku te treće osobe – komitenta i

2. vlastita (sola) mjenica – trasant se obvezuje isplatiti određenu svotu remitentu ili na njegovu naredbu drugom imaocu mjenice i to u skladu s njezinim sadržajem; ima formu zadužnice;

B. u odnosu na privredne potrebe kreditiranja i plaćanja:

1. robne i poslovne mjenice

- robne ili trgovačke (mjenica kojoj je temelj izdavanja isporučena roba i preuzeta na dug, a koju akceptira i uručuje kupac dobavljaču uz nakanu da time privremeno podmiri svoju obvezu; imaju ulogu novčanog surogata prvog reda)

- poslovne mjenice (podvrsta robne mjenice; obično se koristi kao instrument osiguranja vjerovnikovih interesa),

2. kreditne, financijske, novčane mjenice

- kreditne (temelje se na odobrenim bankovnim kreditima, javljaju se kao akceptacijske – njome banka odobrava svom komitentu mjenični akceptacijski kredit; banka dozvoljava komitentu trasiranje mjenica na nju do određenog iznosa; banka ima ulogu dužnika i komitent mora doznačiti pokriće mjenice prije njenog dospijeća; postoje dvije vrste: s pokrićem i bez pokrića, i kao avalirane mjenice – osigurava se pravodobna isplata mjenice; banka kreditor ima ulogu jamca),

- financijske (izdane mjenice po osnovi odobrenog bankovnog kredita; uobičajeno je da se banci za odobrene kredite pruži jamstvo u vidu mjeničnog akcepta; tako akceptiranu mjenicu nazivamo financijskom mjenicom kojom se na dulji rok osiguravaju uspostavljeni odnosi banke i komitenta)

34

- novčane mjenice (VP nastali davanjem na kredit određene svote gotovog novca ili vrijednosti robe u potrošačke svrhe; ima svojstvo kreditiranja i ne funkcionira kao novčani surogat),

3. dugoročne i kratkoročne

- dugoročne (zbog nemogućnosti skore mobilizacije likvidnih novčanih sredstava ne prima se kao novčani surogat; ne koristi se u platnom prometu, već kao instrument jamstva)

- kratkoročne mjenice (upotrebljavaju se u platnom prometu u cilju skore realizacije odnosno naplate a rok dospijeća im je od 3 tjedna do 3 mjeseca; razlikujemo pokaznu mjenicu (po viđenju) – dospijevaju u trenutku predočenja na isplatu; mjenica po viđenju ili a'vista se mora honorirati u trenutku predočenja na isplatu a mjenica koja dospijeva u određeno vrijeme po viđenju dospijeva na naplatu neko vrijeme nakon dana akcepta, a dato mjenicu – dospijevaju na određeno vrijeme od dana njihova izdavanja i koriste se u platnom prometu, i dnevne mjenice – dospijevaju na naplatu na točno određeni kaledarski dan),

4. domicilirane i neodređene

- domicilirane mjenice – u interesu brze i sigurne naplate trasant može mjenicu domicilirati tj. usmjeriti njeno plaćanje na mjesto i adresata gdje će biti honorirana bez poteškoća; razlikujemo određene (navedena i osoba koja će mjenicu isplatiti) i

- neodređene mjenice (navedeno samo mjesto plaćanja),

5. rekta ili neprenosive mjenice – to su neprenosivi VP i ne mogu se indosirati nego samo cedirati; ne mogu se eskontirati niti poslužiti kao sredstvo plaćanja te zato predstavljaju instrument jamstva; mogu biti dugoročne i kratkoročne,

6. zavratne, povratne ili regresne mjenice – trasirana mjenica s rokom dospijeća po viđenju izdana od regredijenta tj. od osobe koja ostvarujući svoje zavratno (regresno) mjenično pravo izdaje odnosno retrasira mjenicu na bilo kojeg prednika plativu samo u prednikovu mjestu stalnog boravka; ova mjenica se ne domicilira,

7. bianco ili nepotpune mjenice – pravno valjani VP na kojem se mjenični dužnik u ulozi trasanta potpiše inbianco s nakanom preuzimanja mjeničnopravne obveze i

8. dobre (sposobne postati novčanim surogatima i primaju se umjesto isplate)

- loše mjenice (na njima se nalaze potpisi kreditno nesposobnih osoba; ne primaju se; lažne, nepotpune, izmišljene,...).


35

88. Mjenične potrepštine **Zakon o mjenici definira bitne potrepštine trasirane i sola mjenice bez kojih se određena isprava ne

može smatrati mjenicom.

Bitne potrepštine trasirane i sola mjenice su:

1) oznaka „mjenica“,

2) bezuvjetni nalog (trasirana) odnosno bezuvjetno obećanje plaćanja određene svote

novca (sola),

3) ime trasata – samo trasirana mjenica,

4) dan mjeničnog dospijeća,

5) mjesto plaćanja,

6) ime korisnika mjenice – remitenta,

7) mjesto i dan izdavanja mjenice i

8) potpis izdavaoca mjenice – trasanta.

Nebitne potrepštine trasirane i sola mjenice su:

1) klauzula valute,

2) klauzula pokrića,

3) izvještajna avizo klauzula,

4) klauzula „na naredbu“,

5) rekta klauzula,

6) oznaka „bez obveze“,

7) kamatna klauzula,

8) klauzula „bez protesta“ ili „bez troškova“ i

9) oznaka duplikata.


89. Osobe u mjeničnom poslu i njihove obveze ****U mjeničnom poslu sudjeluju osobe kojima taj posao daje određena ovlaštenja (vjerovnici) i osobe

kojima mjenica predstavlja obvezu (dužnici). To su:

1) izdatnik (trasant) – osoba koja izdaje mjenicu,

2) tezovnik (trasat) – osoba na koju trasant usmjeruje nalog plaćanja mjenjične svote,

3) prihvatnik (akceptant) – glavni mjenični dužnik,

4) korisnik (remitent) – mjenični vjerovnik,

5) indosant (žirant) – prenositelj prava,

6) indosatar (žiratar) – novi korisnik,

7) avalist – mjenični jamac,

8) intervenijent – akceptira mjenicu tj. plaća mjenicu po potrebi,

36

9) regresat – mjenični obveznik protiv kojeg se ostvaruje regresno pravo,

10) regredijent – slijednik koji to pravo ostvaruje,

11) prosvjednik – osoba koja podiže prosvjed kod suda,

12) prosvjedovnik – osoba protiv koje se podiže protest i

13) domicilijat – treća osoba koja o dospijeću plaća mjenicu u mjestu trasata ili trasantova

prebivališta.


90. Promesa - promissory note Promissory note odnosno promesa (zadužnica) je posebna vrsta vlastite (sola) mjenice kojom se trasant bezuvjetno obvezuje platiti korisniku ili po njegovoj naredbi ili donosiocu svotu na koju ovaj VP glasi.

Glavni dužnik je njezin izdavatelj. Mogu ih izdavati samo prvoklasne banke i financijske organizacije i to kao simple (proste) promissory note. Ako ih izdaju poduzeća i kompanije, moraju imati dodatna osiguranja i to su tada personal promissory note.

U trgovačkim poslovima kupac robe na kredit izdaje promesu u korist dobavljača. Kod bankovnih poslova korisnik kredita pomoću promese daje obećanje banci. Uobičajeno je priložiti i određene dokumente (bilanca, podaci o bonitetu...).

Jedine bitne potrepštine su bezuvjetno obećanje plaćanja i potpis trasanta. Promesa može nositi i kamatu. Može biti na jednu a biti isplaćena u drugoj valuti s time da se svota može isplaćivati i obročno. Dozvoljeni su indosament i predaja a može se odrediti i rok dospijeća na određeni dan.

Promissory nota u širem smislu su svi VP na osnovi kojih dužnici prihvaćaju apsolutnu obvezu plaćanja u ugovorenom roku. Posrijedi su, dakle, svi prenosivi kreditni instrumenti koji zbog svoje univerzalnosti, prenosivosti i bezuvjetnosti cirkuliraju na financijskim tržištima.


91. Ček *Zakon o čeku ne određuje njegov pojam, nego uz bitne potrepštine, za ček plativ u zemlji utvrđuje se da se može trasirati ili izdati samo na banku kod koje trasant (izdatnik čeka) ima pokriće s kojim može raspolagati. Takav zakon čini ček vrijednosnim papirom izdanim u formi propisanoj zakonom, kojim trasant nalaže trasatu isplatu određene svote imaocu čeka tj remitentu.

Ček je VP izdan u formi propisanoj zakonom kojim trasant nalaže trasatu isplatu određene svote imaocu čeka tj. remitentu. Izdavanju čeka radi podmirenja obveze prethodi sporazum, i to:

1) između trasanta i trasata – utanačuje se obveza trasanta da pribavi na svome računu kod trasata potrebno pokriće uz istodobnu dužnost trasata da isplati na njega izdane čekove, u okviru postojećeg pokrića i

37

2) između trasanta i remitenta – remitent se obvezuje primljeni ček prezentirati na isplatu prvenstveno trasatu, dok se trasantova obveza očituje u dužnosti podmirbe na čeku naznačene svote uvjetno odnosno samo ako to ne učini iz bilo kojeg razloga trasat.

Gospodarski značaj čeka:

1) sudionici čekovnog prometa oslobađaju se poslovanja s gotovinom i rizika koje takvo poslovanje donosi i ostvaruju kamate na novčana sredstva deponirana u banci,

2) pohranom raspoloživog novca u bankama, te korištenjem čekova za svrhe plaćanja, oslobađa se gotovina za depozitno multipliciranje i kreditiranje,

3) zahvaljujući indosiranju, a posebice verižnom plaćanju, postiže se brža i racionalnija cirkulacija novčane mase, što ima odraza na emisiju centralne banke i

4) koristeći ček kao novčani surogat stvaraju se zamjenice novca, pa se time ublažavaju često teške poslijedice kreditne restrikcije.


92. Vrste čekova *Vrste čekova su:

A) ovisno o osobi korisnika čeka (remitenta) razlikujemo:

1) ček na donosioca – podvrste su ček izričite oznake o donosiocu, ček zamjenjive ili alternativne oznake o donosiocu i ček bez ikakve oznake korisnika (bianco ček),

2) ček na ime – na njemu se nalazi samo ime korisnika ili remitenta,

3) ček na naredbu – VP na kojem je klauzula naredbe napisana uz ime remitenta; ova klauzula izrijekom ovlašćuje remitenta da svoje pravo iz čeka može indosamentom prenijeti na drugu osobu i

4) rekta ček – uz ime korisnika sadrži i rekta klauzulu kojom trasant zabranjuje prijenos čeka indosamentom; može se prenijeti ali samo u obliku cesije;

B) u odnosu na predmet, način i namjenu plaćanja razlikujemo:

1) novčane čekove – pismene naputnice s kojima trasant upućuje trasata da isplati određenu svotu na teret njegovih novčanih sredstava; 5 je vrsta novčanih čekova:

- blagajnički ili gotovinski ček (platni instrument pomoću kojega se podmiruju obveze u gotovini),

- prijenosni ček ili virmanski nalog (uobičajena i najčešća čekovna forma koja se koristi u razvijenom žiro prometu; imalac žiro računa ili tekućeg računa nalaže trasatu-banci da se određena svota novca knižno prenese s njegovog računa na račun korisnika; nije ček u pravnom smislu - ne mora sadržavati oznaku da je ček, nema indosamenta, izdatnik ga je ovlašten opozvati i prije roka i izdatnik ga šalje izravno banci a ne korisniku),

- obračunski ček (koristi se kao sredstvo neodgodivog plaćanja; naplata čekovne svote može se realizirati jedino obračunom i preknjiženjem svote na koju obračunski ček glasi; može cirkulirati u

38

obliku indosamenta, sadrži klauzulu da je ček i opozvati se može tek istekom roka), prekriženi, krosirani,

- barirani ček (s prednje strane prekrižen dvama usporednim crtama što znači da njegov imalac se može naplatiti samo preko banke; krosirati se može bilo koji ček i bilo koja osoba u čekovnom prometu a on se može indosirati; razlikujemo općenito prekriženi ček - praznina između dvije crte, isplata od bilo koje banke i posebno prekriženi ček - između dvije crte ime banke, isplata samo od te banke) i

- cirkularni ček (može se naplatiti u svim sjedištima banke-trasata te kod svih njenih korespodenata) i

2) efektivne čekove – VP koji ne glase na novčane svote već na određenu količinu efekata;

C) u odnosu na vrstu pokrića razlikujemo:

1) depozitne čekove – koriste ih banke kontinentalne Europe, u skladu s odredbama njihovih zakona o čeku, koji propisuju bezuvjetnu opstojnost novčanog pokrića kod banke-trasata, na temelju kojega imaoci računa mogu trasirati čekove i

2) kreditne čekove – to su VP koje trasanti mogu izdavati i na temelju fiktivnog pokrića tj. odobrenog kredita a prakticiraju se u anglosaksonskim zemljama i SADu;

D) u odnosu na količinu isplatne svote razlikujemo:

1) limitirane čekove – za njih banka-trasat utvrđuje maksimalnu svotu da koje se oni mogu ispostaviti; postoje 4 vrste limitiranih čekova:

- limitirani ček u užem smislu (banka ga uručuje onim građanima koji to od nje zatraže zbog plaćanja roba i usluga; izdaje se onoliko blanketa limitirajućih čekova koliki je saldo njihova potraživanja kod nje; u visini izdanih blanketa blokiraju se sredstva na žiro ili tekućem računu),

- limitirani ček stalne svote (to je podvrsta limitiranog čeka u užem smislu; uvijek je u okruglim brojkama; izdaje se u zamjenu za gotovinu a ni u svijetu ni u RH nije baš prisutan),

- limitirani ček s čekovnom karticom (izdatnik čeka je građanin; prigodom trasiranja čeka i uručenja korisniku predstavlja se čekovnom karticom kojom banka jamči naplatu čeka uz uvjete navedene u čekovnoj kartici) i

- akreditivni ček (više se ne koriste; koristili su se za otkup poljoprivrednih proizvoda i bili su istovjetni čeku stalne svote) i

2) nelimitirani čekovi – VP koje njihovi izdatnici popunjavaju na željene svote bez ikakva limitiranja a u ovisnosti o raspoloživom saldu na računima kod banke-trasata;

E) u odnosu na mjesto izdavanja i plaćanja razlikujemo:

1) mjesni ček – izdan je i naplativ u istom mjestu i

39

2) udaljeni ček – mjesto izdavanja je različito od mjesta plaćanja.


93. Potrepštine čeka *Bitne potrepštine čeka su:

1) oznaka „ček“, 2) bezuvjetni uput ili nalog trasatu, 3) ime trasata, 4) mjesto plaćanja, 5) mjesto i dan izdanja i 6) potpis trasanta.

Nebitne potrepštine čeka su:

1) oznaka remitenta, 2) oznaka naredbe, 3) rekta klauzula, 4) oznaka duplikata, 5) oznaka „donosiocu“ i 6) oznaka „samo za obračun“ i sl.7)

94. Osobe u čekovnom poslu **1. izdatnik ili trasant je osoba koja izdaje ček2. trasat je onaj koji treba platiti ček3. korisnik ili remitent4. indosant, žirant, naleđnik je prenosilac prava5. indosatar, žiratar, naleđovnik je osoba na koju je ček prenesen6. prednik ili sljednik7. zavratnik ili regredijent osoba koja ostvaruje to pravo8. regresat je zavratni obveznik ili svaki njegov prednik9. prosvjednik je osoba koja podiže protest10. prosvjedovnik je osoba protiv koje se podiže protest.


40

95. Zadužnica *Zadužnica je jednostavni i formalni pravni posao. Izdaje ju dužnik u pisanom obliku, uz javnu ovjeru svojeg potpisa, kojom daje suglasnost da se radi naplate vjerovnikova potraživanja zaplijene njegovi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku. Ima svojstvo apstraktnosti jer se pravni posao iz kojeg proizlazi potraživanje ne mora navoditi. Zadužnica je pravovaljana, sa svim svojim zakonskim učincima, u trenutku ovjere potpisa dužnika.

Zadužnica ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, te vjerovnik kome je izdana zadužnica može svoje potraživanje prisilno naplatiti s računa dužnika bez potrebe vođenja ovršnog postupka. Osim toga, ona omogućava vjerovniku pokretanje sudskog ovršnog postupka i na drugim predmetima ovrhe (nekretninama, pokretninama, potraživanjima i sl.) u slučaju da vjerovnik nije mogao svoje potraživanje naplatiti s računa dužnika.

Prenosiv je instrument, stoga može poslužiti i kao instrument osiguranja višestrukih – multipliciranih plaćanja. Prijenosom na treću osobu ona stječe sva prava iz zadužnice koja su pripadala vjerovniku – prenositelju zadužnice. Prijenos se provodi izjavom koja se može dati na posebnoj ispravi ili na samoj zadužnici uz javnobilježničku ovjeru. Tri su uvjeta za valjani prijenos. Izjava o prijenosu, ovjera potpisa prenositelja i fizička predaja zadužnice.

Zahtjev za naplatu potraživanja iz zadužnice dostavlja banci na naplatu vjerovnik koji je naveden na zadužnici ili osoba na koju je vjerovnik valjano prenio zadužnicu. Naplata zadužnice provodi se terećenjem računa navedenih u zadužnici.

Vrste zadužnica:

- Obična zadužnica - je isprava na kojoj je javno ovjeren potpis dužnika kojim on daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene njegovi određeni računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa (u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi) izravno isplaćuje vjerovniku.

- Bjanko zadužnica - je isprava na kojoj je javno ovjeren potpis dužnika trgovca i kojom on daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji iznos će biti naknadno upisan u ispravi, zapljene određeni ili svi njegovi računu koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa ( u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi) izravno isplaćuje vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će biti naknadno upisan.

Razlika između bjanko i obične zadužnice:

- u bjanko zadužnici prilikom njena izdavanja ne moraju biti naznačene osoba vjerovnika kao ni svota dužne tražbine

- bjanko zadužnicu mogu izdavati samo pravne osobe i obrtnici, a običnu zadužnicu mogu izdavati sve osobe

- bjanko zadužnica se može izdati samo s naznakom najviše svote koja je navedena u Napomeni br. 1 obrasca bjanko zadužnice ( do 5.000,00 kn, do 10.000,00 kn, do 50.000,00 kn, do 100.000,00 kn, do 500.000,00 kn ili do 1.000.000,00 kn).


41

96. Čekovi međunarodnih plaćanja *U prometu plaćanja s inozemstvom pojavljuju se slijedeće vrste čekova i njima srodnih plaćevnih instrumenata:

- -bankovni čekovi- osobni (personalni ili privatni) nebankovni čekovi- putni (traveller's) čekovi- euro-čekovi- specijalni čekovi- nostro i loro čekovi- kvazi – čekovi

izvor: skripta iz žute

97. Prijenos čeka ili mjenice *U čekovnom prometu prijenos čeka vrši se na dva načina:

1) redovitim ili vlasničkim indosamentom – korisnik čeka prenosi sva svoja prava iz čeka na novog vlasnika; taj se prijenos može obaviti na dva načina: potpunom naleđom(dosadašnji vlasnik daje prijenosnu izjavu na poleđini navodeći ime novog vlasnika nakon čega to potpisuje) i nepotpunom odnosno bijelom ili bianconaleđom (ne sadrži ni prijenosnu izjavu ni ime indosatara već samo naziv ili tvrtku te potpis indosanta) i

2) punovlasnim indosamentom – vlasnik čeka ostvaruje svoja prava iz čeka posredstvom zastupnika. Zakon o čeku određuje da indosament mora biti bezuvjetan a ako je ograničen nekom klauzulom, ona se smatra nenapisanom. Ako se na određenom čeku koji glasi na ime obavi onoliki broj indosamenata da više ne preostaje prostora za nove, tada se to rješava produžetkom ili alonžom (papir istih dimenzija kao i ček koji se na njega zalijepi; mora stajati napomena da je to nastavak).

U mjeničnom prometu razlikujemo tri vrste indosamenta:

1) redoviti (vlasnički) indosament – na indosatara se prenose sva mjenično-obvezna prava na mjeničnu tražbinu i to potpunim indosamentom (zakoniti imalac mjenice ispisuje puni naziv novog imatelja) ili nepotpunim ili bianco indosamentom (sadrži samo potpis indosanata na poleđini);

Prava koja indosatar dobiva vezana su uz učinke pa tako imamo:- učinak indosabilnosti (svaki stjecatelj dobiva puno pravo prijenosa), - obligatorni učinak (daje indosataru samostalno pravo raspolaganja mjeničnom tražbinom) i - garancijskiučinak (omogućujeregresno pravo prema indosamentimaprednicima,

2) punovlasni (prokura) indosament – prijenos mjenice s posebnom nakanom; korisnik mjenice ovlašćuje novog imaoca indosatara da mu kao njegov opunomoćenik ostvari neko od subjektivnih mjeničnih prava; uz ime opunomoćenika stavlja se klauzula „vrijednost na naplatu“ i

3) založni indosament – korisnik mjenice prepušta svome vjerovniku tražbinu po odnosnoj mjenici da bi mu time pružio sigurnost tj. zalog pravodobnog vraćanja duga; uz njegovo ime se ispisuje klauzula „vrijednost za osiguranje“ ili „vrijednost kao zalog“.

42