OSIGURANJEU funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u ekonomiji svake zemlje. Uz ekonomsko značenje osiguranje ima i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stepen razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija, iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti ekonomije jedne zemlje.

Ekonomsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava koja se koriste za dalji razvoj. Osnovne podjele osiguranja su na:

1. Životna i neživotna osiguranja,2. Grane osiguranja, 3. Dobrovoljna i obavezna osiguranja, 4. Zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga za socijalnu sigurnost).

UGOVOR O OSIGURANJU

Pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obavezuje platiti premiju osiguranja, a osiguravatelj preuzima obavezu isplate naknade ili ugovorene svote u slučaju nastanka osiguranog slučaja osiguraniku ili trećoj osobi. Obaveza se utvrđuje na temelju opštih, posebnih i dopunskih uslova osiguranja te klauzula osiguranja. Polica je sastavni dio ugovora o osiguranju. Ako se ugovor o osiguranju sastavlja na temelju ponude, tada i ponuda čini sastavni dio ugovora o osiguranju. Ugovor o osiguranju redovno proizilazi iz osiguranog interesa. Za zaključenje ugovora o osiguranju bitno je da je osigurani slučaj budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja. Ugovor o osiguranju je ništavan ako je u trenutku njegova zaključenja već nastupio osigurani slučaj, ili je bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti. Sloboda ugovorenih odredaba je ograničena. Odstupanje je dopušteno samo od odredaba zakonskih propisa po kojima je odstupanje izričito dopušteno i kod odredaba koje daju mogućnost dogovaranja. Ugovor o osiguranju je sklopljen kada ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića. Plovidbeno (pomorsko) osiguranje se može sklopiti bez formalnih uslova: usmeno, telefonom, telefaksom i slično ako to potrebe traže. Bitno je da se postigne saglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovora.

INSTITUCIJE U BIH KOJE REGULIRAJU INDUSTRIJU OSIGURANJA Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini Agencija za nadzor osiguranja Federacije BiHAgencija za osiguranje RSBiro zelene karte Zaštitni fond FBiH Zaštitni fond RSUdruženje osiguravača FBiHUdruženje osiguravača RSUdruženje osiguravatelja u BiHAktuarsko društvo u BiH.

Agencija za osiguranje u BiH je osnovana sa zadatkom da reguliše i nadzire poslovanje društava za osiguranja u BiH u cilju zaštite osiguranika i osiguravatelja. Osnovana je Zakonom o Agenciji za osiguranje BiH u aprilu 2004. godine. Organe uprave Agencije imenuje i razrješava Vlada BiH. Sjedište Agencije je u Sarajevu.

Osnovni zadaci su:

1. Jedinstvenu primjenu Zakona o osiguranju između entiteta, kao i postojanje nesmetane i djelotvorne saradnje između Agencija za nadzor osiguranja u Federaciji BiH i RS, te da obezbijedi da se entiteski zakoni primjenjuju i tumače na pravičnom i jedinstvenom osnovu.

2. Da zakonodavstvo o osiguranju, koje je na snazi u entitetima, u potpunosti bude usaglašeno u namjeri da obezbijedi jednak i ravnopravan odnos prema svim društvima za osiguranje u oba entiteta i Brčko Distriktu BiH, te da osigura jednaku pravnu zaštitu kako za ugovarače osiguranja, tako i za treću stranu – podnosioce odštetnih zahtjeva na teritoriji BiH.

3. Agencija ima obavezu da obezbijedi da zakonodavstvo o osiguranju u BiH bude i ostane usaglašeno sa zakonodavstvom EU, koje se primjenjuje na oblast osiguranja.

4. Agencija koordinirano predstavlja i zastupa BIH u organizacijama koje se bave osiguranjem na međunarodnom nivou, te obavlja kontinuiranu saradnju sa njima.

5. Agencija, uz kontinuiranu saradnju sa agencijama za nadzor osiguranja entiteta i Brčko Distrikta rješava sporove između agencija za nadzor osiguranja u pogledu jedinstvenog tumačenja i primjene zakonodavstva o osiguranju na nivou entiteta i Brčko Distrikta i izdaje pismene odluke i mišljenja kojima se obezbjeđuje jedinstvena primjena zakonodavstva u osiguranju.6. Agencija osigurava i vodi sve relevantne podatke o cjelokupnom tržištu osiguranja u BiH.

REOSIGURANJEZasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravatelj prenosi na reosiguravatelja dio rizika koje je prethodno uzeo u osiguranje i zauzvrat plaća reosiguravatelju premiju osiguranja. Reosiguravatelj može dio rizika preuzetih od osiguravatelja dalje prenijeti na drugog reosiguravatelja (RETROCESIJA), ovaj opet na trećeg itd. Na taj način provodi se potrebna homogenizacija i disperzija rizika koja omogućuje stabilno funkcioniranje cjelokupnog sistema i za slučaj nastanka katastrofalnih šteta. Reosiguravateljni potrfolio formira se tako što svaki od mnoštva osiguravatelja predaje u reosiguranje po nekoliko sličnih rizika. Tako se stvori kritična masa rizika dostatno da se može ostvariti ravnoteža premija i šteta. U nošenju pojedinačnog rizika uz osiguravatelja sudjeluju deseci reosiguravatelja i opet deseci njihovih formiraju na osnovi iskustva tog velikog portfolia. Taj se proces označava kao homogenizacija rizika. U nošenju pojedinačnog rizika uz osiguravatelja sudjeluju deseci reosiguravatelja i opet deseci njihovih retrocesionara u naknadi moguće velike štete. Sudjeluje veliki broj nositelja rizika. Time se postiže potrebna disperzija rizika.

Bitno obilježje savremenog reosiguranja je njegova internacionalnost. Većina transakcija ima međunarodni karakter. Na ugovor o reosiguranju primjenjuju se u pravilu isti propisi koji važe i za ugovor o osiguranju. Reosiguranjem se pretežno bave profesionalni reosiguravatelji. To su društva koja primaju u pokriće rizike isključivo putem reosiguranja. Tek neznatan broj su mješovita društva koja se istovremeno bave osiguranjem i reosiguranjem.

GOSPODARSKI I PRIVREDNI RAZVOJ OSIGURANJA

Osiguravatelji i njima srodne finansijske institucije nisu članice monetarnih sistema pa se na njih ne odnose odrednice i mjere centralne banke po planu postavljanja i realizacije monetarno-kreditne politike, ali to ne znači da nisu pod državnim nadzorom. U osiguranju se jače nego u bilo kojoj drugoj djelatnosti isprepliću pojedinačni i globalni interesi pa ga to čini posebno značajnim u privredi svake zemlje. Prva i osnovna uloga osiguranja je pokriće individualnih rizika objedinjenih u rizičnoj zajednici.Doprinos osiguranja je i u stimuliranju osiguranika na smanjivanje veličine i broja šteta npr. snižavanjem premija za pozitivne tehničke rezultate i slično.

Prikupljanje kvalitetnih i dugoročnih sredstava jedna je od pratećih funkcija osiguravatelja. Male ali brojne uplate premija pretvaraju se preko mehanizama osiguranja u golema finansijska sredstva. Osiguranje utiče i na bilans stanja zemlje, jer se brojne transakcije u osiguranju obavljaju na međunarodnoj razini. Osiguravatelji svoje poslovanje mogu proširiti i na druge zemlje osnivanjem supsidijara ili podružnica u toj zemlji.

TRŽIŠTE OSIGURANJA U BIH

Razvoj osiguranja svake zemlje uslovljen je opštim privrednim stanjem u toj zemlji, tako da je sektor privatnog razvoja u BiH na niskom nivou razvijenosti. Kao pokazatelj razvijenosti osiguranja najčešće se uzima podatak o visini ostvarene premije. Ovaj podatak se stavlja u odnos sa BDP i brojem stanovnika. U BiH djelatnost osiguranja je u nadležnosti entiteta a na državnom nivou je Agencija za osiguranje u BiH. Zakonskim i podzakonskim aktima definisani su isti standardi za poslovanje osiguravatelja u oba entiteta.

Tržište osiguranja se može definisati kao ukupnost odnosa između ponuđača i tražitelja proizvoda osiguranja. Postoje razne vrste osiguranja sa aspekta pojedinog osiguravatelja: osiguranje života, tržište osiguranja motornih vozila, tržište pomorskih osiguranja itd.. Osiguranje je specifično u odnosu na druge djelatnosti i po proizvodima koje nude, jer osiguranje „prodaje sigurnost“. U osiguranju ne postoji mogućnost stvaranja zaliha kao kod ostalih proizvođača roba. Za tržište osiguranja je bitno i to da broj proizvođača ne utiče na cijenu osiguranja u onoj mjeri kao što je slučaj kod drugih roba. Stoga politika cijena nije u tolikoj mjeri presudna za prodaju osiguranja.

Za uspješnost poslovanja osiguravatelja potrebno je organizovano tržište jer to omogućuje da njegove usluge postanu prepoznatljive kupcima i tako će djelovanje osiguravatelja biti učinkovitije.Karakteristike konkurentskog tržišta osiguranja, odnosno pretpostavke za njegovo funkcionisanje su: homogenost, transparentnost, odlučivanje na ekonomskim načelima, lične, prostorne i vremenske preferencije potrošača te veliki broj kupaca i osiguravatelja.U finansijskom sektoru BiH dominira bankarski sektor, ostavljajući iza sebe lizing društva, mikrokreditne organizacije, osiguravajuća društva i investicione fondove. Od 25 društava registrovanih za obavljanje poslova osiguranja, 15 je u većinskom domaćem, a 10 u većinskom stranom vlasništvu. Od 14 društava koja se bave isključivo neživotnim osiguranjem, 13 je u većinskom domaćem vlasništvu a jedno društvo u većinskom stranom vlasništvu. Od dva društva koja se bave isključivo životnim osiguranjem, jedno društvo je u domaćem a jedno u stranom vlasništvu. Od 9 društava koja se bave i životnim i neživotnim osiguranjem (kompozitna društva), jedno društvo je u većinskom domaćem vlasništvu, a 8 društava u većinskom stranom vlasništvu. U BiH je registrovano jedno društvo za reosiguranje u većinskom domaćem vlasništvu.

Ukupna premija u BiH je iznosila 488.111.839 KM što je za 3,41% više nego u 2010. godini. FBiH = 356.774.351 KM, rast od 2,11%.

RS = 131.337.487 KM, rast od 7,12%.

U strukturi ukupnog portfolia osiguranja u BiH u 2011. koju čini 19 vrsta osiguranja, osiguranje od autoodgovornosti učestvuje sa 48,63%. U strukturi premije neživotnog osiguranja najviše je zastupljeno osiguranje od autoodgovornosti sa 58,17%, kasko osiguranje sa 14,51%, te osiguranje od nesreće sa 8,94%.

U zemljama EU udio premije životnog osiguranja po stanovniku u odnosu na udio premije neživotnog osiguranja znatno je veći nego u regiji.

Prihod = 526.174.282 KM što je za 1,92 više nego u 2010. godini.

Ukupan broj zaposlenih je bio 3.813.

INDUSTRIJA OSIGURANJA U BIHFBiH – 12 društava za osiguranje:

1. ASA, Sarajevo2. Bosna – Sunce3. Grawe4. Merkur BH5. Uniqa6. Sarajevo osiguranje7. Triglav BH8. Camelija, Bihać9. Croatia, Ljubuški10. Euroherc, Mostar11. VGT, Visoko12. Zovko, Žepče

1 društvo za reosiguranje: Bosna Re, Sarajevo

RS – 11 društava za osiguranje:

1. Aura osiguranje, Banja Luka2. Dunav3. Grawe (RS)4. Kosig Dunav5. Krajina 6. Bobar osiguranje, Bijeljina7. Nešković8. Drina, Milići9. Jahorina, Pale10. Triglav osiguranje

Distrikt Brčko: Brčko gas osiguranje, Brčko.

HAZARD – uslov koji povećava vjerovatnoću i/ili ozbiljnost nastanka štete. Pojedine opasnosti imaju karakter hazarda. Tipovi hazarda:

Fizički hazard - fizički uslovi koji povećavaju vjerovatnoću nastanka štete (oštećeni električni kablovi, nezaštićene mašine, konstantna buka, prevelika izloženost toploti/hladnoći, rad na visini...).

Moralni hazard - nepoštenje pojedinca koje povećava vjerovatnoću i/ili ozbiljnost nastanka štete. Naknadom iz osiguranja namjerava se ostvariti zarada. Zdravstveno stanje osiguranika, finansijski problemi osiguranika... posljedica su nepoštenja osiguranika.

Morale hazard – nesavjesno i indiferentno ponašanje u pogledu nastupanja gubitka. Posljedica je indiferentnog odnosa, a ne nepoštenja (nezaključavanje stana jer znate da je osigurano od provale).

Zakonski hazard - osobine pravnog sistema i regulatornog okruženja koje povećavaju vjerovatnoću i/ili ozbiljnost nastanka štete. Sklonost ka sudskim sporovima, porast u broju osuđujućih presuda protiv proizvođača cigareta.

Rizik poplave/šteta koju izaziva poplava; poplava je opasnost; položaj objekta je hazard.

RIZIK Mogućnost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u širem značenju znači i pojam opasnosti. U osiguranju pojam rizika podrazumijeva osigurani rizik od određenih mogućih opasnosti, npr. požar, nezgoda i sl. Vjerovatnoća nastupanja nepovoljnog rezultata – gubitka. Tendencija da se stvarni rezultat može razlikovati od očekivanog. Mogućnost dešavanja nepovoljnog događaja. Nepovoljan ishod – gubitak, neutralan ishod, povoljan ishod – dobitak. Sumnja u budućnost i u ishod posmatrane aktivnosti.

Rizik moramo razlikovati od pojma neizvjesnost. Kod rizika se vjerovatnoća kreće u rasponu 0-1, a kod neizvjesnosti vjerovatnoća nije poznata. Neizvjesnost je sumnja prouzrokovana nedostatkom znanja o budućnosti bez obzira da li je ona prepoznata od strane svih onih koje može direktno pogoditi. Izvjesnost – posjedovanje potpune informacije o gubitku.

VRSTE RIZIKA

Klasifikacija rizika u zavisnosti od mogućih ishoda:

1. ČISTI RIZICI – oni su posljedica slučajnosti ili stihije, a ne čovjekovog svjesnog djelovanja. To su osigurljivi rizici. Klasifikacija: A. Lični rizici - svi rizici koji direktno pogađaju pojedinca, odnosno članove njegove

porodice zbog vjerovatnoće finansijskih gubitaka (rizik prerane smrti, rizik nedovoljnih prihoda tokom starosti, rizik lošeg zdravstvenog stanja, rizik nezaposlenosti).

B. Imovinski rizici – rizici gubitka ili oštećenja imovine kojima su izloženi vlasnici imovine (direktni i indirektni gubici). Požar u poslovnom prostoru - direktni gubitak radi oštećenja prostora a indirektni zbog toga što prostor neće moći biti korišten neko vrijeme.

C. Rizici odgovornostiGubici koje pojedinac ili preduzeće svojom odgovornošću prouzrokuje trećem licu. Odgovornost je propisana zakonom ili ugovorom.

2. ŠPEKULATIVNI RIZICI – Mogu rezultirati dobitkom ili gubitkom (igre na sreću). Presudni faktori za donošenje odluke o ulaganju su: prinos i rizik. Nisu predmet osiguranja.

Klasifikacija rizika u zavisnosti od mogućnosti mjerenja:

Subjektivni rizici – uslovljeni djelovanjem pojedinca, teško mjerljivi (neki vozači su skloni brzoj vožnji). Objektivni rizici - relativno odstupanje stvarnih gubitaka od gubitaka koje očekujemo (smanjuje se povećanjem broja jedinica izloženih riziku – Zakon velikih brojeva).

Klasifikacija rizika u zavisnosti od uzroka i posljedica:

Zajednički rizici – rizici čiji su uzroci i posljedice van kontrole pojedinca (grupe pojedinaca): opasnosti izazvane prirodnim ili društveno-političkim djelovanjem koje pogađaju veliki broj ljudi (zemljotresi, rat, poplave, terorizam...).

Pojedinačni rizici - prouzrokovani dejstvom pojedinca i pogađaju pojedinca (rizik nezaposlenosti).

Klasifikacija rizika u zavisnosti od mogućnosti finansijskog izražavanja:

Finansijski rizici – gubitak se može izraziti u monetarnim vrijednostima (medicinski troškovi).Nefinansijski rizici - gubitak se ne može izraziti u monetarnim vrijednostima (rizici u vezi sa ugledom, emocionalnom povezanošću, bol, patnja...).

Klasifikacija rizika u zavisnosti od promjena u ekonomskom okruženju:

Statički rizici – rizici koji su nezavisni od promjena u privredi, odnosno ekonomskom okruženju. Moguće je utvrditi pravilnosti u njihovom dešavanju (krađa, poplava...).Dinamički rizici – rizici koji su posljedica promjena u cijenama, tehnologiji, ponašanju potrošača. Posljedice nastupanja su dugoročne i teško ih je predvidjeti.

UPRAVLJANJE RIZICIMA/RISK MANAGEMENTNaučno zasnovan pristup problemu čistih rizika sa kojima se susreću pojednici i preduzeća. Faze rizik menadžment procesa:

1. Identifikacija rizika - istraživanje izloženosti imovinskim rizicima, rizicima odgovornosti, rizicima gubitka radne sposobnosti i sl.

2. Evaluacija rizika - utvrđivanje frekvencije javljanja gubitka, odnosno vjerovatnoće njegovog nastupanja u određenom vremenskom periodu.

3. Izbor metode za upravljanje rizicima - izbor jedne ili kombinacije više metoda kontrole rizika i metode finansiranja rizika.

4. Implementacija programa i procjena rezultata - program je potrebno sprovesti i vršiti kontrolu i procjenu rezultata procjene.

Zadaci risk menadžmenta:

- Pružanje pomoći u identifikaciji rizika- Implementacija preventivnih i kontrolnih mjera- Pregled dokumenata i ugovora vezanih za upravljanje rizicima- Obezbjeđenje edukacije na teme vezane za sigurnost- Kupovanje osiguranja- Dizajniranje i koordiniranje programa osiguranja zaposlenika

Risk menadžer je osoba koja se bavi neposrednim upravljanjem rizikom. Mora biti povezan sa svim odjelima poslovnog subjekta u kojem djeluje. Osnovne funkcije upravljanja rizikom su:

- Ukazati na potencijalne štete i najpovoljniju metodu ekonomske zaštite.- Stvoriti sigurnost dioničarima i upravi.- Primijeniti odredbe o zaštiti objekata i proizvodnog procesa, o instaliranju sigurnosne

opreme i slično.- Omogućiti kontinuitet poslovanja poslovnog subjekta osiguranjem naknade za

zamjenu ključnih stručnih osoba u slučaju njihova odlaska.

METODE ZA UPRAVLJANJE RIZICIMA

1. Metode fizičke kontrole – osnovni zadatak im je da smanje broj gubitaka i da smanje iznos gubitka kada se neželjeni događaj desi, odnosno da smanje stepen izloženosti riziku. Kontrola rizika uključuje strategije, procese, tehnike i alate kojima se nastoji izbjeći, spriječiti, umanjiti ili kontrolisati ozbiljnost gubitka i drugih neželjenih efekata rizika.

Osnovne metode fizičke kontrole rizika:

- Izbjegavanje rizika - (1) odbijanje preuzimanja rizika (proaktivno izbjegavanje). (2) napuštanje ranije preuzetog objekta izloženog gubitku.

- Prevencija – mjere kojima se smanjuje učestalost/intenzitet štete. Učestalost se smanjuje: fizičkim sredstvima, edukacijom, standardizacijom. Intenzitet se smanjuje: mjerama tehničke zaštite i dislokacijom.

- Redukcija – smanjenje potencijalne ozbiljnosti gubitka.

- Duplikacija – duplikacija postojeće imovine imovinom koja se ne koristi osim ako se nešto ne dogodi originalnoj imovini.

- Separacija – tehnika koja objekte izložene gubitku izoluje jedne od drugih umjesto da ih ostavlja podložne utjecaju jednog istog događaja.

- Transfer rizika u svrhu kontrole – (1) imovina ili aktivnost odgovorna za rizik može biti transferirana na neko drugo lice ili grupu lica. (2) rizik, ali ne i imovina, mogu biti preneseni, obično ugovornim sporazumom.

- Upravljanje informacijama - informacije koje obezbijedi sektor upravljanja rizicima mogu imati važnu ulogu u reduciranju neizvjesnosti, odnosno mogućih gubitaka.

2. Metode finansijske kontrole/finansiranja rizika - pasivna aktivnost jer se finansiranje rizika vrši samo kada se gubitak desi. Da bi metoda finansiranja stupila na scenu, gubici se moraju desiti.

- Zadržavanje (retencija) rizika – subjekt zadržava rizik djelomično ili u cjelosti, a eventualne štete pokriva sam.

- Transfer rizika putem metoda koje nisu zasnovane na osiguranju – metoda prenosa rizika na drugog. Metoda transfera rizika koja je najpogodnija za upravljanje rizicima kod kojih je vjerovatnoća gubitka mala, a potencijalni gubitak veliki. Rizik se prenosi: ugovorom, kupnjom ili prodajom futures ugovora i lizingom.

- Transfer rizika putem metoda zasnovanih na osiguranju – Formira se vanjski izvor za finansiranje potencijalnih gubiraka. Pružanje usluga: jamstva, osiguravanje zajednice rizika (pula), ulaganje, savjeti osiguranicima.

TEORIJA VJEROVATNOĆE U OSIGURANJUVjerovatnoću događaja možemo definisati kao broj između intervala 0 do 1 koji pokazuje mjeru očekivanja da će se događaj desiti. Slučajna promjenjiva - pravilo ili numerička funkcija koja svakom ishodu statističkog eksperimenta pridružuje jedan realan broj.Vjerovatnoće koje odgovaraju različitim realizacijama slučajne promjenjive čine zakon vjerovatnoće te promjenjive. Prekidna slučajna promjenjiva je slučajna promjenjiva koja može uzeti konačan broj ili prebrojivo mnogo vrijednosti. Neprekidna slučajna promjenjiva je slučajna promjenjiva koja može uzeti bilo koju vrijednost iz jednog ili više intervala. Raspored (distribucija) vjerovatnoće prekidne slučajne promjenjive - kompletna deskripcija prekidne slučajne promjenjive koja specificira sve moguće vrijednosti u kojima se ona može javiti kao i vjerovatnoće javljanja svake vrijednosti. Varijansa slučajne promjenjive je ponderisani prosjek kvadrata odstupanja mogućih vrijednosti slučajne promjenjive od njene očekivane vrijednosti.

Teorijski raspored vjerovatnoće treba da pokaže funkcionalnu povezanost između pojedinih vrijednosti slučajne promjenjive i njima odgovarajućih vjerovatnoća. Binomni raspored vjerovatnoće – omogućava da se izračuna vjerovatnoća nastupanja bilo kojeg broja gubitaka za poznat broj objekata izloženih riziku i vjerovatnoću nastupanja gubitka. Poissonov raspored vjerovatnoće veoma je pogodan za opis događaja čija je vjerovatnoća javljanja veoma mala. Raspored vjerovatnoće neprekidne slučajne promjenjive - daje vjerovatnoću da će neprekidna slučajna promjenjiva uzeti vrijednost nekog intervala. Normalni ili Gaussov raspored je najvažniji raspored vjerovatnoće neprekidne slučajne promjenjive, koji je određen sa očekivanom vrijednošću i varijansom odnosno standardnom devijacijom.

AUTOODGOVORNOSTOsiguranje od autoodgovornosti je obavezno osiguranje bez koga ne možete registrovati svoje vozilo. Ovom policom zaštićeni ste u slučaju da, dok koristite svoje vozilo, pričinite štetu trećem licu. Vaša odgovornost je za štetu koja nastane uporabom motornog vozila trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušena zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Zelena karta - međunarodna karta za osiguranje vozila - služi kao dokaz o ugovorenom osiguranju od automobilske odgovornosti. Izdaje se uz policu osiguranja i koristi se prilikom odlaska vozilom u inozemstvo. Zelena karta je osiguravajući pasoš za motorno vozilo u međunarodnom cestovnom prometu.

KASKO OSIGURANJE

Vrsta osiguranja imovine koja obuhvata osiguranje vozila na motorni pogon i osiguranje vozila bez motornog pogona. Kasko osiguranje motornih vozila pruža pokriće za sve vrste motornih vozila, njihove sastavne dijelove, kao i dodatne uređaje, opremu i stvari u vozilu, što je precizno definisano ugovorom o osiguranju. Osnovica za obračun premije je nabavna cijena vozila u momentu zaključenja ugovora.

Potpuno kasko osiguranje pokriva štete na vozilu izazvane sljedećim opasnostima: saobraćajnom nezgodom, požarom, padom ili udarom nekog predmeta, udarom groma, eksplozijom, zlonamjernim postupcima trećih lica... Za razliku od potpunog kasko osiguranja, djelimično kasko osiguranje bilo gdje da se vozilo nalazi pruža manje pokriće za različite kombinacije nekih rizika grupisanih u određene kategorije. Djelimično kasko osiguranje samo za vrijeme mirovanja vozila može se ugovoriti za određene rizike, ali samo za vrijeme dok se osigurano vozilo nalazi na mjestu koje je označeno u polici.

Kasko osiguranje vozila bez vlastitog pogona odnosi se na osiguranje raznih vrsta radnih i drugih mašina bez vlastitog pogona.

CIJENA OSIGURANJA (BRUTO PREMIJA)

Iznos koji osiguranik uplaćuje osiguravatelju za sklopljeno osiguranje.Uplatom premije osiguranja osiguravatelj stupa u obavezu pokrića rizika tj. obaveze iz ugovora, a osiguranik uplatom premije stiče svoja prava, ali preuzima i obaveze iz ugovora. Premija se određuje prema veličini osiguranog rizika i unaprijed se uplaćuje. Osnovu za utvrđivanje premije u osiguranju daju aktuari, a premija se razlikuje u životnim i neživotnim osiguranjima. Nazivamo je tarifnom ili komercijalom premijom, a utvrđuje se prema cjenicima, tarifama osiguravatelja u jedinstvenom postotku ili iznosu tako da osiguraniku nije vidljivo kolika je tehnička premija i visina režijskog dodatka.

Premijska stopa se utvrđuje na osnovu statističkih metoda, ocjene rizika koju provode stručni kadrovi. Premija osiguranja se sastoji od funkcionalne premije i dijela premija za obavljanje djelatnosti osiguranja. Funkcionalna premija sadrži tehničku premiju, a može sadržavati i dio za preventivu, ako je uračunat u premiju.

Tehnička premija (neto premija, riziko premija) je dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja, tj. za obavljanje djelatnosti osiguranja. U cjeniku premije osiguranja (tarifa premije) su sadržana opća načela i odredbe za određivanje visine premije.Osnovno načelo osiguranja je uspostaviti ravnotežu premija i šteta u svakoj vrsti osiguranja.

Načelo za određivanje bruto premije je: P = R + T + Z gdje je

R – riziko premija i doplatak za sigurnost

T – troškovi

Z – zarada osiguravatelja

FORMIRANJE OSIGURAVATELJEVIH FONDOVAOsiguravatelji iz sredstava premije osiguranja formiraju fondove radi trajnog obavljanja svoje djelatnosti naknade šteta i isplate osiguranih svota, te druge namjene.Fondovi osiguravatelja čine:

- Slobodna sredstva koja služe za održavanje solventnosti. Čine ih: upisani kapital, rezerve sigurnosti i druge rezerve, zadržana dobit, dobit tekuće godine i to onaj dio koji se raspoređuje u kapital i rezerve a umanjen za preneseni gubitak tekuće poslovne godine, vlastite dionice i upisani a neuplaćeni kapital.

- Tehničke rezerve koje osiguravatelj upotrebljava za pokriće svojih obaveza prema osiguranicima.

REZERVISANJA ZA ŠTETESadrže rezerve za štete koje se odnose na tekuću finansijsku godinu i rezerve za štete koje terete tekuću godinu, prenesene iz prethodne godine. Rezerve iz tekuće godine dijele se na:

rezerve za prijavljene, procijenjene ali neplaćene ili ne u potpunosti plaćene štete, i rezerve za štete nastale u tekućoj finansijskoj godini, ali još neprijavljene.Procjena rezervi štete veoma je komplicirana, posebno ih je teško procijeniti u neživotnom osiguranju koje je heterogeno, pa se te rezerve procjenjuju pojedinačno za svaku pojedinu vrstu osiguranja i za svaku policu posebno. Rezervisanja za štete procjenjuju se na osnovu prošlih iskustava, a uz respektiranje svih čimbenika koji utiču na učestalost i visinu šteta i njihovo očekivano kretanje.Proces utvrđivanja rezervi šteta:

- Prikupljanje i stvaranje baze podataka- Analiza podataka- Procjena rezervi šteta

Procjena rezervi nastalih, ali još neprijavljenih šteta utvrđuje se ili u postotku od određene osnovice, ili prema broju otvorenih šteta (Tarbellova metoda).Mjerodavne štete predstavljaju likvidirane i isplaćene štete u tekućoj godini uvećane za rezerve za štete na kraju godine, a umanjene za rezerve štete iz ranije godine za koje su prenesena sredstva u tekuću godinu.

PORTFOLIO OSIGURANJA Predstavlja ukupnost poslova osiguravatelja. To su svi ugovori o osiguranju raspoređeni po vrstama i skupinama osiguranja. Portfolio odražava veličinu i snagu osiguravatelja, pa što je portfolio veći, to su veće i mogućnosti vlastita pokrića i izravnanja rizika u okviru vlastitog poslovanja. Stabilan portfolio je dokaz stabilnog i dobrog poslovanja osiguravatelja. Stabilnost portfolia izražava se statističkim veličinama odnosno vjerovatnošću da će raspoloživa sredstva osiguravatelja biti dovoljna za pokriće svih preuzetih rizika i eventualnih odstupanja stvarnih od očekivanih isplata obaveza iz ugovora o osiguranju. Radi homogenizacije rizika osiguravatelj rizike svrstava po vrstama i veličini štete, vodeći računa i o troškovima likvidacije šteta za svaku pojedinu vrstu.

AKTUARSTVO Aktuar je osoba specijalizirana za izračun rizika i vjerovatnosti nastanka nekog događaja koja svoja znanja upotrebljava u finansijskim i poslovnim problemima, posebno onima koji uključuju neizvjesne buduće događaje. Primjenjuje aktuarsku matematiku, a posebno teoriju vjerovatnoće, statistike i finansijsku matematiku na probleme osiguranja, investicija, finansijskog menadžmenta i demografije. Svoje proračune temelji na osiguravateljnoj statistici,a u životnim osiguranjima posebno na aktuarskim tablicama. Naziv potiče od latinske riječi actuarius, a prvi put je zakonski upotrijebljena u Engleskoj 1819. U većini zemalja postoje društva aktuara,u Hrvatskoj pod nazivom Hrvatsko aktuarsko društvo. Osiguravajuće društvo mora imati neovisnog aktuara.

Aktuar mora imati ovlaštenje izdano od Agencije za nadzor, na osnovu licence Ministarstva finansija. Nepoštivanje ovih odredbi je prekršaj!

LOYD'SSavez individualnih osiguravatelja – fizičkih osoba, sa sjedištem u Londonu. Asocijacija Loyd's utemeljena je krajem 18. stoljeća. Izbor u članstvo Loyda odobrava Committee of Loyd's poslije provjere da li zainteresirani (muškarac ili žena) udovoljava potrebnim zahtjevima, posebno što se tiče finansijske stabilnosti. Članovi Loyda nemaju ovlaštenje da samostalno i direktno sklapaju osiguranja. Oni su udruženi u sindikate, koji preko zastupnika osiguranja sklapaju poslove. Za tu svrhu oni angažiraju profesionalne osobe koje djeluju u centralnom poslovnom prostoru i sklapaju ugovore u ime članova sindikata. Ugovori se sklapaju ime i za račun članova Loyda, a ne u ime Asocijacije. Za obaveze članova ne jamči Loyd's već samo osigurava olakšice svojim članovima za vođenje posla. Djelatnost Loyda odvija se u jedinstvenom poslovnom zdanju. Centralni poslovni prostor u toj zgradi je prostrani Underwriting Room i poslovanje u tom prostoru podijeljeno je na četiri dijela: Marine, Aviation, Non-marine i Motor. Kod Loyda se može provesti osiguranje samo preko akreditiranog brokera - Loyd's broker. Nijedna privatna osoba ne može poslovati direktno s Loydom već se moraju koristiti usluge Loydova brokera.

MATEMATIČKA REZERVA

U osiguranju života može se utvrditi na osnovu dvije metode: Prospektivna - matematička rezerva je jednaka očekivanoj vrijednosti budućih rashoda diskontiranoj na dan obračunavanja pričuve umanjenoj za očekivanu vrijednost budućih prihoda diskontiranih na dan obračuna rezerve.

Retrospektivna - matematička rezerva je jednaka razlici prošlih prihoda i prošlih rashoda. Ona služi kao osnovica za određivanje: visine otkupnine vrijednosti osiguranja, i visine reducirane osigurane svote. Zilmerova metoda - cilmerizacija - odredba matematičke rezerve osiguranja života na realnu visinu otkupnine vrijednosti u slučaju odobravanja zajmova iz osiguranja života, kapitalizacije, i sl. Mora se umanjiti za dio jednokratno isplaćenih troškova koje je osiguravatelj imao prilikom sklapanja osiguranja pa je ove, tzv. akvizicijske troškove nužno rasporediti na cijelo vrijeme trajanja osiguranja. U slučaju ranijeg prestanka plaćanja premije dio tih troškova ostaje do ugovorenog trajanja osiguranja neobračunat, pa je potrebno to učiniti u toku osiguranja ili u toku godišnjeg obračuna realne vrijednosti matematičke rezerve. Na taj način se odbitkom neamortiziranih troškova sklapanja osiguranja smanjuje osiguravateljeva obaveza na realnu vrijednost matematičke rezerve.

RENTNO OSIGURANJE Vrsta životnog osiguranja kojim se pokrivaju periodične isplate određenih ugovorenih iznosa osiguraniku kroz određeno razdoblje ili do kraja života. Pravo na rentu se stiče nakon uplate cjelokupne premije (jednokratno ili višekratno). Rente se mogu podjeliti:Prema kriteriju početka isplate renti:

Neposredne – isplata renti započinje odmah nakon uplate cjelokupne premije. Odgođene – isplata rente je odgođena za ugovorno vrijeme nakon uplate premije.Prema kriteriju trajanja isplate rente:Privremene doživotne - do smrti osiguranika.Vječne - bez vremenskog ograničenja trajanja ( R=(A*p)/100 ). Renta se može isplaćivati uvijek u istom iznosu, ali može i rasti/padati iz godine u godinu. Može se isplaćivati na početku perioda (prenumerando) ili na kraju razdoblja (postnumerando). Može biti godišnja i ispodgodišnja.Razlika između životnog i rentnog osiguranja: u rentnom osiguranju rizik za osiguravatelja je da će osiguranik živjeti duže nego što se očekuje, a kod životnog da će osiguravatelj umrijeti prije nego što se očekuje.

PRENOSNE PREMIJE

Potkraj kalendarske godine se za pojedinu vrstu osiguranja, izuzevši osiguranje života, izračunava i izdvaja dio tehničke premije koji se odnosi na trajanje ugovora o osiguranja u idućoj godini. Procjena visine prenosnih premija - metoda kojom se kalkuliraju prenosne premije je pro rata temporis ili kalkukacija premije za proteklo vrijeme. U praksi se koriste: Metoda 40% (polugodišnja ili paušalna)- procjene prenosnih premija je najjednostavnija a temelji se na pretpostavci da je istek obaveza za sve police sredina izvještajnog razdoblja, obično kalendarska godina. Tako prenosne premije iznose polovinu uplaćenih godišnjih premija umanjenih za troškove provizije koji u prosjeku iznose 20% bruto premije tako da prijenosne premije iznose 40% od ukupno uplaćene godišnje premije. Metoda 1/24 – ukoliko raspodjela premija u toku godine nije jednakomjerna, treba primijeniti ovu metodu, uzimajući u obzir različit priljev premije u pojedinim mjesecima pa čak i u toku mjeseca. Po ovoj metodi se uzima da police dospijevaju sredinom mjeseca. Godina se dijeli na 24 razdoblja i prema datumu isteka osiguranja računa se koliki dio, tj. koliko se dvadesetčetvrtina premije odnosi na naredno razdoblje.Metoda dnevnog obračuna 1/730.

STATISTIKA OSIGURANJA

Statistika koja se primjenjuje u osiguranju. Proučava učestalost šteta u razmjeru s izloženošću riziku za različite osiguravateljne grane radi izrade podloga za izračunate osiguravateljne matematike. Primjeri su: tablice smrtnosti, tablice morbiditeta, tablice obračunatih premija i isplaćenih šteta po vrstama osiguranja. Moderna osiguravateljna statistika nezamisliva je bez primjene kompjuterske obrade podataka.