350
Emilio Salgari CRNI GUSAR Pripovest o ljubavi i osveti

Emilio Salgari - Crni Gusar LATINICA

  • Upload
    saleb

  • View
    753

  • Download
    69

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Povest o ljubavi i osveti

Citation preview

Emilio Salgari

CRNI GUSAR

Pripovest o ljubavi i osveti

IGUSARI SA TORTUGE

Jedan snažan glas sa metalnim prizvukom podiže se sa morai odjeknu preteći kroz pomrčinu:

- Ljudi u čamcu! Stanite ili ću vas potopiti!...Mali čamac u kome su se nalazila samo dva čoveka s teškom

mukom se probijao kroz mastiljavo-plave talase; bežao je odvisoke obale koja se nejasno ocrtavala na horizontu, kao da muje sa te strane pretila neka velika opasnost; čuvši onaj glasmornari istog trenutka zaustaviše čamac, umiriše brzo vesla iustadoše gledajući netremice u ogromnu senku, koja kao da jeodjednom izronila iz talasa.

I jedan i drugi su imali oko četrdeset godina, gruba ienergična lica, nekako još surovija zbog guste, čekinjaste bradekoja kao da nije znala za četku i češalj.

Na glavi su nosili velike šešire od klobučine, probušene naviše mesta i sa iskrzanim obodom; na sebi su imali pocepane iizbledele flanelske košulje bez rukava, koje su im jedvapokrivale snažna prsa, a oko struka isto tako dotrajali crvenipojas, ali ipak u mogućnosti da održi par velikih i teškihpištolja koji su se upotrebljavali krajem sedamnaestog veka.

2

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Kratke pantalone bile su im ništa manje pocepane, a bose nogeuprljane crnim blatom.

Oba ova čoveka, nalik na begunce iz neke kaznionice uMeksikanskom zalivu, kojih je u ono vreme bilo kao kasnije uGijani, videći neku ogromnu senku oštro ocrtanu natamnoplavom horizontu, između treperavih zvezda, pogledalisu se uznemireno.

- Karmo, reče onaj koji je izgledao nešto mlađi. Ti vidiš boljeod mene, pogledaj dobro. Znaš da se ovde radi o životu ilismrti.

- Vidim da je neka lađa u pitanju, ali iako nije udaljena višeod tri puškometa, ne bih znao da ti kažem da li dolazi saTortuge ili iz španskih kolonija.

- Da nisu možda naši?... Hm! Ko bi se usudio da isplovi čakdovde, gotovo ispod samih topova sa tvrđave i izloži seopasnosti da sretne neku eskadru koja prati galiju sa zlatom!...

- Kako bilo da bilo, Van Štilere, oni su nas videli i neće namdati da pobegnemo. Ako pokušamo, jedno topovsko zrno bićedovoljno da nas obojicu pošalje do đavola.

Isti onaj glas od malo pre, moćan i zvonak, odjeknu po drugiput kroz pomrčinu, gubeći se u daljini nad širokim zalivom.

- Ko je tamo?- Đavo! odbrusi onaj po imenu Van Štiler.Njegov drug se međutim pope na klupu i što je mogao

glasnije viknu:- Ko je taj silnik koji hoće da zna ko smo mi?... Ako ga muči

radoznalost neka dođe bliže pa ćemo mu odgovoriti sa nekolikometaka.

Ovo drsko razmetanje, umesto da naljuti čoveka sa brodakao da ga je obradovalo, jer im on odgovori:

- Junaci, dođite da zagrlite braću sa obale!Dva čoveka iz čamca radosno uzviknuše:- Braću sa obale?- Neka me more proguta ako nisam prepoznao glas koji nam

3

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

donosi ove dobre vesti.- Šta misliš, ko je? upita njegov drug zaveslavši ponovo iz sve

snage.- Postoji samo jedan čovek, među junacima sa Tortuge, koji

bi se usudio da dođe ispod same španske tvrđave.- Ko?- Crni gusar.- Sto mu gromova!... Zar on!... Baš on!...- Kakva tužna vest za tog hrabrog pomorca!... promrmlja

Karmo, uzdahnuvši. I baš mrtav!...- A on se možda nadao da će stići na vreme i izbaviti ga iz

španskih ruku, zar ne, prijatelju?- Tako je, Van Štileru.- On je drugi po redu.- Drugi, da. Dva brata, oba obešena na sramnim vešalima!- Osvetiće ih on, Karmo.- Nadam se. I mi ćemo poći sa njim.- Onaj dan kada budem video zadavljenog prokletog

guvernera iz Marakaiba biće najlepši dan u mom životu!Unovčiću ova dva smaragda koja čuvam zašivena upantalonama i popiću i pojesti s prijateljima najmanje hiljadupiastri.

- Ah!... Evo nas!... Jesam li ti rekao? Lađa Crnog gusara...Brod koji se malo pre jedva nazirao zbog guste pomrčine, sad

se nalazio na pedesetak metara od njih.Bio je to jedan od onih brzih jedrenjaka kojim su se služili

gusari sa Tortuge u poteri za velikim španskim galijama, kojesu u Evropu prenosile blaga iz srednje Amerike, Meksika iekvatorskih krajeva.

Bili su to dobri jedrenjaci, opremljeni visokim katarkama,kako bi mogli koristiti i najmanji vetrić, sa uskim dnom,visokim pramcem i krmom, onako kako se u ono vremegradilo, i neverovatno dobro naoružani.

Kroz dvanaest otvora na levom i desnom boku lađe preteći

4

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

su izvirivali crni vratovi dvanaest topova, dok su se na visokojpalubi, koja je ličila na kulu, dizala dva velika topa, namenjenarušenju paluba.

Gusarski brod se bio zaustavio da sačeka čamac, i napramcu, pri svetlosti fenjera, videlo se deset do dvanaestnaoružanih ljudi spremnih da pucaju na svaki i najmanjesumnjiv pokret.

Dvojica mornara stigoše ispod jedrenjaka i uhvatiše jednouže bačeno zajedno sa lestvicama od konopca; privezašečamac, uvukoše vesla i onda se sa neverovatnom lakoćomprebaciše na palubu.

Dočekala su ih dva čoveka sa uperenim puškama, dok im jetreći prilazio osvetljavajući im lica fenjerom.

- Ko ste vi? upita.- Tako mi Belzebuba, moga pokrovitelja!... Zar se ne poznaju

više prijatelji?... uzviknu Karmo.- Neka me proguta morski pas, ako ovo nije onaj mali

Biskajac Karmo!... povika čovek sa fenjerom. Kako to da si živ,dok svi na Tortugi veruju da si mrtav? ... Još jedanvaskrsnuo? ... A da ti nisi možda Hamburžanin, Van Štiler?

- Glavom i bradom, odgovori ovaj.- I ti si, znači, umakao omči?- Eh!... Smrt me nije htela, a ja pomislih da ne bi bilo rđavo

proživeti još koju godinu.- A komandant?...- Tišina! reče Karmo.- Govori slobodno: je li mrtav?- Vrane!... Hoćete li prestati da grakćete? ... viknu onaj isti

metalni glas koji je onako zapretio ljudima u čamcu.- Sto mu gromova!... Crni gusar!... prošapta Van Štiler

naježivši se. Karmo povišenim glasom odgovori:- Evo me, komandante!Jedan čovek siđe sa komandnog mosta i uputi se prema

njima držeći sve vreme ruku na pištolju koji je nosio za

5

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pojasom.Bio je obučen u crno od glave do pete i sa elegancijom

neuobičajenom među gusarima velikog Meksikanskog zaliva,koji su se zadovoljavali sa pantalonama i košuljom, vodeći višeračuna o svom oružju nego o oblačenju.

Na sebi je imao raskošnu odeću od crne svile i čipke u istojboji, oivičenu crnom kožom; nosio je i crne svilene pantalonestegnute širokim pojasom sa resama, dok je na nogama imaovisoke čizme preko kolena, a na glavi veliki šešir ukrašenperom koje mu je padalo na rame.

U pojavi ovog čoveka, kao i u njegovoj odeći, bilo je nečegagotovo grobnog; možda zbog kao mramor bledog lica koje ječudno odudaralo od crnog ršenog oblika i sa dugimtrepavicama, nemirne i stalno oživljavane nekom čudnomvatrom koja je unosila nespokojstvo i u dušu najkrotkijeggusara. Njegova visoka i vitka pojava, otmeno držanje, fineruke, govorili su, već na prvi pogled, o čoveku društvenogpoložaja, a pre svega o čoveku koji je navikao na udobnost.

Oba mornara, videći ga kako im dolazi u susret, pogledaše seiznenađeno, prošaptavši:

- Crni gusar!- Ko ste i odakle dolazite? upita Gusar zaustavivši se ispred

njih; desnu ruku je sve vreme držao na pištolju.- Mi smo gusari sa Tortuge, braća sa obale, odgovori Karmo.- Odakle dolazite?- Iz Marakaiba.- Jeste li pobegli od Španaca?- Da, komandante.- Kome brodu pripadate?- Brodu Crvenog gusara.Čuvši ove reči Crni gusar zadrhta; a onda se bez reči zagleda

u gusare pogledom iz koga je sipala vatra.- Brodu moga brata, progovori drhtavim glasom.I zgrabivši naglo Karmoa za mišicu odvuče ga gotovo silom

6

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

od krme. Stigavši ispod komandnog mosta, Gusar se okreteprema čoveku koji je gore stajao u stavu mirno, kao da očekujekomandu, i reče mu:

- Gospodine Morgane, plovite i dalje pučinom; neka ljudiostanu pod oružjem, a tobdžije sa spremnim fitiljima.Obavestite me o svakoj, pa i najmanjoj promeni.

- U redu, komandante, odgovori ovaj.Držeći sve vreme Karmoa za ruku, Crni gusar siđe u jednu

omanju, vrlo elegantno nameštenu kabinu koju je osvetljavalamala pozlaćena lampa, iako se na gusarskom brodu posle devetsati nije smela paliti nikakva svetlost.

- Pričaj mi sad.- Stojim vam na raspolaganju, komandante.Ali umesto da postavlja pitanja Crni gusar je nemo zurio u

Karmoa. Bio je bleđi nego obično, gotovo modar, dok su mu segrudi nadimale od ubrzanog disanja. Dva puta je bio otvoriousta kao da je hteo nešto da pita, ali je odmah odustajao,plašeći se možda da će dobiti strašan i neželjeni odgovor.

Najzad s mukom upita, promuklim glasom:- I njega su mi ubili, je li tako?- Koga?- Moga brata, Crvenog gusara.- Da, komandante, odgovori Karmo, uzdahnuvši. Ubili su ga

kao i vašeg drugog brata, Zelenog gusara.Prigušen krik, koji je imao nečeg gotovo divljeg i bolno

ljutitog, ote se Crnom gusaru.Karmo ga vide kako sav preblede i, uhvativši se za grudi,

klonu na stolicu, zaklonivši lice širokim obodom šešira.Ostao je ovako neko vreme i Karmo ga ču kako jeca; onda je

odjednom skočio kao da se postideo svoje trenutne slabosti;ono strašno osećanje koje je malo pre bilo ovladalo njime biloje nestalo; lice mu je opet bilo mirno, čelo vedro, a mramornobledilo sasvim se izgubilo; samo su njegove oči tako mračnosevale da je čoveka hvatao strah. Šetao je neko vreme kabinom

7

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kao da je hteo sasvim da se pribere pre nego što nastavirazgovor. Onda ponovo sede i reče:

- Bojao sam se da ću stići prekasno; sad mi ostaje samoosveta. Jesu li ga streljali?

- Obesili su ga, gospodine.- Jesi li siguran?- Video sam ga svojim očima obešenog na Plaza de Granada.- Kada su ga ubili?- Danas posle podne.- Ispričaj mi sve što znaš.- Umro je kao junak. Crveni gusar je ostao do kraja života

ono što je bio, čak...- Govori slobodno.- Dok ga je omča stezala, skupio je još toliko snage da pljune

guverneru u lice.- Onom psetu, Van Guldu?- Da, flamanskom vojvodi.- Opet on! Uvek on!... Zakleo se, znači, da me progoni

svirepom mržnjom. Jedan brat mučki ubijen, a dvojicaobešena.

- To su bila dva najsmelija gusara u zalivu, gospodine,prirodno je onda što ih je mrzeo iz dubine duše.

- Ostaje mi zato osveta!... uzviknu Gusar strašnim glasom.Ne, neću imati mira dok ne uništim Van Gulda i čitavu njegovuporodicu, dok ne plane grad kojim upravlja. Marakaibo, ti sibio koban za mene i ja ću ti istom merom vratiti!... Pozvaću upomoć sve gusare sa Tortuge i bukanijere iz San Dominga iKube i neću ti ostaviti kamen na kamenu! Sad govori,prijatelju: pričaj mi sve po redu. Kako su vas uhvatili?

- Nisu nas uhvatili snagom oružja, već podmuklom izdajom,goloruke, komandante. Kao što znate, vaš brat je krenuo naMarakaibo da osveti smrt Zelenog gusara, zaklevši se kao i vida će obesiti flamanskog vojvodu. Bilo nas je osamdeset,hrabrih i spremnih na sve, čak da prkosimo i čitavoj eskadri:

8

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

ali nismo računali na rđavo vreme. Na ulazu u Marakaibskizaliv iznenadio nas je pobesneli uragan; bacao nas je tamo iovamo, dok talasi nisu razbili našu lađu. Posle bezbroj mukasamo je nas dvadeset šest uspelo da stigne na obalu; bili smosvi tako iscrpeni i bez ikakvog oružja, da je izgledalonemogućno pružiti ma kakav otpor. Vaš brat nas je hrabrio ivodio polako kroz močvaru, strahujući da su nas Španci moždaveć otkrili i da nas gone. Već smo bili poverovali da ćemo ušumi naći sigurno sklonište, kad smo iznenada upali u zasedu.Napalo nas je s leđa tri stotine Španaca koje je predvodio ličnoVan Guld. Napravili su oko nas gvozdeni obruč, poubijali onekoji su pružili otpor, a nas poveli kao zarobljenike uMarakaibo.

- Je li moj brat bio među vama?- Da, komandante. Iako je od oružja imao samo jedan bodež,

borio se kao lav; više je voleo da umre na bojnom polju nego navešalima. Ali ga je flamanski vojvoda prepoznao i umesto da gaubije puškom ili mačem, ostavio ga je živog. I tako su nasodveli u Marakaibo; pošto su nas najpre vojnici svi redommučili i stanovnici obasipali uvredama, osudili su nas, nakraju, na vešala. Ali smo juče ja i moj drug Van Štiler, imajućiviše sreće od ostalih, uspeli da zadavimo stražu i pobegnemo.Iz kolibe jednog Indijanca, kod koga smo se bili sklonili, gledalismo vešanje vašeg brata i njegovih hrabrih gusara. Zatim smose uveče, uz pomoć jednog crnca, ukrcali u čamac, rešeni dapređemo Meksikanski zaliv i stignemo na Tortugu. Eto,komandante, to je sve što i sam znam.

- I moj brat je znači mrtav!... reče Gusar sa strahovitimmirom.

- Video sam ga kao što sad vas gledam.- Visi li još na sramnim vešalima?- Ostaće tamo tri dana.- A onda će ga baciti na đubrište.- To sigurno, komandante.

9

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Crni gusar naglo ustade i priđe pridošlici.- Da li se bojiš?... upita ga čudnim glasom.- Ni samog đavola, komandante.- Ne bojiš se dakle smrti?- Ne.- Hoćeš li poći sa mnom?- Kuda?- U Marakaibo.- A kada?- Noćas.- Hoćemo li napasti grad?- Ne, nema nas dovoljno, ali će me kasnije zapamtiti Van

Guld. Poći ćemo nas dvojica i tvoj drug.- Sami? upita Karmo začuđeno.- Da, sami.- Šta to nameravate?- Hoću da uzmem telo svoga brata.- Vodite računa, komandante. Izlažete se opasnosti da vas

uhvate!- Zar ti ne znaš ko je Crni gusar?- Grom i pakao! To je najsmeliji gusar na Tortugi.- Idi sad i čekaj me na palubi; spremi jedan čamac.- Gospodine komandante, naša barka je pravi trkački čamac.- Idi sad!

10

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

IISMELI POHOD

Karmo požuri da izvrši naređenje, znajući da kod Crnoggusara nije smelo biti nikakvog oklevanja.

Van Štiler ga je čekao ispred ulaza u tovarni prostor, udruštvu zapovednika posade i još nekoliko gusara koji su seraspitivali o nesrećnoj pogibiji Crvenog gusara i njegovihmornara. preteći strašnom osvetom svim špancima izMarakaiba, a naročito njihovom guverneru. Kad je čuo da trebada se spremi čamac i da će se ponovo vratiti na obalu, odaklesu pravim čudom uspeli da pobegnu, Hamburžanin nije mogaoda sakrije svoje čuđenje i uznemirenost.

- Zar da se opet vratimo tamo... uzviknu. Ostavićemo dolekožu, Karmo.

- Da!... Ovoga puta nećemo ići sami.- A ko će s nama, onda?- Crni gusar.- E, onda se ne bojim. Taj đavolski čovek vredi sto gusara.- Ali će poći sam.- Ne mari, Karmo; kad smo s njim nema čega da se bojimo..

Ući ćemo, znači, ponovo u Marakaibo?...

11

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da, dragi moj; i bićemo sila, ako uspešno okončamo ovajpoduhvat. Ej, zapovedniče, spremi jedan čamac, tri puške,nešto municije, dve sablje za jurišanje na brod, za mene i ovogmog druga, i nešto da se pojede. Bog zna šta nas čeka i kadćemo se vratiti.

—Sve je spremno, odgovori posle nekoliko minutazapovednik posade. Nisam zaboravio ni duvan.

- Hvala, prijatelju. Ti si pravi biser od zapovednika.- Evo komandanta, reče zatim Van Štiler.Gusar se pojavi na palubi, u svojoj crnoj odeždi, samo što mu

je sada o bok bila pripasana dugačka sablja, a za pojasomstajala zadenuta dva velika pištolja i jedna oštra španska kamazvana miserikordija.

Preko ruke je nosio široki ogrtač, crn kao i sva njegova odeća.Priđe čoveku koji je stajao na komandnom mostu i po svoj

prilici bio njegov zamenik, izmenja s njim nekoliko reči, a ondase kratko obrati gusarima:

- Hajdemo.- Spremni smo, odgovori Karmo.Sva trojica siđoše u čamac koji. je stajao ispod krme, već

snabdeven hranom i oružjem. Gusar se umota u svoj ogrtač ismesti na pramac, dok su gusari dohvatili vesla i prilegli iz svesnage na posao.

Na gusarskom brodu odmah su pogašena bočna svetla irazapeta jedra; brod je pošao za čamcem menjajući svaki časpravac, da ga ne bi prestigao. Verovatno je gusarev zamenikhteo da prati svog komandanta sve do obale, da bi ga zaštitio uslučaju nekoga prepada.

Upola ispružen na pramcu, sa podbočenom glavom, Gusar jećutao; ali njegov pogled, prelazio je po horizontu kao da jetražio da razazna američku obalu skrivenu u pomrčini.

S vremena na vreme bi pogledao prema svojoj lađi koja ga jestalno pratila, na rastojanju od oko sedamdeset do osamdesetmetara, a zatim bi opet skrenuo pogled prema jugu.

12

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Za to vreme su Van Štiler i Karmo veslali iz sve snage; brzi,uzani čamac prosto je leteo po crnim talasima. Ni jedan nidrugi nisu izgledali zabrinuti što se vraćaju na obalu gde su ihčekali njihovi smrtni neprijatelji, toliko su imali poverenja usmelog i strašnog gusara, čije je ime bilo dovoljno, i to samoime, pa da u svim kolonijama Meksikanskog zaliva zavladapravi užas.

Kao ulje glatko more oko Marakaiba omogućavalo je brzuvožnju, koja nije previše zamarala veslače. U ovom deluMarakaibskog zaliva, koji su zatvarala dva rta štiteći ga odvelikih talasa, nije bilo strmih obala niti dubinskih strujanja, izato se voda retko kad uskomeša.

Oba gusara su veslala ovako već čitav sat, kad je Crni gusar,koji je sve vreme sedeo gotovo nepomično, naglo ustao kao daje hteo da jednim pogledom obuhvati čitav horizont.

Dole, prema jugu, neka svetlost, koja nije mogla biti odzvezda, javljala se i gasila svaki minut, na površini vode.

- Marakaibo, javi se mračnim glasom koji je odavaoprigušeni bes.

- Da, odgovori Karmo pogledavši u tom pravcu.- Koliko ima još do grada?- Možda tri milje, kapetane.- Stići ćemo, znači, u ponoć.- Da.- Krstari li onuda neka lađa?- Krstare carinici.- Moramo ih na svaki način izbeći.- Znam jedno mesto gde bismo se mogli nesmetano iskrcati i

sakriti čamac među rastinjem na obali.- Napred, onda.- Samo još nešto, kapetane.- Govori.- Bilo bi dobro da se vaša lađa ne približava više obali.- Već je okrenula i čekaće nas na pučini, odgovori Gusar.

13

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Ćutao je nekoliko trenutaka, a onda upita:- Je li istina da je u zalivu usidrena neka eskadra? ,- Da, komandante, eskadra kontraadmirala Toleda, koji

nadgleda Marakaibo i Gibraltar.- Ah!... Boje se, znači. Oloneze je na Tortugi, a nas dvojica

ćemo uspeti da ga potopimo. Samo još nekoliko dana strpljenjai Van Guld će videti šta smo sve u stanju da uradimozajedničkim snagama.

Uvi se ponovo u svoj ogrtač, navuče šešir na oči i opetzagleda u svetlu tačku koja je morala biti svetionik u luci.

Čamac ponovo krenu napred; ali njegov pramac više nije biookrenut prema Marakaibu, jer je želeo da na svaki načinizbegne carinsku patrolu koja bi ga sigurno zaustavila anjegovu posadu uhapsila.

Pola sata kasnije, obala zaliva je postala sasvim vidljiva; nijebila udaljena više od pedesetak metara. Blago se spuštala umore, sva obrasla šipražjem koje uglavnom raste kraj močvarai reka, a uzročnik je strašnih groznica i leglo vomito prieto, iližute groznice, od koje se toliko strahuje.

Još dalje na pozadini zvezdanog neba, ocrtavalo se tamnodrveće koje je visoko dizalo svoje tamne krošnje saneverovatno velikim pernastim lišćem.

Karmo i Van Štiler usporiše veslanje i pogledaše prema obali.Kretali su se vrlo oprezno, trudeći se da ne prave buku; gledalisu pažljivo na sve strane, kao da su se bojali nekog iznenadnogprepada. Crni gusar je i dalje sedeo nepomičan, samo sad bližepuškama koje im je spremio zapovednik, gotov da plotunompozdravi prvi čamac koji se usudi da im priđe bliže.

Moglo je biti nešto oko ponoći kad se čamac zaustavi usledtropskog rastinja, sakrivši se gotovo ceo između biljaka iisprepletenih žila.

Gusar ustade, obuhvati brzim pogledom obalu, zatim skočina zemlju i zaveza čamac za jednu granu.

- Ostavite puške, reče Karmou i Van Štileru. Imate li pištolje?

14

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Imamo, kapetane, odgovori Hamburžanin.- Znate li gde se nalazimo?- Deset ili dvadeset milja od Marakaiba.- Da li se grad nalazi iza ove šume?- Da, na kraju ove ogromne šikare.- Možemo li ući noću?...- Nemogućno, gospodine. Šuma je gotovo neprohodna i ne

možemo ni zakoračiti u nju pre zore.- Znači da moramo čekati sve do sutra uveče.- Ako ne želite da se izložite opasnosti, moramo čekati.- Bilo bi zaista nesmotreno ući u grad po danu, reče Gusar

kao za sebe. Da je ovde moj brod, koji bi mogao svakog časa danam pritekne u pomoć i prihvati nas, odlučio bih se; ali„Munja" sada plovi vodama velikog zaliva.

Nekoliko trenutaka ćutao je nepomičan, kao da je o nečemuduboko razmišljao, a onda odgovori:

- Da li ćemo tamo još naći telo moga brata?- Ostaće izložen tri dana na Plaza de Granada, odgovori

Karmo. Već sam vam to rekao.- Onda ima vremena. Poznajete li nekoga u Marakaibu?- Jednog crnca koji nam je dao čamac da pobegnemo. Živi na

kraju ove šume u jednoj usamljenoj kolibi.- Neće nas izdati?- Mi odgovaramo za njega.- Onda, napred!Popeše se na obalu, Karmo napred, Gusar u sredini, Van

Štiler na kraju, i zađoše u mračni šibljak, gazeći oprezno iosluškujući; sve vreme su držali ruke na oružju kao da susvakog trenutka mogli pasti u neku zasedu.

Šuma se pružala pred njima, mračna kao neka ogromnapećina. Stabla svih oblika i veličina dizala su se visoko, saogromnim lišćem koje je potpuno zaklanjalo zvezdano nebo.

Sa svih strana su padale lijane, preplićući se na bezbrojnačina; pele su se i spuštale niz palmova stabla pružajući se s

15

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kraja na kraj, dok su po zemlji puzile izuvijane ogromne žilekoje su znatno otežavale brzo napredovanje trojice gusara,primoravajući ih da dugo obilaze ili da sekirom krče put.Između bezbroj stabala videlo se neko svetlucanje, kao dapotiče od nekih svetlih tačaka, koje na mahove šalju pravesnopove svetlosti. Letele su čas oko stabala, čas između lišća,naglo se gasile i ponovo palile, stvarajući prave svetleće talaseizvanredne lepote, koji su imali nečeg skoro nestvarnog.

To su bili veliki svici srednje Amerike, vaga lume, kojiprosipaju tako snažnu svetlost da se pri njoj mogu čitatirukopisi na daljini od nekoliko metara; a ako tri ili četiri takvasvica zatvorite u jedan stakleni sud, sa svim su dovoljna daosvetle čitavu sobu; zatim lampyris occidental, isto takoveoma lepi fosforoscentni insekti koji se sreću u čitavim jatimapo šumama Gijane i Ekvadora.

Trojica gusara, ćuteći sve vreme, nastavili su put držeći se idalje na oprezu, jer su sad strahovali ne samo od ljudi, nego iod šumskih stanovnika, krvoločnih jaguara, a najviše od zmija,naročito jaraca; to su neverovatno otrovne zmije, koje je teškootkriti zbog njihove boje kože koja podseća na suvo lišće.

Prepešačili su tako oko dve milje, kad se Karmo, koji je išaosve vreme napred, naglo zaustavio, dohvativši hitro jedan odsvoja dva pištolja.

- Jaguar ili čovek? upita Gusar ne uzbuđujući se.- Mogao bi biti jaguar, a i neka uhoda, odgovori Karmo. U

ovoj zemlji čovek nikad nije siguran da će dočekati sutrašnjidan.

- Kuda je prošao?- Dvadeset koraka ispred mene.Gusar se naže i poče pažljivo osluškivati, zadržavajući dah.

Do njega dopre jedva čujno šuštanje lšpća, ali tako slabo da gaje samo izvanredno izvežbano i osetljivo uho moglo čuti.

- Možda je neka životinja. Hajde, de!... Nismo mi ljudi koji setako lako uplaše. Uzmite svoje mačeve i za mnom!

16

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Obiđe oko jednog velikog drveta koje se dizalo usred palmi izastade usred divovskog lišća, gledajući pažljivo u mrak.

Šuštanje suvog lišća bilo je prestalo, pa ipak do njegovog uhadopre neki metalni zvuk, a odmah zatim jedno „škljoc", kao daje neko podigao oroz na pušci.

- Stanite. Ovde ima neko ko nas vreba i čeka zgodan trenutakda puca na nas.

- Da nas nisu možda videli kad smo se iskrcali? promrmljaKarmo, uznemireno. Ti Španci imaju svuda svoje uhode.

Držeći u desnoj ruci mač, a u levoj pištolj, Gusar je nastojaoda nečujno zaobiđe gomilu lišća. I onda ga Karmo i Van Štilerodjednom videše kako je pojurio napred i bacio se na nekuljudsku priliku koja je iznenada iskrsla iza jednog žbuna.

Gusarev napad je bio tako neočekivan i žestok da su čoveku,od udarca koji je dobio balčakom posred lica, dok je padao,odletele noge u vis. Skoro istovremeno Karmo i Van Štiler sebaciše na njega; i dok je prvi brzo uzimao pušku koju je čovekispustio, nemajući vremena ni da opali, drugi je uperio pištolj unjega doviknuvši mu:

- Ako se samo makneš, gotov si!- To je jedan od naših neprijatelja, reče Gusar nagnuvši se

nad njim.- Vojnik onog prokletog Van Gulda, dodade Van Štiler. Šta je

tražio ovde? Baš bih voleo da znam. Španac koga je Gusarevbalčak bio onesvestio, polako je dolazio k sebi, pokušavajući dase digne.

- Carrai! prošapta uzdrhtalim glasom. Da nisam pao u rukenekom đavolu?

- Pogodio si, reče Karmo, pošto vi Španci tako nazivate nasgusare.

Od ovih reči Španac tako silno zadrhta da je i Karmo toprimetio.

- Još je rano da se plašiš, reče on smejući se. Sačuvaj to zakasnije kad budeš plesao u praznom nepravilni fandango, sa

17

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

čvrstim konopcem oko vrata.Zatim se okrete Gusaru koji je ćuteći posmatrao zarobljenika

i upita ga:- Hoću li da svršim sa ovim?- Ne, odgovori kapetan.- Možda više volite da ga obesim o neku granu?- Ni to.- A ako je jedan od onih koji su obesili braću sa obale i

Crvenog gusara, mog kapetana?Od ovih reči Gusareve oči strašno sevnuše, ali samo za

trenutak.- Neću da umre, reče muklim glasom. Više će nam koristiti

živ nego obešen.- Onda da ga dobro vežemo, rekoše oba gusara.Skidoše marame od crvene svile koje su nosili oko pojasa i

zavezaše čvrsto ruke zarobljeniku, koji se nije usudio ni da sepomakne.

- Da vidimo sad ko si, reče Karmo.Granitom zapali jedno parče fitilja koje je nosio u džepu i

približi ga Špančevom licu.Ovaj nesrećnik koji je upao u šake čuvenim gusarima sa

Tortuge bio je čovek tridesetih godina, dugačak i mršav kaonjegov zemljak Don Kihot, sa uglastim licem koje je pokrivalabrada, i sa dva siva oka, razrogačena od straha.

Na sebi je imao žutu kožnu kabanicu, kratke i širokepantalone sa crvenim i crnim prutama i čizme od crne kože. Naglavi je nosio kacigu sa već očupanom perjanicom, o pojasu muje visila dugačka sablja sa zarđalim koricama.

- Tako mi Belzebuba, mog pokrovitelja!... uzviknu Karmo,smejući se. Ako guverner od Marakaiba ima još ovakvihjunaka, onda ih sigurno ne hrani gojenim pevcima, jer je ovajovde mršaviji od sušene haringe. Mislim, kapetane, da nijevredno vešati ga.

- Nisam rekao da se obesi, odgovori Gusar. I dodirnuvši

18

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zarobljenika vrhom sablje, reče mu:- Sad govori, ako ti je život mio.- Ja sam već i tako izgubljen, odgovori Španac. Iz vaših ruku

niko nije živ izašao, pa i kad bih ispričao ono što hoćete daznate, ne znam da li bih dočekao sutrašnji dan.

- Ovaj Španac je hrabar čovek, reče Van Štiler.- Ovakvim svojim odgovorom zaslužio je pomilovanje,

dodade Gusar. Hoćeš li sad da govoriš?- Ne, odgovori zarobljenik.- Obećao sam ti život.- Ko bi mogao da vam poveruje?- Ko? ... Znaš li ti ko sam ja?- Gusar.- Da, ali onaj koji nosi ime Crni gusar.- Tako mi Gospe od Gvadalupe! uzviknu Španac, prebledevši

kao smrt. Crni gusar... ovde!... Jeste li došli da nas sve pobijetei osvetite svoga brata, Crvenog gusara?

- Da, ako ne budeš progovorio, odgovori Gusar mračnimglasom, sve ću vas uništiti i od Marakaiba neće ostati kamen nakamenu!

- Per todos santos!... Zar vi ovde? ponovi zarobljenik, koji sejoš nije bio povratio od iznenađenja.

- Govori!...- Svršeno je sa mnom. Ništa mi više ne bi pomoglo.- Crni gusar je plemić, zapamti to, a jedan plemić nikada nije

pogazio zadanu reč.- Onda me pitajte.

19

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

IIIZAROBLJENIK

Na kapetanov znak Van Štiler i Karmo podigoše zarobljenikai namestiše ga ispod jednog drveta, ne odvezujući mu ruke,iako su bili sigurni da neće biti tako lud da pokuša da beži.

Gusar sede preko puta njega, na jednu ogromnu žilu koja seizvila iz zemlje kao neka divovska zmija, dok su njegovi drugovistražarili na ivici šipražja ne verujući još uvek da je zarobljeniksam.

- Reci mi, započe Gusar posle nekoliko trenutaka ćutanja, jeli još izložen moj brat?...

- Da, odgovori zarobljenik. Guverner je naredio da ga drže navešalima tri dana i tri noći, i da ga tek onda bace zverima.

- Misliš li da je mogućno oteti leš?- Možda, pošto Plaza de Granada noću čuva samo jedna

straža. Onih petnaest obešenih više ne mogu pobeći.- Petnaest!... uzviknu Gusar mračno. Znači, onaj okrutni Van

Guld nije ni jednog poštedeo?- Ni jednog.- I ne plaši se osvete gusara sa Tortuge?- Marakaibo je dobro snabdeven vojskom i topovima.

20

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Prezriv osmeh pojavi se na usnama oholog Gusara.- Šta nam mogu topovi? reče. Naši mačevi vrede mnogo više,

to ste videli još za vreme juriša na S. Francisko di Kampeke, naS. Agostino di Florida i u drugim bitkama.

- Istina je, ali se Van Guld oseća bezbednim u Marakaibu.- Ah!... To ćemo videti kad se budem sastao sa

Olonežaninom.- Sa Olonežaninom!... muklo uzviknu Španac zadrhtavši od

užasa.Ali Gusar, kao da ne obraća pažnju na njegov strah, nastavi

izmenjenim tonom:- Šta si tražio u šumi?- Nadgledao sam obalu.- Sam?- Da, sam.- Da li ste se bojali našeg iznenadnog napada?- Ne, ne poričem, pošto je bila primećena jedna sumnjiva

lađa u zalivu.- Moja?- Ako ste vi ovde, onda je ono bila vaša lađa.- I ne samo to; poslao je i nekoliko poverljivih ljudi da

obaveste admirala.Ovog puta je Crni gusar zadrhtao; nije to bio strah nego

uznemirenost.- Ah!... uzviknu, veoma bled. Moja se lađa možda izlaže

ozbiljnoj opasnosti?Zatim, slegnuvši ramenima, dodade:- De! Kada ratni brodovi admirala stignu u Marakaibo, ja ću

biti na „Munji".Naglo ustade i zviždukom pozva dvojicu gusara koji su čuvali

stražu na ivici šipražj a, obrativši im se kratko:- Hajdemo.- A šta da radimo sa ovim čovekom? upita Karmo.- Povedite ga; vi ćete mi odgovarati ako pobegne.

21

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Sto mu gromova! uzviknu Van Štiler. Držaću ga za pojas damu slučajno ne padne na pamet da se posluži nogama.

Pođoše tako u koloni jedan iza drugog, kao Indijanci, Karmoprvi, a Van Štiler poslednji, iza zarobljenika da bi ga imaostalno pred očima.

Počelo je da sviće. Noć je brzo odlazila gonjena rumenomsunčevom svetlošću koja je plavila nebo i pružala se čak ispodogromnog šumskog drveća.

Majmuni, tako brojni u Južnoj Americi, a naročito uVenecueli, budili su se ispunjavajući šumu čudnim kricima.

Na krošnjama dražesnih palmi zvanih assai, sa vitkim ielegantnim stablom, između zelenog lišća ogromniheridendroa, usred siposa, velikih lijana koje se obavijaju okodrveća ili hvataju za viseće žile ariodee, zatim usredveličanstvenih bromelia sa granama prepunim tamnopurpurnih cvetova, videli su se kako skakuću, poput đavolčića,sve vrste četvoronožaca.

Bilo je tu čitavo pleme mikoa, najgracioznijih majmuna, a uisto vreme i najinteligentnijih i pored toga što su tako mali damogu stati u džep od kaputa; zatim grupa crvenih sahui, kojisu nešto veći od veverica, a krasi ih vrlo lepa griva zbog kojeliče na lavčiće; zatim čopori monoa, najmršavijih majmunakoji imaju noge i ruke tako dugačke da liče na ogromne pauke;ili čopori pregoa, četvoronožaca koji su poznati po tome štouništavaju sve do čega stignu; predstavljaju pravu napast zajadne zemljoradnike.

Šumu je ispunjavalo i kreštanje bezbroj ptica koje se mešalosa kricima četvoronožaca. Između velikog lišća pomponasse,koji se upotrebljavaju za izradu vrlo lepih i lakih panamskihšešira, ili usred grmlja laransie, čiji cvetovi šire opor miris, ilina neobično lepim palmama sa purpurnim cvetovima -quaresme - cvrkutali su na sav glas mali mahitaeo, jedna vrstapapagaja sa svetlo plavom glavom; zatim ará, veliki crvenipapagaji koji su od ujutru do uveče, uporno i neprestano

22

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kreštali ará! ará; onda choradeira, nazvani još pticeplačljivice, jer izgleda kao da se stalno tuže i leleču.

Gusari i Španac, već navikli na stanovnike velikih šumaameričkog kontinenta i ostrva Meksikanskog zaliva, nisuzastajali da se dive ni biljkama ni četvoronošcima ni pticama.Išli su što su brže mogli, tražeći prolaze koje su prokrčile divljezveri ili Indijanci, žureći se da izađu što pre iz tog haosa odvegetacije i da ugledaju Marakaibo.

Crni gusar je bio zamišljen i mračan više nego obično; išao jeza Karmom uvijen u svoj crni ogrtač i pognute glave; sa levomrukom na dršci od mača, izgledalo je kao da ga ništa ne možeotrgnuti iz razmišljanja; a samo je jedno mislio: da stigne štopre u Marakaibo.

Oba gusara, poznavajući njegove navike, nisu hteli da gauznemiravaju. Izmenjali bi tiho između sebe po koju reč da bise posavetovali o pravcu puta, zatim bi ubrzali korak zalazećiusred divovskih mreža, ogromnih spinosa i stabala jacarandoili massaranduba, goneći u beg svojim prisustvom jata divnihptičica zvanih trochilidi ili ptice mušice, koje imaju divno perjeazurno plave boje i kao plamen crven kljun.

Pešačili su tako već dva sata, sve brže i brže, kad se Karmo,posle kratkog oklevanja, pogledavši pažljivo drveće i tlo,zaustavio, pokazujući Van Štileru jedan žbun cujueira; to jebila neka biljka sa kožastim lišćem koje na vetru proizvodičudne zvuke.

- Je li to ovde, Van Štilere? upita. Čini mi se da se nisamprevario.

Gotov istog trenutka, iz žbuna se začuše neobično melodični,vrlo nežni zvuci koji kao da su izvirali iz flaute.

- Šta je to? upita Gusar, podigavši naglo glavu i razgrnuvšiogrtač.

- Mokova flauta, odgovori Karmo nasmešivši se.- Ko je Moko?- Crnac koji nam je pomogao da pobegnemo. Njegova koliba

23

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

se nalazi u onom šipražju.- Zašto svira?- Verovatno kroti svoje zmije.- Je li to neki ukrotitelj zmija?- Da, kapetane.- Oduzeću mu je i zmije ćemo poslati da se prošetaju.Gusar mu dade znak da produži i za svaki slučaj izvuče svoj

mač, kao da se plašio nekog neprijatnog iznenađenja.Karmo je već bio ušao u šibljak i uputio se jednom jedva

vidljivom putanjicom; onda ponovo zastade, uzviknuvšizačuđeno i sa gnušanjem.

Ispred jedne kolibice od isprepletenog pruća, i pokrivenepalmovim lišćem, upola sakrivene iza cujera, ogromnog drveta,u čijoj senci Indijanci obično prave svoje kolibe, sedeo je Crnacdivovskog rasta. Bio je to jedan od najlepših predstavnikaafričke rase, onako visok, širokih ramena, razvijenih grudi imišićavih nogu i ruku koje su morale imati divovsku snagu.

Njegovo lice nije bilo ružno i pored pljosnatog nosa, velikihusta i ispupčenih jagodica; iz njega je, na protiv, zračilo neštodobro, naivno i detinjasto. Sedeo je na oborenom stablu; sviraona svirali od bambusove trske, izvodeći nežne, otegnute zvuke ičudno meke, dok je pred njim puzilo i ugibalo se oko osamnajopasnijih zmija južne Amerike.

Bilo je tu i nekoliko jararacá, malih zmija boje duvana, sapljosnatim i trouglastim glavama, veoma tankim vratom itoliko otrovnim da ih Indijanci zovu prokletnicama; zatimnekoliko naja koje zovu još aj-aj; to su sasvim crne zmije,njihov otrov je skoro smrtonosan; pa boicinea ili zmijezvečarke i nekoliko urutu, koje na glavi imaju bele pruge uobliku krsta i od čijeg se ujeda oduzme ozleđena noga.

Čuvši Karmoov uzvik, Crnac podiže svoje velike, kao odporculana oči i zadrža ih na gusaru. Zatim odmače flautu i rečezačuđeno:

- Vi?... Zar ste još ovde?... Mislio sam da ste već u zalivu i

24

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

daleko od Španaca.- Da, mi smo, ali... neka me đavo odnese ako samo koraknem

napred zbog tih tvojih odvratnih zmija.- Moje zmije neće naneti zla prijateljima, odgovori Crnac,

smejući se. Sačekaj malo, prijatelju, poslaću ih na spavanje.Uze jednu korpu od isprepletanog lišća, pokupi zmije unutra

i brižljivo ih zatvori, stavivši odozgo za svaki slučaj jedan velikikamen i reče:

- Sad možeš slobodno ući, prijatelju. Jesi li sam?- Ne, vodim sa sobom kapetana moje lađe, brata Crvenog

gusara...- Crnog gusara?... Zar on ovde?... Ceo će Marakaibo

zadrhtati!...- Tišina, druže moj. Ustupi nam svoju kolibu i nećeš se

pokajati.Uto stiže Gusar sa zarobljenikom i Van Štilerom. Pozdravi

rukom Crnca koji ga je čekao ispred kolibe pa uđe zaKarmoom, rekavši:

- Je li to čovek koji ti je pomogao da pobegneš?- Da, kapetane.- Mrzi li Špance?- Isto koliko i mi.- Poznaje li Marakaibo?- Kao što mi poznajemo Tortugu.Gusar pogleda Crnca, diveći se njegovim snažnim mišićima,

zatim dodade kao da govori sam sa sobom.- Evo čoveka koji bi mi mogao mnogo pomoći.Zatim pogleda po kolibi i ugledavši u uglu jednu stolicu od

pruća sede na nju utonuvši ponovo u razmišljanje.Crnac požuri da iznese nekoliko kolača od manioka, neke

vrste brašna od gomolja, koji je inače veoma otrovan, ali poslestruganja i ceđenja gubi svoje otrovno dejstvo; zatim nekuvrstu ploda zelenog bora ispod čije kore se nalazi veomaukusan, beličasti krem; i na kraju nekoliko mirišljavih banana

25

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zvanih zlatne banane, koje su nešto manje od običnih alimnogo ukusnije i hranljivije.

Svemu ovome dodao je i jednu tikvu punu pulque, prevrelogpića koje se dobija u znatnim količinama iz agave.

Trojica gusara, pošto u toku čitave noći nisu zagrizla ni jedanjedini dvopek, prihvatiše se užine ne zaboravljajući nizarobljenika; zatim se smestiše što su bolje mogli na snopsvežeg lišća koje je Crnac doneo u kolibu i zaspaše kao da su upotpunoj bezbednosti.

Moko je, međutim, ostao na straži, svezavši najpre dobrozarobljenika koga su mu poverili na čuvanje.

Čitavog dana se ni jedan od trojice gusara nije ni pomakao;ali čim je pala noć, Gusar se naglo diže.

Bio je još bleđi nego obično i oči su mu mračno sevale.Prošeta nekoliko puta uzrujanim korakom po kolibi, a onda

se zaustavi ispred zarobljenika i reče mu:- Obećao sam ti da te neću ubiti, iako sam imao dovoljno

razloga da te obesim za prvo drvo; ali mi ti zato moraš reći da limogu ući neprimećen u guvernerovu palatu.

- Hoćete da ubijete guvernera i osvetite smrt Crvenoggusara?

- Da ga ubijem!... uzviknu Gusar ljutito. Ja se borim, a neubijam izdajnički. Dvoboj, da, ali ubistvo, ne.

- Guverner je star a vi ste mladi, a onda, ne biste mogli ni ućiu njegovu kuću a da vas ne zaustave mnogobrojni vojnici kojiga krajnje brižljivo čuvaju.

- Znam da je hrabar.- Kao lav.- Dobro, nadam se da ću ga naći.Zatim se okrete dvojici gusara koji su bili ustali i reče Van

Štileru:- Ostaćeš da čuvaš ovog čoveka.- Dovoljan je i Crnac, kapetane.- Ne, Crnac je jak, kao Herkul i može mu mnogo pomoći oko

26

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

prenosa tela moga brata. Hajdemo, Karmo, da popijemo flašudobrog vina u Marakaibu.

- Hiljadu morskih pasa!... Zar u ovo doba, kapetane!...uzviknu Karmo.

- Bojiš li se?- Sa vama bih sišao i u pakao da povučem za nos i samog

đavola, ali se bojim da vas ne otkriju.Podrugljiv smešak zgrči tanke Gusareve usne.- Videćemo, reče zatim. Hajdemo.

27

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

IVDVOBOJ IZMEĐU ČETIRI ZIDA

Iako nije imao više od deset hiljada stanovnika, Marakaibo jeu ono vreme bio jedan od najznačajnijih gradova koje jeŠpanija posedovala na obalama Meksikanskog zaliva;

Marakaibo zauzima izvanredan položaj, budući da se nalazina jugu Marakaibskog zaliva, ispred moreuza koji je povezan saistoimenim jezerom, tako da je, održavajući raznim kanalimavezu sa kontinentom, postao vrlo brzo neverovatno važan grad,i služio kao tržište za sve proizvode iz Venecuele.

Španci su ga osigurali snažnom tvrđavom i brojnomartiljerijom, dok su dva ostrva koja su predstavljala branuprema zalivu držala vrlo jake garnizone, strahujući neprestanood iznenadnog upada strašnih gusara sa Tortuge.

Lepe kuće podigli su ovde prvi pustolovi koji su kročili na teobale, a velike palate sagradili su španski arhitekti, koji su došlida na novom kontinentu okušaju sreću. Bilo je naročito mnogojavnih sastajališta gde su se okupljali bogati sopstvenicirudnika i gde se u svako godišnje doba igrao fandango ilibolero.

Kad su Gusar i njegova dva druga, Karmo i Crnac, ušli

28

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

neometano u Marakaibo, na ulicama je još bilo sveta, a ukrčmama gde se točilo vino s druge strane Atlantika vrvilo jemnoštvo sveta, jer se Španci ni u svojim kolonijama nisulišavali zadovoljstva da popiju čašicu odličnog vina iz rodneMalage ili Heresa.

Gusar uspori korak. Natukao je šešir duboko na oči i umotaose u svoj ogrtač, mada je veče bilo toplo; držeći gordo ruku nadršci svoga mača, pažljivo je razgledao ulice i kuće kao da jehteo da ih dobro upamti.

Kad su stigli na Plaza de Granada, koji se nalazio u centrugrada, Gusar naglo zastade na uglu jedne kuće naslonivši se nazid, kao da je iznenadna slabost obuzela ovog hrabrogpomorca.

Trg je pružao tako stravičan prizor, da bi od njega zadrhtao inajneosetljiviji čovek.

Na petnaest vešala podignutih u polukrug ispred palate nakojoj se vila španska zastava, visilo je petnaest ljudskih prilika.

Svi su bili bosi i u dronjcima, osim jednog, koji je na sebiimao odeću plamenocrvene boje i visoke mornarske čizme.

Oko ovih petnaest leševa kružilo je veliki broj zapilotesa iurubu, malih grabljivih ptica sa crnim perjem koje su inačeodređene da se brinu o čistoći gradova Srednje Amerike.Izgledalo je da ne čekaju ništa drugo nego da se ovi jadnicipočnu raspadati, pa da se bace na njihova bedna tela.

Karmo se približi Gusaru i reče mu uzbuđenim glasom:- Evo mojih drugova.- Da, odgovori Gusar muklo. Traže osvetu i brzo će je dobiti.S velikim naporom se odvoji od zida i obori glavu na grudi,

kao da je hteo da sakrije strahovito uzbuđenje koje mu je biloizobličilo lice. A onda se okrete i brzim korakom pođe cremajednoj posadi, vrsti gostionice gde su se obično okupljale noćneptice da isprazne u dobrom raspoloženju koju bocu vina.

Našli su jedan slobodan sto i Gusar sede, ili, bolje reći, srušise na jednu stolicu, ne dižući glavu, dok je Karmo urlao:

29

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Jedan bokal tvog najboljeg heresa, huljo gostioničarska.Pazi samo da bude pravo inače ne odgovaram za tvoje uši!... Odmorskog vazduha sam toliko ožedneo da ću ti ceo podrumpopiti.

Čuvši ove reči, izgovorene čistim biskajskim govorom,gostioničar brzo dotrča noseći bocu izvrsnog vina.

Karmo napuni tri čaše, ali je Gusar bio toliko utonuo uturobno razmišljanje da nije ni dotakao vino.

- Hiljadu morskih pasa! promrmlja Karmo, gurnuvši laktomCrnca. Gospodar je besan i nikako ne bih poželeo da se nađemu koži ovih Španaca. Vere mi, bila je velika smelost doćiovamo; ali on se ničega ne boji!

Osvrnu se okolo radoznalo, ali i sa izvesnom zebnjom, injegov pogled se zaustavi na petorici ljudi, naoružanihogromnim navajama, to je jedna vrsta noža, koji su ga gledalisa naročitom pažnjom.

- Izgleda da su me čuli, oni tamo, reče Crncu. Ko su ti ljudi?- Biskajci, u guvernerovoj službi.- Znači zemljaci koji se bore pod drugom zastavom. Ništa

zato! Ako misle da će me zaplašiti svojim navajama, varaju se!Oni ljudi, međutim, odbaciše cigare, ispiše nekoliko čaša

malage, a onda počeše tako glasno da razgovaraju, da je Karmosasvim jasno mogao čuti svaku reč.

- Jeste li videli one obešene?... upita jedan od njih.- I večeras sam išao da ih vidim, odgovori drugi. Uvek je tako

prijatno videti one hulje kako vise!... Naročito je jedan smešansa isplaženim jezikom, prosto te tera da pukneš od smeha!

- A Crveni gusar? upita treći. Metnuli su mu u usta cigaretuda izgleda još smešniji.

- A ja ću mu staviti u ruku suncobran, da se sutra zaštiti odsunca. Videćemo...

Ovo je već bilo previše za Karmoa koji se ustremi na susednisto pre nego što je Gusar uspeo da ga zadrži, i udari po njemuiz sve snage pesnicom da su sve čaše poskočile.

30

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Rayos de Dios! zagrme. I to mi je neko junaštvo rugati semrtvima; rugajte se vi živima, dragi moji caballerosi!...

Iznenađeni ovom neočekivanom provalom besa nepoznatogčoveka, četvorica Biskajaca poskakaše na noge i dograbišesvoje navaje; a zatim jedan od njih, bez sumnje najodvažniji,namrgođeno zapita Karmoa:

- Ko ste vi, caballero?- Dobar Biskajac koji poštuje mrtve, ali zna živima i trbuh da

proburazi.Na ovakav odgovor koji se mogao shvatiti i kao prosto

hvalisanje, petorica plaćenika prsnuše u smeh, razbesnivši jošviše gusara.

- Ah!... Tako? reče bled od srdžbe.Pogleda Gusara, koji se nije bio ni pomakao, kao da ga se sve

to nije ticalo. A zatim, ispruživši ruku prema onome koji ga jepitao, gurnu ga svom snagom i zaurla:

- Morski vuk će pojesti kopnenog vučića!...Čovek pade preko jednog stola, ali se spremno dočeka na

noge, izvukavši brzo iza pojasa navaju i otvorivši je spremno.Nož škljocnu.

Taman se spremao da nasrne na Karmoa i probode ga, kadCrnac, koji je sve do tada mirno gledao šta se događa, naGusarev znak skoči među zavađene, zamahnuvši pretećijednom teškom stolicom.

- Stani ili ću te smrskati!... viknu na naoružanog čoveka.Videći tog diva, crnog kao ugalj, sa mišicama koje su bile

napete da prsnu, petorica Biskajaca uzmakoše, bojeći se da ihsvu petoricu ne smlavi stolica kojom je Crnac još uvek pretećivitlao.

Petnaest ili dvadeset gostiju koji su sedeli u susednoj sobi,čuvši galamu, požuriše da vide šta se to dešava; predvodila ih jejedna ljudeskara naoružana sabljetinom, pravi tip kavgadžije,sa širokim šeširom od perja, nakrivljenim na jedno uho i saoklopom od kordovanske kože.

31

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Šta se ovde dešava? zapita drsko ljudeskara, isukavši mačteatralnim pokretom.

- Nešto se dešava, dragi moj viteže, reče Karmo, naklonivšise podsmešljivo, nešto što se vas uopšte ne tiče.

- Tako mi svih svetaca!... zaurla kavgadžija, smrknuvši se.Vidi se da ne poznajete čoveka koji nosi ime don Gamara iMiranda, grof od Badahosa, plemić od Kamargua i vikont od...

- Đavolje kuće, reče Crni gusar i ustade naglo pogledavšipravo u razbojnika. Dakle, viteže, grofe, markiže, vojvodo, itako dalje?

Gospodin iz Gamara i ostalih mesta, pocrvene kao božur, azatim prebledevši, reče promuklim glasom:

- Tako mi svih veštica iz pakla!... Ne znam šta me jošzadržava da vas ne pošaljem na onaj svet, pa da pravite društvoonom psetu Crvenom gusaru, koji se tako lepo klati na trguzajedno sa svojim drugovima.

Ovoga puta je Gusar strahovito prebledeo; jednim pokretomzadrža Karoma koji je hteo da jurne na pustolova, zbaci ogrtač išešir, a onda brzo izvuče mač, rekavši drhtavim glasom:

- Pseto si ti, a tvoja prokleta duša će otići da se pridružiobešenima!

Dade znak gledaocima da naprave mesta i stade predpustolova u tako elegantnom i sigurnom stavu da se njegovprotivnik morao zbuniti.

- Ovamo, grofe od đavolje kuće, prosikta. Ubrzo će biti jošjedan mrtvac.

Pustolov zauze takođe odbrambeni stav, ali se odjednomuspravi rekavši:

- Trenutak, caballero. Kad se ukršta mač sa protivnikom,svako ima pravo da zna i ime svoga neprijatelja.

- Veći sam plemić od tebe, je li ti dovoljno?- Ne, hoću da znam ime.- To hoćeš? ... Dobro, utoliko gore po tebe, jer ga nikome

nikada više nećeš reći.

32

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Približivši mu se i prošapta nekoliko reči na uho. Pustolovuzviknu iznenađeno, a možda i uplašeno i uzmaknu nekolikokoraka, kao da je hteo da se skloni među gledaoce i da odastrašnu tajnu. Ali ga Gusar istog časa živo napade, prisilivši gada se brani.

Gosti iz krčme napraviše širok krug oko boraca. Karmo iCrnac stadoše u prvi red ne pokazujući ni najmanjuzabrinutost oko ishoda ovog sukoba; naročito je Karmo vrlodobro znao šta je sve u stanju da učini neustrašivi Gusar.

Pustolov je već posle prvih udaraca shvatio da pred sobomima strašnog neprijatelja, koji će ga ubiti kod prvog pogrešnogpokreta i zato se služio svim odbrambenim sredstvima da seodbrani od udaraca kojima ga je Gusar zasipao.

Ni ovaj čovek nije, kao mačevalac, bio za potcenjivanje. Bioje visok, krupan i snažan, imao je jaku ruku i žilavo se braniotako da ga nije bilo lako zamoriti.

Gusar, međutim, onako vitak, pokretljiv i brze ruke, nije mudao da odahne, kako ovaj ne bi to iskoristio i odao njegovo ime.

Njegov mač mu je stalno pretio prisiljavajući ga da seneprestano brani. Sjajni vrh oštrice svetlucao je na sve strane,udarajući tako žestoko po protivnikovom sečivu da su skakalevarnice.

Posle dva minuta pustolov se, uprkos svojoj herkulovskojsnazi, zahuktao i počeo da uzmiče. Zbunjivali su ga tolikiGusarevi udarci i nije bio više onako miran kao na početku.Osećao je da mu preti velika opasnost i da će se zaista uskoropridružiti obešenima na Plaza de Granada.

Gusar je, međutim, napadao kao da je tek sada izvukao mačiz korica.

Skakao je spretno kao jaguar, napadajući sve žešćeprotivnika. Samo su njegove oči, iz kojih je sevala mržnja,odavale bes njegove duše.

Njegov se pogled ni za časak nije skidao sa očiju pustolova,kao da je hteo da ga opčini i zbuni. Krug gledalaca se bio

33

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

rastvario da propusti pustolova koji je stalno uzmicao,približavajući se suprotnom zidu. Karmo, stojeći sve vreme uprvom redu, poče da se smeje, predviđajući skori svršetakstrašnog sukoba.

Odjednom se pustolov nađe uza sami zid. Bio je strašnoprebledeo, dok su mu krupne kapi hladnog znoja izbijale počelu.

- Ne, reče mu Gusar s čudnim prizvukom u glasu, moja tajnamora umreti s tobom.

Pustolov tada pokuša još jedan očajnički pokret. Skupi se štoje mogao više, a onda se zalete napred, zamahnuvši nekolikoputa.

Spremno i neumoljivo Gusar odbi sve udarce sazapanjujućom brzinom.

- Sad ću te prikovati uza zid, reče mu.Pustolov, lud od straha, shvatajući da je izgubljen zaurla:- U pomoć!... On je Cr...Nije dovršio. Gusarev mač mu probi grudi prikovavši ga za

zid i prekinuvši ga usred reči,Mlaz krvi pokulja iz Špančevih usta, umrljavši mu kožni

oklop koji nije mogao da ga zaštiti od strašnog udarca.Razrogači preplašeno oči, gledajući u neprijatelja pogledomkoji je izražavao užas, zatim se teško sruši na tle prelomivši nadvoje mač kojim ga je Gusar prikovao za zid.

- Gotov je, reče Karmo podrugljivim glasom.Naže se nad leš, uze mu iz ruke sablju i pruživši je kapetanu

koji je mrko gledao pustolova, reče:- Pošto se vaš mač prelomio, uzmite ovaj. Tako mi Baha!

Pravi toledski čelik, verujte mi, gospodine.Gusar uze bez reči mač pobeđenog, a zatim ode za šešir i

ogrtač, baci na sto zlatni dublon, pa izađe iz krčme, zajedno saKarmoom i Crncem. Niko se nije usudio da ih zadrži.

34

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

VOBEŠENI

Kad je Gusar sa svojim drugovima stigao na Plaza deGranada pomrčina je bila tako gusta da se ništa nije videlo nadvadeset koraka udaljenosti.

Na trgu je vladala duboka tišina koju je narušavalo samozlokobno graktanje poneke urubu koja je kružila iznad vešala.

Šunjajući se pored zida kuća ili iza palmovih stabala, Gusar,Karmo i Crnac su polako napredovali, naprežući uši i gledajućipažljivo oko sebe; držali su sve vreme oružje u pripravnosti itrudili se da neopaženi stignu do pogubljenih.

S vremena na vreme trgom bi se preneo nekakav žamor igusari bi onda zastali ispod tamne senke nekog drveta, ili podmračnim svodom kakvih vrata, čekajući sa izvesnom zebnjomda trgom ponovo zavlada mir.

Stigli su bili na nekoliko koraka od prvih vešala na kojima jenoćni povetarac lagano njihao jednog gotovo nagog nesrećnika,kad Gusar pokaza drugovima neku ljudsku priliku koja sekretala na uglu guvernerove palate.

- Hiljadu morskih pasa, prošapta Karmo. Evo straže!... Ovajčovek bi mogao da nam sve pokvari.

35

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ali Moko je jak, reče Crnac. Idem da uhvatim onog vojnika.- Proburaziće te, prijatelju.Crnac se nasmeši pokazujući dva reda kao slonovača belih

zuba i oštrih kao u morskog psa.- Moko je spreman i ume da puzi kao zmije koje opčinjava.- Idi, reče mu Gusar. Pre nego što te povedem sa sobom hteo

bih da se uverim u tvoju hrabrost.- Videćete, gospodaru. Uhvatiću ga kao što sam nekada

hvatao krokodile u laguni.Odveza sa pojasa jednu tanku uzicu od upredene kože, koja

se završavala prstenom, pravi laso, sličan onome kojimeksikanski vaquerosi upotrebljavaju u lovu na bikove, azatim se polako udalji bez i najmanjeg šuma.

Sakriven iza jednog palmovog stabla Gusar ga je pažljivopratio pogledom, diveći se odlučnosti toga Crnca koji je skorogoloruk išao u susret jednom dobro naoružanom i verovatnoodvažnom čoveku.

- Hrabar je, reče Karmo.Gusar bez reči klimnu glavom. Gledao je Afrikanca koji je

puzio po zemlji kao zmija, približavajući se polakoguvernerovoj palati.

Vojnik je tog trenutka zaokrenuo iza ugla i pošao premaulazu. Bio de naoružan halebardom, a o pojasu je nosio i mač.Videvši da mu je okrenuo leđa, Moko pođe brže držeći u rucilaso. Kad se približio na dvadeset koraka, naglo se digao izavitlao konopcem dva-tri puta, bacivši ga sigurnom rukom.

Začu se lagani fijuk, a zatim prigušeni krik i vojnik se srušina zemlju, ispusti halebardu i zamlatara besomučno rukama inogama.

Jednim lavljim skokom Moko se baci na njega. Zapuši muusta crvenim pojasom koji je nosio oko bokova, zatim ga čvrstoveza i ponese ga lako kao malo dete. Sve se to odigralo samo zanekoliko sekundi.

- Evo ga, reče, bacivši grubo zarobljenika pred kapetanove

36

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

noge.- Hrabar si, odgovori Gusar. Veži ga za ovo drvo i pođi sa

mnom.Crnac posluša i u tome mu je pomagao i Karmo; zatim

obojica pođoše za Gusarom koji je zagledao obešene što su selagano njihali na vešalima.

Došavši na sred trga, kapetan se zaustavi ispred jednogpogubljenog koji je bio obučen u crveno odelo. Da bi mu se jošteže narugali, stavili su mu u usta parče cigare.

- Prokletnici!... Zar još i ovo poniženje!Njegov glas, koji je bio nalik na krik divlje zveri, završio se

bolnim jecanjem.- Gospodine, reče Karmo, ganutim glasom. Budite jaki.Gusar mahnu rukom prema obešenom.- Odmah, kapetane, odgovori Karmo.Crnac se odmah pope na vešala držeći u zubima gusarev nož.

Jednim udarcem preseče uže i polako spusti leš.Karmo ga dočeka i nežno prihvati, iako je telo već bilo počelo

da se raspada, umotavši ga u crni plašt koji mu je pružiokapetan.

- Hajdemo! reče Gusar uzdahnuvši. Naš zadatak je završen.Okean čeka da primi mrtvo telo hrabrog gusara.

Crnac uze mrtvaca, pokri ga ogrtačem i onda sva trojicaostaviše trg tužni i ćutljivi.

Kad su stigli na kraj trga, Crni gusar se okrete, pogledavši jošjednom obešene mornare čija su se tela žalosno ocrtavala utami. Zatim reče tužno:

- Zbogom, hrabri nesrećnici, zbogom, drugovi Crvenoggusara! Gusari će vas brzo osvetiti.

Zatim gledajući usplamtelim pogledom guvernerovu palatukoja se dizala na kraju trga, dodade prigušenim glasom:

- Između mene i tebe, Van Gulde, stoji smrt!Pođoše zatim, žureći se da izađu što pre iz Marakaiba, da se

domognu mora i vrate na gusarski brod. Sada više nisu imali

37

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

šta da traže u tom gradu, na čijim se ulicama nisu osećalisigurnim posle onog događaja u krčmi.

Već su bili prešli tri-četiri puste uličice, kad Karmo, koji jeišao napred, opazi neke ljudske senke upola sakrivene ispodmračnog svoda jednih vrata.

- Polako, promrmlja, okrenuvši se drugovima. Ako me oči nevaraju, ovde ima nekoga ko očekuje baš nas.

- Gde? upita Gusar.- Tamo, ispod onih vrata.- Možda su to opet oni ljudi iz krčme?- Hiljadu morskih... pasa!... Ako su to oni Biskajci sa

navajama? reče Karmo.- Petorica nije previše za nas i zato će nam skupo platiti ovo

dosađivanje, reče Gusar, isukavši mač.- Moj mač će mi dobro poslužiti protiv njihovih navaja, reče

Karmo.Tri čoveka, uvijena u velike ogrtače sa resama, serapéa bez

sumnje, izađoše ispod vrata i zauzeše desni pločnik, dok sudruga dvojica, koji su sve vreme stajala sakrivena iza nekihnapuštenih kola, zatvorila put na drugoj strani.

- To su oni Biskajci, reče Karmo. Vidaš kako im za pojasomsvetlucaju navaje.

- Ti se pobrini za onu dvojicu levo, a ja uzimam na sebe ovutrojicu desno. Ti, Moko, gledaj da pobegneš sa lešom i ne briniza nas. Sačekaj nas na kraju šume.

Biskajci su u međuvremenu poskidali ogrtače i savivši ih načetvoro prebacili preko leve ruke. Zatim otvoriše svoje dugačkenoževe čije su oštrice bile šiljate kao kod mača.

- Ha!... Ha!... reče onaj koga je Karmo bio gurnuo. Izgleda dase nismo prevarili.

- S puta!... viknu Gusar, stupivši napred.- Polako, caballero, reče Biskajac zakoračivši mu u susret.- Šta ti hoćeš?- Da zadovoljim jednu malu radoznalost koja me muči.

38

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Koju?- Hteo bih da čujem ko ste vi, caballero.- Čovek koji ubija svakoga ko mu se petlja u posao, odgovori

besno Gusar i pođe napred s mačem u ruci.- Onda ću vam reći, caballero, da mi nismo ljudi koji bi se

uplašili i dozvolili da prođu kao onaj nesrećnik, koga steprikovali za zid. Recite svoje ime i zvanje ili nećete izaći izMarakaiba! Mi služimo gospodinu guverneru i odgovaramo zasve one koji tako kasno šetkaju gradom.

- Ako baš hoćete da čujete moje ime, onda priđite bliže da mepitate, reče Gusar i zauze odbrambeni stav. Ti, Karmo, drži onudvojicu.

Gusar isuka mač i pođe odlučno prema onoj dvojici koja suzatvarala prolaz na suprotnom trotoaru.

Petorica Biskajaca čekalo je napad ove dvojice, ne pomakavšise s mesta. Stojali su čvrsto na nogama, raskoračeni, kako bibili spremni za sve obrte borbe; držeći levu ruku čvrstopripijenu na struku, a desnu na dršci navaje i prislonivši palacna najširi deo oštrice, čekali su pogodan trenutak da zadajuneprijatelju smrtne udarce.

Bili su to verovatno diestros, kako su nazivali borce vičnemačevanju, kojima sigurno nisu bili nepoznati čuveni udarciniti javeque, ponižavajuća rana koja unakazi lice, kao ni strašnidesjarretazo, koji se zadaje pozadi, ispod poslednjeg rebra ikojim se preseče kičma.

Videći ih onako neodlučne, Gusar, nestrpljiv da oslobodiprolaz, navali na trojicu protivnika koji počeše munjevitoudarati svojim mačevima. Za to vreme je Karmo jurišao nadrugu dvojicu, vitlajući sabljom kao lud.

Ovakav napad i pored svega nije zbunio diestrose. Kako subili izvanredno okretni i brzi, skakali su tamo i ovamoodbijajući udarce, čas širokim sečivima svojih velikih noževa,čas serapé-ima koje su držali preko ruke.

Oba gusara postadoše oprezniji, videvši da imaju posla sa

39

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

opasnim neprijateljima.Ali kad su videli kako Crnac odlazi sa lešom i nestaje u

pomrčini, nasrnuše ponovo besno na protivnike, žureći se daokončaju sa njima pre nego što bi kakva straža, čuvši zveketoružja, mogla priteći u pomoć Biskajcima.

Gusar, koji je bio odličan borac i imao mač dosta duži odnavaja, izvanredno se branio. Ali je Karmo zato morao stalnoda bude na oprezu, jer je njegova sablja bila dosta kratka.

Sedmorica ljudi borilo se žestoko, u potpunoj tišini, svakizaokupljen napadom i odbranom. Napadali su i povlačili se,skakali levo i desno udarajući besno po oružju.

Videći jednog od svoja tri protivnika kako, napravivši jedanpogrešan pokret, gubi ravnotežu, Gusar mu munjevito sručimač u otkrivene grudi.

Sečivo mu porinu u grudi i čovek pade bez glasa.- Jedan je gotov, reče Gusar, krenuvši na ostale. Ubrzo ću

imati i vaše kože.Nimalo zaplašena, druga dvojica su ga čekala mirno ne

odstupivši ni korak, a onda se jedan od njih neočekivano bacina Gusara; sagnu se i gurnuvši napred ruku zaštićenu plaštom,zamahnu desnicom kao da je hteo odozdo da zada udarac iraspori protivniku stomak; ali se odmah brzo podiže iodskočivši naglo, pokuša da izvede smrtonosni udaracdesjarretazo.

Gusar brzo skoči u nazad, sagnuvši se, ali mu se oštricazaplete u protivnikov plašt.

Pokuša ponovo da se zakloni i odbije udarce kojima ga jezasipao drugi Biskajac kad iznenada besno kriknu:

Mač mu se bio prelomio na pola o levu ruku čoveka koji jehteo da izvede desjarretazo.

Gusar skoči nazad, uzmahujući prelomljenim mačem izaurla.

- Ovamo, Karmo!...Gusar koji još nije bio uspeo da se reši svodih protivnika,

40

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

iako ih je bio potisnuo sve do ugla ulice, u tri skoka nađe sepored njega.

- Hiljadu morskih pasa!... zagrme, evo nas u lepom sosu!...Bićemo zaista pravi junaci ako uspemo da se oslobodimo ovihrazjarenih pasa.

- Ne puštajmo ovu dvojicu nitkova, odgovori Gusar,dohvativši pištolj iza pojasa.

Taman je hteo da ispali na najbližeg kad ugleda jednuogromnu senku kako se ustremila na četvoricu Biskajaca kojise behu skupili zajedno, verujući da im je pobeda osigurana.Čovek koji se pojavio u tako dobar čas držao je u ruci jednuogromnu motku.

- Moko!... povikaše Gusar i Karmo.Crnac umesto odgovora poče tako besno udarati po

neprijatelju da su se nesrećnici za čas našli svi na zemlji, ko sarazbijenom glavom, ko sa polomljenim rebrima.

- Hvala ti, prijatelju!... viknu Karmo. Sto mu gromova!...Kakva kiša od udaraca.

- Bežimo sad, reče Gusar. Ovde više nemamo šta da tražimo.Neki stanovnici, koji su se probudili od vike ranjenika počeše

da otvaraju prozore da vide šta se to dešava.Oba gusara i Crnac, oslobodivši se napadača, skrenuše brže

bolje iza ugla ulice.- Gde si ostavio leš? upita Gusar Moka.- Već je izvan grada.- Hvala ti što si nam pomogao.- Mislio sam da bi vam moja pomoć dobro došla, pa sam zato

požurio da se vratim.- Ima li koga na izlazu iz grada?- Nisam nikoga video.- Onda požurimo da odemo pre nego što stignu ostali, reče

Gusar.Taman su hteli da pođu, kad se Karmo, koji je išao napred da

vidi, ima li nekoga u poprečnoj uličici, brzo vrati nazad,

41

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

rekavši:- Kapetane, dolazi jedna patrola.- Odakle?- Iz ove uličice.- Onda ćemo poći drugom. Napred! Napred junaci moji!- Ali vi ste bez oružja, kapetane!...- Idi uzmi oružje onog Biskajca koga sam ubio; kad nemam

drugog, dobro će doći i jedna navaja.- Ako mi dozvolite, ponudio bih vam svoju sablju; ja znam da

se služim tim dugim noževima.Hrabri mornar pruži Gusaru svoju sablju, zatim uzme

navaju, oružje koje je i u njegovoj ruci postalo strašno.Odred vojnika se brzo približavao. Možda su bili čuli viku

boraca i zveket oružja pa su žurili da stignu na mesto borbe.Gusari, koje je vodio Moko, potrčaše držeći se zidova kuća;

pretrčavši tako oko sto pedeset koraka, začuli su odmerenekorake jedne druge patrole.

- Grom i pakao! uzviknu Karmo. Opkoliće nas.Crni gusar je bio zastao, držeći u ruci kratku gusarevu sablju.- Da nas nisu izdali?... promrmlja.- Kapetane, reče Afrikanac, vidim osam ljudi naoružanih

halebardama i puškama kako idu prema nama.- Prijatelji, reče Gusar, sad treba skupo prodati svoju kožu.- Recite šta treba da se radi, komandante, odgovoriše gusar i

Crnac odlučno.- Moko!- Gospodaru!- Poveravam ti da odneseš telo moga brata na brod. Možeš li

to izvršiti? Naći ćeš naš čamac na obali i kreni zajedno sa VanŠtilerom.

- Dobro, gospodaru.- Mi ćemo učiniti sve što budemo mogli da se oslobodimo

naših protivnika. A ako se desi da nas savladaju, Morgan znašta treba da radi. Idi, odnesi mrtvaca, pa se onda vrati da vidiš

42

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

jesmo li još živi.- Ne mogu tako lako da vas ostavim, gospodaru; ja sam

snažan i mogao bih mnogo da vam pomognem.- Veoma mi je stalo do toga da i moj brat bude sahranjen u

moru kao i Zeleni gusar, i zato ćeš mi mnogo više pomoći akotelo odneseš na „Munju", nego ako ostaneš ovde.

- Vratiću se s pojačanjem, gospodaru.- Morgan će doći, siguran sam. Idi sad: evo dolazi patrola.Crnac nije čekao da mu se dva puta kaže. Ali kako je ulica

bila zatvorena s obe strane, skrenuo je u poprečnu uličicu,sklonivši se iza zida jednog vrta.

Videći da je Crnac nestao, Gusar se okrete Karmou i reče mu:- Spremimo se da napadnemo stražu koja nam dolazi u

susret. Ako uspemo da ih iznenadimo i oslobodimo prolaz,možda ćemo moći da se domognemo polja, a zatim i šume.

Nalazili su se na uglu ulice. Ona druga patrola, kojoj je Crnacuspeo da umakne, bila je daleko od njih više od trideset korakaa ona prva još se nije pojavljivala; možda je bila negde zastala.

- Spremimo se, reče Gusar.- Ja sam spreman, odgovori Karmo, koji se bio sakrio iza

jednog ugla.Osam vojnika odjednom usporiše korak, kao da su se bojali

nekog iznenadnog napada. Čak de jedan od njih, verovatnovodnik, rekao:

- Polako, momci! Oni lupeži ne mogu biti daleko.- Nas je osmorica, gospodine Elvaese, reče jedan vojnik, a

gostioničar kaže da je njih samo trojica.- Ah! Nitkov jedan! promrmlja Karmo. Izdao nas je! Ako mi

samo padne šaka, proburaziću mu stomak tako pošteno da ćemu isteći sve vino što je popio za čitavih nedelju dana!

Crni gusar podiže sablju, spreman da se baci na protivnika.- Napred! zaurla.Oba gusara jurnuše neodoljivo na patrolu, koja je upravo

htela da zavije iza utla, udarajući očajnički levo i desno

43

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

munjevitom brzinom.Vojnici, iznenađeni ovim neočekivanim napadom, nisu bili u

stanju da se odbrane i zato pojuriše ko na jednu, ko na drugustranu, da se spasu od prave kiše udaraca.

Kad su se povratili od prvog iznenađenja, Gusar i njegovdrug su već bili daleko. Uvidevši da su imali posla samo sadvojicom ljudi, pojuriše za njima, urlajući iz sveg glasa:

- Zaustavite ih! Gusari! Gusari!...Gusar i Karmo su trčali koliko su ih noge nosile i ne znajući

kuda. Našli su se usred lavirinta od uličica, trčeći iz jedne udrugu i ne uspevajući nikako da izađu iz grada.

Stanovnici, koje je vika patrole bila podigla iz kreveta,uzbuđeni zbog prisustva strašnih gusara koji su predstavljalistrah i trepet za sve španske gradove u Južnoj Americi, počešes treskom da otvaraju i zatvaraju prozore i vrata, dok je svremena na vreme odjekivao i po koji pucanj.

Položaj begunaca je svakim časom postajao sve beznadežniji;ona vika i pucnjava mogla je uzbuniti i sam centar grada i dićina noge čitav garnizon.

- Grom i pakao... uzviknu Karmo, trčeći besno. Ovo gakanjepreplašenih gusaka može nas baciti pravo u ruke vojnicima!Ako nam ne pođe za rukom da se dočepamo polja, završićemona vešalima sa čvrstim konopcem oko vrata!

Trčeći bez predaha, stigli su na kraj jedne uličice, koja, kakoje izgledalo, nije imala izlaza.

- Kapetane! viknu Karmo, koji je trčao napred. Mi smo uzamci.

- Šta hoćeš da kažeš? upita Gusar.- Da je ovo ćorsokak.- Zar nema nikakvog zida preko koga bismo mogli da

pređemo?- Samo kuće i sve vrlo visoke.- Vratimo se onda nazad, Karmo. Naši gonioci su još daleko,

pa ćemo možda uspeti da nađemo drugu ulicu koja će nas

44

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

izvesti iz grada.Taman je hteo da potrči a onda naglo stade, rekavši:- Ne, Karmo, palo mi je nešto na pamet. Mislim da ćemo s

malo lukavstva uspeti da im zavaramo trag.Rekavši to uputi se brzo prema kući koja je zatvarala ulicu.

Bila je to jedna skromna zgrada na dva sprata, sagrađena odcigle i od drveta, sa malom terasom ukrašenom saksijama sacvećem.

- Karmo, reče Gusar, otvori ova vrata. Čini mi se da je ovonajbolji način da zavaramo trag vojnicima.

- Odlično, kapetane. Postaćemo kućevlasnici, ne plativšiništa za kiriju.

Zavuče vrh svoje navaje u otvor na vratima i, pritisnuvšisnažno, otvori ih dignuvši zasovnicu.

Oba gusara jurnuše unutra zatvorivši dobro vrata za sobom,dok su vojnici prolazili drugim krajem ulice, vičući iz svegglasa:

- Zaustavite ih! Zaustavite ih!Pipajući po mraku, dvojica gusara brzo pronađoše stepenice i

bez oklevanja se popeše uz njih, zaustavivši se tek na spratu.- Treba videti gde smo, reče Karmo, i ko su nam stanari.

Kakvo će biti neprijatno iznenađenje za ove junake!Izvadi iz džepa kremen i parče fitilja i upali ga duvajući u

njega da se raspali.- Gle!... Ova jedna vrata su otvorena, reče on veselo.- I unutra neko hrče, dodade Gusar.- To je dobar znak!... Onaj ko spava miroljubiv je čovek.Gusar je, međutim, ušao u sobu, trudeći se da ne izazove

nikakav šum; našao se u jednoj skromno nameštenoj prostorijisa jednim krevetom u kome je neko spavao.

Upalivši sveću koju je našao na jednom starom sanduku štoje služio kao orman, Gusar se približi krevetu i odlučno podižepokrivač.

U krevetu je ležao jedan starčić, već ćelav i naboran, sa

45

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

suvom i kao cigla spečenom kožom; imao je kozju bradicu inakostrešene brkove. Spavao je tako slatko, da mu uopšte nijesmetalo što je cela soba osvetljena.

- Ovaj čovek nam sigurno neće praviti neprijatnosti, rečeGusar.

Uhvati ga jednom rukom i snažno prodrma, ali bez uspeha.- Trebalo bi mu zatrubiti u uho, reče Karmo.Kad ga je Gusar i po treći put prodrmao, snažnije nego prvi i

drugi put, starac je konačno uspeo da otvori oči. Opazivšidvojicu naoružanih ljudi, brzo se uspravi u krevetu i uzviknuužasnuto:

- Mrtav sam!- Eh, prijatelju! Ima još vremena za to, reče Karmo. Čini mi

se da ste sada više živ nego malo pre.- Ko ste vi? upita ga Gusar.- Siromah čovek, koji nikada nije učinio nikome zla, odgovori

stari, cvokoćući zubima.- Nećemo vam učiniti nikakvo zlo, ako nam budete rekli sve

ono što želimo da znamo.- Vaša ekselencija znači nije razbojnik?- Ja sam gusar sa Tortuge.- Gu... sar... onda... sam... zaista... gotov!- Rekao sam vam da vam nećemo učiniti ništa nažao.- Šta hoćete onda od jednog siromaška, kakav sam ja?- Pre svega da čujemo jeste li sami u kući?- Sasvim sam, gospodine.- Ko stanuje u vašem susedstvu?- Čestiti građani.- Šta vi radite?- Ja sam jedan ubogi čovek.- Da, ubogi čovek koji ima kuću, dok ja nemam ni kreveta,

reče Karmo. Ah... stara lisico, bojiš se za svoj novac!...- Nemam novaca, ekselencijo.Karmo prsnu u smeh.

46

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Gusar, koji postaje ekselencija!... Skoro me nije neko takonasmejao kao ovaj starac.

Starac ga pogleda popreko ali mu nije bilo ni na kraj pametida pokaže kako je uvređen.

- Jednom rečju, reče Gusar, pretećim tonom, šta vi radite uMarakaibu?

- Ja sam samo siromašan beležnik, gospodine.- Dobro. Znaj onda da ćemo ostati u tvojoj kući sve dok nam

se ne pruži prilika da odemo odavde. Neće ti se ništa desiti,samo pazi, ako nas izdaš otići će ti glava sa ramena. Jesi lirazumeo?

- Ali, šta vi hoćete od mene? zacvile nesrećnik.- Za sada još ništa. Obuci se i ne viči, inače ćemo izvršiti

svoje pretnje.Beležnik požuri da izvrši naređenje; bio se, međutim, toliko

uplašio i tako je drhtao da je Karmo morao da mu pomogne dase obuče.

- Sad ga veži, reče Gusar. I pazi da ti ne pobegne.- Odgovaram za njega kao za sebe, kapetane. Vezaću ga tako

dobro, da se neće moći ni maknuti.Dok je gusar vezivao starca, Crni gusar otvori prozor koji je

gledao na ulicu, da vidi šta se napolju događa.Izgledalo je da su se patrole već udaljile, pošto se nije više

čula vika vojnika; ali su zato probuđeni građani još stajali naprozorima obližnjih kuća i glasno razgovarali.

- Jeste li čuli? vikala je jedna ljudeskara, držeći u ruci pušku.Izgleda da su gusari pokušali da provale u grad.

- Nije mogućno, čuli su se neki glasovi.- Čuo sam vojnike kako viču.- Jesu li ih isterali iz grada?- Verujem da jesu, pošto se više ništa ne čuje.- Kakva smelost! Ući u grad koji ima toliko vojnika.- Sigurno su hteli da spasu Crvenog gusara.- A umesto toga, našli su ga obešenog.

47

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Kakvo neprijatno iznenađenje za te razbojnike!...- Nadajmo se da će vojnici dovesti još nekog gusara pod

vešala, reče naoružani čovek. Ima još drva za vešala. Laku noć,prijatelji!...

- Da, promrmlja Gusar. Ima još drva, ali na našim lađamaima i topovskih zrna da se razori ceo Marakaibo. Jednog danaću vam se javiti.

Zatvori potom oprezno prozor i vrati se u beležnikovu sobu.Za to vreme je Karmo pretražio celu kuću i ispraznio ostavu.Čestiti Karmo se bio setio da sinoć nisu imali vremena da

večeraju i našavši neku pticu i fino isprženu ribu, koju jemožda siroti beležnik spremio sutra za ručak, požurio je da ijedno i drugo ponudi svom kapetanu.

Osim te hrane pronašli su na dnu jednog ormana i nekolikoprašljivih boca, koje su nosile natpise najboljih španskih vina:Heres, Porto, Alikante, pa čak i Madera.

- Gospodine, reče Karmo svojim najmedenijim glasom,obraćajući se Gusaru, dok Španci jure za našim senkama,probajte malo ovu divnu ribu kao i parče ove divlje patke.Pronašao sam još i neke boce koje je naš beležnik čuvao moždaza izuzetne prilike, a koje će nas malo oraspoložiti.

- Ah! Vidi se da je naš prijatelj ljubitelj prekookeanskih pića!Da vidimo kakav mu je ukus.

- Hvala, odgovori Gusar, koji se opet bio smračio.Seo je ali je jedva obratio pažnju na jelo. Bio je opet onako

ćutljiv i tužan kakvog su ga uvek i poznavali svi gusari. Probaoje ribu i popio nekoliko čaša vina, a onda se naglo digao i počeoda šeta po sobi.

Karmo, međutim, ne samo da je pojeo sve drugo, nego jeispraznio dve pune boce vina, što je jadnog beležnika bacilo upravo očajanje; nesrećnik nije prestajao da se tuži videći kakobrzo odlazi vino koje je on uz velike troškove naručio iz dalekedomovine. Ali se mornar, kome je vino povratilo dobroraspoloženje, pokazao toliko ljubazan, da je vlasniku ponudio

48

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

jednu čašu da ga prođe strah i bes koji su ga izjedali.- Grom i pakao! uzviknu. Ko bi rekao da ćemo provesti ovako

veselo noć. Prvo smo se našli između dve vatre i malo nam jesamo trebalo pa da završimo s konopcem oko vrata, a sad, evo,sedimo pored ovog divnog vina. Ovako nečemu se nismo moglinadati.

- Opasnost još nije prošla, dragi moj, reče Gusar. Ko namjamči da nas sutra Španci, pošto nas nisu našli, ne potraže iovde? Dobro nam je, ali ja bih više voleo da sam na našoj„Munji".

- Kad sam sa vama ja se ničega ne bojim, kapetane. Vi samivredite sto ljudi.

- Ti si možda zaboravio da je guverner iz Marakaiba starilisac i da će sve učiniti da me uhvati. Znaj da se među namavodi rat na život i smrt.

- Niko ne zna da ste vi ovde.- Mogli bi posumnjati, a onda, zar si zaboravio one Biskajce?

Verujem da su znali da je ubica onog razmetljivca brat sirotogCrvenog gusara.

- Možda ste u pravu, gospodine. Mislite li da će nam Morganposlati pomoć?

- Moj zamenik nije čovek koji bi ostavio svog komandanta ušpanskim rukama. To je odvažan i hrabar čovek i ne bih seiznenadio ako bi pokušao da napadne grad,

- Bila bi to ludost koja bi ga mogla skupo stajati, gospodine.- Eh, koliko puta smo već počinili svakojakih ludosti i uvek

smo se srećno izvukli.- To je istina.Gusar sede i poče pijuckati vino, Zatim opet ustade i pođe ka

jednom prozoru odakle se videla cela uličica. Ostao je takojedno pola sata na prozoru a onda ga Karmo ugleda kako sebrzo vraća u sobu, rekavši:

- Da li se Crncu može sasvim verovati?- To je čovek od poverenja, gospodine.

49

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ne bi bio u stanju da nas izda?- Stavio bih ruku na vatru za njega.- On je dole.- Jeste li ga videli?- Švrlja ulicom.- Treba ga pozvati gore, komandante.- Šta je učinio sa telom moga brata? upita Gusar, namrštivši

se.- Kad dođe ovamo, pitaćemo ga.- Idi, zovi ga i budi oprezan. Ako te primete, ne odgovaram

više za naše živote.- Prepustite to meni, gospodine, reče Karmo, nasmešivši se.

Dajte mi samo deset minuta da se preobučem u beležnika izMarakaiba.

50

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

VIPOLOŽAJ GUSARA SE POGORŠAVA

Nije prošlo ni deset minuta, a Karmo je već napuštaobeležnikovu kuću, polazeći u poteru za Crncem koga je Gusarvideo kako tumara uličicom.

Za to kratko vreme, odvažni i hrabri gusar tako se veštoprerušio da ga niko ne bi poznao. Sa dva-tri poteza makazamaskratio je svoju čupavu bradu i dugu razbarušenu kosu, zatimje obukao španske haljine koje je beležnik verovatno oblačio usvečanim prilikama i koje su mu odlično pristajale, jer suobojica bili istog rasta.

Ovako obučen, ovaj strašni pustolov sa mora ličio je nanekog poštenog građanina Gibraltara, ako ne i na samogbeležnika. Ali kao razborit i oprezan čovek sakrio je u svojeduboke i široke džepove pištolje, ne mogavši da se pouzda čakni u haljine koje je nosio.

Tako preobučen, izađe iz kuće kao svaki miran građanin kojije pošao da udahne malo svežeg jutarnjeg vazduha, gledajući unebo da vidi hoće li uskoro svanuti.

Uličica je bila pusta, ali, ako je komandant malo pre togavideo Crnca, on nije mogao biti mnogo daleko.

51

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Negde ću ga pronaći promrmlja gusar. Ako je naš prijatelj„džak uglja" odlučio da se vrati, znači da su ga ozbiljni razlozisprečili da izađe iz Marakaiba. Da onaj prokleti Van Guld nijenekako saznao da je Crni gusar provalio u grad? Zar da budesuđeno da sva tri hrabra brata padnu u ruke tog kobnogstarca?... Hajde sad!... Izvući ćemo se odavde samo zato da mujednog dana vratimo zub za zub, oko za oko!...

Razgovarajući ovako sam sa sobom, Karmo izađe iz uličice.Taman se spremao da okrene za ugao jedne kuće, kad mujedan vojnik, koji je stajao sakriven ispod svoda obližnjih vrata,prepreči iznenada put, rekavši mu preteći:

- Stoj!...- Grom i pakao! progunđa Karmo, zavukavši ruku u džep i

zgrabivši pištolj. Evo već nezgode...Zatim, zauzevši ponovo nevino držanje mirnog građanina,

reče:- Šta želite, gospodine vojniče?- Da čujem ko ste.- Kako!... Pa zar me ne poznajete?... Ja sam beležnik iz ove

četvrti.- Izvinite; u Marakaibu sam od pre kratkog vremena,

gospodine beležniče. A gde ste pošli, ako smem znati?- Idem kod jednog ubogog čoveka koji umire, a i sami znate

kad se čovek sprema da ode na onaj svet, mora misliti i nasvoje naslednike.

- Ista je, gospodine beležniče, čuvajte se samo da ne nabasatena gusare.

- Gospode bože! uzviknu Karmo, praveći se strahovitouplašen. Gusari, ovde? Zar su se te hulje usudile da se iskrcajuu Marakaibu, gradu gotovo neosvojivom i kojim upravlja onajhrabri vojnik Van Guld.

- Ne zna se kako su uspeli da se iskrcaju, jer nije bilaprimećena nikakva lađa ni u blizini ostrva niti pak zaliva; aliviše nema sumnje da su ušli u grad. Biće vam dosta kad vam

52

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kažem da su ubili već tri-četiri čoveka i da su imali tolikodrskosti da ukradu leš Crvenog gusara, koji je visoko obešenispred guvernerove palate i cele njegove posade.

- Kakvi lupeži!... I, gde su sada?- Veruje se da su pobegli izvan grada. Vojnici su raspoređeni

u svim pravcima i nadamo se da će ih pohvatati i poslati daprave društvo onima na trgu.

- A da se možda nisu sakrili u gradu? ...- Isključeno; videli su ih kako beže prema polju.Karmo, pošto je saznao ono što ga je zanimalo, pomisli da je

vreme da ode i potraži Crnca.- Paziću da se ne sretnem sa njima, reče. Prijatno, gospodine

vojniče. Ja sad idem da ne bih stigao prekasno kod svogumirućeg klijenta.

- Srećno, gospodine beležniče.Lukavi gusar navuče šešir na oči i žurno se udalji, osvrćući se

na sve strane, da bi se napravio kako se stvarno uplašio.- Ah! Ah!... uzviknu čim je malo poodmakao. Misle dakle da

smo izašli iz grada. Odlično, dragi moji!... Ostaćemo mirno ubeležnikovoj kući, sve dok se vojnici ne vrate; onda ćemomirno otići. Komandant je ovo zaista divno smislio! Ni samOlonežanin, koji se hvali da je najlukaviji gusar Tortuge, ne bibolje smislio.

Taman je bio skrenuo iza ugla, u drugu širu ulicu sa ljupkimkućicama čije su verande podupirali šareni stubovi, kad jeugledao jednu crnu ogromnu senku kraj jedne palme ispredneke kućice.

- Ako se ne varam, to je moj prijatelj „džak uglja", promrmljaGusar. Ovog puta smo imali sreću. Već je poznata stvar da nassam đavo čuva. Tako bar kažu Španci.

Čovek koji je bio upola sakriven iza palmovog stabla, videćida mu Karmo prilazi, pokuša da se sakrije ispred ulaza u maluvilu, ali mu se učini da na tom mestu nije naročito siguran,verujući da mu dolazi u susret neki vojnik; zato brzo obiđe oko

53

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kuće u nameri da se domogne jedne od mnogobrojnih gradskihulica.

Gusar je taman imao vremena da se uveri da je to Crnac. Udva-tri skoka nađe se ispred vile i zamaknuvši iza ugla, zovnuga polako:

- Hej druže...Crnac odjednom stade i posle kraćeg oklevanja vrati se

nazad. Prepoznavši Karmoa, i pored njegovog veštogprerušavanja, iz grudi mu se ote radostan i začuđen uzvik.

- Ti si to, prijatelju...- Imaš dobre oči, druže „džaku uglja", reče gusar smejući se.- Šta je s kapetanom?- Ne brini za njega. Za sada je na sigurnom mestu i to je

dovoljno. Zašto si se ti vratio? Komandant ti je naredio da posvaku cenu odneseš telo na brod.

- Nisam mogao, druže. Vojnici su preplavili šumu; verovatnosu došli sa obale.

- Onda znaju da smo se iskrcali.- Bojim se da si u pravu, prijatelju.- Gde si sakrio leš?- U kolibi je, pokriven svežim lišćem.- Da ga ne otkriju Španci?- Radi svake sigurnosti, pustio sam zmije. Ako vojnici budu

hteli da uđu u kolibu, videće zmije i pobeći će.- Lukav si ti, prijatelju.- Uradio sam što sam mogao.- I ti misliš da za sada nećemo moći da umaknemo iz grada?- Kažem ti da je šuma puna vojnika.- Stvar postaje ozbiljna. Morgan, zamenik na „Munji", kad

bude video da se ne vraćamo, može počiniti kakvu ludost,promrmlja Gusar. Videćemo kako će se svršiti ova pustolovina.Poznaju li tebe, prijatelju, u Marakaibu?

- Svi me poznaju, jer često dolazim u grad i prodajem travekojima se leče rane.

54

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Niko neće posumnjati u tebe?- Niko, prijatelju.- Onda pođi sa mnom: idemo kod kapetana.- Jedan časak, prijatelju.- Šta hoćeš?- Doveo sam i vašeg druga.- Koga, Van Štilera? ...- Izlagao se nepotrebno opasnosti da ga Španci uhvate, a,

osim toga, verovao je da će ovde više koristiti nego čuvajućikolibu.

- A zarobljenik?- Vezali smo ga tako dobro da ćemo ga sigurno opet naći

tamo, ako ga njegovi drugovi ne nađu i ne oslobode.- A gde je Van Štiler?- Sačekaj jedan trenutak, prijatelju.Crnac prinese obe ruke usnama i zviznu. Ono što se čulo

mogao je biti krik „vampira", jednog od onih slepih miševakojih ima vrlo mnogo u Južnoj Americi.

Trenutak kasnije, jedan čovek se prebaci preko zida i skočiispred samog Karmoa, rekavši:

- Srećan sam što te vidim živog, prijatelju.- I ja još srećniji, moj Van Štileru, odgovori Karmo.- Misliš li da će mi kapetan prebaciti što sam došao ovamo?

Znajući da ste u opasnosti, nisam mogao ostati sakriven u šumii čuvati drveće.

- Komandant će biti zadovoljan, druškane. Jedan hrabarčovek više biće dragocena pomoć u ovakvim trenucima:hajdemo sad, prijatelji!...

Već je bilo počelo da sviće. Zvezde su brzo bledele, jer u ovimkrajevima i nema prave zore, pa ni svitanja. Posle noći dolaziodmah dan. Sunce se rađa gotovo odjednom i snagom svojihzraka naglo razbija tamu.

Stanovnici Marakaiba, koji skoro svi rano ustaju, počeli su dase bude. Prozori su se otvarali i na njima se pojavljivala po

55

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

neka glava; tu i tamo čulo se glasno kijanje, zevanje i razgovoriu kući.

Verovatno su pretresali noćašnji događaj koji im je svimazadao toliko straha, jer su gusari bili strah i trepet za svešpanske kolonije u Meksikanskom zalivu.

Karmo, koji je želeo da izbegne svaki mogući susret, plašećise da ne nabasa na nekog poznanika iz krčme i tako budeotkriven, ubrza korak, dok su za njim išli Crnac iHamburžanin.

Stigavši do uličice, nađe ponovo onog vojnika, koji je šetaood jednog kraja ulice do drugog sa halebardom na ramenu.

- Već ste se vratili, gospodine beležniče? upita Karmoa.- Šta ćete, prijatelju, odgovori Gusar, mome se klijentu žurilo

da ostavi ovu dolinu suza.- Da vam nije ovog divnog Crnca ostavio u nasleđe? upita

vojnik, pokazujući na ukrotitelja zmija. Carramba! Ovakvaljudina vredi hiljade pijastri.

- Da, poklonio mi ga je. Doviđenja, gospodine vojniče.Okrenuvši brzo iza ugla, uđoše u malu ulicu i nestadoše u

beležnikovoj kući, zatvorivši za sobom vrata zasovnicom.Crni gusar ih je nestrpljivo očekivao u hodniku.- Dakle? upita on. Zašto se Crnac vratio? Šta je sa telom

moga brata... I ti si ovde, Van Štilere?Karmo mu ukratko iznese razloge koji su naterali Crnca da se

vrati u Marakaibo, kao i Van Štilerovu odluku da im pritekne upomoć. A zatim i sve ono što je saznao od vojnika koji jestražario na drugom kraju ulice.

- Novosti koje mi donosiš veoma su ozbiljne, reče kapetan,okrenuvši se Crncu. Ako Španci pretražuju obalu i okolinugrada, ne znam kako bismo se mogli vratiti na „Munju". Nebojim se ja za sebe, nego za „Munju", koju bi mogla da iznenadieskadra admirala Toleda.

- Grom i pakao! uzviknu Karmo. Samo bi nam još totrebalo!...

56

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Već počinjem da se bojim da će se ova naša pustolovinarđavo završiti. The!... Trebalo je još od pre dva dana da visimoobešeni; možemo dakle biti zadovoljni što smo živeli joščetrdeset i osam sati.

Crni gusar je nervozno šetao po sobi, oko sanduka koji jeslužio kao sto. Izgledao je veoma zabrinut. S vremena na vremebi prekinuo šetnju uh naglo stao ispred svojih ljudi; zatim binastavio da hoda po sobi, klimajući glavom.

Odjednom se zaustavi ispred beležnika koji je ležao nakrevetu, črvsto vezan, i pogledavši ga preteći, reče:

- Poznaješ li okolinu Marakaiba?- Da, ekselencijo, odgovori jadni čovek drhtavim glasom.- Da li bi mogao da nas izvedeš iz grada i skloniš na neko.

sigurnije mesto, bez opasnosti da nas iznenade tvoji zemljaci?- A kako bih ja to mogao, gospodine?... Čim izađemo iz moje

kuće odmah će vas prepoznati i uhvatiti, a i mene zajedno savama; posle bi me nabedili da sam hteo da vas spasem iguverner bi me obesio, jer on nije čovek s kojim se može šaliti.

- Ah!... Bojiš se Van Gulda, reče Gusar stisnutih zuba, dok sumu oči mračno sevale. Da, taj čovek je energičan, ponosan inemilosrdan: zna da utera svima strah u kosti!... Svima! Ne, nesvima! Jednog dana će on drhtati preda mnom!... Tog dana ćeon, svojim životom, platiti smrt moje braće!...

- Zar hoćete da ubijete guvernera? upita beležnik snevericom.

- Tišina, starče, ako ti je stalo do života, reče Karmo.Gusar kao da nije čuo ni jednog ni drugog. Izašao je iz sobe i

pošao prema prozoru bočnog hodnika, odakle se, kao što smoveć rekli, mogla videti cela uličica.

- Evo nas u lepom sosu, reče Van Štiler, okrenuvši se Crncu.Imaš li ti, crni druže, u svojoj lobanji kakvu pametnu ideju,koja bi nas izvukla iz ovog ni malo zavidnog položaja? Neosećam se naročito siguran u ovoj kući.

- Možda i imam, odgovori Crnac.

57

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Reci, prijatelju, javi se Karmo. Ako je tvoj predlog izvodljiv,obećavam da ću te zagrliti!

- Trebalo bi samo sačekati veče.- Za sada nam se i ne žuri,- Preobucite se u Špance i iziđite mirno iz grada.- Zar već nisam u beležnikovim haljinama?- One ti ne bi mnogo koristile.- Šta onda treba da obučem?- Jednu lepu mušketirsku ili halebardijsku uniformu. Ako

obučete građanska odela, vojska koja obilazi okolinu neće sedvoumiti da vas zaustavi.

- Grom i pakao!... Kakva divna ideja!... uzviknu Karmo. Upravu si crni druže!... Kad nas vide u uniformi neće im pasti napamet da nas pitaju ko smo i gde ćemo, naročito noću. Mislićeda smo neka patrola i mi ćemo mirno otići i ukrcati se.

- A gde da nađemo odela? upita Van Štiler.- Gde!... Napašćemo nekoliko razbojnika i uzećemo njihove

lepe uniforme, odgovori odlučno Karmo. To je bar lako!- Nije potrebno da se izlažemo tolikoj opasnosti, reče Crnac.

Mene svi poznaju u gradu i niko neće posumnjati ako kupimodela i oružje.

- Crni prijatelju, ti si sila od čoveka i zato hoću bratski da tezagrlim.

Rekavši to, gusar raširi ruke da zagrli Crnca, ali nije imaovremena za to. Snažan udarac odjeknu sa ulice i prenese sepreko stepenica.

- Grom i pakao!... uzviknu Karmo. Neko lupa na vrata!...U to Crni gusar uđe u sobu, rekavši:- Dole je neki čovek, možda traži vas, beležniče.- Sigurno neka moja mušterija, koja bi mi možda omogućila

da danas lepo zaradim, dok ovako...- Prestani, reče Karmo. Znamo već sve i sami, brbljivče.Drugi udarac, još snažniji od prvog, uzdrma vrata, a onda se

začu jedan glas:

58

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Otvorite, gospodrše beležniče! Nemam vremena zagubljenje!...

- Karmo, reče Gusar, koji je naglo bio doneo odluku, Ako nebudemo otvorili, onaj čovek bi mogao posumnjati da se starcunešto dogodilo i otići da obavesti vlasti ovog kvarta.

—Šta da radim, onda, kaletane?- Otvori vrata i onda sveži tog nasrtljivca pa ga dovedi ovamo

da pravi društvo beležniku.Još nije bio ni završio, a Karmo je već silazio niz stepenice.Čuvši i treći udarac, koji umalo nije izbio daske na vratima,

Karmo požuri da otvori, rekavši:- Uh !.. Kakva žurba, gospodine!...Jedan mladić, koji je mogao imati između osamnaest i

dvadeset godina, gospodski obučen i sa finim malim bodežomza pojasom, žurno uđe, vičući: Zar se ovako ostavljaju dačekaju ljudi kojima se žuri? ... Carr...

Ali, čim ugleda Karmoa i Crnca odmah zastade, pogledavši ihzačuđeno i po malo uznemireno; zatim htede da se povuče, alise vrata istog časa zatvoriše za njim.

- Ko ste vi? upita.- Sluge gospodina beležnika, odgovori Karmo, naklonivši se

smešno.- Ah!.... Ah!... uzviknu mladić. Zar je don Turilo preko noći

postao toliko bogat da sebi dozvoljava da drži dvojicu slugu.- Da, dobio je neko nasledstvo od jednog svog strica, koji je

umro u Peruu, odgovori Gusar smejući se.- Odvedite me odmah kod njega. Već je bio obavešten o mom

venčanju sa senoritom Karmen di Vaskonseljos. Zar treba damolim tog...

Crnčeva teška ruka, koja mu se iznenada spusti na vrat,prekide ga usred reči. Nesrećni mladić, gotovo zadavljensnažnim stiskom, pade na kolena, dok su mu oči skoro iskočileiz duplja, a lice posivelo.

- Hej, polako, prijatelju, reče Karmo. Ako ga još malo

59

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

stegneš, ugušićeš ga. Treba biti malo ljubazniji sa beležnikovimmušterijama!...

- Ne boj se, beli prijatelju, odgovori hipnotizer zmija.Mladića, koji se bio toliko uplašio da nije ni pomišljao da se

brani, odneli su u gornju sobu, razoružali i dobro vezanogbacili na krevet pored beležnika.

- Gotovo je, kapetane, reče Karmo.Ovaj odobri mahnuvši rukom, pa priđe mladiću koji ga je

preplašeno gledao i zapita ga:- Ko ste vi?- Jedan od mojih najboljih mušterija, gospodine, reče

beležnik. Ovaj čestiti mladić bi mi omogućio da zaradim danasbar...

- Vi ćutite, reče mu Gusar suvo.- Beležnik je postao pravi papagaj! uzviknu Karmo. Ako

nastavi, odseći ću mu malo jezika.Lepi mladić se bio okrenuo Gusaru, i pošto ga je gledao

nekoliko trenutaka sa izvesnim čuđenjem, odgovori:- Ja sam sin sudije iz Marakaiba, don Alonsa de Konkservio.

Nadam se da ćete mi sada objasniti razlog ovog nasilnogzadržavanja.

- Nećete imati nikakve koristi od toga; budete li mirni, ništavam se rđavo neće dogoditi, i sutra, ako se ne desi ništanepredviđeno, bićete slobodni.

- Sutra!... uzviknu mladić s bolnim čuđenjem. Pomislite,gospodine, da se ja danas moram venčati sa ćerkom kapetanaVaskonseljosa.

- Venčaćete se sutra.- Čuvajte se!... Moj otac je guvernerov prijatelj i mogli biste

skupo platiti ovaj vaš tajanstveni postupak prema meni. Ovdeu Marakaibu ima vojnika i topova.

Prezriv osmeh pređe preko stisnutih pomorčevih usana.- Ne bojim se, reče zatim. I ja imam ljude koji su mnogo

strašniji od onih koji čuvaju Marakaibo, a i topove takođe

60

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

imam.- Ali, ko ste vi?- Nije vam potrebno da to znate.Rekavši to, Gusar se naglo okrete i izađe, nastavivši da

stražari na prozoru, dok su Karmo i Crnac pretraživali kuću odpodruma do tavana ne bi li našli nešto za doručak. A za tovreme Van Štiler se smestio pored dvojice zarobljenika, da bisprečio svaki pokušaj bekstva.

Beli i crni prijatelj, pošto su ispreturali celu kuću, uspeli suda pronađu jednu sušenu šunku i neki vrlo pikantan sir, uz kojije odlično išlo izvrsno beležnikovo vino.

Već su bili obavestili Gusara da je doručak spremljen iotvorili čak i nekoliko boca vina iz Portoa, kad su začuli ponovokucanje na vratima.

- Ko to može biti? upita se Karmo. Još jedna mušterija kodaželi da se pridruži beležniku?...

- Idi da vidiš, reče Gusar, koji je već bio seo za improvizovanisto.

Mornar nije čekao da mu se dva puta kaže, i, pogledavši krozspuštene persijanere, ugleda pred vratima jednog postarijegčoveka koji je mogao biti neki sluga ili sudski poslužitelj.

- Do đavola! promrmlja. Sigurno dolazi da traži mladića.Tajanstveni nestanak verenika morao je zabrinuti verenicu,ukućane i zvanice. Hm!... Stvar počinje da se zapetljava!...

Ne dobivši nikakav odgovor, sluga je nastavio da udara svežešće, dižući takvu buku da je mogao za čas privući sve susedena prozor.

Trebalo je na svaki način otvoriti, pa i njega uhvatiti pre negošto susedi ne posumnjaju nešto i dotrče da provale vrata ilipošalju po vojnike.

Karmo i Crnac požuriše, dakle, da mu otvore i čim se onajsluga ili poslužitelj našao u hodniku, zgrabiše ga za vrat da nebi vikao, vezaše, zapušiše mu usta i poneše u gornju sobu dapravi društvo nesrećnom mladiću i ništa manje nesrećnom

61

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

beležniku.- Neka ih đavo nosi!... uzviknu Karmo. Ako ovako nastave,

zatvorićemo ceo Marakaibo.

62

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

VIIDVOBOJ DVOJICE PLEMIĐA

Doručak je, suprotno Karmoovom predviđanju, bio dostasumoran i pored izvrsne šunke, pikantnog sira i vina sirotogbeležnika.

Svi su postali već zabrinuti zbog neprijatnog obrta događajakoji je izazvalo venčanje nesrećnog mladića. Njegov tajanstveninestanak, zajedno sa nestankom sluge, morao je sigurnouplašiti roditelje, i zato je trebalo uskoro očekivati nove poseteslugu, prijatelja, ili još gore, vojnika, ili nekog sudije ilialguazila.

Ovakvo stanje stvari nikako nije moglo dugo potrajati.Gusari bi mogli zatvoriti još nekoliko osoba, ali bi na krajudošli vojnici, i to sigurno ne jedan po jedan, da bi ih moglipohvatati.

Gusar i njegovi mornari pretresoše nekoliko predloga ali imse nijedan nije učinio dobar. Bekstvo je za sada bilonemogućno; sigurno bi ih prepoznali, uhvatili i bez oklevanjaobesili kao i Crvenog gusara i njegove jadne drugove. Trebaloje sačekati noć; samo je bilo malo verovatno da će ih mladićeviroditelji ostaviti na miru.

63

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Gusari, koji su inače bili toliko lukavi i dosetljivi upronalaženju izlaza iz raznih situacija, kao i svi njihovi drugovisa Tortuge, ovoga puta su bili sasvim zbunjeni.

Karmo je predložio da obuku odela svojih zarobljenika i dasmelo izađu iz kuće; ali se odmah dosetio da bi bilo nemogućnoizvesti tako nešto jer nijedan od njih nije mogao obućimladićevo odelo, a, osim toga, stvar im se učinila priličnoopasnom zbog svih onih vojnika koji su obilazili okolršu grada.Crnac je, međutim, ostao pri svom prvom predlogu, to jest danabavite halebardijske i mušketirske uniforme, ali je i to zatrenutak, bilo odbačeno, pošto je trebalo sačekati noć da bi seplan s uspehom izveo.

I tako su upravo mislili i premišljali tražeći novi izlaz iz ovesituacije koja je iz časa u čas postajala sve zapetljanija iopasnija, kad i po treći put neko zalupa na beležnikova vrata.

Ovoga puta to nije bio nikakav sluga, nego jedan kastiljanskiplemić, naoružan mačem i bodežom, možda neki mladićevrođak ili jedan od kumova.

- Grom i pakao! uzviknu Karmo. Uskoro će se sleći u ovuprokletu kuću čitava povorka ljudi!... Prvo onaj mladić, zatimsluga, pa sad i ovaj plemić. Posle će doći mladoženjin otac, pakumovi, a onda redom prijatelji! Na kraju ćemo ih venčatiovde!...

Kastiljanac, videći da mu još niko ne otvara, poče sve češćeda udara, ne ispuštajući iz ruku teški zvekir koji je visio navratima.

Ovaj čovek je bio očigledno nestrpljiv i verovatno mnogoopasniji od mladića i sluge.

- Idi, Karmo, reče Gusar.- Bojim se samo, kapetane, da ovoga nećemo tako lako

uhvatiti. Vere mi, ovo je neki i te kako snažan čovek, pa će se,bez sumnje, očajnički braniti.

- I ja ću biti tu, Karmo, a ti znaš da imam jake ruke.Crni gusar, ugledavši u jednom uglu sobe neku sablju,

64

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

verovatno staro porodično oružje koje je beležnik sačuvao, uzeje i isproba joj elastičnost sečiva, a onda je pripasapromrmljavši:

- Toledski čelik: zadaće dosta posla Kastiljancu.Za to vreme su Karmo i Crnac sišli da otvore vrata koja su

pretila da popuste pod neprestanim i besnim udarcima zvekira.Plemić uđe u kuću besan i namršten, držeći levu ruku na maču,a onda se obrati onoj dvojici ljutitim glasom:

- Treba li ovde top da čoveku otvore?...Pridošlica je bio lep čovek, četrdesetih godina, visok i

snažan, veoma muževan i ponosit, crnih očiju i guste crnebrade koja mu je davala ratoboran izgled.

Nosio je veoma otmene španske haljine od crne svile i visokečizme od žute kože sa izumbanim sarama, kao i mamuze.

- Izvinite, gospodine, što smo zakasnili, reče Karmopoklonivši se smešno, bili smo veoma zauzeti.

- Čime? upita Kastiljanac.- Morali smo biti pored gospodina beležnika.- Da nije možda bolestan?- Dobio je veoma jaku groznicu, gospodine.- Zovi me „grofom", bitango.- Izvinite, gospodine grofe, nisam imao čast da se upoznam s

vama.- Idi do đavola!... Gde je moj nećak?... Pre dva sata je morao

stići ovamo.- Mi nismo nikoga videli.- Ne zbijaj šalu sa mnom!... Gde je beležnik?...- U krevetu, gospodine.- Odvedi me odmah kod njega.Karmo, koji je hteo da ga namami na kraj hodnika pre nego

što Crncu da znak da se posluži svojim snažnim mišicama,pođe ispred Kastiljanca; i onda, čim je stigao na dno stepenica,naglo se okrenuo i viknuo:

- Hajde, druže!

65

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Crnac se brzo baci na Kastiljanca, ali se ovaj, podozrevajućinešto, verovatno držao na oprezu i zato se jednim skokomnašao na stepenicama; odgurnuo je snažno Karmoa i isukavšiodlučno mač povikao:

- Ah!... Lopovi!... Šta znači ovaj napad? Uši ću vam odseći!...- Ako hoćete da znate šta znači ovaj napad, ja ću vam

objasniti, gospodine, reče jedan odmereni glas.Crni gusar se neočekivano pojavio u hodniku i sa mačem u

ruci počeo polako da silazi niz prve stepenike.Kastiljanac se okrete, ne gubeći iz vida Karmoa i Crnca koji

su se povukli u dno hodnika, čuvajući vrata. Karmo je držaodugačku navaju, a Crnac jednu batinu koja je predstavljala unjegovim rukama strašno oružje.

- Ko ste vi, gospodine? upita Kastiljanac ne pokazujući ninajmanje straha. Po tome kako ste obučen mogao bih pomislitida ste plemić, ali odelo ne čini čoveka i zato biste mogli biti iobičan razbojnik.

- Ova reč bi vas mogla skupo stajati, moj plemenitigospodine, odgovori Gusar.

- Ah!... To ćemo videti!—Hrabri ste, gospodine, utoliko bolje. Samo, ipak bih vam

savetovao da položite oružje i da se predate.- Kome?- Meni.- Zar razbojniku koji postavlja zasedu da bi izdajnički ubio

čoveka?...- Ne, nego vitezu Emiliju od Rokanere, gospodaru od

Ventimilja.- Ah!... Vi ste, znači, plemić!... Želeo bih onda da čujem zašto

je gospodin od Ventimilja poslao svoje sluge da me ubiju.- To je samo vaša pretpostavka, gospodine; niko nije mislio

da vas ubije. Hteli su da vas razoružaju i zarobe na nekolikodana. To je, verujte mi, zaista sve.

- A zbog čega?

66

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da bismo vas sprečili da obavestite vlasti u Marakaibu omom prisustvu ovde, odgovori Gusar.

- Možda gospodin od Ventimilja ima neke račune sa vlastimau Marakaibu?...

- Ne vole me mnogo, ili, bolje, ne voli me Van Guld, koji bibio presrećan da me ima u svojim rukama, kao što bih i ja biovrlo zadovoljan da se on nalazi u mojim.

- Ne razumem vas, gospodine, reče Kastiljanac.- I nije potrebno. Dakle, hoćete li se predati?- Ah!... I vi to zaista mislite! Zar jedan vitez da se preda bez

borbe?- Onda ćete me naterati da vas ubijem. Ne mogu vas pustiti

da odete odavde, jer smo u tom slučaju ja i moji drugoviizgubljeni.

- Ali, ko ste vi?- Morali biste već to pogoditi: mi smo gusari sa Tortuge.

Gospodine, branite se, inače ću vas ubiti.- Verujem, pošto pred sobom imam tri protivnika.- Ne brinite za njih, reče Gusar, pokazujući na Karmoa i

Crnca. Kad se njihov komandant bori, nemaju običaj da semešaju.

- U tom slučaju, nadam se da ću vas brzo izbaciti iz borbe. Vijoš ne poznajete desnicu grofa Lerme.

- Kao što vi ne poznajete desnicu gospodina od Ventimilja.Grofe, branite se!...

- Samo jedno pitanje, ako mi dozvolite. Šta ste učinili samojim nećakom i njegovim slugom?

- Zarobljeni su zajedno sa beležnikom, ali se ne brinite zanjih. Sutra će biti slobodni i vaš nećak će moći da se venča sasvojom lepoticom.

- Hvala, viteže.Crni gusar se lako nakloni, a zatim brzo siđe niz stepenice i

napade Kastiljanca s takvom žestinom da je ovaj bio prinuđenda se povuče dva koraka nazad.

67

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Nekoliko trenutaka u tesnom hodniku čuo se samo zveketoružja. Karmo i Crnac, naslonjeni na vrata, sa prekrštenimrukama, prisustvovali su dvoboju ne progovorivši ni reči inastojeći da prate pogledom munjevito sevanje oštrica dvajusjajnih mačevalaca.

Kastiljanac se divno borio, i kao čovek vičan mačevanjuodbijao je hladnokrvno udarce i napadao. Ali je vrlo brzomorao priznati da pred sobom ima jednog od najstrašnijihprotivnika, koji je posedovao čelične mišice.

Posle prvih udaraca Gusar je povratio svoj mir. Retko jenapadao, ograničavajući se samo na odbranu, kao da želinajpre da zamori protivnika i da prouči njegov način borbe.Stojeći čvrsto na nogama, uspravan i sa levom rukom uvodoravnom položaju, zažarenih očiju, izgledalo je kao da seigra. Uzalud je Kastiljanac nastojao da ga potisne do stepenica,s potajnom nadom da bi protivnik u jednom trenutku mogaopasti pod kišom snažnih udaraca. Ali se Gusar nije pomakao niza korak; ostao je nepomičan usred blistavog sevanja oštrica,odbijajući neverovatnom brzinom udarce i ne izlazeći iz linije.

Iznenada Gusar skoči dole, udari tercom po protivnikovomsečivu, zatim sekondom, i izbi jednim udarcem Kastiljancumač iz ruke. Ostavši bez oružja, Kastiljanac preblede i iz grudimu se ote krik. Blistavi vrh Gusarevog mača ostade za trenutakuperen u njegove grudi, zatim se naglo diže uvis.

- Vi ste hrabar čovek, reče Gusar, pozdravljajući protivnikamačem. Niste hteli da predate svoje oružje; sad ću ga samuzeti, ali vam poklanjam život.

Kastiljanac je stajao nepomičan, dok mu se na licu ocrtavaloogromno čuđenje. Možda mu je izgledalo neshvatljivo da je jošuvek živ. Zatim brzo priđe Gusaru i pruži mu svoju desnicu:

- Moji zemljaci kažu da su gusari ljudi bez vere i zakona,pravi morski razbojnici; ja sada mogu reći da među njima imaljudi koji bi, što se tiče viteštva i plemenitosti, mogli služiti kaoprimer najsavršenijim plemićima Evrope. Viteže, evo vam moje

68

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

ruke: hvala!...Gusar je srdačno stisnu, zatim se saže, podiže mač i reče mu:- Sačuvajte svoje oružje, gospodine; ja samo hoću da mi

obećate da ga nećete upotrebiti protiv mene do sutra uveče.- Obećavam vam, viteže, tako mi časti.- Onda dozvolite neka vas vežu. Žao mi je što moram pribeći

tako nečemu, ali ne bih smeo drukčije.- Radite onako kako mislite da je potrebno.Na Gusarev znak, Karmo priđe Kastiljancu, zaveza mu ruke i

predade ga Crncu koji ga odmah povede u sobu, gde su senalazili i njegov nećak, sluga i beležnik.

- Nadajmo se da je defile konačno završen, reče Karmo,obraćajući se Gusaru.

- A ja opet mislim da će vrlo brzo još neko doći da nasuznemirava, odgovori kapetan. Svi ovi tajanstveni nestancimoraće ubrzo da izazovu ozbiljne sumnje kod mladićeve igrofove familije, i neće dugo proći pa će se i vlast iz Marakaibaumešati. Zato bismo dobro učinili da zabarikadirmo vrata ispremimo se za odbranu. Jesi li pogledao ima li oružja ukući? ...

- Našao sam na tavanu jednu pušku i nešto municije, zatimjednu staru zarđalu halebardu i oklop.

- Puška bi nam mogla poslužiti.- A kako ćemo se braniti, kapetane, ako vojnici napadnu

kuću?...- To ćemo videti; mogu ti samo reći da me Van Guld nikada

neće živog uhvatiti!... Hajdemo, pripremimo se za odbranu;kasnije ćemo ručati, ako bude vremena za to.

Crnac se bio vratio, ostavivši Van Štilera da čuvazarobljenike. Kad su ga uputili u sve ono što je trebalo da seuradi, brzo se i savesno dao na posao.

Zajedno sa Karmoom preneo je sav teški nameštaj u hodnik,izazvavši kod nesrećnog beležnika čitavu bujicu uzaludnognegodovanja.

69

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Sanduci, ormani, teški stolovi, sve su to naslagali ispredvrata tako da su ih potpuno zatvorili.

Nezadovoljni još uvek, podigli su od drugih sanduka inameštaja još jednu barikadu na dnu stepenica, da bi zadržaliprotivnike u slučaju ako vrata popuste.

Taman su bili završili sa pripremama za odbranu, kadugledaše Van Štilera kako brzo silazi niz stepenice.

- Komandante, reče, na ulici se okupio veći broj građana i svigledaju u ovu kuću. Ja mislim da sad svi u gradu već znaju daovde tajanstveno iščezavaju ljudi.

- Ah!... samo uzviknu Gusar i nijedan mišić na licu mu se nepomeri.

Pope se mirno uz stepenice i pogleda. kroz prozor koji jegledao na uličicu, zaklonivši se iza persijanera.

Van Štiler je imao pravo. Oko pedesetak osoba, okupljenih ugrupice, zatvaralo je drugi deo ulice. Ti ljudi su nešto živorazgovarali, pokazujući na beležnikovu kuću, dok su se naprozorima obližnjih kuća pojavljivali i nestajali stanari.

- Dolazi ono čega sam se najviše bojao, promrmlja Gusar,namrštivši se. Ako i ja moram umreti u Marakaibu, onda značida mi je tako suđeno. Jadna moja braća, ostaće moždaneosvećena!... Ah!... Ali smrt još nije došla i sreća čuva gusaresa Tortuge... Ovamo, Karmo!...

- Evo me, kapetane.- Kažeš da si našao nešto municije.- Da, jedno bure baruta koje teži do deset funti, gospodine.- Stavi ga u hodnik, iza vrata, a isto tako i potpaljivač.- Grom i pakao!... Dići kuću u vazduh?- Da, ako bude neophodno.- A zarobljenici?- Utoliko gore za njih ako vojnici budu hteli da nas uhvate.

Naše je pravo da se branimo i to ćemo bez oklevanja učiniti.- Ah!... Evo ih... uzviknu Karmo, koji je sve vreme budno

pazio na ulicu.

70

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Koga?- Vojnika, kapetane.- Idi i donesi bure, a onda dođi ovamo sa Van Štilerom. Ne

zaboravi pušku.Na drugom kraju uličice pojavi se odred naoružanih vojnika,

koji je predvodio jedan poručnik; za njima je išla gomilaradoznalog sveta. Odred se sastojao od dvadesetak vojnika takonaoružanih kao da idu u rat: sa puškama, sabljama i bodežima.Pored poručnika Gusar ugleda jednog starog gospodina sabelom bradom i mačem o pojasu; odmah je pomislio da je tomožda grofov ili mladićev rođak.

Odred se probi kroz gomilu sveta koja je bila zakrčila uličicui zaustavi se na desetak koraka ispred beležnikove kuće. Vojnicise rasporediše u tri reda, držeći uperene puške, kao da jetrebalo svakog časa da otvore vatru.

Poručnik je nekoliko trenutaka gledao u prozore, izmenjavšipo koju reč sa starcem koji je stajao pored njega; zatim jeodlučno prišao vratima i lupio teškim zvekirom, viknuvši:

- U ime guvernera, otvorite!...- Jeste li spremni junaci moji? upita Gusar.- Spremni smo, gospodine, odgovoriše Karmo, Van Štiler i

Crnac.- Vas dvojica ćete ostati sa mnom, a ti, moj valjani Afrikanče,

idi i pogledaj da li na krovu postoji neki otvor kuda bismomogli da pobegnemo.

Rekavši to, otvori krila na prozoru i nag-nuvši se upita:- Šta želite, gospodine?Videvši da se umesto beležnika na prozoru pojavio čovek

odvažna lica koji je na glavi imao veliki crni šešir ukrašencrnim perom, poručnik ostade nepomičan, gledajućizapanjeno.

- Ko ste vi? zapita posle nekoliko trenutaka. Ja tražimbeležnika.

- Evo mene umesto njega, pošto on za sada ne može da se

71

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kreće.- Onda mi odmah otvorite: takva je guvernerova zapovest.- A ako neću da vam otvorim?- U tom slučaju ne odgovaram za posledice. U ovoj kući se

odigravaju veoma čudne stvari, moj ljubazni čoveče. I ja samdobio naređenje da vidim šta se dogodilo sa gospodinomPedrom, njegovim slugom i stricem, grofom od Lerma.

- Ako vam je stalo da to saznate, mogu vam reći da su u ovojkući svi živi i zdravi i čak dobro raspoloženi.

- Neka onda siđu dole.- Nemogućno je, gospodine, odgovori Gusar.- Naređujem vam da se pokorite ili ćemo razbiti vrata,- Razbijte ih; skrećem vam samo pažnju da se iza vrata nalazi

bure sa barutom i da ćemo čim pokušate silom da uđete upalitifitilj i dići kuću u vazduh, zajedno sa beležnikom, gospodinomKonkserviom, slugom i grofom od Lerma. Sad pokušajte, akosmete.

Čuvši ove reči, izgovorene tako mirno, odlučno ihladnokrvno da nisu mogle izazvati nikakvu sumnju uistinitost pretnje koju su sadržavale, vojnike i sav onajokupljeni svet obuzeo je pravi užas; čak su neki od radoznalacapožurili da se sklone, bojeći se da će kuća svakog trenutkaodleteti u vazduh. Pa i sam poručnik, i protiv svoje volje,uzmače nekoliko koraka.

Gusar je ostao mirno na prozoru kao da je običan posmatrač,ne gubeći, međutim, iz vida uperene cevi, dok su Karmo i VanŠtiler, stojeći iza njega, budno pazili na svaki pokret susedakoji su se načičkali na terasama i balkonima.

- Ali, ko ste vi? upita na kraju poručnik.- Čovek koji neće dozvoliti da ga ma ko uznemirava, čak ni

guvernerovi službenici, odgovori Gusar.- Zahtevam da mi kažete svoje ime.- Ne pada mi na pamet.- Nateraću vas.

72

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- A ja ću dići kuću u vazduh.- Vi ste ludi.- Isto koliko i vi.- Ah! Vređate?- Nikako, gospodine; samo odgovaram.- Prestanite!... Dosta je bilo šale.- Kako vi kažete. Hej, Karmo... Idi zapali fitilj!...

73

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

VIIINEVEROVATNO BEKSTVO

Ova Gusareva zapovest uspela je da izazove paničan strah nesamo kod okupljenog sveta nego i kod samih vojnika. Naročitosu najbliži beležnikovi susedi, i to ne bez razloga, počeliizbezumljeno da urlaju kao da su već leteli u vazduh zajedno sabeležnikovom kućom.

Građani i vojnici požuriše da se sklone na drugi kraj ulice,dok su susedi kao ludi trčali niz stepenice, nastojeći da ponesusa sobom bar ono najdragocenije, što su imali. Sad su svi biliubeđeni da će ovaj čovek, neki ludak kako su mnogi mislili,zaista izvršiti svoju strašnu pretnju.

Jedino je poručnik ostao hrabro na svom mestu; ali sudećipo uznemirenim pogledima koje je dizao prema kući, lako semoglo razumeti da sigurno ne bi ostao na tom mestu da jenekim slučajem bio sam ili da nije imao one poručničkeoznake.

- Ne!... Stanite, gospodine!... viknu. Jeste li poludeli?- Želite li nešto? upita Gusar svojim uvek mirnim glasom.- Kažem vam da se ostavite tih svojih paklenih namera.- Vrlo rado, ako vi mene ostavite na miru.

74

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Pustite grofa Lermu i ostale i ja vam obećavam da ćemo vasostaviti na miru.

- Rado ću to učiniti, ako prihvatite prvo moje uslove.- Koje uslove?- Da, pre svega, povučete svoje vojnike.- A zatim?- Da nabavite meni i mojim ljudima propusnicu sa

guvernerovim potpisom, kako bismo mogli da napustimo gradneuznemiravani od vojnika koji pretražuju okolinu.

- Ali ko ste vi kad vam je potrebna dozvola?... upita poručnik,čije je čuđenje bilo sve veće što je više počinjao da sumnja.

- Ja sam jedan plemić s one strane mora, odgovori gusarponosito.

- Onda vam nije potrebna nikakva dozvola da biste izišli izgrada.

- Naprotiv.- Onda sigurno imate neki zločin na savesti. Recite mi vaše

ime, gospodine.Tog trenutka poručniku se približi jedan čovek čija je glava

bila zavijena maramom umrljanom krvlju i koji se jedva kretaokao da mu je jedna noga bila oduzeta.

Karmo, koji je sve vreme stajao iza Gusara, pazeći na vojnike,ugledavši pridošlicu, viknu:

- Grom i pakao!- Šta ti je? upita ga Gusar okrenuvši se živo.- Izdani smo, kapetane. Onaj čovek je jedan od onih

Biskajaca koji su nas napali.- Ah! učini Gusar slegnuvši ramenima.Biskajac, pošto je bio baš jedan od onih koji su prisustvovali

dvoboju u krčmi, a zatim napali na ulici Gusara i njegovedrugove, obrati se loručniku govoreći:

- Hoćete li da znate ko je onaj čovek sa crnim šeširom?- Da, odgovori poručnik. Poznaješ li ga?- Carrai... Jedan od njegovih ljudi me je ovako udesio.

75

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Gospodine poručniče, pazite da vam ne pobegne!... To je jedanod gusara...

Ovoga puta sa ulice dopreše, ne više uplašeni nego razjarenipovici. Istovremeno je neko bolno kriknuo. Na jedan Gusarevznak, Karmo je podigao pušku, opalio i srušio Biskajca.

Ovo je već bilo previše. Dvadeset pušaka podigoše seistovremeno prema prozoru na kome je stajao Gusar, dok jegomila urlala iz sveg glasa:

- Udrite gadove!- Ne, uhvatite ih žive i obesite na sred trga.- Žive ih spalite!...- Ubijte ih!... Ubijte ih!...Poručnik odsečnim pokretom naredi vojnicima da spuste

puške, a onda se probi do ispod prozora i reče Gusaru, koji je idalje stajao nepomičan na istom mestu, kao da ga se sve tepretnje nisu ticale.

- Moj plemeniti gospodine, komedija je završena, predajtese!

Gusar samo slegnu ramenima.- Jeste li me razumeli, gospodine? viknu poručnik sav crven

od besa.- Sasvim dobro.- Predajte se ili ću narediti da se sruše vrata.- Naredite! odgovori hladno Gusar. Upozoravam vas samo da

je bure sa barutom spremno i da ću dići kuću u vazduh zajednosa zarobljenicima.

- Nastradaćete i vi.- Eh!... Bolje je umreti usred grmljavine zadamljenih

ruševina nego dočekati sramnu smrt koja bi mi sledila poslepredaje.

- Obećavam da vam se ništa neće dogoditi.- Sa vašim obećanjima ne bih znao prosto šta da radim, jer

znam koliko ona vrede. Gospodine, već je šest sati posle podne,a ja još nisam ručao. Dok se vi odlučite šta da radite, ja ću sa

76

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

grofom Lermom i njegovim nećakom nešto pojesti. Gledaćemoda ispijemo jednu čašu i u vaše cenjeno zdravlje, ako kuća dotlene odleti u vazduh.

Rekavši to, Gusar podiže šešir i pozdravi ga savršeno učtivo,a onda se povuče sa prozora ostavivši poručnika, vojnike iokupljeni svet neme i zabezeknute.

- Hajdemo, junaci moji, reče Gusar Karmou i Van Štileru.Mislim da ćemo još imati vremena da jedemo i maloporazgovaramo.

- A oni vojnici? upita Karmo, koji nije mogao a da se ne divihladnokrvnom ponašanju svoga kapetana.

- Ostavite ih neka viču, ako im je stalo do toga- Hajdemo onda, kapetane, da obavimo i našu poslednju

večeru.- Naš poslednji čas još nije kucnuo, odgovori Gusar. Sačekaj

samo da padne mrak pa ćeš videti kakvo će čudo napraviti ovobure.

Zatim uđe u sobu i preseče konopce kojrša su bili vezani grofLerma i mladić, pozivajući ih da sednu za sto.

- Pojedite nešto sa mnom grofe, i vi, mladiću; tražim od vassamo reč da nećete pokušati ništa protiv nas.

- Bilo bi nemogućno preduzeti ma šta, odgovori grof smešećise. Moj nećak je bez oružja, a ja sad znam koliko je opasan vašmač. A šta to rade moji zemljaci? ... Čuo sam neku strahovitubuku sa ulice.

- Još uvek se zadovoljavaju time da nas drže opkoljene.- Žao mi je što vam to moram reći, ali bojim se da će na kraju

ipak srušiti vrata.- Ja ne mislim tako,grofe.- Onda će vas opsadom pre ili posle naterati da se predate.

Tako mi svega, kavalijere, bilo bi mi žao da vidim jednog takohrabrog i prijatnog čoveka kao što ste vi u guvernerovimrukama. Taj čovek nema milosti prema gusarima.

- Van Guld me neće uhvatiti. Ja moram živeti da bih raščistio

77

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

neke stare račune sa tim Flamancem.- Poznajete li ga?- Poznajem, na svoju nesreću, reče Gusar uzdahnuvši. Taj

čovek je doneo nesreću čitavoj mojoj porodici, i što sam postaogusar mogu njemu da zahvalim. Ali, ne govorimo više o tome.Kad god pomislim na njega, osećam kako mi se krv trujenepomirljivim gnevom i postajem tužan kao da sam napogrebu. Pijte, grofe. Karmo, šta rade Španci?

- O nečemu raspravljaju, kapetane. Izgleda da ne mogu da seodluče da nas napadnu.

Učiniće to ranije ili kasnije, samo što nas neće više biti ukući. Je li Crnac još uvek na straži?

- Na tavanu je.- Van Štilere, odnesi mu nešto da popije.Rekavši to, Gusar ponovo utonu u razmišljanje, nastavljajući

sa večerom. Bio je tužniji nego ikada, tako da više nije čuo nireči od onoga što mu je grof govorio.

Večera je protekla u tišini. Izgleda da vojnici, uprkos gnevu ižarkoj želji da povešaju i žive spale gusare, nisu mogli da seodluče. Nisu oni oklevali zato što im je nedostajalo hrabrosti,naprotiv, niti pak što bi eksplozija raznela beležnikovu kuću.Bojali su se jedino za grofa Lermu i njegovog nećaka, koji supripadali najuglednijim ličnostima grada i koje je trebalo nasvaki način spasti.

Već se bilo smračilo, kad je Karmo javio Gusaru da je stigaojedan vod arkebuzira, pojačan sa još deset vojnika naoružanihhalebardama, i zaposeo izlaz iz uličice.

- To znači da se spremaju da nešto preduzmu, odgovoriGusar. Zovi Moka.

Afrikanac se ubrzo stvori pred njim.- Jesi li dobro pregledao tavan? upita ga.- Jesam, gospodaru.- Ima li na krovu kakav otvor?- Ne, ali sam zato sa jednog dela krova skinuo crep i onuda

78

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

možemo izaći.- Ima li tamo neprijatelja?- Nijednog, gospodaru.- Znaš li gde ćemo sići?...- Da.Istog trenutka uličicom odjeknu strahoviti pucanj, od koga

su se zatresla sva stakla na prozorima. Nekoliko zrna probipersijanere i izbuši zidove i tavanicu. Gusar skoči na noge,istrgavši mač. Ovaj čovek, koji je još pre nekoliko trenutakaizgledao tako miran i spokojan, osetivši miris baruta odjednomse sav promenio: oči su mu sevale, a na bledom licu pojavila selaka rumen.

- Ah!... Počinju!... uzviknu Gusar podrugljivim glasom.Zatim, okrenuvši se grofu i njegovom nećaku, nastavi:- Ja sam vam obećao život, pa ma šta se dogodilo, i održaću

reč; ali me vi morate zato slušati i zakleti se da ćete izvršavatimoja naređenja.

- Govorite, viteže, reče grof. Žao mi je što su napadači mojizemljaci, inače bih se rado borio rame uz rame sa vama.

- Morate poći sa mnom, ako ne želite da odletite u vazduh.- Zar ćete srušiti kuću?- Za nekoliko minuta od nje će ostati samo ruševine.- Hoćete li da me upropastite? jauknu beležnik.- Ćuti, stara cicijo, viknu Karmo, odvezujući nesrećnog

čoveka. Spasavamo te i još nisi zadovoljan.- Ali neću da izgubim kuću.- Tražite odštetu od guvernera.Uto odjeknu uličicom još jedna paljba i nekoliko zrna

prozvižda kroz sobu, razbivši u komade jednu lampu.- Napred, ljudi s mora!... zagrme Gusar. Karmo, idi zapali

fitilj!...- Sve je spremno, kapetane.- Pazi samo, da bure ne eksplodira pre nego što odemo iz

kuće.

79

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Fitilj je dosta dugačak, gospodine, odgovori gusar, silazećibrzo niz stepenice.

Gusar, koga su pratila četiri zarobljenika, Van Štiler iAfrikanac, pope se na tavan, dok su arkebuziri i dalje pucali,gađajući najviše u prozore i pozivajući iz sveg glasa na predaju.

Zrna su padala svuda i od njihovog fijukanja nesrećnombeležniku se dizala kosa na glavi; skidala su malter i odbijala seod cigle. Ali sve to nije nimalo zabrinjavalo gusare, pa ni grofaLermu, starog ratnika.

Kad su stigli na tavan, Afrikanac pokaza Gusaru jedan veliki inepravilan otvor na krovu koji je izbio nekom gredom.

- Napred, reče Gusar.Vrati za trenutak mač u korice, uhvati se za ivicu otvora i za

čas se prebaci na krov, pogledavši brzo oko sebe.Primetio je dva-tri krova i visoke palme, od kojih je jedna

rasla pored samog zida šireći svoje ogromno i neobično lepolišće iznad prostranog krova.

- Hoćemo li ovuda sići? upita Crnca, koji mu se bio pridružio.- Da, gaspodaru.- Da li ćemo moći da iziđemo iz onog vrta?- Nadam se.Grof Lerma, njegov nećak, sluga pa i sam beležnik koga je

Van Štiler dobro pogurao, bili su već na krovu, kad se pojavioKarmo, rekavši:

- Brzo, gospodo, za dva minuta kuća će nam se srušiti podnogama.

- Propao sam! cvileo je beležnik. Ko će mi nadoknaditi...Van Štiler ga prekide, gurnuvši ga grubo napred.- Požurite ili ćete i vi odleteti u vazduh, reče mu.Gusar, uverivši se prvo da s one strane nema neprijatelja,

skoči na drugi krov, a za njim odmah grof Lerma sa svojimnećakom.

Pucnjava je bila učestala, dok su se oblaci dima dizali naduličicom, razvlačeći se iznad krovova. Izgledalo je da su Španci

80

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

bili rešili da izrešetaju dobro beležnikovu kuću, pre nego štorazbiju vrata, nadajući se, verovatno, da će naterati gusare napredaju.

Možda su se bojali da Gusar ipak ne izvrši svoju strašnupretnju, da se sahrani zajedno sa četvoricom zarobljenika, pasu zato oklevali da izvrše glavni juriš na kuću.

Vukući sa sobom beležnika, koji se više nije mogao držati nanogama, toliko se bio uplašio, gusari su vrlo brzo prešli prekokrovova i stigli do poslednje kuće, kraj same palme, niz koju jebilo lako spustiti se na tle.

Ispod njih se pružao prostrani vrt, opasan visokim zidomkoji je, kako je izgledalo, izlazio u polje.

- Poznajem ovaj vrt, reče grof, pripada mom prijateljuMaralesu.

- Nadam se da nas nećete izdati, reče Gusar.- Naprotiv, viteže, nisam još zaboravio da vam dugujem

život.- Požurimo onda, reče Karmo, inače bi nas eksplozija mogla

baciti do đavola.Tek što je to izgovorio, kad iz beležnikove kuće suknu

ogroman plamen, a odmah zatim odjeknu strahovitadetonacija.

Gusari i njihovi drugovi osetiše kako im se krov zatrese podnogama, a onda popadaše jedan preko drugog, dok su oko njihpljuštali komadi kamena, nameštaj i zapaljene krpe.

Iznad krovova se podiže oblak dima, obavivši za minut-dvasve okolo, a za to vreme iz uličice je dopirala tutnjava odrušenja zidova, zajedno sa prestrašenim urlicima i kletvama.

- Grom i pakao! viknu Karmo, koji se našao čak pored oluka.Da me je odbacio samo još metar dalje, pao bih u vrt kao džakkrpa.

Crni gusar brzo ustade, teturajući se kroz dim koji ih jeobavijao.

- Jeste li svi živi? upita.

81

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Nadam se da jesmo, odgovori Van Štiler.- Evo, ovde neko leži nepomičan, reče grof. Da ga nije

pogodilo kakvo parče?- Pa to je ona lenština, beležnik, odgovori Van Štiler. Ne

brinite za njega, on se samo onesvestio od straha.- Ostavimo ga ovde, reče Karmo. I sam će se izvući iz svega

ovoga, ako ne umre od tuge za svojom straćarom.- Ne, odgovori Gusar. Ako ga ostavimo postoji opasnost da

izgori. Eksplozija je zahvatila i ostale kuće.- Imate pravo, potvrdi grof. Eno, jedna kuća već gori.- Iskoristimo ovu zbrku da se izgubimo odavde, prijatelji,

reče Gusar. Ti, Moko, ponesi beležnika.Priđe zatim do ivice krova, uhvati se za palmovo stablo i

spusti u vrt.Za njim su se spustili i ostali.Taman se uputio jednom stazom koja je vodila do zida, kad

ugleda nekoliko ljudi, naoružanih arkebuzama, kako brzoistrčaše iz šipražja i pojuriše na njega, vičući:

- Stani ili ćemo pucati!...Gusar zgrabi desnom rukom mač, a levom pištolj, spreman

da prokrči sebi prolaz.- Prepustite ih meni, viteže.Zatim pođe prema onim ljudima, rekavši:- Ne poznajete, dakle, više prijatelja svoga gospodara?- Grof Lerma!... uzviknuše oni ljudi začuđeno.- Dole oružje ili ću se žaliti vašem gospodaru.- Oprostite gospodine grofe, reče jedan od slugu: nismo znali

o kome se radi. Čuli smo neku strašnu eksploziju i znajući davojnici u blizini drže opsednute gusare, dotrčali smo ovamo dasprečimo te opasne bandite da pobegnu.

- Gusari su već pobegli, pa prema tome i vi možete otići.Postoji li kakav otvor u zidu?

- Postoji, gospodine grofe.- Otvorite nam, a za dalje ne brinite.

82

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Čovek koji je razgovarao sa grofom dade znak ostalima daspuste oružje, a onda se uputi jednom sporednom stazom dogvozdenih vrata i otvori ih. Gusari i Crnac izađoše iz vrta, a zanjima grof i njegov nećak. Sluga, koji je držao u naručjuonesvešćenog beležnika, ostao je zajedno sa slugom grofovogprijatelja.

Grof povede gusare još dvesta koraka, ušavši u jednu pustuuličicu opasanu s jedne i druge strane visokim zidom, a zatimreče:

- Viteže, vi ste mi spasli život i ja sam srećan što sam mogaoda vam se odužim bar ovom malom uslugom. Hrabri ljudi, kaošto ste vi, ne smeju umreti na vešalima, a uveravam vas daguverner ne bi imao milosti prema vama da ste mu pali šaka.Idite ovom uličicom koja vodi u polje i vratite se na svoju lađu.

- Hvala, grofe, odgovori Gusar.Oba plemića stisnuše srdačno jedan drugom ruku i

pozdraviše se.- Evo jednog čestitog čoveka, reče Karmo. Ako se vratimo u

Marakaibo, ne smemo propustiti da ga ne posetimo.Gusar brzo pođe uličicom, odmah iza Afrikanca, koji je

poznavao celu okolinu Marakaiba i sad im bio vodič kroz grad.Posle deset minuta gusari su neometano izašli iz grada i našli

se na ivici šume u kojoj se nalazila koliba ukrotitelja zmija.Okrenuvši se, ugledaše među poslednjim kućama oblak

ružičastog dima, iznad koga su sevale varnice što ih je vetarnosio prema zalivu. To je dogorevala beležnikova kuća,zajedno, možda, sa još nekom drugom.

- Jadnik, reče Karmo. Umreće od tuge: njegova kuća i njegovpodrum! To je težak udar za tvrdicu kakav je on!

Ostali su nekoliko minuta pod gustom senkom jednogogromnog drveta, bojeći se da se u blizini ne nalazi još nekiodred Španaca koji pretražuju okolinu. Zatim, umirenidubokom tišinom koja je vladala u šumi, zađoše ispod drveća ikrenuše brzim korakom na put. Dvadeset minuta im je bilo

83

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

dovoljno da pređu rastojanje koje ih je delilo od kolibe. Bili suveć skoro na cilju, kad do njih dopre nečije cviljenje.

Gusar zastade, trudeći se da raspozna nešto u pomrčini kojusu stavarale guste krošnje.

- Grom i pakao! uzviknu Karmo. Pa to je naš zarobljenik,koga smo ostavili vezanog za drvo. Potpuno sam zaboravio natog vojnika!

- Istina je! promrmlja Gusar.Približi se kolibi i ugleda Španca, još uvek zavezanog.- Hoćete li da umrem od gladi? upita jadnik. Onda je trebalo

da me odmah obesite.- Da li se neko vrzmao ovuda? ušpa ga Gusar.- Video sam samo slepe miševe, gospodine.- Idi i uzmi telo moga brata, reče Gusar, okrenuvši se

Afrikancu.Zatim priđe vojniku, koji je počeo sav da drhti bojeći se da

mu je možda kucnuo poslednji čas; odreši konopce ioslobodivši ga reče muklim glasom:

- Mogao bih prvo na tebi da osvetim smrt onoga koga ću sadsahraniti na dnu okeana, i smrt njegovih drugova, koji još visena trgu onog prokletog grada. Ali ja sam ti obećao da ću tepomilovati, a Gusar nikada nije pogazio zadanu reč.

- Slobodan si, ali se moraš zakleti da ćeš, čim stigneš uMarakaibo, otići kod guvernera i reći mu, u moje ime, da ću jošnoćas, pred svojim mornarima postrojenim na palubi „Munje",i pred telom onoga koji se zvao Crveni gusar, izreći takvuzakletvu od koje će zadrhtati. On je ubio moju braću i ja ćuuništiti njega i sve one koji nose ime Van Guld. Reci mu da samse zakleo bogom, morem i paklom i da ćemo se uskoro videti.

Zatim, uhvativši zarobljenika za rame, gurnu ga onakozbunjenog i reče mu:

- Idi i ne okreći se, jer bih se mogao pokajati što sam tipoklonio život.

- Hvala, gospodine, reče Španac i potrča što je mogao brže,

84

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

bojeći se da neće izaći živ iz šume.Gusar ga je gledao kako se udaljava, a zatim, kad je video da

je nestao u mraku, okrete se svojim ljudima i reče:- Hajdemo, vreme leti.

85

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

IXSTRAŠNA ZAKLETVA

Malu družinu predvodio je Afrikanac, koji je znao u prstesvaku putanju u šumi. Išli su brzo, žureći da što pre stignu naobalu zaliva i otplove pre svanuća.

Svi su bili zabrinuti zbog lađe koja je morala sve vreme dakrstari na ulazu u zaliv, jer su od zarobljenog vojnika saznali daje guverner Marakaiba poslao glasnike u Gibraltar da tražepomoć od admirala.

Gusar se bojao da je možda čitava eskadra, dobro naoružanai sa brojnom posadom, uglavnom Biskajcima, već stigla u zalivda napadne „Munju".

Nije ništa govorio, ali ipak nije uspevao da sakrije svojuzabrinutost. S vremena na vreme davao je znak svojimdrugovima da stanu, a onda bi pažljivo osluškivao, strahujućida ne čuje u daljini neku tutnjavu. Zatim bi pošao još brže,gotovo potrčao.

Drugi put bi opet nestrpljivo uzmahnuo rukama, naročitokad bi se iznenada našao ispred nekog ogromnog stabla koje sesrušilo usled starosti ili od groma, ili ispred neke bare oko kojeje trebalo obilaziti i gubiti dragoceno vreme.

86

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Srećom, Afrikanac je dobro poznavao šumu i vodio ih kraćimputem i stazama kojima se moglo lakše i brže napredovati.

U dva sata ujutro, Karmo, koji je išao odmah iza Crnca, začuu daljini neku huku, što je nagoveštavalo da se približuju moru.Do njegovog izoštrenog uha dopirao je šum talasa koji su serazbijali o obalu.

- Ako ne bude nikakvih neprijatnih iznenađenja, za jedan satćemo biti na našoj lađi, reče Crnom gusaru, koji ga je biostigao.

Ovaj samo klimnu glavom i ne reče ništa.Karmo se nije bio prevario. Buka talasa postajala je sve

razgovetnija, a s vremena na vreme čuli su se i krici divljihpataka, zvanih barnecle, koje se inače bude rano. Leđa su impokrivena crnim perjem, dok im je glava bela i obično žive krajobale zaliva.

Gusar mahnu drugovima da još malo požure i nešto kasnijestigoše do niske obale, pokrivene morskim biljem, koja sepružala u nedogled na sever i na jug, čudno krivudajući.

Kako je nebo bilo pokriveno maglom, koja se dizala savelikih, močvara na obalama zaliva, mrak je bio potpun; samosu se tu i tamo preko mora pružale u svim pravcima nekezažarene linije.

Vrhovi talasa su blistali, a morska pena, koja se razlivala požalu kao resica, bila je sva posuta divnim iskricama.

Ponekad bi se čitavi delovi mora, do malo čas crni kao odmastila, odjednom zablistali, kao da je negde na dnu morazasvetlela neka ogromna električna sijalica.

Neka ga đavo odnese, reče Karmo. Izgleda da su se i ribeudružile sa Špancima da nam onemoguće da pobegnemo.

- Ne, odgovori Van Štiler, tajanstvenim glasom, pokazujućina leš koji je Crnac nosio. Talasi su se osvetlili da bi primiliCrvenog gusara.

- Istina je, promrmlja Karmo.Crni gusar je, međutim, gledao more upirući pogled u

87

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

daljinu. Hteo je, pre nego što se ukrca, da se uveri plovi lizalivom eskadra admirala Toleda.

Ne otkrivši ništa, pogleda prema severu i na zažarenommoru ugleda crnu mrlju koja se jasno isticala.

- Eno „Munje", reče. Potražite čamac pa da se otisnemo.Karmo i Van Štiler pokušaše da odrede pravac, ne znajući

tačno na kom mestu su ga ostavili. Zatim pođoše brzo uz obalu,prema severu, gledajući pažljivo između vodenog bilja čije sužile i požutelo lišće zapljuskivali svetlucavi talasi.

Prešavši tako jedan kilometar, uspeli su da pronađu čamac,koji je oseka bila ostavila između šipražja na obali. Brzo su seukrcali i zaveslali ka mestu gde su ih čekali kapetan i Crnac.

Leš su, umotan u crni ogrtač, smestili između dve klupe,pokrivši mu lice, pa su se zatim, veslajući iz sve snage, otisnuliod obale.

Crnac je sedeo na pramcu, držeći među kolenima puškuzarobljenog Španca, dok je Gusar sedeo na krmi, prema telusvoga mrtvog brata.

Ponovo ga je bila obuzela mračna tuga. Glavu poduprevširukama, sa laktovima naslonjenim na kolena, nije skidao ni začasak oči sa leša, čiji su se oblici jasno ocrtavali ispodprostranog crnog ogrtača.

Utonuo u turobne misli, kao da je na sve drugo zaboravio: nasvoje drugove, na „Munju", koja se sve jasnije isticala nablistavom moru, poput nekog velikog kita što plovi na površinirastopljenoj zlata; zaboravio je čak i na eskadru admiralaToleda.

Sedeo je tako potpuno nepomičan i izgledalo je kao da nediše.

Čamac je, međutim, brzo klizio po talasima, udaljujući se sveviše od obale. Voda je plamtela oko njega, dok su vesla podizalablistavu penu poput iskričavih mlazeva.

Ispod talasa je plovio veliki broj čudnih mekušaca,poigravajući u onom orgijanju svetlosti. Pojavljivale su se

88

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

velike meduze; pelagije, nalik na blistave kugle koje su sijalekao užarena lavina i čiji su čudni pipci u obliku malteškogkrsta. Zatim acalefe, blistave, kao da su obložene pravimdijamantima; tu sui ljupke velelle, koje iz neke vrste ljuske šireneverovatno blagu, plavičastu svetlost; pa grupe beroe, čije jetelo oblo i prepuno žaoka koje šalju zelenkastu svetlost.

Ribe svih vrsta pojavljivale su se i nestajale, ostavljajući zasobom svetlucave tragove; polipi raznih oblika kretali su se usvim površinama vode plivale velike sirene, koje su u onovreme bile još prilično brojne, podižući svojim dugim repovimai prednjim perajima blistave talase.

Čamac, gonjen snažnim rukama gusara, klizeći brzo posvetlucavim talasima, pružao bi odličnu metu topovimašpanske eskadrile da se admiral Toleda tog trenutka nalazio uzalivu.

Oba gusara veslala su iz sve snage, bacajući okolouznemirene poglede i strahujući da se odnekud ne pojaveneprijateljske lađe.

Žurili su i zato što su osećali kako ih obuzima nekineodređeni praznoverni strah. Ovo usplamtelo more, pa onajmrtvac u čamcu, a onda i prisustvo Crnog gusara, tog uvekmračnog i tužnog čoveka, stalno odevenog u crno, sve je tobudilo u njihovoj duši neki tajanstveni strah. Jedva su čekali dase nađu na „Munji", među svojim drugovima.

Lađa nije bila udaljena više od jedne milje. „Munja" im jedolazila u susret, krećući se polako tamo-ovamo. Ondaiznenada neki čudan krik, koji je podsećao na prodoran vapaj,dopre do njihovih ušiju, završavajući se tužnim jecanjem.

Obojica odmah spustiše vesla i pogledaše bojažljivo okolo.- Jesi li čuo?... upita Van Štiler, osećajući kako mu po čelu

izbija hladan znoj.- Jesam, odgovori Karmo nesigurnim glasom.- Da nije neka riba?- Nikad nisam čuo nijednu ribu da ovako jauče.

89

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Pa šta je onda?...- Ne znam, ali ti mogu reći da je na mene strašno delovalo.- Da nije brat mrtvog gusara?- Ćuti, druže.Obojica su gledali Gusara, ali ovaj kao da nije ništa čuo.

Sedeo je i dalje nepomičan, sa podbočenom glavom, gledajućinetremice u mrtvo telo svoga brata.

- Hajdemo i neka nam bog bude u pomoći, promrmljaKarmo, mahnuvši Van Štileru da uzme veslo u ruke.

- Jesi li čuo onaj krik, druže?- Jesam, odgovori Afrikanac.- Šta misliš, šta je to bilo?- Možda neki lamantino.- Hm!... promrmlja Karmo. Možda je bio i lamantino,

samo...Odjednom ućuta i sav preblede.Baš tog trenutka, iza krme čamca, usled kruga od blistave

pene, pojavila se neka nejasna prilika i isto tako brzo nestala,ponirući u dubine zaliva.

- Jesi li video? ... upita Van Štiler prigušenim glasom.- Jesam, odgovori Karmo, cvokoćući zubima.- Neka glava, zar ne?- Da, Karmo.- Mrtvačka.- To je Zeleni gusar, koji nas prati. Hoće da dočeka Crvenog

gusara.- Nemoj da me plašiš, Karmo.- A Crni gusar nije ništa video ni čuo?- On je brat oba pokojnika!- A ti, druže, jesi li ti nešto video?- Jesam, glavu, odgovori Afrikanac.- Čiju? ...- Lamantina.- Neka đavo nosi tebe i tvoje lamantine, promrmlja Karmo.

90

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

To je bila mrtvačka glava, zar si slep!Tog trenutka sa lađe odjeknu jedan glas.- Hej!... Vi u čamcu! Ko ste? ...- Crni gusar!... zaurla Karmo.- Pristani!...„Munja" se približavala brzo, kao morska lastavica, sekući

svojim oštrim kljunom blistavu površinu mora. Onako crnaličila je na legendarni brod ukletog Holanđanina, ili na„mrtvačku lađu" koja plovi po zažarenom moru.

S obe strane palube, nepomični kao neki kipovi, stajali supostrojeni gusari, svi naoružani puškama, a na krmi, iza dvavelika topa, videle su se tobdžije s upaljenim fitiljima u ruci,dok se iznad krme vila crna Gusareva zastava sa dva zlatnaslova čudno isprepletana u neki nerazumljiv znak.

Čamac je pristao ispod levog boka, dok se brod okretao uzvetar; mornari su sa palube bacili konopac i čamac je privezan.

- Spuštaj!... viknu neki promukli glas, Dva konopca sakoturovima i velikom gvozdenom kukom na kraju spustiše sesa srednjeg jarbola. Karmo i Van Štiler pričvrstiše konopcekukama za klupe, i na zvižduk zapovednika palube čamac je biopodignut zajedno sa posadom.

Kad je Crni gusar čuo kako je kobilica čamca udarila opalubu, kao da se prenuo iz svojih crnih misli.

Pogledao je oko sebe, ne verujući skoro da je opet na svojojlađi; zatim se sagnuo uzeo mrtvo telo u naručje i položio gaispod glavnog jarbola. Cela posada, poređana duž ogradebroda, ugledavši leš, bila je otkrila glave.

Morgan, prvi oficir na „Munji", sišao je istog trenutka sakomandnog mosta i pošao u susret Crnom gusaru.

- Očekujem vaša naređenja, gospodine, reče.- Radite šta hoćete, odgovori mu Gusar, odmahnuvši tužno

glavom.Prošao je polako preko gornje palube, popeo se na komandni

most i ostao gore nepomičan kao neki kip sa skrštenim rukama

91

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

na grudima.Na istoku je već počinjalo da sviće. Tamo, gde je izgledalo da

se nebo spaja sa morem, pela se polako neka bleda svetlost,obasjavši vodu sivkastim odsjajima. Izledalo je kao da je i tasvetlost nekako tmurna, jer nije imala onu uobičajenucrvenkastu boju; bila je skoro siva, ali nekako čeličnosiva iskoro neprozirna.

Velika Gusareva zastava bila je spuštena na pola koplja uznak žalosti, a katarke jarbola na kojima nisu bila raširenajedra bile su nameštene u obliku krsta.

Brojna posada gusarske lađe bila se popela na palubu ipoređala duž ograde. Ovi ljudi, čija su lica bila opaljenamorskim vetrom i dimom bezbroj juriša, tužno su obarali glavepred mrtvim telom Crvenog gusara, koga je zapovednik palubezašio u veliku grubu vreću, privezavši mu za noge dve topovskekugle. Sve ih je bio zahvatio neki neodređen strah.

Svetlost je postajala sve jasnija, ali je more sijalo oko lađekao i noću, udarajući potmulo o crne bokove visokog pramca.

Talasi su u tom času nekako čudno šumeli. Čas su se čulijauci, čas hrapavi uzdasi i tužno jecanje.

Iznenada sa krme zabruja zvono.Sva momčad kleče na kolena, dok je zapovednik palube uz

pomoć trojice mornara podigao telo sirotog gusara na ogradulevog boka.

Grobna tišina vladala je na palubi lađe, koja je stajalanepomično na svetlucavoj površini vode; čak je i more zaćutaloi nije više šumelo.

Sve oči su bile uprte u Crnog gusara, čija se crna pojavačudno ocrtavala na sivkastoj liniji horizonta.

Tog trenutka, strašni gusar Meksikanskog zaliva kao da jepoprimio divovski izgled. Stojeći uspravno na komandnommostu, sa dugim perom koje se vilo na jutarnjem povetarcu, sarukom ispruženom prema telu Crvenog gusara, kao da sespremao da izrekne neku strašnu pretnju.

92

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Njegov snažan i metalni glas razbi iznenada grobnu tišinukoja je vladala na brodu.

- Ljudi s mora!... viknu, čujte me!... Kunem se bogom, ovimtalasima koji su nam verni drugovi, i svojom dušom, da nećuimati mira na zemlji dok ne osvetim svoju braću koju je ubioVan Guld. Neka munje zapale moju lađu, neka me talasiprogutaju zajedno sa vama, neka me oba gusara koja spavajupod ovim vodama, u dubinama Velikog zaliva, prokunu, nekamoja duša bude zauvek prokleta ako ne ubijem Van Gulda i neuništim čitavu njegovu porodicu kao što je on uništio moju!...Ljudi s mora!... Jeste li me čuli? ...

- Čuli smo, odgovoriše gusari na čijim se licima ocrtavaoužas.

- U vodu telo!... viknu muklim glasom.Zapovednik posade i trojica mornara digoše vreću sa telom

Crvenog gusara i spustiše je u vodu.Vreća pade u more i podiže čitav mlaz usplamtele vode.Svi gusari se nagnuše preko ograde.Kroz blistavu vodu videlo se jasno kako leš silazi u

tajanstvene dubine, uz široko talasanje, i kako odjednomnestaje.

Tog trenutka sa pučine odjeknu ponovo onaj tajanstvenikrik, koji je toliko uplašio Karmoa i Van Štilera.

Oba gusara, koja su se nalazila ispod komandnog mosta,pogledaše se u lice, bledi kao krpa.

- To je krik Zelenog gusara koji se javlja Crvenom gusaru,promrmlja Karmo.

- Da, odgovori Van Štiler, prigušenim glasom. Braća su sesrela na dnu mora.

Iznenada zvižduk prekide njihove reči.- Okreći kormilo, viknu kapetan.„Munja" se okrete i zaplovi između ostrvčića, žureći prema

Velikom zalivu, obasjanom prvim sunčevim zracima, dok jefosforescencija naglo nestajala.

93

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XNA PALUBI „MUNJE"

„Munja" Crnog gusara već je ostavila za sobom grupeostrvčića i dugački rt koji su obrazovali poslednji ogranci Sijeradi S. Marta i zaplovila u Karipsko more, u pravcu severa, to jestprema Velikim Antilima. More je bilo mirno i samo malonamreškano jutarnjim povetarcem koji je duvao sa juga ijugoistoka i podizao tu i tamo kratke talase što su se uzpotmulu buku razbijali o bokove brzog jedrenjaka.

Nad zalivom je leteo veliki broj ptica koje su dolazile saobale. Jata morskih gavranova (ptica grabljivica, velikih poputpetla), letela su u blizini obala, spremna da nasrnu na kakavmanji plen i da ga živog rastrgnu. Iznad samih talasa lepršalesu grupe ptica sa rasečenim repom, crnim perjem na leđima ibelim na trbuhu; ove ptice imaju neobične kljunove zbog kojihčesto gladuju, jer ako se ribe svodevoljno ne bi bacile u kljuntih nesrećnih ptica, one ih nikada ne bi mogle uhvatiti,zahvaljujući donjem delu kljuna koji je mnogo duži od gornjeg.Bilo je tu još nekih ptica, koje su veoma brojne uMeksikanskom zalivu. U dugim redovima one su letele nadtalasima, dodirivajući ih svojim repovima i uzmahujući nekako

94

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

čudno krilima.Pojavljivale su se i leteće ribe, koje su naglo iskakale iz vode,

izvodeći skokove od pedeset-šezdeset pedalja, a onda ponovopadale u more i opet počinjale svoju igru.

Ali se zato nije videla ni jedna lađa. Stražari, koji su ostali napalubi, pažljivo su gledali na sve strane, ali se na horizontu nijemogao primetiti nikakav jedrenjak.

Strah de ne sretnu neustrašive gusare sa Tortuge primoravaoje španske lađe da ostanu u lukama Karaka, Jukatana,Venecuele i Velikih Antilskih ostrva, sve dok se ne skupe utolikom broju da obrazuju eskadru.

Jedino su se dobro naoružane lađe i sa brojnom posadomusuđivale da isplove u Karipsko more ili u Meksikanski zaliv,znajući iz iskustva kako su neustrašivi ti morski pustolovi, kojisu razvili svoju zastavu na Tortugi.

Prvog dana plovidbe ništa se nije dogodilo na gusarskoj lađi,posle sahranjivanja sirotog Crvenog gusara. Kapetana više nikonije video na palubi niti na komandnom mostu. Poverivšiupravljanje brodom svome zameniku, zatvorio se u svojukabinu i više niko nije ništa čuo o njemu, pa ni Karmo ni VanŠtiler.

Znalo se jedino da je poveo sa sobom i Afrikanca; o tome susvi šaputali, pošto se ni Crnac više nije pojavio i niko ga odonda nije video ni na palubi niti u utrobi broda.

Šta su radili u kabini, zaključani, to niko nije znao da kaže,pa ni sam zamenik. Kad ga je Karmo o tome zapitao, umestoodgovora grubo ga je odgurnuo i kao da je hteo da mu zapreti:

- Ne mešaj se u ono što te se ne tiče, ako ti je život mio.Veče se bilo spustilo i „Munja" je savijala jedan deo svojih

jedara, bojeći se iznenadnog naleta vetra, koji su česti u ovimkrajevima i koji gotovo uvek izazivaju nesreće na moru.Odjednom, Karmo i Van Štiler, dok su švrljali po palubi,ugledaše Crnčevu kovrdžavu glavu kako izviruje iz otvora nakrmi.

95

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Evo našeg prijatelja!... uzviknu Karmo.- Na kraju ćemo saznati da li se kapetan nalazi još na lađi ili

je otišao možda da razgovara sa svojom braćom. Onaj mračničovek u stanju je i to da učini.

- Verujem, reče Van Štiler koji nije bio ništa manjesujeveran. Za mene je on pre neki morski duh nego čovek odkrvi i mesa.

- Hej, druže, reče Karmo Crncu. Krajnje je vreme da dođeš ipozdraviš svog prijatelja.

- Zadržao me je gospodar, odgovori Afrikanac.- Ima, znači, velikih novosti! Šta radi kapetan?- Tužniji je nego ikada.- Nikada ga nisam video veselog, čak ni nz Tortugi. Ne sećam

se da se taj čovek ikada nasmejao.- Samo je govorio o svojoj braći i o strašnoj osveti.- Koju će i izvršiti, druže. Crni gusar je takav čovek, koji će

ispuniti zakletvu po cenu svoga života, i ja ne bih želeo da senađem u Van Guldovoj koži, niti bilo kog njegovog rođaka.

- Van Guld sigurno gaji neutoljivu mržnju prema Crnomgusaru, ali će mu ta mržnja doći glave.

- A da li se zna razlog te mržnje, prijatelju?- Priča se da je njihova mržnja vrlo stara i da se Van Guld

zakleo, još pre dolaska u Ameriku i stupanja u službu Španaca,da će se osvetiti trojici braće.

- Dok se još nalazio u Evropi!- Da.- Znači da su se još ranije poznavali.- Tako kažu, jer u isto vreme kad su Van Gulda naimenovali

za guvernera Marakaiba, ispred Tortuge su se pojavile tri divnelađe kojima su komandovali Crni, Crveni i Zeleni gusar.

Ova trojica gusara bili su lepi ljudi, hrabri kao lavovi ineustrašivi pomorci. Zeleni je bio najmlađi, a Crni najstariji.Ali po hrabrosti ni jedan nije zaostajao za drugim, niti se iko naceloj Tortugi mogao takmičiti sa njima u rukovanju oružjem.

96

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Ova trojica ljudi brzo su postala strah i trepet za ceoMeksikanski zaliv. Nije se znao broj lađa koje su potopili, nigradova koje su uspeli da osvoje; ni jedan grad nije mogaoodoleti njihovim lađama koje su bile najbolje naoružane.

- To verujem, odgovori Afrikanac. Dovoljno je pogledatisamo ovaj jedrenjak.

- Ali su i njima došli crni dani, nastavi Karmo. Zeleni gusarotplovio je jednog dana sa Tortuge u nepoznatom pravcu inabasao na špansku eskadru. Posle strašne borbe bio jesavladan, uhvaćen i odveden u Marakaibo, gde ga je Van Guldobesio.

- Sećam se toga, reče Crnac. Ali njegovo telo ipak nije bilobačeno divljim zverima.

- Ne, jer je Crni gusar sa nekoliko svojih poverljivih ljudiuspeo da uđe u Marakaibo i da ukrade telo svoga brata isahrani ga u moru.

- Da, to se kasnije saznalo i kažu da je Van Guld bio tolikobesan što nije mogao da uhvati i starijeg brata, da je naredio dase streljaju četvorica stražara koji su čuvali stražu na Plaza deGranada.

- Onda je došao na red Crveni gusar, koji je isto takosahranjen u Karipskom moru. Ali je zato ostao treći brat,najstrašniji, i zato će uništiti sve one koji nose ime Van Guld.

- Poći će brzo na Marakaibo, prijatelju. Tražio je svapotrebna obaveštenja da povede na grad veliku eskadru.

- Strašni Pjer No, rodom iz Olona, još uvek se nalazi naTortugi i veliki je prijatelj Craog gusara. Ko bi mogao odoletitoj dvojici ljudi?... A zatim...

Zastao je usred reči i gurnuvši Crnca i Van Štilera, koji sustajali kraj njega i slušali ga ćutke, reče:

- Pogledajte ga!... Zar ovaj čovek ne izaziva strah? Liči nanekog morskog duha...

Van Štiler i Afrikanac pogledaše prema komandnom mostu.Gusar je stajao gore, obučen u crno, kao i uvek, sa širokim

97

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

šeširom namaknutim na čelo i velikim perom koje se vilo napovetarcu.

Sa glavom oborenom na grudi i prekrštenih ruku šetao jelagano i nečujno po mostu.

Morgan, Gusarev zamenik, stražario je na drugom krajubroda, ne usuđujući se da postavi bilo kakvo pitanje svomekapetanu.

- Izgleda kao neka sablast, promrmlja tiho Van Štiler.- A i Morgan, kao da mu je brat rođeni, reče Karmo. Ako je

jedan mračan kao noć, ni drugi nije ništa veseliji. Dobro su senašli.

Iznenada odjeknu kroz pomrčinu jedan glas Dolazio je sakrsta glavnog jarbola, gde se nejasno ocrtavala jedna ljudskaprilika.

Glas je viknuo dva puta:- Lađa na pučini!Crni gusar naglo prekide svoju šetnju. Gledao je za trenutak

nepomično u označenom pravcu, ali kako se nalazio dostanisko, nije mogao videti lađu koja je plovila šest, a možda isedam milja daleko od njih.

Okrete se zatim prema Morganu, koji se bio nagnuo prekoograde i reče mu:

- Naredite da se ugase fenjeri.Mornari sa pramca, primivši naređenje, požuriše da ugase

dva velika fenjera, sa leve i desne strane broda.Gusar se zatim obrati stražaru na košu i upita ga:- Kuda plovi nepoznata lađa?- Na jug, kapetane.- Prema Venecueli?- Rekao bih.- Koliko je udaljena?- Pet do šest milja.- Jesi li siguran?- Vidim sasvim jasno fenjere na brodu.

98

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Gusar se nagnu preko ograde i viknu:- Svi na palubu!Posle nepunih pola minuta sto dvadeset gusara, koji su

sačinjavali „Munjinu" posadu, našli su se na svojim borbenimmestima. Neki od mornara na upravljanju jedrima, stražari najarbolima, najbolji strelci na koševima i na kasaru. Ostali subili poređani duž ograde, dok su tobdžije stajale iza svojihtopova sa upaljenim fitiljima u ruci. Na gusarskom broduvladali su savršen red i disciplina U ma koje doba dana i noći, usvakoj prilici, mornari su se za tili čas mogli naći na svojimmestima, kao na ratnom brodu neke od čuvenih pomorskihzemalja.

Ovi morski pustolovi koji su se okupili u Meksikanskomzalivu iz svih krajeva Evrope, koji su ponikli iz ološafrancuskih, engleskih, holandskih i nemačkih luka, odanisvojim porocima, ali koji su prezirali smrt i bili spremni nanajveća herojstva i najneverovatnije smeslosti, svi su onipostajali na gusarskim lađama poslušna jagnjad, dok su se zavreme borbe pretvarali u prave tigrove.

Znali su dobro da njihove vođe ne bi propustile da kaznesvaki nehat i da bi najmanja podlost i neposlušnost platiliživotom, ili da bi ih u najboljem slučaju ostavili na nekompustom ostrvu.

Kada je Crni gusar video sve svoje ljude na borbenimmestima, odmerio je dobro svakog, a onda se okrenuoMorganu koji je čekao da primi naređenja.

- Mislite li da je ono španska lađa... upita ga.- Španci!... uzviknu Gusar muklim glasom,- Siguran sam, gospodine, odgovori zamenik. Ova noć će biti

za njih kobna i mnogi neće dočekati sutrašnji dan- Hoćemo li noćas napasti ovaj brod, gospodine?- Da, i potopićemo ga. Dole spavaju moja braća, koja više

neće biti sama.- Neka bude, ako tako želite, gospodine.

99

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Skoči zatim na ogradu uhvativši se za jednu gredu i pogledaprema pučini.

U pomrčini, koja je pokrivala uskomešano more, svetlele sudve tačke koje se nisu mogle zameniti sa blistavim zvezdamana horizontu. Kretale su se, svetleći, po samoj površini vode.

- Udaljeni su od nas oko četiri milje, reče.Plove li još uvek na jug? upita Gusar.- Prema Marakaibu.- Teško njima! Naredite da se promeni pravac i preseče put

onoj lađi.- A posle?- Neka se iznese na palubu sto ručnih granata i neka se svaki

predmet pričvrsti u hodnicima i kabinama.- Hoćemo li rasporiti špansku lađu?- Da, ako nam pođe za rukom.- Onda ćemo izgubiti zarobljenike, gospodine.- Nije mi stalo do njih.- Možda lađa nosi neki bogat tovar.- U svojoj domovini imam još zamkova i velikih poseda,- Govorim to zbog naših ljudi.- Za njih imam zlata. Okrenite brod, gospodine.Posle prvog naređenja, sa lađe odjeknu zvižduk zapovednika

posade. Mornari su istog trenutka i savršeno složno okrenulijedra, dok je kormilar menjao pravac lađe.

„Munja" se okrenula gotovo u mestu i, nošena svežim vetromkoji je duvao sa jugoistoka, pojurila prema otkrivenom brodu,ostavljajući za sobom dutačak, uskomešani trag.

Plovila je kroz pomrčinu, laka kao ptica i skoro nečujno, kaolegendarna ukleta lađa.

Duž ograde stajali su strelci, nepomični i ćutljivi. Gledajućipažljivo neprijateljski brod, stiskali su čvrsto svoje dugačkepuške velikog kalibra, strašno oružje u njihovim rukama, jer biretko kada promašile cilj. Za to vreme su tobdžije, nagnuti nadsvojim topovima, duvali u fitilje, spremni da sruče na

100

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

protivnika urnebesnu paljbu.Crni gusar i Morgan nisu napuštali komandni most. Stajali

su jedan pored drugog, naslonjeni na gredu, i nisu skidalipogled sa svetlih tačaka koje su sekle pomrčinu, na udaljenostiod oko tri milje.

Karmo, Van Štiler i Moko, sva trojica na pramcu, ispod kule,razgovarali su tiho, gledajući čas nepoznatu lađu, čas Crnoggusara.

- Biće ovo neprijatna noć za te ljude tamo. Ovako besan,bojim se da kapetan neće poštedeti nijednog Španca.

- Čini mi se da je ono neka veoma visoka lađa, odgovori VanŠtiler, koji je merio okom visinu fenjera od vode. Ne bi mi biloprijatno ako se radi o nekom linijskom brodu koji ide da sepridruži eskadri admirala Toleda.

- Pa šta! To neće uplašiti Crnog gusara. Njegovoj „Munji"nikada nije mogla odoleti nijedna lađa. A zatim, čuo sam kad jekapetan rekao da ćemo probiti kljunom brod.

- Grom i pakao!... Ako tako nastavi, jednog dana će i „Munja"ostati bez pramca.

- Naš pramac je kao stena.- Ponekad se i stena razbije.- Ćuti!...Glas Crnog gusara prekide iznenada tišinu, koja je vladala na

palubi broda.- Mornari!... Dignite pomoćna jedra!Stražari na jarbolima odmah raširiše pomoćna jedra na

krstovima glavnog i prednjeg jarbola.- Polazimo u lov, viknu Karmo. Izgleda da španska lađa vrlo

brzo plovi, kad je naterala „Munju" da podigne pomoćna jedra.- Kažem ti da imamo posla sa linijskim brodom, ponovi Van

Štiler. Pogledaj, kako su joj jarboli visoki.- Utoliko bolje!... Biće baš vruće na obe strane!...Tog trenutka nad morem se razleže jedan snažan glas.

Dolazio je sa neprijateljske lađe i vetar ga je doneo do gusarske

101

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

palube.- Hej!... Sumnjiva lađa sleva!...Na komandnom mostu Crni gusar se nagnu prema Morganu,

kao da mu nešto šapuće, a onda siđe na kasar, viknuvši:- Ovamo kormilo!... Ljudi s mora, lov počinje!...Samo je još jedna milja razdvajala dve lađe, obe su morale

biti neverovatno brze, jer se rastojanje između njih nikako nijesmanjivalo.

Prošlo je bilo pola sata, kad je na brodu, za koji se verovaloda je španski, neki blesak naglo obasjao palubu i jedan deojarbola. Zatim se začula snažna detonacija, koja se prenela nadcrnim talasima i izgubila u daljini uz otegnutu i potmulututnjavu.

Odmah zatim u vazduhu se začuo dobro poznat zvižduk, ijedan mlaz vode šiknu u visinu više od dvadesetak stopa,ispred same krme gusarske lađe.

Nijedan glas se nije čuo sa palube. Samo se na usnama Crnoggusara pojavio prezriv osmeh, kojim je pozdravio tog prvogvesnika smrti.

Posle ovog pucnja, koji je trebalo da znači preteću opomenugusarskoj lađi da odustane od gonjenja, neprijateljski brod jeokrenuo pramac na jug, stavljajući na znanje da namerava dauplovi u Marakaibski zaliv.

Čim je to video, Crni gusar se okrete Morganu, koji je stajaoizmeđu konopaca na krmi i reče mu:

- Na pramac, gospodine.- Treba li da započnem paljbu?- Još ne: previše je mračno. Idite i pripremite sve za napad.- Hoćemo li izvršiti juriš na brod?- Videćemo.Morgan siđe, pozva zapovednika posade i uputi se na pramac

gde se nalazilo četrdeset ljudi naoružani puškama i sabljama zajuriš.

- Na noge!... naredi Morgan. Pripremite čaklje za bacanje.

102

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Zatim se okrete ljudima koji su stajali zaklonjeni iza bokovalađe i dodade: Pripremite grede i stavite postelje na ograde.

Četrdeset ljudi na pramcu dade se tiho na posao, bez ikakveuzrujanosti, dok je zamenik budno pazio šta rade.

Ovi ljudi su se bojali Crnog gusara, ali isto tako i njegovogzamenika, koji je bio neumoljiv čovek, hrabar kao lav ispreman na sve, kao i njegov kapetan.

Poreklom Englez, Morgan se nalazio u Americi od prekratkog vremena, ali se vrlo brzo istakao svojompreduzimljivošću, retkom energijom i hrabrošću. O svemutome pružio je dokaze boreći se pod zastavom čuvenog gusaraMensfilda ali je kasnije svojom hrabrošću i sposobnostimaprevazišao najčuvenije gusare sa Tortuge, kad je za vremečuvene ekspedicije na Panamu osvojio grad koji je do tadasmatran neosvojivim i bio nazivan „Kraljicom Pacifika".

Obdaren neverovatnom snagom i izdržljivošću, lepespoljašnosti i velikodušan, s prodornim očima koje su imaleneku tajanstvenu moć, kao i oči Crnog gusara, Morgan jeuživao veliko poštovanje među ovim ogrubelim pomorcimakoji su izvršavali svaku njegovu i najmanju zapovest.

Pod Morganovim nadzorom, za manje od dvadeset minutana levoj i desnoj strani palube bile su podignute dve ograde,jedna ispred prednjeg, a druga ispred glavnog jarbola; ogradesu podigli od greda, buradi punih gvožđurije, a bile suodređene da zaštite kasar i kulu ako bi neprijatelj provalio nagornju palubu. Pedeset ručnih granata postavljeno je izaograde, a dvadeset malih sidara raspoređeno na sklopljenimmornarskim posteljama koje su služile kao puškarnice.

Kad je sve bilo spremno, Morgan je naredio ljudima da sesklone ispod kule, a sam je stao kraj kosnika gledajući pažljivoispred sebe, sa desnom rukom na balčaku, a levom na pištoljukoji mu je stajao za pojasom.

Neprijateljska lađa je bila udaljena još samo šest do sedamstotina metara. Opravdavajući potpuno svoje ime, „Munja" ju

103

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

je već stizala, spremajući se da je napadne silovito i neodoljivo.Iako je noć bila tamna i bez mesečine, španska lađa se sad

jasno raspoznavala.Baš kao što je Van Štiler i pretpostavljao, bio je to veliki

linijski brod, sa vrlo visokim bokovima, kasarom i sa tri velikajarbola na kojima su bila raširena jedra sve do vrha.

Bio je to pravi ratni brod, verovatno dobro naoružan i sabrojnom i obučenom posadom, spreman da se hrabro brani.

Svaki drugi gusar sa Tortuge ne bi se odlučio da ga napadne;čak i u slučaju da ga pobede, na njemu bi našli vrlo mršav plen.Zato su ovi neustrašivi morski razbojnici radije napadalitrgovačke lađe ili galije sa zlatom koje su dolazile izmeksikanskih, venecuelskih i jukatanskih rudnika; ali Crnigusar nije mislio tako, jer njega nije zanimalo tuđe bogatsvo.

Možda je u toj lađi video moćnog Van Guldovog saveznika,koji bi kasnije mogao osujetiti njegove planove, i zato sespremao da je napadne pre nego što se pridruži eskadriadmirala Toleda ili se stavi u odbranu Marakaiba.

Sad je rastojanje između dve lađe bilo negde oko pet stotinametara. Videći da je „Munja" uporno goni i ne sumnjajući višeu njene neprijateljske namere, španska lađa je ispalila i drugupaljbu iz jednog od svojih najvećih topova.

Đule ovog puta nije palo u more. Prošlo je kroz jedra ispodkoša odbivši vrh košnog jedra i oborivši crnu gusarsku zastavu.

Oba zapovednika koja su upravljala topovima na kasaruokrenuše se Crnom gusaru, koji je sve vreme stajao zakormilom držeći u ruci razglasnik i povikaše:

- Treba li da počnemo, kapetane?- Još ne, odgovori Gusar.Uto odjeknu i treći pucanj, jači od prva dva i đule prozvižda

između jedara gusarske lađe probivši ogradu na krmi, samo trikoraka od kormila.

Još jedan podrugljiv osmeh zatitra na usnama neustrašivoggusara, ali se nikakva komanda nije čula sa njegove lađe.

104

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

„Munja" je jurila sve brže, pokazujući neprijateljskoj lađivisoki kljun, koji je iz potmuli šum sekao more, žureći se dasilovitim naletom probuši trupinu španske lađe. Letela je kaoneka crna ptica, naoružana strašnim kljunom.

Pojava te lađe, koja kao da je odjednom iznikla iz mora i kojase približavala u tišini, ne odgovarajući na izazivanja i ne dajućinikakve znake života, morala je ostaviti strašan utisak na dušepraznovernih španskih mornara.

Odjednom se kroz pomrčinu razlegao otegnut krik.Na neprijateljskoj lađi podiže se vika preplašenih mornara i

brze komande.Jedan zapovednički glas nadjača za trenutak uzbuđene

povike, verovatno glas samog kapetana.- Okreći na levo, okreni krmu, sasvim!...- Paljbu s boka!A onda sa linijskog broda zatutnja strahovita eksllozija, dok

je plamen poput munja osvetljavao noć. Sedam topova sadesnog boka i dva velika topa sa palube sipali su vatru nagusarsku lađu. Zrna su zviždala između gusara, cepala jedra ikidala konopce, bušila kobilicu i bokove. Ali sve to nije moglozaustaviti „Munju".

Vođena snažnom rukom Crnog gusara, gusarska lađa jenavalila svom snagom na veliki ratni brod. I samo zahvaljujućipilotu, koji je na vreme okrenuo kormilo, španska lađa jeizbegla strahovitu nesreću.

Skrenuvši naglo sa svog pravca i nagnuvši se na levi bok,španska lađa je pravim čudom izbegla udarac kljunom koji jetrebalo da je sa probijenim bokom pošalje na dno.

„Munja" je prošla onuda, gde se malo pre nalazila krmaneprijateljske lađe. Gurnula ju je svojim bokom naglo i takosnažno, da je udarac odjeknuo čak kroz trupinu broda,polomivši joj tom prilikom donju motku jedra i gornji deokrme.

Promašivši udarac, gusarska lađa je nastavila svoju brzu

105

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

vožnju i izgubila se u pomrčini ne dajući nikakve znake života.Niko nije mogao pretpostaviti da se na njoj nalazi brojna istrahovito naoružana posada.

- Grom i pakao!... uzviknu Van Štiler, koji je u očekivanjustrašnog udarca bio zadržao dah. Ovi Španci su baš imalisreću!

- Ne bih dao ni lule duvana za sve one ljude koji se nalaze naratnom brodu, odgovori Karmo. Čini mi se da ih već vidimkako silaze na dno velikog zaliva.

- Misliš li da će kapetan ponovo pokušati napad?- Španci će se sad čuvati pa će nam okrenuti pramac.- I pošteno će nas gađati. Da su nas onom paljbom gađali po

danu, loše bismo se proveli.- A ovako smo prošli sa neznatnim oštećenjima.- Ćuti, Karmo!...- Šta je? ...Crni gusar je tog trenutka, sa dozivalom na ustima, izdavao

naređenja:- Spremni za pokret!...- Zar se vraćamo? upita Van Štiler.- Do đavola!... Pa sigurno neće pustiti špansku lađu da

pobegne, odgovori Karmo.- A meni se čini da ni ratni brod ne namerava da ode.Bilo je zaista tako. Španska lađa, umesto da produži put,

stala je okrenuvši se prema vetru, kao da je bila rešila daprihvati borbu.

Polako je manevrisala okrećući sve vreme gusarskoj lađi svojkljun, kako bi izbegla ponovni napad.

Ali je i „Munja" isto to činila na rastojanju od oko dve milje;umesto da ponovo pođe na neprijatelja, ona je u velikom kruguobilazila oko španske lađe da bi bila izvan domašajaneprijateljske artiljerije.

- Sad, razumem, reče Karmo. Naš kapetan čeka da svane, pada onda započne borbu i izvrši juriš.

106

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- A želi isto tako da onemogući Špancima da nastave put zaMarakaibo.

- Da, baš tako. Zato se spremimo za krvavi boj. I kao što jeobičaj kod gusara, ako me slučajno prepolovi neko topovskozrno, ili poginem na palubi neprijateljskog broda, imenujem te,Van Štilere, naslednikom svoga skromnog imetka.

- Koliko iznosi? ... upita Van Štiler smejući se.- Dva smaragda, svaki vredi najmanje pet stotina pijastara, a

čuvam ih ušivene u postavi od kaputa.- To je taman toliko da se veselo proživi nedelju dana na

Tortugi. I ja ostavljam tebi sve što imam, samo ti moram rećida su to ova jedina tri dublina, koja držim ušivena u pojasu.

- Biće dovoljno da popijem šest boca španskog vina, tebi upokoj duše.

- Hvala, Karmo, sad sam spokojan i mogu mirno da umrem.Za to vreme je „Munja" nastavila da kruži oko linijskog

broda, koji je sve vreme stajao u mestu, okrećući joj uvek svojpramac. Gusarska lađa je jurila kao neka nestvarna ptica iugrožavala sve vreme neprijatelja, iako sa njene palube nijezagrmeo ni jedan top.

Crni gusar nije napuštao kormilo. Njegove oči koje su umraku svetlucale kao oči noćnih životinja nisu ni za trenutaklrestajale da gledaju linijski brod, kao da je hteo da odgonetnešta se na njegovoj palubi događa ili kao da je čekao neki njegovpogrešan manevar, pa da mu svojim kljunom zada smrtonosanudarac.

Njegovi mornari su ga gledali s praznovernim strahom. Ovajčovek, koji je upravljao lađom kao da joj je udahnuo svojudušu, koji je kružio oko plena ne menjajući gotovo položajjedara, onako nepomičan i mračan ulivao je strah i onimnajodvažnijim morskim pustolovima.

Čitavu noć gusarska lađa je kružila oko ratnog broda, neodgovarajući na topovske paljbe koje su s vremena na vremeodjekivale sa španskog broda. Ali kad su zvezde počele da

107

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

blede i prvi odsjaj praskozorja obasjao talase zaliva, sa krme jeodjeknuo Gusarev glas.

- Ljudi s mora!... viknu. Na svoja mesta!... Podignite mojuzastavu!...

„Munja" nije više kružila oko ratnog broda. Sad je išla pravona njega, čvrsto rešena da ga napadne.

Velika crna zastava bila je dignuta na vrh krme i zakucana,tako da je niko ne može oboriti. A to je značilo: pobediti posvaku cenu ili umreti, bez predaje.

Tobdžije na kasaru uperili su oba velika topa, dok su gusaripoređani pored ograde provukli puške između naslaganihkreveta, spremni da sruče na neprijatelja uragansku vatru.

Crni gusar se prvo uverio da su svi mornari na svojimborbenim mestima, a stražari na koševima, krstovima ijarbolima, i onda je viknuo svojoj posadi:

- Ljudi s mora!... Više vas ne zadržavam... Živeli gusari!...Na gusarskom brodu odjeknu tri puta gromko ura, praćeno

topovskom grmljavinom sa kasara.Linijski brod se sad bio okrenuo prema vetru i pošao u susret

gusarskoj lađi. Na njemu su se morali nalaziti hrabri i odlučniljudi, jer su španske lađe obično nastojale da izbegnu sukobe sagusarima, znajući iz iskustva koliko su to opasni neprijatelji.

Kad se španski brod našao na hiljadu koraka od „Munje",započela je besna topovska paljba, koju je linijski brod sipaočas sa levog čas sa desnog boka, obavivši se sav dimom iplamenom.

Bila je to velika lađa sa tri palube, visokim jarbolima i sačetrnaest topova, pravi ratni brod, koji se možda zbog nekoghitnog zadatka odvojio od eskadre admirala Toleda.

Na komandnom mostu, na krmi, video se komandant usvečanoj uniformi sa mačem u ruci, okružen svojimporučnicima, dok se po gornjoj palubi vrzmao veliki brojmornara.

Sa velikom španskom zastavom koja se lepršala na glavnom

108

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

jarbolu, ovaj moćni brod je neustrašivo plovio u susret„Munji", grmeći iz svojih topova.

Iako je bila dosta manja, gusarska lađa se nije uplašila od tekiše zrna. Zaplovila je brže, odgovarajući paljbom iz velikihtopova i čekajući pogodan trenutak da opali iz svih dvanaestcevi.

Topovska zrna su gusto padala na njenu palubu, prodirući utrupinu broda i u baterije, ometajući manevrisanje iproređujući posadu koja je zaposela pramac. Ali „Munja" nijeodstupala, već je i dalje neustrašivo jurila napred.

Kad su se gusari našli na četiri stotine metara od linijskogbroda, strelci su pritekli u pomoć velikim topovima sa kasara,zasipajući vatrom gornju palubu neprijateljske lađe.

Ova paljba je bila kobna po špansku lađu, jer gusari gotovonikad nisu promašili cilj, pošto su mnogi pre toga bilibukanijeri, to jest lovci na divlje bivole.

Zrna velikih gusarskih pušaka pravila su veći pokolj odtopovske paljbe. Španci su padali kao pokošeni duž paluba, nakasaru i komandnom mostu.

Posle deset minuta na palubi nije bilo ni jednog živogŠpanca.

Ostali su samo oni u baterijama kojih je bilo u stvari mnogoviše. Zato je pobeda bila još uvek neizvesna.

Kad su se našle na dvadeset metara jedna od druge, obe lađesu naglo skrenule s pravca. Gotovo istog časa zagrmeo je glasCrnoga gusara usred topovske paljbe:

- Zamotaj glavni jarbol i koš i spusti sošno jedro!...„Munja" naglo skrenu pod snažnim okretom kormila i

zapetlja svoj kosnik među konopce zadnjeg jarbola ratnogbroda.

Gusar skoči sa kasara držeći u desnoj ruci svoj mač, a u levojpištolj.

- Ljudi s mora! viknuo je. Na juriš!...

109

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XIFLAMANSKA VOJVOTKINJA

Videći svog komandanta i Morgana kako jurišaju na brodkoji im više nije mogao umaći, gusari su, svi do jednoga,pojurili za njima.

Pobacali su puške koje im više nisu koristile u borbi prsa uprsa i uzeli kratke sablje i pištolje; jurili su napred kao nabujalareka urlajući iz sveg glasa da bi kod neprijatelja izazvali što većistrah.

Kuke, koje služe za privlačenje broda, bile su brzo bačene dabi se lađe što više približile; ali su se prvi gusari, stigavši dokosnika, nestrpljivo hvatali za užad i bokove lađe ili za grede ispuštali na gornju palubu ratnog broda.

Tu su odmah naišli na neočekivan otpor. Kroz otvore napalubi nadirali su silovito Španci s oružjem u ruci. To su bilioni sa baterija.

Bilo ih je najmanje stotinu, a vodili su ih oficiri i podoficiri satopova.

Za čas su se rasturili po palubi, popeli na pramčanu kulu inavalili na prve gusare; drugi su poleteli na kasar i sasvimizbliza ispalili dva velika topa, zasuvši gornju palubu gusarske

110

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

lađe uraganskom vatrom.Crni gusar nije više oklevao. Obe lađe su se nalazile jedna

pored druge, bok uz bok, jer su konopci sa kukama bilipritegnuti.

Preskočio je ogradu i jurnuo na gornju palubu urlajući:- Za mnom gusari!Morgan skoči za njim, a iza njega strelci, dok su stražari sa

koševa, krstova, jarbola i konopaca na katarkama, baciligranate na Špance, dižući paklenu vatru iz pušaka i pištolja.

Borba je postajala sve krvavija.Crni gusar je tri puta vodio svoje ljude na juriš, da bi osvojio

kasar na kome se bilo okupilo oko šezdeset do sedamdesetŠpanaca, a čiji su topovi brisali po gornjoj palubi, i tri puta jebio odbačen. Za to vreme Morgan je uzalud pokušavao daosvoji pramčanu kulu.

S obe strane posada se borila s podjednakom žestinom.Španci, koji su pretrpeli strašne gubitke od strelaca i koji susada bili u manjini, herojski su se borili, rešeni radije da izginunego da se predaju.

Ručne granate, koje su stražari bacali sa koševa gusarskelađe, pravile su velike prorede u španskim redovima, ali ovinisu odstupali. Mrtvi i ranjeni gomilali su se oko njih, ali sevelika španska zastava smelo lepršala na vrhu glavnog jarbola,sa krstom koji je blistao na prvim sunčanim zracima. Samo,njihov otpor nije mogao dugo potrajati. Pobesneli zbog žilavogotpora na koji su nailazili, gusari su još jednom pokušali dazauzmu pramčanu kulu, jurišajući zajedno sa svojimkomandantima, koji su se borili u prvim redovima.

Grabili su konopce spuštajući se sa srednjeg jarbola i prekokonopaca na krmi; hvatali su se za grede, trčali po ogradi ijurišali sa svih strana na poslednje branioce nesrećne lađe.

Crni gusar probi zid od ljudskih tela i baci se na poslednjugrupu boraca. Odbacio je kratku sablju i dohvatio mač.

Njegova oštrica je siktala kao zmija, odbijajući neprijateljsko

111

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

oružje koje je nastojalo da mu prodre do tela. Niko nije mogaoodoleti njegovoj desnici niti se odbraniti od njegovih udaraca.Prokrčivši sebi prolaz, našao se usred gomile leševa gazeći upotoku krvi koja se slivala niz nagnutu površinu kasara.

U tom trenutku stiže Morgan sa grupom gusara. Osvojio jepramčanu kulu i spremao se da poubija ono malo preživelihŠpanaca koji su očajnički i besno branili zastavu što seponosno, na blagom i nekako ravnodušnom povetarcu, lepršalana vrhu krme.

- Juriš na ove poslednje! zaurla.Ali ga Crni gusar zadrža viknuvši:- Ljudi s mora! Crni gusar pobeđuje, ali nije ubica!Gusari se zaustaviše i oboriše oružje koje je bilo upereno na

neprijatelja.- Predajte se! viknu Gusar i pođe prema Špancima

okupljenim oko kormila. Junacima poklanjam život!Jedan narednik, poslednji preživeli od svih pretpostavljenih,

stupi napred, odbacivši sekiru svu umrljanu krvlju.- Pobeđeni smo, reče promuklim gdasom. Radite sa nama šta

hoćete.- Uzmite svoju sekiru, naredniče, odgovori Gusar plemenito.

Ovako hrabri ljudi, koji sa takvom žestinom brane lađu svojedaleke otadžbine, zaslužuju moje poštovanje.

Zatim pogleda preživele Špance, ne obazirući se nanarednikovo čuđenje, koje je bilo sasvim opravdano, jer sugusari u ovakvim bojevima retko poklanjali život pobeđenima,a gotovo nikada im nisu davali slobodu bez otkupa.

Od branilaca linijskog broda preostalo je samo osamnaestmornara, a bili su gotovo svi ranjeni. Odbacili su oružje i čekalisa mračnom pomirenošću ono što će ih snaći.

- Morgane, reče Gusar, spustite u vodu jedan veliki čamac istavite u njega hrane koliko je potrebno za nedelju dana.

- Zar ćete pustiti na slobodu ove ljude? upita zamenik saizvesnim žaljenjem.

112

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da, gospodine. Hoću da nagradim ove nesrećne, hrabremornare.

Čuvši ove reči, narednik pristupi Crnom gusaru, rekavši mu:- Hvala, kapetane. Uvek ćemo se sećati velikodušnosti Crnog

gusara.- Hoću da mi odgovorite na sledeća pitanja.- Govorite, kapetane.- Odakle dolazite?- Iz Vera Kruza.- Kuda ste plovili?- U Marakaibo.- Da li vas tamo čeka guverner? upita Gusar mršteći se.- Ne znam, gospodine. Samo je kapetan znao da vam

odgovori na to pitanje.- Imate pravo. Kojoj eskadri je pripadao vaš brod?- Eskadri admirala Toleda.- Imate li neki tovar na brodu?- Samo topovska zrna i barut.- Idite, slobodni ste.Ali narednik, umesto da posluša, zagleda se u njega nekako

smeteno, što nije izmaklo Gusaru.- Imate li nešto da mi kažete? upita ga.- Na brodu se nalaze još neke osobe.- Zarobljenici?- Ne, gospođe i njihova posluga.- Gde su?- U kabinama na krmi.- Ko su te gospođe?- Kapetan nam nije rekao, ali izgleda da se među njima

nalazi i jedna visokog roda.- A ko to?- Čini mi se neka vojvotkinja.- Na ovoj ratnoj lađi?... uzviknu začuđeno Gusar. Gde ste je

ukrcali?

113

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- U Vera Kruzu.- Dobro. Povešćemo je na Tortugu i, ako želi slobodu, platiće

otkup koji bude odredila moja posada. Idite sad, hrabribranioci svoje lađe. Želim vam da srećno stignete na obalu.

- Hvala, gospodine.Veliki čamac je bio spušten u more, zajedno sa namirnicama

za osam dana; u njemu se nalazilo i nekoliko pušaka kao iizvesna količina municije.

Narednik i osamnaest mornara siđoše u čamac, dok su sevelike španske zastave spuštale sa vrha krme i glavnog jarbola;odmah zatim su bile podignute crne gusarske zastavepozdravljene sa dva topovska hica.

Crni gusar se bio popeo na pramac, odakle je gledao čamackoji se brzo udaljavao prema jugu, gde se otvarao široki zalivMarakaiba.

Kad se već bio dosta odmakao, Gusar polako siđe na palubumrmljajući:

- I to su bili ljudi onoga izdajice!...Pogleda svoje mornare kodi su bili zauzeti oko prenošenja

ranjenika u brodsku ambulantu i zašivanja mrtvaca u platno dabi ih bacili u more, i dade Morganu znak da mu priđe.

- Recite mojim ljudima, da se u njihovu korist odričem delakoji mi pripada od prodaje lađe.

- Gospodine!... uzviknu zamenik začuđeno. Ova lađa vredihiljade i hiljade pijastara, vi to dobro znate.

- A zar je meni stalo do novca? odgovori prezrivo Gusar. Jase borim iz ličnih pobuda, a ne zato što sam pohlepan nabogatsvo. Osim toga, ja sam već dobio svoj deo.

- Nije istina, gospodine.- Istina je, da smo poveli onih osamnaest zarobljenika na

Tortugu morali bi platiti otkupninu.- Nisu oni mnogo vredeli. Možda ne bi platili ni hiljadu

pijastara.- Za mene je to dovoljno. Recite mojim ljudima da odrede

114

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

visinu otkupa za vojvotkinju koja se nalazi na ovoj lađi.Guverner Vera Kruza i Marakaiba platiće, ako žele da je vide naslobodi.

- Naši ljudi vole novac, ali vole još više svoga kapetana i zatoće vam ustupiti i one zarobljenike koji se nalaze na krmi.

- Videćemo, odgovori Gusar slegnuvpš ramenima.Taman je hteo da pođe na krmu, kad se vrata na kabini naglo

otvoriše i na njima se pojavi jedna mlada devojka, koju supratile dve žene i dva paža raskošno odevena.

Bila je to lepa i vrlo mlada devojka, visoka i vitka, saružičaetim tenom koji se vidi samo kod devojaka severnihzemalja, a naročito kod onih koje pripadaju anglosaksonskoj iliškotsko-danskoj rasi. Imala je dugu svetloplavu kosu, koja seprelivala pre u srebro nego u zlato i padala joj niz ramena,skupljena jednom širokom plavom trakom ukrašenombiserima. Oči mlade devojke bile su savršenog oblika i imale suneku neodređenu boju, kao blesak tamnog čelika. Nad njima suse u luku izvijale izvanredno fine obrve koje međutim nisu bileplave kao kosa, nego crne.

Devojka, koja je neosporno bila veoma mlada, jer još nijeimala oblike prave žene, nosila je otmenu haljinu od plavesvile, sa velikim čipkanim okovratnikom kakvi su se nosili uono vreme, samo veoma jednostavnim, bez zlatnih ili srebrnihukrasa. Ali je oko vrata imala nekoliko redova krupnih bisera,koji su morali koštati na hiljade pijaetara, kao i naušniceukrašene divnim smaragdima, dragim kamenjem u ono vremeneobično traženim i cenjenim.

Dve žene, koje su išle za njom, verovatno njene sobarice, bilesu mulatkinje, obe lepe i tamne, sjajne puti. Mulati su bili i obapaža.

Videći da je paluba lađe zakrčena mrtvacima, ranjenicima,oružjem, polomljenim delovima i sva umrljana krvlju, devojkaustuknu gnušajući se i, kao da je poželela da se vrati u kabinu,da bi se oslobodila tog strašnog prizora. Ali ugledavši Crnog

115

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

gusara, koji se bio zaustavio na četiri koraka ispred nje, upitaga ljutito mršteći obrve:

- Šta se ovde dogodilo, gospodine?- Mogli biste i sami pogoditi, gospođo, odgovori Gusar,

poklonivši se. Strašna bitka koja se rđavo završila po Špance.- A ko ste vi?Gusar odbaci okrvavljeni mač što ga je još držao u ruci i

skinuvši učtivo široki šešir, odgovori joj veoma uljudno:- Ja sam, gospođo, plemić s druge strane mora.- To mi ne kaže ko ste vi, odgovori ona, malo odobrovoljena

Gusarevom ljubaznošću.- Onda ću dodati da sam vitez Emilio di Rokanera, gospodin

od Valpenta i Ventimilja, ali me ovde zovu drugim imenom.- A kojim to, viteže?- Ja sam Crni gusar.Čuvši to ime, na lepom licu made devojke pojavi se užas.

Njena ružičasta put postade bela kao alabaster.- Crni gusar, prošapta, gledajući ga prestrašeno. Strašni

gusar sa Tortuge, nepomirljivi neprijatelj Španaca.- Možda se varate, gospođo. Istina je da se borim protiv

Španaca, ja nemam razloga da ih mrzim. To sam i dokazaodajući slobodu preživelim mornarima sa ovoga broda.

- Vidite li tamo, gde se more spaja sa horizontom, onu crnutačku koja kao da se izgubila u prostranstvu? To je čamac ukome se nalazi devetnaest španskih mornara i kojima sampoklonio slobodu, iako sam ih po svim zakonima rata mogaoubiti ili zadržati kao zarobljenike.

- Znači da su lagali oni koji su vas prikazivali kaonajstrašnijeg gusara sa Tortuge.

- Možda, odgovori Gusar.- Šta ćete sa mnom učiniti, viteže?- Pre svega, hoću nešto da vas zapitam.- Recite, gospodine.- Ko ste vi?

116

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Flamanka.- Vojvotkinja, kako su mi rekli.- Istina je, kavalijere, odgovori ona s negodovanjem, kao da

joj nije bilo pravo što je Gusar već saznao za njeno visokoporeklo.

- Kako se zovete, ako smem da pitam?- Je li neophodno da vam to kažem?...- Treba da znam ko ste, ako mislite da povratite slobodu.- Slobodu?... Ah!... Da, istina je, zaboravila sam da sam vaš

zarobljenik.- Niste moj, gospođo, nego gusara, reče on mršteći se.

Morski lopovi!... Eh!... Koliko osvetnika ima među njima!... ZarMonbar, zvani „Utamanitelj", nije vodio borbu da osveti siroteIndijance, koje je uništila nezajažljiva pohlepa španskihpustolova? Ko zna, možda ćete jednog dana saznati zašto jeplemić, koji vodi poreklo od savojskih vojvoda, došao ovamoda se potuca po vodama velikog Meksikanskog zaliva... Vašeime, gospođo.

- Onorata Vilerman, vojvotkinja od Veltendrema.- Dobro, gospođo. Vratite se u kabinu, jer mi moramo obaviti

jedan tužan posao; sahranićemo junake koji su pali u borbi. Alivas zato večeras očekujem na palubi moje lađe da zajednovečeramo.

- Hvala, viteže, reče ona, pruživši mu svoju belu ruku, malukao kod deteta i sa finim prstima.

Zatim se lako nakloni i polako pođe. Ali pre nego što je ušla ukabinu, devojka se osvrte. Ugledavši Crnog gusara kako stojinepomičan na svome mestu, držeći u ruci šešir, još jednom muse nasmeši. Gusar se nije ni pomakao. Njegove oči, koje su opetpostale mračne, još uvek su bile uprte u vrata, dok mu je čitavolice imalo tmuran izgled.

Stajao je tako nekoliko minuta, kao da je utonuo u mučnorazmišljanje i kao da su mu oči pratile neku nepostojanu viziju.Zatim se trže i odmahnuvši glavom promrmlja:

117

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ludost!...

118

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XIIPRVI PLAMEN

Strašna borba koja se vodila između gusarske lađe išpanskog linijskog broda bila je kobna za obe posade. Više oddve stotine poginulih pokrivalo je gornju palubu, pramčanukulu i kasar osvojene lađe. Jedni su pali od granata koje subacili stražari sa koševa i jarbola, drugi od topovskih zrna ivatre iz pušaka i pištolja. Neki su izginuli u poslednjimjurišima od hladnog oružja.

Španska lađa je izgubila sto šezdeset članova svoje posade, agusarska četrdeset i osam, pored dvadeset i sedam ranjenihboraca koje su odmah preneli u ambulantu na gusarskoj lađi.

I lađe su pretrpele znatna oštećenja od topovske paljbe.„Munja" je, zahvaljujući svojim brzim napadima i spretnommanevrisanju, izgubila samo neka sporedna jedra, koja su semogla lako promeniti, jer je brod bio snabdeven potrebnimmaterijalom; osim toga, bokovi su bili na više mesta oštećeni ičitavo upravljanje lađom otežano. Ali je zato španska lađa biladovedena u takvo stanje da gotovo nije mogla da se pokrene.

Kormilo je raznelo topovsko zrno, a glavni jarbol, oštećen odeksplozije jedne bombe, pretio je da se sruši svakog trenutka

119

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pod najmanjim pritiskom jedara. Srednji jarbol je izgubiogornji deo i svi konopci su mu bili pokidani. Bokovi su takođebili dosta oštećeni.

I pored svega, ostao je to jedan veliki i lep brod, koji se,popravljen, mogao prodati na Tortugi uz veliku dobit, utolikopre što je imao brojnu artiljeriju i veliku količinu municije, a toje ono što je gusarima naročito trebalo, jer su običnooskudevali i u topovima i u municiji.

Dobivši pravu sliku o gubicima i o šteti koju su pretrpele obelađe, Crni gusar naredi da se sa palube uklone leševi i pristupinajhitnijim opravkama. Bilo mu je veoma stalo da otplovi štopre s tog mesta, kako se ne bi izložio opasnosti da ga napadneeskadra admirala Toleda, jer se još uvek nalazio isuviše blizuMarakaiba.

Tužni obred uklanjanja leševa brzo je završen. Leševi susloženi dva po dva u gruba platna, s topovskim kuglamapričvršćenim za noge i zatim bačeni u ponor Velikog zaliva.Gusari su ih prethodno lišili svih vrednijih stvari koje su imalina sebi, jer ribama one nisu bile potrebne, kako je u šaligovorio Karmo svom prijatelju Van Štileru. Oba ova gusarauspela su pravim čudom da izbegnu smrt.

Obavivši ovaj tužni posao, mornari su pod vođstvomzapovednika palube i njegovih zamenika uklonili sa palubepolomljene delove i sprali krv mlazevima vode, a zatim supočeli da popravljaju oštećene delove koji su bili izrešetanitopovskom paljbom.

Morali su ipak da sruše glavni jarbol linijskog broda i učvrstedobro srednji, a umesto polomljenog kormila da stave jednoogromno veslo, jer u brodskom magacinu nisu našli nikakvopomoćno kormilo.

I pored svega toga lađa još nije bila u stanju da zaplovi. Takoje odlučeno da je privežu za „Munju", jer Gusar nije hteo dadeli svoju posadu koja je bila prilično proređena.

Jedan debeo konopac prebačen je sa krme gusarske lađe i

120

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pričvršćen za pramac ratnog broda. A onda su, nešto prezalaska sunca, obe lađe podigle jedra i zaplovile polako premaseveru, nastojeći da se što pre nađu u sigurnosti, koju im jepružalo njihovo strašno ostrvo.

Crni gusar je, izdajući poslednja naređenja za noć,preporučio da se udvostruči straža, jer se posle one besnetopovske pucnjave više nije osećao potpuno siguran, budući dase nalazio veoma blizu venecuelske obale. Zatim je poslaoCrnca i Biskajca da mu dovedu na lađu flamansku vojvotkinju.

Oba čoveka siđoše u već spušten čamac i uputiše se premalađi koju je vukla „Munja". Za to vreme je Crni Gusar šetao pogornjoj palubi i, sudeći po nekim njegovim pokretima, bio jeveoma uzbuđen i zabrinut.

Suprotno njegovom običaju, izgledao je uznemiren inervozan. Naglo je prekidao šetnju, kao da ga muči neka misaoi prilazio Morganu, koji je stražario na pramčanoj kuli, kao daje imao nešto da mu saopšti, a zatim bi mu odjednom okrenuoleđa i brzo se udaljio prema krmi.

Bio je kao i uvek tmuran, i možda još mračniji nego obično.Tri puta su ga videli kako se penje na kasar i gleda linijski brod,odmahujući nestrpljivo rukama, i kako se zatim žurno udaljavazastajući na pramčanoj kuli i gledajući rasejano pun mesec,koji se dizao na horizontu obasjavši more srebrnastomsvetlošću.

U trenutku kad je začuo udarac čamca o „Munjin" bok, brzoje sišao sa pramčane kule i zaustavio se na vrhu stepenica, kojesu bile spuštene na levoj strani broda.

Onorata se pela, lako kao ptica i ne pridržavajući se zaogradu. Bila je obučena kao toga jutra, ali je preko glave imalaprebačen veliki šal od šarene svile, izvezen zlatom i ukrašenresama kao meksikanski serapé.

Crni gusar je čekao sa šeširom u ruci, dok mu je leva rukaležala na dršci dugačkog mača.

- Veoma sam vam zahvalan, gospođo što ste me posetili na

121

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

mojoj lađi, reče joj.- Ja vama treba da se zahvalim, viteže, što ste me primili na

gusarski brod, odgovori ona, prignuvši ljupko glavu. Nezaboravite da sam vaša zarobljenica.

- Ljubaznost nije nepoznata čak ni morskim razbojnicima,odgovori Gusar s lakim podsmehom.

- Da li ste još ljuti zbog onog što sam jutros rekla?Gusar joj ne odgovori, nego joj dade znak da pođe za njim.- Htela bih prvo nešto da vas pitam, viteže, reče ona

zadržavši ga.- Recite.- Da li se ljutite što sam povela sa sobom jednu od svojih

pratilja?- Ne, gospođo, mislio sam, u stvari, da će doći obe.Ponudi joj zatim ljubazno ruku i povede je na krmu, a zatim

u salon.Ova mala odaja ispod kasara, u visini gornje palube, bila je

nameštena tako elegantno i sa ukusom, da je čak i mladavojvotkinja ostala zadivljena, iako je navikla da živi u raskoši.

Bilo je jasno da se ovaj gusar i za vreme svog lutanja po morunije sasvim odrekao one udobnosti i elegancije koju je imao usvojim dvorcima.

Zidovi salona su bili obloženi svetloplavom svilomprotkanom zlatom i ukrašeni velikim venecijanskimogledalima. Pod je bio zastrt mekanim istočnjačkim tepihom, aširoki prozori, pregrađeni ižljebljenim stubovima i prekrivenilakim muslinskim zavesama, gledali su na more.

U uglovima su se nalazili ormani puni srebrnih predmeta, au sredini bogato postavljen sto pokriven snežno-belimflandrijskim čaršavom. Okolo su bile poređane male udobnenaslonjače presvučene plavim velurom i masivno okovanemetalom.

Dva velika i umetnički izrađena svećnjaka osvetljavala susalon tako da su blistala ogledala i izukrštani mačevi na

122

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

vratima.Gusar pozva mladu Flamanku i njenu pratilju da sednu za

sto, pa i sam sede preko puta njih; za to vreme je Moko,divovski Crnac, služio večeru u srebrnim tanjirima na kojima jebio utisnut neki čudan grb, možda kapetanov, jer jepredstavljao greben nad kojim su letela četiri orla. Na grbu senalazio još i neki nerazumljiv znak.

Večera se sastojala od svežih riba koje je izvrsno i na višenačina pripremio brodski kuvar, zatim od usoljenog mesa,slatkiša i tropskog voća. Sve je to zaliveno biranim španskim iitalijanskim vinima. Za sve vreme večere Gusar nije progovorioni reči, a mlada Flamanka se bojala da ga otrgne iz njegovihmisli.

Pošto je poslužena čokolada, kako je to običaj u Španiji, uveoma malim porcelanskim čašicama, kapetan kao da seodlučio da prekine gotovo muklu tišinu koja je vladala usalonu.

- Oprostite, gospođo, reče gledajući mladu Flamanku.Oprostite što sam za vreme jela bio zamišljen i što vas nisambolje zabavljao. Ali kad padne noć, moju dušu često obuzimaneka mračna tuga i moje misli silaze na dno Velikog zaliva ililete po maglovitim krajevima koje zapljuskuje Severno more.Šta možete? Ima toliko mračnih uspomena koje muče mojudušu i pomućuju mi misli.

- Vas? Najhrabrijeg od svih gusara! uzviknu devojkazačuđeno. Vas koji krstarite morima i imate lađu koja pobeđujenajveće bojne brodove, čiji ljudi na jedan znak lete u smrt? Zarvas, koji dolazite do ogromnog plena i bogatstva i kogasmatraju najstrašnijim gusarskim vođom?... Kako vas možemučiti tuta?

- Pogledajte odeću koju nosim i setite se imena kojim mezovu. Zar u svemu tome nema neke mračne tuge?

- Istina je, odgovori mlada vojvotkinja, pogođena tim rečima.Vaše odelo je tamno kao noć, a gusari su vam dali ime od koga

123

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

čoveka hvata strah. U Vera Kruzu, gde sam provela neko vremekod markiza Herediasa, čula sam kako o vama pričaju takvepriče od kojih se kosa diže na glavi.

- A koje su to priče, gospođo? upita Gusar s podrugljivimosmehom, dok mu je u očima sevao mračan plamen. Gledao jemladu Flamanku pravo u oči, kao da je hteo da pročita ono štoje bilo ispisano na dnu njene duše.

- Čula sam kako je Crni gusar preplovio Atlantik zajedno sasvoja dva brata, od kojih je jedan nosio zelenu, a drugi crvenuodeću, da bi izvršili neku strašnu osvetu.

- Ah!... učini Gusar smrknuvši se.- Rekli su mi da ste uvek tmurni i ćutljivi. A kad besni

nevreme nad Antilima, kažu da izlazite na pučinu i prkosećitalasima i vetru krstarite bez straha Velikim zalivom,izazivajući bes prirode, jer vas čuvaju, kako kažu, paklene sile.

- A zatim?...- Kažu da je Zelenog i Crvenog gusara obesio jedan čovek

koji je vaš zakleti neprijatelj i da...- Nastavite, reče Gusar, dok mu je glas postajao sve mukliji.Umesto da završi, mlada vojvotkinja zastade, gledajući ga sa

izvesnim nemirom i ne bez nekog neodređenog straha.- Pa dobro, zašto ste stali? upita je.- Ne usuđujem se, odgovori ona oklevajući.- Možda me se plašite, gospođo?- Ne, ali...Zatim, ustajući sa stolice, upita ga naglo:- Je li istina da vi prizivate mrtve?U tom času, o levi bok lađe razbio se jedan veliki talas, čiji se

udarac potmulo razlegao u trupini broda, dok su mlazevi penezapljusnuli čak i prozore salona, kvaseći zavese.

Gusar brzo ustade, bled kao mrtvac. Pogleda devojku očimakoje su blistale kao žeravice i u kojima se ogledala duboka tuga.Zatim priđe jednom prozoru, otvori ga i nagnu se napolje.

More je bilo mirno i obasjano bledom mesečinom. Laki

124

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

povetarac, koji je nadimao „Munjina" jedra, samo je malonamreškao vodenu površinu.

Ali se na levom boku lađe još uvek penila voda, slivajući seniz bok, kao da se neki ogroman talas pokrenut tajanstvenomsnagom ili nekom čudnom prirodnom pojavom, bio razbio olađu.

Crni gusar je stajao nepomičan na prozoru, prekrstivši rukena grudima po svom običaju i gledao bez reči u more. Kao da jesvojim zažarenim očima hteo da prodre u dubine Karipskogmora.

Vojvotkinja mu priđe bez reči, ali je i ona bila bleda i obuzetanekim praznovernim strahom.

- Šta gledate, viteže? upita ga blago.Ali Gusar kao da je nije čuo. Stajao je i dalje nepomičan.- Na šta mislite? upita ga ponovo.- Pitam se, odgovori mračno, je li mogućno da mrtvi,

sahranjeni na dnu mora, mogu da napuste ponore gde počivajui da se popnu na površinu.

Mlada devojka se strese.- O kojima mrtvima govorite?... upita ga posle nekoliko

trenutaka.- O onima koji su mrtvi... a neosvećeni.- O svojoj braći, možda?- Možda, odgovori Gusar jedva čujno.Zatim naglo priđe stolu, napuni dve čaše belim vinom i reče

sa usiljenim osmehom, koji je odudarao od njegovog bledoglica: U vaše zdravlje, gospođo. Noć se već odavno spustila i zatobiste se morali vratiti na svoju lađu.

- Noć je mirna, viteže i nikakva opasnost ne preti čamcukojim treba da se vratim, odgovori ona.

Gusarev pogled, sve do tog trenutka mračan, kao da seodjednom razvedrio.

- Hoćete li još ostati sa mnom, gospođo? upita je.- Da, ako vam nije neprijatno.

125

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Naprotiv, gospođo! Život na moru je surov i tako su retkitrenuci razonode! Ali vi, gospođo, ako se ne varam, želite daostanete ovde zato što imate neki određen razlog za to.

- Možda ste u pravu.- Govorite. Tuga koja me je malo pre obuzela već je nestala.- Recite mi, viteže, je li istina da ste ostavili svoju zemlju i

došli ovamo da biste izvršili neku strašnu osvetu?...- Da, gospođo. I još ću vam reći da neću imati sreće ni na

zemlji ni na moru dok tu osvetu ne izvršim.- Toliko, dakle, mrzite tog čoveka?- Toliko, da bih dao i poslednju kap svoje krvi samo da ga

ubijem.- Ali, šta vam je učinio?- Uništio je moju porodicu, gospođo, i ja sam pre dve noći

izrekao strašnu zakletvu, koju ću izvršiti makar moraoprokrstariti ceo svet i prekopati čitavu zemlju da bih pronašaosvog smrtnog neprijatelja i sve one koji imaju tu nesreću danose njegovo ime.

- I taj čovek živi ovde, u Americi?- U jednom od gradova Velikog zaliva.- Ali, kako se zove?... upita mlada devojka uznemireno.

Možda ga poznajem.Gusar joj ne odgovori, nego se zagleda u njene oči.- Da li vam je stalo da to saznate? upita je posle kraćeg

ćutanja. Vi ne pripadate gusarima i možda bi bilo opasno davam to poverim.

- Oh!... Viteže!... uzviknu ona prebledevši.Gusar odmahnu glavom kao da je hteo da se oslobodi neke

misli koja ga je saletala, pa onda naglo ustade i poče uzrujanoda šeta po salonu.

- Kasno je gospođo. Morate se vratiti na svoju lađu.Okrete se zatim Crncu, koji je stajao nepomično pred

vratima kao neki kip od crnog bazalta i upita ga:- Je li spremna barka?

126

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da, gospodaru, odgovori Afrikanac.- Ko će veslati?- Beli prijatelj i njegov drug.- Pođite, gospođo.Mlada Flamanka prebaci preko glave veliki svileni šal i

ustade.Gusar joj bez reči pruži ruku i povede na palubu. Dok su

prelazili tih nekoliko koraka, Gusar dva puta zastade i pogledaje u lice. I kao da mu se iz grudi oteo prigušen uzdah.

- Zbogom, gospođo, reče joj kad su došli do stepenica. Onamu pruži svoju malu, drhtavu ruku koju on uzbuđeno stisnu.

- Hvala na gostoprimstvu, viteže, prošaputa mlada devojka.On se pokloni bez reči i pokaza joj Karmoa i Van Štilera, koji

su je čekali na dnu stepenica.Devojka siđe sa svojom mulatkinjom; ali kad je bila na dnu

stepenica, podiže glavu i ugleda Crnog gusara nagnutog prekoograde kako je prati pogledom.

Skoči zatim u čamac i sede na krmu, pored mulatkinje, doksu se Van Štiler i Karmo prihvatili vesala.

Posle nekoliko udaraca veslom, barka pristade uz boklinijskog broda, koji se polako kretao po „Munjinom" tragu.

Mlada Flamanka, stigavši na palubu, umesto da uđe u svojukabinu, pope se na pramčanu kulu i zagleda se pažljivo ugusarski brod.

Na krmi kraj kormila, ocrtavala se jasno pri mesečini figuraCrnog gusara s velikim perom koje se vilo na noćnompovetarcu.

Stajao je tamo nepomičan, naslonivši nogu na ogradu broda,sa levom rukom na balčaku svoga strašnog mača, a desnom naboku i gledao netremice na pramac španske lađe.

- Pogledaj ga! To je on! šapnu devojka mladoj mulatkinjikoja ju je pratila. To je onaj mračni plemić s druge stranemora!... Kakav neobičan čovek!...

127

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XIIITAJANSTVENE ČARI

„Munja" je polako plovila prema severu, da bi konačno stiglado obala San Dominga i ušla u široki kanal koji se otvaraizmeđu San Dominga i Kube.

Ometana u plovidbi velikom Golfskom strujom, koja poštopređe Atlantik ulazi s velikom žestinom u Antilsko more, jurećiprema obalama Srednje Amerike da bi, posle ogromnog kruga,izašla iz Meksikanskog Zaliva, kraj Bahamskih ostrva i južnihobala Floride, a isto tako i linijskim brodom, koji je morala davuče „Munja" je sporo napredovala, jer je i vetar bio vrlo slab.

Vreme je i dalje ostalo lepo, a to je bila prava sreća za„Munju", inače bi morala prepustiti besnim talasima krupanplen koji su tako skupo platili; uragani koji besne u predelimaAntila tako su siloviti da je teško i stvoriti predstavu o njihovojjačini.

Ovi krajevi, kojima je priroda izgledala veoma naklonjena,ova bogata i neobično plodna ostrva, sa izuzetno povoljnomklimom i uvek čistim nebom koje ne zaostaje za tolikoopevanim italijanskim nebom, zbog istočnih vetrova i zbogGolfske struje vrlo često su predmet strahovitih poplava koje ih

128

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

za nekoliko sati opustoše.S vremena na vreme obori se na ove krajeve žestoko

nevreme, uništavajući bogate plantaže, čupajući iz korenačitave šume, sravnjujući sa zemljom gradove i sela. Strašnipotresi na moru podižu tada iznenada ogromne talase koji seneodoljivom žestinom razbijaju o obalu, noseći sve pred sobomi vukući ukotvljene lađe iz luka po opustošenim poljima.Zemlja se savija kao u nekom bolnom grču, sahranjujući međuruševinama hiljade i hiljade ljudi.

Ali je mornare Crnog gusara pratila srećna zvezda, jer je, kaošto smo rekli, vreme i dalje bilo lepo i obećavalo mirnuplovidbu sve do Tortuge.

„Munja" je mirno jedrila po smaragdno zelenoj vodi, čistojkao kristal i tako prozirnoj da se moglo na dubini od sto lakatavideti belo dno Velikog zaliva posuto koralima.

Svetlost se prelamala na belom pesku, čineći vodu jošbistrijom, tako da je dobijao vrtoglavicu svaki onaj koji nijenavikao da gleda u te dubine.

Usred čiste i providne vode plivale su i praćakale se tamo-ovamo neobične ribe, igrajući se i goneći jedna drugu. Često suse videli kako se penju iz dubina na površinu, udarajući snažnorepom, oni strašni ljudožderi koje zovu zigaene i koji su veomasrodni morskom psu, a nisu ništa manje divlji. Neki su dugiviše od dvadeset stopa i imaju glavu nalik na čekić, velike,skoro providne okrugle oči, usađene s jedne i druge straneglave i ogromne čeljusti naoružane dugačkim trouglastimzubima.

Dva dana posle zauzimanja ratnog broda, „Munja" je,gonjena dosta jakim i povoljnim vetrom, zaplovila onim delommora koji se nalazi između Jamajke i zapadnog rta Haitija,ploveći brzo prema južnoj obali Kube.

Crni gusar, koji je proveo sve vreme u svojoj kabini, čuvšikako kormilar javlja da su na pomolu visoke planine Jamajke,pope se na komandni most.

129

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Još uvek je bio obuzet onim neobjašnjivim nemirom koji jeosetio kad je pozvao na lađu mladu Flamanku.

Nije nigde nalazio mira. Nervozno je šetao po mostu,zabrinut i ćutljiv. Ni s kim nije razgovarao, pa ni sa svojimzamenikom.

Zadržao se tako oko pola sata na mostu, okrećući ponekadrasejano pogled prema planinama Jamajke koje su se jasnoiscrtavale na svetlom horizontu, kao da su izronile iz mora.Zatim je sišao i nastavio da šeta između prednjeg i glavnogjarbola, namaknuvši duboko na čelo široki obod svog šešira.

Odjednom, kao da ga je neočekivano obuzela neka misao ikao da se pokorio neodoljivom iskušenju, Gusar se ponovopopeo na most, pa na kasar i zaustavio kraj ograde na krmi.

Njegove oči istog časa su potražile pramac španske lađe,udaljene jedva šezdeset koraka, koliko je bio dugačak konopacšto je vukao brod.

Trgnuo se i okrenuo da se vrati natrag, ali je odmah stao injegovo tako mračno lice odjednom se ozarilo i oblilo lakimrumenilom. Ali to je trajalo samo jedan trenutak.

Na pramcu španske lađe ugledao je jednu belu priliku,naslonjenu na ogradu. Bila je to mlada Flamanka, umotana udug beli ogrtač, čija se plava rasuta kosa u živopisnom nereduspuštala niz ramena, mršena lakim povetarcem.

Stajala je okrenuta prema gusarskoj lađi i gledala pravo uCrnog gusara.

Onako nepomična, podupirući bradu sa obe ruke, izgledalaje nekako zamišljena.

Crni gusar nije napravio ni jedan pokret, čak je nije nipozdravio. Uhvatio se obema rukama čvrsto za ogradu, kao dase bojao da će ga otuda neka sila privući, dok je sav zanesengledao u mladu Flamanku.

Izgledao je kao opčinjen tim pogledom u kome je blistaotamni čelik, i skoro nije disao.

Ova čar, toliko neobična za čoveka Gusareva kova, trajala je

130

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

samo jedan minut, a onda se naglo raspršila.Gusar se skoro pokajao što je dozvolio da ga savladaju oči

mlade devojke i zato se naglo odvojio od ograde i koraknuojedan korak nazad.

Pogledao je kormilara, koji je stajao nedaleko od njega, zatimmore, a onda jedra svoje lađe i povukao se još dva korakanazad, ne mogavši da odvoji oči od mlade Flamanke, koju jeopet počeo da gleda.

Devojka se nije ni pomakla. Stajala je još uvek naslonjena naogradu, podupirući desnom rukom bradu. Nagnuvši napredplavu glavicu gledala je netremice u Gusara svojim krupnimočima, Živi, neodoljivi plamen širio se iz njenih zenica, koje suizgledale nepomične i gotovo staklaste.

„Munjin" kapetan je stalno uzmicao, ali polako, kao da senije mogao otresti toj čaroliji. Bio je bleđi nego ikada i noge sumu primetno podrhtavale.

Došavši na kraj kasara, popeo se na komandni most,uzmičući sve vreme i tu se zadržao nekoliko časaka, a ondaprodužio da se povlači sve dok nije udario u Morgana, koji jeupravo završavao svoju stražu.

- Ah!... Oprostite! reče mu Gusar u neprilici, dok mu je lakarumen obojila blede obraze.

- Gledate li i vi sunce, gospodine? upita Morgan.- Šta je sa suncem? ...- Pogledajte ga.Gusar podiže oči i primeti kako je sunce, koje je malo pre

žarko sijalo, postalo crvenkasto, tako da je ličilo na užarenuploču.

Pogledao je zatim prema planinama Jamajke i video njihovevrhove koji su se još jasnije isticali na horizontu, kao da suobasjani nekom jačom svetlošću nego ranije.

Na Gusarevom licu pojavi se uznemirenost i njegove očipotražiše španski brod, zadržavši se opet na mladoj Flamanki,koja je još uvek stajala kraj ograde.

131

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Sprema se strašno nevreme, reče zatim muklim glasom.- Svi su znaci, gospodine, odgovori Morgan. Osećate li ovaj

neprijatan zadah koji se diže sa mora.- Da, a i vazduh se muti. To su predznaci strahovitih uragana

koji besne nad Antilima.- Istina je, kapetane.- Da ne izgubimo naš plen?- Hoćete li jedan savet, gospodine?- Recite, Morgane.- Prebacite pola naše posade na španski brod.- Imate pravo. Bilo bi mi žao zbog naših ljudi da izgubimo

ovako lepu lađu.- Hoćete li vojvotkinju ostaviti tamo?- Mladu Flamanku... reče Gusar mršteći se.- Bilo bi bolje da pređe ovamo.- Da li bi vam bilo žao da se udavi? upita kapetan, okrenuvši

se naglo Morganu i gledajući ga pravo u oči.- Mislim da ta vojvotkinja vredi... nekoliko hiljada pijastara.- Ah!... Tako je... Moraće da plati otkup.- Hoćete li da je prebacimo ovamo, pre nego što se more

uzburka.Gusar mu ne odgovori. Šetao je opet amo-ovamo po mostu,

kao da je bio zaokupljen nekim ozbiljnim mislima.Šetao se tako nekoliko minuta, a onda je odjednom zastao

ispred Morgana i iznenada ga zapitao:- Verujete li vi da izvesne žene mogu biti sudbonosne?...- Šta hoćete time da kažete?... upita zamenik začuđeno.- Da li biste mogli da volite jednu ženu, bez straha?- Zašto da ne?- Zar ne mislite da je opasnije jedno lepo devojče, nego

krvavi juriš na neprijateljski brod?- Ponekad, da. Ali znate li, kapetane, šta kažu gusari i

bukanijeri sa Tortuge, pre nego što odaberu sebi životnogdruga među ženama koje vlade Francuske i Engleske šalju

132

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

ovamo da nađu sebi muža?- Nikada se nisam raspitivao za ženidbe naših gusara i

bukanijera.- Oni kažu baš ovako: Ne tražim da mi polažeš računa o

onome što si do sada radila, o ženo, i sve ti praštam, ali ćeš mizato polagati računa za sve ono što budeš radila od sada - i,udarajući po cevi svoje puške, dodaju: evo ko će me osvetiti;ako ti pogrešiš neće pogrešiti ova puška.

Gusar sleže ramenima i reče:- Eh! Nisam mislio na žene, koje ovamo silom šalju

prekomorske zemlje.Zastao je za trenutak i pokazujući na mladu devojku, koja je

još stajala na istom mestu, nastavi:- Šta mislite o onom devojčetu, zameniče?- Mislim da je to najdivnije stvorenje koje se ikada pojavilo

na ovim morima.- Da li bi vas bilo strah od te devojke?- Od nje!... Nikako!- Ja bih se plašio, zameniče!- Vi? Vi, koga zovu Crni gusar? Šalite se, kapetane.- Ne, odgovori Crni gusar. Jedna ciganka u mojoj domovini

mi je prorekla da će prva žena koju budem voleo bitisudbonosna po mene.

- To su izmišljotine, kapetane.- Ali, šta biste vi rekli ako dodam da je ta ciganka prorekla

mojoj braći da će jedan poginuti zbog sramne izdaje, a drugadvojica biti obešena? Vi znate da se to tužno predskazivanje iispunilo.

- A zatim?...- Da ću poginuti na moru daleko od svoje otadžbine i to zbog

voljene žene.- By God!... promrmlja Morgan naježivši se. Ali ta ciganka se

mogla prevariti u pogledu četvrtog brata.- Ne, odgovori Crni gusar mračnim glasom.

133

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Zatrese glavom i ostade jedan trenutak zamišljen, a ondareče:

- I neka bude!...Siđe zatim sa komandnog mosta i uputi se na pramac, gde je

video Afrikanca u razgovoru sa Karmoom i Van Štilerom,doviknuvši im:

- Spustite čamac u vodu! Dovedite na „Munju" vojvotkinjuod Veltendrema i njenu pratnju.

Dok su se dvojica gusara i Afrikanac žurili da izvršenaređenje, Morgan je odvojio trideset mornara kao pojačanjeonima koji su se već nalazili na španskom brodu, predviđajućida će vrlo brzo morati da preseku konopac kojim je bilaprivezana španska lađa.

Četvrt sata kasnije Karmo i njegovi drugovi već su se vraćalina lađu. Flamanska vojvotkinja, njene dve pratilje i oba pažapopeli su se na „Munju", gde ih je na vrhu stepenica čekaoGusar.

- Imate li nešto hitno da mi saopštite, viteže? upita mladadevojka gledajući ga u oči.

- Da, gospođo, odgovori Gusar poklonivši se.- A šta, ako smem pitati?- Da ćemo biti prinuđeni da prepustimo vaš brod na milost i

nemilost talasima.- A zašto? Da nas možda ne progone? ...- Ne, već zato što se sprema strašna oluja, zbog koje ću

morati da presečem konopac koji vuče vaš brod. Možda steslušali o olujama koje besne nad Velikim zalivom kad gazahvate strašni vetrovi.

- A vama je stalo da ne izgubite svoju zarobljenicu, je li tako,viteže? reče Flamanka smešeći se.

- Moja „Munja" je otpornija od španskog broda.- Hvala na ljubaznosti, viteže.- Nemojte mi zahvaljivati, gospođo, odgovori Gusar

zamišljeno. Možda će ovaj uragan biti za nekoga koban.

134

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Koban!... uzviknu vojvotkinja začuđeno. A za koga?- To će se videti!- Ali zašto? ...- Sve je u rukama sudbine.- Da li se bojite za svoju lađu?Na Gusarevim usnama pojavi se smešak.- Moja „Munja"! Ona je u stanju da prkosi i gromovima i

uzburkanom moru, i što više besne nebo i more ja sam svesigurniji za kormilom svoje lađe.

- To znam, ali...- Ne trudite se da saznate nešto podrobnije, gospođo. O

svemu će se postarati sudbina.Zatim joj pokaza kabinu na krmi i skinuvši šešir reče joj:- Primite ovo gostoprimstvo koje vam neće pružiti sve

udobnosti, gospođo! Mi smo pomorci!Stavi ponovo šešir na glavu i pope se na komandni most. U

tom času, tišinu koja je vladala nad morem odjednom je razbiostrahoviti vetar, koji se podigao nad Malim Antilima.

Čamci koji su prebacili na linijski brod onih trideset mornarabili su se vratili i posada ih je pomoću koturača opet podigla napalubu.

Gusar se podigao na komandni most gde se već nalazioMorgan i počeo posmatrati istočnu stranu neba.

Jedan veliki oblak, jako taman i sa crvenim ivicama, brzo sepeo na horizontu, nošen bez sumnje neodoljivim vetrom, dokje sunce već skoro na zalasku postajalo sve mračnije, kao da seizmeđu zemlje i neba raširila neka magla.

- Nad Haitima već besni uragan, reče Gusar Morganu.- Možda su i Mali Antili do sada opustošeni, dodade

zamenik. Za jedan sat i nad ovim morem besneće uragan.- Šta biste vi učinili na mom mestu?- Potražio bih sklonište na Jamajki.- Zar da moja „Munja" pobegne ispred uragana!... uzviknu

Gusar oholo. Oh!... Nikada!...

135

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Poznato vam je, gospodine, da nad Antilima besnenezapamćeni uragani.

- Znam i zato sam spreman da im prkosim. Neka linijskibrod potraži spas na tim obalama, ali moja „Munja" to nipoštoneće učiniti. Ko komanduje našim ljudima na španskombrodu?

- Zapovednik palube Van Horn.- To je hrabar čovek. Jednog dana će postati čuveni gusar.

Umeće taj da se izvuče iz nezgode i da sačuva plen.Siđe zatim na kasar, držeći u ruci dozivalo i sa ograde krme

viknu gromkim glasom:- Presecite konopac!... Hej! Van Horne, okreni prema

Jamajci... Čekaćemo vas na Tortugi!___- U redu, kapetane, odgovori zapovednik palube, koji se

nalazio na pramcu španskog broda, očekujući naređenja.Dohvati sekiru i jednim udarcem preseče konopac, a zatim,

okrenuvši se svojim mornarima, viknu skinuvši kapu s glave:- Neka nam je sa srećom!...Lađa raširi jedra na prednjem i srednjem jarbolu, pošto više

nije mogla da računa na glavni, i okrete prema Jamajci. Za tovreme je „Munja" smelo zaplovila između zapadnih obalaHaitija i južne obale Kube u takozvani kanal Gornjeg vetra.

Uragan se brzo približavao. Tišina je bila naglo prekinutabesnim naletima vetra sa Malih Antila, dok su talasi naglonadolazili zadobijajući strašan izgled.

Izledalo je kao da dole u dubinama more ključa, jer su se napovršini stvarali penušavi vrtlozi, dok su mlazevi vode visokošikljali poput tečnih stubova koji su se ponovo rušili uzstrahovitu buku.

Crni oblak se brzo peo, prekrivajući nebo i zaklanjajućisasvim svetlost predvečerja, dok se pomrčina spuštala naduzburkanim morem, bojeći talase gotovo u crno, kao da su se unjih izlili potoci smole.

Gusar je sve vreme bio miran i vedar, kao da se nije brinuo

136

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zbog bliske oluje. Pratio je pogledom linijski brod, koji seteturao pod smanjenim jedrima između talasa, nestajući natamnom horizontu u pravcu Jamajke.

Možda je bio malo zabrinut zbog te lađe, znajući da se nalaziu veoma lošem stanju i da će morati da odoleva strašnimnaletima vetra. Za svoju „Munju" se nije nimalo plašio.

Kad je lađa nestala, sišao je na kasar i uklonivši pilota rekao:- Ovamo kormilo!... „Munjom" hoću ja da upravljam!...

137

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XIVURAGAN NAD ANTILIMA

Mali Antili su već bili opustošeni, pošto su stajali prvi naudaru strašnom uraganu, čineći branu prema talasima saAtlantika koje su neodoljivom snagom gonili istočni vetrovi naobale američkog kontinenta, a odatle na Portoriko i Haiti.Uragan se sad sručio na kanal Gornjeg vetra sa žestinom takodobro poznatom pomorcima koji plove Meksikanskim zalivomi Karipskim morem.

Posle jasne i blistave ekvatorske svetlosti pala je tamna noć,čiju tminu još nije bila razbila ni jedna munja. Nastala je takojedna od onih noći koje plaše i najsmelije pomorce. Videla sesamo pena ogromnih talasa, koja kao da je postalafosforoscentna.

Voda i vetar brisali su morem neodoljivom žestinom.Iznenadni naleti vetra ređali su se jedan za drugim, zviždeći iurlajući strahovito; zategnuta jedra su snažno lupala, a jarbolise savijali.

U vazduhu se čula čudna buka, koja je rasla iz časa u čas. Kaoda je nebom jurilo u ludom trku bezbroj kola natovarenihgvožđurijom, ili kao da su teški vozovi punom brzinom huktali

138

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

preko gvozdenih mostova.More je postalo užasno. Talasi visoki kao bregovi jurili su sa

istoka na zapad rušeći se jedan preko drugog uz potmulu riku istrašno klokotanje i bacajući u vis svetlucavu penu. Dizali su sebučeći, kao da ih je odozdo gurala neka strašna sila, a onda suse spuštali duboko, duboko, kao da su hteli da dodirnu dno,stvarajući tako ogromne ponore.

Ploveći pod smanjenim jedrima, pošto je imala čitava jošsamo dva floka i dva jedra na prednjem jarbolu, „Munja" sehrabro upustila u borbu. Ličila je na neku fantastičnu pticu,koja plovi po talasima. Čas se neustrašivo propinjala na vrhpokretnih vodenih bregova, jureći između uskomešane pene,kao da je htela da zapara crnu masu oblaka, čas se spuštalameđu vodene zidove, kao da je želela da dodirne samo morskodno.

Lađa se očajnički ljuljala, roneći pokatkad vrhovimaprednjeg i srednjeg jarbola kroz uskomešanu penu, ali ni njenisnažni bokovi nisu popuštali pod silovitim udarcima strašnihtalasa.

Oko nje, pa i na gornjoj palubi, padale su povremenopolomljene grane, razni plodovi, šećerna trska i čitavi nanosilišća. Sve je to letelo na krilima vihora istrgnuto iz šuma iplantaža obližnjeg ostrva Haitija, dok su pravi mlazevi vodepljuštali iz olujnih oblaka, slivajući se besno po gornjoj palubi iotičući s mukom kroz otvore.

Ubrzo su mračnu noć počele da obasjavaju učestale munje.Zaslepljujuće sevanje razbijalo je pomrčinu, osvetljavajućimore i lađu modrom svetlošću, dok je kroz oblak odjekivalastrašna grmljavina, kao da se gore negde vodila borba iz stotinetopova.

Vazduh je bio tako zasićen elektricitetom da je sa „Munjinih"konopaca skakala kiša varnica, dok je vatra Sv. Elma blistala navrhovima jarbola.

Uragan je u tom trenutku bio dostigao vrhunac.

139

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Vetar je duvao munjevitom brzinom, možda četrdesetmetara u sekundi, i urlao strahovito, podižući prave potokevode, koje je zatim rušio dole. Poneo bi sa sobom čitave vodenezavese i zatim ih pretvarao u prah.

„Munjine" flokove odneo je vetar, a od jedara na prednjemjarbolu ostali su samo komadi platna. Ipak je jedro na glavnomjarbolu uporno odolevalo besnom vetru.

Lađa, nošena talasima i vetrom, jurila je neverovatnombrzinom usred grmljavine i vodenih slapova.

Izgledalo je, kao da će se svakog časa srušiti i potonuti. Ali seona uvek ponovo dizala, oslobađajući se talasa koji su urlalioko nje i pene koja ju je pokrivala.

Crni gusar, stojeći uspravno na krmi, držao je kormilo iupravljao sigurnom rukom svojom lađom. Nepomičan usredbesnog vetra i ne osećajući vodu koja ga je zapljuskivala sa svihstrana, izazivao je neustrašivo razbesnelu prirodu sa užarenimočima i osmehom na usnama.

Njegova crna pojava ocrtavala se na bledoj svetlosti munje,zadobijajući u nekim trenucima nestvarne razmere.

Munje su se ganjale oko njega, ostavljajući za sobom bleštavetragove; vetar ga je besno saletao sa svih strana, kidajući mudugo pero sa šešira. Ponekad bi se kakav penušavi talas sručiona njega, nastojeći da ga obori. Grmljavina, koja je postajalasve strašnija, prosto ga je zaglušivala. Ali on je i dalje stajaoneustrašivo na svom mestu, vodeći svoju lađu kroz talase ivetar.

Ličio je na nekog morskog duha, koji je izronio iz dubinaVelikog zaliva, da bi odmerio svoje snage noseći se sa ćudimarazularene prirode.

Njegovi mornari, baš kao i one noći kad je „Munja" izvršilanapad na linijski brod, gledali su ga praznovernim strahom,pitajući se da li je taj čovek zaista smrtan kao i oni, ili je nekonatprirodno biće koje ni puščani meci, ni mač, ni oluja nisu ustanju da obore. Odjednom, kad su se ogromni talasi

140

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

udvostručenom snagom sručili na palubu lađe, Gusar zatrenutak ostavi kormilo i neočekivano i strašno pojuri na levustranu kasara.

Iz unutrašnjosti broda izašla je jedna žena i pela se polako nakasar, držeći se čvrsto za ogradu stepenica da ne bi pala zbogsnažnog ljuljanja broda.

Bila je obučena u haljinu od teškog katalonskog sukna. Samojoj je glava bila otkrivena i vetar se poigravao njenom divnomplavom kosom.

- Gospođo! viknu Gusar, koji je odmah prepoznao u toj ženimladu Flamanku. Zar ne vidite, da vam ovde preti smrt?

Vojvotkinja mu ne odgovori, nego samo mahnu rukom, kaoda je htela da kaže:

- Ne bojim se ja smrti.- Vratite se natrag, gospođo, reče Gusar, koji je bio prebledeo

kao krpa.Umesto da posluša, hrabra Flamanka se pope na kasar,

pređe preko palube držeći se čvrsto za ogradu i šćućuri seizmeđu ograde i krme velike barke, koju su mornari podiglikoturovima, da je ne bi odneli talasi.

Gusar joj ponovo dade znak da se vrati, ali ona odlučnoodmahnu glavom, odbijajući da ga posluša.

- Ali ovde vam preti smrt!... ponovi. Vratite se u svojukabinu, gospođo!

- Ne, odgovori Flamanka.- Šta tražite ovde?- Hoću da se divim Crnom gusaru.- Odneće vas talasi!- Zašto se vi brinete za mene!...- Ali ja ne želim vašu smrt, razumete li me, gospođo? viknu

Gusar i u njegovom glasu je po prvi put zazvučala strast.Devojka se nasmeši, ali se ne mače s mesta. Šćućurena u

svom zaklonu, pridržavajući rukama tešku haljinu i sa kosomkoja se lepršala na vetru, stajala je na kiši i oluji ne skidajući

141

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pogled sa Gusara.Ovaj je shvatio da bi svako nagovaranje bilo uzaludno i zato

više i nije zahtevao od nje da napusti kasar. Možda mu je bilodrago da gleda pored sebe tu hrabru devojku, koja se popelagore, prkoseći smrti, da bi se divila njegovoj smelosti. Čim bi seoluja za trenutak stišala, Gusar bi okrenuo glavu prema mladojvojvotkinji i nehotice joj se nasmešio.

Kad god bi je pogledao njegove oči su sretale njene, koje suizgledale ukočene, kao da su od stakla. Baš kao i onog jutra kadje stajala na pramcu linijskog broda.

Ali te oči, iz kojih se širila neka tajanstvena čar, izazivale su uduši neustrapšvog gusara nemir, koji ni on sam nije mogaosebi da objasni. Pa i onda kad je nije gledao, osećao je da sunjene oči stalno uprte u njega i tada ga je obuzimala nekaneodoljiva želja da se okrene i pogleda u onaj kraj lađe gde senalazila ta neobična devojka.

Tako je u jednom trenutku, kad su talasi žestoko nasrnuli nalađu, uplašen od tog njenog pogleda prestrašeno kriknuo:

- Ne gledajte me tako, gospođo! Radi se o životu!I tajanstvena čar je odjednom nestala. Devojka je sklopila oči

i oborila glavu, pokrivši lice rukama.Lađa se sada nalazila blizu obala Haitija. Pri svetlosti munja

videle su se visoke obale ostrva oivičene hridinama o koje semogla nasukati i razbiti lađa. U sred rike talasa i urlika vetra,odmah se začuo Gusarev glas:

- Jedno pomoćno jedro na prednji jarbol!... Razapniteflokove!...

Iako je vetar valjao talase u pravcu južne obale Kube, more jebilo strahovito uzburkano čak i pored Haitija. Oko hridina suse stvarali dubinski talasi, visoki petnaest do šesnaest metara,izazivajući strašne protivtalase.

Ali „Munja" nije odstupala. Na vrhu prednjeg jarbolarazapeto je pomoćno jedro, a na kosniku nekoliko flokova. Sadje jurila pored obale, kao neki steamer pod punom parom. S

142

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

vremena na vreme ogromni talasi silovito bi se sručili na lađu,naginjući se čas na levi čas na desni bok, ali je Gusar snažnimzaokretom kormila uvek uspevao da je ponovo digne i vrati napravi put.

Srećom, uragan je, dostigavši svoju najveću jačinu počeo daslabi, jer ova strašna nevremena obično ne traju duže odnekoliko sati.

Oblaci su počeli da se razbijaju, a tu i tamo se pojavila poneka zvezda. Vetar nije više duvao onako žestoko kao upočetku. Ipak je more i dalje bilo veoma nemirno i trebalo je daprođe nekoliko sati pa da se ogromni talasi, koji su se sručili izAtlantika u Veliki zaliv, smire i površina mora postane glatka.

Celu noć se gusarska lađa očajnički borila sa talasima, koji sunasrtali na nju sa svih strana, uspevši srećno da prebrodi kanali da uđe u onaj deo mora koji se nalazi između Velikih Antila iBahamskog ostrva.

U zoru, kad je vetar okrenuo sa istoka na sever, „Munja" seveć nalazila daleko, gotovo prema rtu Haitija.

Crni gusar, koji je morao biti iscrpljen tom dugom borbom ičije je odelo bilo potpuno mokro, predao je Morganu kormilo,čim je ugledao malu svetiljku na tvrđavi rta. Zatim pođe premabarki, kraj koje je čučala mlada Flamanka i reče joj:

- Hodite, gospođo. I ja sam se divio vama, i uveren sam da nijedna žena ne bi prkosila smrti ovako kao vi, samo zato da bividela kako se moja „Munja" bori sa uraganom.

Devojka je bila ustala stresajući vodu sa kose i odeće.Pogledala je Crnog gusara smešeći se i rekla mu:

- Možda je istina da se ni jedna žena ne bi usudila da izađena palubu, ali ja zato mogu reći da sam jedina videla Crnoggusara kako upravlja svojom lađom usred strašnog uragana, ijedina se divila njegovoj snazi i smelosti.

Gusar nije ništa odgovorio. Stajao je pred njom gledajući jezažarenim očima, dok mu se čelo opet bilo smrklo.

- Hrabri ste, prošaputa zatim, ali tako tiho da ga je samo ona

143

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

čula. Šteta što tužno cigansko proricanje pravi od vas kobnuženu.

- O kakvom proricanju govorite?... upita devojka začuđeno.Ali Gusar, umesto da odgovori, zatrese žalosno glavom i

promrmlja:- To su gluposti!- Da niste sujeverni, viteže?- Možda.- Zar vi?- Eh!... Ponekad se proricanja i obistine, gospođo.Pogleda zatim talase, koji su se uz potmulu buku razbijali o

bokove lađe i pokazavši ih mladoj devojci, reče tužnim glasom:- Pitajte njih, ako možete. Obojica su bili lepi, snažni i hrabri,

a sada spavaju pod ovim talasima, na dnu mora. Strašnoproricanje se obistinilo, a možda će se obistiniti i ono koje seodnosi na mene, jer osećam, ovde u srcu, kako se diže jedanogroman plamen, koji više nisam u stanju da ugasim.

I neka bude!... Neka se ispuni kobno proricanje, ako je takopisano. Ne bojim se mora, a gde spavaju moja braća, naći ću ija mesta. Samo kasnije, pošto prvo tamo pošaljem onogizdajnika.

Sleže ramenima, zamahnuvši preteći rukama i siđe sa kasara,ostavivši mladu Flamanku zanemelu od čuda zbog tih reči kojejoš nije bila u stanju da shvati.

Tri dana kasnije, kad se more sasvim smirilo, „Munja" je,gonjena povoljnim vetrovima, stigla nadomak Tortuge,strašnog gusarskog gnezda u Velikom zalivu.

144

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XVGUSARSKA DRUŽINA

Godine 1625, dok su Francuska i Engleska pokušavaleneprestanim ratovima da oslabe strašnu moć Španije, dvajedrenjaka, jedan francuski a drugi engleski, baciše gotovo uisto vreme sidro ispred malog ostrva zvanog San Kristofor nakome su živela još samo neka karipska plemena.

Francuze je predvodio jedan normandijski plemić po imenuD' Enanbue, a Engleze vitez Tomas Vorner.

Otkrivši da je ostrvo plodno i naseljeno pitomimstanovnicima, gusari su se ovde mirno nastanili, podelivšibratski onaj komad zemlje i osnovaše dve manje kolonije. Petgodina su ovi ljudi mirno živeli obrađujući zemlju i odrekavšise sasvim gusarenja. A onda se jednog ružnog dana ispredostrva iznenada pojavila španska eskadra i uništila dobar deostanovnika zajedno sa njihovim kućama. Španci su sebe u tovreme smatrali neprikosnovenim gospodarima čitavogMeksikanskog zaliva.

Neki od preživelih naseljenika uspeli su da umaknurazjarenim Špancima i da se sklone na jedno drugo ostrvozvano Tortuga ili La Tortue (kornjača), pošto gledano sa

145

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

izvesne udaljenosti liči pomalo na kornjaču. Ostrvo se nalaziseverno od San Dominga i skoro preko puta Samanskogpoluostrva. Ima veoma pogodnu luku koja se lako možebraniti.

Oni malobrojni gusari postali su osnivači strašnog gusarskogsoja, koji su ubrzo zadivili ceo svet svojim neobičnim ineverovatnim poduhvatima.

Dok su se jedni prihvatili gajenja duvana, koji je odličnouspevao na tom netaknutom zemljištu, drugi su priželjkivaližarko čas da se osvete za uništenje onih dveju kolonija, krstarilizalivom u svojim malim, običnim čamcima i napadali španskelađe.

Tortuga je ubrzo postala važan centar, budući da su mnogifrancuski i engleski pustolovi požurili da tamo potraže utočište,dolazeći sa San Dominga pa čak i iz Evrope, odakle su ihnaročito slali normandijski brodovlasnici.

Ovi ljudi su bili uglavnom bez zanimanja. vojnici i mornariželjni pljačke i gonjeni žarkom željom da se dokopaju bogatihrudnika iz kojih je Španija izvlačila nepresušne reke zlata.

Ne našavši na Tortugi ono što su želeli, dali su se nagusarenje, napadajući neustrašivo španske brodove, utolikopre što su njihove zemlje bile u neprestanom ratu sa iberskimkolosom.

Španski kolonisti sa San Dominga, čija je trgovina zbogovakvog stanja stvari već počela da trpi, rešiše da se što preoslobode ovih lopova. Ugrabivši trenutak kad je Tortuga ostalaskoro bez garnizona, poslali su poveću i dobro naoružanueskadru da je napadne. Ostrvo su lako osvojili, a stanovnikekoji su im pali šaka skoro sve poubijali ili povešali.

Gusari, pak, koji su se nalazili na moru, čim su čuli za strašnipokolj, zakleli su se da će se osvetiti Špancima.

Pod komandom Velsa, posle očajničke borbe, uspeli suponovo da zauzmu svoje ostrvo, uništivši čitavu španskuposadu. Ali su sada među kolonistima izbile oštre nesuglasice,

146

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

budući da su Francuzi bili brojniji od Engleza, tako da suŠpanci to iskoristili i ponovo napali Tortugu, isteravšistanovnike, koji su sad bili prisiljeni da potraže sklonište ušumama San Dominga.

Kao što su prvi kolonisti na San Kristoforu bili osnivačigusarskih družina, tako su ovi begunci sa Tortuge stvorilitakozvane bukanijere. Odrati i osušiti na dimu kožu ubijenihživotinja kaže se na karipskom govoru „bukan", i od te rečidolazi naziv bukanijeri.

Ovi ljudi, koji će kasnije postati najbolji saveznici gusara,živeli su kao divljaci u bednim kolibama, napravljenim odgranja.

Nosili su samo košulje od grubog platna, pantalone i širokipojas, gde su držali zadenuta dva velika noža i kratku sablju,kao i cipele od svinjske kože i šešir sa širokim obodom.

Oni su želeli samo jedno: da imaju dobru pušku i čoporvelikih i snažnih pasa.

Udruženi sve po dvojica, da bi se uzajamno pomagali, poštonisu imali porodice, odlazili su zorom u lov, napadajući hrabrodivlja goveda kojih je u ono vreme bilo veoma mnogo pošumama San Dominga. Uveče su se vraćali, noseći svaki sasobom kožu i komad mesa za večeru. Za ručak bi obično isisalisrž iz poveće koske ubijene životinje i to bi im bilo dovoljno.

Osnovavši tako neku vrstu saveza, počeli su se koškati saŠpancima, koji su ih gonili kao divlje zveri. Ne uspevši da ihistrebe, počeli su masovno da uništavaju divlja goveda i takodoveli u pitanje opstanak tih jadnih lovaca.

Tada su se bukanijeri pridružili gusarima i počeli da senazivaju „braća sa obale". Vratili su se opet na Tortugu noseći usvojim srcima žarku želju da se osvete Špancima.

Ovi valjani lovci, koji nikada ne bi promašili cilj, postali sumoćni saveznici gusarske družine, koja je ubrzo doživela svojpuni uspon.

Tortuga je naglo napredovala i uskoro postala gnezdo svih

147

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pustolova Francuske, Holandije, Engleske i ostalih nacija, anaročito za vreme Bertrana Oržrona, koga je tamo zaguvernera postavila francuska vlada.

Kako je u ono vreme izbio rat sa Španijom, gusari su počelisa svojim prvim smelijim pohodima, napadajući neustrašivosve španske brodove koje bi presreli na moru.

U početku su imali samo bedne čamce u kojima su se jedvakretali, ali su kasnije ipak raspolagali odličnim lađamazaplenjenim od neprijatelja.

Nemajući topove, bukanijeri su bili ti koji su svojimnepogrešivim gađanjem predstavljali udarnu snagu. Bilo jedovoljno nekoliko plotuna pa da se ozbiljno ugrozi posadašpanske lađe. Njihova neustrašivost je išla dotle da su seusuđivali da napadnu najveće bojne brodove, jurišajući besnopravo na topove. Ni topovska zrna, ni karteč, ni puščani meci,pa ni najžešći otpor, ništa ih nije moglo zadržati. Borili su seočajnički, prezirući opasnost i ne zazirući od smrti. Bili su topravi demoni, a za takve su ih držali i sami Španci, smatrajućiih paklenim bićima.

Retko su poklanjali život zarobljenicima, kao što to nisučinili ni njihovi protivnici. Poštedeli bi samo ugledne ličnostida bi za njih dobili velike otkupe, a ostale bi bacili u more. Bilesu to borbe u kojima su se protivnici nemilosrdno istrebljivali.

Ali su ovi morski razbojnici imali zakone kojih su se strogopridržavali, možda čak strože od svojih zemljaka. Svi su imalijednaka prava i samo su kod deobe plena vođe dobijale većideo.

Čim bi unovčili plen, dobijali su svoj deo prvo oni najhrabrijii ranjeni. Tako su davali izvesnu sumu onima koji su prviskočili na neprijateljski brod, ili onome koji je oborio zastavuna neprijateljskoj lađi. Postojale su nagrade i za one koji su,izlažući se opasnosti, uspeli da pribave obaveštenja o kretanjuŠpanaca ili njihovoj ratnoj spremi. Dodeljivali su po šeststotina pijastara svakome ko u borbi izgubi desnu ruku. Pet

148

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

stotina pijastara vredela je levica, četiri stotine jedna noga, aranjenicima je pripadala pijastra dnevno za vreme od dvameseca.

Na samom gusarskom brodu vladali su surovi zakoni, koji suposadu podvrgavali najstrožoj disciplini. Kažnjavani su smrćuoni koji bi za vreme borbe napustili svoje mesto. Bilo jezabranjeno da se pije vino ili ma koje drugo jako piće posleosam sati uveče. U to vreme se na brodu morala ugasiti vatra.Zakoni, koji su vladali na brodu, zabranjivali su dvoboje, svađei sve vrste igre. Smrću je kažnjavan svako ko potajno dovede nabrod ženu, pa makar i zakonitu.

Izdajnike su ostavljali na pustim ostrvima, kao i one koji bipri deobi plena prisvojili i najmanju stvar. Ali se priča da se todogađalo veoma retko, jer su gusari u takvim slučajevima bilivrlo pošteni.

Imajući na raspolaganju nekoliko lađa, gusari su postali jošsmeliji; i kako nije bilo više jedrenjaka, koje bi napadali, jer suŠpanci obustavili svaku trgovinu između ostrva, gusari supočeli sa svojim čuvenim poduhvatima.

Monbar je bio prvi od gusarskih vođa koji je postigao velikuslavu. Ovaj plemić, Provansalac, došao je u Ameriku, kako jegovorio, da osveti nesrećne Indijance, koje su uništili prvišpanski osvajači. Gajeći u srcu strašnu mržnju premaŠpancima, a zbog groznih svireposti koje su počinili Kortes uMeksiku i Pisaro i Almargo u Peruu, Monbar je postao tolikostrašan da je dobio nadimak „Utamanitelj".

Na čelu gusara i bukanijera harao je obalama San Dominga iKube, uništivši veliki broj Španaca.

Posle njega proslavio se Pjer le Gran, Francuz iz Diepa.Ovaj odvažni mornar sreo je jednog dana neki španski ratni

brod, koji je plovio pored rta Tiburona. Iako nije imao više oddvadeset osam ljudi, odlučio je da napadne španski jedrenjak.Ali je prethodno probio dno sopstvene lađe, da bi svojimmornarima oduzeo svaku nadu na bekstvo.

149

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Španci su bili toliko iznenađeni ugledavši ih kako se penju nabrod, da su se posle kraćeg otpora predali, verujući da imajuposla sa morskim duhovima.

Luis Skot je sa malom gusarskom eskadrom napao SanFrancisko di Kampeke, dobro utvrđeni grad, zauzeo ga iopljačkao. Džon Dejvis je sa grupom koja je brojala samodevedeset ljudi zauzeo Nikaragvu, a zatim San Agostino de laFlorida. Normandijac Bračo di Fero (što znači Gvozdena ruka),izgubivši brod blizu zaliva Orinoko zbog groma koji je zapaliokatarke, bio je prinuđen da se hrabro brani od divljih plemena.Zaplenivši jednog dana sa nekoliko svojih mornara nekišpanski brod, krenuo je dalje. Iza ovih, dolaze imena jošslavnijih i smelijih gusarskih vođa.

Pjer No, nazvan Olonežanin, po mestu u kome je rođen,postao je strah i trepet za sve Špance. Posle više od sto pobedazavršio je bedno u želucu divljaka Dariena, pošto su gaprethodno nabili na ražanj.

Gramon, francuski plemić, nasledio je njegovu slavu. Samalom eskadrom gusara i bukanijera napao je Marakaibo, azatim Porto Kavalo, izdržavši sa svojih četrdeset drugova jurištri stotine Španaca. Osvojio je potom Vera Kruz, zajedno saVan Hornom i Loranom, koji se ubrajaju u ništa manje slavnegusarske vođe.

Ali najslavniji od svih postao je Morgan, zamenik Crnoggusara. Stavivši se na čelo jedne veće grupe engleskih gusara,započeo je svoju blistavu karijeru osvajanjem Porto delPrinsipe na Kubi. Pošto je obrazovao novu eskadru, izvršio jenapad na Portobelo i opljačkao ga, uprkos besnom otporuŠpanaca i paklenoj paljbi njihovih topova. Zatim je ponovodošao na red Marakaibo i na kraju je, posle bezbroj peripetija ikrvavih bitaka, prošavši kroz moreuz, osvojio Panamu, koju je,pošto je opljačkao oko 444.000 funti teškog srebra, zapalio.

Šarb, Haris i Sejvns, tri neustrašiva gusara, kreću udruženimsnagama na Santa Mariju, a zatim, sećajući se slavnog

150

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Morganovog pohoda, prelaze po drugi put moreuz, izvršivšiprava čuda od hrabrosti. Na sve strane unose pometnju u dostabrojniju špansku posadu i zalaze u Tihi okean gde su sanekoliko lađa, posle devet sati strašne borbe uništili snažnušpansku eskadru, koja se očajnički branila. Dok Panama drhtipred njima, oni krstare duž meksikanske i peruanske obalenapadajući Ilo i Sereno, a zatim se vraćaju na Antile, prolazećikroz Magelanov moreuz.

Posle njih dolaze i drugi gusari isto tako hrabri, ali moždamanje srećni u svojim pohodima, kao: Montabon, Il Basko,Tislej, Bilmet, Mišel, Dronaž, Gronjer, Dejvis, koji su nastavilisa poduhvatima prvih gusara, ploveći oko Antila i po Tihomokeanu, sve dok Tortuga izgubivši svoj značaj, nije počelapropadati, a sa njom i gusarske družine, koje su se nepovratnoraspale.

Jedni su otišli i osnovali koloniju na Bermudima i jošnekoliko godina predstavljali su strah i trepet za kolonisteVelikih i Malih Antila. Ali su se ubrzo raspale i poslednjegusarske grupe i taj soj neustrašivih ljudi potpuno je nestao.

151

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XVINA TORTUGI

Kada je „Munja" bacila sidro u sigurnoj luci s druge stranekanala, gde je bila zaštićena od iznenadnog napada Španaca,gusari sa Tortuge su bili usred velikog slavlja. Većina se upravovratila iz pohoda izvršenih u području San Dominga i Kube,gde su zadobili bogat plen pod vođstvom Olonežanina i MikeleIl Baska.

Ispred nasipa i na obali, pod svežom senkom palmi, ovistrašni pljačkaši bučno su se veselili trošeći nemilice svoj deoplena.

Ti ljudi, koji su na moru ličili na tigrove, postajali su nakopnu najveseliji stanovnici Antila, a što je veoma čudno, ineobično srdačni. Nikada nisu propuštali da pozovu na slavlje inesrećne Špance, koje su poveli sa sobom nadajući se da će zanjih dobiti velike otkupe, kao ni zarobljenice prema kojima suse ponašali kao velikodušni i dobro vaspitani ljudi, trudeći seda im olakšaju njihov žalostan položaj. Kažemo žalostan, jer bigusari u slučaju da zatraženi otkup ne stigne, često pribegavaliveoma surovim sredstvima da ih dobiju, šaljući španskimguvernerima odsečene glave zarobljenika, da bi ih tako naterali

152

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

da požure sa slanjem otkupa.Kad se lađa usidrila, gusari su za trenutak prekinuli bučnu

terevenku, igre i igranje, da bi pozdravili gromoglasnimpovicima povratak Crnog gusara, koji je bio među njima istotako omiljen kao i proslavljeni Olinežanin.

Svi su znali za njegov smeli pohod u Marakaibo i rešenost daotme, živog ili mrtvog, nesrećnog Crvenog gusara. Poznavajućinjegovu neustrašivost možda su se nadali da će ugledati napovratku oba gusara živa.

Videći, međutim, crnu zastavu na pola koplja, svi ti radosnipoklici dobrodošlice prestadoše kao nekim čudom. Sad su seovi ljudi u tišini okupili na nasipu očekujući sa zebnjom vesti odvojici gusara i o ishodu pohoda.

Vitez od Rokanera, posmatrajući sve to sa komandnogmosta, pozva Morgana, koji je upravo izdavao naređenje da sespuste dva čamca i reče mu, pokazujući gusare okupljene naobali.

- Idite i recite im da je Crveni gusar časno sahranjen uvodama Velikog zaliva, ali da se njegov brat vratio živ i zdravda izvrši osvetu koja...

Zastade za trenutak, a onda nastavi promenjenim glasom:- Naredite neka obaveste Olonežanina da ću večeras doći k

njemu, a onda idite i izručite moje pozdrave guverneru. Kasnijeću doći i ja da ga pozdravim.

Rekavši to, sačeka da se skupe jedra i zaveže lađa, a potomsiđe u kabinu gde se nalazila mlada Flamanka, spremna da seiskrca.

- Gospođo, reče joj, čeka vas čamac koji će vas prevesti naobalu.

- Spremna sam, viteže, odgovori ona. Vaša sam zarobljenica izato ću se pokoriti, bez protivljenja, svakoj naredbi.

- Ne, gospođo, vi niste više zarobljenica.- A zašto, gospodine?... Nisam još platila otkup koji vam

dugujem.

153

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Već je isplaćen mojoj posadi.- Ali, ko je to učinio? upita vojvotkinja začuđeno. Još nisam

izvestila markiza Herediasa, niti guvernera u Marakaibu, dasam postala vaša zarobljenica.

- Istina je. Ali neko je preuzeo na sebe da plati otkup za vas,odgovori Crni gusar smešeći se blago.

- Možda vi?...- Pa dobro, a ako sam zaista ja to učinio? upita Gusar

gledajući je u oči.Mlada Flamanka ostade nekoliko trenutaka bez reči, a onda

progovori tronutim glasom.- Nisam očekivala ovoliku velikodušnost od gusara sa

Tortuge. Ali me to više ne čudi, kad znam da se čovek, koji jeovako plemenito postupio, zove Crni gusar.

- A zašto gospođo?- Jer ste vi sasvim drukčiji od ostalih. Za ovo kratko vreme

koje sam provela na vašoj lađi upoznala sam ljubaznost,velikodušnost i neustrašivo srce viteza od Rokanera, gospodinaod Ventimilja i Valpenta. Ali vas ipak molim da mi kažetekoliko iznosi moj otkup.

- Zar vam je toliko stalo da što pre isplatite dug? Možda snestrpljenjem očekujete da odete sa Tortuge?...

- Varate se. Kad budem odlazila sa ovog ostrva, možda ćužaliti više nego što to možete i zamisliti, viteže. I verujte mi,uvek ću prema Crnom gusaru osećati najdublju zahvalnost inikada ga neću zaboraviti.

- Gospođo! uzviknu Gusar u čijim očima blesnu plamen.Koraknu prema mladoj ženi, ali se odmah zaustavi i rečetužnim glasom:

- Možda ću ja tada biti najstrašniji neprijatelj vaših prijateljai ko zna šta ćete onda osećati prema meni.

Poče uzrujano da šeta po salonu, a onda se naglo zaustavipred Flamankom i neočekivano je upita:

- Poznajete li guvernera iz Marakaiba?...

154

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Čuvši ove reči, mlada vojvotkinja se trže, dok su joj očiodavale krajnju zabrinutost.

- Da, odgovori drhtavim glasom. Zašto me to pitate?- Pretpostavimo, da sam vas pitao iz puke radoznalosti.- Oh, bože!...- Šta vam je, gospođo? upita Gusar začuđeno. Bledi ste i

uzbuđeni.Umesto da odgovori, mlada Flamanka ga ponovo upita

čvršćim glasom.- Ali, zašto ste mi postavili ono pitanje?Gusar je upravo hteo da joj odgovori, kad se na stepenicama

začuše koraci. To se Morgan vraćao posle obavljenog zadatka.- Komandante, reče ulazeći, Pjetro No vas čeka da vam uruči

neka hitna saopštenja. Čini mi se da je za vreme vašeg odsustvapriveo kraju izvesne planove i da je sve spremno za pohod.

- Ah! uzviknu Gusar, dok su mu oči mračno sevale. Već?...Nisam verovao da će tako brzo kucnuti čas osvete.

Okrete se zatim mladoj Flamanki, koja je još uvek izgledalaveoma uzbuđena i reče joj:

- Gospođo, dozvolite mi da vam ponudim gostoprimstvo usvojoj kući, koju vam stavljam na raspoloženje. Moko, Karmo iVan Štiler će vas odvesti tamo i biće vam na usluzi.

- Ali, viteže... još samo jednu reč! promuca vojvotkinja.- Dobro, znam šta hoćete da pitate, ali ćemo o otkupu

govoriti kasnije.Zatim, ne slušajući je više, izađe žurno sa Morganom, pređe

preko palube i siđe u čamac gde je šest mornara već sedelo zaveslima.

Smesti se na krmi i uze kormilo u ruke; ali umesto da okreneprema nasipu gde su gusari nastavili sa orgijanjem, pođe upravcu malog zatona koji se širio istočno od luke, zadirući ušumu od palmi čija su se vitka stabla sa ogromnim lišćemvisoko dizala.

Stigavši na obalu dade znak svojim ljudima da se vrate na

155

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

brod, pa pođe sam kroz šumu, uputivši se jedva vidljivomputanjom.

Opet je bio zamišljen, kao i uvek kad se nalazio sam. Samo jeovog puta izgledalo da ga muče neke neuobičajene brige, jer ječas nestrpljivo, čas preteći uzmahivao desnicom, dok su mu seusne micale kao da govori sam sa sobom. Već je bio dubokozašao u šumu kad ga iz razmišljanja trže jedan veseo glas, kojije zvučao pomalo podrugljivo.

- Neka me pojedu Karibi, ako nisam bio siguran da ću tevideti večeras, viteže. Znači li to da te je veselje koje vlada naTortugi plašilo, kad si došao ovamo kroz šumu. Da tužnog ligusara!... Kao da si na pogrebu!...

Čuvši ove reči Gusar naglo podiže glavu, dok mu je desnicanesvesno posegnula za balčakom.

Istog časa iz šume od banana izađe jedan omanji čovek,snažan i ogrubelog lica, sa prodornim pogledom. Bio je obučenkao običan mornar i naoružan pištoljima i kratkom sabljom.

- Ah! Ti si to, Pjere? reče Gusar.- Da, ja glavom i bradom.Bio je to u stvari proslavljeni gusar, najstrašniji morski

pustolov i najljući neprijatelj Španaca.Ovaj gusar, koji je, kako smo rekli, završio svoju blistavu

karijeru pod zubima ljudoždera Dariena, i koji je prolio tolikošpanske krvi, nije imao u ono vreme više od trideset petgodina, ali je već bio slavan.

Rođen u mestu Olonu, u Poatuu, bio je najpre mornar koji sebavio krijumčarenjem duž španske obale. Napadnut iznenadajedne noći, izgubio je svoju barku; tom prilikom poginuo mu jebrat, a on sam bio tako teško ranjen da je dugo lebdeo izmeđuživota i smrti.

Ozdravivši, zapao je u najcrnju bedu, tako da se prodao kaorob Monbaru, zvanom „Utamanitelj", za četrdeset talira, da bipomogao staroj majci.

Prvo je bio bukanijer u svojstvu sluge, pa je tek onda postao

156

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

gusar. Istakavši se neverovatnom hrabrošću i izuzetnomduševnom snagom, uspelo mu je konačno da dobije jedan malibrod od guvernera Tortuge.

Sa tim jedrenjakom izvršio je ovaj neustrašivi čovek pravačuda, nanoseći ogromne štete španskim kolonijama, a pri čemusu ga složno pomagala tri brata, Crni, Crveni i Zeleni gusar.

Ali jednog ružnog dana, zahvaćen užasnim nevremenom,razbio se na obali Kampeki, gotovo pred očima Španaca. Tomprilikom su svi njegovi drugovi bili pobijeni, a on je uspeo da sespase ušavši do grla u blato savane i zamazavši takođe lice, daga ne bi otkrili.

Izvukavši se živ iz močvare, umesto da pobegne on se drskopribližio Kampeki preobučen u španskog vojnika i ušao u gradda bi ga što bolje proučio. Pridobivši za sebe nekoliko robova,uspeo je sa jednom ukradenom barkom da se vrati na Tortugu,kad su svi već vrovali da je mrtav. Svaki druti bi se teškoodlučio da ponovo pokuša sreću, ali neustrašivi Olonežaninnije znao za strah. Žurno se otisnuo sa dve male lađe i samodvadeset i osam mornara, uputivši se pravo na Los Kajos naKubi, koji je u ono vreme predstavljao važan trgovački čvor.Neki španski ribari, otkrivši njegovo prisustvo, obavestišeodmah guvernera, koji uputi protiv dveju gusarskih lađicapravi ratni brod sa devedeset ljudi i četiri manja jedrenjaka nakojima se nalazila odvažna posada i jedan Crnac, koji je trebaloda poveša gusare. Ali se Olonežanin nije uplašio pred tolikomoćnijim neprijateljem. Sačekao je zoru i napao sa dve stranešpanski brod. Sa svojih dvadeset i osam mornara savladao ješpansku posadu, koja se očajnički branila. Osvojivši na jurišbrod, pobio je do poslednjeg sve protivnike, zajedno saCrncem.

Posle toga, polazi na ona četiri jedrenjaka i osvaja ih jedan zadrugim, pobacavši celu posadu u more.

Takav je, eto, bio čovek, koji je kasnije izvršio još mnogodrugih neverovatnijih poduhvata, a koji je sada razgovarao sa

157

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Crnim gusarom.- Hajdemo k meni, reče Olonežanin, stisnuvši desnicu

kapetanu „Munje". Očekivao sam nestrpljivo tvoj povratak.- I ja sam jedva čekao da te vidim, reče Gusar. Znaš li da sam

bio u Marakaibu?- Ti?... uzviknu Olonežanin začuđeno.- Pa kako misliš inače da sam oteo telo svoga brata?- Mislio sam da si poslao nekoga.- Ne. Znaš i sam da više volim lično da obavljam svoje

poslove.- Pazi samo da ti ta tvoja neustrašivoet jednom ne dođe

glave. Jesi li video kako su završila tvoja braća?- Ćuti, Pjetro!- Ah!... Osvetićemo ih, i to brzo, viteže!- Jesi li se konačno odlučio? upita Gusar živo.- I još više. Organizovao sam pravi ratni pohod.- Ah! Je li istina? ...- Tako mi moje lupeške časti, kako bi me nazvali Španci, reče

Olonežanin smejući se.- Sa koliko brodova raspolažeš? ...- Sa osam, uključivši i „Munju", i sa šest stotina ljudi, što

gusara što bukanijera. Mi ćemo komandovati gusarima, aMikele Il Basko bukanijerima.

- Poći će, znači, i Basko sa nama?- Ponudio se da učestvuje u pohodu i ja sam ga odmah

primio. On je prava vojničina i sam znaš. Služio je poevropskim garnizonima, pa nam može kao takav korisnoposlužiti. A osim toga, veoma je bogat.

- Treba li ti novaca?- Potrošio sam sve što sam primio od prodaje lađe zaplenjene

kod Marakaiba, kad sam se vraćao iz Los Kajosa.- Računaj i na mojih deset hiljada pijastara.- Grom i pakao!... Ti kao da imaš na svojim prekomorskim

posedima neiscrpne rudnike?...

158

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Dao bih ti i više, da nisam morao jutros da isplatim povećiotkup.

- Otkup!... Ti?... A za koga?- Za jednu damu visokog roda, koju smo zarobili. Otkup je

pripadao mojoj posadi i ja sam ga isplatio.- Ko bi mogla biti ta žena?... Možda neka Španjolka?- Ne, nego flamanska vojvotkinja, koja je izgleda nekakav rod

guverneru iz Vera Kruza.- Flamanka!... uzviknu Olonežanin koji se odjednom

zamislio. I tvoj smrtni neprijatelj je Flamanac.- Šta hoćeš time da kažeš? upita Gusar prebledevši.- Pomislio sam da bi mogla biti u srodstvu sa Van Guldom.- Ne daj bože! uzviknu Gusar glasom koji se jedva mogao

prepoznati. Ne, ne može biti.Olonežanin se zaustavi ispod grupe maota (biljke koja liči na

stabljike pamuka i ima ogromno lišće), i poče posmatrati svogprijatelja.

- Zašto me gledaš? upita ovaj.- Mislim na vojvotkinju i pitam se šta je uzrok tvom

uzbuđenju. Znaš li da si bled kao krpa?...- Zbog ovog tvog sumnjičenja, Pjere.- Kojeg?- Pa to, da je možda u srodstvu sa Van Guldom.- A šta se to tebe tiče?- Zakleo sam se da ću uništiti Van Gulda i sve one koji nose

njegovo ime.- Pa šta! Biće ubijena, pa kraj!- Ona!... Nikada!... uzviknu Gusar preplašeno.- Onda znači... poče Olonežanin oklevajući.- Šta? ...- Grom i pakao!... Pa to, da si ti zaljubljen u tvoju

zarobljenicu.- Ćuti, Pjere!- Zašto da ćutim? Zar je sramota da gusar voli neku ženu?

159

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ne, ali u dubini duše osećam da će ova devojka biti kobnapo mene.

- Onda je prepusti njenoj sudbini.- Prekasno.- Zar je toliko voliš?- Do ludila.- A voli li ona tebe?- Čini mi se.- Lep par, vere mi!... Gospodin od Rokanera se jedino i

mogao oženiti ženom visokog roda!... Takva sreća je retka zaone koji žive u Americi, a naročito za jednog gusara. Hajdemo,onda, da ispraznimo koju čašu u zdravlje tvoje vojvotkinje,prijatelju.

160

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XVIIPREBIVALIŠTE CRNOG GUSARA

Proslavljeni gusar stanovao je u jednoj skromnoj drvenojkućici, čiji je krov bio pokriven suvim lišćem, kao što IndijanciVelikih Antila pokrivaju svoje krovove, ali dosta udobnoj inameštenoj sa izvesnim luksuzom, jer su ovi ponositi i ogrubeliljudi voleli raskoš i sjaj.

Nalazila se udaljena pola milje od tvrđave, na kraju šume, najednom prijatnom i mirnom mestu, u senci velikih palmi kojesu širile divnu hladovinu.

Olonežanin uvede Crnog gusara u jednu prizemnu sobu, čijisu prozori bili pokriveni asurama, prinese mu stolicu odbambusove trske i naredi jednom od svojih slugu da donesenekoliko boca španskog vina, koje su sigurno negde bileopljačkane. Otvori jednu i napuni dve velike čaše.

- U tvoje zdravlje, kavalijere, i u zdravlje tvoje dame, rečekucnuvši se.

- Više bih voleo da piješ za uspeh našeg pohoda, odgovoriGusar.

- Uspeće potpuno, prijatelju. Ja ti obećavam da ću ti predatiu ruke ubicu tvoja dva brata.

161

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Tri, Pjer!- Oh! Oh! uzviknu Olonežanin. Znam, kao što znaju i svi

ostali, da ti je Van Guld ubio dva brata, Crvenog i Zelenoggusara, ali nisam znao da je ubio i trećeg.

- Da, i trećeg, odgovori Gusar mračnim glasom.- Grom i pakao!... I taj čovek još živi? ...- I njemu će brzo kucnuti poslednji čas, Pjere.- Nadam se i pomoći ću ti svim silama. Da čujem, pre svega:

poznaješ li dobro Van Gulda?...,- Poznajem ga bolje od Španaca kojima služi.- Kakav je to čovek?- Stari vojnik, koji je dugo vojevao u Flandriji, i nosi jedno od

najvećih imena Flamanskog plemstva. Nekada je bio hrabarvojskovođa, a možda bi još uvek bio u stanju da stiče novezasluge da ga samo to špansko zlato nije napravilo izdajnikom.

- Je li star!- Ima oko pedeset godina.- Izgleda da je još uvek krepak. Priča se da je to najhrabriji

guverner koga je Španija ikada imala u ovim kolonijama.- Lukav je kao lisica, a odlučan i hrabar kao Monbar.- Znači da ćemo u Marakaibu naići na ozbiljan otpor.- Sigurno, Pjere, ali ko će moći da odoli jurišu šest stotina

gusara. Ti znaš šta vrede naši ljudi.- Grom i pakao! uzviknu gusar. Video sam kako se borilo

onih dvadeset i osam mornara, koji su sa mnom napali eskadruu Los Kajosu. A, osim toga, ti sad poznaješ Marakaibo i znašgde je slaba strana tog grada.

- Odvešću te tamo, Pjere.- Imaš li nekih obaveza ovde?- Nikakvih.- Čak ni prema maloj Flamanki?- Čekaće me, siguran sam, reče Gusar sa osmehom.- Gde je odsela.- U mojoj vili.

162

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- A gde ćeš ti, kad ti je kuća zauzeta? ...- Ostaću s tobom.- Eto neočekivane sreće. Sad ćemo bar dobro pripremiti plan

za pohod i dogovoriti se sa Baskom, koji će doći da večera samnom.

- Hvala, Pjere. Krenućemo, znači?- Da, sutra u zoru. Je li tvoja posada u punom sastavu?- Nedostaje mi šezdeset mornara, jer sam morao da pošaljem

oko trideset ljudi sa ratnim brodom koji smo zaplenili krajMarakaiba, a drugih trideset sam izgubio u borbi.

- Ne mari!... Lako ćemo naći druge. Svi priželjkuju da plove stobom i na tvojoj „Munji".

- Da, iako o meni kruže glasovi da sam neki morski duh.- Grom i pakao!... Uvek si mračan kao neka sablast. Ali takav

sigurno nećeš biti i sa vojvotkinjom.- Možda, odgovori Gusar.Ustao je zatim i uputio se prema vratima.- Zar već ideš?... upita Olonežanin.- Da, imam još neka posla da svršim, ali ću večeras malo

kasnije doći ovamo. Zbogom, Pjere!- Zbogom i pazi da te Flamankine oči ne začaraju.Gusar je već bio daleko. Uputio se jednom drugom stazom,

krenuvši kroz šumu koja se pružala iza tvrđave, zauzimajućidobar deo ostrva. Divne palme, koje još nazivaju„maksimilijanskim" i ogromne nauricije s velikim lišćem u vidulepeze prepletale su svoje krošnje sa granama jupati i bossu,čije je lišće kruto kao da je od cinka, dok je ispod ovih kolosa izredova palmi, raslo bezbroj drugih biljaka: dragocene agave, izkojih se dobija neobično pikantna i slatka tečnost, koja je naobalama Meksikanskog zaliva poznata pod imenom „medenavoda" ili mezacal, zatim žbunje divlje vanile, bibera,karanfilčića.

Crni gusar, sav utonuo u razmišljanje, nije se zaustavljao dagleda tu divnu vegetaciju. Išao je sve brže, kao da je želeo da

163

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

što pre stigne na određeno mesto.Pola sata kasnije naglo je zastao na ivici jedne plantaže

pokrivene visokom žućkasto-crvenom trskom, koja je podsunčevim zracima na zalasku imala neku purpurnu boju. Dugolišće spuštalo se prema zemlji poređano duž vitke stabljike,koja se završavala belom i neobično lepom perjanicomokićenom nežnim resama u raznim bojama i nijansama, odmodre do svetloplave boje. Bila je to plantaža šećerne trske, većdozrela za berbu.

Gusar zastade za trenutak, a onda zađe među stabljike; pređepreko plantaže i zaustavi se s druge strane, ispred jedne ljupkegrađevine što se dizala usred grupe palmi, koje su je potpunozaklanjale svojom senkom.

Bila je to jedna mala dvospratnica, slična onima koje se još idanas grade u Meksiku, sa crveno obojenim zidovima iukrašenim porculanskim pločicama. Na krovu se nalazilavelika terasa puna cveća.

Jedna ogromna cuiera, iz roda bundeva, koja ima veomaširoko i brojno lišće i čiji su plodovi neobično veliki, okrugli isvetlozelene boje, poput dinja, koji inače ispražnjeni služe kaoposuđe siromašnim Indijancima, potpuno je pokrivala kuću,pružajući se čak do prozora i terase.

Pred vratima ove kuće sedeo je divovski Afrikanac, pušećistaru lulu, koju je možda dobio na poklon od svog belogprijatelja.

Gusar zastade za trenutak nepomičan, pogledavši najpreprozore, pa terasu; a onda odmahnu nestrpljivo glavom i pođeprema Afrikancu, koji odmah ustade.

- Gde su Karmo i Van Štiler? upita ga.- Otišli su u luku da vide ima li nekih novih naređenja za

njih, odgovori Crnac.- Šta radi vojvotkinja?- U vrtu je.- Je li sama?

164

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Sa svojim pratiljama i paževima.- Šta radi?...- Sprema sto za vas.- Za mene?... upita Gusar, čije se čelo odjednom razvedrilo,

kao da je neki snažan vetar u trenutku rasterao oblake, koji suga pokrivali.

- Bila je sigurna da ćete doći da večerate s njom.- Čekaju me, istina, na drugoj strani; ali mi je ipak prijatnija

moja kuća i njeno društvo, nego društvo gusara, promrmlja,kao za sebe.

Uđe kroz vrata i pođe jednim hodnikom ukrašenim cvećem,koje je nežno mirisalo, i nađe se s druge strane kuće uprostranom vrtu opkoljenom visokim i čvrstim zidovima, kojisu ga sigurno štitili od neželjenih upada.

Koliko je kuća izgledala ljupka, toliko je vrt bio živopisan.Svuda divne staze oivičene s obe strane bananama, čije jeveliko, tamnozeleno lišće pružalo prijatnu hladovinu. Drveće sedizalo na sve strane, savijajući se pod svetlim plodovima u viduogromnih grozdova i deleći teren u bezbroj aleja, gde je raslonajlepše tropsko cveće. Tu i tamo, dizale su se veličanstvenepersea na kojima rastu zeleni plodovi veličine limuna, čijasredina zalivena ksereskim vinom i posuta šećerom ima vrlodobar ukus; zatim passiflore, koji daju izvrsne plodove, velikekao pačja jaja, a koji sadrže neku želatinsku supstancuneobično prijatnog ukusa. Potom ljupke camaru, čiji purpurnicvetovi nežno mirišu, pa kokosove palme načičkane ogromnimplodovima, čija dužina katkad dostiže šezdeset pa i osamdesetsantimetara.

Gusar pođe jednom stazom i približi se nečujno nekoj vrstihladnjaka, koji je obrazovala cuiera velika kao i ona koja sedizala iznad kuće. Hladnjak je bio smešten ispod guste senkejupati, jedne čudesno lepe palme, čije je lišće dostizaloneverovatnu dužinu od pedeset stopa, što iznosi jedanaest iviše metara.

165

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Kroz lišće cuiera mestimice se probijala svetlost, dok je ispodhladnjaka odjekivao zvonak smeh.

Gusar zastade i pogleda kroz gusto lišće.Ispod tog živopisnog zaklona ugleda postavljen sto, zastrt

kao sneg belim, flandrijskim čaršavom.Veliki buketi cveća, opojnog mirisa, bili su raspoređeni sa

mnogo ukusa oko dva svećnjaka i oko piramida izvrsnog voća:ananasa, banana, kokosovih oraha i aphuna (vrsta velikihbresaka) koje se jedu kuvane kao kompot.

Mlada vojvotkinja je upravo raspoređivala cveće i voće uzpomoć svojih mulatkinja.

Bila je obukla nebesko plavu hanjinu sa bruseljskom čipkom,koja je još više isticala njenu ružičastu put i plavu kosuskupljenu u debelu pletenicu i puštenu niz leđa. Nije imala nasebi nikakav nakit, što je bilo sasvim suprotno običajima ženau onim krajevima Amerike gde su živeli španski doseljenici, ameđu kojima je ona možda duto živela. Samo je oko vratanosila dva reda bisera, koji su bili spojeni smaragdom.

Crni gusar je stajao i gledao je. Njegove užarene oči pažljivosu pratile svaki i najmanji pokret mlade žene. Izgledao je kaoopčinjen tom severnjačkom lepotom, jer se jedva usuđivao dadiše, bojeći se da ne prekine ovu čaroliju.

Onda odjednom razmaknu lišće jedne male palme, koja jerasla kraj hladnjaka.

Mlada Flamanka, čuvši taj šum, brzo se okrete i ugledaGusara. Laka rumen obli joj obraze, a na usnama se ukazasmešak, otkrivajući bele zube, koji su blistali poput bisera kojije nosila oko vrata.

- Ah!... To ste vi, viteže!... uzviknu radosno.Zatim je, dok je Gusar učtivo digao šešir i ljubazno se

poklonio, dodala:- Čekala sam vas... pogledajte: sto je spreman za večeru.- Zar ste me očekivali, Onorata? upita Gusar, poljubivši ruku,

koju mu je pružila.

166

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Vidite i sami, viteže. Evo ovde jedno parče lamantina. Tu sui ptice, pa morske ribe. Sve je spremno, samo da se jede. Samasam nadgledala dok se jelo pripremalo, znate li?

- Zar vi, vojvotkinjo?- Zašto se čudite?... Flamanske žene imaju običaj da same

spremaju jela za svoje muževe.- I vi ste me čekali?- Da, viteže.- Pa, ipak, ja vam nisam rekao da ću sebi pružiti to

zadovoljstvo da večeram sa vama.- Istina je, ali žensko srce pogađa ponekad i najskrivenije

namere muškaraca. A moje mi je, eto, govorilo da ćete doćivečeras, reče ona, zarumenevši se ponovo.

- Gospođo, reče Gusar, obećao sam jednom svom prijateljuda ću večerati s njim. Ali kako mogu odbiti vaš poziv i odreći setako retke sreće? Možda je ovo poslednji put što smo zajedno.

- Zašto tako govorite, viteže? upita devojka zadrhtavši.Možda se Crnom gusaru žuri da se opet otisne na more?... Zartek što se vratio iz smelog pohoda već žuri da se upusti u novepustolovine?... Zar ne zna da ga na moru možda čeka smrt?

- Znam, gospođo, ali sudbina me goni daleko odavde i zatomoram ići.

- I ništa vas ne bi moglo zadržati?... upita ona drhtavimglasom.

- Ništa, odgovori.-- Nikakvo osećanje?- Ne.- Ni prijateljstvo? upita devojka sa sve većom strepnjom.Gusar, koji je opet postao mračan, upravo se spremao da joj

odgovori, kad se iznenada predomislio i pruživši devojci stolicurekao:

- Izvolite sedite, gospođo. Večera će se ohladiti, a bilo bi mižao da ne odam čast ovim jelima, koja su pripremile vaše leperuke.

167

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Seli su jedno prema drugom, dok su ih obe mulatkinjeslužile. Gusar je postao neverovatno ljubazan i dok je jeo stalnoje govorio unoseći u svoje pričanje mnogo duhovitosti isrdačnosti. Prema mladoj vojvotkinji ponašao se kaobesprekoran kavaljer. Pričao joj je o običajima i životu gusara ibukanijera, o njihovim neverovatnim poduhvatima ineobičnim svetkovinama. Pričao joj je o bitkama, jurišima,brodolomima, ali ni jednom rečju nije spomenuo predstojećipohod, koji je pripremao sa Olonežaninom i Baskom.

Mlada Flamanka ga je slušala, smešeći se i diveći njegovomduhu, neobičnoj rečitosti i ljubaznosti. Pa ipak je sve vremeizgledala zaokupljena nekim mislima i nesavladivomradoznalošću, jer je stalno pokušavala da skrene razgovor napohod.

Mrak se već odavno spustio i mesec se pojavio iza šume, kadje Gusar ustao iza stola. Tek se tada setio da su ga Olonežanin iBasko očekivali te večeri i da pre zore mora popuniti posadu na„Munji".

- Kako pored vas vreme leti, gospođo! Kakva to tajanstvenačar zrači iz vas, kad sam zaboravio da me čekaju ozbiljniposlovi koje treba da obavim? ... Mislio sam da je tek osam sati,a već je deset!

- Verujem da vam je prijao ovaj mali odmor u vašoj kućiposle tolikih lutanja po moru, kavalijere, reče vojvotkinja.

- A možda još više vaše lepe oči i prijatno društvo.- Utom slučaju, viteže, mogu vam reći da mi je vaše društvo

pružilo nekoliko nezaboravnih časova... Ko zna da li ćemoikada još zajedno uživati u ovom poetičnom vrtu, daleko odmora i ljudi! dodade ona sa gorčinom.

- Istina je da rat donosi smrt, ali ponekad i sreća pomognečoveku.

- Rat!... A more, na more ne mislite? Zar verujete da će vaša„Munja" večito pobeđivati talase Velikog zaliva? ...

- Moja lađa se ne boji nevremena, kad ja njome upravljam.

168

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Tako ćete se opet otisnuti na more?- Da, sutra u zoru, gospođo.- Tek što ste se iskrcali, a već bežite. Vas kao da plaši kopno.- Volim more, vojvotkinjo, a zatim, ako ostanem ovde nema

nade da ću sresti svog smrtnog neprijatelja.- Uvek mislite na njega!...- Uvek, i ta misao će umreti jedino sa mnom.- Sad odlazite da se bijete sa njim?- Možda.- A kuda idete? upita devojka sa zebnjom, koja nije izmakla

Gusaru.- Ne mogu vam to reći, gospođo. Ne bih smeo da odajem

gusarske tajne. Do pre nekoliko dana vi ste bili gost Španaca uVera Kruzu, a poznaju vas i u Marakaibu. Ne bih smeo to dazaboravim.

Mlada Flamanka se namršti i pogleda Gusara tamnim očima.- Nemate poverenja u mene? upita ga s blagim prekorom u

glasu.- Ne dao bog da sumnjam u vas, gospođo. Pa ipak, ja se

moram pokoravati zakonima gusara sa Tortuge.- Bilo bi mi zaista žao ako Crni gusar ne bi imao poverenja u

mene. Upoznala sam ga kao veoma poštenog i ljubaznogčoveka.

- Hvala na lepom mišljenju, gospođo!Stavio je šešir na glavu i prebacio ogrtač preko ruke, ali kao

da nije mogao da nađe pogodan trenutak da se odluči i pođe.Stajao je pred devojkom gledajući je turobnim pogledom.

- Vi imate nešto da mi kažete, zar ne, viteže? upitavojvotkinja.

- Da, gospođo.- Je li to nešto toliko ozbiljno da vam je teško da mi

saopštite?- Možda.- Govorite, viteže.

169

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Hteo bih da vas pitam, hoćete li za vreme mog odsustvaotići sa ostrva?

- A ako zaista odem? upita devojka.- Bilo bi mi veoma žao da vas ne nađem ovde kad se vratim.- Ah!... A zašto, viteže? upita smešeći se i crveneći u isti mah.- Ne znam zašto, ali osećam da bih bio veoma srećan ako bi

mi se pružila prilika da provedem s vama još jedno ovakvoveče. To bi mi nadoknadilo tolike patnje, koje sam iz dalekihzemalja preko mora doneo sa sobom ovamo.

- E pa dobro, viteže, vama bi bilo žao da me ovde više nenađete, a meni isto tako ne bi bilo drago da nikada više nevidim Crnog gusara, reče mlada vojvotkinja oborivši glavu.

- Onda ćete me čekati?... upita Gusar naglo.- Učiniću i više, ako mi dozvolite.- Recite, gospođo.- Zamolila bih vas da mi još jednom pružite gostoprimstvo

na palubi vaše „Munje".Gusar se trgnu obradovan, ali se iznenada sav smrknu.- Ne... to je nemogućno, reče zatim odlučno.- Zar bih vam bila na smetnji?- Ne, ali je gusarima zabranjeno da kad polaze u boj vode sa

sobom neku ženu. Pa iako je „Munja" moj brod, gde sam japotpuni gospodar, ipak...

- Nastavite, reče vojvotkinja, koja je odjednom postala tužna.- Ne znam zašto, gospođo, ali ja bih se bojao da vas vidim još

jednom na svom brodu. Je li to predosećanje neke nesreće,koju ja ne mogu da predvidim, ili je možda nešto još gore?...Vidite: vi ste me ono zamolili i moje srce, umesto da poskočiradosno, osetilo je surov bol. Pogledajte me sad: zar nisambleđi nego ikada?...

- Istina je, uzviknu vojvotkinja preplašeno. Bože moj!...Akoovaj pohod bude koban za vas?...

- Niko ne zna šta nam nosi budućnost... Gospođo, dozvolitemi da odem. U ovom trenutku ja duboko patim, a ne mogu da

170

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

otkrijem šta je uzrok tome... Zbogom, gospođo. Ako mi jesuđeno da potonem sa svojom lađom na dno Velikog zaliva, ilida umrem u boju sa zrnom ili mačem u grudima, ne zaboraviteprebrzo Crnog gusara!

Rekavši to, izađe brzo ispod hladnjaka, ne okrenuvši se više,kao da se bojao da neće imati dovoljno snage da ode. Prođezatim kroz vrt i hodnik, a onda zađe u šumu uputivši se pravoprema kući Pjera Olonežanina.

171

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XVIIIMRŽNJA CRNOG GUSARA

Sutradan, čim je granulo sunce, gusarska eskadra je isplovilaiz luke, praćena zaglušujućim udaranjem u bubanj, prodornompiskom truba, pucnjavom bukanijera i hromkim „ura" mornarasa usidrenih lađa. Gusare su predvodili Olonežanin, Crni gusari Mikele il Basko.

Eskadra se sastojala od osam jedrenjaka, što velikih štomalih, i bila naoružana sa osamdeset i šest topova, od kojih sešesnaest nalazilo na lađi Pjera Olonežanina, dvanaest na„Munji". Posada je brojala šest stotina ljudi, što gusara štobukanijera.

Budući da je „Munja" bila najbrža plovila je na čelu eskadrevršeći ulogu izvidnice.

Na vrhu glavnog jarbola lepršala se crna zastava sa zlatnimresama, znak komandanta, a na krmi velika crvena traka,oznaka za bojne brodove. Iza „Munje" plovile su ostale lađe udva reda i na rastojanju, tako da su se mogle slobodno kretatibez opasnosti da se sudare ili da jedna drugoj preseku put.

Izašavši na pučinu, eskadra je okrenula prema zapadu da biuplovila u kanal Gornjeg vetra, a odatle u Karipsko more.

172

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Vreme je bilo divno; more mirno, a vetar povoljan, tako dasu mogli očekivati mirnu i brzu plovidbu sve do Marakaiba,utoliko pre što su gusari bili obavešteni da se eskadra admiralaToleda u to vreme nalazila na obalama Jukatana, ploveći zaMeksiko.

Posle dva dana eskadra se upravo spremala, ne naišavši ni nakakav brod, da oplovi rt Engano, kad „Munja", koja je svevreme plovila na čelu, dade znak da je otkrila neprijateljskulađu, koja se kretala u pravcu San Dominga.

Olonežanin, koji je bio naimenovan za glavnog komandanta,naredi odmah da sve lađe stanu. Zatim se približi „Munji", kojase već spremala za napad.

S druge strane rta plovio je jedan španski brod na čijoj sekrmi vila velika španska zastava, a na vrhu glavnog jarboladugačka traka, oznaka za ratne lađe. Jedrenjak je plovio poredobale, kao da je tražio neko sklonište, opazivši po svoj prilicimoćnu gusarsku eskadru, koja mu je dolazila u susret.

Olonežanin je mogao narediti da njegovih osam lađa opkolebrod i nateraju ga na predaju, ili da ga potope jednim jedinimjurišem. Ali su ti ponosni gusari ispoljavali ponekadneverovatnu velikodušnost, budući da su ih smatrali morskimrazbojnicima, tako da je to izazivalo pravo divljenje.

Napasti neprijatelja sa nadmoćnijim snagama smatrali sukukavičlukom i delom nedostojnim hrabrih ljudi, kakvima susebe smatrali i to s razlogom, i zato nikada nisu iskorišćavalisvoju nadmoćnost.

Olonežanin dade znak Crnom gusaru da stane uz ostale lađei okrenu smelo, pravo na španski brod, zahtevajući bezuslovnupredaju ili borbu, i naređujući gusarskoj eskadri da ostane nasvom mestu bez obzira na ishod samog sukoba.

Španski brod, koji se već smatrao izgubljenim, jer se nijemogao nadati da će odneti pobedu nad toliko nadmoćnijimneprijateljem, nije čekao da mu se dva puta ponovi naređenje.Ali umesto da spusti špansku zastavu, njen je komandant

173

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

naredio da se zakuca na vrh krme, a kao odgovor na izazivanje,sa levog boka odjeknula je paljba iz osam topova. To je bioznak da se Španci neće predavati bez žilavog otpora.

I tako se sa obe strane povela žestoka bitka. Španska lađa jeimala šesnaest topova, ali samo šezdeset članova posade.Olonežanin je imao isto toliko topovskih cevi, ali dva putabrojniju posadu, među kojima je bilo i bukanijera, strahovitihstrelaca, koji su svojim nepogrešivim gađanjem iz velikihpušaka brzo odlučivali ishod bitke.

Za to vreme eskadra je stajala u mestu, pokoravajući seodluci hrabroga gusara da se ne upušta u borbu. Gusarskaposada, poređana na gornjim palubama, posmatrala je mirnobitku, proričući propast španskoj lađi, koja se bila upustila unejednaku borbu.

Iako tako malobrojni, Španci su se borili kao lavovi. Njihovitopovi su besno grmeli, nastojeći da sruše jarbole gusarske lađei da je sravne kao pontonski most. Olonežanin je opetpokušavao da se približi neprijatelju i da izvrši juriš. Paljbe susa ređale jedna za drugom, a španska lađa se okretala uvektako da pokaže neprijatelju pramac i izbegne sudar sagusarskom lađom, imajući prilike već da se uveri u brojnunadmoćnost neprijatelja.

Olonežanin pak, razjaren zbog žilavog otpora neprijatelja inestrpljiv da šo pre okonča borbu, pribegao je svim sredstvimada izvrši juriš, ali mu nikako nije polazilo za rukom. Na kraju jebio prinuđen da se povuče, kako bi sačuvao svoje ljude, koji subili izloženi pravoj kiši topovskih zrna i karteča.

Ovaj strašan dvoboj između artiljerije dveju lađa trajao ječitava tri sata i tom prilikom su bila znatno oštećena jedra ijarboli na španskoj lađi. Ali je velika španska zastava još uvekstajala neoborena. Šest puta su gusari polazili na juriš i istotoliko puta su ih odbili hrabri branioci španskog broda. Ali susedmi put uspeli da zakorače na neprijateljski brod i da oborezastavu.

174

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Ova pobeda, koja je bila dobar predznak za veliki poduhvat,pozdravljena je gromkim „ura" utoliko pre što je „Munja" zavreme te bitke otkrila u malom zalivu drugu špansku lađu,naoružanu sa osam topova i uspela da je zarobi posle kratkeborbe.

Pregledavši osvojene lađe, utvrdili su da veća lađa nosidragoceni tovar, što u robi što u srebrnim šipkama, a manjaveliku količinu baruta i oružja, koje je bilo namenjenogarnizonu u San Domingu.

Pošto su obe posade iskrcane na obalu, jer gusari nisu htelida vode sa sobom zarobljenike i pošto su popravljeni oštećenijarboli, eskadra je predveče ponovo digla jedra i zaplovilaprema Jamajki.

„Munja" je opet zauzela svoje mesto prethodnice, pošto jebila, kako smo rekli, najbrži jedrenjak, održavajući sve vremerastojanje od četiri do pet milja.

Crnom gusaru je bilo stalo da ispita more na što većojudaljenosti, jer se bojao da bi neka španska lađa mogla otkritipravac kretanja eskadre i obavestiti guvernera u Marakaibu iliadmirala Toleda.

Da bi bio sigurniji, Gusar skoro nije napuštao komandnimost; zadovoljavao se time da odspava negde na palubi,zamotavši se u svoj ogrtač smestivši se u kakvu naslonjaču odbambusa.

Tri dana posle zauzimanja ona dva španska jedrenjaka,„Munja" je, ugledavši obale Jamajke, srela brod koji je osvojilakraj Marakaiba. Ovaj se bio sklonio za vreme oluje u jednoj odluka na ostrvu Jamajci.

Brod je plovio još uvek bez glavnog jedra, ali je zato njegovaposada uspela da pojača prednji i zadnji jarbol i razapevši svapomoćna jedra, koja su se nalazila na brodu, žurila je sadprema Tortugi, bojeći se da je ne iznenadi kakav neprijateljskibrod.

Dobivši obaveštenja o stanju ranjenika, koji su se nalazili na

175

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

brodu, Crni gusar je nastavio da plovi prema jugu, žureći uMarakaibo.

Plovidba kroz Karipsko more prošla je bez ikakvih neprilika.More je bilo sve vreme mirno, i u noći četrnaestog dana odpolaska eskadre sa Tortuge Gusar je utledao rt Paraguanu samalim svetionikom, koji je upozoravao pomorce da je tu ulaz uMarakaibski zaliv.

- Konačno!... uzviknu Gusar, dok su mu oči mrko sevale.Možda već sutra ubica moje braće neće biti među živima.

Pozva Morgana, koji se upravo peo na palubu da zauzmemesto na straži.

- Noćas se na brodu ne sme paliti svetlost, tako je naredioOlonežanin, reče. Španci ne smeju otkriti prisustvo našeeskadre, jer inače sutra u gradu nećemo naći nijednu pijastru!

- Hoćemo li stati na ulazu u zaliv? ...- Ne, cela eskadra će ploviti do ulaza u Marakaibsku luku, a

onda ćemo sutra zorom iznenada izvršiti napad na grad.- Hoće li se naši ljudi iskrcati?- Da, zajedno sa bukanijerima, koje će predvoditi

Olonežanin. Dok lađe budu bombardovale utvrđenja na moru,mi ćemo napasti grad sa kopna, da bismo tako sprečiliguvernera da pobegne u Gibraltar. Neka u zoru čamci buduspremni za iskrcavanje i naoružani bacačima!

- U redu, gospodrše.- Uostalom, dodade Gusar, biću i ja na palubi.Zatim siđe sa mosta i pođe u svoju kabinu da stavi oklop i

spremi se za borbu. Taman je hteo da otvori vrata svoje odaje,kad do njega dopre neki fini miris, koji je njemu bio dobropoznat.

- Čudnovato!... uzviknu i zastade iznenađeno. Da nisam takosiguran da sam ostavio Flamanku na Tortugi, zakleo bih se daje došla ovamo.

Osvrte se okolo, ali je svuda vladao potpuni mrak zbogpogašenih fenjera, tako da nije uspeo ništa da vidi. Pa ipak mu

176

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

se učinilo da u jednom uglu salona stoji neka bela prilikanaslonjena na široki prozor, koji je gledao na more.

Gusar je bio hrabar čovek, ali je kao i svi ljudi onogavremena bio praznoveran i zato je, ugledavši onu nepomičnupriliku u uglu salona, osetio kako mu po čelu izbija hladanznoj.

- Da nije duh Crvenog gusara? promrmlja, povlačeći seprema drugom kraju salona. Možda dolazi da me podseti nazakletvu koju sam izrekao one noći u ovim vodama? ... Moždaje njegova duša ostavila morske dubine gde je počivala? ...

Ali se istog časa zastideo zbog tog praznovernog straha,kome je podlegao, on, tako ponosan i hrabar ratnik. Izvadio jebodež koji je nosio o pojasu i stupivši napred upitao:

- Ko ste vi? Govorite ili ću vas ubiti!- Ja sam, viteže, odgovori nežan glas od koga Gusaru snažno

zalupa srce.- Vi!... uzviknu zaprepašćeno i radosno. Vi, gospođo? ... Zar

ovde, na mojoj „Munji"? A ja sam bio siguran da sam vasostavio na Tortugi. Da ne sanjam, možda? ...

Gusar pohrli napred, ispustivši bodež. Zgrabi vojvotkinjineispružene ruke, dok su mu usne lako dodirivale visoku čipkanukragnu oko devojčinog vrata.

- Vi ovde? ponovi drhtavim glasom. Ali otkud ste se stvorili?Kako ste došli na moju lađu?

- Ne znam... odgovori vojvotkinja u neprilici.- Hajde, recite, gospođo!- Dobro, onda... Htela sam da pođem sa vama.- Vi me znači volite? ... Recite mi, je li istina?...- Da, prošapta devojka jedva čujnim glasom.- Hvala!... Sada mogu bez straha da prkosim smrti.Izvadio je kremen i trud, upalio sveću i spustio svećnjak u

jedan kraj salona tako da se svetlost nije videla s mora.Mlada devojka je stajala i dalje kraj prozora. Sva umotana u

široki, beli ogrtač, ukrašen čipkom, držala je stisnute ruke na

177

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

grudima, kao da je htela da umiri ubrzano kucanje svoga srca.Nagnuvši svoju ljupku glavu na jednu stranu, gledala je svojimvelikim blistavim očima u Gusara, koji je stajao pred njom. Alion više nije bio ni bled, ni zamišljen, niti mračan. Tog trenutkase na usnama hrabrog pomorca ocrtavao smešak beskrajnosrećnog čoveka.

Gledali su se nekoliko trenutaka bez reči, kao da su se joščudili zbog neočekivanog priznanja te uzajamne ljubavi,priznanja koje su oboje dugo nosili u sebi, ne sluteći da će seono tako brzo otkriti. Zatim gusar uze devojku za ruku iponudivpš joj da sedne kraj svećnjaka, reče:

- A sad mi recite, gospođo, kako ste se stvorili ovde kad samvas ostavio na Tortugi, u svojoj kući. Još ne mogu da verujem utoliku sreću.

- Reći ću vam, viteže, ako mi budete dali reč da ćete oprostitimojim saučesnicima.

- Vašim saučesnicima?- Shvatite da se nisam mogla sama ukrcati na vašu lađu i

ostati zatvorena četrnaest dana u kabini.- Ništa vam ne mogu odbiti, gospođo, a onima koji su se

ogrešili o moja naređenja neću učiniti ništa na žao, jer su mipriredili istovremeno tako divno iznenađenje da im unapredsve opraštam. Recite mi njihova imena.

- Van Štiler, Karmo i Crnac.- Ah!... Oni!... uzviknu Gusar. Mogao sam i pretpostaviti!...

Ali, kako ste se udružili sa njima? Gusari, koji se ne pokoravajunaređenjima svojih vođa, osuđuju se na smrt, gospođo!

- Bili su ubeđeni da ne čine nažao svome komandantu, jer suprimetili da me vi, viteže, potajno volite.

- Kako su uspeli da vas ukrcaju?...- Preobučena u mornara, otišla sam noću s njima na brod,

tako da niko ništa nije posumnjao.- I sakrili su vas u jednu od ovih kabina? upita Gusar,

smešeći se.

178

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- U kabini koja se nalazila pored vaše.- A gde su se posakrivali ti nevaljalci?...- Ostali su sve vreme sakriveni u trupini broda, ali su često

dolazili kod mene i donosili mi hranu, koju su krali iz ostave.- Lisci!... Kolika se privrženost krije u srcima tih ogrubelih

pomoraca!... Izlažu se smrti da bi videli svog kapetana srećnog,a ipak... ko zna koliko će dugo potrajati ova sreća? dodadezatim tužno.

- A zašto, viteže!... upita devojka uznemireno.- Jer će za dva sata svanuti i ja vas moram ostaviti.- Zar tako brzo? ... Tek smo se videli, a vi već mislite da

odete!... uzviknu Flamanka sa bolnim čuđenjem.- Čim sunce grane, u ovom zalivu će početi najstrašnija bitka

koju su gusari sa Tortuge ikada poveli. Osamdeset topovskihcevi grmeće bez prestanka, sipajući vatru na utvrđenja kojabrane moga smrtnog neprijatelja. Šest stotina ljudi poleteće najuriš, rešeni da pobede ili izginu. A ja ću im, kao što možete isami zamisliti, biti na čelu.

- Izlažući se smrti!... uzviknu vojvotkinja prestrašeno. A akopoginete? ...

- Ljudski život je u božjim rukama, gospođo.- Ali vi mi se morate zakleti da ćete biti oprezni.- Pomislite samo, ja već dve godine čekam trenutak da

kaznim onu hulju.- Šta vam je učinio taj čovek, kad prema njemu gajite tako

neutoljivu mržnju?- Ubio mi je tri brata, rekao sam vam, i počinio sramno

izdajstvo.- Kakvo izdajstvo? ...Gusar je ćutao. Šetao je po salonu namršten i stisnutih

usana, dok su mu oči besno sevale. Odjednom je stao i vratio sepolako prema devojci, koja ga je posmatrala sa živimnespokojstvom. Seo je pored nje i rekao joj:

- Slušajte me sad, pa onda presudite da li je moja mržnja

179

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

opravdana. Prošlo je deset godina od onog vremena, ali ja sesvega sećam, kao da se dogodilo juče. Godine 1686, buknuo jerat između Francuske i Španije oko prevlasti nad Flandrijom.Luj XIV, nalazeći se na vrhuncu svoje moći i željan nove slave,spremao se da smrvi svog strašnog protivnika koji je odneotolike pobede nad francuskom vojskom. Smelo je provalio upokrajine koje je strašni vojvoda Alba osvojio, i ukrotio ihognjem i mačem. U to vreme je Luj XIV imao velikog uticaja naPijemont, pa se zato obratio za pomoć vojvodi Vitoriju AmadeuII, koji mu je, ne mogavši da odbije molbu, poslao svoja trinajbolja puka: iz Aoste, Nice i Marine. U ovom poslednjem,kao oficiri, služili smo ja i moja tri brata, od kojih je najstarijiimao tek trideset i dve godine, a najmlađi, koji je kasnijepostao Zeleni gusar, samo dvadeset.

Prebacivši se u Flandriju naši pukovi su se više puta hrabroborili na prelazu Šelde, u Gandu, u Turnaju, odnoseći svudapobede. Savezničke snage su trijumfovale, potiskujući Španceprema Anversu. I onda je jednog dana nekoliko četa iz našegpuka krenulo prema ušću Šelde da zauzme tvrđavu koju jeneprijatelj napustio. Odjednom smo se našli opkoljeni velikimbrojem španskih vojnika, tako da smo bili prinuđeni da se brzozatvorimo među zidine, spasivši jedva topove.

Odsečeni od glavnine francuske vojske i opkoljeni sa svihstrana deset puta jačim neprijateljem, koji je rešio po svakucenu da osvoji tvrđavu, jer mu je bila od velikog značaja zbogprilaza Šeldi, nije nam ostajalo ništa drugo nego da se predamoili izginemo. O predaji niko nije govorio, čak su se neki zaricalida će radije izginuti pod ruševinama nego oboriti slavnuzastavu hrabrih savojskih vojvoda.

Za komandanta puka Luj XIV je odredio, ne znam iz kojihrazloga, jednog starog flamanskog vojvodu, koji je uživao slavuhrabrog i iskusnog ratnika. Našavši se sa našim četama onogdana kad smo bili iznenada napadnuti, preuzeo je komandunad odbranom. Tako se sa obe strane povela žestoka borba.

180

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Svakog dana su neprijateljski topovi rušili utvrđenja, koja smomi preko noći ponovo podizali. Petnaest dana i petnaest noćiređali su se juriši, nanoseći obema stranama ozbiljne gubitke..Na svaki poziv da se predamo odgovarali smo topovskompaljbom.

Moj stariji brat postao je duša odbrane. Hrabar, izdržljiv,vešt u rukovanju oružjem, upravljao je topovima i pešacima,uvek prvi u napadu, a poslednji u povlačenju. Hrabrost ovogdivnog ratnika posejala je u srcu flamanskog komandantapodmuklu ljubomoru, koja je kasnije postala kobna za sve nas.

Ovaj bednik, zaboravljajući da se zakleo na vernostvojvodskoj zastavi i da kalja jedno od najlepših imenaflamanskog plemstva, tajno se dogovorio sa Špancima da imizdajnički otvori prolaz u tvrđavu. Mesto guvernera u jednojameričkoj koloniji i velika svota novca bili su cena za taj sramnisporazum. Jedne noći, zajedno sa nekoliko Flamanaca, svojihrođaka, otvorio je tajni prolaz i pustio neprijatelja, koji su sekrišom približili tvrđavi. Moj stariji brat, koji je nedalekostražario sa nekoliko vojnika, opazivši Špance, pojurio je naneprijatelja, vičući na uzbunu, ali ga je izdajnik sačekao izajednog bedema, držeći u ruci dva pištolja. Moj brat je paosmrtno ranjen, a neprijatelj je besno provalio u tvrđavu. Borilismo se po tesnim prolazima i u pojedinim delovima tvrđave, alije sve bilo uzaludno. Utvrđenje je palo, a mi smo jedva uspelida se spasemo sa još nekoliko preživelih, povlačeći se premaKurtaju.

- Recite mi sada, gospođo, da li biste vi oprostili tom čoveku?- Ne, odgovori vojvotkinja.- I ni mi mu nismo oprostili. Zakleli smo se da ćemo ubiti

izdajnika i osvetiti brata. Posle svršetka rata dugo smo gatražili prvo u Flandriji, a zatim u Španiji. Saznavši da jenaimenovan za guvernera jednog od najznačajnijih gradova ušpanskim kolonijama u Americi, ja i moja dva mlađa brataopremili smo tri lađe i zaplovili prema Velikom zalivu, obuzeti

181

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

jednom jedinom i neutoljivom željom: da kad-tad kaznimoizdajnika. Tako smo postali gusari. Zeleni gusar,najneobuzdaniji i najneiskusniji, hteo je da oproba sreću i paou ruke našem smrtnom neprijatelju, koji ga je sramno obesiokao poslednjeg lopova. Za njim je pošao i Crveni gusar, kojinije bio ništa bolje sreće. Ta moja dva brata, koja sam skinuosa vešala, počivaju sada na dnu mora i čekaju da ih osvetim. Iako mi sudbina bude naklonjena, za dva sata imaću izdajnika urukama.

- A šta ćete učiniti s šim?- Obesiću ga, gospođo! odgovori hladno Gusar. A zatim ću

poubijati i sve one koji imaju tu nesreću da nose njegovo ime.On je unišio moju porodicu, a ja ću uništiti njegovu. Zakleosam se da ću to učiniti one noći kad sam Crvenog gusarasahranio u more, i održaću reč.

- Ali, gde smo mi sada? Kako se zove grad kojim upravlja tajčovek?

- Brzo ćete to saznati.- Kako se zove?... upita ponovo vojvotkinja uznemireno.Mlada Flamanka prinese čelu svilenu maramicu. Možda je

njeno lepo čelo, u tom trenutku bilo orošeno hladnim znojem.- Ne znam, reče skrhanim glasom. Čini mi se da sam kao vrlo

mlada čula od nekih ratnika, koji su služili kod mog oca, nekusličnu priču.

- Nemogućno, gospođo! reče Gusar. Vi niste nikada bili uPijemontu.

- Ne, nisam. Ali vas molim, recite mi ime tog čoveka.- E pa dobro, reći ću vam: to je vojvoda Van Guld...Istog trenutka odjeknu nad morem topovski pucanj.Crni gusar jurnu iz salona vičući:- Zora!...Mlada Flamanka nije ni pokušala da ga zadrži. Uhvatila se

očajnički obema rukama za glavu, a zatim se srušila na pod,bez glasa, kao da ju je iznenada ošinula munja.

182

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XIXJURIŠ NA MARAKAIBO

Onaj topovski hitac bio je ispaljen sa Olonežaninove lađe,koja se sada nalazila na čelu eskadre; brod se zaustavio na dvemilje ispred Marakaiba, ispod tvrđave, koja se dizala na jednojuzvišici, i sa oba ostrva branila grad.

Neki gusari, koji su već bili u Marakaibskom zalivu sCrvenim i Zelenim gusarom, savetovali su Olonežaninu da seovde iskrca sa svojim bukanijerima da bi zauzeli između dvevatre tvrđavu, koja je gospodarila nad ulazom u zaliv. I gusar jepožurio da izda naređenje za početak ratnih operacija.

Neverovatnom brzinom spušteni su u vodu čamci sa svihdeset lađa, a gusari i bukanijeri, koji su bili određeni da seiskrcaju, požurili su u čamce, noseći sa sobom puške i kratkesablje.

Kad je Crni gusar stigao na palubu, Morgan je već bionaredio da se u čamce smesti šezdeset ljudi odabranih međunajsmelijim i najsnažnijim mornarima.

- Komandante, reče okrenuvši se Gusaru, nemamo vremenaza gubljenje. Za nekoliko minuta, ljudi koji su određeni da seiskrcaju napašće tvrđavu, a naši gusari treba da pođu prvi u

183

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

juriš.- Da li je Olonežanin izdao neka naređenja?- Jeste, gospodine. Naredio je da se flota ne izlaže vatri sa

tvrđave.- U redu. Predajem vam komandu nad „Munjom".Obukao je brzo oklop, koji mu je pružio jedan mornar i sišao

u veliki čamac, spušten ispod levog boka, gde ga je čekalotrideset naoružanih mornara.

Već je počelo da sviće i zato su morali požuriti i iskrcati sepre nego što Špancima iz tvrđave pođe za rukom da skupe većesnage.

Čamci, krcati ljudima, sekli su brzo talase, žureći premašumovitoj obali, koja se strmo dizala iz mora nrelazeći ubrežuljak, na čijem se vrhu nalazila ogromna tvrđava,naoružana sa šesnaest telikih topova i verovatno zaposednutabrojnim garnizonom.

Španci, koje je podigao na uzbunu onaj prvi topovski pucanjispaljen sa Olonežaninovog broda, požuriše da pošaljunekoliko odreda vojnika na padine brežuljka, kako bi zadržaligusare. Zatim otvoriše žestoku vatru iz svojih velikih topova.

Topovska zrna su pljuštala kao kiša, dižući prave vodoskokeizmeđu čamaca, koji su brzo i spretno manevrisali ne dajućivremena neprijatelju da ih uzme na nišan.

Tri čamca, u kojima su se nalazili Olonežanin, Crni gusar iMikele Il Basko, prešli su u prvi red, budući da su se u njimanalazili najsnažniji veslači. Žurili su da stignu na kopno prenego što španski odredi, koji su već silazili niz brdo, zauzmupoložaje na obali.

Gusarske lađe su ostale u pozadini, da se ne bi izložile vatri izvelikih topova sa tvrđave; samo je „Munja", kojom jekomandovao Morgan, bila prišla na nekoliko stotina metara odobale da bi sa svoja dva velika topa štitila iskrcavanje čamaca.

Posle petnaest minuta, uprkos besnoj topovskoj paljbi, prvičamci su uspeli da pristanu uz obalu. Gusari i bukanijeri, koji

184

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

su se nalazili u njima, požurili su na kopno. Ne čekajući ostaledrugove, pojurili su zajedno sa svojim vođama kroz šumu da bipotisnuli španske odrede koji su bili zauzeli položaje naobroncima brda.

- Juriš, moji junaci!... zaurla Olonežanin.- Napred, moji pomorci!... zagrme Crni gusar, jureći napred

sa mačem u jednoj i pištoljem u drugoj ruci.Španci iz zasede zasuše vatrom napadače, ali bez naročitog

uspeha, zahvaljujući drveću i gustom žbunju koje je pokrivalopadine brega.

I topovi sa tvrđave su zaglušujuće grmeli, sipajući na svestrane granate, koje su rile zemlju. Iščupano drveće s treskomse rušilo, dok su levo i desno padale polomljene grane. Čitavakiša lišća i plodova padala je na napadače. Ali ništa nije moglozadržati neodoljivi juriš strašnih gusara i bukanijera saTortuge. Ličili su na nezadrživu bujicu, koja se sručila našpanske vojnike, komadajući ih svojim kratkim sabljama,uprkos očajničkom otporu koji su pružali.

Samo je neznatan broj Španaca uspeo da se spase, jer suskoro svi više voleli da poginu sa oružjem u ruci nego danapuste bojno polje ili da se predaju.

- Juriš na tvrđavu!... urlao je Olonežanin.Ohrabreni ovim prvim uspehom, gusari su pojurili uz

brežuljak zaklanjajući se iza žbunja i guste vegetacije.Bilo ih je više od pet stotina, jer su im se pridružili i ostali

drugovi. Pa ipak poduhvat nije bio lak, pošo nisu imali lestve.Osim toga, španski garnizon, koji je brojao dvesta pedesethrabrih vojnika, žestoko se branio, ne nameravajući da sepovuče. Kako je tvrđava bila smeštena na uzvišici, topovi suimali još uvek dobru metu i zato su zasipali šumu pravomkišom karteča preteći da sliste sve napadače redom.

Crni gusar i Olonežanin, predviđajući očajnički otporŠpanaca, zastali su da se posavetuju.

- Izgubićemo mnogo ljudi, reče Olonežanin. Treba pronaći

185

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

neki način da se probijemo ili će nas razneti granate.- Postoji samo jedan.- Govori, brzo.- Treba postaviti minu u podnožju bedema.- Mislim da je to najbolji način. Ali ko će se izložiti tolikoj

opasnosti.- Ja, začu se jedan glas iza njih.Okrenuvši se i ugledaše Karmoa, koga je pratio njegov

nerazdvojni drug Van Štiler, kao i crni prijatelj.- Ah!... To si ti, obešenjače?... reče Gusar. Šta tražiš ovde?...- Pošao sam sa vama, komandante. Oprostili ste mi, pa se

više ne bojim da ćete me streljati.- Ne, neću te ubiti, ali ćeš zato minirati bedeme.- Kako vi naredite, kapetane. Za četvrt sata otvorićemo

prolaz.Zatim se okrete svojim prijateljima i reče im:- Hej, Van Štilere, dođi ovamo! A ti, Moko, ponesi trideset

funti baruta i jedan dutačak fitilj.- Nadam se da ću te videti živog i zdravog, Karmo, reče Gusar

tronutim glasom.- Hvala na lepim željama, komandante, odgovori Karmo i

brzo se udalji.Gusari i bukanijeri su nastavili da nadiru kroz šumu, trudeći

se da tačnim pogocima uklone Špance sa zubaca i tobdžije izatopova.

I pored svega, posada tvrđave se branila sa zadivljujućomupornošću, zasipajući gusare paklenom vatrom. Tvrđava jeličila na vulkanski krater za vreme erupcije. Ogromni oblacidima dizali su se nad bedemima, dok su iz šesnaest topovskihcevi sukali plameni jezici.

Topovska zrna i karteč brisali su sve pred sobom, čupajućidrveće i krešući žbunje gde su se skrivali gusari, koji su čekalipogodan trenutak da izvrši juriš.

Iznenada, sa vrha brega ojeknu strašna detonacija, koja se

186

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

prenese kroz šumu i preko mora. Ogroman plamen podiže sena jednom boku tvrđave, a zatim se čitava kiša kamenja idrugih polomljenih predmeta srušila na drveće, lomeći grane,ranjavajući i uništavajući veliki broj napadača.

Usred vike Španaca, grmljavine artiljerije i praska pušaka,odjeknu metalni glas Crnog gusara:

- Juriš, morski vuci!...Gusari i bukanijeri, videći ga, kako juri preko čistine,

poleteše za njim zajedno sa Olonežaninom. Pretrčavši iposlednji deo puta stigoše na vrh brežuljka i pojuriše natvrđavu.

Mina, koju su potpalili Karmo i njegovi drugovi bila jenapravila poveći otvor na jednom od glavnih bedema tvrđave.Crni gusar istog časa pojuri unutra preskačući preko ruševina iisprevrtanih topova, dočekavši spremno svojim strašnimmačem prve protivnike, koji su dojurili da brane prolaz.

Gusari se baciše na neprijatelja, stiskajući u rukama svojekratke sablje i urlajući iz sveg grla, da bi neprijatelju zadali štoveći strah. Neodoljivim naletom uspeli su da potisnu Špance ida provale u tvrđavu kao nabujala reka.

Dvesta pedeset ljudi, koji su je branili, nisu mogli odoletitolikom besu. Pokušali su da se sakriju iza nasipa, ali su ihgusari isterali i odatle. Nastojali su da se okupe na malom trguusred tvrđave i spreče obaranje španske zastave. Ali su ihgusari i odatle rasterali i počeli da ih gone duž unutrašnjihbedema, gde su skoro svi izginuli, ne želeći da padnu gusarimau ruke.

Videći da je oborena španska zastava, Crni gusar se istogčasa okrete u pravcu grada, koji je sad bio bez odbrane.Sakupivši oko sto mornara i sjurivši se niz brdo, pojurio jeopustošenim ulicama Marakaiba..

U gradu više nije bilo nikoga. Ljudi, žene, deca, posakrivalisu se u šumama, noseći sa sobom najdragocenije predmete. Ališta se sve to ticalo Crnog gusara? Nije on došao u Marakaibo

187

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zbog pljačke, nego da uhvati izdajnika.Vukao je za sobom svoje ljude u bezumnoj trci kroz grad,

nestrpljiv da što pre stigne u Van Guldovu palatu.Našao je Plaza de Granada pustu, a ulazna vrata guvernerove

palate otvorena i bez straže.- Ako mi je umakao? prosikta Gusar. Makar morao juriti za

njim na druti kraj sveta, neću ga ostaviti na miru.Videći otvorena vrata, gusari, koji su ga pratili zastadoše,

bojeći se kakve izdaje. Crni gusar nastavi oprezno da sepribližava ulazu pomislivši i sam da ih možda očekuje nekoiznenađenje.

Upravo je hteo da prekorači prag i uđe u dvorište, kad osetina ramenu nečiju snažnu ruku i začu poznati glas:

- Ne vi, kapetane. Dozvolite da prvo uđem ja!Gusar se okrete mršteći se i utleda pred sobom Karmoa,

pocrnelog od baruta. Odeća mu je bila sva u dronjcima, a liceumazano krvlju. Pa ipak je bio življi nego ikada.

- Opet ti!... uzviknu. Mislio sam, da te je mina raznela.- Imam tvrdu kožu, kapetane. A čini mi se da je isto tako

tvrda i Hamburžaninova, a i ovog Crnca, jer evo ih, obojica iduza mnom.

- Napred, dakle!...Karmo i njegovi drugovi, koji su se pojavili odmah za njim,

ništa manje pocepani i pocrneli, jurnuše u dvorište držeći urukama sablje i pištolje. Za njima je išao Gusar sa ostalimmornarima.

U dvorištu nije bilo nikoga. Vojnici, konjušari, sluge, robovi,svi su bili pobegli zajedno sa stanovnicima, tražeći sklonište pogustim šumama duž obale.

- Iselili su se, reče Karmo. Trebalo bi staviti na vrata jednucedulju sa natpisom: „Kuća za izdavanje".

- Popnimo se! reče Gusar siktavim glasom.Gusari se popeše stepenicama na gornje spratove, ali su i

tamo našli sva vrata širom otvorena, sobe i sale puste,

188

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

nameštaj razbacan, a kase otvorene i prazne. Sve je govorilo ojednom vratolomnom bežanju.

Iznenada se iz jedne od soba začuše povici. Gusar, koji jeobišao sve dvorane i taman se spremao da uđe u tu prostoriju,ugleda Karmoa i Van Štilera, kako vuku jednog španskogvojnika. Bio je vrlo visok i mršav kao grana.

- Poznajete li ga, kapetane? viknu Karmo, gurnuvši snažnonesrećnog zarobljenika.

Španski vojnik, videći pred sobom Gusara, skide sa glavečeličnu kacigu okićenu jednim očupanim perom i savivšiduboko svoja dugačka i mršava leđa reče mirnim glasom:

- Čekao sam vas, gospodine i srećan sam što vas vidim.- Kako? viknu Crni gusar. Vi ovde?- Da, ja sam onaj Španac iz šume, odgovori mršavi čovek,

smejući se. Niste hteli da me obesite i evo me još uvek živog izdravog.

- Ti ćeš platiti za sve ostale, huljo! viknu Gusar.- Zar sam pogrešio što sam vas sačekao? Možda bi bilo bolje

da sam pobegao sa ostalima?- Ti si me, znači, čekao?- A ko bi me sprečio da pobegnem?- Istina je. Zašto si onda ostao?- Hteo sam da vidim još jednom čoveka koji mi je

velikodušno poklonio život one noći kada sam pao u njegoveruke.

- A zatim?- A zatim, hteo sam da učinim Crnom gusaru jednu malu

uslugu.- Ti?- Eh, eh! smešio se Španac. Čudite se?- Da... priznajem.- Znajte, dakle, da je guverner, saznavši da ste me zarobili, a

niste me obesili o prvu granu, naredio da mi opale dvadeset ipet batina. Razumete li? ... Izudarao je mene, don Vartolomea

189

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

dei Barbosa i Karmargua, mene, koji potičem iz jedne odnajstarijih plemićkih porodica Katalonije!... Carramba!...

- Hajde, završi!- Zakleo sam se da ću se osvetiti tom Flamancu, koji postupa

sa španskim vojnicima kao sa psima, a sa plemićima kao da suindijanski robovi. Zato sam vas čekao. Došli ste da ga ubijete,ali je on, videvši da je tvrđava pala u vaše ruke, pobegao.

- Ah!... Pobegao, dakle?- Da, ali ja znam gde je i zato sam ovde da vas odvedem

tamo.- Nemoj me slučajno prevariti. Čuvaj se, ako me budeš

slagao, odraću te!- Zar nisam u vašim rukama? reče vojnik.- Istina je.- Možete učiniti sa mnom sve što hoćete.- Govori onda. Gde je pobegao Van Guld?- U šumu.- A kuda je naumio?- U Gibraltar.- Držeći se obale?- Da, komandante.- Poznaješ li put?- Bolje i od samih ljudi koji ga prate.- Koliko je poveo sa sobom?- Jednog kapetana i sedam najodanijih vojnika. Da bi se brzo

kretao kroz gustu šumu, nije smeo voditi veliku pratnju.- A gde su ostali vojnici?- Rasturili su se.- Dobro, reče Gusar. Poći ćemo odmah za tom huljom i

nećemo mu dati da odahne ni danju ni noću. Imaju li konje?- Da, ali će morati da ih ostave, jer im neće dugo koristiti.- Sačekaj me ovde.Crni gusar priđe jednom pisaćem stolu, na kome je bilo

papira, nekoliko pera i bogata mastionica od bronze.

190

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Uze jedan listić i napisa brzo nekoliko redova:„Dragi Pjere, krećem u poteru za Van Guldom zajedno sa

Karmoom, Van Štilerom i mojim Afrikancem. Raspolaži mojimbrodom i mojim ljudima, a kad pljačka bude završena potraži me uGibraltaru. Tamo ima još više blaga nego u Marakaibu. Crni gusar"

Zatvori pismo i predade ga jednom podoficiru, pa se okretegusarima koji su ga pratili i reče im:

- Videćemo se u Gibraltaru, junaci! Zatim se okrete Karmou,Van Štileru, Afrikancu i zarobljeniku.

- A sad, u lov na Van Gulda!- Poneo sam sa sobom jedan nov konopac da ga obesimo,

kapetane, odgovori Karmo. Isprobao sam ga sinoć i verujte mi,odlično će poslužiti.

191

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXLOV NA GUVERNERA MARAKAIBA

Dok su se gusari i bukanijeri Baska i Olonežanina, ušavši uMarakaibo bez ikakvog otpora od strane Španaca, prepustilinajneobuzdanijoj pljački, nameravajući da odu kasnije u šumui potraže stanovnike grada, da bi im oteli ono što su pokušalida spasu, Crni gusar je sa svoja četiri druga krenuoguvernerovim tragom, snabdevši se dobro oružjem inamirnicama.

Čim su izašli iz grada, požurili su kroz gustu šumu što sepružala duž prostranog Marakaibskog zaliva, uputivši se jedvaprohodnom stazom koja nije sigurno vodila daleko. Tako je barmislio osvetoljubivi Katalonac.

Prvi tragovi su bili brzo otkriveni. Na vlažnom tlu šume našlisu otiske kopita osam konja i dva ljudska stopala, što jepotpuno odgovaralo obaveštenju koje je dao španski vojnik.

- Vidite!... uzviknu Katalonac, pobedonosno. Ovuda jeprošao guverner sa svojim kapetanom i sedam vojnika. Jedanje krenuo pešice, jer mu je konj kad su polazili pao i slomionogu.

- Videli smo ga, odgovori Gusar. Misliš li da su nam dosta

192

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

izmakli?- Možda oko pet sati.- To je dosta, ali mi smo svi dobri pešaci.- Verujem, samo se nemojte nadati da ćemo ih stići ni danas

ni sutra. Možda još ne poznajete šume Venecuele. Videćete,kakva će nam sve iznenađenja prirediti!

- Ko će nam prirediti ta iznenađenja?- Zveri i domoroci.- Ne bojim se ni jednih ni drugih.- Karaibi su divlji.- Neće biti ništa manje divlji ni prema guverneru.- Oni su njegovi saveznici.- Da mu oni ne štite odstupnicu?- Mogućno je, kapetane.- To me uopšte ne brine. Nikada ih se nisam bojao.- Utoliko bolje za vas. Hajdemo, caballeros: evo prašume.Putanja se naglo završavala ispred jednog ogromnog čestara,

pravog zida od zelenila i ogromnih stabala. Izgledalo je kao dane postoji nikakav prolaz kuda bi mogli proći ljudi na konjima.

Teško je i zamisliti neverovatno bujnu vegetaciju toplog ivlažnog južnoameričkog tla, naročito u predelima oko velikihreka.

To netaknuto zemljište, neprestano đubreno lišćem iplodovima, koji su se vekovima tu gomilali, pokriveno je stalnotakvim mnoštvom raznog bilja kakvog nema možda ni ujednom drugom kraju sveta, jer tu i najskromnije biljkedobijaju divovske razmere.

Crni gusar i Španac zastadoše pred ogromnim čestarom,osluškujući pažljivo, dok su oba gusara i Crnac ispitivali gustolišće obližnjeg drveća i žbunja, bojeći se kakvog neprijatnogiznenađenja.

- Kuda li su prošli? upita Gusar Španca. Ne vidim nigde otvoru ovom spletu drveća i lijana.

- Hm!... promrmlja Katalonac. Nije ih đavo odneo, nadam se

193

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

bar. Bilo bi mi žao zbog onih dvadeset i pet batina što mi jošbride po leđima.

- Njihovi konji sigurno nisu imali krila, da prelete šumu, rečeGusar.

- Guverner je prepreden čovek i verovatno se potrudio dazametne trag. Čuje li se to neki šušanj iz čestara?...

- Da, reče Karmo. Čini mi se da se dole čuje šum vode.- Onda je sve u redu.- Šta to?- Pođite za mnom.Vojnik se vrati i, pronašavši ponovo tragove kopita, pođe

onuda kuda su tragovi vodili, zašavši među palme zvane cari,čija su stabla načičkana trnjem a plodovi im liče na naš kestenskupljen u grozdove.

Krećući se oprezno, da ne bi pocepao odeću na dugačkom ioštrom trnju, vojnik brzo stiže do mesta odakle se čuo šumvode.

Gledao je još uvek u zemlju tražeći da na lišću i travi otkrijetragove četvoronožaca, A zatim pruži korak i zastade tek naobali jedne rečice, koja je išla u širinu dva do tri metra i čija jevoda bila skoro crna.

- Ha, ha! povika veselo. Jesam li vam rekao da je starac velikilisac.

- Šta hoćeš time da kažeš? zšita Gusar, koji je već postajaonestrpljiv.

- To da je stari, trudeći se da nam zavara trag, sišao sasvojom pratnjom u ovu rečicu.

- Je li voda duboka?Katalonac zagnjuri svoj mač tražeći dno.- Oko trideset pet do četrdeset santimetara.- Ima li tu zmija?- Ne, siguran sam.- Uđimo onda i mi u vodu i požurimo. Videćemo dokle su se

služili konjima.

194

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Siđoše sva petorica u reku, Španac na čelu a Crnac poslednji,zadužen da pazi šta se događa iza njih. Pođoše tako napredgackajući po tamnoj i blatnjavoj vodi, punoj suvog lišća, koja jeokolo širila opasan zadah istrulelog bilja.

Rečica je bila prepuna svakojakog vodenog iskidanog izgnječenog bilja. Bilo je tu i tucutucu, vrste aroidea, čije sustabljike veoma lomljive, jer su ispunjene nekom sunđerastomsrži. Zatim drveće sa glatkim stablom, koje ima srebrnasteodsjaje, a služi za pravljenje neobično lakih splavova, pa raznerobinije, vrste lijana, koje sadrže neku mlečnu tečnost, a imajuto čudesno svojstvo da opijaju ribe ako se stave u rečnu ilijezersku vodu. Sve te biljke i još mnoge druge prilično suometale kretanje gusara kroz vodu.

A pod mračnim krošnjama ogromnih stabala nagnutim nadvodom vladala je gotovo potpuna tišina. Samo bi se pokatkad upravilnim razmacima, začulo nešto kao odjek zvona, na šta suKarmo i Van Štiler živo podizali glave, jer im se činilo da čujuzvuk pravog zvona.

Ali to zvonjenje u kome su odjekivali srebrnasti zvuci i kojese razlegalo prostranom prašumom nije poticalo ni od kakvogzvona. To se oglašavala jedna od onih ptica koje žive sakriveneusred guste krošnje nekog drveta, a koje Španci zovucampanaro. Velike su kao osrednji golub i sasvim bele, dok imse glas čuje bar tri milje unaokolo.

Mala povorka kretala se brzo i u tišini, nestrpljiva da otkrijedokle je guverner sa svojom pratnjom mogao koristiti konje.Ponekad su prolazili ispod pravih nadstrešnica od gustoisprepletanih lijana i krošnji, koje su potpuno zaklanjalesunčevu svetlost. Idući tako, odjednom su sa leve obale rekezačuli dosta snažne detonacije, iza kojih je poletela prava kišamalih projektila, koji su se sručili u vodu kao grad.

- Grom i pakao!... uzviknu Van Štiler, koji se bio nesvesnopovio: Ko nas to mitraljira?

I Gusar se bio sagnuo, dohvativši brzo pušku, dok su njegovi

195

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

gusari odskočili u stranu. Jedino je Katalonac ostao na mestu,gledajući mirno drveće, koje je pokrivalo jednu i drugu obalu.

- Da nas nisu napali? ... upita Gusar.- Ne vidim nikoga, odgovori Katalonac, smejući se.- A ona pucnjava? Zar nisi čuo? ...- Jesam, kapetane.- I ne zabrinjava te? ...- Pa, vidite da se smejem.Još jedna eksplozija, jača od one prve, začu se sada negde u

visini i kiša projektila stade da pljušti po vodi.- Bomba!... povika Karmo uzmakavši.- Da, ali biljna bomba, odgovori Katalonac. Znam šta bi to

moglo biti.Okrenu se ka desnoj obali i pokaza drugovima jedno drvo,

koje je pripadalo rodu euforbiaceja, visoko dvadeset i pet dotrideset metara, s granama pokrivenim trnjem i lišćem širokimdvadeset do trideset santimetara. Na krajevima grana visila jeneka vrsta okruglih plodova, koji su bili obavijeni drvenomkorom.

- Pazite, reče on. Plodovi su sazreli. Samo što je to izgovorio,kad se jedna od tih kugli rasprsnu uz strahoviti prasak,bacajući levo i desno pravu kišu zrna.

- Nisu opasna, odgovori Katalonac, videći bojazan Karmoa iVan Štilera. Obično seme. Kad plod sazri, drvena kora postajeveoma tvrda, a kad sredina ploda počne da previre posleizvesnog vremena, kora se rasprsne uz pravu eksploziju,bacajući daleko oko sebe seme koje se nalazi u šesnaestkomorica.

- Jesu li bar za jelo ti plodovi?- Sadrže neku mlečnu supstancu, kojom se hrane samo

majmuni, odgovori Katalonac.- Neka đavo nosi ta bombarderska stabla, uzviknu Karmo.

Pomislio sam da su nas napali guvernerovi Španci.- Napred, reče Gusar. Ne zaboravite da smo pošli u lov.

196

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Krenuše ponovo kroz vodu i prešavši oko dvesta-tristakoraka, ugledaše pred sobom neku crnu masu, koja je bilazakrčila čitav tok rečice.

- Da nisi sad ugledao neko drvo sa granatama? upita Karmo.- Nešto još bolje. Ako se ne varam, one crne mase pred nama

nisu ništa drugo nego konji guvernerove pratnje.- Polako, reče Gusar. Možda su se konjanici ulogorili negde u

blizini.- Sumnjam, odgovori Katalonac. Guverner zna da ima s

vama posla, pa sigurno očekuje uporno gonjenje.- Neka bude, ali moramo biti oprezni.Napuniše puške i pođoše jedan za drugim u indijanskoj

koloni, da ih ne bi neprijatelj iznenadnom paljbom sve pobio.Kretali su se polako, povijeni i nastojeći da se što bolje sakrijuispod niskih grana drveća, koje su se ukrštale iznad rečice.

Posle svakih deset koraka Katalonac je zastajao i pažljivoosluškivao, razgledajući krošnje i lijane, koje su gusto pokrivalejednu i drugu obalu. Sve vreme se plašio nekog neprijatnogiznenađenja.

Krećući se tako neverovatno oprezno, stigli su konačno domesta gde su ležale one crne mase. I zaista se nisu biliprevarili. Pred njima je ležalo osam mrtvih konja, jedan poreddrugog, do pola zagnjureni u crnoj vodi.

Katalonac zajedno sa Mokom podiže jednoga i zaključi da jekonj zaklan navajom.

- Poznajem ih, reče. To su guvernerovi konji.- Kuda li su pobegli konjanici?... upita Gusar.- Sakrili su se u šumi.- Vidiš li kakav prolaz? -- Ne, ali... ah!... gle ti prepredenjaka!...- Šta je?- Vidite li onu slomljenu granu iz koje još curi sok? ...- Vidim, pa šta? ...- Pogledajte gore, još dve druge slomljene grane...

197

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Vidim.- E pa, eto, ti prepredenjaci su se popeli uz ove grane i

prebacili se s druge strane neprohodnog šipraga. Ne ostajenam ništa druto, nego da pođemo njihovim primerom.

- Ništa lakše za nas, mornare, reče Karmo. O-ruk!... Penjise!...

Katalonac ispruži svoje dugačke i mršave ruke kao u pauka iuspuza se na jednu veliku granu. Za njim se popeše i ostali,zadivljujuće složno.

Sa prve grane prešao je na drugu, koja se pružala vodoravno,zatim na treću, koja je već pripadala drugom drvetu i nastavioje tako da se kreće s grane na granu, dok nije prešao okotrideset do četrdeset metara, posmatrajući sve vreme pažljivoobližnje granje i lišće.

Stigavši nasred jedne mreže od lijana, skoči odjednom nazemlju uzviknuvši pobedonosno.

- Hej, Katalonče! viknu Karmo. Da nisi pronašao kakavzlatan kamenčić. Kažu da ga ovde ima koliko hoćeš.

- Ne, našao sam jedan bodež, koji nam vredi koliko i suvozlato, pa možda i više.

- Stvoren za guvernera!Crni gusar, koji je odmah za Kataloncem skočio na zemlju,

uze u ruke bodež, čije je sečivo bilo kratko, a vrh tanak i oštarkao igla.

- Mora da ga je izgubio kapetan koji prati guvernera, rečeKatalonac. Video sam taj bodež za njegovim pojasom.

- Onda mora biti da su ovde sišli na zemlju, reče Gusar.- Evo, ovde su prokrčili stazu sekirama. Znam da je svaki

nosio po jednu sekiru obešenu o sedlo.- Odlično, reče Karmo. Uštedećemo sebi trud i brže ćemo

napredovati.- Tišina, viknu Gusar. Čujete li nešto?...- Baš ništa, odgovori Katalonac, pošto je osluškivao nekoliko

trenutaka.

198

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Znači da su dosta daleko, jer da su negde bliže čuli bi seudarci njihovih sekira.

- Mora da su nam izmakli bar četiri do pet sati.- To je mnogo. Nadajmo se ipak da ćemo ih stići.Pođoše zatim onom putanjom, koju su prokrčili begunci kroz

neprohodnu prašumu. Nisu se mogli prevariti, jer su odsečenegrane još bile sveže i svuda razbacane po zemlji.

Katalonac i gusari počeše gotovo da trče da bi što višesmanjili rastojanje koje ih je delilo od begunaca. Ali jeiznenada njihovo brzo napredovanje zaustavila nepredviđenaprepreka, koju bosonogi Crnac, Karmo i Van Štiler, nisu moglilako savladati, budući da i ova poslednja dvojica nisu imaličizme.

Prepreku je činila velika zona pokrivena trnjem, koju Špancizovu ausara i koja se veoma gusto širila između ogromnihstabala šume. Ove trnovite biljke rastu u velikom broju usredvenecuelskih i gijanskih prašuma i predstavljaju nepremostivuprepreku za ljude čije noge nisu zaštićene grubim kožnimdokolenicama i čvrstim čizmama, jer je to trnje toliko oštro daprobije ne samo tkaninu nego čak i đon na cipelama.

- Sto mu gromova! viknu Van Štiler, koji je prvi zašao međugranje. Je li ovo put za pakao?... Izaći ćemo odavde oguljenekože kao sveti Vartolomej.

- Tako mi morskih pasa! zaurla Karmo, koji je nagloodskočio nazad. Svi ćemo se obogaljiti ako budemo morali daprođemo kroz ovo trnje! Čarobnjaci ove šume morali su stavitiovde natpis: „Zabranjen prolaz".

- Ništa zato, naći ćemo neki drugi put, reče Katalonac. Nažalost, već je prilično kasno.

- Moramo li ovde da se zaustavimo? upita Gusar.- Pogledajte!...Svetlost je naglo nestajala, dok se duboka pomrčina gotovo u

času spustila nad šumom preplašivši svaki kutak.- Hoće li se oni zaustaviti? upita Gusar, mršteći se.

199

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da, dok ne izađe mesec.- A kad izlazi?...- U ponoć.- Da se ulogorimo, onda.

200

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXIU PRAŠUMI

Čekajući izlazak meseca, malena četa se smestila izmeđuogromnih žila jedne summameire, čije se divovsko stabloznatno izdizalo iznad ostalog šumskog rastinja.

Ovo drveće, koje često dostiže šezdeset, pa i sedamdesetmetara visine, ima u svojim neverovatno debelim žilamaprirodne držače, koji su veoma čvornovati i potpunosimetrični; razvijajući se u podnožju drveta, stvaraju čitav nizveoma čudnih lukova, pod koje se može skloniti dvadeset pa iviše ljudi.

Bila je to neka vrsta utvrđenog skloništa, koje je štitiloGusara i njegove drugove od svakog neočekivanog napada, biloživotinja, bilo ljudi.

Smestivši se što su bolje mogli ispod tog šumskog diva, pojelisu nekoliko dvopeka sa šunkom i dogovorili se da prospavajutih nekoliko sati do polaska u lov na begunce; odredili supritom svakome po jedan sat stražarenja, jer su smatrali danije naročito mudro prepustiti se Morfejevom naručju usreddivlje prašume.

Pregledali su okolo travu, bojeći se da se negde ne krije

201

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kakva opasna zmija, znajući da u venecuelskim šumama imamnogo otrovnica. Zatim su se mirno ispružili po opalom lišću,dok su Karmo i Moko stupili na stražu, bdijući nad životimasvojih drugova.

Sumrak, koji u ekvatorskim krajevima traje samo nekolikominuta, brzo je ustupio mesto dubokoj pomrčini, tako da su učasu umukle i ptice i četvoronošci.

Nekoliko trenutaka vladala je potpuna, zastrašujuća tišina,kao da su svi pernati i dlakavi stanovnici šume odjednomnestali ili pomrli. A onda je iznenada započeo jedan čudan,đavolji koncert, odjekujući usred tame, tako da je Karmo, kojinije imao običaj da provodi noći u prašumi naglo podskočio.Imao je utisak, da su se čitavi čopori pasa smestili usredkrošnji ogromnog drveta, jer se odande čuo neki lavež, urlici iotegnuto režanje, sve to propraćeno čudnim cijukanjem, kaoda škripi bezbroj koturača.

- Sto mu morskih pasa! uzviknu Karmo, gledajući u vis. Štase to gore događa? Rekao bi čovek da psi u ovoj zemlji imajukrila kao ptice i šape kao mačke. Kako su se samo popeli na ovodrvo? Možeš li mi to objasniti, crni prijatelju?

Crnac umesto da mu odgovori poče tiho da se smeje.- Ma ko su ovi?!... opet će Karmo. Kao da stotinu mornara

navija koturače na brodu da bi izvršili bog zna kakav đavolskimanevar. Da nisu majmuni, druže? ...

- Ne, prijatelju, odgovori Crnac. To su žabe, sasvim običnežabe.

- I ovako krekeću?- Da, prijatelju.- A ovo? Šta je sad pa ovo?... Čuješ li? Kao da hiljadu kovača

udara u sve moguće bakrene lonce prijatelja Belzebuba.- To su zelene žabe.- Sto mu morskih pasa!... Da mi je to neko drugi rekao,

mislio bih da hoće da mi se naruga, ili da je sišao s uma. To jeznači neka nova vrsta žabe?

202

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Uto odjeknu prašumom neko prodorno mijaukanje,propraćeno čudnim zavijanjem, ućutkavši odjednom sve drugeglasove, pa i neskladni koncert zelenih žaba.

Crnac živo podiže glavu i dograbi pušku, koja je ležala krajnjega, ali tako naglo da je bilo očevidno da se veoma uplašio.

- Izgleda mi da ovaj gospodin, koji tako snažno urliče, nemože biti nikakva žaba, zar ne, crni prijatelju.

- Ne, ne! povika Afrikanac drhtavim glasom.- A šta je onda?- Jaguar...- Sto mu biskajskih gromova! Zar strašni grabljivac!?- Da, prijatelju.- Više bih voleo da se nađem pred trojicom ljudi, koji su rešili

da me raspore, nego da imam posla sa tim mesožderom. Kažuda je opasaniji od indijskog tigra.

- I od afričkog lava, druže.- Sto mu morskih pasa!...- Šta ti je?- Mislim kako nećemo smeti da upotrebimo oružje, ako nas

napadne.- A zašto?- Čim bi čuli pucnjavu, guverner i njegova pratnja bi odmah

posumnjali da ih gonimo, pa bi još više požurili da namumaknu.

- Oh! Zar misliš da se braniš od jaguara nožem?- Imamo naše sablje.- Hteo bih da te vidim na delu.- Nemoj da mi želiš tako nešto, druže.Usred mračne šume opet odjeknu mijaukanje, samo snažnije

nego prvi put i bliže malom logoru, tako da je Crnac ponovosav zadrhtao.

- Do đavola!... progunđa Karmo, koji se takođe bio uplašio.Stvar postaje ozbiljna.

Tog trenutka opazi Crnog gusara, kako se izvlači ispod svog

203

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

ogrtača kojim se bio pokrio.- Jaguar? upita mirnim glasom.- Da, kapetane.- Je li daleko?...- Nije, a što je najgore izgleda da ide baš prema nama.- Bilo šta da se desi, nemojte pucati.- Poješće nas taj krvolok, kapetane.- Ah!... Misliš, Karmo? ... Uostalom, videćemo.Podiže ogrtač, savi ga pažljivo i prebaci preko leve ruke, a

onda izvadi mač iz korica.- Gde si ga čuo?... upita.- Tamo, kapetane.- Čekaćemo ga.- Treba li da probudim Katalonca i Van Štilera?- Nije potrebno. Dovoljni smo i mi. A sad tišina i dobro

prodžarajte vatru.Načuljiše uši i razabraše usled čestara ono poznato ron-ron,

tako svojstveno mačkama i jaguarima, kao i šuštanje suvoglišća, koje se povremeno čulo. Krvolok je po svemu sudeći većbio osetio prisustvo ljudi i zato se oprezno približavao,nadajući se, možda, da će iznenadnim napadom uspeti daugrabi nekog od njih.

Stojeći nepomično pored vatre, s mačem u ruci, Gusar jepažljivo osluškivao, motreći obližnje žbunje, spreman dapreduhitri munjeviti napad opasne zveri. Karmo i Crnac stajalisu iza njega, jedan naoružan kratkom sabljom a druti puškom,koju je držao za cev, da bi se njom poslužio kao batinom.

Šuštanje lišća i dalje se čulo s one strane gde je šuma bilanajgušća, a ron-ron se sve više približavalo. Bilo je jasno da jejaguar veoma oprezan.

Odjednom svaki šum prestade. Gusar se nagnu napred dabolje čuje, ali je sve bilo mirno. Dižući glavu njegove oči sretošedve svetle tačke, koje su blistale ispod jednog gustog žbuna.Bile su nepomične i prelivale se u zeleno.

204

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Eno ga, kapetane, šapnu Karmo.- Vidim ga, odgovori Gusar i dalje mirnim glasom.- Sprema se da nas napadne.- Čekam ga.- Kakav vražji čovek, progunđa Karmo: Ne bi se taj uplašio ni

Belzebuba, ni svih njegovih repatih drugova.Jaguar je bio stao na trideset koraka od logora, a to je

predstavljalo neznatno rastojanje za ovakvu jednu zver kojaskače dalje i od samog tigra. Ipak se nije odlučivao da napadne.Uznemiravala ga je vatra, koja je gorela ispod drveta, ili moždaodlučno Gusarevo držanje?... Stajao je nepomično ispod gustogžbuna možda jedan minut, ne skidajući oči sa protivnika izadržavši sve vreme onu preteću nepomičnost. Zatim one dvesvetle tačke odjednom nestadoše.

Nekoliko trenutaka čulo se šuštanje razmaknutih grana isuvog lišća, a onda svaki šum prestade.

- Otišao je, reče Karmo, odahnuvši. Neka ga kajmaniprogutaju u tri zalogaja, to mu od sveg srca želim.

- Progutaće on kajmane, druže, reče Crnac.Gusar je ostao još neko vreme na istom mestu, ne spuštajući

mač, a zatim, pošto se više ništa nije čulo, vrati mirno mač ukorice, ogrte se kabanicom i ispruži ispod drveta, rekavšijednostavno:

- Ako se vrati, zovite me.Karmo i Afrikanac se povukoše iza vatre, preuzevši ponovo

stražu. Osluškivali su sve vreme napregnuto, gledajući levo idesno, ne mogavši da poveruju da je ta krvoločna životinjazaista otišla.

Oko deset probudiše Van Štilera i Katalonca i upozoriše ih daje negde u blizini jaguar. Zatim se brzo ispružiše pored Gusara,koji je već mirno spavao, kao da se nalazi u kabini svoje„Munje".

Ovaj drugi deo stražarenja protekao je mirnije od prvog, iakosu Van Štiler i njegov drug nekoliko puta čuli kako mračnom

205

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

šumom odjekuje prigušeno jaguarovo mijukanje.U ponoć, čim je izašao mesec, Gusar, koji je već bio ustao,

dade znak da se pođe. Nadao se da će, ako požure, već sutrastići svog smrtnog neprijatelja.

Na čistom nebu blisao je mesec obasjavajući bledomsvetlošću prašumu, ali je samo po koji zrak uspevao da seprobije kroz guste krošnje divovskog lišća. Ipak se u šumiponešto razaznavalo, tako da su gusari mogli dovoljno brzo danapreduju.

Staza koju su prokrčili guvernerovi ljudi bila je nestala, aligusare to nije zabrinjavalo. Sad su znali da se Van Guld povlačiprema jugu da bi potražio skloniše u Gibraltaru, pa su i oni išliu tom pravcu, upravljajući se po kompasu, sigurni da će garanije ili kasnije stići.

Pešačili su tako oko četvrt sata, probijajući se s teškommukom između granja, lijana i ogromnih žila koje su pokrivaleteren, kad Katalonac, koji je išao na čelu, naglo zastade.

- Šta je? upita Gusar, koji se nalazio iza njega.- Već treći put, za ovih poslednjih dvadeset koraka, do ušiju

mi dopire neko sumnjivo šuškanje.- A šta to? ...- Rekao bih da neko korača uporedo sa nama, tamo, iza onog

gustog šipražja.- A šta si čuo?...- Pucketanje grančica i šuštanje lišća.- Da nas ne prate? upita Gusar.- Ali ko?... Zar bi se neko usudio da ide noću kroz prašumu,

pogotovo u ovo doba? reče Katalonac.- Da nije neko iz guvernerove pratnje?- Hm!... Oni bi morali biti sad daleko.- Onda je neki Indijanac.- Možda, samo ja sumnjam da je u pitanju Indijanac. Ha!...

jeste li čuli? ...- Da, potvrdiše gusari i Afrikanac.

206

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Neko je slomio granu nekoliko koraka ispred nas, rečeKatalonac.

- Da šiprag nije tako gust, mogao bi neko otići i pogledati konas to prati, reče Gusar, koji je već bio isukao mač.

- Da pokušamo, gospodine.- Pocepaćemo odeću na ovom trnju, reče Gusar. Ali ipak

divim se tvojoj hrabrosti.- Hvala, odgovori Španac. Pohvala iz vaših usta za mene

znači mnogo. Šta treba da radamo?- Nastavićemo put, ali sa mačem u ruci. Nećemo

upotrebljavati puške.- Napred, dakle!Mala povorka krenu oprezno i ne žureći se.Posle izvesnog vremena Gusar i njegovi drugovi stigoše do

jednog tesnog prolaza, koji se otvarao između visokih, palmi,povezanih međusobno mrežom lijana, kad se iznenada nekateška masa sruči na Španca, koji je išao napred, oborivši ga nazemlju.

Napad je bio tako neočekivan, da su gusari pomislili kako sena nesrećnog zarobljenika srušila neka ogromna grana. Ali ihje promukla rika, koja se se začula istog trenutka, upozorila dase radi o nekoj zveri.

Padajući Katalonac je prestrašeno kriknuo, a onda se brzookrenuo pokušavajući da ee oslobodi napadača, koji ga je držaokao prikovanog za tlo, ne dozvoljavajući mu da se uspravi.

- U pomoć! zavapi Katalonac. Rastrgnuće me jaguar!Čim je prošao prvi trenutak zaprepašćenja, Gusar jurnu u

pomoć nesrećnom čoveku s podignutim mačem, zatim ispružimunjevito ruku i sruči sečivo u telo životinje. Osetivši udarac,jaguar ostavi Katalonca i okrete se prema novom protivniku unameri da se baci na njega. Ali Gusar spretno odskoči u stranu,upravivši na zver blistavi vrh mača, dok je brzim pokretomprebacio ogrtač preko leve ruke.

Životinja zastade za trenutak, a onda jurnu neustrašivo na

207

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

protivnike, oborivši pri tom Van Štilera i ustremivši se naKarmoa, koji je stajao kraj druga, nastojeći da i njega oborisnažnim udarcem šape.

Srećom, Gusar u tom trenutku nije ostao po strani. Videćisvoje gusare u opasnosti, baci se opet na zver zasipajući jeudarcima, ali ne prilazeći suviše blizu, da ga ne bi dohvatilašapama.

Zver se povlačila ričući besno i nastojeći da uzme zalet, ali juje Gusar uporno napadao.

Uplašena, a možda i teško ranjena, odjednom se okrenula iskočila među grane obližnjeg drveta, sakrivši se usred gustoglišća. Tu je ostala ričući oštro i otegnuto.

- Natrag! viknu Gusar, plašeći se, da ih jaguar ponovo nenapadne.

- Grom i pakao! uzviknu Van Štiler, koji se bio odmah digao,ne zadobivši ni najmanju ogrebotinu. Trebalo bi ga ubiti, damu se smiri glad!...

- Ne, neka niko ne puca! odgovori gusar.- Taman sam hteo da mu smrskam glavu, reče jedan glas iza

njega.- Još si živ!... uzviknu Gusar.- Zahvaljujući oklopu od bivolje kože, koji nosim ispod

košulje, kapetane, reče Katalonac. Da njega nije bilo, ovaživotinja bi mi jednim udarcem šape rasporila grudi,

- Pazite! viknu Karmo. Ova prokleta životinja se opet spremada nas napadne.

Samo što je to izgovorio, kad životinja polete odozgo,opisujući u letu parabolu od šest do sedam metara. Pade skoropred Gusareve noge, ali nije imala vremena da se po druti putustremi na protivnika.

Mač strašnog morskog vuka zari se u jaguarove grudi iprikova ga za tle, dok ga je Afrikanac iz sve snage udaraokundakom co glavi.

- Idi do đavola!... viknu Karmo, udarivši ga snažno nogom,

208

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

da bi se uverio da je ovoga puta zaista mrtav. Kakva je ovovrsta životinje?

- Sad ćemo to odmah videti, reče Katalonac, vukući životinjuza dugi rep prema čistini, koju je obasjavala mesečina. Nijeteška, ali kako je samo hrabra i kakve kandže ima! Kadstignemo u Gibraltar upaliću jednu skupu sveću Gospi odGvadalule što me je spasla nesreće.

209

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXIISAVANA

Životinja, koja ih je tako neustrašivo napadala, podsećala jesvojim izgledom na afričku lavicu, samo što je bila mnogomanja; dužina joj je iznosila najviše metar i petnaest dodvadeset santimetara, a visina nešto iznad sedamdesetsantimetara.

Glava joj je bila okrugla, telo izduženo, ali snažno, repdugačak preko pola metra, a kandže duge i oštre. Krzno joj jebilo gusto i kratko, žućkasto-crvene boje, tamnije na leđima, asvetlije i gotovo belo po trbuhu, dok je na glavi bilo sivo.

Čim su pogledali životinju i Katalonac i Gusar se uveriše dase radi o onoj vrsti zveri koju američki Španci zovu mizgli ilijoš bolje coguari ili puma, pa čak i američki lav.

Ove životinje, dosta brojne čak i danas, kako u Srednjoj takoi u Severnoj Americi, iako su srazmerno male, vrlo su opasnezbog svoje divlje i neustrašive ćudi.

Obično se sreću po velikim šumama, gde naveliko istrebljujumajmune, jer se neverovatno lako penju i na najveće drveće.Katkad se približe i naseljenim mestima i tada nanose velikeštete, napadajući ovce, telad, volove, pa i konje.

210

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Za jednu jedinu noć u stanju su da zakolju pedeset grla stoke,koju inače ne jedu, već joj samo piju toplu krv, sišući je iz žilasvojih žrtava. Ako nisu izgladnele ove životinje se klone ljudi,znajući iz iskustva da su ljudi ponekad jači od njih. Zato ihnapadaju, i to sa očajničkom hrabrošću, samo onda kad ihnatera krajnja nužda.

Čak i kad su ranjeni napadaju svoje neprijatelje, ne obazirućise na njihov broj.

Ponekad žive u čoporima da bi lakše lovili šumske životinje,ali se uglavnom sreću usamljeni, jer ženke nemaju velikopoverenje u svoje mužjake, koji su u stanju da im pojedumlade. Uostalom i one same pojedu svoje prve mlade, ali zatovremenom postaju nežne majke, koje uporno brane svojepotomstvo.

- Sto mu morskih pasa!... uzviknu Karmo. Nema šta da jevidiš, a bori se kao lavica.

- Ne znam ni sam kako me nije preklala, odgovori Katalonac.Kažu da vrlo lako pronađu i preseku vratnu žilu iz koje sišu krvnesrećne žrtve.

- Lako ili ne, pođimo, reče Gusar, sa ovom životinjom smoizgubili dosta dragocenog vremena.

- Naše noge su brze, kapetane.- Znam, Karmo, ali ne treba zaboraviti da je Van Guld u

preimućstvu bar nekoliko sati. Na put, prijatelji!Ostaviše jaguara i krenuše kroz beskrajnu šumu,

nastavljajući naporno pešačenje između lijana i žila, koje su imzatvarale put.

Tako su stigli do jednog dela šume gde je zemlja bilanatopljena vodom, pa je i najmanje drveće raslo doneverovatnih visina. Činilo im se da koračaju po nekomogromnom sunđeru, jer bi pod neznatnim pritiskom iz bezbrojnevidljivih pora šiknula voda.

Možda se usred šume krila neka savana ili onaj opasni teren,koji zovu „pokretnom savanom", koji je pokriven živim peskom

211

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

što guta svakoga ko mu se približi.Katalonac je, poznavajući dobro ove krajeve, postao

odjednom neverovatno oprezan. Često je ispitivao tle,proveravajući njegovu čvrstinu jednom odsečenom granom igledao ispred sebe, da vidi pruža li se i dalje pred njima šuma.Bojao se živog peska, ali se čuvao i od zmija, kojih je biloneobično mnogo po močvarnim delovima prašume.

U tom mraku mogao je nagaziti na neku urutu, zmiju sabelim prugama, koja ima na glavi krst, a čiji ujed izazivaoduzetost ozleđenog dela tela. Ili na kakvu cobra cipo ili „zmijulijanu", kako je Španci nazivaju, zato šo je vitka i zelena, takoda se lako može zameniti sa lijanom. Ili pak na neku druguzmiju od čijeg ujeda nema leka.

Odjednom Katalonac stade.- Da nije opet jaguar? upita Karmo, koji je išao iza njega.- Ne usuđujem se da pođem dalje, dok ne izađe sunce,

odgovori.- Čega se bojiš? upita ga Gusar.- Tle mi beži pod nogama, a to je znak da se nalazimo blizu

neke savane.- Misliš li na „pokretnu savanu"?- Bojim se.- Izgubićemo dosta dragocenog vremena.- Za pola sata će svanuti. Zar mislite da begunci ne nailaze

isto tako na prepreke?- To ne kažem... Sačekaćemo, onda, da izađe sunce.Ispruživši se zatim ispod jednog drveta, čekajući s

nestrpljenjem da prva svetlost praskozorja rastera gustupomrčinu.

Prašuma, koja je nešto ranije bila puna tišine, odjekivala jesada od bezbroj neobičnih zvukova i šumova. Hiljade i hiljadežaba svih vrsta svojim prodornim kreketanjem dizale suzaglušujuću buku.

Čuo se lavež, mukanje, otegnuto cijukanje, kao da se hiljade

212

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kola stavljalo u pokret, zatim grgotanje, kao da stotinubolesnika ispira grlo, zatim neko besomučno udaranječekićem, kao da se čitava vojska drvoseča skrivala u šumi, aonda neka škripa, kao da radi stotinu parnih strugara.

S vremena na vreme, usred lišća i granja, iznenada bi seprolomili oštri zvižduci, tako da su gusari naglo podizali glave.

Bili su to neki mali gušteri, ali koji imaju tako snažna plućada se po jačini svoga glasa mogu takmičiti sa našimlokomotivama.

Zvezde su već bledele i zora se pomaljala razgonećipomrčinu, kad se u daljini začu neka slaba detonacija, koja serazlikovala od zaglušujućih zvukova stanovnika prašume.

Gusar naglo ustade.- Prasak puške? upita, gledajući Katalonca, koji je bio takođe

ustao.- Čini mi se, odgovori ovaj.- Da nisu pucali ljudi koje gonimo? ...- Vrlo je mogućno, gospodine.- Onda ne mogu biti daleko.- Čovek se može i prevariti, gospodine. Ispod ovih krošnji od

zelenila odjek se prenosi neverovatno daleko.- Počinje da se razdanjava, pa bismo mogli krenuti, ako niste

umorni.- Ništa zato!... Odmorićemo se kasnije, reče Karmo.Jutarnja svetlost već je počela da se probija kroz ogromno

lišće, goneći brzo tamu i budeći šumske stanovnike.Neobične ptice, tukani, oglašavali su se svojim neprijatnim

kreštanjem, koje je ličilo na škripanje nepodmazanog točka,nadletajući najviše vrhove drveća. Ove čudne ptice imaju kljunveliki koliko i njihovo celo telo, a tako je lomljiv da su te jadnekrilatice primorane da bacaju hranu u vazduh, pa da je ondahvataju i gutaju.

Bilo je tu i ptica koje naseljenici zovu onorate, sakrivene unajgušćim krošnjama drveća, a čije baritonske note zvonko

213

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

odjekuju: do ... mi... sol... do ... Pa takozvane cassichi, kojeneumorno brbljaju, njišući se u svojim čudnim gnezdima uobliku torbe, obešenom o vitke grane ili na krajeve ogromnoglišća maota. Zatim ljupke „ptičice-muhe", koje su letele s cvetana cvet, kao krilati ukrasi, dok se na prvim jutarnjim zracimablistalo njihovo zeleno, svetloplavo i crno perje sa zlatnim ibakarnim odsjajima.

Tu i tamo pojavio bi se iz svog skrovišta po koji majmun,protežući se i zevajući, sa njuškom okrenutom prema suncu.

Pripadali su uglavnom vrsti barrigudo. Ti majmuni dostižuvisinu šezdeset do osamdeset santimetara i imaju rep duži odčitavog tela, dlaku meku i tamnocrnu na leđima, a sivkastu natrbuhu. Na leđima imaju neku vrstu grive.

Neki su se ljuljali obešeni o svoje repove i drali se „eske,eske". Drugi su pak, videći malu povorku kako prolazi, požurilida je pozdrave kreveljenjem i gađajući je plodovima i lišćem. Timajmuni su poznati kao vrlo zlobni i drski.

Usred palmovih krošnji videli su se i oni neobično malimajmuni zvani mico, koji su neosporno najljupkiji baš zato štosu tako mali i što se mogu udobno smestiti u džep od kaputa.Živo su skakutali tamo-ovamo po granama, tražeći insekte kojisačinjavaju njihovu hranu. Ali čim su primetili ljude brzo suodskakutali na najviše drvo i odozgo ih posmatrali svojimpametnim i izražajnim očima.

Što su gusari više odmicali drveće i čestari su postajali sveređi, kao da im ovaj teren, natopljen vodom i verovatnoglinovit, nije naročito odgovarao.

Nestale su divne i čudesno visoke palme. Sad su se videle jošjedino imbande, neka vrsta niskih vrba, koje izumiru za vremekišnih perioda, da bi se opet pojavile za vreme leta. Bilo je tu iiriatre pinciute, neko čudno drveće čija su stabla u donjemdelu veoma proširena. Ovo drveće raste u visinu do dvadesetpet metara i na vrhu je obraslo zupčastim lišćem, koje se širi ukrug, kao neki veliki kišobran. U visini od dva do tri metra ovo

214

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

neobično drvo podupiru brojne i snažne žile.Uskoro je iščezlo i ovo drveće, a umesto njega se pojavilo

žbunje colupa, iz čijih se plodova dobija neko osvežavajućepiće, pošto se plod prethodno iseče i ostavi da prevri. Zatimogromni bambusi, visoki petnaest, pa i dvadeset metara, i takodebeli da se ne mogu obuhvatiti rukama.

Katalonac stade za časak i obrati se Gusarima.- Pre nego što ostavimo šumu nadam se da ćete s uživanjem

popiti po šolju mleka.- Gle! uzviknu Karmo radosno. Da nisi otkrio kakvo stado? U

tom slučaju mogli bismo pojesti i po jedan biftek.- Nema bifteka za sada, jer nije reč o kravi.- A ko će nam dati mleka?- Arbor del leche!- Hajdemo onda da pomuzemo to tvoje „mlečno drvo".

Katalonac uze od Karmoa bočicu i približi se jednom drvetu,koje je dostizalo visinu preko dvadeset metara i čije je lišće biloneobično široko, a stablo veliko i glatko. Drvo su podupiraleogromne žile, koje kao da nisu imale dovoljno mesta ispodzemlje. Katalonac zaseče sabljom duboko koru i iz rane šiknubela, gusta tečnost, koja je potpuno ličila na mleko, pa je čak iimala ukus mleka.

I tako su svi ugasili žeđ, pijući sa uživanjem neobičnutečnost. Zatim su žurno krenuli na put, zašavši među bambuse,dok ih je ošro pištanje gušterica prosto zaglušivalo.

Teren je postajao sve mekši. Pod nogama gusara pojavljivalase voda, stvarajući svuda lokve koje su se brzo širile.

Jata vodenih ptica nagoveštavala su da je blizu neka velikamočvara ili savana. Bilo je tu raznih vrsta šljuka, zatimanhinga, koje imaju tako dugačak vrat da ih nazivaju „ptice-zmije". Glava im je neobično mala, kljun oštar i prav, a perjesvilenkasto i sa srebrnim prelivima. Pa savanske patke,najmanje ptice ove vrste, jer su nešto samo malo veće odsvrake. Perje im je tamnozeleno i oivičeno tamnoljubičastom

215

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

bojom.Španac je već bio usporio korak, bojeći se da mu tle ne

nestane pod nogama, kad se začu neko promuklo i otegnutourlikanje nedaleko od njih. Zatim je nešto teško pljusnulo uvodu i do njihovih ušiju dopre groktanje.

- Voda!... uzviknu.- Osim vode, čini mi se, da je tu u blizini i neka životinja, reče

Karmo. Zar nisi čuo? ...- Da, krik jaguara.- Biće to veoma neprijatan susret, progunđa Karmo.Zastali su, potraživši oslonac na polomljenim bambusima, da

ne bi upali u blato, i isukali sablje i mačeve.Urlik zveri se više nije čuo. Do njih je dopiralo samo neko

prigušeno mumlanje, koje je sasvim jasno govorilo da jaguarnikako nije dobro raspoložen.

- Možda lovi ribu, reče Katalonac.- Ribu?... upita Karmo s nevericom.- Zašto se čudiš?...- Koliko ja znam jaguari nemaju udice.- Imaju zato kandže i rep.- Rep?... A čemu može rep da im posluži?- Da namame ribe.- Baš bih voleo da vidim kako to rade. Možda pričvrste crve

na kraj repa?...- Nikako. Dovoljno je da puste rep da visi nad vodom i

lagano dodiruju površinu svojom dugom dlakom.- A onda?- Ostalo je lako pogoditi. Bodljikave gaje, jegulje i ostale ribe,

misleći da su naišle na dobar plen, požure sa svih strana, ajaguar onda jednim brzim udarcem šape pohvata sveradoznalce koji su se usudili da izađu na površinu i skoronikada ne promaši cilj.

- Vidim ga, reče tog trenutka Afrikanac, koji je zahvaljujućisvojoj visini imao bolji vidik od ostalih.

216

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Koga? upita Gusar.- Jaguara, odgovori Crnac.- Šta radi?- Stoji na obali savane.- Sam?- Izgleda da nešto vreba.- Je li daleko?- Pedeset, a možda i šezdeset metara.- Hajdemo da ga vidimo, reče Gusar odlučno.- Budite oprezni, gospodine, posavetova ga Katalonac.- Ako nas ostavi na miru, mi ga nećemo napadati. Hajdemo

sad polako.Siđoše sa oborenih bambusa i zaklanjajući se sve vreme iza

stabala gustog čestara, krenuše u najvećoj tišini, držeći urukama isukane sablje i mačeve.

Ubrzo su stigli na obalu jedne prostrane močvare, koja kaoda se pružale duboko u prašumu.

Bila je to jedna savana ili pre neka močvarna kotlina u kojuse slivala voda iz čitave šume. Njena gotovo crna voda, zbogtruljenja hiljada i hiljada biljaka, isparava opasne bakterije,koje izazivaju strašne groznice.

Svuda su rasle naj raznovrsnije vodene biljke. Bilo je tumucumucu, sa širokim lišćem, koje pliva na površini. Zatimgrupe aruma, čije lišće u obliku srca raste na vrhu visokedrške. Pa murici, koji plivaju na površini vode. A bilo je idivnih victoria regia, najvećih vodenih biljaka, čije lišćedostiže i do metar i po u obimu. Ove biljke liče na ogromnetanjire, sa svojim izdignutim ivicama, koje su obrasle dugim ioštrim trnjem, tako da predstavljaju pravi bodljikaviodbrambeni oklop.

Između ovog divovskog lišća dizali su se božanstveni cvetovi,koji su ličili na beli somot sa purpurnim prugama i takvimružičastim nijansama, koje se ne vide ni na jednom drugomcvetu.

217

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Gusari su jedva bacili pogled na savanu, kad do njih dopre izneposredne blizine neko prigušeno mumlanje.

- Jaguar! uzviknu Katalonac.- Gde je? upitaše ostali.- Eno ga tamo na obali, u zasedi...

218

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXIIINAPAD NA JAGUARA

Na pedeset koraka od njih, tamo gde je počinjao čestar,ugledali su jednu divnu životinju, koja je po obliku ličila natigra, samo je bila mnogo manja. Držala je verovatno zasedu naobali savane, jer je stajala u položaju kakav obično zauzimajumačke kad vrebaju miša.

Bila je duga oko dva metra, te je sigurno spadala međunajveće primerke svoje vrste: rep dugačak preko osamdesetsantimetara, a vrat kratak i debeo kao kod mladog bika; šapesnažne i mišićave i naoružane strašnim kandžama.

Imala je neobično lepo krzno, gusto i mekano. Na žućkasto-ružičastoj osnovi isticale su se crne mrlje, oivičene crvenombojom, manje na bokovima a veće i gušće na leđima, gde suobrazovale široku prugu.

Gusarima nije trebalo mnogo pa da u toj životinji prepoznajujaguara, jednu od najkrvoločnijih zveri obeju Amerika, koja jeopasnija od kugara, možda i od strašnih sivih medveda, kojižive u Stenovitim planinama.

Ove životinje, koje se sreću svuda od Patagonije doSjedinjenih Država, predstavljaju neku vrstu američkog tigra, a

219

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

opasni su kao i oni pravi jer poseduju neverovatnu gipkost,snažni su i krvoločni. Žive obično po vlažnim šumama i naobalama savana i velikih reka, naročito na obalama Rio de laPlate, Amazona i Orinoka, pošto vole vodu, što je inačeneobično s obzirom da spadaju u red mačaka.

Štete koje izazivaju ove životinje ogromne su; kako suneobično proždrljive, napadaju bez razlike sva živa bića na kojanaiđu. Majmunima nema spasa, jer se jaguari penju na drvećelako kao mačke. Goveda i konji na farmama mogu da se branerogovima, odnosno kopitama, ali i oni brzo podlegnu, jerjaguar munjevito skače na leđa na životinju lomeći joj svojomsnažnom šapom kičmu. Isto tako nisu pošteđene ni kornjače,iako su zaštićene veoma čvrstim oklopom. Snažne kandže ovihzveri probiju čak i dvostruki oklop kornjače arrua i izvadenapolje njeno ukusno meso.

Ove životinje strahovito mrze pse, mada ne cene naročitonjihovo meso, a da bi ih uhvatili u stanju su da uđu usred beladana u indijansko selo.

Jaguari ne štede ni ljude i mnogi Indijanci svake godinepostaju žrtve tih krvoločnih životinja. Pa i onda kad ih zversamo rani, podležu redovno strašnim ozledama koje im nanesukandže životinje, baš zato što nisu mnogo oštre.

Jaguar, koji je stajao u zasedi na obali savane, nije ničimpokazivao da de primetio gusare, jer nije odavao nikakve znakeuznemirenosti. Gledao je ukočeno u crnkastu vodu velikemočvare, kao da vreba neki plen koji se krio ispod širokog lišćavictorie regie. Bio se skupio usred granja, ali ne sasvim, jer jeizgledalo kao da visi, spreman da svakog časa skoči naneprijatelja.

Njegovi dugi nakostrešeni brkovi polako su se mrdali,odajući nestrpljenje ili srdžbu, dok mu je dugi rep lagano kliziopo lišću, ne izazivajući ni najmanji šum.

- Šta čeka? upita Gusar, koji kao da je bio zaboravio i VanGulda i njegovu pratnju.

220

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Vreba neki plen, odgovori Katalonac.- Možda kakvu kornjaču? ...- Ne, reče Afrikanac. Čeka sebi dostojnog neprijatelja.

Pogledajte tamo, ispod onog lišća. Vidite li kako izviruje jednanjuška?...

- Crni prijatelj ima pravo, reče Karmo. Ispod onog lišća neštose miče.

- To je njuška jacaré, odgovori Crnac.- Kajmana? upita Gusar.- Da, gospodaru.- Zar se jaguari usuđuju da napadaju ove strašne gmizavce?- Da, gospodine, reče Katalonac. Ako nas ne budu primetili,

prisustvovaćemo jednoj strašnoj borbi!- Nadajmo se da neće dugo trajati.- Oba protivnika su veoma nestrpljiva i kad se nađu jedan

prema drugom ne štede se ni najmanje. Ah!... evo jacaré jeizronio.

Lišće victorie naglo se razmače, a iznad vode se pojavišeogromne čeljusti naoružane dugim trouglastim zubima.Kajman istog trenutka krenu prema obali.

Jaguar, videći kako se približava, naglo ustade i povuče semalo unazad. Nije to učinio zato što se uplašio strašnih čeljusti,nego s očitom namerom da izvuče protivnika na kopno i takoga liši jednog od glavnih sredstava njegove odbrane. Poznato jeda ovi gmizavci gube mnogo od svoje brzine i snalažljivosti,čim se nađu izvan vode.

Kajman je, obmanut prividnim povlačenjem neprijatelja,poverovao da se jaguar uplašio. Ne čekajući više, pošto jesnažnim udarcem repa otkinuo nekoliko listova victorie sabodljikave drške i podigao ogroman talas, kajman jurnunapred i zakorači na obalu. Tu je odmah stao, razjapivši svojeogromne čeljusti.

Bio je to jedan ogroman jacaré, dug skoro pet metara. Leđasu mu bila pokrivena raznim vodenim biljkama, koje su rasle iz

221

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

blata i pokrivale njegova krljuštava leđa.Strese sa sebe vodu prskajući na sve strane, a onda se posadi

na kratke zadnje noge i dreknu kao dete, pozivajući očiglednoprotivnika na borbu.

Ali jaguar, umesto da ga napadne, odskoči unazad i onakoskupljen poče vrebati trenutak da se baci na protivnika.

Kralj prašume i kralj savane gledali su se tako neko vreme utišini svojim žućkastim očima, koje su divlje sevale, a onda onajprvi nestrpljivo frknu i skupi se, dahćući kao razjarena mačka.

Kajman, svestan svoje neobične snage i nimalo uplašen,izađe odlučno na obalu, mašući teškim repom levo i desno. Toje upravo bio trenutak koji je očekivao lukavi jaguar. Videćiprotivnika na obali, odbaci se snažnim skokom uvis i baci nakajmana. Ali njegove kandže, iako su bile čvrste kao čelik,naiđoše na koštani oklop vodozemca, koji nije mogao probitičak ni puščani metak.

Besan što nije uspeo u svom prvom napadu, jaguar semunjevito okrete i snažnom šapom udari protivnika po glavi,iskopavši mu jedno oko.

Zatim se ponovo okrete i odskoči deset koraka daleko odprotivnika.

Kajman zaurla od besa i bola. Kako je sada bio bez jednogoka, nije se više mogao uspešno braniti od opasnog protivnika izato požuri da se vrati u močvaru, mašući tako snažno repom,da je sve okolo ispljuskao blatom.

Jaguar, koji je sve vreme budno pazio na protivnika, jurnupo drugi put i skoči odozgo na kajmana. Ali ovog puta nijetražio da isproba kandže na neprobojnom oklopu. Nagnuo senapred i svojom gvozdenom šapom rasporio desni bokkajmana, pokidavši mu istovremeno iznutricu.

Rana je morala biti smrtonosna, ali je ovaj ogromanvodozemac imao još isuviše životne snage da bi se predao.Zbacio je sa leđa protivnika, koji je odleteo među stabla,udarivši tupo o jedno drvo, a zatim krenu na njega, spremajući

222

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

se da ga rastrgne svojim oštrim zubima.Na svoju nesreću, imajući samo ono jedno oko, nije mogao

da tačno odredi pravac, pa umesto da pregrize na polaprotivnika, što bi mu inače sasvim lako uspelo, odgrizao mu jesamo rep...

Besan urlik jaguara dade gusarima na znanje da je zver utrenutku ostala bez repa.

- Jadna životinja! uzviknu Karmo. Na šta će sad ličiti.- Osvetiće mu se, reče Katalonac.I zaista, krvoločna zver već se bila ustremila na vodozemca,

zaslepljena besom. Videli su kako mu je zgrabila njušku ipočela divlje da je kida, napadajući unakaženu životinjuneverovatnom brzinom i ne žaleći svoje kandže.

Jadni jacaré, ogrezao u krvi i užasno unakažen i oslepljen,stalno se povlačio da bi se domogao savane. Udarao jebesomučno repom i bučno otvarao i zatvarao svoje čeljusti. Alinikako nije uspevao da se oslobodi zveri, koja je i dalje kopalapo njegovoj utrobi.

Odjednom padoše obojica u vodu. Nekoliko trenutaka su sekoprcali usred uskomešane pene, obojene krvlju, a onda sejedan od protivnika pojavi na obali.

Bio je to jaguar, ali doveden u vrlo jadno stanje. Sa njegovogkrzna sliva se voda i krv, dok mu je rep ostao među zubimavodozemca. Jedna šapa mu je bila slomljena, a leđa oguljena.

Izađe s teškom mukom na obalu, zastajući povremeno igledajući u vodu savane, dok su mu oči divlje sevale. Zađe takou čestar i nestade među drvećem, mauknuvši još jednompreteći.

- Mislim da je dobio svoje, reče Karmo.- Da, ali i kajman je mrtav. Kad sutra ispliva na površinu,

poslužiće jaguaru kao odličan doručak, reče Katalonac.- Skupo ga je platio.- Ništa za to. Ove zveri imaju tvrdu kožu. Ozdraviće.- Rep mu sigurno nikad više neće izrasti.

223

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Sasvim su mu dovoljni zubi i kandže.Crni gusar ponovo krenu na put uz obalu savane. Prolazeći

kraj mesta gde se odigrala ona strašna borba, Karmo ugleda nazemlji jedno oko, koje je izgubio vodozemac.

- Pih!... uzviknu. Ala je odvratno... Još i sad se u njemu vidibljesak slepe mržnje i divlje želje za osvetom.

Gusari požuriše obalom savane, zakrčene stablima i žbunjemmucumucu, koje su vrlo lako uklanjali s puta, tako da su sadmnogo brže napredovali nego kroz prašumu.

Ali su se morali dobro čuvati zmija, kojih inače ima veomamnogo oko savana, a naročito jaracaré, čija je koža iste bojekao suvo lišće, pa ih je neverovatno teško otkriti. Spadaju,takođe, među najopasnije zmije, jer od njihovog ujeda nemaleka.

Srećom, gusari se nisu namerili na te opasne stanovnikevlažnih krajeva. Ali su zato nebrojena jata ptica kružila iznadvodenih biljaka i čestara.

Osim barskih ptica, bilo je tu i divnih rečnih fazana sašarenim perjem i dugim repovima, koje Španci zovu ciganas.Zatim jata brbljivih papagaja, zelenih, žutih, crvenih i drugih.Pa neobično lepi canindé, koji spadaju u najveće papagaje, aliče na cacatoese, sa svojim svetloplavim krilima i žutimgrudima. Zatim čitavi oblaci malih ptica tico-tico, koje susrodni našim vrapcima.

Videla se takođe i po koja grupa majmuna, koji su došli izšume. Imali su dugu dlaku, mekanu kao svila, crne i sive boje,a zatim kao sneg dutu belu bradu, koja im je davala staračkiizgled.

Majke su išle za mužjacima, noseći na leđima mladunčad. Aličim su ugledali gusare dadoše se u bekstvo, prepuštajućimužjacima da im štite odstupnicu.

U podne Crni gusar dade znak da se stane, videći svoje ljudeiscrpljene dugim pešačenjem, koje je trajalo skoro deset satibez odmora.

224

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Želeći da prištedi ono malo namirnica što su poneli sasobom, znajući kako im mogu dobro doći kad se nađu uprašumi, odmah krenuše da potraže kakvu divljač ili plodove.

Hamburžanin i Crnac uzeše na sebe da pretraže drveće i nasvoju sreću otkriše nedaleko od obale savane jednu bacaba,divnu palmu sa tamnocrvenim cvetovima iz čije kore, kad sezaseče, poteče neka vrsta vina. Zatim su pronašli i jednusabuticabeira, drvo visoko šest do sedam metara, satamnozelenim lišćem, čiji su plodovi veliki kao našepomorandže, a kora im je žive žute boje. Meso ovih plodova jeveoma ukusno i fino.

Karmo i Katalonac, međutim, odlučiše da potraže nekudivljač, kako bi imali nešto i za večeru.

Uverivši se da na obalama savane nema ničeg drugog osimptica, koje je bilo teško uloviti pošto nisu imali sačme, rešiše dazađu u samu šumu. Oba lovca su se nadala da će nabasati nanekog kariaku, životinju koja dosta liči na srndaće, ili nakakvog pecaria, koji opet predstavlja neku vrstu divlje svinje.

Preporučivši najpre drugovima da nalože dobru vatru, našadva lovca se brzim korakom uputiše prema šumi, znajući daGusar neće dugo mirovati, obuzet žarkom željom da što prestigne Van Gulda i njegovu pratnju.

Posle petnaest minuta ostavili su za sobom i savanu i čestar,našavši se tako na samom ulazu u prašumu, usred ogromnihkedrova, najraznovrsnijih palmi i bodljikavih kaktusa. Bilo jetu i velikih helianthusa i divnih salvie fulgens, pokrivenihtamnocrvenim cvetovima.

Katalonac se bio zaustavio, osluškujući pažljivo ne bi lirazabrao kakav šum koji bi ih odveo na trag divljači. Ali jeispod gustog zelenog svoda vladala potpuna tišina.

- Bojim se da ćemo morati načeti naše rezerve, reče klimajućiglavom. Možda se nalazimo u području krvoločnih jaguara,odakle se sva divljač već odavno razbežala.

- Izgleda neverovatno da čovek usred ovakve šume ne može

225

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

da nađe bar jednu mačku.- Naprotiv, videli ste da ih i te kako ima. Samo, kakve mačke!- Ako naiđemo na jaguara, ubićemo ga.- Nije rđavo njegovo meso, pogotovu ako se spremi s crvenim

kupusom.- Onda ćemo ga ubiti.- Ah!... ah!... uzviknu Katalonac, podigavši živo glavu. Čini

mi se da ćemo uloviti nešto još bolje.- Da nisi video kakvog srndaća. Katalonče, dušo?...- Pogledaj, pogledaj tamo. Vidiš li onu veliku pticu, što leti

onako visoko? ...Karmo diže oči i ugleda jednu crnu ptičurinu, kako leti

između krošnji.- Zar je to tvoj srndać? ...- Ono je ptica gule-gule. Pazi, eno još jedna!- Samo ih ubij, ako možeš! reče Karmo podrugljivo. A, osim

toga, nemam mnogo poverenja u meso tvojih gule-gule ptica.- Ja i ne mislim da ih lovim. One će nam poslužiti za nešo

sasvim drugo. Ako nisi znao, reći ću ti da će nam te pticepokazati gde da potražimo divljač.

- A koju?- Divlje svinje.- Sto mu morskih pasa!... Kako bih rado pojeo parče

svinjetine!... Objasni mi samo kakve veze imaju te gule-gule sadivljim svinjama?

- Ove ptice imaju neverovatno oštar vid, pa još iz dalekaugledaju divlje svinje i jure da ih što pre stignu i napune svojželudac.

- Zar mesom divljih svinja?- Ne, nego crvima i škorpionima, koje veprovi izbacuju rijući

zemlju, dok traže korenje i lukovice sebi za hranu.- Zar gutaju i škorpione?- Još kako.- I ništa im ne bude?

226

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Kažu da su gule-gule otporne prema njihovom otrovu.- Sad mi je jasno. Pođimo, dakle, za tim pticama, dok nam

nisu odletele i spremimo puške. Ali!... Ako nas čuju Španci?- Onda će Gusar danas postiti.- Ti govoriš kao knjiga, Katalonče moj! Bolje da napunimo

želuce, pa makar nas i čuli, nego da nam od gladi ponestanesnage pa da ne možemo dalje da ih gonimo.

- Ćuti!...- Da nije divlja svinja?- Ne znam. Neka životinja se vrzma u blizini. Čuješ li kako

šuška lišće?- Da, čujem.- Sačekaćemo je u zasedi.

227

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXIVKARMOOVA NEZGODA

Na pedesetak koraka iepred naših lovaca šiblje se zaistačudno treslo, kao da neka životinja pokušava da pređe opreznokroz njega, te ova dvojica požuriše da se zaklone iza stablajedne simarube.

- Eno ga! šapnu odjednom Karmo.I zaista, tog trenutka iz jednog žbuna iskoči na čistinu neka

životinja, duga skoro pola metra, sa crvenkastocrnom dlakom,kratkim nogama i dosta gustim repom.

Karmo nije znao kojoj vrsti pripada ova životinja i da li je zajelo. Ali, videći je kako stoji nepomična, jedva trideset korakaispred njih, nanišani brzo i opali.

Životinja pade, ali se opet tako brzo diže, kao da nije bilaranjena i izgubi se među žbunjem.

- Sto mu morskih pasa!... dreknu gusar. Promašio sam!... Alidragi moj, nećeš stići daleko.

Napuni brzo pušku i pojuri za životinjom koliko su ga nogenosile, ne slušajući Katalonca, koji je vikao za njim:

- Pripazi na nos!Životinja je bežala iz sve snage, nastojeći, verovatno, da

228

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

stigne do svog skrovišta. Karmo je trčao brzo, držeći u rucisablju i već joj je bio za petama, spreman da je prepolovi.

- Ah, huljo! urlao je. Uhvatiću te, pa makar jurio za tobom dođavolje kuće!

Jadna životinja nije prestajala da beži, ali je već počela damalaksava. Po krvavim mrljama, koje su ostajale na travi i lišćubilo je jasno da ju je zrno pogodilo.

Odjednom je životinja, iscrpljena trkom i gubitkom krvi,stala kraj jednog drveta. Karmo, uveren da mu je konačnodopala šaka, jurnu na nju. Ali ga iznenada zapahnu takoužasan smrad, da se istog časa srušio na leđa, kao da ga jenešto zadavilo.

- Sto mu morskih pasa! zaurla. Do sto đavola i ta strvina!Kakav smrad!

Zatim ga spopade tako strašno kijanje, da više nije mogao nida proklinje.

Uto Katalonac dojuri da mu pomogne, ali prišavši na desetkoraka zastade i zapuši nos sa obe ruke.

- Carramba! reče. Jesam li ti rekao, čoveče, da staneš. Sad sise namirisao za čitavih nedelju dana. Ja prosto nemamhrabrosti da ti priđem bliže.

- Ajaoj, prijatelju! viknu Karmo. Da se nisam možda okužio?Osećam neku muku, kao da me je uhvatila morska bolest.

- Beži odatle na čist vazduh!- Čini mi se da ću crći. Šta se ovo sa mnom zbilo?- Beži odatle, kad ti kažem. Taj užasni smrad je okužio sve

žbunje unaokolo.Karmo se s teškom mukom diže i pođe prema Kataloncu. Ali

ovaj čim ga vide da mu dolazi u susret, brzo se udalji, zadržavšitako potrebno rastojanje.

- Sto mu morskih pasa, zar me se bojiš? upita Karmo.- Ne, prijatelju, ali ćeš usmrdeti i mene.- Kako ću se vratiti u logor? Svi će se razbežati, pa i kapetan.- Treba da se malo nadimiš, reče Katalonac, koji se jedva

229

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

uzdržavao da ne prsne u smeh.- Zar kao haringa?- Baš tako, prijatelju.- A sad mi reci, molim te, šta se ono dogodilo? Je li to ona

životinja pustila onako grozan smrad na pokvareni beli luk, dami se stomak prevrnuo. Hoćeš li mi verovati, puca mi lobanja.

- Kako da ti ne verujem!- Je li to bila ona životinja?- Da, prijatelju.- A kakva je to vrsta zveri?- Zovu je surrilho. To je jedna vrsta tvora, sigurno najgore

vrste, jer niko nije u stanju da izdrži njegov smrad, čak ni psi.- A odakle ispušta taj đavolski smrad?- Iz nekih žlezdica, koje se nalaze ispod repa. Da te slučajno

nije poprskala.- Nije, jer je bila dosta daleko od mene.- Sreća tvoja. Da ti je slučajno dospela na odeću samo jedna

jedina kap te uljaste tečnosti, morao bi nastaviti put kao odmajke rođen.

- Ipak smrdim gore od samog đubriša.- Zato ćemo te nadimiti, rekao sam ti.- Nek idu do đavola svi surilhi ovoga sveta! Mogao sam još

gore proći. Lepo ću izgledati kad stignem u logor!... Oni nasčekaju, da im donesemo ulovljenu divljač, a umesto toga javučem za sobom čitav tovar ovog paklenog smrada!...

Španac nije bio u stašu da mu odgovori. Smejao se na savglas, slušajući gusarevo jadikovanje i trudio se sve vreme daostane prilično udaljen od nesrećnog lovca, čekajući da gavazduh malo provetri. U blizini logora sretoše Van Štilera, kojiim je dolazio u susret, verujući da vuku sa sobom neku krupnudivljač. Osetivši smrad, što se širio od Karmoa, stade bežatikoliko su ga noge nosile, zapušivši nos.

- Eto, svi sad beže od mene, kao da sam dobio kugu, rečeKarmo. Na kraju ću skočiti u savanu.

230

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ne bi ništa postigao, reče Katalonac. Ostani ovde i čekajdok se ne vratim. Inače ćeš okužiti sve nas.

Mireći se sa sudbinom, Karmo sede ispod jednog drveta,uzdahnuvši tužno.

Pošto je obavestio Gusara o komičnom događaju, Katalonacse vrati u šumu zajedno sa Afrikancem da nabere neke travekoje liče na biber. Stavio ih je zatim na dvadeset koraka odKarmoa i zapalio.

- Dobro se nadimi, reče Katalonac bežeći i smejući se. Čekamte na doručak.

I tako Karmo pođe, kako mu je Katalonac rekao, da se izložigustom dimu, koji se širio iz zapaljenog bilja, rešen da se neodmakne odande sve dok se ne izgubi strašni smrad.

Dim koji se širio iz zapaljene trave bio je tako oštar i jak dasu nesrećnom Karmou stalno suzile oči, kao da je Katalonacstavio u vatru pravi biber. Ipak je filosofski odolevao mukama,sve dok se nije nadimio kao haringa.

Pola sata kasnije, osećajući još samo slab smrad od tvora,Karmo odluči da pođe prema logoru, gde su njegovi drugovibaš sekli jednu poveću kornjaču, koju su uhvatili na obalisavane.

- Dozvoljavate li? ... upita. Čini mi se da je onaj dim uspeomalo da me pročisti.

- Samo priđi, reče Gusar. Kad smo se navikli na oštar miriskatrana moći ćemo podneti i taj koji si ti doneo. Nadam sesamo da ćeš se ubuduće čuvati tvorova.

- Tako mi sto hiljada morskih pasa! Ako ga još jednomsretnem, pobeći ću tri milje daleko, to vam od srca obećavam,kapetane. Više bih voleo da naiđem na nekog kuguara ilijaguara.

- Jeste li bili duboko u šumi kad ste pucali iz puške?...- Nadam se da se pucanj nije čuo daleko, odgovori Katalonac.- Biće mi žao ako begunci posumnjaju da ih gonimo.- Ja verujem, kapetane, da oni to ipak znaju.

231

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Po čemu sudiš?- Po tome što ovako brzo odmiču. Do sada smo ih već morali

stići.- Postoji jedan veoma ozbiljan razlog, koji tera Van Gulda da

požuri u Gibraltar.- A koji je to, gospodine.- Strah da Olonežanin ne napadne Gibraltar.- Zar će pokušati da zauzme i taj grad? upita Katalonac

uznemireno.- Možda... videćemo, odgovori Gusar neodređeno.- Ako se to desi, ja se neću boriti protiv svojih zemljaka,

gospodine, reče Katalonac uzbuđenim glasom. Pravi vojnik nemože podići oružje protiv grada na čijim se zidinama lepršazastava njegove zemlje. Sve dok se bude radilo o Van Guldu,tom gnusnom Flamancu, biću spreman da vam pomognem, alineću moći da učinim ništa više od toga. Više bih voleo da meobesite.

- Divim se čoveku koji oseća toliku privrženost prema svojojzemlji, odgovori Crni gusar. Čim budemo stigli Van Gulda,pustiću te da odeš i braniš Gibraltar, ako to želiš.

- Hvala, caballero. Sve do tada stojim vam na raspolaganju.- Onda krenimo odmah, jer ga inače više nećemo stići.Pokupiše svoje oružje i ono malo namirnica što im je još

ostalo, pa pođoše na put držeći se obale savane, koja je i daljebila pokrivena visokim drvećem.

Vrućina je bila jaka i utoliko nesnosnija što nigde nije bilohladovine. Ali su je gusari dobro podnosili, jer su bili navikli navelike vrućine koje vladaju u Meksikanskom zalivu iKaripskom moru. Ipak je sa njih curio znoj i pušili su se kaosumporane. Osim toga, i sama površina savane toliko jeblještala pod direktnim i neumoljivim zracima, da su ih očibolno pekle, dok se sa močvare dizala laka izmaglica prepunaopasnih bakterija koje prouzrokuju strašnu šumsku groznicu.

Srećom, oko četiri sata posle podne ugledaše drugu stranu

232

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

savane, koja se pružala duboko u šumu.Katalonac i Gusar, koji su vrlo brzo pešačili, iako su bili

prilično umorni, taman su hteli da okrenu ka šumi, kad imCrnac, koji je išao poslednji, pokaza neki crveni predmet što jeplivao po zelenkastom mulju.

- Da nije neka ptica? ... upita Karmo.- Rekao bih pre da je neka španska kapa, reče Katalonac. Zar

ne vidite crnu ćubu? ...- Ko li je bacio u močvaru? ... upita Gusar.- Mislim da je ovde u pitanju nešto mnogo ozbiljnije,

gospodine, reče Katalonac. Ako se ne varam, u ovom blatu imaživog peska, koji kad jednom nešto uhvati više ne pušta.

- Šta hoćeš da kažeš?...- Da se možda ispod ove kape nalazi neki nesrećnik, koga je

progutalo živo blato.- Hajde da vidimo.Skrenuše tako prema onoj blatnjavoj kotlinici, koja se

pružala oko trista do četiri stotine metara u dužinu, a istotoliko u širinu, i predstavljala jedan poluisušeni deo savane.Stigavnš na samo mesto, videli su da je zaista u pitanjušpanska kapa sa crvenim i žutim šarama, ukrašena crnimperjem, kakve obično nose Španci. Stajala je odozgo na mulju,usled jednog udubljenja u obliku levka. Nedaleko od kape viriloje još nešo iz blata, što je nateralo gusare da zadrhte.

- Prsti ruke!... povikaše u glas Karmo i Van Štiler.- Jesam li vam rekao, caballeros, da se ispod ove kape nalazi

leš, reče Katalonac tužnim glasom.- Ko je ovaj nesrećnik?... upita Gusar.- Jedan od vojnika iz guvernerove pratnje, odgovori

Katalonac. Ovu kapu sam video na glavi Huana Barera.- Van Guld je, dakle, ovuda prošao?...- Evo nam jedne tužne potvrde, gospodine.- Da li je ovaj nesrećnik slučajno upao u blato?...- Verujem da jeste.

233

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Strašna smrt.- Najstrašnija, gospodine. Biti živ uvučen u ovo neumoljivo i

smrdljivo blato, mora da predstavlja užasan kraj za čoveka.- Hajde, pustimo mrtve i mislimo na žive! reče Gusar,

okrenuvši se opet prema šumi. Sad smo sigurni da idemotragom begunaca.

Taman je hteo da pozove drugove da krenu, kad ga zadržaneki otegnuti zvuk sa čudnim modulacijama, koji je dolazio iznajgušćeg dela šume.

- Šta je to?... upita okrenuvši se Kataloncu.- Ne znam, odgovori ovaj, pogledavši uznemireno u ogromno

drveće.- Da to neka ptica ne peva?...- Nisam nikada čuo ovakav zvižduk, gospodine.- A ti, Moko? upita Gusar Afrikanca- Ni ja, kapetane.- Da nije neki znak?- Bojim se da jeste, odgovori Katalonac.- Možda su to tvoji zemljaci koje gonimo?- Hm? progunđa Španac odmahujući glavom.- Ne veruješ?...- Ne, gospodine. Bojim se da ćemo vrlo brzo imati posla sa

Indijancima.- Slobodnim Indijancima, vašim saveznicima? upita Gusar

mršteći se.- Da, koje nam je natovario na leđa guverner.- Onda on pouzdano zna da ga progonimo.- Možda je nešto posumnjao.- Ništa!... Ako su to Indijanci lako ćemo im umaći.- U prašumi su oni veoma opasni, opasniji od belaca. Teško

je izbeći njihove zasede.- Čuvaćemo se da nas ne iznenade. Napunite puške i ne

štedite municiju. Guverner sad zna da smo mu za petama i nijevažno da li će čuti naše puške ili ne.

234

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Hajdemo, onda, da vidimo i te Indijance koji žive u ovimprašumama, reče Karmo.

- Neće sigurno biti ništa bolji ni opasniji od ostalih.- Čuvajte se, caballero, reče Katalonac. Ovdašnji crvenokošci

bi bili sigurno veoma zadovoljni da vas nataknu na svojakoplja.

- Sto mu morskih pasa!... Van Štilere, druže moj, moramodobro braniti naša rebarca.

235

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXVVENECUELSKA PRAŠUMA

Mala povorka zađe u šumu i krenu između palmi vinorodnebacabe, ceropie, koju zovu i „kandelabrima" zbog neobičnograzmešaja njihovih grana, zatim cari, neke vrste palmi strnovitim stablom, koje veoma ometaju kretanje između njih,pa miriti, druge vrste palmi ogromnih dimenzija, čije je lišćeraspoređeno u obliku lepeze. Bilo je tu i debelih lijana sipo,koje Indijanci upotrebljavaju za podizanje svojih koliba.

Bojeći se kakvog prepada, mala povorka se kretala veomaoprezno, osluškujući i gledajući u gusto šipražje, gde je moglada se krije neka ivdijanska zaseda.

Onaj znak se više nije čuo, ali je ipak sve govorilo da suovuda prošli ljudi. Nestalo je ptica, a isto tako i majmuna, kojesu bez sumnje poplašili Indijanci, njihovi večiti neprijatelji,koji ih uporno love i u slast jedu.

Ovde-onde videle su se tek polomljene grane, zatim izgaženolišće i pokidane lijane iz kojih je još kapao sok.

Pešačili su već dva sata, preduzimajući i dalje sve mereopreznosti i nastojeći da održe pravac, kad su iznenada začulina izvesnoj udaljenosti neke zvuke, koji kao da su poticali iz

236

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

bambusovih svirala kojima se služe Indijanci.Gusar jednim pokretom zaustavi drugove.- Ovo je neki znak, je li tako?... upita Katalonca.- Da, gospodine, odgovori ovaj. Ne možemo se više prevariti.- Indijanci su verovatno negde blizu.- Vrlo blizu, gospodine. Nalazimo se usred veoma guste i za

zasede pogodne šikare.- Šta da radimo onda?... Da ih sačekamo da se pojave ili da

nastavimo put?- Ako vide da smo stali, mogli bi pomisliti da se plašimo.

Hajdemo napred, gospodine, i ne štedimo ih.Zvuci svirale čuli su se sada iz još veće blizine. Izgledalo je da

dopiru iz jednog gustog šipraga, koji su sačinjavali palme cari,čija bodljikava stabla predstavljaju nesavladljivu prepreku zapešake.

- Van Štilere, reče Gusar, obrativši se Hamburžaninu. Nastojda ućutkaš onog tajanstvenog svirača.

Mornar, koji je bio i odličan strelac, jer je nekoliko godinaslužio kao bukanijer, nanišani u pravcu grmlja, pokušavajućida otkrije Indijanca koji je svirao ili bar mesto gde se mrdalolišće, a onda opali nasumice.

- Do sto đavola!... zaurla Karmo. Promašio si.- Trista mu gromova!... viknu Van Štiler ljutito. Da sam

mogao da mu vidim samo jedan čuperak, ne bi se taj momakviše nikad cerio.

- Ne mari, reče Gusar. Sad znaju da smo naoružani puškama,pa će biti oprezniji. Napred junaci!...

Šuma je postajala sve mračnija i neprohodnija. Pred njima sedizao pravi haos od drveća, ogromnog lišća, lijana, divovskihžila. Sve je to obasjavala neka nejasna svetlost, koja se smukom probijala kroz gusti svod od zelenila.

Ipak je ispod tih ogromnih tropskih kolosa vladala toplota ivlaga, kao u nekoj staklenoj bašti, tako da su se ovi hrabri ljudistrašno znojili.

237

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Sa prstom na obaraču i dobro otvorenih očiju, Katalonac,mornari, Gusar i Crnac išli su jedan za drugim oprezno iosluškujući napeto.

Vudno su motrili šipražje, žbunje, gusto lišće, isprepletanežile, spletove lijana, spremni da opale na prvog Indijanca kojise usudi da se pojavi.

Posle onih signala nikakav zvuk više nije narušio duboku izastrašujuću tišinu, koja je vladala u prašumi. Pa ipak, ni Gusarni njegovi drugovi nisu bili sigurni za svoj život, očekujućisvakog časa da se neko iznenada baci na njih. Instinktivno suosećali da je neprijatelj, koji se tako brižljivo krio, negdesasvim blizu.

Tako su stigli do jednog prolaza, koji je bio još više obrastaorastinjem i još mračniji, kad se Katalonac iznenada sagnuo ibrzo zaklonio iza jednog drveta.

U vazduhu se začu lagani fijuk, a onda jedna tanka trščicaprozvižda kroz gusto lišće i zabi se u jednu granu, tačno u visiničoveka.

- Strela!... viknu Katalonac. Čuvajte se!Karmo, koji se nalazio iza njega, opali iz svoje velike puške.

Pucanj se još nije bio izgubio, kad se iz gustog čestara razležebolan krik.

- Sto mu morskih pasa!... Pogodio sam ga! zaurla Karmo.- Pazite! povika istog časa Katalonac.Četiri ili pet strela, dugačkih bar jedan metar, prozvižda

iznad gusara, baš u trenutku kad su se bacili na zemlju.- Tamo, u onom grmlju! viknu Karmo.Van Štiler, Crnac i Katalonac opališe istovremeno iz svojih

pušaka, ali se nikakav krik više nije čuo. Do njihovih ušijudopre samo prasak polomljenih grana, šuštanje suvog lišća, aonda svaki šum prestade.

- Izgleda da im je dosta.- Ćutite i zaklonite se iza drveća, reče Katalonac.- Da ne misle opet da nas napadnu? upita Gusar.

238

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Čuo sam i sa desne strane šuškanje lišća.- Onda je to prava zaseda?- Bojim se da jeste, gospodine.- Ako Van Guld misli da će Indijanci uspeti da nas zadrže,

onda se veoma prevario. Produžićemo put uprkos svimpreprekama.

- Ne bi trebalo da napustimo ova stabla koja nas štite,gospodine. Strele ovih Indijanaca su otrovne.

- Zaista?- Isto kao i onih sa Orinoka i Amazona.- Ali ovde ne možemo ostati večito.- Znam, pa ipak se ne možemo tek tako izložiti njihovim

strelama.- Gospodaru, javi se u to Crnac. Da li da pretražim šipražje?- Ne, jer bi se izložio sigurnoj smrti.- Kapetane! uzviknu Karmo, čujete onaj neobičan zvuk?Nekoliko tonova izvedenih na svirali odjeknuše u najgušćem

delu šume. Bili su to tužni i jednolični zvuci, ali tako prodornida su se morali čuti veoma daleko.

- Šta li ovo znači? upita Gusar, koji je već postajao nestrpljiv.Je li to znak za zbor ili za ošiti napad.

- Kapetane, reče Karmo. Dozvolite mi da vam dam jedansavet.

- Govori.- Zapalimo šumu i isterajmo ove dosadne Indijance.- Pa da izgorimo i mi sa njima. Ko bi posle ugasio požar?- Onda da pođemo i da pucamo neprestano levo i desno,

predloži Van Štiler.- Čini mi se da je to dobar predlog, odgovori Gusar. Paljbu na

obe strane, junaci moji, i prepustite meni da krčim put.Gusar pređe na čelo povorke, držeći u desnoj ruci mač a u

levoj pištolj. Iza njega su išla oba gusara i na kraju Katalonac iCrnac.

Čim su izašli iz svojih zaklona Karmo i Moko otvoriše paljbu,

239

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

jedan levo a drugi desno. Posle kraće pauze pripucašeKatalonac i Van Štiler. Puneći brzo oružje, nastavili su sa tompaklenom muzikom, ne štedeći municiju. Gusar je krčio put,sekući lijane, grmlje i sve ono što im je zatvaralo put, spremanda puca iz pišolja na prvog Indijanca koji se pojavi.

Ova besomučna pucnjava morala je ostaviti izvestan utisakna tajanstvene neprijatelje, jer se više ni jedan nije usudio dase pojavi. Samo je nekoliko strela proletelo iznad gusara, nepogodivši ni jednog.

Već su bili poverovali da su umakli zasedama, kad se jednoogromno drvo s treskom sruši pravo pred njih i zatvori im put.

- Grom i pakao! viknu Van Štiler, koga zamalo nije zgnječilodrvo. Da je palo samo trenutak kasnije sve bi nas zdrobilo.

Nije još stigao da izgovori do kraja, kad se začuše besniurlici, a zatim nekoliko strela prolete iznad njih i zabi seduboko u stabla obližnjeg drveća.

Gusar i njegovi drutovi polegaše brzo na zemlju iza oborenogdrveta, koje im je sada služilo kao dobar zaklon.

- Nadajmo se da će se ovog puta pojaviti, reče Karmo. Jošnisam imao to zadovoljstvo da vidim lice ovih tvrdoglavihIndijanaca.

- Rasporedite se, reče Gusar. Ako nas vide ovako u grupizasuće nas strelama.

Njegovi ljudi su se još razmeštali iza ogromnog drveta, kadse iz neposredne blizine opet začu zvuk svirale.

- Indijanci nam se približuju, reče Van Štiler.- Spremimo se da ih sačekamo složnom paljbom, naredi

Gusar.- Ne! Pričekajte malo, gospodine! reče Katalonac, koji je sve

vreme pažljivo slušao tužne zvuke svirale.- Ovo nije ratnički marš.- Šta hoćeš da kažeš?- Čekajte, gospodine.Ustade zatim i pogleda preko stabla.

240

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Pregovarač, uzviknu. Carramba!... Dolazi nam piaye ovogaplemena.

- Piaye...- Da, gospodine. Vrač! reče Katalonac.Gusari brzo ustadoše, držeći još uvek u ruci oružje, ne

mogavši da se pouzdaju u svoje neprijatelje.Iz gustog šipražja izađe jedan Indijanac u pratnji dvojice

svirača na svirali.Vio je to postariji čovek, srednjeg rasta, kao što su skoro svi

Indijanci Venecuele, širokih ramena, snažnih mišića ižutocrvene puti, možda nešto tamnije, pošto ovi Indijanciimaju običaj da mažu telo ribljim ili kokosovim uljem i tako sebrane od strašnih komaraca.

Njegovo okruglo i otvoreno lice izgledalo je pre turobno,nego divlje. Nije imao bradu, jer je ti ljudi čupaju, ali mu jeglavu pokrivala duga i veoma crna kosa, koja se prelivala utamnomodro.

Kao vrač, nosio je osim neke vrste odeće od plavog pamuka ičitavo breme nakita: ogrlicu od malih školjki, prstenje odribljih kostiju strpljivo urađeno, narukvice od kostiju, kandži izuba jaguara i kuguara, kljunove tukana, komade kristala inarukvice od teškog zlata. Na glavi je imao dijademu od perjapapagaja i rečnih fazana, a kroz nos provučenu riblju kostdugačku bar trideset santimetara. Druga dvojica su bili istotako obučena, samo su imala mnogo manje nakita na sebi inosili su velike drvene lukove i svežanj strela sa vrhom odkostiju ili belutka. Nosili su takođe i strašne buzdovane, dugepreko jednog metra, pljosnate i sa povijenim ivicama i islikaneživim bojama, kao šahovska tabla.

Piaye priđe na pedeset koraka ispred oborenog etabla, aonda dade znak svojim pratiocima da stanu i povika gromkimglasom na lošem španskom jeziku.

- Neka me beli ljudi čuju.- Slušamo te, odgovori Katalonac.

241

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ovo je zemlja Aravaka. Ko je dozvolio belim ljudima da uđuu naše šume?

- Mi i ne nameravamo da skrnavimo šume Aravaka, odgovoriKatalonac. Mi samo prolazimo ovuda, da bi stigli u zemljubelih ljudi, koja se nalazi na jugu Marakaibskog zaliva. Nećemoratovati sa crvenim ljudima, jer smo njihovi prijatelji.

- Aravaki ne žele prijatelja u belim ljudima, jer je toprijateljstvo već donelo nesreću crvenim ljudima sa obale. Ovešume su naše. Vratite se u svoju zemlju ili ćemo vas pobiti.

- Do đavola! viknu Karmo. Kaže da će nam skinuti glave, akosam dobro razumeo.

- Mi nismo oni beli ljudi koji su osvojili obalu i porobiliKaraibe. Naprotiv, mi smo njihovi neprijatelji i prolazimo krozove šume goneći one, koji su pobegli, reče Crni gusar.

- Jesi li ti poglavar? ... upita ga piaye.- Da, poglavar belih ljudi koji me prate.- I ti progoniš druge bele ljude? ...- Da, hoću da ih ubijem. Da li su prošli ovuda?...- Da, videli smo ih, ali neće stići daleko, jer ćemo ih pobiti.- Ja ću ti pomoći da ih ubiješ.- Ti ih znači mrziš? upita piaye.- To su moji neprijatelji.- Idite na obalu pa se tamo ubijajte, ako želite, a ne u zemlji

Aravaka. Beli ljudi vratite se, ili ćemo zaratiti sa vama.- Rekao sam ti da mi nismo neprijatelji crvenih ljudi. Mi

poštujemo tvoje pleme, tvoje kolibe i useve.- Beli ljudi, vratite se, ponovi piaye snažnim glasom.- Čujte me...- Rekao sam: vratite se ili ćemo zaratiti sa vama i pobiti vas.- Dosta! Proći ćemo tvojim šumama uprkos tvome plemenu.- Sprečićemo vas.- Imamo oružje koje sipa munje i gromove.- A mi imamo strele.- Imamo sablje koje seku, i mačeve koji probijaju.

242

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- A mi naše batú, koje smrskaju i najtvrđu lobanju.- Da nisi možda saveznik belih ljudi koje progonimo? upita

Gusar.- Ne, pobićemo i njih.- Ti, dakle, hoćeš rat?...- Da, ako se ne vratite.- Junaci moji! grmnu Crni gusar, skočivši s oborenog stabla i

držeći u desnoj ruci mač. Pokažimo ovim Indijancima da ih sene bojimo! Napred!

Riaye, videći kako mu se približavaju s uperenim puškama,uhvati put pod noge zajedno sa svojim sviračima i za čas seizgubi u guštaru.

Crni gusar naredi svojim ljudima da ne pucaju, jer nije želeoda oni prvi započnu borbu. Ali je zato neustrašivo išao napred,spreman da se suprotstavi jurišu čitave horde Aravaka.

Bio je opet onaj strašni gusar sa Tortuge, koji je toliko putapružio dokaze o svom neverovatnom junaštvu.

Oprezno i odlučno predvodio je svoju malu četu, krčeći putkroz prašumu koja ih je vrebala, nestrpljiv da započne borbu.

Vrlo brzo su kroz grane počele da zvižde strele. Van Štiler iKarmo su spremno odgovarali puščanom paljbom, alinasumice, jer se Indijanci više nisu pojavljivali uprkosvračevom hvalisanju.

Pucajući desno i levo u razmacima od jednog minuta, prešlisu srećno najgušći deo šume, a za to vreme im je proletelo nadglavom nekoliko strela i kopalja. Tako su stigli do jedne malečistine, usred koje se nalazilo neko jezerce.

Kako je sunce bilo skoro na zalasku, a više se nije pojavio nijedan Indijanac, Crni gusar naredi da se na tom mestu ulogore.

- Ako budu hteli da nas napadnu, sačekaćemo ih ovde, rečedrugovima. Čistina je dosta široka, tako da ćemo ih odmahprimetiti, čim se pojave.

- Nismo mogli izabrati bolje mesto, reče Katalonac. Indijancisu opasni u guštaru, ali se zato ne usuđuju da napadnu na

243

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

otvorenom prostoru. Osim toga, podići ću logor tako da nećemoći ni da nam priđu.

- Da ne misliš na rovove? upita Karmo. To bi bio veoma dugposao, prijatelju moj!

- Ovde je potrebna samo jedna ograda od vatre.- Preskočiće je. Nisu oni ni jaguari ni kuguari da se uplaše od

nekoliko užarenih panjeva.- A ovo? zapita Katalonac pokazujući punu šaku nekih

zrnaca.- Šta je to?- Španski biber, najjače vrste. Brao sam ga uz put i sad imam

pune džepove.- Dobro idu uz meso, iako prilično pali grlo.- Ovog puta će nam poslužiti da se branimo od Indijanaca.- Ali kako? ...- Bacaćemo zrna u vatru.- Zar se oni boje kad ova zrna pucketaju?- Boje se dima koji se širi kad se zrna bace u vatru, pošto

toliko štipa za oči da bi bar nekoliko sati ostali kao slepi.- Sto mu morskih pasa! Ti znaš više od samog đavola!- Ovo sam naučio od Karaiba, i videćeš da ćemo doskočiti

Aravakima samo ako se odluče da nas napadnu. Hajde sada danakupimo drva i onda možemo mirno da ih čekamo.

244

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXVIZASEDA ARAVAKA

Pošto su pojeli na brzinu po parče kornjačinog mesa, koje imje ostalo od doručka i nekoliko dvopeka, gusari pretražišeokolinu da vide krije li se u blizini kakva indijanska zaseda ilineka od onih opasnih zmija. Potom su zapalili oko logora vatrui bacili na plamen nekoliko šaka biberovog zrna. To je sadpredstavljalo odlično sredstvo protiv komaraca, kao i protivnapada ljudi i životinja.

Strahujući, i to s razlogom, da će Indijanci ipak izvršiti napadna logor, rešili su da čuvaju stražu i to prvo Karmo, Van Štiler iCrnac, a zatim Gusar i Katalonac.

Ovi poslednji, pošto su napunili puške, radi svake sigurnosti,požuriše da legnu, dok su se Karmo i njegovi drugovirasporedili u krug, držeći puške na kolenima.

Prašuma je ćutala ali ni ta tišina nije nikako mogla umiritiljude na straži. Znali su iz iskustva da Indijanci radije napadajunoću, jer su zazirali od preciznog vatrenog oružja, a i zato šo imje pomrčina omogućavala da se lakše prikradu neprijatelju,naročito u šumi.

Karmo bi bio najsrećniji da je kroz šumu odjekivala rika

245

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kuguara i mjaukanje jaguara, jer bi prisustvo ovih krvoločnihzveri bio znak da su bar za izvesno vreme sigurniji od napadacrvenokožaca.

Stražarili su tako čitava dva sata, razgledajući pažljivoobližnje žbunje i bacajući s vremena na vreme po šakubiberovog zrna u vatru, kad Afrikanac, koji je imao najboljeuho, otkri u blizini lagano šuškanje suvog lišća.

- Jesi li čuo, prijatelju? ... šapnu on nagnuvši se premaKarmou, koji se baš spremao da sa velikim uživanjem pripalipola cigarete, koju je pronašao negde na dnu džepa.

- Ništa nisam čuo, druže, odgovori gusar. Večeras su se i žabeućutale.

- Tamo se pomakla jedna grana, tvoj prijatelj je dobro čuo.- Onda je tvoj prijatelj gluv.- Pazi, čuješ li? ... Neko je slomio granu.- Ništa nisam čuo. Ali ako je tačno to što kažeš, onda neko

pokušava da nam se neopaženo približi.- Da, prijatelju.- Ko bi to mogao biti? ... Moj crni prijatelj ima mačje oči, zar

ne vidiš ništa?- Ne, samo osećam da se neko prikrada.- Moja puška je spremna. A sad tišina, da malo oslušnemo.- Lezi dole, prijatelju, da te ne pogodi neka strela.- Poslušaću tvoj savet, druže, jer zaista nemam nameru da

umrem od neke otrovne indijanske strele.Obojica se ispružiše u travu, dajući znak Van Štileru, koji se

nalazio s druge strane, da i on isto učini. Zatim počeše daosluškuju držeći spremne svoje puške.

Bilo je sasvim izvesno da se neko približava logoru. Napedeset koraka ispred njega, u sred jednog gustog žbuna, svremena na vreme lišće se lagano pomeralo i krcnula bi poneka suva grančica.

Bilo je očigledno da se neprijatelj oprezno prikrada, želeći daneprimećen stigne do mesta odakle bi mogao sigurnije da gađa

246

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

svojim strelama.Crnac i gusari, sakriveni duboko u travi, nisu se micali,

čekajući da se Indijanci pojave pa da onda pripucaju.Odjednom Karmou pade nešto na pamet i on čisto poskoči.

- Druže, misliš li da su još daleko?- Sad su usred šipražja, ali se stalno približavaju.- Za koje vreme misliš da će stići na kraj šipraga?- Za tri do četiri minuta, najviše.- Taman ću imati vremena, da izvedem ono što sam naumio.

Van Štilere, dodaj mi tvoj kaput i šešir.- Šta ćeš sa njima? ... Evo ti! reče Van Štiler, znajući da je u

pitanju neka Karmoova ideja, koja treba da se sprovede.Pošto je skinuo i svoj kaput, Karmo dohvati nekoliko grana,

izukršta ih što je mogao bolje, onda ih ogrnu kaputima i staviodozgo kape.

- Gotovo! reče ispruživši se ponovo u travu.- Moj prijatelj je lukav, reče Crnac smejući se.- Da nismo namestili ova strašila, Indijanci bi gađali Gusara i

Katalonca. Sad su bar zaklonjeni i ne izlažu se velikojopasnosti.

- Tišina, prijatelju! Dolaze!- Spreman sam. Hej, Van Štilere, baci još jednu šaku bibera.Hamburžanin htede da ustane, ali se istog trenutka brzo saže

dole. Nekoliko strela prolete iznad njegove glave i zabi se ustrašila.

- Žali bože uzalud potrošenog otrova, dragi moji, promrmljaKarmo. Čekam samo da se pojavite, pa da vas počastim ovimmojim olovnim slatkišima.

Indijanci, videći da se niko nije ni pomakao, zasuše strelamastrašila, a onda jedan od njih, bez sumnje najsmeliji, iskoči izšiblja, vitlajući svojim strašnim buzdovanom.

Karmo diže pušku i nanišani. Upravo je hteo da opali, kadusred šume, oko četiri milje daleko od logora, odjeknušeiznenada četiri pucnja propraćena divljim urlanjem.

247

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Indijanac se okrete brzo kao munja i pojuri natrag u šumu,pre nego što je Karmo imao vremena da ga ponovo uzme nanišan.

Gusar i Katalonac poskakaše, misleći da su Indijanci napalilogor.

- Gde su? upita Gusar i pojuri napred sa isukanim mačem.- Nestali su, kapetane, odgovori Karmo.- A ova dreka i pucnjava? ... Čujete li? ...- Dole u šumi se biju, reče Katalonac. Izgleda da su se beli

ljudi namerili na Indijance.- To su oni, nema sumnje!- Zar guverner i njegova pratnja?- Verujem da su oni.- Bilo bi mi žao da ga ubiju Aravaki.- I meni, jer ne bih mogao da mu vratim onih dvadeset pet

batina, ali...- Tišina!...Još dva pucnja odjeknuše daleko u šumi, propraćena besnim

urlicima, koji su sigurno poticali od nekog velikog indijanskogplemena, čiji su se ratnici bodrili za boj. Zatim još jedanusamljeni pucanj i onda više ništa.

- Borba je završena, reče Katalonac, koji je sve to slušao saizvesnom zebnjom. Za guvernera ne bih prstom mrdnuo, ali mije žao mojih zemljaka...

- Možda bi želeo da vidiš šta se desilo sa njima? upita Gusar.- Da, kapetane.- I meni je isto tako stalo da saznam da li je u ovom trenutku

moj neprijatelj mrtav ili živ, odgovori Gusar mračnim glasom.Možeš li nas odvesti tamo?

- Noć je veoma mračna, gospodine, ali...- Nastavi.- Mogli bismo zapaliti nekoliko grana od kaučukovog drveta.- Pa da privučemo ovamo Indijance?- Imate pravo, gospodine.

248

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Mogli bismo se poslužiti našim kompasima.- Nemogućno je, gospodine. Treba prebroditi tolike prepreke

u ovako gustoj i mračnoj šumi; pa ipak...- Eno tamo cucuja, koje nam mogu dobro poslužiti. Dajte mi

samo pet minuta vremena. Moko, ovamo!...Skide svoju kapu i zajedno sa Crncem ode do grupe

ogromnih stabala, između kojih su zelenkastom svetlošćusvetlucale u tami velike sjajne tačke.

- Šta to snuje ovaj đavolski Katalonac? upita se Karmo, kojinije uspeo da prozre namere lukavog Katalonca. Cucuje!?... Štato može biti? Čuješ, ti Hamburžanine, drži spremno pušku, dane upadnu u neku zasedu!

- Ne boj se, druže. Pratim pažljivo svaki njihov korak ispreman sam da ih branim, ako zatreba.

Kad je Katalonac stigao do stabala, videše ga kako poskakujelevo i desno hvatajući one svetle tačke.

Dva minuta kasnije već se vraćao u logor pokrivši kapuobema rukama.

- Sad možemo da pođemo, gospodine, reče Gusaru.- Ali kako? upita ovaj.Katalonac zavuče ruku u šešir i izvadi odande jednog insekta

iz kojeg se širila divna zelenkasta svetlost i to na znatnojdaljini.

- Svaki od nas će privezati po dva svica za noge, kao što radeIndijanci, a njihova svetlost će nam omogućiti daraspoznajemo ne samo lijane i žile, koje nam se ispreče naputu, nego i opasne zmije, koje se kriju u lišću. Ko ima kanapa?

- Pravi mornar ga nosi uvek sa sobom, reče Karmo. Dozvolimi da ja privežem te cucuje.

- Pazi da ih ne zgnječiš previše.- Ne brini, Katalonče. Osim toga, vidim da ih imaš i u rezervi,

kapa ti je puna do vrha.I tako Karmo uz pomoć Van Štilera stade pažljivo vezivati sve

po dva svica na gležnjeve svojih drugova, pazeći dobro da ih ne

249

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zgnječi. Ovaj ne tako jednostavan posao potraja dobrih polasata, ali su zato svi sada imali na raspolaganju ove neobične,žive svetiljke.

- Sjajna ideja! reče Gusar.- Koju primenjuju Indijanci, odgovori Katalonac. Sa ovim

svicima moći ćemo da zaobiđemo sve prepreke na putu krozšumu.

- Jeste li spremni? ...- Jesmo, odgovori Karmo.- Napred, onda, i sa što manje buke.Pođoše tako na put, jedan iza drugog, pružajući dobro korak

i gledajući pažljivo gde staju.Svici su im bili od ogromne koristi, jer su im omogućavali da

zaobiđu mnoštvo isprepletanih lijana i žila, koje su puzile pozemlji od jednog drveta do drugog, kao i da se zaštite od noćnihinsekata.

Ovi cucuje, koji spadaju među najlepše i najveće insekte tevrste, svetlucaju tako živom svetlošću da čovek na udaljenostiod trideset pa i trideset pet santimetara može sasvim lepo dačita, toliko je jaka svetlost njihovih svetlosnih organa.

Dok su još mali, ovi svici šire nežnu, plavičastu svetlost, kojase posle menja u divnu bledozelenu, pošto sasvim porastu. Ijaja, koje ženka polaže, takođe svetlucaju.

Naučnici su izvršili brojna proučavanja u vezi sa oviminsektima, koje nazivaju purophors noctilucus, da bi seupoznali sa organima koji šire tako živu svetlost. Otkrili su dasu to tri male pločice, od kojih su dve smeštene na donjem deluprsiju, a jedna na donjem delu trbuha. Utvrđeno je, takođe, dasupstanca koja svetluca nije ništa drugo do jedan albuminoid,koji se rastvara u vodi a zgrušava na toploti.

Ovi organi zadržavaju svoju moć da još neko vremesvetlucaju čak i odvojeni od tela insekta.

Gusari su i dalje žurno odmicali kroz šumu, zalazeći odlučnoispod spletova lijana i gustog žbunja; provlačili su se između

250

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

ogromnih žila, koje su obrazovale prave neprohodne mreže ipreskakali preko debelih stabala, koja su se srušila od starostiili za vreme neke oluje.

Pucnjava se više nije čula, ali je iz daljine dopirala neka divljadreka, bez sumnje iz indijanskog plemena. Čas bi zamukli, časopet odjekivali još prodorniji krici, da bi ponovo sve odjednomumuklo. S vremena na vreme čule su se svirale i nekaprigušena buka, koja je verovatno poticala od udaranja u nekuvrstu bubnja.

Izgleda da je bitka bila završena i da se pleme ulogorilo unekom mračnom kutu ogromne prašume da proslavi pobedu.Katalonac je išao sve brže i brže, nestrpljiv da sazna šta sedesilo sa njegovim zemljacima. Za guvernera se nije uopštebrinuo, ali pomisao da su njegovi drugovi u smrtnoj opasnosti,stalno ga je gonila napred, kao i nada da će možda iznenadninapad izbaviti bar nekoga od njih iz ruku nemilosrdnihIndijanaca.

Žamor i vika čuli su se već iz neposredne blizine kad seKarmo, koji je išao pored Katalonca, sapleo o nešto i ispružiona zemlju koliko je dug, zgnječivši pritom cucuju, koje je nosioprivezane oko gležnjeva.

- Tako mi topovske cevi! povika dižući se polako. Šta je ovo?Grom i pakao!... Mrtvac!...

- Mrtvac!... povikaše Katalonac i Gusar, sagnuvši se dapogledaju.

- Pogledajte!...Usred suvog lišća i žila ležao je jedan Indijanac visokog rasta,

čija je glava bila okićena papagajevim perjem, a bokovipokriveni tamnoplavom tkaninom. Glava mu je bila razbijenaudarcem mača, a grudi, kako je izgledalo, probijene puščanimzrnom. Nije bio odavno mrtav, jer mu je iz rana još tekla krv.

- Možda je ovde došlo do sukoba, reče Katalonac.- Da, potvrdi Van Štiler. Evo ovde nekoliko buzdovana, a i

stabla su puna strela.

251

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da vidimo, leži li ovde neko od mojih drutova, rečeKatalonac uzbuđenim glasom.

- Samo gubimo vreme, reče Karmo. Ako je neko i ubijen,dosad je...

- Možda je neki ranjenik uspeo da se sakrije?- Potražite! reče Gusar.Katalonac, Crnac i Van Štiler počeše da pretražuju obližnje

žbunje, dozivajući tiho, ali ne dobiše nikakav odgovor. Pronašlisu samo još jednog Indijanca u grmlju, koji je zadobio nekolikorana oko srca. Našli su još nekoliko buzdovana, dva, tri luka isnop strela.

Uvereni da na tom mestu nema više nikog živog, krenušeponovo na put. Divlja dreka Indijanaca čula se sve bliže, takoda su gusari računali da će za nepunih petnaest minuta dobroghoda uspeti da stignu do njihovog logora.

Izgledalo je, zaista, da Aravaki slave pobedu jer su se usreddivlje dreke razabirali i veseli zvuci svirale.

Gusari su već bili prešli najgušći deo šume, kad ugledašekroz lišće neku živu svetlost, koja se dizala vrlo visoko.

- Indijanci? upita Gusar, zaustavivši se.- Da, reče Katalonac.- Ulogorili su se oko vatre.- Hodite, prijatelji. Moramo videti, da li je Van Guld umakao

ili je ovde našao dostojnu kaznu za svoja nedela.

252

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXVIIIZMEĐU STRELA I KANDŽI

Krijući se iza stabala ogromnog drveća, koje je okruživaloindijanski logor, gusari iznenada utledaše pred sobom takavprizor da im se kosa podiže na glavi.

Dvadesetak Aravaka sedelo je oko ogromnog ognjišta. Nekisu bili zaokupljeni čarkanjem vatre, a neki su jednostavnočučali u travi, ali su svi imali u očima i na divljim licima izraznezasite mržnje.

- Pali! naredi Gusar.Dva pucnja odjeknuše, narušivši iznenada tišinu, koja je

vladala šumom. Divovski Indijanac pade, dok se onaj drugi,koji je mahao roguljama, sruši na leđa sa smrskanomlobanjom.

Njihovi drugovi naglo poskakaše, držeći u ruci buzdovane ilukove, ali su bili tako iznenađeni neočekivanim napadom da uprvi mah nisu ni pomislili da se brane. Katalonac i Mokoodmah iskoristiše ovu trenutnu pometnju i pripucaše na ostale.

Videći kako padoše još dvojica njihovih drugova, Aravaki sedadoše u bekstvo, misleći samo kako će se najbrže domoćišume.

253

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Gusari su taman hteli da pojure za njima, kad se u daljinizačuše divlji povici.

- Sto mu morskih pasa! povika Karmo. Njihovi drugovi sevraćaju...

Dreka Indijanaca čula se sve bliže i bliže. Pleme, koje je posvoj prilici gonilo Van Gulda, čuvši onu pucnjavu s drugestrane, požurilo je u pomoć drugovima.

Gusar, koji je otišao malo napred, bojeći se da ih ne napadnuoni koji su im pobegli čuvši kako nedaleko lome grane, brzo sevrati natrag rekavši svojim drugovima:

- Bežimo, jer ćemo inače uskoro imati za petama čitavopleme.

- Gospodine, reče Katalonac obrativši se Gusaru. Akobudemo bežali oni će nas neumorno goniti.

- Pa ša onda da radimo?- Da se sakrijemo gore, reče pokazujući na jedno ogromno

drvo, koje je samo za sebe predstavljalo pravu malu šumu. Utoj krošnji neće uspeti da nas otkriju.

- Prevejan si ti, druže, reče Karmo. Penjite se, dakle,mornari!

Katalonac i gusari, predvođeni Mokom, potrčaše prematropskom divu i pomažući jedan drugome nestadoše međuogromnim granama.

To je bila jedna summameira (eirodendron summauma),najveće drvo u šumama Venecuele i Gijane, sa veoma dugim,čvornovatim granama, beličastom korom i sa neverovatnogustim lišćem. Ovo drvo podupiru brojne i neobično jake žile,tako da su gusari uspeli bez većih teškoća da se popnu do prvihgrana, a odatle u visinu do nekih pedeset metara od zemlje.

Karmo je taman hteo da se smesti na jednu račvastu granu,kad oseti kako se ona snažno zaljulja, kao da se neko brzosklonio na drugi kraj.

- Jeei li ti to, Van Štilere?... upita. Zar hoćeš da sestrmoglavim?... Ne zaboravi da smo najmanje pedeset metara

254

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

visoko od zemlje i da nam ni jedna koščica ne bi ostala čitava.- Šta to pričaš, Karmo? upita ga Gusar, koji se nalazio iznad

njega. Van Štiler se penje ispred mene.- Ko onda trese ovu granu? Da se nije neki Indijanac sakrio

gore? ... Sto mu gromova! dreknu Karmo. Koja nam toživotinja pravi društvo?... Hej, Katalonče, pogledaj malo, pa mireci, čije su ovo oči što me ovako uporno motre? ...

- Oči!... uzviknu Španac. Da se nije neka zver popela gore?...- Da, reče Gusar. Izgleda da smo upali u rđavo društvo.- A Indijanci samo što nisu stigli! dodade Van Štiler.- Vidim i ja nečije oči, reče Katalonac, koji se bio uspravio,

samo ne bih znao da kažem da li pripadaju kugaru ili jaguaru.- Jaguaru!... dreknu Karmo, pretrnuvši. Samo bi nam još to

trebalo, da me zakači s leđa i sruši odozgo na glavu Aravakima.- Tišina! reče mu Gusar. Dolaze!- A šta da radim sa ovom životinjom ovde? ... upita Karmo,

koji je postajao sve uznemireniji.- Možda se neće usuditi da te napadne. Samo miruj, Karmo,

jer ćeš nas inače odati.- E pa dobro, dozvoliću da me pojede ova životinja, samo da

spasem vas, kapetane.- Ne boj se, Karmo, držim u ruci mač.- Evo ih!... reče Katalonac.Indijanci su dolazili urlajući kao pobesneli. Bilo ih je oko

osamdeset, a možda i više, svi naoružani buzdovanima,lukovima i nekom vrstom koplja. Sjurili su se kao čoporpodivljalih zveri na čistinu, gde su dogorevali rastureni ugarci.A kad su još našli leševe svojih drugova, provala strahovitesrdžbe propratila je to neočekivano otkriće.

Urlali su kao van sebe i besno udarali svojim batinama pookolnim stablima, dižući strahovitu buku. Ne znajući na komeda iskale svoj bes, bacali su strele na sve strane, zasipajućigrmlje i krošnje i ugrožavajući tako gusare koji su se nalazili uneposrednoj blizini.

255

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Kad se onaj prvi nalet besa malo stišao, Aravaki serasporediše i počeše da pretražuju okolinu.

Gusari, sakriveni u gustoj krošnji summameire, nisu skorodisali, čekajući da Indijanci iskale svoj bes. Više ih jezabrinjavala ona prokleta životinja, što se šćućurila na graniogromnog drveta, a možda najviše nesrećni Karmo, koji senalazio tako blizu nje i čiji je pogled sve vreme sretao težućkastozelene oči, koje su ga stalno motrile kroz lišće. Ovajkugar ili jaguar još uvek je mirovao, ali mu ipak nisu mogliverovati, jer se svakog trenutka mogao baciti na jadnogKarmoa i tako privući pažnju Indijanaca.

- Prokleta životinja! gunđao je Karmo, vrpoljeći se na grani. Ikako me samo uporno gleda onim njenim zloslutnim očima!Baš sam joj zapao za oko!

- Ćuti, ili će nas otkriti, Indijanci, reče Katalonac.- Neće.- Ah, u tome su veoma vešti, a imaju i odličan sluh. Pazi,

dakle, šta radiš!- Dođ... ! prekide se upola reči Karmo.U taj čas sa druge strane grane dopre neko šuškanje i Karmo,

ne bez izvesnog straha, opazi da se životinja nešto uzvrpoljila.Možda joj je bilo dosadilo da čuči tamo, na kraju grane ili senešto razljutila.

- Pazi, Karmo! promrmlja nepopravljivi brbljivac. Okomilase baš na tebe!

- Ne miči se! reče Gusar. Kažem ti da držim sve vreme mač uruci. Ne boj se!

- Znam sigurno da nećete promašiti, ali...- Tišina! Dvojica Indijanaca se vrzmaju ispod nas.- Hm! Kako bih im rado bacio na glavu ovu prokletu

životinju!Pogleda na drugi kraj grane i vide životinju kako se

uspravila, kao da se sprema da skoči.- Da ne namerava da ode? pomisli Karmo i malo odahnu.

256

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Krajnje je vreme da se skloni odande.Pogleda dole i razabra nejasno dve ljudske senke, kako se

vrzmaju oko drveta, zavirujući ispod žila, gde se moglo sakriti iviše ljudi.

- Ovo će se rđavo zavrpšti, mrmljao je.Ona dva Indijanca ostadoše neko vreme ispod ogromnog

drveta, a onda se izgubiše uered šipraga. Njihovi drugovi sumorali biti već vrlo daleko, jer su se besni povici čuli sveslabije.

Gusar sačeka još nekoliko minuta, a zatim, ne čuvši više ništai ubeđeni da su Aravaki konačno otišli, reče Karmou:

- Pokušaj da zatreseš granu!- Šta to nameravate, kapetane?- Da te oslobodim tog opasnog društva. Hej, Van Štilere,

budi spreman i ne žali udarce.- Tu sam i ja, gospodaru, reče Moko, koji se bio uspravio na

svojoj grani, držeći za cev svoju tešku pušku. Jednim poštenimudarcem mogao bih vrlo lako zbaciti ovu zver.

Karmo, koji se bio prilično ohrabrio, videći okolo tolikopomagača, stade besno da skače tako da se grana sva tresla.

Životinja prigušeno mjauknu, a onda poče da frče kaorazjarena mačka.

- Jače, jače, Karmo! reče Katalonac. Izgleda da se ona višeuplašila od tebe nego ti od nje, čim se ne mrda.

Gusar se uhvati za jednu granu iznad sebe i poče da skače izsve snage. Na kraju grane životinja se ljuljala tamo-ovamoizražavajući svoje nezadovoljstvo mjaukanjem i frčanjem.

Čulo se kako struže kandžama po grani, tražeći neki boljioslonac, dok su joj se oči širile od straha.

Odjednom, bojeći se možda da će se strmoglaviti, doneseočajničku odluku. Sva se skupi, a zatim skoči na jednu granuniže, vinuvši se preko Katalončeve glave, u nameri da se uhvatiza stablo i spusti na zemlju.

Afrikanac tog trenutka zamahnu kundakom i pogodi je

257

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

posred glave, tako da se životinja bez glasa srušila na zemlju.- Mrtva? upita Karmo.- Nije imala vremena ni da skikne, odgovori Moko smejući

se.- Je li to bio jaguar? ... Izgleda mi previše mali za onu

krvoločnu zver.- Samo si se badava onoliko uplašio, druže, reče Afrikanac.

Njoj je bio dovoljan jedan udarac batinom, pa da ostane namestu mrtva.

- Koja je onda to životinja?- Maracaya.- Nisam nikada čuo za nju.- To je životinja koja dosta liči na jaguara, ali je u stvari samo

jedna velika mačka, reče Katalonac. Obično napada majmune iptice, ali se ne usuđuje da napadne ljude.

- Ah!... razbojnik jedan!... uzviknu Karmo. Da sam to ranijeznao, uhvatio bih je za rep. Ipak ću joj se osvetiti za sav strahkoji mi je zadala. Na kraju, i pečene mačke nisu rđav zalogaj.

- Ah, ti „mačkožderu"!- Daću ti da probaš, Katalonče, dušo, pa ćemo videti da li ćeš

se onda mrštiti.- Možda i neću, pošto smo ostali bez hrane, a šuma kroz koju

treba da prođemo oskudeva u divljači.- Zašto? upita Gusar.- Nailazimo na močvarni deo šume, gospodine, koji je najteži

za prelaženje.- Dokle se prostire?- Sve do Gibraltara.- Hoće li nam trebati mnogo vremena da pređemo taj deo

šume? Ne bih hteo da stignem u Gibraltar posle Olonežanina.- Nadam se da ćemo za četiri do pet dana preći taj deo puta.- Stići ćemo, dakle, na vreme, reče Gusar, kao da govori sam

sa sobom. Mislim da ne bi bilo mudro da odmah krenemo naput ...

258

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Indijanci još nisu odmakli dovoljno daleko, gospodine.Savetovao bih vam da provedemo noć na ovom drvetu.

- Za to vreme Van Guld nam može daleko odmaći.- Stići ćemo ga, gospodine, u močvarnoj šumi. Siguran sam.- Bojim se da ne stigne pre mene u Gibraltar i pobegne mi i

po drugi put.- U Gibraltaru ću biti i ja, gospodine, i sve vreme ću ga držati

na oku. Nisam zaboravio onih dvadeset pet batina što samdobio.

- Ti u Gibraltaru?... Šta si hteo da kažeš?- Da ću ući u grad pre vas i da ću stalno motriti na vojvodu.- A zašto pre nas? ...- Gospodine, ja sam Španac, reče Katalonac ozbiljnim

glasom.- Pa onda?- Nadam se da ćete mi dozvoliti da poginem zajedno sa

svojim zemljacima i da me nećete prisiliti da se borim u vašimredovima protiv španske zastave.

- Ah!... Hoćeš da braniš Gibraltar?- Želim da učestvujem u njegovoj odbrani, komandante.- Zar ti se toliko žuri da odeš sa ovoga sveta? Španci u

Gibraltaru izginuće svi do jednoga.- Pa dobro, neka bude, ali ću umreti sa oružjem u ruci, pod

slavnom zastavom daleke domovine, reče Katalonacuzbuđenim glasom.

- Ti si hrabar čovek, odgovori mu Gusar. Idi u Gibraltar prenas i bori se zajedno sa svojim drugovima. Van Guld jeFlamanac, a Gibraltar je španski grad.

259

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXVIIIVAMPIRI

Noć je bila mirna, tako mirna da su gusari spokojnoprespavali nekoliko sati ispruženi na račvastim granamaogromne summameire.

Samo ih je jedanput uznemirila mala grupa Aravaka,prolazeći ispod drveta. To je verovatno bila indijanskaodstupnica. Ali kako ni oni nisu primetili gusare, nastavili suput prema severu.

Tek što je sunce granulo, Gusar izdade naređenje da se krenena put, uverivši se prethodno da u šumi vlada potpuna tišina.

Prva Karmoova misao, čim se spustio na zemlju, bila je dapotraži maracayua, zbog koga je pretrpeo onako neprijatnetrenutke, dok je sedeo na grani ogromnog drveta. Našao ježivotinju kraj jednog žbuna, ugruvanu od pada i sa smrskanomglavom.

Bila je dugačka jedva osamdeset santimetara, a po obliku jeličila na jaguara, samo što je imala dosta manju glavu. Krznojoj je bilo takođe slično jaguarovom, ali je imala prilično kratakrep.

- Gade jedan! viknu Karmo, zgrabivši je za rep i prebacivši je

260

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

preko ramena. Da sam znao da si ovako mala, tako bih tepotkačio nogom da bi odletela pravo u vazduh. Ali neka!...Osvetiću se ja tebi kad te budem stavio na vatru.

- Treba da požurimo, reče Gusar. Izgubili smo mnogovremena.

Katalonac pogleda na kompas, koji mu je dao Van Štiler, paonda krenu napred krčeći put kroz lijane, žile i žbunje. Šuma jebila još uvek gusta, a sastojala se uglavnom od palmi miriti,čija su ogromna stabla bila prepuna oštrog trnja, zatimcecropia ili candelabria.

Ovde-onde, videla se i poneka veličanstvena jupati, drugavrsta palmi sa pernatim lišćem, tako velikim da dostiženeverovatnu dužinu od petnaest metara, dok joj je stablovisoko jedva nekoliko metara!...

Videle su se i grupe bossú, zvane još manicuria, čije je lišćeneverovatno kruto, kao da je od cinka, a dugačko deset pa ijedanaest metara, a osim toga pravo i zupčasto kao testera.Zatim pupumbe, jedna vrsta palmi, koja rađa izvrsne plodove uobliku grozdova.

Ptica je bilo neuporedivo manje, a majmuna uopšte nije bilo.Samo tu i tamo po koji papagaj sa šarenim perjem ili po nekiusamljeni tukan sa crvenim i žutim kljunom i grudimapokrivenim finim pahuljicama plamenocrvene boje. Čulo se iprodorno krešanje tanagra, jedne lepe ptice sa plavim perjem isa narandžastoružičastim trbuhom.

Posle tri sata brzog hoda, ne naišavši ni na kakav trag ljudi,gusari primetiše kako se šuma sve više menja. Palme supostajale sve ređe, a umesto njih se pojavljivale trbušasteariatree, rastinje koje traži vodu. Sad se videlo drveće saporoznim stablom, mekanim i belim, kao da je od sira, zbogčega ga neki botaničari zovu „sirastim". Umesto drveća zvanogmangli sa sočnim plodovima, koji mirišu na terpentin, javile suse gomile orhideja, passiflore, guste paprati i asoidee, čijevazdušaste žile okomito vise, zatim divne bromelije sa bezbroj

261

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

grana okićenih tamno-crvenim cvetovima.Zemlja, koja je dotle bila suva, postajala je sve natopljenija

vodom, a vazduh sve zasićeniji vlagom. Suva šuma pretvaralase u vlažnu šumu, koja je mnogo opasnija od prve, jer se ispodnjenog rastinja krije šumska groznica, opasna i za sameIndijance, odavno naviknute na to podneblje.

U šumi je vladala duboka tišina, kao da je izobilje vlagerasteralo i ptice i životinje. Nigde dreke majmuna, ni urlikakutara, ni mjaukanje jaguara, ni pesme ptica.

Ova tišina je imala nečeg tužnog, grobnog i strašnog, tako daje čak i naše prekaljene gusare obuzelo neko nelagodnoosećanje.

- Sto mu morskih pasa!... uzviknu Karmo. Imam utisak daprolazimo kroz kakvo ogromno groblje.

- Samo što je ovo groblje poplavljeno, reče Van Štiler.Osećam kako mi vlaga prodire do srži.

- Da nije početak barske groznice? ...- Samo bi nam još to trebalo, reče Katalonac. Koga ona

uhvati, taj se neće živ izvući iz ove šume.- Ne mari, imam tvrdu kožu, odgovori Hamburžanin.

Očeličio sam se u jukatanskim močvarama, a ti znaš da tamohara vomito prieto, ili žuta groznica. Ne plašim se ja groznice,nego ove puste šume u kojoj nećemo moći da ulovimo nikakvudivljač.

- Naročito sada, kad nam je skoro sasvim ponestalonamirnica, dodade Afrikanac.

- Hej, prijatelju „džaku uglja"!... uzviknu Karmo. Zar sizaboravio mog mačora? ... A ipak je i te kako vidljiv.

- Znam, Karmo, ali on nam ne može duto trajati. Ako ga nepojedemo danas celog, do sutra će se pokvariti od ove vlage ivrućine.

- Pa dobro! Sutra ćemo naći nešto drugo.- Ne poznaješ ti ove vlažne šume.- Ulovićemo neku pticu.

262

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Nema ih.- Nekog četvoronošca.- Nema ni njih.- Potražićemo voće.- U ovoj šumi nema plodonosnog drveća.- Naći ćemo bar nekog kajmana.- Nema ovde savana i zato ćeš naći samo zmije.- Onda ćemo jesti zmije.- Pih!... Karmo!...- Sto mu morskih pasa!... Pa kad nema ništa drugo, ispeći

ćemo zmije i zamislićemo da su jegulje, pa kraj!- Pih!...- Gle ti njega! Kako je naš prijatelj postao probirač!...

uzviknu Karmo. Videćemo te kad ogladniš.Razgovarajući ovako, odmicali su brzo kroz neobično vlažne

krajeve, gde je često lebdela neka maglica puna opasnihbakterija.

Vrućina je bila nepodnošljiva, čak i ispod drveća. Bila je toona žega sa omorinom koja zamara živce i od koje se čovekstrahovito znoji.

Sa gusara je curio znoj, pa im je čak i oružje bilo vlažno, takoda Karmo više nije mogao da se pouzda u svoju pušku.

S vremena na vreme velike baruštine su im presecale put,ispunjene crnom i smrdljivom vodom i prepune barskograstinja. Prave agoa redonda, kako ih nazivaju Španci. Čestosu bili prinuđeni da se zaustave ispred nekog prirodnog toka,koji se uliva u kakav potok ili reku i tada su gubili priličnovremena tražeći prelaz, ne usuđujući se da zagaze u onajopasni pesak koji je mogao za čas da ih proguta.

Na ovim obalama nije skoro ni bilo vodenih ptica, ali su zatoobilovale zmijama, koje su samo čekale noć pa da krenu u lovna žabe. Videle su se sklupčane ispod žbunja ili ispružene usred lišća neke grane, kako se sunčaju.

Bilo je tu veoma otrovnih jararaca sa dosta malom glavom:

263

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zatim malenih zmija cobracipo i caniana, koje toliko volemleko da ulaze čak i u indijanske kolibe i sišu ga iz grudidojkinja. Pa onda „zmije korali", koje svojim ujedomprouzrokuju trenutnu smrt i protiv čijeg otrova nema leka, jerne pomaže ni takozvani „calupo diavolo", koji je inače dobrosredstvo protiv ujeda zmija.

Gusari, koji su osećali strahovitu odvratnost prema timgadnim gmizavcima, ne izuzimajući ni Karmoa, dobro su pazilikuda gaze, čuvajući se da ne stanu na nekog od njih.

U podne su se zaustavili, umorni od dugog pešačenja, neotkrivši još uvek tragove Van Gulda i njegove pratnje.

Kako su imali još samo malo dvopeka, odlučili su da ispekumaracaya, pa iako je meso bilo žilavo i osećalo se na divljač,nekako su ga pojeli. Karmo je čak uporno tvrdio da je pečenjeizvrsno, iako su ostali to poricali.

Oko tri sata, kad je paklena vrućina koja je vladala u šumimalo popustila, krenuli su kroz močvare obavijene čitavimoblacima komaraca, koji su ih besomučno napadali, tako da suKarma i Van Štiler sve vreme glasno psovali.

Usred ove ustajale vode, prepune vodenog bilja sa žućkastimlišćem, koje je trulilo pod zažarenim sunčevim zracima, širećistrašan smrad, videla se pokatkad glava neke vodene zmije ilikornjača careto sa tamnosmeđim oklopom posutimnepravilnim crvenkastim mrljama.

Ali vodenih ptica još uvek nije bilo, kao da nisu mogle dapodnesu ovo opasno isparavanje. Upadajući često u blato,prelazeći preko oborenih stabala i krčeći sebi put kroz čestare,gde su uspevali da izbegnu jata komaraca, gusari sunapredovali na čelu sa neumornim Kataloncem, gonjenižarkom željom da što pre izađu iz ove turobne šume.

Često su zastajali i pažljivo osluškivali, nadajući se da će čutikakav žamor, koji bi otkrio prisustvo begunaca. Ali su uvekostajali bez odgovora. Duboka tišina vladala je u čestarima ipod zelenim krošnjama.

264

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Predveče su ipak nešto otkrili a to ih je i rastužilo i učinilozadovoljnim, jer su se još jednom uverili da su na tragubegunaca.

Dok su tražili neko pogodno mesto da se ulogore, ugledašeAfrikanca koji je bio skrenuo malo u šumu, nadajući se da ćepronaći kakvog voća, kako se brzo vraća, razrogačenih očiju isav posiveo u licu.

- Šta ti je, crni druže? upita Karmo, puneći brzo pušku. Da tene goni kakav jaguar?

- Ne ... tamo ... tamo ... jedan mrtvac!... Belac! odgovoriCrnac.

- Belac!... uzviknu Gusar. Hoćeš reći Španac?...- Da, gospodaru. Spotakao sam se i pao preko njega. Osetio

sam nešto hladno, kao da sam dotakao zmiju.- Da to nije ona hulja Van Guld? reče Karmo.- Hajdemo da vidimo, naredi Gusar. Odvedi nas tamo, Moko.Afrikanac zađe u žbunje calupo, čiji plodovi isečeni na

komade, pošto prevru, daju neku vrstu osvežavajućeg pića, iposle tridesetak koraka zastade u podnožju jedne simarube,koja se dizala usamljena i prepuna cvetova. Tu su gusariugledali, zgrozivši se, jednog čoveka kako leži na leđima sprekrštenim rukama na grudima i golim nogama od kolena,dok mu je stopala već bila oglodala neka zmija ili moždasveproždirući beli mravi.

Lice mu je bilo žuto kao vosak i zamazano od krvi koja jecurila iz male ranice kod desne slepoočnice. Imao je kovrdžavubradu, stisnute usne, iza kojih su virili zubi. Očiju više nije bilo,a umesto njih su zjapile dve krvave rupe.

Nisu morali dugo da se pitaju ko bi to mogao biti, jer jemrtvac imao na sebi oklop od kardovanske kože, ukrašenarabeskama i kratke pantalone sa žutim i crnim prugama,kakve nose Španci, dok je malo dalje ležala čelična kaciga,okićena belom perjanicom i dutačak mač.

Katalonac, koji je bio očevidno veoma uzbuđen, nagnu se da

265

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pogleda nesrećnika i onda podiže glavu viknuvši:- Pedro Herera! Jadni čovek! U kakvom ga stanju nalazim!...- Je li pripadao onima koji su otišli sa Van Guldom?... upita

Gusar.- Da, gospodine. Bio je to hrabar vojnik i dobar drug.- Da ga nisu Indijanci ubili? ...- Izgleda da su ga ranili, jer vidim na desnom boku ranu koja

još krvari, ali njegovu smrt je prouzrokovao „vampir".- Kako „vampir"?...- Ovog nesrećnog vojnika je ubio slepi miš, isisavši mu krv.

Vidite li ovu rupicu na slepoočnici, iz koje je tekla krv?- Da, vidim.- Možda su ga ostavili drugovi zato što je bio ranjen. Morali

su brzo da beže, a on bi im samo smetao. Jedan „vampir" jeiskoristio njegov umor i kad se, jadnik, onesvestio, ispio mukrv.

- Van Guld je znači ovuda prošao?- Evo vam dokaza.- Šta misliš, koliko dugo je mrtav ovaj vojnik?- Možda je jutros umro. Da je izdahnuo sinoć, beli mravi bi

mu do sada oglodali svaku koščicu.- Ah, znači da su blizu! uzviknu Gusar mršteći se. U ponoć

ćemo produžiti put, a sutra ćeš vratiti Van Guldu onih dvadesetpet batina, a ja ću otpratiti sa ovoga sveta jednog izdajnika iosvetiću svoju braću.

- Nadam se da će biti tako, gospodine.- Gledajte da se što bolje odmorite, jer više nećemo stati, dok

ne stignemo Van Gulda.- Do đavola! promrmlja Karmo. Kapetan će nas goniti kao

konje!- Žuri mu se da se osveti, prijatelju, reče Van Štiler.- I da se vrati na svoju „Munju".- I da vidi možda mladu vojvotkinju?...- Verovatno, Van Štilere.

266

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Da spavamo onda, Karmo.- Spavamo?... Zar nisi čuo ša kaže Katalonac o onim slepim

miševima, koji sisaju krv?... Gromovi!... Šta misliš, da nam doponoći svima isisaju krv?... Kad na to pomislim ne pada mi napamet spavanje.

- Katalonac je hteo da se našali sa nama, Karmo.- Ne, Van Štilere, slušao sam još ranije o tim „vampirima".- A kakve su to životinje?...- Čini mi se da su to neke odvratne ptičurine... Hej,

Katalonče, vidiš li nešto u vazduhu?...- Vidim zvezde, odgovori Španac.- Pitam te za „vampire".- Još je rano. Oni izlaze iz svojih skrovišta tek kad ljudi i

životinje glasno zahrču.- Ali, kakve su to životinje? upita ponovo Van Štiler.- To su veliki slepi miševi, sa dugom i izbačenom surlicom,

ogromnim ušima i mekanim crvenkastosmeđim krznom naleđima, a žućkasto-smeđim na trbuhu. Krila su im dugačkačetrdeset pa i više santimetara.

- I kažeš da sišu krv?- Da, i to čine tako neprimetno da čovek obično ništa ne

oseti, zahvaljujući veoma tankoj sisaljki kojom probiju kožu neizazivajući nikakav bol.

- Da li ih ima ovde?- Verovatno.- A ako nas napadnu? ...- Pa šta!... Za jednu noć ne mogu nam isisati svu krv. Mogu

jedino malo da nam puste žilu, a to možda i ne bi bilo rđavo sobzirom na ovu klimu... Istina je, samo, da rane koje oninanesu veoma teško zarastu.

- Ipak je tvoj prijatelj sa tom neznatnom rupicom otišao naonaj svet, reče Karmo.

- Ko zna koliko je krvi izgubio od prve rane. Laku noć,prijatelji. U ponoć krećemo na put.

267

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Karmo se ispruži u travi, ali pre nego što je sklopio oči,razgledao je dugo gustu krošnju simaruba, da bi se uverio dase gore ne krije neka od onih životinja koje tako pohlepno sišukrv ...

268

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXIXBEKSTVO IZDAJNIKA

Tek što se mesec pojavio iznad visokih šuma, a Gusar je većbio spreman da nastavi uporno gonjenje Van Gulda i njegovepratnje.

Krenuvši zatim bez ijedne reči, išao je tako brzo da su ganjegovi drugovi jedva stizali.

Izgledalo je kao da je čvrsto rešio da se ne zaustavi dok nestigne svog smrtnog neprijatelja; ali su vrlo brzo nove preprekenaterale Gusara ne samo da uspori taj vraški tempo, nego čak ida stane.

Bazeni u koje se slivala sva voda iz šume, močvarni tereni,vrlo guste šikare i potoci, zatvarali su im svaki čas put, terajućiih da traže prolaze ili da dugo obilaze, tražeći plićake, ili pakobarajući drveće, kako bi napravili neku vrstu mostića.

Njegovi ljudi su činili natčovečanske napore da mupomognu, iako su već bili iscrpeni od dugog puta koji je trajaoveć deset dana i deset besanih noći, kao i od oskudne ishrane.

U zoru već više nisu mogli dalje, i bili su prinuđeni da gazamole da im dozvoli kraći odmor, jer su se jedva držali nanogama. A bili su i vrlo gladni. Dvopeci su odavno nestali, a

269

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Karmoov mačak već pre petnaest sati svaren.Dadoše se odmah u potragu za kakvom divljači i

plodonosnim drvećem; ali u ovoj močvarnoj šumi kao da nijebilo ni jednog ni drugog. Nije se čulo ni kreštanje papagaja, nidreka majmuna, niti se videlo bar jedno drvo sa plodovima zajelo.

Ipak je Katalonac, koji je pošao zajedno sa Mokom u jednuobližnju močvaru imao toliko sreće da uhvati rukama jednuprairu, ribu koja živi u mrtvim vodama.

Usta su joj naoružana oštrim zubima, a telo joj je crne boje.Njegov drug je uspeo da uhvati jednu cascudu, drugu vrsturibe, dugačku jedan pedalj sa vrlo tvrdim krljuštima, koje suodozgo crne a odozdo crvenkaete.

Ovaj mršavi obrok, koji nikako nije mogao sve da ih zasiti,brzo su pojeli, pa su posle nekoliko sati odmora odmahnastavili gonjenje kroz turobnu šumu, kojoj kao da nije bilokraja.

Nastojali su da se drže pravca prema jugoistoku kako bi sepribližili krajnjoj tački Marakaibskog zaliva. Tamo se nalazilajaka tvrđava Gibraltar. Ipak su bili stalno primoravani daskreću sa puta, zbog neprekidnih močvara i blatnjavog terena.

Tako su išli sve do podne, ne otkrivši tragove begunaca.Nigde nikakav glas niti pucanj. Oko četiri sata posle podne,pošto su se odmorili nekoliko sati, otkrili su na obali jednerečice ostatke vatre. Ugarci su još bili topli.

Da li su vatru zapalili neki indijanski lovci ili begunci? Bilo jenemogućno saznati, jer nisu mogli naći nikakve tragove nogu,budući da je teren bio suv i pokriven lišćem. I pored svega tootkriće ih je sve ohrabrilo, jer su bili sigurni da se ovdezadržavao Van Guld.

Stigla ih je noć, a oni dugo ništa nisu uspeli da otkriju; ipaksu duboko u duši osećali da begunci ne mogu biti daleko.

Te večeri su bili prinuđeni da legnu bez obroka, ne našavšiništa za jelo.

270

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Tako mi utrobe morskog psa! uzviknu Karmo, koji se trudioda zavara glad žvaćući neko slatko lišće. Ako ovako produži,stići ćemo u Gibraltar u takvom stanju da će nas odmahsmestiti u bolnicu.

Ta noć je bila najneprijatnija od svih koje su proveli ušumama Marakaibskog zaliva. Osim što su bili gladni,dosađivala su im čitava jata okrutnih komaraca, koji nisudozvoljavali ovim nesrećnicima da sklope oči ni za trenutak.

Kad su sutradan, oko podne, ponovo krenuli na put bili suumorniji nego kad su legli. Karmo je izjavio da neće moćiizdržati još ni dva sata ako ne nađu bar jednu divlju mačku daje ispeku i pojedu, ili bar pola tuceta žaba. Van Štiler je opetviše voleo papagaja na ražnju ili majmuna, ali ni o jednom ni odrugom nije bilo ni traga ni glasa u toj prokletoj šumi.

Išli su, ili, bolje rečeno, vukli su se već puna četiri sata,prateći Gusara koji se kretao gipko i brzo, kao da je imao nekunadčovečansku snagu, kad u neposrednoj blizini začuše nekipucanj.

Gusar naglo stade, a zatim uzviknu:- Najzad! i isuka odlučno mač.- Grom i pakao! viknu Van Štiler. Izgleda da su nam ovoga

puta na domaku.- Nadajmo se da nam više neće pobeći, odgovori Karmo.

Vezaćemo ih kao salame, da nam ne prirede ponovo nedeljudana ovakvog kaskanja.

- Ovaj pucanj je ispaljen najviše pola milje daleko od nas,reče Katalonac.

- Da, odgovori Gusar. Za četvrt sata ću imati u rukama ubicusvoje braće.

- Hoćete li jedan savet, gospodine, reče Katalonac.- Govori.- Pokušajmo da im postavimo zasedu.- Kako to misliš?- Da ih sačekamo u kakvom gustom šipražju i nateramo ih da

271

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

se predaju bez borbe. Njih sigurno ima sedam ili osam, a nas jesamo petorica i skoro smo na izmaku snage.

- Neće sigurno biti jači i odmorniji od nas. Ipak primam tvojsavet. Napašćemo ih iznenada, tako da neće imati vremena dase brane. Pripremite oružje i pođite za mnom bez buke.

Promenili su punjenje u puškama i pištoljima, da imslučajno ne zataje ako se budu morali upustiti u borbu; zatimpočeše da se provlače kroz žbunje, ispod žila i lijana, trudeći seda ne izazovu šušanje suvog lišća niti krckanje grančica.

Izgledalo je da je močvarnoj šumi ovde bio kraj. Opet su seređala dugogodišnja stabla bomba, arcaaba, palme svih vrsta,simarube, mauritie, jupati, bussu, i toliko drugog vrlo lepogdrveća, okićenog neobično velikim lišćem i prepunog cveća iplodova, od kojih su neki bili za jelo i veoma ukusni.

Javljale su se ponovo i poneke ptice: papagaji ará, tukani,decani, dok se u daljini čula strašna dreka čitavih čoporamajmuna. Videći ih u tolikom broju Karmo je kipteo od besa,znajući da to neće moći da iskoriste, jer im je bilo strogozabranjeno da pucaju kako ne bi uzbunili guvernera i njegovupratnju.

- Nadoknadiću ja to kasnije, gunđao je. Oboriću tolikodivljači da jedemo dvanaest sati neprekidno.

Ali Gusar kao da nije primećivao ovu promenu, toliko je bioobuzet svojom osvetom. Puzio je napred kao zmija i preskakaoprepreke kao tigar, gledajući pravo ispred sebe ne bi li ugledaosvog smrtnog neprijatelja.

Nije ni pogledao da li ga prate njegovi drugovi, kao da je biosiguran da će i sam biti u stanju da započne borbu i savladačitavu Van Guldenovu pratnju.

Kretao se gotovo nečujno. Puzio je preko naslaga lišća, neizazivajući ni najmanji šušanj, razmicao je tiho grane nesavijajući ih. Provlačio se kroz žile i vence od lijana skoro nedotičući ih, bolje od neke zmije. Ni dugotrajan napor, nioskudica u hrani nisu mogli iscrpeti njegov čudni organizam.

272

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Odjednom su ga videli kako je zastao, ispruživši levu ruku sauperenim pištoljem i podigavši mač, kao da se sprema danasrne na neprijatelja neodoljivom snagom.

Iz obližnjeg čestara do gusara dopreše dva ljudska glasa:- Diego, čuo se jedan slab glas, gotov da se ugasi. Samo još

jedan gutljaj vode, jedan jedini... pre nego što sklopim oči.- Ne mogu, odgovori drugi glas kao u ropcu. Ne mogu, Pedro.- A oni su daleko, javi se opet prvi glas.- I sa nama je gotovo... Pedro. Ovi Indijanci... smrtno su me

ranili.- I ja imam groznicu... koja... će me ubiti...- Kad se budu vratili... neće nas više... naći...- Zaliv je... blizu... i Indijanac... zna gde je... barka... Ah!... Ko

je to? ...Gusar pojuri u šikaru sa dignutim mačem, spreman da

napadne.Dva vojnika, bleda i izobličena, u samim dronjcima, ležala su

u podnožju jednog velikog drveta. Videći pred sobomnaoružanog čoveka, pokušali su sa ono malo snage da sepridignu na kolena, pokušavajući da dohvate svoje puške, kojesu stajale nedaleko od njih, ali su odmah pali nazad, kao da imje odjednom ponestalo snage.

- Ko se makne, mrtav je!... viknu Gusar, pretećim glasom.Jedan od dvojice vojnika se pridiže i reče osmehujući se s

mukom.- Ej, caballero!... Ubićete samo dva samrtnika!U tom trenutku dotrča i Katalonac, zajedno sa Afrikancem i

gusarima. Ugledavši onu dvojicu povika bolno iznenađen:- Pedro!... Diego!... Oh, jadni moji drugovi!...- Katalonče!... uzviknuše dvojica vojnika.- Ja sam, prijatelj i...- Tišina, reče Gusar. Recite mi gde je Van Guld?- Guverner? ... upita onaj što se zvao Pedro. Otišao je pre tri

sata.

273

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Sam?- Sa jednim Indijancem koji ga vodi, i dvojicom oficira.- Jesu li daleko?- Nisu mogli daleko odmaći.- Da li ga čekaju na obali zaliva?...- Ne, ali Indijanac zna gde će naći jedan čamac.- Prijatelji, reče Gusar. Treba da pođemo ili će nam Van Guld

opet pobeći!- Gospodine, reče Katalonac. Zar da napustim svoje

drugove?... Zaliv je blizu i moj zadatak je završen. Ja seodričem svoje osvete da ne bih morao ostaviti ove nesrećnike.

- Razumem te, odgovori Gusar. Radi ti šta hoćeš, ali verujemda je tvoja pomoć ovde uzaludna.

- Možda ću moći da ih spasem, gospodine.- Ostavljam ti Mokoa. Ja i moji gusari bićemo u stanju da

izađemo na kraj sa Van Guldom.- Videćemo se u Gibraltaru, gospodine, obećavam vam.- Imaju li namirnica tvoji drugovi?...- Nekoliko dvopeka, odgovoriše vojnici.- Biće dovoljno, reče Karmo.- I mleka, dodade Katalonac, koji je brzo pogledao na drvo

ispod koga su ležala dva Španca iz pratnje.Katalonac duboko zaseče stablo svojom navajom. To drvo

nije bilo pravo mlečno, nego massaranduba, jedna vrstadrveta koje luči belu, gustu i vrlo hranljivu tečnost, sa ukusomna mleko, ali koju ne treba mnogo piti, pošto često izazivaozbiljne bolove u stomaku.

Napuni flašice gusarima, dade im po nekoliko dvopeka, azatim reče:

- Idite, caballeros, ili će vam Van Guld opet pobeći. Nadamse da ćemo se videti u Gibraltaru.

- Zbogom, odgovori Gusar polazeći. Čekaću te tamo.Van Štiler i Karmo, koji su se bili malo potkrepili ispraznivši

polovinu čuturice i progutavši na brzinu nekoliko dvopeka,

274

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pošli su za njim, nastojeći svim silama da ne zaostanu.Gusar se žurio da nadoknadi ona tri sata, koliko su im

begunci bili izmakli, da bi stigao na obalu zaliva pre nego što sesmrkne. Bilo je već pet sati po podne, šo je značilo da im jeostalo još vrlo malo vremena.

Srećom, šuma je postajala sve ređa. Drveće nije više bilopovezano lijanama nego izdvojeno po grupama, tako da sugusari mogli brže napredovati, ne gubeći dragoceno vremekrčeći put kroz rastinje.

Već se osećalo da je zaliv blizu. Vazduh je postao svežiji i punslanog isparavanja. Videle su se vodene ptice, najčešćebernacle, kojih ima veoma mnogo na obalama Marakaibskogzaliva.

Gusar je išao sve brže, bojeći se da ne stigne prekasno. Nijeviše išao nego trčao, stavljajući na tešku probu i Karmoove iVan Štilerove noge.

Oko sedam časova, kad je sunce već zalazilo, videći danjegovi drugovi zaostaju, dozvoli im da se odmore jedno četvrtsata; za to vreme su ispraznili svoje boce i pojeli nekolikodvopeka.

Gusar ipak nije mirovao. Dok su se Van Štiler i Karmoodmarali pretražio je okolinu, nadajući se da će naići natragove begunaca. Udaljio se tako malo prema jugu, verujućimožda da će čuti u tom pravcu neki pucanj ili žagor koji biodao izdajnikovu blizinu.

- Dižimo se, prijatelji, još samo malo i Van Guld će konačnopasti u moje ruke, reče, čim se vratio. Sutra se možete odmoritikoliko hoćete.

- Hajdemo! povika Karmo, ustajući s teškom mukom. Obalazaliva ne može biti više daleko.

Krenuli su opet kroz šipražje. Pomrčina se već bila spustila iu najgušćem delu šume čuo bi se pokatkad urlik neke zveri.

Išli su već dvadeset minuta, teturajući se i dahćući, jer su biliužasno iscrpeni, kad pred sobom začuše potmulu riku, kao kad

275

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

se talasi razbijaju o obalu. Skoro istog trenutka kroz drveće jezablistala neka svetlost.

- Zaliv!... povika Karmo.- A ona vatra tamo, to je logor begunaca, zaurla Gusar.

Oružje u ruke, morski vuci!... Ubica moje braće je u mojimrukama!...

Pojuriše prema vatri, koja je izgleda gorela na samoj ivicišume. U nekoliko skokova Gusar, koji je jurio napred, pređerastojanje i banu sred osvetljenog prostora. U ruci je držaostrašni mač, spreman da ubije. Ali umesto da napadne videšega kako je zastao, dok mu se iz grudi oteo besan krik.

Oko te vatre nije više bilo nikoga. Videlo se po tragovima dase tu neko zadržavao, jer su našli komade pečenog majmuna,parče dvopeka i jednu razbijenu bocu. Ali oni koji su ovdelogorovali, već su bili otišli.

- Paklene munje!... Prekasno!... zaurla Gusar, strašnimglasom.

- Ne, gospodine!... viknu Karmo, koji je tog časa stigao.Možda su još na domaku našeg zrna!... Tamo!... Tamo!... Naobali!...

Gusar pogleda na tu stranu i opazi na dvesta metara od njih,gde je šuma naglo prestajala, nisku obalu koju su zapljuskivalihučni talasi zaliva.

Pri svetlosti sutona Karmo je otkrio jedan indijanski canoekako se brzo otisnuo i zaplovio prema jugu, to jest u pravcuGibraltara.

Tri gusara pojuriše brzo ka obali, uzimajući puške.- Van Gulde!... zaurla Gusar. Kukavica si ako ne staneš!...Jedan od četvorice ljudi, koji su se nalazili u čamcu, ustade i

pred njim bljesnu plamen. Gusar začu zvižduk metka, koji seizgubi u krošnji obližnjeg drveta.

- Ah!... Izdajice!... zaurlao je van sebe od besa. Vatru nanjih!...

Van Štiler i Karmo kleknuše na pesak i nanišaniše. Časak

276

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kasnije začuše se dva pucnja.Na pučini odjeknu prodoran krik i onda jedno telo pade u

vodu. Ali čamac umesto da stane pojuri još brže prema južnojobali zaliva, nestajući u pomrčini, koja se sada spuštalaneverovatno brzo, kao što se to i dešava svuda na ekvatoru.

Gusar, lud od besa, htede da potrči obalom u nadi da će naćineki čamac, kada ga Karmo zuastavi rečima: Pogledajte,kapetane!

- Šta je? upita Gusar.- Evo još jednog čamca na obali.- Ah!... Van Gulde, moj si!... zaurla vitez.Na dvadeset koraka od njih, na ulazu u jednu malu uvalu,

odakle se voda bila povukla usled oseke, nalazio se jedan odonih indijanskih čunova izdubljenih u kedrovom stablu. Tičamci na prvi pogled teški, ali ako se njima vešto upravljamogu se takmičiti u brzini i sa najboljim čamcima.

Gusar i njegovi drugovi pojuriše ka maloj uvali i snažnoodgurnuše čun u more.

- Ima li vesala? ... upita Gusar.- Da, kapetane, odgovori Karmo.- U poteru za njima, junaci moji!... Van Guld nam ovoga puta

neće pobeći!...- Snažno, Van Štilere, viknu Biskajac. Gusari nemaju

takmaca u veslanju!...- Jedan ... dva!... odgovori Hamburžanin nagnuvši se nad

veslo.Čamac izađe iz uvale i jurnu u zaliv, brzo kao strela, tragom

guvernera Marakaiba.

277

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXŠPANSKI JEDRENJAK

Čamac sa Van Guldom bio je odmakao bar hiljadu koraka, aligusare to nije obeshrabrilo, znajući pre svega da je samo jedančovek, onaj Indijanac, bio u stanju da se s njima takmiči unapornom veslanju. Oba oficira i guverner navikli su samo darukuju oružjem.

Iako su bili umorni od dugog hoda i izgladneli, Van Štiler iKarmo su odmah stavili u pokret svoje snažne mišice, tako daje čamac leteo kao munja. Gusar je sedeo na pramcu, držeći urukama veliku pušku i žurio ih vičući neprestano:

- Samo snažno, junaci!... Van Guld nam neće više pobeći, i jaću mu se osvetiti!... Setite se Zelenog i Crvenog gusara!...

Čun je poigravao na širokim talasima, sve brže, razbijajućisnažno oštrim pramcem penušave vrhove.

Karmo i Van Štiler veslali su iz sve snage ne gubeći ritamnapetih mišica i odupirući se nogama. Bili su sigurni da ćedobiti u vremenu, pa ipak nisu usporavali vožnju, bojeći se daneki nepredviđen događaj ne omogući guverneru da izbegnekaznu i umakne upornom gonjenju.

Veslali su tako već pet minuta, kad se na pramcu osetio neki

278

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

udar.- Gromovi, zaurla Karmo. Plićak?...Gusar se nagnu napred i ugleda neku crnu masu; brzo pruži

ruku da je uhvati, pre nego što iščezne ispod kljuna.- Leš! uzviknu.Naprežući se, podiže ljudsko telo i pogleda ga: bio je to

španski oficir, kome je zrno razmrskalo lobanju.- Jedan od Van Guldovih pratilaca, reče spustivši ga u vodu.- Bacili su ga u more da bi olakšali čamac, dodade Karmo, ne

ispuštajući veslo. Napred Van Štilere!... Ovi nitkovi ne mogubiti daleko!...

- Eno ih! viknu tog trenutka Gusar.Šest ili sedam stotina metara ispred njih primetio je jednu

blistavu prugu, koja je postajala sve sjajnija. To je sigurnočamac ostavljao trag prelazeći onaj deo zaliva koji je obilovaoribljom ikrom ili nattiluchama.

- Vidite li ih, kapetane? upitaše Karmo i Van Štiler u glas.- Da, vidim čamac na kraju onog blistavog traga, odgovori

Gusar.- Stižemo li ih?- Stalno.- Napred, Van Štilere!...- Zapni iz sve snage, Karmo!- Udarajmo češće!... Manje ćemo se zamarati i odmicaćemo

brže.- Tišina! reče Gusar. Ne trošite snagu u pričanju. Napred,

moji junaci!... Vidim već svoga neprijatelja.Ustao je držeći u ruci pušku. Tražio je između tri senke, koje

je razaznavao u pomrčini, da otkrije omrznutog vojvodu.Odjednom ispruži pušku i nasloni se na pramac, kako bi

imao bolji oslonac; zatim nišaneći jedan časak, opali. Pucanjodjeknu nad zalivom, ali se ne ču nikakav krik koji biposvedočio da je metak nekog pogodio.

- Promašili ste, kapetane? upita Karmo.

279

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Čini mi se, reče Gusar kroz stisnute zube.- Slabo se puca iz čamca, znate i sami.- Napred!... Još samo pet stotina metara.- Pruži veslo, Van Štilere!...- Popucaće mi mišice, Karmo, odgovori Hamburžanin,

dahćući kao foka.Van Guldov čamac bio je sve bliži, uprkos neverovatnoj

Indijančevoj snazi. Da je njegov drug u veslanju bio takođeIndijanac, možda bi uspeo da održi razmak sve do zore, jer suIndijanci Južne Amerike nenadmašni veslači, ali slabopomognut od španskog oficira i guvernera, morao je ubrzo dazaostane.

Sad se već jasno raspoznavao, prolazeći onim delom zalivagde je voda jako svetlucala. Indijanac je bio na krmi i veslao jeiz sve snage sa oba vesla, dok su ga guverner i njegov drugpomagali što su bolje mogli, jedan na levom, a drugi nadesnom boku.

Kad su bili na četiri stotine koraka, Gusar ponovo ustade inišaneći puškom viknu:

- Stanite ili ću pucati!...Niko nije odgovorio, ali je neprijateljski čamac naglo

promenio pravac. Okrenuo je prema obali nameravajući moždada potraži sklonište u reci Katatumo, koja nije mogla biti višedaleko.

- Predaj se, ubico moje braće!... zaurla ponovo Gusar.Ali ni ovog puta nije dobio odgovor.- Onda umri, pseto! zagrme Gusar.Podiže pušku nišaneći u Van Gulda, ali je ljuljanje čamca

veoma ometalo gađanje dovodeći u pitanje rezultat.Tri puta je spuštao i ponovo podizao oružje, nišaneći prema

čamcu. Četvrti put je opalio.Pucanj proprati oštar krik i jedan čovek pade u vodu.- Je li pogođen?... povikaše Karmo i Van Štiler.Gusar odgovori kletvom.

280

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Čovek koji je pao nije bio guverner, nego Indijanac.- Kao da ga sam đavo štiti! reče Gusar besno. Napred, junaci

moji!... Uhvatićemo ga živog!...Čamac se nije zaustavio; ali bez Indijanca nije mogao da im

beži još dugo.Sad su bili u pitanju samo minuti, jer su Karmo i Van Štiler

bili u stanju da veslaju još nekoliko sati pre nego štoposustanu.

Guverner i njegov drug, shvativši da neće moći da izađu nakraj sa gusarima, okrenuše prema jednom visokom ostrvcetu,koje je bilo udaljeno od njih pet do šest stotina metara. Moždasu nameravali da se tamo iskrcaju, a možda da se zaklone izanjega od metaka svojih strašnih neprijatelja.

- Karmo, reče Gusar. Okreni prema ostrvu.- Zar nameravaju da se iskrcaju?- Izgleda mi.- Onda nam neće više pobeći. Munje!...- Gromovi!... viknu Van Štiler.- Šta vam je? ...U taj čas odjeknu jedan glas: Ko je tamo?- Španija!... zaurlaše guverner i njegov drug.Gusar se brzo okrete. Jedna ogromna crna masa iznenada je

iskrsla iza rta ostrvca, približavajući se zalivu. Bio je to nekiveliki jedrenjak, koji je pod punim jedrima dolazio u susretčamcima.

- Prokletstvo!... zaurla Gusar.- Da nije neka od naših lađa? upita Karmo.Gusar ne odgovori. Nagnut na pramac čamca, stiskao je

grčevito pušku. Sa licem izobličenim od strahovitog besa iočima koje su sevale kao u tigra, gledao je veliku lađu, koja jebila već sasvim blizu guvernerovog čamca.

- Španska karavela!... zaurla iznenada Gusar. Proklet bioonaj pas, koji mi je i ovog puta umakao!...

- I koji će nas uskoro povešati, dodade Karmo.

281

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ah!... Još ne, junaci moji, odgovori Gusar. Zaveslajte brzoprema ostrvcu, pre nego što onaj brod pripuca na nas i nepotopi nam čamac.

- Munje...- I gromovi!... dodade Hamburžanin, prilegavši na veslo.Čamac se okrete u mestu i uputi prema ostrvcetu, koje je bilo

udaljeno samo trista do četiri stotine koraka. Opazivši jedangreben, Karmo i njegov drug zaveslaše u nameri da se zakloneiza stenja, kako se ne bi našli na domaku topovske paljbe.

Za to vreme su se guverner i njegov drug ukrcali na brod iverovatno odmah obavestili komandanta o opasnosti kojoj subili izloženi.

Samo nekoliko časaka kasnije, ugledali su najzad mornarekako navrat-nanos okreću jedra.

- Brzo, junaci moji!... viknu Gusar, kome ništa od svega toganije izmaklo. Španci se spremaju da nas gone.

- Nemamo više od sto koraka do obale, odgovori Karmo.Tog trenutka na brodu blesnu svetlost i tri gusara začuše

kako kroz vazduh prozvižda kiša granata, raznevši uparamparčad vrh jednog grebena.

- Brzo!... Brzo!... vikao je Gusar.Jedrenjak je već bio prošao pored rta koji se pružao u more i

spremao se da okrene, dok su njegovi mornari spuštali u vodutri ili četiri čamca koja bi pošla u poteru za beguncima.

Karmo i Van Štiler, zaklanjajući se sve vreme iza grebena,udvostručiše snage i nekoliko trenutaka kasnije pristadošenedaleko od dosta pitome obale.

Gusar brzo skoči u vodu, noseći sa sobom puške i zađe ispoddrveća, zaklonivši se iza prvog stabla; Karmo i Van Štiler,videći kako na brodu ponovo bljesnu plamen, polegaše brzo izačamca u pesak.

To ih je i spaslo. Časak kasnije kiša karteča sruči se na obalu,kidajući žbunje i palmovo lišće, dok je topovsko zrno od jednogkilograma, izbačeno iz malog topa, koji se nalazio na najvišem

282

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

delu broda, raznelo krmu na čamcu.- Iskoristite zatišje! viknu Gusar.Oba gusara, koja su pravim čudom umakla ovoj dvostrukoj

paljbi, popeše se brzo na obalu i skloniše se među drveće,pozdravljeni praskom iz pet-šest pušaka.

- Jeste li ranjeni, junaci moji? upita Gusar.- Nisu ono gusari, koji uvek pogađaju, reče Karmo.- Pođite za mnom i ne gubimo vreme!Trojica ljudi, ne vodeći više računa o puščanoj paljbi

mornara iz čamaca, zađoše brzo ispod gustog drveća da potražekakvo sklonište.

Ostrvce, koje je moglo imati oko kilometar u prečniku,nalazilo se ispred ušća rečice Katatumbo, koja se uliva ispodSuana i protiče kroz kraj bogat jezerima i močvarama.

Ostrvce se dizalo u obliku kupe, dostižući visinu od tri dočetiri stotine metara. Bilo je pokriveno gustom vegetacijom,uglavnom divnim kedrovima, pamučnim drvetom, trnovitimeuforbijama i palmama svih vrsta.

Gusari stigoše na obronak brežuljka ne naišavši ni na kakvoživo biće. Zaustavili su se tako jedan časak da odahnu, pošto subili potpuno iznemogli, zatim su zašli među trnovito žbunje iispod drveća, koje je vrlo gusto raslo po obroncima, nastojećida se popnu na vrh kako bi mogli da prate iskrcavašeneprijatelja i odluče šta da rade a da ih pri tom Španci neiznenade.

Za to im je trebalo tri sata napornog rada, jer su biliprinuđeni da krče put sabljama kroz gustu vegetaciju, ali sunajzad stigli do vrha koji se izdizao gotovo go, pokriven samosa nekoliko žbunova i stenjem. Pošto je mesec već bio izašao,mogli su sasvim jasno videti karavelu. Brod je stajao ukotvljentrista koraka od obale, dok su tri čamca stajala na mestu gde senalazila razbijena indijanska piroga.

Mornari su već bili na obali, ali se nisu usuđivali da zađuispod drveća, bojeći se da ne upadnu u neku zasedu, pa su se

283

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zato ulogorili na obali oko nekoliko vatri koje su naložili moždazato da bi se odbranili od čitavih rojeva komaraca, koji su leteliu ogromnim jatima nad obalama zaliva.

- Sačekaće zoru pa će onda poći da nas traže, reče Karmo.- Da, odgovori Gusar prigušenim glasom.- Sto mu gromova! Baš ima sreću ona hulja guverner!...

Sama sudbina ga čuva.- Ili đavo!- Jedno ili drugo, tek on nam se i po drugi put izmigoljio iz

ruku.- I ne samo to, nego sad on nas drži u svojim šakama, dodade

Hamburžanin.- Ah! to ćemo tek videti, reče Karmo. Još smo slobodni i

imamo svoje oružje.- A šta ćeš raditi ako celu posadu sa broda pošalje da opkole

ovo brdo? upita Van Štiler.- I u Marakaibu su Španci opkolili kuću onog nesrećnog

beležnika, pa smo ipak našli način da im umaknemo.- Da, reče Crni gusar. Ali ovo nije beležnikova kuća i ovde

nema grofa od Lerme da nam pomogne.. - Zar nam je suđeno da završimo na vešalima? Ah, kad bi

nam onaj Olonežanin pritekao u pomoć!- Sigurno još pljačka po Marakaibu, odgovori Gusar. Mislim

da za sada ne možemo računati na njega.- Čemu se nadate, ostajući ovde?- Ne znam ni sam, Karmo.- Šta mislite, kapetane, da li će se Olonežanin još dugo

zadržati u Marakaibu?- Trebalo bi da je već ovde, ali ti znaš da je on pohlepan

čovek, pa se verovatno zadržao goneći Špance koji su seposakrivali u šumi, noseći sa sobom svoje dragocenosti.

- Vi ste zakazali sastanak sa njim.- Da, na ušću Suase ili Katatumbe, odgovori Gusar.- Onda ima nade da se pojavi ovde.

284

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ali kada?- Eh! Sto mu gromova! Neće ostati mesecima u Marakaibu!...

I njemu je u interesu da požuri i iznenada napadne Gibraltar.- Znam to.- Onda će doći i to možda vrlo brzo.- A hoćemo li mi još uvek biti živi i slobodai? Zar misliš da će

nas Van Guld ostaviti da mirno sedimo na vrhu ovog brda? Ne,dragi moj: opkoliće nas sa svih strana i učiniće sve da nasuhvati pre nego što stignu gusari. Previše me mrzi da bi meostavio na miru, i možda ovog trenutka veša na nekoj katarciomču o koju će me obesiti.

- Nije mu znači bilo dosta što je ubio Zelenog i Crvenoggusara? Zar je taj grozni starac neka pobesnela zver?!

- Ne, nije mu bilo dosta, odgovori Gusar mračno. On hoćesasvim da uništi moju porodicu, ali ja još nisam u njegovimrukama i zato se nadam da ću osvetiti svoju braću. Da, moždaOlenežanin nije daleko odavde? A kad bismo mogli da sebranimo samo nekoliko dana, ko zna! Možda bi Van Guldplatio svoja izdajstva i zločine.

- Šta treba da radimo, kapetane? upitaše dvojica gusara.- Da se branimo što možemo duže.- Ovde? upita Karmo.- Da, na ovom vrhu.- Trebalo bi da se ukopamo.- A ko nam to brani? Imamo još četiri sata do zore.- Gromovi! Van Štilere, prijatelju moj, nemamo vremena za

gubljenje. Čim svane Španci će poći da nas traže.- Ja sam spreman, odgovori Hamburžanin.- Onda ovamo, brajkoviću, reče Karmo. Dok vi, kapetane,

stražarite, mi ćemo podići rovove koji će zadati dosta mukenašim protivnicima. Hajdemo, Hamburžanine.

Vrh brda je bio pokriven golim kamenjem, koje se verovatnoodronilo od grebena što se izdizao baš na vrhu kao nekaosmatračnica. Oba gusara počeše da kotrljaju poveće gromade,

285

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

praveći neku vrstu niskog rova, ali dovoljnog da zaklone čovekau ležećem položaju ili kad kleči.

Ovaj prilično težak posao trajao je dva sata, ali je doneoodlične rezultate. Iza te vrste zidića gusari su mogli pružatidugo otpor, ne plašeći se neprijateljskog zrna.

Ali Karmo i Van Štiler još nisu bili zadovoljni. Ako je ovajzaklon i bio u stanju da ih zaštiti, ipak nije mogao sprečitiiznenadni napad neprijatelja. Da bi u potpunosti ostvarili svojuzamisao sišli su u šumu i, napravivši od nekoliko grana neštokao nosila, doneli su na vrh brda gomilu trnja, napravivši takoneku vrstu ograde, koja je mogla postati i te kako opasna zanoge i ruke neprijatelja.

- Evo jedne male tvrđave, koja će zadati posla Van Guldu akobude pokušao da nas istera odavde, reče oduševljeno Karmo,trljajući zadovoljno ruke.

- Ipak nam nedostaje jedna stvar, koja je neophodna za jedangarnizon, ma kako bio malobrojan, primeti Hamburžanin.

- A šta to?- Nedostaje nam ostava beležnika iz Marakaiba, prijatelju

Karmo.- Sto mu munja! Zaboravio sam da nemamo ni jedan dvopek

da zagrizemo.- Kao što znaš, ne možemo pretvoriti ovo kamenje u hleb.- Pretražimo šumu, prijatelju Van Štilere. Ako nas Španci

ostave na miru, otići ćemo da potražimo nešto za jelo.Podiže glavu prema hridini odakle je Crni gusar pratio

kretanje Španaca i upita ga:- Idu li, kapetane?- Još ne.- Onda da to iskoristimo i pođemo malo u lov.- Idite, ja ću paziti.- U slučaju opasnosti, dajte nam znak iz pištolja.- U redu.- Hajdemo, Van Štilere, reče Karmo. Pregledaćemo drveće, a

286

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pokušaćemo da ulovimo i neku divljač.Oba gusara uzeše nosiljku koja im je poslužila da prenesu

trnje, siđoše niz breg i nestadoše u šumi.Ostali su tamo do zore, ali su se vratili natovareni kao mazge.

Našavši deo iskrčenog zemljišta, gde se možda zadržavao nekiIndijanac koji je došao sa obližnje obale, obrali su plodonosnodrveće koje je tamo raslo. Nosili su kokosove orahe,pomorandže i druge plodove, koji su mogli zameniti hleb, aosim toga i jednu veliku barsku kornjaču, koju su uhvatili krajjezerceta. Štedeći malo, mogli, su živeti sa ovim namirnicamabar četiri dana.

Osim plodova i kornjače otkrili su još nešto veoma važno, štoim je moglo pomoći da izbace neprijatelja iz borbe bar za nekovreme.

- Ah! ah! kliknu Karmo, koji prosto nije mogao obuzdatisvoju radost. Dragi moj Hamburžanine, lepo ćemo se narugati iguverneru i njegovim mornarima ako im padne na pamet danas opsednu. Tako mi svega! U ovim krajevima čovek brzoožedni i sigurno neće ići na jedrenjak da piju, niti će nositi sasobom boce s vodom. Ah! Ah! Lukavi su ti Indijanci! Sad ćeniku napraviti čuda.

- Jesi li baš siguran da je sve tako kao što kažeš? upita VanŠtiler. Ne verujem mnogo u te tvoje priče.

- Grom i pakao! Sam sam probao, a što nisam umro odbolova, to je pravo čudo.

- I Španci će doći baš tu da se napiju vode?- Jesi li video još neko jezerce u okolini?- Ne, Karmo.- Onda će morati da ugase žeđ upravo na onome koje smo ja i

ti pronašli.- Baš bih voleo da vidim dejstvo tvoga nikua.- Kad bude vreme videćeš gomilu ljudi kako se grči,

razdirana užasnim bolovima u stomaku.- A kad ćemo zatrovati vodu?

287

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Čim budemo sigurni da su naši neprijatelji krenuli da izvršenapad na ovaj breg.

Tog trenutka Gusar ostavi vrh hridine, koja mu je služila kaoosmatračnica, i siđe u mali logor opkoljen rovom i reče:

- Čamci su opkolili ostrvo.- Spremaju se, dakle da nas blokiraju? upita Karmo.- Nego šta!- Mi smo spremni da se branimo, kapetane. Iza ovog stenja i

trnja možemo dugo odolevati, možda sve do dolaskaOlonežanina i njegovih gusara.

- Da, ako nam Španci budu dali toliko vremena. Video samkako se iskrcalo preko četrdeset ljudi.

- Aj!... učini Karmo, mršteći se. Mnogo ih je, ali se ja zatouzdam u niku.

- Šta je to niku? upita Gusar.- Hoćete li da pođete sa mnom, kapetane? ... Pre nego što

Španci stignu gore proći će bar tri do četiri sata, a nama trebasamo jedan sat.

- Šta to nameravaš, Karmo?- Videćete, kapetane. Pođite samo. Van Štiler će ostati da

čuva našu tvrđavu.Uzeše puške i siđoše niz breg, pa okrenuše kroz šumu od

kedrova, palmi, simaruba i pamukovog drveta, krčeći sebi putizmeđu bezbroj lijana.

Spustili su se tako, skoro sto pedeset metara, rasterujući uzput brbljive papagaje i po neki par crvenih majmuna i ubrzostigli do vode koju je Karmo, preterujući malo, nazvaojezercem, mada je to bila obična bara, koja je imala oko tristametara u krut. Bio je to jedan prirodni rezervoar, plitak iispunjen mnoštvom vodenog bilja, naročito mucumucu-omkoji su obrazovali prave male šumarke.

Na obali bazena, Karmo pokaza Gusaru neke stabljike puneizdanaka smeđe boje, koje su ličile na lijane. Bilo ih jeneverovatno mnogo i sve isprepletane kao zmije ili neka vrsta

288

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

biljke bibera, koje nemaju oslonca.- Evo bilja, koje će Špancima prirediti strašne grčeve, reče

Karmo.- Kako? upita Gusar radoznalo.- Videćete, kapetane.Rekavši to, mornar izvuče kratku sablju i poče seći one

stabljike sa izdancima, koje Indijanci Venecuele i Gijane zovuniku, a prirodnjaci robinia. Nakupio je tako prilično snopova,slažući ih na jedan kamen u plićaku.

Kad je nakupio oko trideset do četrdeset snopića, odsekao jedve dugačke i jake grane i pruživši jednu Gusaru reče mu:

- Udarajte po ovim travama, kapetane.- Ali šta ti u stvari nameravaš?- Da zatrujem vodu, kapetane.- Ovim lijanama?- Da, gospodine.- Ti si lud, Karmo.- Nisam, kapetane. Niku opija ribe, a kod ljudi izaziva

strašne grčeve u stomaku.- Opija ribe?... Ma hajde?... Šta mi to napriča, Karmo?...- Zar ne znate na koji način Karaibi love ribu?- Valjda mrežama.- Ne, kapetane. Iscede u jezerce sok od ovih biljaka i vrlo

brzo na površini isplivaju, praćakajući se, potpuno ošamućeneribe i Indijanci ih samo pokupe.

- I kažeš da kod ljudi izaziva grčeve? ...- Da, kapetane, a pošo na ovom bregu nema druge bare niti

izvora, Španci koji nas budu opseli moraće da dođu ovamo dapiju vodu.

- Lukav si, Karmo. Zatrujmo onda ovu baru.Dohvatiše motke i počeše da udaraju snažno, gnječeći

stabljike iz kojih je obilato curio neki sok, slivajući se polako ujezerce.

Voda se brzo obojila, prvo u belo, kao da je u nju neko sipao

289

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

mleko, a zatim je dobila divnu bisernu boju, koja se, međutim,brzo izgubila. Na kraju je opet postala bistra, da niko ne biposumnjao da u sebi sadrži tečnost koja, iako nije bila naročitoopasna, sigurno nije bila nimalo prijatna za piće.

Oba gusara pobacaše u jezerce preostale stabljike i taman suhteli da krenu, kad ugledaše veliki broj riba kako se praćaka igrči na samoj površini bare.

Opijene nikuom, očajnički su se trzale, nastojeći da pobegnuiz te vode, koja im više nije prijala. Neke od njih su krenuleprema obali, kao da su više volele lagano gušenje na peskunego bolno grčenje, koje je izazivalo sok tog čudnog bilja.

Karmo, kome je bilo stalo da poveća zalihe hrane, kako ne bikasnije trpeo glad, potrča na obalu i sa nekoliko udaracadotuče dve bodljikave raje, jednu piraju i jednu pemecru.

- Ovo je baš za nas! viknu Karmo krenuvši za kapetanom kojise već izgubio među drvećem.

- I ovo!... viknu nečiji glas.Jedan pucanj odjeknu.Karmo nije ni viknuo niti jauknuo. Pao je usred gustog

čestara i ostao nepomičan, kao da ga je ošinula munja.

290

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXINAPAD NA BRDO

Čuvši ovaj pucanj, Gusar se brzo okrete i vrati pomislivši daje mornar opalio na neku životinju. Nije ni slutio da su Špancisa jedrenjaka već zaposeli obronke brda. Ne videvši ga, pozvaga nekoliko puta:

- Karmo!... Karmo!... Gde si? ...Tihi zvižduk, sličan siktanju zmije, a koji je on dobro

poznavao, bio je jedini odgovor. Umesto da pojuri napred,Gusar se brzo zakloni iza jednog velikog stabla simarube ipogleda pažljivo ispred sebe.

Tek tada je primetio na kraju jedne grupe palmi kako jošleluja lak oblačić dima, koji se polako rasplinjavao, jer na tojmaloj čistini nije bilo ni daška vetra.

- Pucali su s te strane, promrmlja. Ali gde se sakrio Karmo?Kad mi je dao znak o svom prisustvu ne može biti daleko:možda je pobegao iz zasede. Znači, Španci su stigli dovde? E padobro, gospodo moja, videćemo!

Stojeći i dalje sakriven iza stabla simarube, koje ga je štitilood neprijateljskih zrna, Gusar je pažljivo gledao kroz travu,koja je na tom mestu bila veoma visoka.

291

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Sa one strane šume odakle je odjeknuo pucanj nije se ništavidelo; ali na petnaest koraka od simaruba, kraj jedne grupežbunja, otkrio je kako se nešto jedva primetno miče u travi.

- Neko puzi prema meni, promrmlja. Da li je to Karmo ilimožda Španac, koji hoće da me iznenadi? Moja puška jenapunjena i retko kad promaši.

Ostao je nekoliko trenutaka nepomičan, prislonivši uho natle; uspeo je da razabere neko lagano šuškanje, koje se jasnoosećalo na tlu.

Siguran, da se nije prevario, uspravi se uz stablo simarube ibrzo pogleda kroz travu.

- Ah! promrmlja, odahnuvši.Karmo se nalazio jedva petnaestak koraka od drveta i

oprezno se približavao, puzeći kroz travu. Ni zmija ne bi uspelada izazove manji šum, niti bi se kretala sa više lukavstva, unameri da izbegne opasnost ili iznenadi neki plen.

- Pravi lisac, reče Gusar. To je čovek, koji će se uvek izvući izsvake nezgode i izneti čitavu kožu. A šta je sa Špancem, koji jepucao na njega. Nije valjda u zemlju propao? ...

Za to vreme je Karmo nastavio da puzi prema simarubi,trudeći se da ne pokaže ni najmanji deo svoga tela, jer se plašioda ga protivnik ponovo ne uzme na nišan. Čestiti čovek nijeostavio svoju pušku, pa čak ni ribe, od kojih se nadao da ćespremiti odličan doručak. Razume se da nije hteo da mu trudbude uzaludan!

Primetivši Gusara, odbaci svaku opreznost. Brzo ustade i udva koraka se stvori kraj njega, sakrivši se iza simarube.

- Jesi li ranjen? upita ga Gusar.- Ako ste vi, to sam i ja, odgovori, smejući se.- Nisu te znači ranili?- Mislili su da jesu, pošto su me videli kako sam se srušio

usred žbunja, kao da mi je srde prepuklo, a glava rasprsla; alikao što vidite, življi sam nego ikada. Ha! Ha! Ti lupeži supoverovali da su me poslali na onaj svet! Uh! Karmo je lukav

292

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

kao lisica!- A gde je nestao čovek koji je pucao na tebe?- Sigurno je pobegao čuvši vaš glas; ja sam pažljivo pregledao

onu stranu čestara, ali nikog nisam video.- Je li bio sam?- Sam.- Španac?- Neki mornar.- Misliš li da nas uhodi? ...- Vrlo verovatno, samo ne verujem da će smeti da se pojavi

sad kad smo nas dvojica ovde.- Vratimo se na vrh, Karmo; bojim se za Van Štilera.- A ako nas napadnu s leđa? Možda onaj čovek ima svoje

drugove sakrivene u šumi.- Otvorićemo dobro oči i držaćemo prst na okidaču. Napred,

junače!Izađoše ispod simarube, povlačeći se brzo sa puškama

uperenim prema ivici šume. Stigli su tako do jednog gustogčestara i izgubili se ispod krošnji.

Tu su sad zastali da vide hoće li se neprijatelj pokazati;zatim, pošto se niko nije pojavio, niti čuo, brzo su produžiliput, penjući se strmim i šumovitim padinama brega.

Dvadeset minuta je bilo dovoljno da pređu rastojanje koje ihje delilo od njihovog malog utvrđenog logora.

Van Štiler, koji je stražario na vrhu hridine, potrča im brzo ususret i reče:

- Čuo sam jedan pucanj iz puške: da li ste to vi pucali,kapetane?

- Ne, odgovori Gusar. Jesi li video nekoga?- Ni mušicu, gospodine, ali sam video jednu grupu mornara

kad je napustila obalu i izgubila se ispod drveća.- Je li jedrenjak još uvek ukotvljen?- Nije, ostavio je svoje mesto.- A čamci?

293

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Opkolili su ostrvo.- Da li je i Van Guld bio u toj grupi?- Primetio sam jednog starca sa dutom, belom bradom.- To je on! prosikta Gusar kroz zube. Neka samo dođe,

bednik jedan! Videćemo da li će ga sudbina zaštititi i od mogametka!

- Kapetane, mislite li da će brzo stići gore? upita Karmo, kojije počeo da skuplja suvo granje.

- Možda se neće usuditi da nas napadnu danju, pa će sačekatinoć.

- Onda ćemo stići da spremimo ručak i da se založimo.Moram priznati da više i ne znam gde mi je želudac. Ej, VanŠtilere, očisti ove dve divne raje; obećavam ti tako izvrsnocečenje, da ćeš prste pojesti.

- A ako dođu Španci?... upita Hamburžanin, koji nikako nijebio spokojan.

- Ništa!... S jednom rukom ćemo jesti, a drugom se boriti:nama raje, a njima olovo. Pa ćemo videti ko će lakše svaritidoručak.

Dok se Gusar ponovo peo na osmatračnicu, gusari zapališevatru i počeše da peku ribe, pošto su ih najpre očistili od dugihi opasnih bodlji.

Četvrt sata kasnije Karmo je pobedonosno objavio da jedoručak gotov, dok od Španaca još nije bilo traga.

Tek što su gusari posedali i zagrizli prvi zalogaj, odjeknustrahovita grmljavina.

- Top!... uzviknu Karmo.Jedva je izgovorio do kraja, kad vrh stene, koji je služio kao

osmatračnica, odlete u komade, raznet granatom velikogkalibra.

- Munje! zaurla Karmo skočivši brže bolje.- I gromovi! povika Van Štiler.Gusar je već bio odjurio do ivice vrha da vidi odakle je

ispaljena ona granata.

294

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Tako mi hiljadu ljudoždera!... viknu Karmo. Zar se ne moženi jesti na miru u ovom prokletom zalivu? ... Neka đavo nosi iVan Gulda i sve one kojima taj izrod komanduje... Eto, propadenam ovako divan doručak. Od onih riba nije ostalo više nitraga, a bile su tako dobre ...

- Nadoknadićemo ih kasnije sa kornjačom, Karmo.- Ako nam Španci budu dali vremena, reče Gusar, koji se u

taj čas vratio. Evo ih nadiru kroz šumu, a jedrenjak se spremada nas bombarduje.

- Zar misle da nas pretvore u prah? upita Karmo.- Ne, nego da nas zdrobe kao one dve raje, reče Van Štiler.- Srećom, mi smo raje koje mogu da postanu neverovatno

opasne, dragi moj. Vidite li Špance, kapetane?...- Udaljeni su najviše šest do sedam stotina koraka.- Munje!...- Šta je?...- Palo mi je nešto na pamet, kapetane.- Hajde, reci.- Pošto se jedrenjak sprema da bombarduje nas, kako bi bilo

da mi bombardujemo Špance?- Da nisi pronašao kakav top, Karmo?... Ili ti je možda

sunčanica udarila u glavu?- Ni jedno ni drugo, kapetane. Radi se samo o tome da

spustimo niz breg kamenje. Obronak je strm i ova naša zrnasigurno neće zastati na pola puta.

- Zamisao je dobra i u pogodnom trenutku gledaćemo da jeprimenimo. A sad, junaci moji, rasporedimo se i neka svakopazi na svoju stranu. Držite se podalje od stenovitog vrha, dane dobijete koji kamen u glavu.

- Dosta mi je i ovo šo sam dobio u leđa, reče Karmo, gurnuvšiu džep nekoliko mangi.

- Hajde da vidimo šta hoće ti nasrtljivci; platiće mi za onemoje raje.

Zatim se podeliše i odoše da se sakriju iza grmlja koje je

295

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

opkoljavalo vrh brega, očekujući neprijatelja pa da otvorepaljbu.

Mornari sa jedrenjaka, podstaknuti možda nadom da ćedobiti dobru nagradu od guvernera, verali su se smelo uz strmepadine brega, krčeći prolaz kroz gusto žbunje. Gusari ih nisumogli videti, ali su ih čuli kako govore i seku lijane i žile koje suim stajale na putu.

Izgledalo je da se penju samo sa dve strane, kako bi nastupilikao snažna celina, spremni da se suprotstave bilo kakvomprepadu. Jedan vod je već zaobilazio oko one bare, dok je drugiizgleda krenuo jednom dubokom dolinicom, koja je podsećalana neki kanjon.

Crni gusar, čim je otkrio pravac kretanja oba voda, odluči daiskoristi Karmoov plan, da bi potisnuli one koji su nadirali krozuski klanac.

- Ovamo, junaci moji, reče Gusar svojim drugovima.Počećemo prvo s onim vodom, koji preti da nas napadne sleđa; onda ćemo misliti na onaj koji je krenuo oko jezerceta.

- Što se tiče onog drugog, za njih će se pobrinuti niku, da ihizbaci iz stroja, reče Karmo. Neka samo malo ožedne timornari, pa ćemo ih videti kako beže držeći se za trbuh ...

- Hoćemo li početi sa bombardovanjem? upitaHamburžanin, valjajući jedan ogroman kamen težak okopedeset kilograma.

- Bacaj, viknu Gusar.Gusari nisu čekali da im se dva puta kaže, nego se dadoše

odmah na posao i doguraše tako do obronka desetak gromada,koje su gurnuli niz brdo, nastojeći da ih uprave prema klancu.

Strašna kamena lavina sručila se kroz šumu, kao najbešnjiuragan, poskakujući, odbijajući se i lomeći na svom putumlado drveće i žbunje.

Nije prošlo ni pet minuta kada se iz klanca začušeprestrašeni krici, a zatim odjeknu nekoliko hitaca.

- He, he!... viknu Karmo pobedonosno. Izgleda mi da je neko

296

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pogođen!...- Vidim tamo dole ljude kako jure niz padinu, reče Van Štiler,

koji se bio popeo na jednu stenu.- Mislim da im je za sada dosta.- Još jednom, Hamburžanine!- Spreman sam, Karmo.Sledećih desetak gromada pojurilo je jedna za drugom niz

padinu. Ova druta lavina sručila se isto tako bučno u dolinicu,kidajući rastinje i vukući u toj svojoj vratolomnoj trci drugokamenje i veliki broj iščupanog ili polomljenog mladog drveća.Mornari sa jedrenjaka očajnički su se verali uz strmine, da ihne bi dohvatio i povukao za sobom vihor kamenja. A onda subrzo nestajali ispod drveća.

- Za sada nas ovi više neće uznemiravati, reče Karmozadovoljan trljajući ruke. Dobili su svoje.

- A sada na one druge! reče Gusar.- Ako se već ne valjaju od grčeva, reče Van Štiler. Ne vidim ih

da se penju.- Tišina!Gusar ode do ivice jedne male čistine, koja se nalazila na

vrhu brega. Stajao je i osluškivao neko vreme.- Ništa? upita Karmo, koji je postajao nestrpljiv.- Ne čuje se ništa, odgovori Gusar.- Da nisu već pili sa bare?- Možda se prikradaju? ... reče Van Štiler. Pazite da ne

pripucaju izbliza i ne zbrišu nas jednom jedinom paljbom.- Možda su stali, bojeći se da ih ne smrvi naša artiljerija, reče

Karmo. Ove granate su možda opasnije nego one sa jedrenjakai još su jeftinije.

- Pripucaj tamo u ono drveće, naredi Gusar Hamburžaninu.Ako odgovore znaćemo onda da se upravljamo.

Van Štiler ode do čistine, zatim čučnu iza jednog žbuna iopali u pravcu šume.

Prasak je dugo odjekivao ispod drveća, ali je ostao bez

297

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

odgovora. Gusari su čekali nekoliko minuta naprežući sluh imotreći gusto lišće.

Zatim su opalili zajedno, pucajući na razne strane.Ali ni ovog puta niko nije odgovorio, niti se čuo kakav krik.

Šta se onda dogodilo sa drugim vodom, koji su videli kako sepenje pored bare?...

- Više bih voleo jednu besnu paljbu, reče Karmo. Ova tišiname brine i počinjem da sumnjam da nam možda ne spremajuneko gadno iznenađenje. Šta da radimo, kapetane?

- Siđimo, Karmo, odgovori Gusar, koji je takođe izgledaouznemiren.

- Ako su se Španci sakrili, pa iskoriste naše odsustvo inapadnu logor?

- Ostaće Van Štiler da ga čuva. Hoću da znam šta rade našineprijatelji.

- Hoćete da znate, kapetane? upita Hamburžanin koji je baštog trenutka pogledao niz obronak.

- Vidiš li ih? ...- Vidim oko sedam, osam ljudi kako se grče i previjaju kao

ludi ...- Gde? ...- Dole, pored onog jezerca.- Ha!... Ha!... uzviknu Karmo smejući se. Probali su niku!...

Trebalo bi im poslati neko umirujuće sredstvo.- U obliku zrna, je li tako? upita Van Štiler.- Ne, ostavite ih na miru, reče Gusar. Štedimo municiju za

odlučan trenutak. A, osim toga, nema smisla ubijati ljude kojinam ne mogu više ništa. Pošto je prvi napad osujećen,iskoristimo ovo zatišje da učvrstimo logor. Naš spas leži uotporu.

- Mogli bismo malo da se založimo, reče Karmo. Imamo joškornjače, zatim piraje i jednog pemecru.

- Treba štedeti namirnice, Karmo. Opsada bi mogla potrajatii nedelju dana, pa i više. Olonežanin će se sigurno zadržati duže

298

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

u Marakaibu, a ti znaš da nam jedino on može pomoći daizađemo iz ove teške situacije.

- Spremiću samo ribe, gospodine.- Hajde, onda, spremi ih.Dok je mornar ponovo palio vatru, zajedno sa

Hamburžaninom, Gusar se pope na hridinu da vidi šta sedešava na obali.

Jedrenjak je stajao na istom mestu, ali se na njegovoj palubividela neka neuobičajena užurbanost.

Ljudi su nešto petljali oko jednog topa, postavljenog nakasaru. Cev je bila uperena u vis, kao da je nameravala dasvakog trenutka otvori vatru na vrh brega.

Četiri čamca su plovila polako oko ostrva, da bi osujetilasvaki pokušaj opkoljenih da pobegnu. Ta bojazan je, međutim,bila sasvim neosnovana, jer gusari nisu imali nikakav čamac naraspolaganju, niti su mogli preplivati rastojanje koje ih je delilood ušća Katatumba.

Nijedan od dva voda, koji su pokušali da zauzmu breg, nijese vratio na obalu, jer se nigde nije videla živa duša.

- Da se nisu ulogorili ispod šume, čekajući pogodan trenutakda izvrše juriš? promrmlja Gusar. Bojim se da su niku iKarmoovo kamenje doneli mršave rezultate. A Pjetra jošnema!... Ako ne stigne za nekoliko dana, bojim se da ću pasti uruke onog prokletog starca.

Siđe polako sa osmatračnice i izloži drugovima svoje brige istrahovanja.

- Stvar postaje vrlo ozbiljna, reče Karmo. Da nas ne napadnuvečeras, kapetane?

- Toga se i ja bojim, odgovori Gusar.- Kako da se odupremo tolikim ljudima?- Ne znam, Karmo.- Kad bismo pokušali da probijemo obruč?- Pa onda?- Da se dokopamo jednog od četiri čamca.

299

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Mislim da je ova tvoja zamisao dobra, Karmo, odgovoriGusar posle kraćeg razmišljanja. Poduhvat neće biti lak, aliipak verujem da je izvodljiv.

- Kad ćemo pokušati napad?- Večeras, pre nego što izađe mesec.- Šta mislite koliko je udaljeno ušće Katatumba?- Oko šest milja.- Treba nam jedan sat, a možda i manje, brze vožnje.- A ako nas karavela pojuri? upita Van Štiler.- To će sigurno učiniti, odgovori Gusar, ali znam da ovde ima

vrlo mnogo sprudova, pa ako pokuša da nam se približipreviše, može joj se desiti da se nasuče.

- Večeras, dakle? reče Karmo.- Da, ako nas Španci ne preduhitre.- Kapetane, piraja je pečena.

300

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXIIU RUKAMA VAN GULDA

Celog tog dana ni Van Guld ni mornari sa jedrenjaka nisudali nikakve znake života. Izgledalo je kao da su tako sigurni daće ranije ili kasnije uhvatiti gusare, koji su se ugnjezdili na vrhubrega, da su smatrali suvišnim bilo kakav napad.

Hteli su sigurno da ih prinude na predaju glađu ili žeđu,pošto je guverneru bilo veoma stalo da uhvati živog strašnoggusara, da bi ga posle obesio, kao što je već učinio sa obanjegova brata na marakaibskom trgu.

Karmo i Van Štiler su, međutim, uspeli da otkriju prisustvomornara. Pošto su se veoma oprezno prikrali kroz šumu,primetili su kroz lišće i granje veliki broj ljudi ulogorenih napadinama brega. Ali nisu videli ni jednog jedinog kraj jezera,očigledan dokaz da su neki već iskusili dejstvo nikua.

Pala je noć i trojica gusara počela su da se spremaju zapolazak, rešeni da radije probiju neprijateljski obruč nego dačekaju u svom malom utvrđenom logoru laganu smrt od gladiili žeđi, pošto su im bile zatvorene sve staze i putevi za nabavkunamirnica.

Oko jedanaest sati, pošto su pregledali ivice malog proplanka

301

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

i uverili se da neprijatelj nije napustio svoje logore, uzeli su onomalo namirnica što su imali i podelili preostalu municiju,svakome oko trideset metaka. Zatim su u tišini pošli, uputivšise oprezno prema malom jezeru.

Ali pre nego što su krenuli tačno su odredili položaj koji suzauzimali španski vodovi, da ne bi iznenada upali u jedan odtih malih logora i izazvali uzbunu. A to je ono što su hteli posvaku cenu da izbegnu. Pretpostavljali su da se tu i tamo nalazii po neki stražar, ali su se nadali da će sa malo više opreznosti ilukavstva izbeći susret sa njima, zahvaljujući gustoj pomrčinikoja je vladala u šumi.

Puzeći kao zmije i vrlo lagano, da ne bi odronili kakavkamen, posle deset minuta stigli su ispred krošnje jednogvelikog drveta, gde je pomrčina bila potpuna. Zastali sunekoliko trenutaka da oslušnu, a zatim su, ne čuvši nikakavžamor i videvši kako na padinama brega blistaju vatre, krenuliopet na put veoma polako, pipajući najpre teren rukama da neizazovu šuštanje suvog lišća ili da slučajno ne upadnu u kakvuprovaliju.

Već su bili sišli na trista metara, kad Karmo, koji je puzionapred, naglo zastade i sakri se iza jednog stabla.

- Šta je? upita Gusar, stigavši do njega.- Čuo sam kako se lomi neko granje, promrmlja mornar

jedva čujno.- Kraj nas?...- Tu, vrlo blizu.- Da nije kakva životinja?- Ne znam.- Ili straža?- Pomrčina je suviše gusta da bih mogao ma šta da vidim,

kapetane.- Pričekajmo nekoliko minuta.Ispruživši se tako sva trojica u travi između žila i počeše da

osluškuju, zadržavajući dah.

302

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Posle nekoliko trenutaka mučnog iščekivanja, začuše dvaglasa kako tiho razgovaraju.

- Blizu je čas, reče jedan.- Da li su svi spremni? upita drugi.- Možda su već i napustili logore, Diego.- Ipak, tamo još gore vatre.- Neće ih ni ugasiti, kako bi gusari poverovali da niko od nas

još ne namerava da ih napadne.- Guverner je veliki prepredenjak.- To je stari ratnik, Diego.- Misliš li da će nam pasti šaka?- Uhvatićemo ih na prepad, budi siguran.- Braniće se ti žilavo. Crni gusar vredi sam dvadeset ljudi,

Sebastijane.- Ali nas je šezdeset, a tu je i grof, koji strašno barata mačem.- Nije to ništa za onog đavolskog Gusara. Bojim se da će

mnogi od nas otići noćas na onaj svet.- Oni koji prežive, kasnije će se dobro proveseliti. Deset

hiljada pijastara da pojedu i popiju!...- Lepa suma, vere mi, Sebastijane! Carrai! Guverner baš

hoće da ga vidi mrtvog.- Ne, Diego, naprotiv, hoće da mu ga predamo živog.- Da ga onda obesi? ...- Sigurno. Eh!... Čuješ li, Diego?- Da, drugovi su krenuli.- Hajdemo onda i mi; gore nas čeka deset hiljada pijastara!Crni gusar i njegova dva druga nisu se ni pomakli. Usred

trave, žila i lijana ostali su potpuno nepomični, držećipodignute puške, spremne da opale u slučaju opasnosti.

Naprežući oči, primetiše nejasno ona dva mornara kakopolako dolaze odmičući pažljivo lišće i lijane, koje su zatvaraleput. Već su bili prošli pored gusara, kad se jedan od njihzaustavi, rekavši:

- Ej, Diego, jesi li čuo nešto? ...

303

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ne, druže.- Učinilo mi se da čujem neki uzdah.- Ništa... Možda neki insekt ...- Ili neka zmija?- Utoliko pre treba da požurimo. Hajdemo, druže. Neću da

budem od onih koji poslednji stupaju u borbu.Posle ovog kratkog razgovora, oba mornara nastaviše put,

nestajući ispod tamne senke šumskog rastinja.Gusari pričekaše još nekoliko minuta, bojeći se da se ona dva

Španca ne povrate ili da ne zastanu nedaleko od njih, a onda seGusar podiže na kolena i pogleda okolo.

- Sto mu gromova!... prošapta Karmo, odahnuvši slobodnije.- Počinjem da verujem da nam je sreća naklonjena.- Ne bih dao ni jedan jedini pijastar za naše kože, reče Van

Štiler. Jedan od one dvojice je bio blizu mene, da me umalonije nagazio.

- Dobro smo učinili što smo napustili naš logor. Šezdesetljudi!... Ko bi odoleo takvom napadu?

- Ala će to biti gadno iznenađenje za njih kad budu našlisamo trnje i kamenje.

- Onda će to odneti guverneru.- Napred, reče tog trenutka Gusar. Treba da stignemo na

obalu pre nego što Španci otkriju naše bekstvo. Čim podignuposadu na uzbunu ne možemo više računati na čamac.

Kako su sad bili sigurni da neće naići na druge prepreke, nitise izložiti opasnosti da budu otkriveni, gusari siđoše do jezerca,a zatim pođoše niz suprotnu padinu brega, ušavši u onaj klanackoji su dan ranije zasuli kamenjem. Hteli su da stignu do južneobale ostrvca, da bi bili što dalje od jedrenjaka.

Silaženje je prošlo bez ikakvih neprilika i još pre ponoći izbilisu na obalu.

Ispred njih, upola izvučen iz vode, na kraju jednog malog rta,stajao je jedan od četiri čamca. Njegova posada, koju su činilisamo dva čoveka, spavala je na zemlji pored poluugašene vatre.

304

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Bili su sigurni da ih niko neće uznemiravati, znajući da je bregopkoljen i da se opsednuti gusari nalaze gore, na vrhu.

- Poduhvat neće biti težak, prošapta gusar. Ako se ovadvojica ne probude, otplovićemo bez buke i stići nesmetano doušća Katatumbe.

- Nećemo, znači, ubiti ova dva mornara? upita Karmo.- Nije potrebno, odgovori Gusar. Nadam se da nam neće

smetati.- A gde su čamci? upita Hamburžanin.- Eno jednog pored one hridi. Nema ni sto pedeset metara od

nas, odgovori Karmo.- Ukrcajmo se brzo, naredi Gusar. Za koji minut Španci će

otkriti naše bekstvo.Pošli su hodajući na vrhovima prstiju, pravo prema malom

rtu, prošavši pored dvojice mornara koji su mirno hrkali.Gurnuše lagano čamac u vodu i uskočiše, zgrabivši vesla.

Prešli su tako pedeset do šezdeset metara i već su se ponadalida će se nesmetano otisnuti na pučinu, kada u pravcu samogvrha brega odjeknu nekoliko paljbi propraćenih prodornomvikom. Španci su, prispevši na poslednju čistinu izvršiliverovatno juriš na mali logor, ubeđeni da će uhvatiti trojicugusara.

Čuvši ovu pucnjavu, koja je odjeknula sa brda, mornari naobali poskakaše iza sna. Videći kako se čamac udaljava i da se unjemu nalaze neki ljudi, jurnuše na obalu sa uperenimpuškama i urlajući:

- Stoj!... Ko ste vi?...Umesto odgovora Karmo i Van Štiler prilegoše na vesla i

krenuše iz sve snage.- Na oružje!... vikali su mornari, koji su shvatili, mada

prekasno, da su im gusari gadno podvalili.- Neka vas đavo nosi!... viknu Karmo, kad mu jedna kugla

razbi veslo, na tri prsta od boka čamca.- Uzmi drugo veslo, Karmo, reče Gusar.

305

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Grom i pakao!... viknu Van Štiler.- Šta je?- Čamac koji je stajao ukotvljen na rtu juri na nas, kapetane.- Brinite se vi o veslima, a ja ću se starati da držim čamac što

dalje od nas, odgovori Gusar.Za to vreme na vrhu brežuljka još uvek je odjekivala paljba.

Verovatno su Španci, našavši se ispred onih rovova od trnja ikamenja, zastali, bojeći se neke zasede.

Čamac je brzo odmicao zahvaljujući snažnom veslanjudvojice gusara i udaljavao se od ostrva u pravcu ušćaKatatumbe, udaljenog nešto oko šest milja. Razdaljina koju jetrebalo da pređu bila je dosta velika, ali ako ljudi koji sustražarili na jedrenjaku ne otkriju šta se događa na južnimobalama ostrva postojala je mogućnost da izmaknu gonjenju.

Čamac u kome su se nalazila ona dva Španca pristao je poredmalog rta, da primi još dva mornara, koji su urlali kao poludeli.Ovo zadržavanje gueari su iskoristili da odmaknu još stometara.

Na nesreću uzbuna se sada digla i na severnoj obali ostrvca.Pucnjava mornara dolazila je sa drugog kraja i nije se moglapomešati sa onom koja je odjekivala sa brega.

Jedva su odmakli oko hiljadu metara, kad ugledaše još dvačamca, od kojih je jedan, dosta veliki, bio naoružan malimtopom.

- Propali smo!... uzviknu nehotice Gusar. Prijatelji,spremimo se, da skupo prodamo svoje živote.

- Sto mu gromova!... uzviknu Karmo. Zar se sreća tako brzoumorila? ... E pa dobro, neka bude!... Ali pre nego štoizginemo, poslaćemo nekoga i od njih na onaj svet.

Spustio je veslo i nanišanio puškom. Čamci, ispred kojih jeplovila poveća barka u kojoj je bilo oko dvanaest ljudi, nalazilisu se udaljeni jedva trista koraka i približavali su se brzo kaomunja.

- Stanite, ili ćemo vas potopiti! viknu jedan glas.

306

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Ne, odgovori Gusar grmeći. Morski vuci umiru, ali se nepredaju.

- Guverner vam poklanja život.- Evo mog odgovora!Gusar brzo nanišani velikom puškom i opali oborivši jednog

od veslača.Sa neprijateljskog čamca odjeknuše besni povici.- Pali! urlali su mornari.Mali top planu i zagrme žestoko. Trenutak kasnije čamac sa

beguncima se naže na pramac, a unutra provali bujica vode.- Plivajte! zaurla divlje Gusar, ispustivši pušku.Oba gusara ispališe iz pušaka na veliku barku, a zatim se

baciše u vodu, dok je čamac, čiji je pramac raznela kugla malogtopa, tonuo.

- Sablje među zube i spremni na juriš! zaurla Gusar besno.Umrećemo na njihovim čamcima.

Održavajući se s mukom na površini, zbog ogromne količinevode koja je ušla u njihove duge čizme i vukla ih na dno, trojicagusara zaplivaše očajnički prema čamcu, rešeni pre da izginunego da se predaju.

Španci, kojima je bilo stalo da ih uhvate baš žive jer bi iminače bilo mnogo lakše da ih jednom paljbom potope, sanekoliko udaraca veslima doploviše među gusare, gurajući ihtako nezgodno kljunom velikog čamca, da su se ovi isprevrtali,jedan preko drugog.

Odmah se dvadeset ruku zagnjuri u vodu hvatajući čvrstogusare i izvlačeći ih u čamac. Pre nego što su mogli da sepovrate od udaraca, bili su razoružani i čvrsto vezani.

Kad je Gusar bio u stanju da shvati šta se sa njima odigralo,već je ležao na krmi čamca, sa rukama čvrsto vezanim naleđima, dok su njegovi drugovi ležali ispod klupa na pramcu.

Jedan čovek, obučen u elegantno odelo kastiljanskog viteza,stajao je pored njega, držeći obema rukama kormilo.

Videći ga Gusar začuđeno uzviknu.

307

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Vi?... Grofe!...- Ja, viteže, odgovori Kastiljanac.- Nikada ne bih pomislio da će grof Lerma tako brzo

zaboraviti da sam mu jednom poklonio život, iako sam gamogao ubiti u beležnikovoj kući u Marakaibu, reče Gusar sagorčinom.

- Šta vas navodi da verujete, gospodine od Ventimilja, dasam zaboravio dan kad sam imao sreću da vas upoznam? upitagrof tiho.

- Čini mi se da ste me vi zarobili, ako se ne varam.- Ah! Tako?- I da ćete me predati flamanskom vojvodi.- Pa?- Zaboravili ste da je Van Guld obesio moja dva brata?- Ne, viteže. Nisam zaboravio.- Možda vam nije poznato kakva strašna mržnja vlada

između mene i tog čoveka?- Poznato mi je.- I da će me obesiti?- Zaista?...- Ne verujete?- Verujem da to vojvoda želi, ali vi ste zaboravili da sam i ja

tu. Možda niste znali da je jedrenjak moj i da mornari slušajusamo moja naređenja?

- Van Guld je guverner Marakaiba i Španci moraju da mu sepokoravaju.

- Vidite i sami da sam ga zadovoljio time što sam vas uhvatio,ali posle?... reče grof tiho i uz tajanstven smešak.

Zatim se nagnu ka Gusaru i šapnu mu na uho:- Gibraltar i Marakaibo su daleko, viteže, pokazaću vam brzo

kako će grof Lerma izigrati Flamanca. Polako samo.U tom trenutku čamci stigoše do jedrenjaka.Na grofov znak, njegovi mornari uzeše gusare i preneše ih na

jedrenjak, dok je jedan glas pobednički odjeknuo.

308

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Konačno je i poslednji brat u mojim rukama.

309

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXIIIOBEĆANJE KASTILJANSKOG PLEMIĆA

Jedan čovek siđe brzo sa najvišeg dela krme i zaustavi seispred Crnog gusara, koga su bili odvezali.

Bio je to starac dostojanstvenog držanja, sa dugom belombradom, širokih ramena i neobično snažan, uprkos svojihpedeset pet, a možda i šezdeset godina.

Ličio je na nekog starog venecijanskog dužda, koji je vodio upobede galije „kraljice mora" protiv strašnih „gusarapolumeseca".

Kao i one časne starine, na sebi je imao blistav oklop odobrađenog čelika, a o pojasu dugačak mač, koji je još uvekrukovao neobično vešto i snažno, dok mu je za pojasom stajaobodež sa zlatnom ručkom.

Ostali deo odeće je bio španski: veoma široki rukavi od crnesvile, zatim pancir iste boje i duge čizme od žute kože sasrebrnim mamuzama.

Gledao je nekoliko časaka bez reči Gusara, dok mu je uočima još sevao plamen. Zatim reče polako, odmerenimglasom:

- Vidite i sami, viteže, da je sreća na mojoj strani. Zakleo sam

310

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

se da ću vas sve obesiti, i održaću reč.Čuvši te reči Gusar živo podiže glavu i pogledavši ga s

krajnjim prezrenjem reče:- Izdajnici imaju sreće na ovom svetu, ali ćemo videti hoće li

je imati i na drugom; izvršite svoje delo. Smrt ne plašigospodare od Ventimilja!

- Hteli ste da se ogledate sa mnom, odgovori starac ledeno.Izgubili ste i platićete.

- E pa dobro, obesite me, izdajniče!- Ne tako brzo.- Šta čekate?- Još nije vreme. Više bih voleo da vas obesim u Marakaibu,

ali pošto su gusari u gradu, obradovaću one u Gibraltaru.- Bedniče!... Nije ti dosta što si mi ubio tri brata?...Divlji bljesak sevnu u očima starog vojvode.- Ne, reče zatim tiho. Vi ste isuviše opasan svedok za ono što

se desilo u Flandriji i zato vas ne mogu ostaviti u životu, aonda, ako ja vas ne ubijem, sutra ili prekosutra vi ćete ubitimene. Možda vas ne mrzim onoliko koliko vi mislite: branimse, eto, to je sve, ili bolje, oslobađam se jednog protivnika, kojimi ne bi dao da živim na miru.

- Onda me ubijte, jer ako vam umaknem, još sutra ću ponovokrenuti na vas.

- Znam, reče starac posle nekoliko trenutaka razmišljanja. Paipak, kad biste hteli, mogli biste izbeći sramnu smrt, koja vasčeka kao gusara.

- Rekao sam vam da me smrt ne plaši, reče Gusar ponosito.- Poznajem hrabrost gospode od Ventimilja, odgovori

vojvoda, dok mu jedan oblak zamrači čelo. Da, imao samprilike ovde, a i na drugom mestu da se uverim u njihovuneverovatnu hrabrost i neustrašivost.

Prođe nekoliko koraka palubom sav smrknut i pognuteglave, a zatim naglo priđe Gusaru i reče:

- Možda mi nećete verovati, viteže, ali ja sam zaista umoran

311

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

od ove strašne borbe koju ste poveli protiv mene i bio bih vrlosrećan kad bi ona već jednom prestala.

- Da, reče Crni gusar podsmešljivim tonom. I da biste jeskončali, obesićete me!...

Vojvoda podiže živo glavu i gledajući pravo u Gusara, upitaga iznenada:

- A ako bih vas ostavio na slobodi, šta biste uradili?- Ponovo bih, sa najvećom strašću prihvatio borbu da

osvetim moju braću, odgovori gospodin od Ventimilja.- Onda ćete me naterati da vas ubijem. Poklonio bih vam

život da smirim savest, koja mi ponekad nagriza dušu, kadbiste pristali da se zauvek odreknete vaše osvete i da se vratiteu Evropu. Ali znam da vi nikada nećete prihvatiti takve uslove izato ću vas obesiti, kao šo sam obesio Crvenog i Zelenoggusara.

- I kao što ste ubili u Flandriji mog najstarijeg brata.- Ćutite! viknu vojvoda prigušenim glasom. Zašto se sećati

prošlosti? Ostavimo je neka zauvek spava.- Izvršite do kraja svoje sramno delo izdajnika i ubice,

nastavi Gusar. Ubićete i poslednjeg gospodina od Ventimilja,ali vam kažem da time ova borba neće biti okončana, jerpostoji jedan drugi isto tako strašan i smeo čovek, koji ćeprimiti zakletvu Crnog gusara i neće imati milosti onog danakad mu padnete šaka.

- A ko je to? upita vojvoda glasom u kome se osećao prizvukstraha.

- Olonežanin.- E pa dobro, obesiću onda i njega.- Samo ako on ne obesi prvo vas. Pjer kreće na Gibraltar i za

nekoliko dana će vas imati u svojim rukama.- Mislite? upita vojvoda podsmešljivo. Gibraltar nije

Marakaibo i tamo će gusarsku silu kao od šale razbiti moćnesnage Španije. Neka dođe Olonežanin pa će dobiti svoje.

Zatim se okrete mornarima i reče:

312

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Odvedite zarobljenike u tovarni prostor i dobro ih čuvajte.Zaslužili ste nagradu koju sam vam obećao, i bićete isplaćeničim stignemo u Gibraltar.

Rekavši to okrenu Gusaru leđa i pođe prema krmi, uputivšise u svoju kabinu. Već je bio stigao do stepenica, kad ga grofLerma zaustavi, rekavši:

- Gospodine vojvodo, jeste li odlučili da obesite Gusara?- Da, odgovori stari odlučno. On je gusar i neprijatelj

Španije. Preuzeo je zajedno sa Olonežaninom pohod naMarakaibo i zato će umreti.

- On je hrabar čavek, gospodine vojvodo.- Pa ša onda?...- Žao mi je da ovako umre čovek kao što je on.- Taj čovek je naš neprijatelj, grofe.- Ipak, ja ga ne bih ubio.- A zašto?- Znate i sami, vojvodo, da se pronosi glas kako su vašu kćer

uhvatili gusari sa Tortuge.- Istina je, reče starac uzdahnuvši. Ali još nisu potvrđene

vesti da je brod, kojim je ona plovila, zaista zaplenjen.- A ako je tačno ono što se priča?Starac pogleda grofa očima punim tuge.- Da li ste vi nešto saznali? upita uznemireno.- Nisam, vojvodo. Mislim samo da bismo, ako je vaša kći

zaista pala u ruke gusarima, mogli izvršiti razmenu sa Crnimgusarom.

- Ne, gospodine, odgovori starac odlučno. Sa velikom sumomnovca ja ću i tako otkupiti kćer, u slučaju da su je prepoznali, ušta ja sumnjam, pošto su preduzete sve mere predostrožnostikako bi putovala inkognito. A ako oslobodim Gusara nikadaviše neću biti siguran za svoj život. Duga borba, koju sammorao voditi protiv njega i njegove braće, sasvim me je iscrplai zato hoću da je već jednom okončam.

- Gospodine grofe, ukrcajte svoju posadu, razapnite jedra i

313

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

krenite za Gibraltar.Grof Lerma se pokloni bez reči i uputi se na pramac,

promrmljavši u sebi:- Kastiljanac će održati svoje obećanje...Čamci su počeli da prenose na jedrenjak ljude koji su

učestvovali u napadu na breg, a o čijem su ishodu čitaoci većčuli.

Kad je i poslednji mornar ukrcan na lađu, grof naredi da serazviju sva jedra; ali pre nego što je zahtevao da se digne sidro,grof je odgodio polazak još nekoliko sati, uverivši vojvodu, kojije već postajao nestrpljiv zbog dugog zakašnjenja, da se lađanasukala na sprud i da moraju da sačekaju plimu.

Tek oko četiri sata posle podne jedrenjak je digao sidro izaplovio.

Oplovivši malo ostrvo, jedrenjak pođe prema ušćuKatatumba, gde se ukotvio na oko tri milje od obale.

U tom delu širokog zaliva vladala je gotovo potpuna tišinazbog velike krivine koju je obala pravila na ovom mestu.

Vojvoda, koji je nekoliko puta dolazio na palubu, očekujućinestrpljivo čas da stigne u Gibraltar, naredio je grofu da otisnejedrenjak na pučinu ili da ga čamci povuku. Ali nije ništapostigao. Grof mu je na to odgovorio da je posada vrlo umornai da plićaci ometaju slobodno kretanje jedrenjaka.

Oko sedam sati uveče digao se ipak neki vetrić i jedrenjak jekrenuo ne udaljavajući se, međutim, mnogo od obale.

Pošto je večerao sa vojvodom, grof Lerma je otišao na krmu iuzevši kormilo od pilota duto nešto s njim razgovarao, veomatiho. Kao da mu je opširno izdavao uputstva o noćnoj plovidbi,da se brod ne bi nasukao zbog brojnih plićaka koji su se pružaliod ušća Katatumba pa do Santa Roze, malog mesta, koje senalazi nekoliko sati od Gibraltara.

Ovaj pomalo tajanstveni razgovor trajao je sve do deset satiuveče, to jest dok se vojvoda nije povukao u svoju kabinu napočinak. Grof tada ostavi kormilo i po mraku siđe neopaženo u

314

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

donji deo broda, a zatim u tovarni prostor.- Napred! prošapta. Grof Lerma će platiti svoj dug, ma šta se

dogodilo posle toga.Upalio je jedan fenjerčić, koji je bio sakrio u široku čizmu,

zatim je osvetlio nekoliko osoba koje kao da su mirnodremuckale.

- Viteže, pozva tiho.Jedan od onih ljudi se naglo pridiže, iako su mu ruke bile

čvrsto vezane.- Ko to dolazi da me uznemirava? upita ljutito.- Ja sam, gospodine.- Ah!... Vi grofe? reče Gusar. Da niste došli možda da mi

pravite društvo?- Dolazim da učinim nešto još bolje, viteže.- Ne razumem vas.- Dolazim da platim svoj dug.- Budite jasniji.- Carrai!... reče grof smejući se. Zar ste zaboravili onu veselu

pustolovinu u beležnikovoj kući?- Ne, grofe.- Onda se svakako sećate da ste mi onoga dana poklonili

život?- Istina je.- Sad dolazim da ispunim obećanje, koje sam vam dao.

Ovoga puta nisam ja u opasnosti nego vi. Na mene je red davratim uslugu za uslugu.

- Budite jasniji, grofe.- Dolazim da vas oslobodim, viteže.- Da me oslobodite!... uzviknu Gusar, začuđeno. A šta će reći

vojvoda? ...- On sad spava, viteže.- Ali sutra će biti budan.- Pa šta? upita grof mirnim glasom.- Okomiće se i na vas, zatvoriće vas i obesiti umesto mene.

315

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Jeste li na to mislili, grofe? ... Vi znate da Van Guld ne zna zašalu.

- Zar mislite, viteže, da bi mogao posumnjati u mene?...Flamanac je lukav, ja to znam, ali verujem da se neće usuditida me optuži. Osim toga jedrenjak je moj, a posada mi jeodana, pa ako i bude pokušao nešto protiv mene, samo ćeizgubiti vreme.

Treba da znate da vojvoda nije naročito omiljen ovde, bašzbog svoje oholosti i okrutnosti i moji ga zemljaci neradogledaju. Možda grešim što vas oslobađam, naročito u ovomtrenutku, kada se Olonežanin sprema da udari na Gibraltar, alija sam pre svega plemić i moram održati zadanu reč. Vi stemeni spasli život, a sada ću ja vama i onda smo se namirili. Akose kasnije sretnemo u Gibraltaru vi ćete vršiti svoju gusarskudužnost, a ja dužnost jednog Španca, i borićemo se kao dvazakleta neprijatelja.

- Ne govorite tako, grofe.- Onda ćemo se boriti kao dva plemića, koji ratuju pod

različitim zastavama, reče Kastiljanac dostojanstveno.- Neka bude, grofe.- A sad idite, viteže. Evo vam jedne sekire, da razbijete

ogradu na topovskom otvoru i evo vam dva bodeža, da sebranite od zveri kad stignete na kopno. Jedan čamac jeprivezan za jedrenjak; pređite u njega sa svojim drugovima,presecite konopac i veslajte snažno prema obali. Ni ja ni pilotnećemo ništa videti.

- Zbogom, viteže: nadam se da ću vas videti pod zidinamaGibraltara i da ću još jednom ukrstiti mač sa vama.

Rekavši to, grof mu preseče konopac, dade oružje i, stisnuvšimu snažno ruku, udalji se brzim korakom stepenicama koje suvodile u unutrašnji deo broda.

Gusar ostade nekoliko trenutaka nepomičan i dubokozamišljen. Možda je još bio pod utiskom plemenitog grofovogpostupka. A onda ne čuvši više nikakav šum, prodrma Van

316

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Štilera i Karmoa, rekavši im:- Hajdemo, prijatelji!- Da idemo? uzviknu Karmo, razrogačivši oči. Kuda,

kapetane?... Vezani smo kao salame!Gusar uze jednu kamu i brzo preseče konopce, kojima su bili

vezani njegovi drugovi.- Grom!... uzviknu Karmo.- I pakao! dodade Hamburžanin. Zar smo zaista slobodni?

Šta se to dogodilo, gospodine? Nije valjda taj nitkov guvernerpostao odjednom tako plemenit da nam dozvoljava da odemo?

- Tiho, i pođite za mnom!...Gusar uze sekire i uputi se prema najširem topovskom

otvoru, koji je bio okovan velikim drvenim gredama.Iskoristivši trenutak kad su mornari na straži, okrećući brod,podigli veliku galamu, Gusar je sa četiri snažna udarca razbiodve grede i napravio otvor dovoljan da se provuče jedan čovek.

- Pazite da vas ne primete, reče gusarima. Ako vam je stalodo života, budite oprezni.

Provuče se kroz otvor i spusti napolje, držeći se za donjugredu. Bok je bio tako nizak da se našao u vodi sve do pojasa.

Sačeka da se jedan talas razbije o bok jedrenjaka a onda sespusti i zapliva pored same lađe, kako ga ne bi opazili mornarina straži. Časak kasnije stigoše ga Karmo i Hamburžanin,držeći u zubima Kastiljančeve kame.

Pustiše jedrenjak da prođe, a zatim, ugledavši čamac koji jebio privezan za krmu dosta dugačkim konopcem, doplivaše sanekoliko zamaha do njega i pomažući jedan drugome uskočišeunutra.

Tek što su se prihvatili vesala, kada konopac, kojim je čamacbio vezan za jedrenjak, pade u more, presečen nekomprijateljskom rukom.

Gusar podiže oči prema krmi jedrenjaka i spazi na kasarujednu ljudsku priliku, koja mu mahnu rukom u znak pozdrava.

- Evo jednog plemenitog čoveka! prošapta, prepoznavši

317

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Kastiljanca. Neka ga bog zaštiti od Van Guldovog besa.Jedrenjak je pod punim jedrima produžio put prema

Gibraltaru, dok se od stražara niko nije ni javio. Video se jošneko vreme kako okreće, a zatim je nestao iza grupe šumovitihostrvčića.

- Sto mu gromova! viknu Karmo, narušivši tišinu koja jevladala u čamcu. Još ne znam da li sam stvarno budan ilisanjam neki divan san. Ležiš vezan na dnu jedrenjaka sa svimizgledima da te obese čim izađe sunce, a umesto togaodjednom si slobodan. Pa to je nešto u šta čovek ne može lakoda poveruje. Šta se u stvari desilo, kapetane? Ko nam jeomogućio da pobegnemo od onog starog ljudoždera?

- Grof Lerma, reče Gusar.- Ah!... Baš je to plemenit čovek! Ako ga budemo sreli u

Gibraltaru nećemo ga dirati, je li tako, Van Štilere.- Postupićemo s njim kao da je brat sa obale, odgovori

Hamburžanin. Kuda ćemo sad, kapetane?Gusar ne odgovori. Bio se naglo digao gledajući pažljivo

prema severu i iepitujući uznemireno horizont.- Prijatelji, reče sa izvesnim uzbuđenjem. Vidite li nešto

dole?Oba gusara ustadoše, gledajući u označenom pravcu. Tamo,

gde se linija horizonta stapala sa vodom Velikog zaliva, blistalesu neke svetle tačke, nalik na male treperave zvezde. Čovek sakopna zamenio bi ih sa zvezdama, ali se pravi pomorac nikadne bi prevario.

- Dole nešto svetli, reče Karmo.- To su fenjeri sa brodova koji plove u pravcu zaliva, dodade

Hamburžanin.- Da to nije Pjer krenuo na Gibraltar? upita se Gusar, dok mu

je u očima sevao neki živi plamen. Ah! ako je to zaista onmožda bih još uspeo da se osvetim ubici svoje braće.

- Da, kapetane, reče Karmo. One svetle tačke su fenjeri nalađama i čamcima. To je Olonežanin krenuo na Gibraltar,

318

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

siguran sam.- Brzo na obalu i zapalite vatru da bi nas videli i došli po nas.Karmo i Van Štiler dohvatiše vesla pa zapeše iz sve snage,

okrećući čamac prema obali, koja nije bila udaljena više od trido četiri milje.

Pola sata kasnije gusari se iskrcaše u jednoj dosta prostranojuvali, koja je mogla da primi oko pet šest malih jedrenjaka, analazila se tredesetak milja daleko od Gibraltara.

Izvukavši čamac na obalu, počeše da skupljaju suvo granje ilišće, a onda upališe ogromnu vatru koja se mogla videti i napetnaest kilometara udaljenosti.

One svetle tačke sad su bile vrlo blizu i iz časa u čas sve su sejasnije razaznavale.

- Prijatelji! viknu Gusar, koji se bio popeo na jednu stenu. Toje Olonežaninova eskadra.

319

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXIVOLONEŽANIN

Oko dva sata ujutro u dragu pristadoše četiri velike barke,privučene vatrom, koja je i dalje plamsala na obali.

U njima se nalazilo sto dvadeset gusara, koje je predvodioOlonežanin. To je bila prethodnica male flote, koja je imalazadatak da zauzme Gibraltar.

Slavni gusar je bio prilično iznenađen ugledavši pred sobomCrnog gusara, jer se nije nadao da će ga videti tako brzo.Verovao je da je još negde u prašumi ili usred močvare i dagoni Van Gulda. Čak je bio izgubio svaku nadu da će zajedno sanjim jurišati na moćnu gibraltarsku tvrđavu.

Kad je čuo o neobičnim pustolovinama koje je doživeonjegov prijatelj sa svojim drugovima, reče:

- Jadni moj viteže; nemaš sreće s tim prokletim starcem, alitako mi Olona, ovog puta se nadam da ćeš ga uhvatiti, jer ćemogledati da opkolimo Gibraltar tako da mu presečemo svakuodstupnicu. Obesićemo ga na katarki tvoje „Munje", tako misvega!

- Sumnjam, Pjere, da ćemo ga naći u Gibraltaru, odgovoriGusar. On zna da krećemo prema gradu i da smo odlučili da ga

320

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

napadnemo. Zna da ću ga tražiti od kuće do kuće da bih osvetiojadnu braću, i zato se bojim da ga tamo neću naći.

- Zar ga nisi sam video da je otplovio za Gibraltar, grofovimjedrenjakom?

- Jesam, Pjere, ali ti znaš kako je to lukav čovek. Možda jekasnije promenio pravac da ga ne bismo uhvatili međugradskim zidinama.

- Tako je, reče Olonežanin, koji je postao zamišljen. Tajprokleti vojvoda je lukaviji od nas i možda je obišao Gibraltar isklonio se na istočnim obalama zaliva ... Čuo sam da imarođake i bogate posede u Hondurasu i Porto Kavalu, pa jemožda isplovio iz zaliva i tamo se sakrio.

- Vidiš Pjere, kako sreća prati tog starca!- Neće dugo, viteže. Eh!... Kad bih jednog dana znao sigurno

da se sklonio u Porto Kavalo, ne bih oklevao da odem iiščeprkam ga odande. Taj grad zaslužuje da ga posetimo, auveren sam da bi svaki gusar sa Tortuge pošao sa mnom, jer bise dokopao neocenjivog bogatstva koje se tamo nalazi. Ako gane nađemo u Gibraltaru, gledaćemo kasnije šta dapreduzmemo. Obećao sam da ću ti pomoći, a ti znaš daOlonežanin nije nikada pogazio zadanu reč.

- Hvala ti, računam na tvoju pomoć. Gde je moja „Munja"?- Poslao sam je prema izlazu iz zaliva, sa obe Harisove lađe,

da spreče španske linijske brodove, ako im padne na pamet, danam ometu plan.

- Koliko si ljudi poveo sa sobom?- Sto dvadeset, ali večeras stiže i Basko sa još četiri stotine,

tako da ćemo sutra ujutru izvršiti juriš na Gibraltar.- Misliš li da ćemo uspeti?- Ubeđen sam, iako sam saznao da je oko osam stotina

hrabrih Španaca zaposelo sve puteve preko brda koji vode ugrad i da su postavili brojne baterije. Biće to tvrd orah iizgubićemo dosta ljudi. Ali ćemo uspeti, prijatelju!

- Spreman sam da te pratim, Pjere.

321

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Računam na tvoju snažnu ruku i na tvoju hrabrost,kavalijere. Hajdemo na moju lađu da večeramo, a onda idi napočinak. Verujem da ti je potreban odmor.

Gusar, koga je do sada na nogama održavala samo njegovačudesna energija, pođe za njim, dok su se gusari iskrcavali naobali, ulogorivši se na ivici šume, u očekivanju Baska i njegovihdrugova.

Taj dan ipak nije bio izgubljen, jer je veći deo ovihneumornih ljudi odmah krenulo da ispita okolinu, tražećimogućnost da iznenada napadne špansku tvrđavu. Smeliizviđači su otišli dosta daleko, gotovo na domak moćnegibraltarske tvrđave, kako bi dobili što jasniju sliku oodbrambenim merama koje je neprijatelj preduzeo. Neki su sečak usudili da se raspituju kod prolaznika, praveći se da suribari koji su se tamo nasukali.

Ova smela istraživanja dala su, međutim, rezultate koji nisuohrabrili neustrašive morske pustolove, iako su bili navikli dasavlađuju najveće teškoće.

Svuda su nailazili na puteve ispresecane rovovima izaposednute topovima. Polja su bila poplavljena, a ogromneograde načičkane trnjem. Osim toga, saznali su da jekomandant tvrđave, jedan od najopasnijih i najhrabrijihvojnika koje je Španija imala u to vreme u Americi, zakleosvoje vojnike da radije izginu, svi do poslednjeg, nego daspuste zastavu svoje domovine.

Zbog ovako rđavih vesti izvestan nemir zahvatio je srca čak ionih najprekaljenijih gusara, koji su se sad uplašili da bi se ovajpohod mogao završiti veoma rđavo po njih.

Olonežanin koga su odmah obavestili o svemu što su otkriliizviđači, nije izgledao obeshrabren. Još iste večeri je okupiogusarske vođe i izgovorio one čuvene reči, koje su se sačuvale uistoriji i koje pokazuju koliko je ovaj čovek imao poverenja usebe i u svoje gusare.

- Sutra se, pomorci, valja hrabro boriti, reče. Ako izgubimo

322

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

bitku, izgubićemo osim života i naše blago, koje nas staje tolikomuka i krvi. Pobeđivali smo mnogo moćnije neprijatelje odonih koji su zatvoreni u Gibraltaru, a ovom pobedomzaplenićemo više blaga nego ikada do sada. Gledajte svogavođu i sledite njegov primer!

U ponoć su prispele lađe Mikela Baska, sa oko četiri stotineljudi.

Olonežaninovi gusari već su bili spremni da krenu premaGibraltaru, računajući da stignu pred njegove zidine negde uzoru, pošto nisu hteli da se izlože opasnostima noćnog napada.

Tek što se četiri stotine Baskovih ljudi iskrcalo na obalu,malena vojska se postrojila i krenula kroz šumu na čelu sasvojim vođama, ostavivši dvadesetak ljudi da čuvaju lađe.

Karmo i Van Štiler, koji su se bili dobro odmorili i najeli, išlisu, pored Crnog gusara, i sami nestrpljivi da se što predokopaju Van Gulda.

- Prijatelju Štilere, govorio je veselo gusar, nadajmo se daćemo ovoga puta uhvatiti onog nitkova i predati gakomandantu.

- Čim osvojimo tvrđave, pojurićemo u grad da ga sprečimoda pobegne, Karmo. Saznao sam da je komandant narediopedesetorici ljudi da odmah zaposednu šumu, kako bi presekliput beguncima.

- A, osim toga, tamo je i Katalonac, koji ga neće gubiti iz vida.- Misliš li da je već stigao u Gibraltar?- Siguran sam. Naći ćemo opet tog đavolskog čoveka, samo

ako ne pogine.Tog trenutka oseti kako ga neko snažno potapša po ramenu,

dok mu jedan dobro poznat glas reče:- Tako je, beli druže.Karmo i Van Štiler se živo okrenuše i ugledaše Afrikanca.- Ti, prijatelju, „džaku uglja"!... uzviknu Karmo. Odakle si se

stvorio? ...- Tražim vas već deset sati, kaskajući pored obale kao konj.

323

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Je li istina da vas je stari guverner bio zarobio?- Ko ti je to rekao?- Pričali su mi neki gusari.- Istina je, druže, ali kao što vidiš, umakli smo mu

zahvaljujući onom čestitom grofu Lermi, koji nam je pomogaoda pobegnemo.

- Zar onom plemenitom Kastiljancu koga smo zarobili ubeležnikovoj kući u Marakaibu?...

- Da, druže. A šta je bilo sa onom dvojicom ranjenika, kojesmo ti poverili? ...

- Umrli su juče ujutro, odgovori Crnac.- Jadni ljudi!... A Katalonac? ...- Treba da je već u Gibraltaru.- Grad će se žestoko braniti, prijatelju.- Bojim se da mnogi naši ljudi večeras neće večerati.

Komandant grada je čovek koji će se očajnički boriti.Ispresecao je sve puteve, iskopao svuda rovove i postaviotopove.

- Nadajmo se da mi nećemo biti među onima koji će izginuti,nego koji će obesiti Van Gulda.

I tako su se četiri duge kolone kretale u tišini kroz gustušumu koja je u ono vreme okružavala Gibraltar. Pred njima suišle male grupe izviđača, sastavljene uglavnom od bukanijera.

Sad su svi znali da ih Španci, obavešteni o dolasku svojihsmrtnih neprijatelja, čekaju, i bilo je vrlo verovatno da je starikomandant tvrđave postavio zasede koje će ih sačekati inapasti pre nego što izvrše juriš na tvrđavu.

Nekoliko puščanih hitaca, koji su odjeknuli na čelu malihgrupa, upozorili su jurišne kolone da grad više nije daleko.

Olonežanin, Crni gusar i Basko, misleći da se radi o nekojzasedi, požuriše sa oko sto ljudi da stignu izvidnice, ali suodmah saznali da nije u pitanju nikakav napad, već samoobično puškaranje predstraža.

Olonežanin, videći da je sad otkriven, komandovao je da se

324

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

stane i sačeka zora. Hteo je prvo da izvidi kakvimodbrambenim sredstvima raspolaže neprijatelj i kakav je teren,pošto su primetili da zemljište postaje močvarno.

Desno se dizao jedan brežuljak i Olonežanin požuri sa Crnimgusarom da se popne gore, odakle se nadao da će moći da vididobar deo okoline.

Kad su stigli na vrh počelo je već da sviće.Bela svetlost, koja je naglo postala crvena prema istočnim

obalama zaliva, pela se nebom bojeći vodu ružičastimodsjajima i nagoveštavajući lep dan.

Olonežanin i Gusar pogledaše prema jednom brdu, koje sedizalo ispred njih i gde su se nalazile dve snažne zupčastetvrđave, iznad kojih se vila španska zastava. Iza tvrđava su sepružale grupe kuća sa belim zidovima, krovovi i urođeničkekolibe.

Olonežanin se sav smrknu.- Tako mi Olona!... uzviknu. Nećemo lako osvojiti ovakve dve

tvrđave bez artiljerije i lestvi. Moramo počiniti čuda odjunaštva ili će nas tako potući da nam dugo neće pasti napamet da diramo Špance.

- Utoliko pre što nam je put kroz brda presečen, Pjere, rečeGusar. Vidim samo baterije i ograde, koje ćemo morati dazauzimamo tučeni topovskom vatrom sa tvrđava.

- Pa i ona kaljuta preko koje moramo da pređemo i koja ćeprisiliti naše ljude da podižu pokretne mostove, vidiš li je? ...

- Da, Pjere...- Kad bismo mogli da je zaobiđemo i udarimo kroz dolinu!

Ali pogledaj?... I dolinu su poplavili!... Vidi samo kako ovavoda brzo nadolazi!...

- Imamo posla sa komandantom koji poznaje sva ratnalukavstva, Pjere.

- Šta misliš da preduzmemo?- Pokušaćemo sreću, viteže. U Gibraltaru ima više blaga nego

u Marakaibu, pa ćemo imati bogatu žetvu. Šta bi mislili o nama

325

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

da se sad povučemo? Niko se više ne bi pouzdao ni uOlonežanina, ni u Crnog gusara, ni u Baska.

- Istina je, Pjere, naša slava smelih i nepobedivih gusarazauvek bi nestala. A zatim, pomisli samo da je među onimzidinama moj smrtni neprijatelj!

- Da, i ja hoću da ga zarobim. Tebi i Basku poveravamnajveći deo gusara. Povedite ih kroz močvaru i probite putpreko brežuljka. A ja ću pokušati, zaklanjajući se iza drveća, daneopaženo stignem ispod zidina tvrđava.

- A gde ćeš nabaviti lestve, Pjere?- Imam ja svoj plan. Ti se pobrini da zabaviš Špance, a ostalo

ostavi meni. Ako za tri sata Gibraltar ne bude u našim rukama,ne bio ja Olonežanin.

- A sad da se zagrlimo, viteže, jer ko zna da li ćemo se opetvideti živi!

Dva strašna gusara srdačno se zagrliše, a zatim, sa prvimzracima sunca koje se rađalo, siđoše brzo niz brežuljak.

Gusari su se taman bili ulogorili na ivici šume, ispredmočvare koja im je onemogućavala dalje napredovanje. Nanjenom drugom kraju otkrili su, na usamljenoj uzvišici, jedanmali bunker, koji su branili dva topa.

Karmo i Van Štiler pokušali su sa još nekolicinom da ispitajučvrstinu tla, ali su odmah otkrili da im noge propadaju u blatokoje bi progutalo svakoga ko zađe dublje u njega.

Ova nepredviđena prepreka, koju su za sada smatralinepremostivom, osim drugih koje su još morali da savladaju udolini i posle na brdu, pre nego što stignu ispod tvrđava,uticala je na oduševljenje izvesnog broja gusara; pa ipak, nikose nije usudio da govori o povlačenju.

Povratak dvojice čuvenih gusara i njihova odluka da bezodlaganja započnu borbu ohrabrila ih je, jer su imalineograničeno poverenje u svoje vođe.

- Samo hrabro, morski vuci! vikao je Olonežanin. Iza ovihtvrđava leži veće blago nego u Marakaibu. Pokažimo našim

326

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

zakletim neprijateljima da smo uvek nepobedivi!Izdade zatim naređenje da se obrazuju dve kolone i

preporuči svakome da ne klone pred preprekama, a ondanaredi da se pođe napred.

Crni gusar stade na čelo najbrojnije grupe, zajedno saBaskom, dok je Olonežanin sa svojim ljudima krenuo ivicomšume da bi obišao poplavljenu dolinu i stigao neprimećenispod tvrđava.

327

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXVOSVAJANJE GIBRALTARA

Kolona koju je Crni gusar i Basko trebalo da provedu krozmočvaru, branjenu topovima, sastojala se od tri stotineosamdeset ljudi naoružanih kratkim sabljama i ponekimpištoljem sa tridesetak metaka. Smatrali su da nije potrebno dase naoružavaju puškama, jer im one ne bi mnogo koristileprotiv tvrđave, a samo bi im smetale u borbi prsa u prsa.

Bilo je to, međutim, tri stotine osamdeset demona, spremnihna sve i u stanju da sa neodoljivim besom jurišaju protiv bilokakve prepreke, sigurni da će pobediti.

Na komandu svojih vođa, gusari odmah krenuše na put.Svaki je nosio sa sobom snop debelih grana i drva, da bi tobacili u močvaru i nekako učvrstili tle pod nogama.

Jedva da su bili stigli na ivicu tog blata, kad s druge straneplanuše španski topovi i kroz trsku prolete uragan topovskihzrna.

Bilo je to opasno upozorenje, koje ipak nije moglo zaustavitineustrašive morske vukove.

Crni gusar i Basko viknuše gromoglasno, pozivajući gusare uboj:

328

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Napred, morski vuci!...Gusari pojuriše u močvaru, bacajući drva i granje da

pripreme put, ne obazirući se na topovsku paljbu koja je iz časau čas postajala sve pomamnija, zapljuskujući neumornenapadače vodom i blatom.

Prelaz preko močvare postajao je sve opasniji što su se gusariviše udaljavali od ivice šume.

Most napravljen od drva i granja nije bio dovoljan za svenjih. Čas levo čas desno propao bi po koji gusar sve do pojasa ublato. Neki više nisu mogli da se izvuku bez pomoći svojihdrugova. A da bi nesreća bila još veća, drva i granja, koje suponeli sa sobom da sebi naprave put, nije bilo dovoljno dapređu celu močvaru.

Ovi hrabri ljudi bili su prinuđeni da svaki čas silaze u blato,dižu drva i granje i prenose ih napred, a za sve to vreme ih jetukla žestoka neprijateljska vatra. Taj posao ne samo da je bioveoma naporan, nego i opasan zbog močvarnog zemljišta.

Neprijateljska paljba je iz časa u čas postajala sve žešća. Zrnasu zviždala kroz trsku dižući čitave mlazeve blata i vode, kosećiprve redove gusara koji nisu bili u stanju da odgovore na tusmrtonosnu paljbu, imajući samo pištolje čiji je domet bioneznatan.

Crni gusar i Basko uspeli su usred tog opšeg meteža dasačuvaju zadivljujuću hladnokrvnost. Bodrili su svoje ljuderečju i primerom, hrabrili ranjenike, odlazeći čas napred časnazad, podstičući one koji su nosili drva i granje i pokazujućiim mesta koja su bila pokrivena najgušćom trskom, kako seljudi ne bi previše izložili neprekidnoj topovskoj vatri.

Gusari, mada su počeli da sumnjaju u uspeh ovog teškogpoduhvata, koji su smatrali pravom ludošću, nisu klonuliduhom. Radili su svim silama, ubeđeni da će savladatineprijateljsku bateriju, samo da se srećno izvuku iz blata.

Topovska zrna su, međutim, kosila prve gusarske redove.Preko dvanaest gusara smrtno pogođenih nestalo je ispod blata

329

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

močvare i još dvadesetak ranjenih koprcalo se usred granja idrva. Pa ipak ti hrabri ljudi nisu jadikovali. Bodrili su drugoveda istraju, odbijajući njihovu pomoć, da ne bi gubili dragocenovreme.

- Napred drugovi!... Osvetite nas! - urlali su.Upornost, hrabrost i smelost vođa morala je na kraju

savladati prepreke i slomiti otpor Španaca. Prešavši poslednjideo, posle novih gubitaka i ogromnih teškoća, gusari su najzadstigli na tvrdo tlo. Brzo su se svrstali u redove i poput uraganasručili se na neprijateljeku bateriju.

Niko više nije mogao odoleti ovim strašnim ljudima, žednimosvete. Ni moćno naoružana baterija, ni očajnički otpor, ništaih više nije moglo zaustaviti.

Sa sabljama u desnoj i pištoljima u levoj ruci, gusariprovališe na nasipe šankova.

Topovska paljba sruši prve na zemlju. Ostali jurnuše kaorazjarene zveri, tobdžije kraj topova, a onda se ustremiše nastražare, obarajući ih uprkos njihovom očajničkom otporu.

Strašno „ura" objavi Olonežaninovim četama da je prva, amožda i najteža prepreka prebrođena.

Ali njihova radost nije dugo trajala. Gusar i Basko, koji supožurili u dolinu da bi ispitali put kojim treba da krenu, brzosu otkrili još jednu prepreku, koja im je zatvarala put prekobrda.

S druge strane jednog malog šumarka ugledali su kako sevisoko leprša španska zastava, a to je značilo da se tamo nalazineka tvrđava ili bunker.

- Tako mi smrti svih Baska!... zaurla Mikele besno. Još jednatvrda kost koju treba oglodati! Taj prokleti komandantGibraltara baš hoće da nas uništi? Šta kažeš, kavalijere?

- Mislim da nije vreme da se povučemo.- Pretrpeli smo teške gubitke.- Znam.- Ljudi su nam premoreni.

330

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Daćemo im malo odmora, a onda ćemo napasti onubateriju.

- Misliš li da je to baterija?- Rekao bih.- Da li je Olonežanin uspeo da stigne do bedema tvrđave?...- Ne čuje se pucnjava s one strane, a to znači da je srećno

stigao do šume, ne naišavši na prepreke.- Ima sreće taj čovek!...- Nadajmo se da ćemo i mi biti srećne ruke.- Šta sad da radimo, viteže? ...- Poslaćemo nekoliko ljudi da pregledaju šumu.- Hajdemo, kavalijere. Ne smemo dozvoliti da kod naših ljudi

opadne oduševljenje.Popeli su se na uzvišicu, koja se nalazila iza šume, i odredili

nekoliko odvažnih ljudi da se privuku do baterije.Dok su se izviđači brzo udaljavali, praćeni na kratkom

odstojanju vodom bukanijera, koji su bili zaduženi da ih štiteod zaseda, Crni gusar i Basko narediše da se ranjenici prenesuna drugu stranu močvare, da bi ih sklonili u slučaju nekogbrzog povlačenja. Osim toga, naredili su da se nabaca još drva igranja, kako bi osigurali sebi povlačenje u slučaju potrebe.

Tek što su završili sa nabacivanjem novog mosta, ugledašeizviđače i bukanijere kako se vraćaju.

Vesti koje su doneli nisu bile naročito povoljne. U šumi, ustvari, nije bilo Španaca, ali su u dolini otkrili jednu velikubateriju, koju su branile mnogobrojne topovske cevi i priličanbroj vojnika. Ovu bateriju je trebalo na svaki način napasti, dabi se došlo do puta koji vodi u grad. O Olonežaninu nije bilonikakvih vesti, niti o njegovim četama, pošto se nije čulanikakva pucnjava s te strane.

- Napred, pomorci!... viknu Gusar, isukavši mač. Kad smoosvojili prvu bateriju, nećemo se povući ni pred drugom.

Gusari, nestrpljivi da što pre stignu ispod bedemagibraltarske tvrđave, nisu čekali da im se dva puta ponovi

331

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

naređenje. Ostavivši jedan vod da čuva ranjenike, zađošeodlučno u šumu i pođoše brzim korakom u nadi da ćeiznenaditi neprijatelja.

Prolaženje kroz šumu završilo se srećno i bez ikakvih sukoba.Ali kad su stigli u dolinu zastali su neodlučno ispred strašnebaterije, koju je neprijatelj tamo podigao. Nije to bio samoobičan nasip, nego pravo utvrđenje, opkoljeno jarkom,ogradama i bedemima i naoružano sa osam topova, spremnihda sruče uragansku paljbu.

I sam Crni gusar i Basko osetiše izvesnu nesigurnost.- Ovo će biti i te kako tvrd orah, reče Mikele Gusaru. Neće

biti lako preći dolinu pod topovskom vatrom!- Pa ipak, ne možemo više nazad, pogotovo sada kada je

Olonežanin možda pod tvrđavama. Rekli bi da smo se uplašili,Mikele.

- Da imamo bar nekoliko topova!- Španci su zakovali topove iz baterije koju smo osvojili.

Dakle, na juriš!...Ne gledajući da li su ostali pošli za njim, neustrašivi Gusar

jurnu u dolinu sa mačem u ruci, trčeći prema šancu.Mornari su za časak oklevali; zatim videći kako za Gusarom

pojuriše Basko, Van Štiler, Karmo i Afrikanac, pohrliše napred,bodreći se urnebesnom vikom.

Španci iz šanca ostaviše ih da im priđu, a onda zagrmeše izsvojih topova.

Dejstvo ove paljbe bilo je više nego porazno. Prvi red gusarasruši se kao pokošen, dok su se ostali, uplašeni i obeshrabreni,brzo povlačili, uprkos hrabrenju svojih vođa.

Neke čete su pokušale da se preurede, ali ih sledeća paljbanatera da se pridruže glavnini, koja se navrat nanos povlačilaprema šumi i močvari.

Crni gusar nije odstupio sa njima. Okupio je oko sebedvanaest ljudi, među kojima su bili Karmo, Van Štiler iAfrikanac, i sklonio se u neko šiblje, izraslo ivicom doline,

332

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

odakle je uspeo da pretrči brisani prostor.Tek što su ušli u šumu, kada začuše kako grme teški topovi

sa dveju gibraltarskih tvrđava i odjekuje urlanje gusara.- Prijatelji!... povika on. Olonežanin se sprema da napadne

grad. Napred junaci moji!...- Hajdemo da se pridružimo drugoj svečanosti, reče Karmo.

Nadajmo se da će ona biti življa i srećnija od ove.Iako su bili svi umorni, verali su se brzo uz brdo, krčeći s

mukom put kroz žbunje i šikare. Na vrhu se čula besnagrmljavina teških topova sa utvrđenja. Španci su morali opazitiOlonežaninove čete i spremali su se na očajničku odbranu.

Na topovsku paljbu momci slavnog gusara odgovarali suzaglušujućom vikom, kako bi neprijatelj poverovao kako subrojniji nego što su zaista bili. Pošto nisu imali pušaka danjima odgovore, nastojali su da zbune neprijatelja svojomvikom.

Granate velikih topova padale su svuda, čak i do samogpodnožja brda. Ta teška gvozdena zrna označavala su svojsamrtni put strašnom lomljavom, obarajući velika stabla kojasu padala sa zaglušujućom bukom.

Crni gusar i njegovi drugovi požuriše da se pridružeOlonežaninu, pre nego što ovaj započne napad na tvrđave.Naišavši na prokrčenu stazu među drvećem, stigli su za manjeod pola sata do samog vrha, gde su sreli Olonežaninovuzaštitnicu.

- Gde vam je vođa? upita Crni gusar.- Na kraju šume, odgovoriše.- Da li je počeo napad?- Čeka se povoljan trenutak.- Vodite me k njemu!Dvojica gusara se izdvojiše i povedoše ga kroz gusto žbunje

do predstraže, gde se nalazio Olonežanin sa još nekoliko svojihzamenika.

- Tako mi Olona! uzviknu gusar veselo. Evo pojačanja koje

333

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

mi stiže u dobar čas.- Slaba pomoć, Pjere, odgovori Gusar. Doveo sam ti samo

dvanaest ljudi.- Dvanaest!... A ostali? upita gusar prebledevši.- Potisnuli su ih natrag u močvaru, posle teških gubitaka.- Trista mu gromova!... A ja sam računao na njih! Možda su

ponovo pokušali napad na bateriju ili pronašli neki drugi put.Malo pre sam čuo kako u dolini tutnje topovi.

- Ništa zato. Počinjemo sa jurišom na najjaču tvrđavu.- A kako ćemo se popeti?... Nemaš lestava.- Istina je, ali se nadam da ću naterati Špance da izađu

napolje.- Kako?- Pretvaraćemo se da bežimo glavom bez obzira. Moji gusari

su već obavešteni.- Onda navalimo.- Gusari Tortuge! zaurla Olonežanin. Juriš!...Gusarske čete, koje su sve do tada bile sakrivene ispod

drveća i žbunja da bi se zaštitile od strašne topovske paljbe satvrđava, čuvši komandu svojih vođa izleteše na čistinu.

Olonežanin i Crni gusar stadoše na čelo i pojuriše napred,kako bi zašitili svoje ljudstvo od teških gubitaka.

Španci sa onog bližeg utvrđenja, koje je bilo najvažnije inajbolje naoružano, videći kako se pojavljuju gusari, ispališetop da očiste teren, ali je već bilo kasno. Iako su mnogi pali,gusari su za nekoliko trenutaka stigli pod bedeme kula,pokušavajući da se popnu uz kosi zid i pucajući iz pišolja da biotklonili branioce sa nasipa.

Neki su već bili uspeli da se popnu, uprkos žestokoj odbranigarnizona, kada se začuo gromki glas Olonežanina:

- Mornari! Natrag!...Gusari, koji se i tako bez lestvi ne bi mogli popeti na kule i

bedeme utvrđenja, pa i da nije bilo onako žestokog španskogotpora, počeše u neredu da se povlače, bežeći prema obližnjoj

334

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

šumi, ali ne ispuštajući oružje iz rukuBranioci tvrđave, verujući da će sada lako izaći na kraj sa

gusarima, umesto da ih zaspu topovskom vatrom, spustiše brzopokretne mostove i pojuriše neoprezno izvan tvrđava da bi ihnapali s leđa. A to je baš i čekao lukavi Olonežanin.

Gusari, videći da ih gone, naglo se okrenuše i nasrnuše besnona neprijatelja.

Španci, koji se nisu nadali ovako neočekivanomprotivnapadu, zbunjeni tolikom žestinom počeše se povlačiti uneredu. Zatim stadoše, bojeći se da gusari ne iskoriste njihovopovlačenje i provale u utvrđenje.

Započela je tako strašna, krvava borba ispred samih bedema.Gusari i Španci borili su se s jednakom žestinom, služeći semačevima, sabljama i pištoljima, dok su oni Španci koji suostali na nasipu zasipali uraganskom vatrom i prijatelje ineprijatelje.

Već su Španci, kojih je bilo dva puta više nego gusara, skoroodbili neprijatelje i spasli Gibraltar, kad na bojište provaliVasko sa svojim četama, koje je uspeo da prebaci kroz šumu nabrdo.

Ovih trista i više ljudi, koji su stigli u pravi čas, odlučili su oishodu borbe prsa u prsa.

Španci, poterani sa svih strana, povukli su se u tvrđavu, alisu zajedno sa njima ušli i gusari, sa Olonežaninom, Crnimgusarom i Baskom, koji su ostali nekim čudom nepovređeni.

Iako su bili potisnuti, Španci su se branili kao lavovi, rešenida radije izginu nego da spuste veliku špansku zastavu.

Crni gusar je uleteo među prvima u tvrđavu i našao se uprostranom dvorištu, gde se oko dvesta Španaca očajničkiborilo nastojeći da potisnu protivnike i probiju se krozgusarske redove da bi pritekli u pomoć Gibraltaru.

Mnogo je već strelaca palo od strašnog mača Crnog gusara,kada ovaj ugleda kako se na njega ustremi jedan čovek bogatoodeven, sa pšrokim šeširom na glavi, ukrašenim dugim

335

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

nojevim perom.- Čuvajte se, viteže!... viknu plemić, dižući svoj dugi

svetlucavi mač. Ubiću vas!...Gusar, koji se jedva oslobodio jednog kapetana španskih

strelaca, koji je upravo izdisao pred njegovim nogama, naglo seokrete i uzviknu iznenađeno:

- Vi, grofe!...- Da, viteže, odgovori Kastiljanac, pozdravljajući ga mačem.

Branite se, gospodine, jer među nama više nema prijateljstva;vi se borite za gusare, a ja za zastavu Stare Kastilje.

- Pustite me da prođem, grofe! odgovori Gusar, pokušavajućida napadne jednu grupu Španaca, koji su se borili s njegovimljudima.

- Ne, gospodine! reče Kastiljanac odlučno. Ili ćete vi meneubiti, ili ja vas.

- Molim vas, grofe, pustite me da prođem!... Ne prisiljavajteme da ukrstim mač sa vama. Ako hoćete da se borite, evo vamiza mene stotine gusara. Prema vama osećam dubokuzahvalnost...

- Ne, gospodine, jednaki smo. Pre nego što obore španskuzastavu, grof Lerma će biti mrtav, kao i zapovednik ove tvrđavei svi njegovi hrabri oficiri.

Rekavši to, jurnu na Gusara napadajući ga besno.Gospodin od Ventimilja, koji je znao da je jači od Kastiljanca,

a kome je bilo žao da ubije ovog poštenog i velikodupšogplemića, povuče se dva koraka nazad, vrisnuvši ponovo:

- Molim vas, ne prisiljavajte me da vas ubijem...- Pa ubijte me!... uzviknu grof, osmehujući se. Ovamo,

gospodine od Ventimilja!Dok je oko njih besnela borba, sve žešća i žešća, dok su se

čuli urlici, kletve zapomaganja ranjenika i pucnjava pušaka ipištolja, oni su nasrtali jedan na drugoga, boreći se na život ismrt.

Grof je silovito napadao, zasipajući Gusara pravom kišom

336

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

udaraca, koje je kavalijere spretno odbijao.Obojica su osim mačeva držala u ruci i bodeže, da bi bolje

odbijali udarce. Nasrtali su, povlačili se, napadali sa novomsnagom, održavajući se s teškom mukom na nogama zbogpotoka krvi šo su se slivali niz dvorište.

Odjednom Gusar, koji nikako nije hteo da ubije plemenitogprotivnika, izbi grofu jednim udarcem terce mač iz ruke,uputivši mu još jedan polukružni udarac. Ova igra mu je većjednom uspela u beležnikovoj kući.

Na nesreću po Kastiljanca, kraj njega je izdisao kapetan, kojije malo pre pao od Gusarevog udarca. Grof se saže i istrže mumač iz ruke, koji je Španac stiskao u samrtnom grču, a onda sebaci ponovo na protivnika. Sve se to odigralo za nekolikosekundi. Uto mu je pritekao u pomoć jedan španski vojnik.

Gusar, prinuđen da se bori protiv dvojice neprijatelja, nijeviše oklevao. Jednim munjevitim udarcem obori vojnika, azatim se okrete protiv grofa, koji ga je napadao s boka, i jurnuna njega.

Kastiljanac, kako nije očekivao taj dvostruki napad, zadobiudarac usred grudi i oštrica Gusarevog mača izađe mu na leđa.

- Grofe! viknu gospodin od Ventimilja, prihvatajući ga prenego što je pao. Žalosna je ovo pobeda! Ali vi ste tako hteli!...

Kastiljanac, koji je bio prebledeo kao mrtvac i sklopio oči,pogleda sad Gusara i reče mu osmehujući se tužno:

- Tako je htela... sudbina... viteže... Bar... neću... videti... kakopada... zastava... Stare Kastilje.

- Karmo... Van Štilere!... U pomoć! viknu Gusar.- Nije potrebno... viteže... odgovori grof, jedva čujnim

glasom. Ja... sam... na samrti... Zbogom... kavalijere... zb...Nalet krvi prekide mu reč. Sklopi oči i pokuša da se osmehne

poslednji put, a onda izdahnu.Gusar, ožalošćen više nego što je mogao i zamisliti, položi

polako telo plemenitog i ponosnog Kastiljanca i poljubi ga učelo, koje je još bilo toplo. Podiže zatim okrvavljeni mač i jurnu

337

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

u borbu prsa u prsa, urlajući glasom u kome se osećaloprigušeno jecanje:

- Za mnom, morski vuci!...Borba je još uvek besnela krajnjom žestinom.Na nasipima, u kulama, hodnicima, spavaonicama i

podrumima, Španci su se očajnički borili. Stari i hrabrikomandant Gibraltara i svi njegovi oficiri već su bili izginuli, alise ostali nisu predavali.

Pokolj je trajao oko jedan sat i za to vreme skoro svi braniocipali su braneći zastavu daleke otadžbine, ne htevši da sepredaju.

Dok su Olonežaninovi gusari zauzimali tvrđavu, Basko je saostalim mornarima napao drugu tvrđavu koja se nalazila neštodalje, nateravši branioce da se predaju, obećavši im život.

Oko dva sata ova žestoka borba, koja je počela ujutro, bila jeokončana, ali četiri stotine Španaca i sto dvadeset gusara ostaloje na bojnom polju, nešto u šumama, nešto oko tvrđave, koju jetako žilavo branio guverner Gibraltara sa svojim vojnicima.

338

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

XXXVIZAKLETVA CRNOG GUSARA

Dok su gusari, željni pljačke, jurili kao nabujala reka u grad,koji više niko nije branio, da bi sprečili stanovnike da pobegnuu šumu i odnesu sa sobom dragocenosti, Crni gusar, Karmo,Van Štiler i Moko pregledali su leševe nagomilane u tvrđavi, unadi da će među njima naći i guvernera Marakaiba, omrznutogVan Gulda.

Na svakom koraku pružao se pred njima strahoviti prizor.Svuda gomile leševa, grozno unakaženih udarcima sablji imačeva, sa odsečenim rukama, sa rasporenim grudima,smrskanim lobanjama; svuda užasne rane iz kojih je šikljalakrv i slivala se preko nasipa i preko stepeništa, stvarajući lokveiz kojih se širio opori miris tople krvi.

Neki su leševi imali u telu još zabodeno oružje, koje ih jeubilo; jedni su još stiskali neprijatelja, zarivši mu zube u vrat,drugi su stezali u poslednjem grču mač ili sablju koja ih jeosvetila. S vremena na vreme čuo se iz gomile leševa jecajnekog ranjenika, koji se mučio da se oslobodi svojih suseda,pokazujući izmučeno bledo lice umrljano krvlju i tražećiiznemoglim glasom vode.

339

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Gusar, koji nije gajio nikakvu mržnju prema Špancima, čimbi čuo nekog ranjenika žurio je da ga oslobodi od leševa koji suga okružavali i uz pomoć Moka i dvojice gusara iznosio ganapolje, naredivši jednom ili drugom da mu ukaže prvu pomoć

Upravo su bili pregledali sve te nesrećnike, kad stigoše dojednog dela unutrašnjeg dvorišta, gde je ležala još jedna gruparanjenika, što Španaca što gusara, i odakle začuše neki glas,koji im se učinio poznat.

- Sto mu morskih pasa! uzviknu Karmo, negde sam čuo ovajnazalni glas!...

- I ja, potvrdi Van Štiler.- Da to nije moj zemljak Darlas?- Ne, reče Gusar. To je glas nekog Španca.- Agua caballeros!... Agua... preklinjao je jedan glas ispod

one gomile mrtvaca.- Grom i pakao!... uzviknu Van Štiler. To je Katalončev

glas!...Gusar i Karmo jurnuše napred, odmičući brzo leševe. Ukaza

se jedna glava umrljana krvlju, zatim dve dugačke i mršaveruke i na kraju dugačak trup pokriven kožnim oklopom, koji jeisto tako bio umrljan krvlju.

- Carrai...! uzviknu onaj čovek, videći Gusara i Karmoa.Imao sam zaista sreću!...

- Ti si to, Katalonče, dušo! povika Karmo radosno. Tolikosam srećan, prijatelju, što te vidim živog. Nadam se da nisumnogo nagrdili tvoje mršavo telo.

- Gde si ranjen? upita ga Gusar, pomažući mu da ustane.- Zahvatili su me po ramenu i licu, ali bez zameranja, ja sam

tog gusara, koji me je ovako udesio, probio kao srndaća. Alivam se kunem, caballeros, da sam srećan što vas vidim žive izdrave.

- Jesi li ozbiljno ranjen?- Ne, gospodine. Samo sam se od silnog bola bio onesvestio.

Dajte mi malo vode, gospodine, samo jedan gutljaj.

340

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Uzmi, prijatelju, reče Karmo, pružajući mu čuturicu punuvode pomešane sa aguardiente. Ovo će te okrepiti.

Katalonac, koji je bio sav u groznici, žudno isprazni čuturicu,a zatim, gledajući Crnog gusara, reče mu:

- Tražite guvernera iz Marakaiba, je li tako?- Da, odgovori Gusar. Jesi li ga video?- Eh, gospodine, vi ste izgubili priliku da ga obesite, a ja da

mu vratim onih dvadeset pet batina.- Šta hoćeš da kažeš? upita Gusar piskavim glasom.- Da onaj nitkov, predviđajući možda vašu pobedu, nije

pristao ovde.- Gde je dakle otišao?- Saznao sam od jednog njegovog vojnika, koji ga je pratio,

da je Van Guld, otišao sa jedrenjakom grofa Lerme na istočnuobalu zaliva, da bi izbegao vaše lađe, a da je zatim otplovio uKoro, znajući da se tamo nalazi jedan španski jedrenjak.

- I kuda namerava da ode?- U Porto Kavalo, gde ima svoje posede i rođake.- Jesi li siguran?- Sasvim siguran, gospodine.- Smrt i prokletstvo! zaurla Gusar strašnim glasom. Opet mi

je pobegao, i to kad sam čvrsto verovao da ću ga uhvatiti! Pašta! Neka pobegne i u sam pakao, Crni gusar će i tamo otići daga traži. Makar potrošio sve svoje bogatstvo, otići ću za njim uHonduras, tako mi boga!

- I ja ću sa vama, gospodine, ako nemate ništa protiv, rečeKatalonac.

- Da, poći ćeš sa mnom, jer nas dvojica gajimo mržnju prematom čoveku.

- Govorite, gospodine.- Vredi li da odmah pođemo za njim?- Do sada je sigurno uspeo da se ukrca i pre nego što mi

stignemo do Marakaiba, njegov brod će stići do obaleNikaragve.

341

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Neka ga, neka beži! Ali kad se vratim na Tortugupripremiću takav pohod kakav još niko nije video uMeksikanskom zalivu. Karmo, Van Štilere, pobrinite se za ovogčoveka! Prepuštam ga vašoj brizi. A ti, Moko, pođi sa mnom ugrad. Treba da nađem Olonežanina.

Gusar, zajedno sa Afrikancem, napusti tvrđavu i siđe uGibraltar.

Grad, koji su gusari zauzeli gotovo bez otpora, pružao je istotako tužnu sliku kao i tvrđava.

Pljačkalo se po svim kućama. Na sve strane čula se vika ljudi,plač žena, vriska dece, psovke, divlji krici i pucnjava.

Građanstvo je bežalo ulicama, pokušavajući da sakrije svojedragocenosti pred gusarima koji su ih gonili. Na sve straneizbijali su krvavi sukobi između pljačkaša i nesrećnih građana,dok su se leševi, izbačeni kroz prozor, razbijali na pločniku,pružajući jezivu sliku.

Pokatkad se čulo bolno zapomaganje viđenijih građana kojesu gusari podvrgavali mukama da bi od njih saznali gde suposakrivali svoje blago, jer ti strašni morski razbojnici nisuprezali ni od čega da bi došli do zlata.

Neke, već potpuno ispražnjene kuće, gorele su u plamenu,šireći okolo zlokobnu svetlost i bacajući visoko oblake varnica,preteći da zapale čitav grad.

Gusar, naviknut na ovakve prizore, koje je već gledao uFlandriji, nije se na to mnogo obazirao nego je žurio da što preizađe iz grada, osećajući ogromno gnušanje prema svemuonome što je predstavljalo uobičajenu sliku rata.

Stigavši na glavni trg, ugleda usred jedne grupe gusara, kojisu ovamo bili dovukli veliki broj građana, Olonežanina, veomazaposlenog oko merenja zlata koje su njegovi drugovi i daljedonosili, pristižući sa svih strana.

- Tako mi Olona!... uzviknu gusar, ugledavši ga. Mislio samda si već otišao iz Gibraltara ili da vešaš Van Gulda. Šta je sad?Ne izgledaš mi naročito veseo, viteže!

342

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

- Istina je, odgovori Gusar.- Šta ima novo?- Van Guld u ovaj čas plovi prema obalama Nikaragve.- Zar je opet pobegao?... Taj čovek je prava satana. Tako mi

Olona!... Je li istina to što mi kažeš?...- Da, Pjere... Otišao je da se skloni u Honduras.- Šta misliš sad da preduzmeš?...- Došao sam da ti kažem kako se vraćam na Tortutu da

organizujem novi pohod.- Vez mene!... Ah!... Viteže!- Hoćeš li i ti sa mnom?- Hoću, prijatelju. Za koji dan otputovaćemo natrag i čim

stignemo na Tortugu skupićemo novu flotu i krenućemoponovo u lov na tu hulju guvernera.

- Hvala ti, Pjere, računam na tebe.Tri dana kasnije, opljačkavši grad, gusari su se ukrcali u

brojne čamce, poslati od eskadre koja nije napuštala svojemesto na drugom kraju zaliva.

Poveli su sa sobom dve stotine zarobljenika za koje su senadali da će pre ili kasnije izvući dobar otkup; zatim su nosiliveliku količinu namirnica, robe i zlata u vrednosti od dvestašezdeset hiljada pijastara, sumu koju će za nekoliko nedeljapotrošiti u gozbama i pijankama čim stignu na Tortugu.

Isplovili su iz zaliva bez ikakvih smetnji i već sutradanukrcali se na palube svojih lađa, okrenuvši prema Marakaibu,koji su nameravali da još jednom temeljito opljačkaju, akoikako bude mogućno.

Crni gusar se ukrcao zajedno sa svojim drugovima naOlonežaninovu lađu, pošto je „Munja" otplovila do samog ulazau zaliv, kako bi sprečila neki iznenadni napad od stranešpanske eskadre, što je jedrila duž obale Velikog zaliva, štitećibrojna primorska mesta Meksika, Jukatana, Hondurasa,Nikaragve i Kostarike.

Karmo i Van Štiler nisu zaboravili da povedu sa sobom i

343

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Katalonca, čije rane više nisu bile ozbiljne.Kao što su gusari i predvideli, stanovnici Marakaiba bili su se

vratili u grad, nadajući se da gusarske lađe neće i po drugi putbaciti sidro u njihovoj luci. Tako su ovi nesrećnici, koje sugusari već jednom opljačkali do gole kože i koji nisu više bili ustanju da pruže ma kakav otpor, morali još jednom da platetrideset hiljada pijastara, preteći da će im zapaliti ceo grad.

Kako ni sa ovim nisu bili zadovoljni, gusari su iskoristili ovozadržavanje u luci da opljačkaju crkve, odnoseći iz njih slike,raspeća, pa čak i zvona, za crkvicu, koju su nameravali dapodignu na Tortugi...

Posle podne istog dana gusarska eskadra je konačnonapustila Marakaibo i zaplovila prema izlazu iz zaliva.

Spremalo se nevreme, pa su žurili da što pre ostave oveopasne krajeve.

Sa strane Siera di Santa Marija navlačili su se ogromni crnioblaci, zaklanjajući sunce na zalasku i šireći se nad morem, dokse vetar pretvarao u vihor.

Talasi su postajali sve veći i bučno se razbijali o bokove lađa.U osam sati uveče, kada su na horizontu blesnule prve munje

i more počelo da svetluca, eskadra je ugledala „Munju", koja jekrstarila uz vetar kraj rta Espada.

Raketa koju je izbacio Olonežanin upozori posadu „Munje"da se približi, dok je u more spušten veliki čamac u kome su senalazili Crni gusar, Katalonac, Van Štiler, Karmo i Moko.

Morgan je, ugledavši signal i videći fenjere eskadre, okrenuoodmah pramac broda prema ulazu u zaliv, tako da je brzaGusareva lađa za čas stigla do čamca i ukrcala svogkomandanta.

Tek što je Gusar stao na palubu, dočekao ga je gromkipoklik:

- Živeo naš komandant!Gusar, zajedno ka Karmoom i Van Štilerom, koji su vodili

Katalonca, prođe preko palube između dva voda mornara.

344

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Zatim se brzo okrete prema jednoj beloj prilici, koja se pojavilana stepenicama koje su vodile iz unutrašnjosti broda.

- Vi, Onorata! uzviknu radosno Gusar.- Ja, viteže, odgovori mlada Flamanka, pošavši mu brzo u

susret. Kako sam srećna što vas vidim živog i zdravog.Tog trenutka sevnu munja i razbi duboku tamu koja je

vladala na moru, a u daljini odjeknu potmula grmljavina.Iznenadna svetlost obasja divno lice mlade žene. Istog trenutkaKatalonac kriknu:

- Vi ovde?... Van Guldova kći... Veliki bože!...Gusar, koji je taman hteo da poleti ka vojvotkinji, zastade i

okrenuvši se naglo prema Kataloncu, koji je gledaopreneraženo u devojku, upita ga glasom koji više nije imaoničeg ljudskog.

- Šta si rekao?... Govori... ili ću te ubiti!...Katalonac je ćutao. Nagnuvši se napred, gledao je bez reči

devojku koja se polako povlačila, teturajući se, kao da joj jeneko nožem probio srce.

Nekoliko trenutaka na palubi lađe vladala je duboka tišina,koju je narušavala samo potmula rika talasa. Sto dvadeset ljudiposade nije skoro disalo, usredsredivši svu pažnju na mladudevojku koja je neprestano uzmicala, i na Gusara, koji je držaoispruženu pesnicu prema Kataloncu.

Svi su predosećali strašnu tragediju.- Govori! ponovi odjednom Gusar prigušenim glasom.

Govori!- Ovo je... Van Guldova kći, reče Katalonac, narušivši tišinu,

koja je vladala na brodu.- Jesi li je poznavao?- Da...- Zakuni se da je ona!...- Kunem se...Strašan krik ote se sa usana Crnog gusara. Videli su ga kako

se savija, kao da ga je neko udario po glavi, dodirnuvši skoro

345

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

palubu, i onda se ponovo naglo digao, skočivši kao tigar.Njegov hrapavi glas odjehšu usred buke talasa.- One noći kad sam plovio ovim vodama, noseći sa sobom

telo Crvenog gusara, izrekao sam jednu strašnu zakletvu...Neka je prokleta ta noć koja mi je ubila voljenu ženu!...

- Komandante, reče Morgan, prilazeći mu.- Mir! kriknu Gusar zajecavši. Ovde komanduju moja braća!Praznoverni strah ovladao je čitavom posadom. Svi pogledi

su bili uprti u more, koje je blistalo kao one noći kad je Gusarizgovorio strašnu zakletvu. Svi su verovali da izmeđuuzburkanih talasa vide tela dvojice gusara, koji su sahranjenina dnu mora. Mlada Flamanka je još uvek uzmicala,pridržavajući obema rukama kosu koja se lepršala na snažnomvetru. Gusar ju je pratio korak po korak, dok su mu oči blistalekao munja. Ni ona ni on nisu progovorili ni reč.

Gusari, nepomični i zastrašeni tim prizorom, nemo su ihpratili pogledom. Ni Morgan se nije više usudio da se približikomandantu.

Odjednom se devojka nađe na ivici stepenica, koje vode ukabine. Stala je za časak mahnuvši očajnički rukama, a potomje sišla natraške, dok ju je Gusar sve vreme pratio.

Kad su ušli u salon, mlada vojvotkinja ponovo stade, zatim,kao da joj je odjednom ponestalo snage, sruči se u jednunaslonjaču.

Gusar zatvori vrata i viknu glasom isprekidanim od jecanja.- Nesrećnice!...- Da, prošapta devojka skoro ugašenim glasom.

Nesrećnica!...Nastade kratka tišina, narušavana samo prigušenim

jecanjem Flamanke.- Neka je prokleta ona moja zakletva!... procedi Gusar u

nastupu očajanja. Vi!... Kći Van Gulda, čoveka prema komegajim smrtnu mržnju!... Kći izdajnika, koji je ubio mojubraću!... Bože!... Bože! To je zaista strašno!...

346

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

Ponovo zaćuta, a onda nastavi kao u nekom zanosu.- Zakleo sam se!... Zakleo sam se i da ću uništiti sve one koji

nose ime mog strašnog neprijatelja. Rekao sam vam to. Sećateli se? Zakleo sam se one strašne noći kad sam predao talasimatelo trećeg brata, koga je ubio vaš otac. Bog, more i moji ljudibili su svedoci te kobne zakletve, koja će sada ubiti jedinu ženukoju volim. Jer... vi ćete, gospođo... umreti!...

Mlada vojvotkinja, čuvši ovu strašnu pretnju, ustade.- Dobro, reče ona. Ubijte me! Sudbina je htela da moj otac

postane izdajnik i ubica... Ubijte me, ali vi, svojom rukom!Umreću srećna od ruke čoveka koga beskrajno volim.

- Ja!... kriknu Gusar, povlačeći se uplašeno. Ne!... Ja vasneću ubiti... Pogledajte!...

Uhvati devojku za ruku i povuče je do širokog prozora, koji jegledao na desni bok.

More je svetlucalo, kao da su ispod talasa proticali mlazevirastopljene bronze ili tečnog sumpora, dok je na mračnomhorizontu, preko koga su se navlačili tamni oblaci, s vremenana vreme blesnula po koja munja.

- Pogledajte, reče Gusar sav u nekom zanosu. More blista kaoonih noći kada sam predao talasima tela svoje braće, žrtvevašeg oca.... Oni su tamo, gledaju me, gledaju moju lađu...Vidim njihove oči kako me motre... Oni traže osvetu... Vidimkako im se tela valjaju među talasima, jer su se vratili napovršinu i traže da izvršim svoju zakletvu... Braćo! Da... bićeteosvećeni... ali ja volim ovu ženu... Bdite nad njom... Ja jevolim!... Ja je volim...

Jecaj mu prekide glas, koji je tog trenutka ličio na glaskakvog ludaka ili čoveka u delirijumu. Nagnuo se prekoprozora i gledao talase koji su se razbijali uz potmulu riku.Možda mu se u onom očajanju učinilo da vidi kako se iz dubinepojavljuju na površinu kosturi Crvenog i Zelenog gusara.

Zatim se naglo okrete prema prestrašenoj devojci. Nanjegovom licu nije više bilo ni traga bola. To je opet bio onaj

347

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

strašni morski vuk, u kome je plamtela ljuta mržnja.- Spremite se da umrete, gospođo! reče joj tužnim glasom.

Molite boga i moju braću da vas zaštite. Čekam vas na palubi.Izašao je iz salona čvrstim korakom, ne okrenuvši se više.

Popeo se zatim stepenicama, prešao preko palube i stao nakomandni most.

Čitava „Munjina" posada stajala je kao skamenjena. Samo jekormilar na kasaru broda upravljao lađom prema severu,prateći ostale gusarske lađe, čiji su fenjeri svetlucali u daljini.

- Gospodine, reče Gusar, prilazeći Morganu. Spremite jedančamac i spustite ga u more.

- Šta to nameravate, komandante? upita zamenik.- Da izvršim svoju zakletvu, odgovori Gusar jedva čujnim

glasom.- Ko će ući u čamac? ...- Izdajnikova kći.- Gospodine!...- Tiho! Moja braća nas gledaju. Poslušajte me!... Ovde, na

ovoj lađi, komanduje Crni gusar!...Niko nije ni pomislio da izvrši naređenje. Svi ti ljudi, koji su

bili neustrašivi borci kao i njihov kapetan, koji su se borili ustotinama bitaka sa očajničkom hrabrošću, osećali su u ovomstrašnom trenutku kao da ih je neko prikovao za palubuneodoljivim strahom.

Glas Crnog gusara postade gotovo piskav. Ponovo odjeknu sakomandnog mosta, tonom punim pretnje:

- Mornari izvršite naređenje!...Zapovednik palube izađe iz stroja i mahnu nekolicini

mornara da pođu za njim i spuste u more, na desnom bokulađe, jedan čamac, kao i da ubace unutra nešto namirnica.Sada je svima bilo jasno šta Gusar namerava s nesrećnom VanGuldovom ćerkom.

Tek što su bili gotovi, kad na palubu izađe mlada Flamanka.Bila je još uvek obučena u belo i plava kosa joj je padala rasuta

348

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

po ramenima. Ljudima se učinila kao neko priviđenje. Mladadevojka pređe bez ijedne reči preko gornje palube; činilo se kaoda jedva dodiruje pod. Išla je uspravno i odlučno, neoklevajući.

Kada je stigla do mesta gde joj je zapovednik palube pokazaočamac, koji su talasi propinjali uz bok lađe, izazivajući potmuloodjekivanje kroz tovarni prostor, zastala je za trenutak, a ondase okrenula prema krmi gledajući Crnog gusara, čija se tamnaprilika čudno ocrtavala na nebu, obasjanom bleštavimmunjama.

Gledala je nekoliko trenutaka strašnog neprijatelja svogaoca, koji je stajao uspravno na komandnom mostu, sa čvrstoskrštenim rukama, Mahnula mu je u znak pozdrava, a ondabrzo sišla niz stepenice i skočila u čamac.

Zapovednik palube je odrešio konopac i Gusar ga ni jednimpokretom nije zadržao.

Krik se ote sa usana čitave posade.- Smilujte joj se!...Gusar ne odgovori. Nagnuo se preko ograde i gledao čamac,

koji su talasi brzo nosili prema pučini, bacajući ga tamo-ovamo.

Sa mora se podigao snažan vetar, dok su nebom paraleučestale munje i buka talasa se mešala sa grmljavinom.

Čamac se sve više udaljavao. Na pramcu se videla bela prilikamlade Flamanke. Ruke je pružala prema „Munji" i gledalanetremice u Crnog gusara.

Čitava posada je dojurila na levu stranu broda, prateći jepogledom. Ali niko više nije izgovorio ni reči. Svima je bilojasno da bi svaki pokušaj da odvrate osvetnika od njegovognauma bio uzaludan.

Čamac je, međutim, sve dalje odmicao. Sad se u daljiničamac video kao neka crna mrlja na talasima, koji su zbogfosforescencije i sevanja svetlucali, čas se propinjao natalasima, čas nestajao u ponorima, zatim se ponovo

349

Emilio Salgari – CRNI GUSAR

pojavljivao, kao da ga štiti neka tajanstvena sila.Mogao se videti još nekoliko minuta, a onda je nestao na

mračnom horizontu, koji su prekrivali gusti oblaci, crni kao dasu od mastila.

Kada su gusari okrenuli prestrašene poglede premakomandnom mostu, videli su Crnog gusara kako polako obaraglavu na grudi, a onda se srušio na gomilu konopaca pokrivšilice rukama. Kroz jauk vetra i buku talasa, čulo se s vremena navreme prigušeno jecanje.

Karmo priđe Van Štileru, i pokazujući mu u pravcukomandnog mosta, reče tužnim glasom:

- Pogledaj gore! Crni gusar plače!...

350