4 broj 19 • Zagreb • 22. svibnja 2018.školskenovine

NAPISAo Branko Nađ

PodzastuPljenost drugoga stranog jezika u školama

engleski nije dovoljan za budućnost naše

djece

Želimo li da naši mladi ljudi jed-nog dana budu konkurentni na europskome tržištu te sposobni za znanstvenu, gospodarsku i trgovačku komunikaciju s

ostatkom svijeta, trebaju znati najmanje dva strana jezika. Uz dominantan engleski jezik u našem školstvu, potrebno je i učenje drugoga stranog jezika učiniti obvezatnim, smatraju prosvjetari s kojima smo razgovarali o ovoj problema-tici. A resorno ministarstvo trebalo bi dati barem jasnu preporuku ravnateljima osnovnih škola da već pri upisu prvašića roditeljima osvijeste važnost i drugih jezika osim engleskoga. Inercija i neznanje dovode do toga da je engleski uzeo primat, ponajviše zbog sveprisut-

nosti u multimedijalnom svijetu u kojem živimo. Međutim, dugoročno je to za hrvat-sko gospodarstvo loše, jer s našom zemljom posluju ponajviše zemlje s njemačkoga govornog područja.

EuropskE prEporukE U osnovnoškolskom segmentu imamo, i teoretski i zakonski, jedan od najboljih su-

stava učenja stranog jezika u Europi, i mali broj zemalja ima moguć-

nost učenja stranog jezika već od prvog razreda. Govori nam to Irena Horvatić Bilić, predsjednica Hrvatskog društva učitelja i profesora njemačkog jezika i urednica za njemački jezik pri Školskoj

knjizi, Međutim, upozorava da se u praksi većinom od prvog

razreda bira i upisuje engleski jezik.

TEMA BROJA

ministarstvo je u kolovozu 2017. donijelo odluku o

uvođenju strukovnoga kurikuluma za stjecanje kvalifikacije ekonomist,

Prema kojoj su učenici iz šezdesetak škola sa

ekonomskim smjerom iz cijele Hrvatske ostali

bez mogućnosti učenja drugoga stranog jezika Irena Horvatić Bilić

5školskenovine

PodzastuPljenost drugoga stranog jezika u školama

Za to zakonski ne postoji nikakav razlog. Često se barata argumentom kako učenjem stranih jezika, naročito drugoga, potičemo djecu na odlazak u inozemstvo. To je vrlo loše razmišljanje i pogrješna perspektiva, ističe Horvatić Bilić:

– Mi smo zemlja u koju ulažu prvenstve-no ulagači iz zemalja njemačkoga govor-nog područja. Pogledajmo malo oko sebe. Nećemo vidjeti logotipove kanadskih tvrtki niti reklame američkih ni britanskih. Naše gospodarstvo velikim dijelom nose investi-cije iz njemačkoga govornog područja. Zato se zalažemo da naš učenik, mladi čovjek koji izlazi na tržište rada, osim svog znanja struke mora imati i znanja stranih jezika. To bi trebao biti i strateški interes naše zemlje, ako hoćemo biti prisutni na međunarod-nom tržištu, privući investicije i biti sposob-ni komunicirati s partnerima izvana.

Osim toga, i europski dokumenti odnosno preporuke upozoravaju na važnost drugoga stranog jezika. Među osam kompetencija koje se preporučuju cjeloživotnu konkurenci-ju, prve dvije obuhvaćaju materinski i strani jezik. Nadalje, među zaključcima sastanka Europskog vijeća iz prosinca 2017. godine jasno se preporučuje poboljšanje učenja je-zika kako bi više mladih govorilo barem dva europska jezika uz materinski.

Slabo predznanjeŠto se srednje škole tiče, prije nekoliko je godina uspostavljen e-upis na kojem je u programskim postavkama dozvoljeno da učenici strani jezik koji su učili dotad biraju opet u početnom stadiju. Znači, da npr. nje-mački jezik ili francuski uče iz početka. Pa se postavlja pitanje zašto su s tim učenicima pet godine radile učiteljice u osnovnoj školi. Za-što su se rasipali resursi, zašto je država pet godina plaćala nastavni kadar, ako učenik tim jednim klikom mišem, zbog nesigurnosti ili nedovolj-nog znanja, može opet taj isti njemački ili francuski od prvog srednje učiti iznova, od prve lekcije? Umjesto da se učenje nastavi.

Ponuda stranih jezika od prvog razreda mora biti drukčija da se kompetencije stranih jezika u cijeloj obrazovnoj vertikali razvijaju drukčije. Njemački, ali i drugi strani jezici, sve su manje zastupljeni u srednjim školama, a onda i na akademskoj razini – rekla nam je Horvatić Bilić, koja 12 godina radi na Prav-nome fakultetu:

– Kada sam došla, imala sam skupine od po 35 studenata njemačkog jezika, koji su birali taj jezik jer su s njime došli iz srednje škole. Danas ih je u skupini jedva pet. Zašto? Zato što na akademskoj razini ubiremo

plodove onoga što se dotad događalo u vertikali.

Slična je situacija i na drugim fakultetima, pa ni zadarsko ni osječko sveu-čilište ne popunjavaju sva

upisna mjesta studentima germanistike. Melita Aleksa

Varga s Odsjeka za germanisti-ku osječkog sveučilišta kaže:

– Lani smo na prvoj godini imali petnaestak nepopunjenih mjesta, što pokazuje da interes pada. Najveći je problem što nam srednjoškolci dolaze s nedovoljnim znanjem jezika. Naime, na državnoj maturi polože ispit njemačkog jezika na višoj razini, što odgova-ra B2 stupnju znanja jezika. Međutim, naša inicijalna testiranja, prema standardiziranim ispitima Europske unije, pokazuju da ti naši studenti barataju tek s B1 razinom znanja njemačkoga.

I profesorica Varga smatra da bi drugi strani jezik u obrazovnoj vertikali trebao biti obvezatan, kako bi naši mladi ljudi bili spre-

mni – ili za sveučilišnu razinu obrazovanja ili pak za sve zahtjevnije tržište rada.

– Roditeljima treba dati izbor, da biraju koji će strani jezik izabrati za svoju djecu u prvome razredu, ali to ne može, odnosno ne bi smio biti samo engleski jezik – zaključuje.

zakinute Strukovne škole Posebnu problematiku čini učenje stranog jezika, naročito drugoga, u strukovnim ško-lama. Potrebno je jasno definirati zanimanja kod kojih je stvarno poznavanje jednog ili dvaju stranih jezika minimum za uspješno obavljanje poslova iz te struke.

Ipak, resorno je ministarstvo u kolovozu 2017. godine, uslijed ljetnih praznika (kad nitko na to nije mogao reagirati) donijelo Odluku o uvođenju strukovnoga kurikulu-ma za stjecanje kvalifikacije ekonomist, u obrazovnom sektoru ekonomija, trgovina i poslovna administracija. Iz navedene Odlu-ke proizlazi da učenici, u okviru općeobra-zovnog modula, uče samo jedan strani jezik, engleski ili njemački, dok izborni modul obuhvaća isključivo strukovne predmete bez mogućnosti učenja drugoga stranog jezika.

– Netko tko se obrazuje za ekonomista ra-dit će vjerojatno u nekakvoj špediciji, logisti-ci, trgovini, izvozu. Kako bi taj mladi čovjek te poslove mogao odrađivati sa znanjima is-ključivo jednoga stranog jezika? Dominantno engleskoga, iako su naši primarni partneri germanske zemlje. Dakle, drugoga stranog jezika za tu djecu nema. Eventualno se može ponuditi kao fakultativna aktivnost. Ali zar zaista možemo učenje stranog jezika svesti na fakultativnu razinu, poput zadrugara ili malih ekologa – pita se Horvatić Bilić.

Karmen Radetić profesorica je njemač-kog u Trećoj ekonomskoj školi Zagreb te upozorava kako će zbog ove odluke učenici iz šezdesetak škola sa ekonomskim smje-rom iz cijele Hrvatske moći tijekom svoga srednjoškolskog obrazovanja učiti samo jedan strani jezik. Pri tome se većina učenika prilikom upisa odlučuje za engleski. Stoga je ukidanjem mogućnosti učenja drugoga

fakulteti ne popunjavaju

upiSne kvote Studentima

germaniStikePrema

Podatcima zavoda za statistiku, 90 Posto Prvašića uPisuje

engleski jezik, a tek

deset Posto neki drugi

strani jezik

božo pavičin, Savjetnik u HrvatSkoj goSpodarSkoj komori

UkljUčiti poslodavce U strUkovno obrazovanjeSasvim je sigurno da bi kod obrazovanja za određena zanimanja,

kao što su to zanimanja u turizmu, trebalo biti omogućeno učenje minimalno dva strana jezika, jer se radi o zanimanjima u kojima je to zaista i potrebno. S druge pak strane postoje zanimanja kod kojih učenje drugoga stranog jezika nije nužno.

Kako bismo mogli utvrditi kod kojih je zanimanja potrebno učiti i koliko stranih jezika, potrebno je prije svega odrediti standarde zanimanja, temeljem kojih bi se sasvim jasno i nedvojbeno utvrdilo koja su znanja, vještine i sposobnosti nužne kod obavljanja određenog zanimanja. Ako želimo da oni predstavljaju potrebe tržišta rada, ti standardi zanimanja mogu se napraviti jedino u suradnji s poslodavcima i to na način da poslodavci kažu koja su to znanja i vještine koja su potrebna za odre-đeno zanimanje. Tek nakon toga možemo pristupiti izradi standarda kvalifikacija i strukovnim kurikulima. Sve ostalo bila bi čista improvizacija i eksperimentiranje.

Nekim bi učenicima drugi strani jezik bio prednost u njihovoj daljnjoj karijeri, a drugima bi predstavljao dodatno opterećenje tijekom školova-nja koje u budućem radu možda neće previše koristiti. Iako je neupitna činjenica da bi učenje drugoga stranog jezika učenicima u daljnjem životu sigurno bilo korisno, kao uostalom i mnoga druga znanja i vještine, moramo biti svjesni da je školska satnica ograničena. Svi se slažu da su

učenici preopterećeni nepotrebnim znanjem, no kad se pokuša utvrditi koja su to znanja nepotrebna, nastaju problemi. Budući da kurikule obično pišu stručnjaci i nastavnici određenog područja, oni u pravilu smatraju da su upravo njihovi sadržaji važni i potrebni.

Nedavno smo mogli čuti da djeca nedovoljno uče sadržaje iz STEM područja pa uvodimo i obvezatnu informatiku, dok odre-đeni stručnjaci upozoravaju da djeca uče premalo hrvatskoga. Činjenica je da su prostor i satnica ograničeni te da ako želimo povećavati određene sadržaje nekih se drugih trebamo odreći. U suprotnome neće biti tako velike školske torbe da u nju sve stane. Ako želimo uvesti učenicima dodatne obveze, moramo neke druge sadržaje izbaciti.

Nužno je povezivanje općeobrazovnih sadržaja sa strukovnima. Nije rijedak slučaj da općeobrazovni sadržaji učenicima strukovnih škola predstavljaju veći problem nego strukovni sadržaji. Potrebno je dobro analizirati zbog čega je to tako. Jedno bi od rješenja sasvim sigurno bilo da se primjerice strani jezik u velikoj mjeri uči kroz strukovne sadržaje. Time bi se rasteretilo učenike, a s druge strane sasvim bi im sigurno sadržaji bili zanimljiviji jer bi sve naučeno odmah mogli primjenjivati u praksi.

Ako uz to u doglednom vremenu snažnije uključimo poslodavce u strukovno obrazovanje i do maksimuma povećamo broj sati koje učenik za vrijeme školovanja provodi kod poslodavca, učenik bi tad sve što je u školi naučio odmah i primjenjivao te dodatno proširivao u stvarnome radnom okruženju. Tako bi bio i zadovoljniji i motiviraniji za daljnje učenje.

6 broj 19 • Zagreb • 22. svibnja 2018.školskenovine

stranog jezika kroz obrazovni sustav učeni-cima ekonomskih škola oduzeta mogućnost ostvarivanja većih kompetencija i kasnije konkurentnosti na tržištu rada. Znanjem njemačkog jezika, smatra Radetić, poveća-vaju se i izgledi zapošljavanja u njemačkim tvrtkama koje posluju u Hrvatskoj, a o tome najbolje govori povratna informacija bivših učenika ove škole kojima je upravo poznava-nje drugoga, i to redovito njemačkog jezika pomoglo u dobivanju posla kako u hrvatskim tako i njemačkim tvrtkama u Hrvatskoj.

– Što se tiče hrvatskog turizma kao našega najznačajnijega i najvećega izvoznog proizvo-da, najviše turista dolazi upravo iz Njemačke, Slovenije i Austrije pa je suvišno govoriti o važnosti znanja jezika. Nadalje, u današnjem globalnom svijetu iznimno je važan i pristup informacijama, a prema podatcima Goethe-Instituta njemački je jezik na visokom drugom mjestu po broju raspoloživih internetskih stranica. Po broju izdanih knjiga, njemačko je izdavaštvo na šestome mjestu u svijetu. To znači da je na njemačkom jeziku raspoloživo praktički sve što se izda u današnjem suvre-menom svijetu. Ako se složimo s izrekom koja kaže „Englisch ist ein Muss, Deutsch ein Plus” odnosno da je poznavanje engleskog jezika nužno, a njemačkoga poželjno, možemo samo zaključiti da je europski orijentiranom, struč-no kompetentnom i tržišno konkurentnom hrvatskom učeniku u njegovu profesionalnom i društvenom životu od ključne važnosti po-znavanje barem dva strana jezika.

Čim je Odluka objavljena u Narodnim novinama u kolovozu 2017. godine, ravnatelj Treće ekonomske škole Mirko Kožul reagirao je slanjem dopisa ministarstvu s molbom da se izvođenje drugoga stranog jezika omogu-ći u okviru izbornih modula, ali mu MZO nije odgovorio. Na ponovljeni dopis od 19. listopada 2017. odgovorio mu je pomoćnik ministrice Vlado Prskalo dopisom od 22. studenoga 2017. da Ministarstvo „nije u mo-gućnosti odobriti izvođenje općeobrazovnog predmeta strani jezik u okviru strukovnog modula, strukovnoga kurikuluma za stjeca-nje kvalifikacije ekonomist.

Vertikalna poVezanostHorvatić Bilić je također pisala Sektoru za srednjoškolski odgoj i obrazovanje te samoj ministrici Blaženki Divjak, naglasivši da takav pristup sigurno neće osigurati da nove generacije hrvatskih ekonomista u međunarodnim poslovima izvoza, špedicije ili turizma raspolažu i potrebnim znanjem stranih jezika.

– Iskreno se nadam da će jednom netko reagirati na vrijeme. Ako sad nije trenutak za

promjene, kad se razmatra novi kurikulum, onda ne znam kad će biti! Ako sad završimo priču i pokažemo da nam jezici više ne treba-ju, nego će naglasak biti na STEM području, onda ne znam kojim će medijem komunika-cije naši mladi ljudi, stručnjaci i znanstvenici komunicirati sa svijetom – zaključuje Irena Horvatić Bilić.

Naši se sugovornici slažu da bi se velik dio problema riješilo uvođenje dvaju obvezatnih stranih jezika u osnovnoj školi, jedan od prvog razreda, zajedno s opismenjavanjem na materinskom, a drugi od četvrtog razreda. Dosadašnji izborni status drugoga stranog jezika vodu je usmjeravao na mlin isključivo engleskog jezika.

Učenici u kasnijim razredima čak ispisuju taj drugi strani jezik, kako im eventualna slabija ocjena ne bi kvarila prosjek za upis u srednju školu. Potvrdila nam je to Anita Križanac Rašić, koja zadnjih desetak godina predaje njemački jezik u zagrebačkoj OŠ Bukovac.

– Njemački se u našoj školi uči kao drugi strani jezik, dakle od četvrtog razreda. U tome prvome trenutku gotovo 90 učenika bira njemački kao drugi strani jezik, među-tim to s vremenom pada. Najviše ih se ispiše nakon te prve godine učenja. Ili nisu zado-voljni ocjenom ili im ne odgovara termin održavanja sata u suprotnoj smjeni itd.

Smatra da djeci u kasnijim godinama obrazovanja itekako nedostaje kvalitetno znanje drugoga stranog jezika i velika je tu odgovornost na roditeljima, koji ih ne potiču i ne pokazuju da je znanje više stranih jezika u današnjem svijetu velika prednost:

– Roditelj uvijek misli da je bitno naučiti engleski, jer je svuda oko nas, a da druge jezike djeca stignu naučiti, ako im kasnije bude potrebno. Ako govorimo o budućnosti, poslovima i zanimanja koje će ta djeca izučiti kasnije, jasno je da im je njemački potrebniji, zbog blizine Austrije, Njemačke, zemalja gdje naši ljudi najčešće odlaze raditi.

Zato bi, vjeruje, zakonski trebalo odrediti upisne kvote u prvome razredu osnovne škole, prema kojem bi roditelji za svoje ma-lišane morali izabrati i neki drugi jezik osim engleskoga.

Najkvalitetnija dugoročna odluka bila bi da drugi strani jezik postane obvezatan za sve učenike osnovne škole, pa i srednje. Izbornost zasad rezultira velikom stopom is-pisivanja u petom, šestom, sedmom razredu, pa se opet postavlja pitanje gubljenja vre-mena, energije i resursa, zbog čega Križanac Rašić predlaže:

– Možda bi trebalo bolje povezati cijelu obrazovnu vertikalu. U vrtićima valja učiti što više jezika, osnovna škola samo treba nastavi-ti s tom praksom, srednja također. Nažalost, daleko smo od takve prakse.

Maleni jezičari zagrebačke OŠ

bukOvacUčimo stvarno različito gradivo. Pomalo mi je i teš-ko, ali su testovi jako lagani i uvijek sam dobila pet, bez ijedne grješke, i u prvom i u drugom razredu. Idemo na izlete, družimo se jedni s drugima i sve to

na njemačkom jeziku. Vanja Vrgoč, 2. c

Za mene je učenje stranog jezika zabava i putova-nje. Ponosna sam što smo prva generacija koja uči njemački jezik. A posebno me vesele igre i pjesme s Lehrerin Anitom na njemačkom jeziku koje nam

razvesele cijeli dan.Ana Lukač, 2. c

Moja se mama bavi turizmom i žao joj je što nije naučila više jezika kako bi joj to otvorilo još neka vrata u njezinoj djelatnosti. Nikad nije kasno početi učiti strani jezik, iako je lakše dok smo mlađi, jer

godinama samo nadopunjujemo svoje znanje. Učim engleski jezik i njemački, a voljela bih još koji naučiti

kako bih bila uspješnija u budućnosti. Bogatstvo je poznavati jezike i širiti svoje poglede u svijet.

Lara Utrobičić, 6. d

Njemački učim još od vrtića, od svoje četvrte godine, a engleski i francuski od prvoga, odnosno četvrtog razreda osnovne škole. Veseli me što na obiteljskim putovanjima mogu razgovarati i razumjeti ljude koje susrećemo. Znanje stranog jezika daje mi mogućnost studiranja u inozemstvu, a sigurna sam da će mi pomoći i prilikom traženja posla.

Elena Nesek, 8. c

Europsko vijEćEjasno prEporučujE poboljšanjE učEnja jEzika kako bi višE mladih, uzmatErinskijEzik, govorilo barEm dva Europska