Enid Blyton - 5 prijatelja - 7. Na logorovanju.pdf

8/13/2019 Enid Blyton - 5 prijatelja - 7. Na logorovanju.pdf

1/147


2/147

Na logorovanju

Naslov izvornikaTHE FAMOUS FIVE

Five go off to Camp


3/147

Vrijeme praznika

Dva zaista lijepa atora, etiri podlone ponjave,etiri vree za spavanje dobro, a to je s Timyem? Zar

nee i on dobiti vreu za spavanje? Dick e uz smijeh.Ostalo se troje djece nasmijalo, a pas Timmy snano

udario repom o tlo.Pogledajte ga ree George. I on se smije!

Gubica mu je irom razvuena.Svi su pogledali Timmya. Zaista je izgledalo kao da

mu je irok osmijeh razvukao dlakava usta s kraja nakraj.

Zlatan je ree Anne milujui ga. Ti si najboljipas na svijetu, zar ne, Timmy?Vau!Timmy e potvrujui. Utisnuo je Anne vla-

an poljubac na nos.etvoro djece, Julijan, visok i snaan za svoje godine,

Dick, George i Anne bijahu zaokupljeni planiranjem ljeto-vanja pod atorima. George je bila djevojica a ne djeak,ali nikad se nije odazivaia na svoje pravo imeGeorgina.

S pjegavim licem i kratkom kovravom kosom doista jeprije nalikovala djeaku nego djevojici.

Doista je arobno to su nam dopustiii da samiljetujemo pod atorima ree Dick. Nisam mislio da binam roditelji to mogli dopustiti nakon strane pustolovinekoju smo doivjeli prole godine kad smo ljetovali uautoprikolici.

Pa, neemo biti ba posve sami pridometneAnne.Ne zaboravi da e tamo biti i gospodin Luffy koji e

nas drati na oku. On e logovorovati sasvim u blizini.Pih! Stari Luffy! Dick e uza smijeh. On nee

ni znati jesmo li tamo ili nismo. Tako dugo dok moeprouavati svoje dragocjene movarne kukce, nee brinutio nama.

Da, ali da on nije poao s nama na logorovanje,roditelji nam ne bi dopustili da idemo sami ree Anne.


4/147

ula sam kad je tata to rekao.Gospodin Luffy je bio nastavnik u koli koju su

pohaali djeaci, postariji, zaneseni ovjek sa strau zaprouavanje ivota kukaca. Anne bi ga izbjegavala kad bi

prenosio kutije s primjercima kukaca, jer bi mu kojiputpobjegli i stali puzati. Djeaci su ga voljeli i smatrali gazabavnim, a pomisao da e ih on uvati priinjala im seveoma smijenom.

Vjerojatnije emo mi morati njega uvati reeJulijan. On je osoba kojoj e se ator sruiti na glavu,ili e mu istei zaliha vode, ili e pak sjesti na torbu gdjesu jaja. ini se da stari Luffy ivi u svijetu kukaca, a ne u

naem svijetu!Dobro, neka ivi u svijetu svojih kukaca sve dok se

ne mijea u na ree George koja je mrzila da se odraslimijeaju u njezina posla. Izgleda da e to biti divnipraznici ivot pod atorom na visokim pustopoljinama, ada uz to moemo raditi to nas je volja, kad nas je volja ikako nas je volja.

Vau!sloi se Timmy ponovno udarivi repom.To znai da e i on ivjeti po svojojvolji ree Anne.Lovit e na stotine zeeva, zar ne, Timmy, i

mahnito lajati na svakoga tko nam se priblii na trikiiometra!

Sada uti malo, Anne! Dick e iznova uzimajuipopis potrebnih stvari.Zaista moramo pregledati popis ividjeti jesmo li ba sve predvidjeli. Gdje sam ono stao da, etiri vree za spavanje.

Da, i htio si znati treba li jedna i za Timmya hi-houi e Anne.

Naravno da ne trebauplete se George.Spavate tamo gdje uvijek spava zar ne, Timmy? Na mojim no-gama.

Ne bismo li mu mogli nabaviti barem maluvreu za

spavanje?predloi Anne.Izgledalo bi draesno ree George. Nastavi, Dick.

Svezat u maramicu Anne oko usta bude li te i dalje


5/147

prekidala.Dick je nastavio pregledavati listu. Bila je veoma

zanimljiva. Stavke poput tava, platnena bisaga,emajliranih tanjura i sudova za pie bile su na popisu i o

svakoj je, ini se, valjalo podrobno raspraviti.Znate, gotovo je jednako zabavno planirati praznike

kao i ljetovati ree Dick. Pa, mislim da nita nismozaboraviii, zar ne?

Nismo. Moda smo i previe razmiljali! primijetiJulian. Stari Luffy rekao je da e sve nae stvarismjestiti u prikolicu na svojim koiima, pa mi o tome netrebamo brinuti. Ne bih se ba veselio da ih moram nositi!

O, samo da dode sljedei tjedan! uzdahne Anne.Zato vrijeme prolazi tako sporo kad oekujemo da sedogodi neto lijepo, a tako kratko kad se neto lijepoupravo dogaa?

Da, izgleda da je sve naopako, zar ne?Dick e uzhihot. Ima li tko kartu? Rado bih jo malko osmotriomjesto gdje idemo.

Julian izvue kartu iz depa. Razvio ju je, i etvoro sedjece nagnulo nad nju. Karta je pokazivala prostran isamotan potez vritina gdje je bilo vrlo malo kua.

Tek nekoliko farmi, i to je sve ree Julianpokazujui jednu ili dvije. Ne mogu bogznato uzgojitina toj siromanoj zemlji. Gledajte, tu je negdje mjesto gdjeidemo upravo ovdje a na suprotnom se breuljkunalazi mala farma gdje emo, kad nam bude trebalo,nabavljati mlijeko, jaja i maslac. Luffy je ve tamo bio.Kae da je farma prilino malena, ali kamperima veomakorisna.

Ove su pustopoljine jako visoke, zar ne?priklopiGeorge.Kladim se da se zimi ljudi smrzavaju od hlad-noe.

Da potvrdi Julian. A mora da je ljeti takoerveoma vjetrovito i svjee, jer nam je Luffy rekao da pone-semo veste i slino. Kae da su ti krajevi zimi mjesecimapod snijegom. Ako se izgubi ovca, valja je iskopavati iz sni-


6/147

jega.Dick je prstom pratio mali zavojiti put koji je

presjecao podruje vritina. Ii emo ovim putem,gledajte, tu, gdje je oznaen kolski put. Vjerojatno vodi do

farme. Morat emo nositi nae stvari od mjesta gdje Luffybude parkirao svoj automobil do mjesta gje emologorovati.

Nadam se, ne previe blizu Luffyu dometneGeorge.

O, ne. Pristao je da nas dri na oku, ali posve enas smetnuti s uma kad se jednom smjesti u svom atoru ree Julian. Doista hoe. Znam dva tipa koja su

jednom polas njegovim kolima na dan tranja, a on se


7/147

uveervratio bez njih. Zaboravio je da je poao s njima iostavio ih da lutaju kilometre i kilometre.

Dobri stari Luffyree Dick. Takvog trebamo!Nee dolaziti i ispitivati jesmo li opraii zube ili jesmo ii

obukli tople veste!Ostali su se nasmijali, a Timmy je ponovno razvukaosvoja psea usta i cerio se. Jezik mu je veseio visio. Dobroje bilo to su njegova etiri prijatelja ponovno s njim, kao ito da slua kako kuju planove za ljetovanje. Timmy je zavrijeme polugodita ivio u koli sa George i Anne i djeacisu mu veoma nedostajali. Ali bio je on Georgein pas i ne bini sanjao da je ostavi. Dobro je bilo da su u Georgeinoj

koli djevojicama doputali da dovedu i svoje ljubimce,jer, u protivnom, George zacijelo ne bi pohadala kolu!

Julian je iznova savio kartu: Nadam se da e svestvari koje smo naruili stii navrijeme kazao je. Predstoji nam jo est dana ekanja. Bit e bolje daneprestano podsjeam Luffya da putujemo s njim, jer bibio u stanju krenuti i bez nas!

Bilo je teko tako dugo ekati, sada kad je sve biloisplanirano. Djeca su nestrpljivo otvarala pakete koji supotjecali iz razliitih spremnica. Vree za spavanje su bilelijepe.

Odlino! uskiiknula je Anne.arobno! sloila se George uvlaei se u svoju

vreu. Gledajte! Mogu je uzicom svezati ispod vrataaima i kapuljau. Boe, kako je topla! Ne bih se plaila ninajhladnije noi ako bih u njoj spavala. Glasam da noasspavamo u vreama.

to? U spavaonicama?upita Anne.Da. Zato ne? Tek tako, da se naviknemo

predloi George kojoj se inilo da je vrea za spavanjestotinu puta bolja od obinoga kreveta.

I tako su te noi svo etvoro spavali na podu

spavaonice u vreama za spavanje i proglasili ih veomaudobnima i toplima poput zagrijanog prepeenca.Jedino je problem u tome to se Timmy neprestano


8/147

nastoji uvui u moju vreu potui se George a, asnarije, tu nema dovoljno mjesta. Osim toga, skuhao bi se.

Pa, izgleda da je pola noi proveo na mom trbuhu gunao je Julian. Lijepo u zatvoriti vrata svoje

spavaonice ako Timmy namjerava provesti no bacakajuise redom po svaijoj vrei.Ne smeta me toliko bacakanje koliko njegova

stravina navika da se neprestano vrti ukrug dok se nenamjestiprigovarao je Dick.To je meni radio noas.Glup obiaj.

On tu ne moe nita spremno je objanjavalaGeorge. Taj su obiaj imali divlji psi prije stoljea i

stoljea spavali su meu trstikom i rogozom i naviknulisu se da se dugo vrte meu njima kakobi ih polegnuli inapravili si ugodnije mjesto za spavanje. I nai se psi idanas okreu prije no to usnu iako vie ne spavaju natrstici i rogozu.

Pa dobro! Bilo bi mi drago kad bi Timmy zaboravioda su njegovi psei preci spavali na rogozu i da naprosto

ima na umu kako je on lijep pitomi pas koji ima svojukoaru za spavanje ree Dick. Samo da vidi kako midanas izgleda trbuh! Pokriven je tragovima njegovihstopala.

Laljive! dobaci mu Anne. Pretjeruje, Dick.O, kako elim da doe srijeda! Umorna sam od ekanja.

Stii e umiri je Julian. A tako je i bilo, dakako.Svanulo je vedro i sunano jutro, s jasnoplavim nebomosutim pokojim bijelim oblakom.

Oblaci koji navjeuju lijepo vrijeme Julian ezadovoljno. Ponadajmo se samo da je stari Luffyzapamtio da danas putujemo. Dogovoreno je da dode udeset sati. Priredili smo sendvie za cijelo drutvo. Majkaje mislila da e tako biti bolje ako Luffy svoje zaboravi, Akoi nije zaboravio, nema veze, jer emo ih sigurno mi moi

pojesti. A tu je i Timmy koji je uvijek spreman da dovriobrok!

Timmy je bio jednako uzbuen kao i djeca. Uvijek je


9/147

znao kada se neto lijepo trebalo dogoditi. Mahao je repomcijelo vrijeme, isplaena jezika i sopui, kao da je na trka-ma. Neprestano je gazio po svaijimnogama, ali nitko nato nije obraao panju.

Gospodin Luffy je zakasnio pola sata, i stigao upravou trenutku kad su se svi ostali pribojavali da ih jezaboravio. Bio je za volanom svoga velikoga starinskogautomobila, i sjao od zadovoljstva. Sva su ga djeca dobropoznavala, jer je stanovao u blizini i esto dolazio igratibrid s ocem i majkom.

Zdravo! Zdravo! uzvikivao je. Kao to vidim,spremni ste! Tim bolje! Natrpajte stvari u prikolicu, hoete

li? Moja prtijaga je ve unutra, ali jo ima mjesta. Usput,ponio sam sendvia za sve. Moja je supruga kazala da jeboje da ih ponesem mnogo.

Imat emo pravu proslavu ree Dick pomauiJulianu da ponese sloene atore i vree za spavanje doksu ih djevojice pratile nosei manje zaveljaje. Uskoro jesve bilo smjeteno u prikolicu i Julian je prtljag uvrstio

konopcima.Djeca su se pozdravila s odraslima koji su ih ispraalii uzbueno se ukrcala u automobil. Gospodin Luffy jeupalio motor i, uza strahovitu buku, stavio mjenja u prvubrzinu.

Dovienja! vikali su odrasli, a Julianova je majkadodala posljednje rijei; I nemojte ovaj put upasti uneku stranu pustolovinu!

Naravno da nee! doviknuo je gospodin Luffy ve-selo. Ja u bdjeti da se to ne dogodi, Nikakvihpustolovina ne moe biti na divljim i pustim vritinama.Dovienja!

Krenuli su, ivahno maui i izvikujui pozdrave ducijele ulice.Dovienja! Dovienjanjanja! Hura, konanosmo krenuli!

Automobil je pojurio uiicom, dok se prikolica suludozanosila iza njih. Praznici su poeli!


10/147

Na vritinama

Gospodin Luffy nije bio dobar voza. Vozio je prebrzo,posebice na zavojima, i Julian je vie puta uspanieno po-

gledavao prikolicu, plaei se da e na nekoj otrijoj okucistvari iznenadno iskliznuti. Vidio je kako zamotak svreama za spavanje poskakuje visoko u zrak, ali jesreom ostao u prikolici. Dotaknuo je rame gospodinaLuffya.

Gospodine! Biste li, molim vas, mogli voziti malosporije! Dok stignemo, prikolica e biti prazna, nastavi lise prtljaga i dalje tako klatiti u njoj.

Potenja mi! Zaboravio sam da imamo prikolicu ree gospodin Luffy odmah smanjivi brzinu. Podsjetime svaki put kad preem osamdeset kilometara na sat,hoe li? Kad sam proli put putovao s prikolicom, stigaosam sa samo pola stvari. Ne bih elio da mi se to ponovnodogodi.

Julian se iskreno nadao na nee. Otro je motrio brzi-

nomjer i im bi se pribliio brojci devedeset, dotaknuo biruku gospodina Luffya.

Gospodin Luffy je izgledao veoma sretno. Nije voliovrijeme kolske nastave, ali je volio praznike. Nastava gaje ometala u prouavanju njegovih oboavanih kukaca.Sada je putovao sa etvoro djece koju je volio, i ljetovat ena vritinama za koje je znao da su bogate pelama,

leptirima i svakojakim kukcima koji su ga zanimali.Namjeravao je mnogoemu poduiti i djecu. Bili bi se oniuasnuli da su za to znali, ali, sreom, nisu.

Bio je on ovjek neobina izgleda. Imao je veoma neu-redne, guste obrve ponad blagih i umiljatih oiju koje suDicka neodoijivo podsjeale na majmunske. Nos mu je bioprilino dugaak i nadavao se opasnijim no to je bio, jerje, neoekivano, iz nosnica rasla prava uma dlaka. Imao

je neuredne brkove i okruglu bradu s iznenaujuomrupicom u sredini.


11/147

Njegove su ui uvijek oaravale Anne. Bijahu velike ismjetene prilino prema naprijed, a gospodin Luffy je poelji mogao micati desnim uhom. Na svoju veliku alost, tomu nikako nije uspijevalo i sa lijevim. Kosa mu je biia

gusta i upava, a odjea uvijek djelovala oputeno, udobnoi malko preveliko za njega.Djeca su ga voljela i protiv svoje volje. Bio je on tako

neobian, srdaan, neuredan i zaboravan pa ipak,ponekad iznenadno razjaren. Julian je esto djecipripovijedao pripovijest o nasilnome Tomu Killinu.

Gospodin Luffy je jednom naiao na Toma koji jekinjio nekoga malog djeaka u garderobi vukui ga uokoioza remen. Uz krik ljutita bika, gospodin Luffy se obruiona nasilnika, zgrabio ga za remen, podigao u zrak inataknuo na kuku u garderobi.

Ovdje e ostati dok ne naie netko tko e teotkaiti! grmio je gospodin Luffy. Kao to vidi, i jaznam uhvatiti za remen!

Potom je kooperno napustio garderobu, s malim

ustraenim djeakom uza se, ostavljajui nasilnika da visivisoko na kuki, posve nemoan da se oslobodi. I tamo jeostao, jer ga nijedan od djeaka koji bi provirili, napustiviigranje nogometa, nije htio osloboditi.

I da kuka nije popustila pod njegovom teinom, idanas bi tamo visiorekao je Julian uz hihot.

Dobri stari Luffy! Nikad ne biste pomislili da bi semogao tako raestiti, zar ne?

Anne se pripovijest svidjela. Nakon toga, gospodinLuffy je u njezinim oima postao pravi junak. Bilo joj jedrago da sjedi pokraj njega u automobilu i avrlja o svemuu svaemu. Ostalo troje djece bilo je stijenjeno straga, sTimmyem na stopalima. George mu je strogo zabranila dajoj se popne na krilo, jer je bilo veoma vrue. Stoga sezadovoljio time da apama pokuava dohvatiti rub prozora

i nalijepiti nos na staklo.Oko pola jedan zaustavili su se da ruaju. Gospodin

Luffy je doista ponio sendvia za sve. A bili su izuzetno


12/147

ukusni. Pripremila ih je gospoa Luffy veer uoiputovanja.

Krastavci u octu! unka i salata! Jaja! Sardine! O,gospodine Luffy, vai su sendviimnogo bolji on naih

ree Anne lativi se dvaju sendvia odjedanput, jednog skrastavcem i drugog sa salatom i unkom.Svi su bili veoma gladni. Svatko bi dao po komadi

Timmyu, obino posljednji, te je on paljivo motrio svakisendvi ekajui kad e na njega doi red. Gospodin Luffyizgleda nije shvatio da je posljednji komad sendviaTimmyev, pa ga je Timmy naprosto uzeo iz njegove rukenato se ovaj veoma iznenadio.

Mudar pasree i potapa ga. Zna to hoe i touzme. Vrlo mudar.

To se, dakako, svidjelo George. Mislila je da je Timmynajmudriji pas na svijetu, i ponekad se doista takviminio.

Razumio je svaku rije koju bi mu ona izrekla, svakitapaj, udarac, svaki pokret. On bi mnogo bolje drao na

oku djecu i uvao ih ono to bi to bio kadar zaboravnigospodin Luffy.Pili su napitak od umbira i pojeli po nekoliko zrelih

ljiva. Timmy nije volio ljive, ali je polizao malo prolivenogsoka od umbira. Potom je progutao jo nekolikopreostalih mrvica i poao se napiti na oblinjem potoku.

Drutvo se ponovno smjestilo u automobil. Anne jezaspala. Dick je strahovito zijevnuo i takoer zaspao.George nije bila pospana, a nije bio ni Timmy, ali Julijanjest. No, nije se usudio svrnuti pogleda s brzinomjera, jerje, nakon dobra objeda, gospodin Luffy bio veoma sklontome da iznova vozi prebrzo.

Neemo se zaustavljati zbog uine sve dok nestignemo na odredite iznenadno e gospodin Luffy, aDick se probudi na zvuk njegova gromovita glasa. Stii

emo oko pola est. Gledajte, ve se u daljini naziruvritine sasvim obrasle u vrijes!Svi su gledali ispred sebe, izuzev Anne koja je vrsto


13/147

spavala. Sterui se slijeva, kilometrima i kilometrimapruale su se pustopoljine pokrivene vrijesom doistalijepi pogled. Krajolik se inio divljim, samotnim iprekrasnim, blistajui od vrijesa koji se u daljini

smraivao u grimiznoplavo.Krenut emo ovim putem ulijevo i stii do vritina

ree gospodin Luffy naglo skreui ulijevo uslijed egaje prtljaga u prikolici poskoila visoko u zrak. Ovimemo putem.

Automobil se uspinjao putem koji je vodio prekovisokih pustopoljina. Proli su pokraj jedne lli dviju malihkua, a u daljini, na istinama, djeca su ugledala male

farme. Vritine su bile istokane ovcama, od kojih su nekezastale i zurile u kola to su prolazila mimo njih.

Mislim da jo moramo prijei tridesetak kilometara ree gospodin Luffy iznenadno se stutivi na koniceda bi izbjegao dvije velike ovce koje su se nale nasredputa. Volio bih kad ova stvorenja ne bi birala upravosredinu puta da popriaju. Hej, sklonite se! Pustite nas da

proemo!Timmy je zacvilio i pokuao izii iz automobiia. Ovcesu iznenada odluile da se sklone i automobil je nastavioput. Dotad se Anne posve probudila, jer ju je iznenadnokoenje gotovo izbacilo sa sjedita.

Kakva sramota da smo te probudili! reegospodin Luffy gledajui je umiljato i gotovo uletjevi ujarak pokraj puta.Gotovo smo stigli, Anne.

Neprestano su se penjali i vjetar je postao malohladniji. Svuda oko djece na kilometre su se steralebeskrajne pustopoljine. Mali bi se potoci gotovo sjurivalido puta i potom skretali mimo njega.

Moemo piti vodu iz ovih potoka kazao jegospodin Luffy. Kristalno je bistra i hladna kao led!Jedan se nalazi sasvim blizu mjesta gdje emo logorovati.

Bile su to dobre vijesti. Julian je mislio na golemeplatnene bisage koje su ponijeli. Nije mu bilo naroito dotoga da ih prenosi kilometrima. Ako pokraj njihova


14/147

logorita postoji potok, bit e lako napuniti bisage vodomza pranje.

Put se ravao u dva dijela. Na desnu se stranuodvajao dobar put i nastavljao unedogled. Slijeva se pak

suavao u obian kolski put. Ovime emo se uputiti ree gospodin Luffy, a automobil je poskakivao ipodrhtavao grabei njime. Gospodin Luffy je bio prisiljenusporiti i djeca su imala dovoljno vremena da vide svaku inajmanju stvaricu pokraj koje su prolazili.

Ovdje u ostaviti automobil ree gospodin Luffydovezavi automobil u zaklon iza velike stijene koja seovdje, gola i siva, dizala usred pustopoljina. Tu e biti

zatienod najvee kie i vjetra. Mislim da emo logorovatitamo prijeko.

Nalazio se tamo mali breuljak zaklonjen s nekolikogolemih grmova borovnica. Posvuda je rastao gusti vrijes.Julian potvrdno kimne. Bilo je to dobro mjesto zalogorovanje. Golemi grmovi borovnica titit e ih od vjetra.

U redu, gospodinekazao je.Hoemo li najprijeuinati ili emo odmah raspremati stvari?

Najprije uina! ree gospoin Luffy. Ponio samvrlo dobro malo kuhalo za pripremanje aja i kuhanje. Toje bolje od vatre na drva. Od nje ajnici i zdjele tako po-crne!

I mi imamo kuhaloree Anne. Iskoila je iz auto-mobila i pogledala uokolo.Lijepo je ovdjesve je u vri-jesu, vjetru i suncu! Hoemo li na onoj farmi nabavljatijaja i slino?

Pokazala je rukom na malenu farmu na breuljku sasuprotne strane. Stajala je na maloj istini. Na polju izanje hile su tri ili etiri krave i jedan konj. Sa strane je biomali vonjak, a ispred kue povrtnjak. Izgledalo jeneobino usred pustopoljina vijeti tako dotjerano maloimanje.

To je Ollyeva farma ree gospodin Luffy. Promijenila je vlasnika, kazao bih, otkad sam prije trigodine bio ovdje. Nadam se da su novi vlasnici ugodni


15/147

ljudi. Dobro, jesmo li ostavili neto hrane za uinu?Ostalo je, jer je Anne mudro ostavila na stranupoprilino sendvia i malo kolaa. Sjeli su na vrijes, doksu pele zujile oko njih, i petnaestak se minuta ornoprihvatili jela. Timmy je stpljivo ekao svoje komadiemotrei pele koje su zujile oko njega. Bilo ih je na tisue.

A sada mislim da bismo morali postaviti atore predloi Julian. Doi, Dick, idemo isprazniti prikolicu.

Gospodine Luffy, na ator neemo postaviti do vaega, jerne vjerujem da biste eljeli da vam je etvoro bune djecesuvie blizu. Gdje biste ga vi eljeli postaviti?

Gospodin Luffy je upravo zaustio da kae kako bielio da su djeca i Timmy sasvim blizu, kad mu jeiznenadno palo na pamet da djeca moda to ne ele. Moglabi vikati, ili se igrati smijenih igara, a ako bi on bio odvie

blizu, to bi ih omelo da se zabavijaju kako bi oni eljeli.Stoga odlui da se smjesti podalje. Postavit uator tamo dolje, pokraj onoga starog grma borovnica


16/147

kazao je.A ako vi elite ovdje postaviti svoj, tu je grmlje

borovnica naraslo u polukrug te zadrava vjetar i bit evam dobra zatita. A na taj nain neemo jedni drugima

biti na smetnji.U redu, gospodineree Julian te on i Dick uzee

postavljati ator. Bilo je zabavno. Timmy se, kao i obino,pleo svakome izmeu nogu i otrao s jednim vanimkonopcem, ali nitko nije mario za to.

Kad je magla stala nalijegati nad pustopoljinom, svasu tri atora bila postavljena, podlone ponjave razapete,vree za spavanje razmotane na njima, po dvije u atorudjece i jedna u onome gospodina Luffya,

Povui u se ree gospodin Luffy. Oi mi sesklapaju. Laku no svima! Lijepo spavajte!

I nestao je u magli. Anne je jako zijevnula, a to je iostale podsjetilo da su umorni. Doite, poimo i mi upostelju. predloi Julian. Svatko e dobiti komadiokolade i nekoliko keksa. Moemoih grickati u vreama.

Laku no, djevojice! Nee li biti arobno probuditi sesutra ujutro?On i Dick nestali su u svom atom. Djevojice su se

uspuzale u svoj, zajedno s Timmyem. Razodjenule su se iuvukle u mekane vree za spavanje.

Ovo je izvrsno!usklikne George gurajui Timmyana jednu stranu. Nikad mi u ivotu nije bilo takoudobno. Ne radito, Timmy. Ne zna li razliku izmeu mojenoge i mog trbuha? Tako je bolje.

Laku no Anne e sneno. Pogledaj, George,kroz otvor atora vide se zvijezde kako sjaje. Ne izgledaju ligoleme?

Ali George nije marila da li su bile goleme ili ne. Veje duboko spavala, izmorena od dnevne trke. Timmy je na-ulio jedno uho, kad je uo Annein glas, i malko

zabrundao. Bio je to njegov nain da poeli laku no.Potom je poloio glavu na ape i zaspao.

Naa prva no na logorovanju mislila je Anne


17/147

sretna.Neu zaspati. Leat u budna, gledati u zvijezdei udisati miris vrijesa.

Ali, to se nije zbilo. Za pola sekunde utonula je udubok san!


18/147

Annein vulkan

Julian se ujutro prvi probudio. uo je neobian iosamljeni krik kako im primie iznad glava: Krlii! Krlii!

Sjeo je i pitao se gdje je i tko to dozivao. Naravno! Bioje u svom atoru s Dickom logorovali su na pustopolji-nama. A divlji krik ponad njih dolazio je od velikog kurka,ptice vritina.

Zijevnuo je i ponovno legao. Sunce je prualo svojevrele prste kroz otvor atora i Julian se utio udobno uvrei za spavanje. Osjeao se toplo, lijeno i zadovoljno. No

osjeao je i glad, a to je bila nevolja. Pogledao je na sat.Pola sedam. Bilo mu je doista odvie toplo i udobnoda bi ve ustao. Ispruio je ruku da vidi je li od sinoostalo neto okolade i naao je komadi. Stavio ga je uusta i zadovoljno leao oslukujui velike kurke ipromatrajui sunce kako se postupno die.

Iznova je zaspao, a probudio ga je Timmy koji mu jeorno lizao lice. Sjeo je u hipu. Djevojice su provirivale u

ator i smijale se. Ve su bile posve odjevene.Probudite se, lijenine! ree Anne. Poslale smo

vam Timmya u ator da vas probudi. Ve je pola osam. Mismo ve davno ustale.

Jutro je naprosto nebesko ree George. Bit evrlo topao dan. Hajde, ustanite! Idemo potraiti potok dase umijemo. Bilo bi glupo vui teke bisage s vodom za

pranje ako je potok u blizini.Probudio se i Dick. On i Julian odluili su da se pouokupati u potoku. Izronili su u sunano jutro i osjeali seveoma sretni i gladni, Djevojice su se upravo vraale spotoka.

Tamo je prijeko Anne e pokazujui. Timmy,poi s njima i pokai im. Lijep mali smei potok, strahovitohladan, a na obalama raste paprat. Tamo smo ostavile vje-

dro. Donesite ga punog, hoete li?


19/147

Zato bismo ga punili ako smo se ve oprali? upita Dick.

Treba nam vode za pranje posua ree Anne. Najednom sam se sjetila da nam je za to potrebna voda.

to misslite, da li da probudimo gospodina Luffya? Dosadse nije javio.

Ne, ostavi ga da spava ree Julian. Moda jeiscrpljen od toga to je morao voziti tako sporo! Pripremitemo mu doruak. to emo imati za jelo?

Izvadila sam nekoliko kriki slanine i rajice reeAnne koja je bila dobra mala domaica i voljela je kuhati.

Kako se pali kuhalo, Juliane?George zna ree Julian. Samo, jesmo li

ponijeli tavu za prenje?Da. Sama sam je umotalaodgovori Anne.Idite

i okupajte se, ako ste ve naumili. Doruak e bitispreman prije no to se vratite!

Timmy je ozbiljno otkasao s djeacima i pokazao impotok. Julian i Dick su odmah legli u bistro smee korito idivlje kriknuli. I Timmy je skoio u vodu, i odatle su staliodjekivati uzvici i krikovi.


20/147

Pa, vjerujem da smo dosad probudili starog Luffya! Dick e trljajui se grubim runikom. Kako je bilolijepo i hladno! Nevolja je u tome to sam sada dvostrukogladniji!

- Ne mirie li dobro prena slanina? upita Juliannjukajui zrak. Vratili su se do djevojica. Jo nije biloznaka od gospodina Luffya. Mora da je zaista spavaodubokim snom!

Djeca su sjela na vrijes i poela dorukovati. Anne jena slanini isprila velike krike kruha i djeaci su kazalida je najbolja kuharica na svijetu. Bila je veomazadovoljna pohvalom.

Ja u brinuti o hrani kazala je.Ali George mimora pomoi u pripremanju obroka i pranju posua. Znali to, George?

George ba i nije znala. Mrzila je raditi sve to je bioposao za djevojice, poput spremanja kreveta i pranja po-suda. Gledala je smrknuto.

Pogledajte staru George! Zato da se muimoperui posue kad je Timmy spreman da uredno poliesvaki tanjur?rekao je Dick.

Svi su se nasmijali, ak i George. U redu ree. Pomoi u, naravno. Ali dajte da upotrijebimo tomanje tanjura kako ne bi bilo previe posua. Ima li jopreprenoga kruha, Anne?

Nema. Ali u onoj kutiji ima keksa ree Anne. Dobro, momci, a tko e svakoga dana otii do farme pomlijeko i ostalo? Nadam se da e nam dati i kruha i voa.

O, ii e jedan od nas dvojice prihvati Dick. Anne, ne bi li neto ispekla i za gospodina Luffya? Poi ui probuditi ga. Ako sada ne ustane, proi e pola dana.

Otii u i ukati poput uholae izvan njegovaatora Julian e ustajui. Moda ga nisu probudili svinai krici i vriskovi, ali e ga zacjelo probuditi prijateljski

zov uholae!Otiao je do atora, proistio grlo i utivo pozvao: Jeste li se ve probudili, profesore?


21/147

Nije bilo odgovora. Julian je ponovno pozvao. A tada,iznenaen, prie otvoru atora. Krilo je bilo sputeno. Po-maknuo ga je ustranu i pogledao unutra.

ator je bio prazan! Nikoga nije bilo.

to se deava,Ju?zovne Dick.Nije unutra ree Julian. Gdje bi mogao biti?Nastupila je tiina. U hipu uspaniena, Anne pomisli

da opet poinje jedna od njihovih uzbudljivih pustolovina.Potom Dick zovne jo jednom: Je li tamo kutija zakukce? Zna, limena kutija s konatim remenom koju nosikad ide tragati za kukcima? A to je s njegovom odjeom?

Julian je ispitao unutranjost atora: U redu je!

viknuo je na olakanje svih. Odjea nije ovdje, kao nikutija za kukce. Mora da je izaao mnogo prije no to smose mi probudili. Kladim se da je zaboravio na nas, nadoruak i na sve ostalo!

To sasvim nalikuje na njegaree Dick. Pa, minismo njegovi uvari. Neka radi kako mu je po volji! Akone eli doruak, ne mora. Vratit e se kad zavri sa svojim

lovom i s ostalime!Anne! Moe li nastaviti s poslom dok Dick i ja poe-mo do farme i vidimo kakve ima hrane?pitao je Julian.

Vrijeme prolazi, i ako danas elimo poi u etnju ilislino, ne smijemo krenuti prekasno.

Tono ree Anne. Poi i ti, George. Ja u svesama srediti, s obzirom na to da su mi djeaci donijelipuno vjedro vode. Povedite i Timmya. eljan je etnje.

George je bila prezadovoljna da se izvukla od pranjaposua. Anne je nastavila sa svojim poslovima, pjevueitiho neku pjesmicu sebi u bradu. Uskoro je zavrila ipotom stala pogledavati da li se ostali vraaju. Nije im biloni traga, kao ni gospodinu Luffyu.

Poi u sama u etnju, mislila je Anne, poi u uz-vodno, uz potoi, i vidjeti gdje izvire. Bit e zabavno. Ne

mogu se izgubiti ako idem uz vodu.Ietala je po suncu i stigla do maloga smeeg potoka

koji je uborio niz breuljak. Preskoila je vrijes koji je


22/147

rastao uz njega i uputila se uzvodno. Svidjela joj se zelenapaprat i barunasti jastuci mahovine koji su ga rubili.Kuala je vodubila je hladna, slatka i ista.

utei se veoma sretnom ovako sama, Anne je hodala

sve dalje i dalje. Najposlije je stigla do velikog humka navrhu breuljka. Tu je izvirao potoi, tono na polovicihumka. Grgorei se pomaljao iz vrijesom obrasle kosine,obrubljen mahovinom, i probijajui se svojim uboravimputem daleko dolje, niz breuljak.

Dakle, tu poinje, zar ne?, kazivala je Anne. Leglaje na vrijes, jer se bila zagrijala uspinjanjem. Bilo joj jelijepo, sa suncem koje joj je sjalo u lice i uz ubor vode ublizint.

Leala je sluajui zujanje pela i vode. A tada je ulajo jedan zvuk. Isprva na nj nije obraala panju.

Potom je ustraena sjela: Zvuk dolazi ispod zemlje!Duboko, duboko ispod zemlje! Tutnji i jei. O, to sedogaa? Hoe li doi do zemljotresa?

inilo se da tutnjava dolazi sve blie. Anne se ak nije

usudila ustati i potrati. Sjedjela je tamo i drhtala.Potom se zauo neki nezemaljski zviduk i nedalekood nje dogodila se krajnje iznenaujua pojava. Velikioblak bijeloga dima dizao se ravno iz zemlje i lebdio uzraku prije no to ga je rasprio vjetar. Anne je bilanaprosto uasnuta. Bilo je to tako iznenadno, takoneoekivano na mirnu breuljku. Praskava se buka joneko vrijeme nastavila i potom postupno jenjala.

Anne je uspanieno skoila na noge. Sjurila se nizbreuljak glasno viui: Vulkan! Pomo! Pomo! Sjedjelasam na vulkanu. Provalit e, jer dim ve izlazi. Pomo,pomo, ovdje je VULKAN.

Skotrljala se niz breuljak, doekala na noge namekanu vrijesu i jecajui pojurila to dalje. Najposlije sezaustavila i ula dozivanje uzbudena glasa:

Tko je to? to se dogaa?Bio je to glas gospodina Luffya. Anne mu je doviknulas olakanjem: Gospodine Luffy! Doite i spasite me!


23/147

Ovdje je vulkan!U njenu je glasu bila takva uasnutost da je gospodin

Luffy smjesta dotrao do nje. Sjeo je pokraj drhtee djevoj-ice. to se dogodilo?pitao je,to te ustrailo?

Anne mu je ispripovjedila: Tamo gore vidite li?To je vulkan, gospodine Luffy. Tutnjio je, tutnjio i potomispalio oblake dima. O, pourimo prije nego ispusti uareni


24/147

crveni pepeo!No, no! gospodin e Luffy, i na Anneino

olakanje uze se smijati. Hoe li rei da ne zna to jeto?

Ne, ne znamodgovori Anne.

Pa ree gospodin Luffy ispod velikepustopoljine nalaze se dva ili tri tunela kroz koje prolazevlakovi iz jedne doline u drugu. Nisi to znala? Oniproizvode tutnjavu koju si ula i iznenadni dim koji sividjela. Mjestimice na pustopoljini postoje veliki odusi krozkoje izlazi dim.

O, mili boe! usklikne Anne prilinopocrvenjevi.

Nisam ak ni znalada ispod zemlje prolaze vlakovi.Kako udesno! Doista sam mislila da sjedim na vulkanu,gospodine Luffy. Neete rei ostalima, zar ne? Uasno bi sesmijali,

Neu ni zucnuti ree gospodin Luffy. A sadamislim da bismo se trebali vratiti. Jeste li dorukovali?

Rano sam izaao pratei nekoga rijetkog leptira koji jeproletio pokraj mog atora.Davno smo dorukovali ree Anne. Ali, ako

biste se sada eljeli sa mnom vratiti, isprit u vam maloslanine, gospodine Luffy, malo rajice i prena kruha.

O! Zvui dobro ree gospodin Luffy. A sada, nirijei o vulkanima. To je naa tajna.

Uputili su se prema atorima gdje su se ostali vepitali to se, zaboga, dogodilo s Anne. Nisu ni slutili da jeona sjedjela na vulkanu!


25/147

Sablasni vlakovi

Djeaci i George imali su mnogo toga da ispripovijedeo farmi.

To je lijepo malo mjesto rekao je Juliansjedajui, dok je Anne poela pripremati doruak zagospodina Luffya.Lijepa farmerska zgrada, zgodan maliprostor za muu, dobro odravan tagalj. U dnevnoj je sobiak i glasovir.

Boe! Ne misli valjda da su dovoljno zaradili dakupe neto tako skupo, zar ne? zaudi se Anne dok je

okretala slaninu na tavi.Farmer ima lijep novi automobil nastavio je

Julian.Ispod ekia! Mora da je dobrano stajao. Pokazao

nam ga je njihov djeak. A pokazao nam je i nekolikoizvrsnih novih poljoprivrednih strojeva.

Vrlo zanimljivorekao je gospodin Luffy.Pitamse kako dolaze do novca obraujui samo taj mali komad

zemlje. Nekadanji vlasnici su bili veoma radini ljudi, alisi sigurno nisu mogli dopustiti da kupe novi automobil iliglasovir.

A morali biste vidjeti njihove teretne kamione! umijea se Dick. Divota! Mislim da su to nekadanjivojni kamioni. Djeak je rekao da se njihov otac namjeravanjima sluiti za prijevoz proizvoda s farme na trite.

Kakvih proizvoda?upita gospoin Luffy gledajuimalu farmu s druge strane pustopoljine. Ne bihpomislio da su im za to potrebni vojni kamioni! Staraseoska kola u stanju su prevesti sve njihoveproizvode.

Pa, to nam je on rekao objasni Dick. Moramrei da sve djeluje veoma napredno. Mora da je vlasnikizvrstan farmer.

Dobili smo jaja, maslaca, voa i ak malo slanine ree George. Izgledalo je da se djeakova majka nimalone udi koliko nam toga treba i jedva da je neto naplatila.


26/147

Farmera nismo vidjeli.Gospodin Luffy je dorukovao. Bio je zaista veoma

gladan. Tjerao je muhe koje su mu se rojile oko glave, akad mu je jedna sjela na desno uho, snano je njime

trznuo. Muha je zaueno odletjela.O, uradite to jo jednom! molila je Anne.Kako

vam to uspijeva? Mislite li da bih, kad bih tjednimamarljivo vjebala, i ja mogla trzati uhom?

Ne, ne vjerujemree gospodin Luffy dovravajuidoruak. Sada bih mogao neto zapisati. to ete viraditi? Poi u etnju?

Mogli bismo ponijeti hranu i negdje vani objedovati predloi Julian. to mislite o tome?

Moe sloi se Dick. Moe li nam prirediti da po-nesemo objed i uinu, Anne? Mi emo ti pomoi. to mi-slite o tvrdo kuhanim jajima?

Uskoro je hrana za piknik bila pripremljena iumotana u papir koji ne proputa masnou.

Neete se izgubiti, zar ne?upita gospoin Luffy.O, ne, gospodine uvjeri ga Julian smijui se. U svakom sluaju, imam kompas i izvanredno ulo

snalaenja. Obino znam kojim putem treba krenuti.Vidimo se veeras, po naem povratku.

Vi se neete izgubiti, zar ne, gospodine Luffy? Anne e zabrinuta izraaja.

Ne peckaj, Anneree Dick prilino zgranuto An-neinim pitanjem. Ali ona je to ozbiljno mislila. Gospodin

Luffy je bio rastresen ovjek i mogla ga je sasvim lijepo za-misliti kako luta traei put kojim bi se vratio.

On joj se nasmijeio: Nekazao je.Dobro poz-najem putove u ovom krajupoznat mi je svaki potok ilistaza i, hm, svaki vulkan!

Anne se hihotala. Ostali su gledali u gospodina Luffyaudei se to je time elio kazati, ali ni on ni Anne nisu im

objasnili. Pozdravili su se i krenuli.Prekrasan dan za hodanje kazala je Anne.

Hoemo li poi stazom ako je naemo, ili ne?


27/147

Mogli bismo ree Julian. Bilo bi malkonaporno provlaiti se cijeloga dana kroz vrijes.

Kad su iznenadno naili na stazu, uputili su senjome.

Mislim da je to pastirska staza ree Dick. Mora da je uvanje ovaca na ovim pustim breuljcima

obraslim vrijesom prilino samotan posao.Nastavili su hodati jo neko vrijeme, uivajui u

mrljama svjetlijeg vrijesa, guterima koji bi im brzopromakli izmeu nogu i u rojevima svakovrsnih leptirakoji su ih oblijetali i umiljavali im se. Anne su se najviesviali mali plavi leptiri i naumila je upitati gospodinaLuffya kako se zovu.

Objedovali su na vrhu breuljka s kojeg se pogledirio na golemo prostranstvo vrijesa tu i tamo proaranosivobijelim mrljamaovcama koje su lutale posvuda.

I upravo usred obroka, Anne zauje istu tutnjavukakvu je ula ranije i tada, nedaleko od njih, iz zemljese izvije stup bijela dima. George je sasvim problijedjela.

Timmy je skoio na noge i zalajao povivi rep, Djeaci suvritali od smijeha.U redu je Anne, i George. To su vlakovi koji ovdje

prolaze ispod zemlje. Znali smo da prolaze ispod vritina ipitali smo se to ete uraditi kada budete prvi put uletutnjavu i ugledale dim.

Nisam se nimalo ustraila ree Anne i djeaci jezaueno pogledae. No George se veoma uplaila! Obinoje bilo upravo obratno.

George se vratila boja u obraze i nasmijala se. Pozvalaje Timmya:U redu je, Timmy. Doi ovamo. Ti zna tosu vlakovi, zar ne?

Djeca su razgovarala o vlakovima. Doista je biloneobino pomisliti da vlakovi prolaze tunelimaprokopanim ispod pustopoljinada su u njima ljudi koji

itaju novine i razgovarajua sve u tunelima gdje nikadne sije sunce.

Doite Julian e najposlije. Poimo. Proetat


28/147

emo do vrha sljedeeg breuljka, a tada mislim da emose morati vratiti.

Pronali su malu stazu za koju je Julian rekao da jevjerojatno zeji put, jer je bila tako uska, i uputili se njome

avrljajui i smijui se. Uspeli su se kroz vrijes do vrhasljedeeg breuljka. Na vrhu ih je ekalo pravoiznenaenje.

U dolini koja se sterala ispod breuljka nalazio se tih inaputen splet eljeznikih pruga! Pruaie su se iz crneduplje otvora tunela, nastavljale jo nekih sedamstometara i potom zavravale u nekoj vrsti ranirne stanice.

Pogledajte ihree Julian. Rekao bih, stare na-putene tranice kojima vlakovi vie ne proiaze.Pretpostavljam da je i tunel izvan pogona.

Podimo dolje i malko razgledajmopredloi Dick.Doite! Imamo jo dosta vremena i lako se moemo

vratiti kraticom.Djeca su sila s breuijka do tranica. Spustila su se

malo nie od otvora tunela i slijedila tranice u pravcu

ranirne postaje. inilo se da nikoga nije bilo uokolo.Pogledajte kazao je Dick. Tamo na onim

tranicama nalazi se nekoliko starih vagona. Izgledaju kaoda stotinu godina nisu bili u prometu. Hajde da ihgurnemo i pokrenemo!

O, ne! Anne e uplaeno. Ali dva djeaka iGeorge, koji su oduvijek eljeli da se poigraju s pravimeljeznikim vagonima, potrae do mjesta gdje su stajalatri ili etiri vagona. Dick i Julian snano gurnue jednoga.Pomaknuo se. Malo je klizio i potom udario o odbojniksljedeega. To je u tihoj postaji izazvalo strahovitu buku.

Na maloj kolibi postrani irom su se otvorila vrata ipomolio se uasnuti lik. Bijae to jednonogi ovjek, sdrvenim kolcem umjesto druge noge, sa dvije goleme rukekoje su mirno mogle pripadati gorili i licem crvenim poput

rajice, izuzev mjesta na kojemu su rasli sijedi brkovi.Otvorio je usta i djeca su oekivala da e ispustitiglasan i ljutik krik. Umjeso toga, uo se promukao i suhi


29/147

apat:to petljate? Nije li ve dost zlo da se po noi uju

sablasni vlakovi a da se po danu ne uju?etvoro je djece zurilo u njega. Mislili su da je

sumanut. Priao im je blie, a njegova je drvena nogaudno kloparala po tlu. Razmahao se svojim golemimrukama. mirkao je prema djeci kao da ih jedva vidi.

Strgao sam naoale kazao je i, na njihovouenje i uas, niz lice mu potekoe dvije suze. Sirotistari Sam Drvena Noga, potrgao je naoale. Nikom nijestalo do Sama Drvene Noge, ba nikom!

Na to se nije imalo to kazati. Anne je poalila

udnoga starca, ali je ostala stajati iza Juliana.Sam ih je ponovno zirkavo pogledao:Zgubili ste je-

zik? Je l opet imam privienja Ili ste zbilja tu?Ovdje smo i stvarni smo objasni Juiian.

Sluajno smo vidjeli staru eljezniku mreu i sili daizbliza pogledamo kolodvor. Tko ste vi?

Rekao sam, ja sam Sam Drvena Noga starac enestrpljivo. uvar, znate? Makar me to to tu uvamubija. Zar oni misle da uuvati sablasne vlakove? Bogmeneu. Ne ja, Sam Drvena Noga, U ivotu sam vidio mnogeudne stvari, da, i dobro ih se preplaio, al vie neuuvati sablasne vlakove.

Djeca su znatieljno sluala. Kakvi sablasnivlakovi?upita Julian.

Sam Drvena Noga se priblii. Gledao je uokolo kao daprovjerava da ih netko ne slua i tada progovori jopromuklijim apatom:

Velim vam, sablasni vlakovi. Vlakovi koji po noisami idu odavde van i sami se vraaju. Nikog u njima!Jedne noi e doi po staroga Sama Drvenu Nogu ali, jasam lukav. Zakljuam se u svoju bajtu i skrijem podkrevet. Uz to puhnem u svijeu, i sablasni vlakovi ne znaju

da sam tu.


30/147

Anne je zadrhtala. Povukla je Juliana za ruku. Juliane! Poimo! Ne svia mi se to. Sve zvui neobino i

strano.to on to govori?Izgledalo je da je starac iznenadno promijenio

rapoloenje. Uzeo je okrupni komad ugljena i bacio ga uDicka, pogodivi ga u glavu. Gubite se! Ovdje sam jauvar, znate to? A ta su mi Oni rekli? Rekli su mi daotjeram svakoga ko se pojavi. Gubite se, kaem vam!

Uasnuta Anne se nadala u bijeg. Timmy je zareao i

bio bi skoio na neobinoga starog uvara, da George nijeuhvatila njegovu ogrlicu. Dick je trljao glavu na mjestugdje ga je pogodio ugljen.


31/147

Idemo kazao je umirujue Samu. Bilo jeoigledno da starac nije bio sasvim pri sebi. Nismo htjelibespravno dolaziti. Samo vi uvajte svoje sablasne vlakove.Neemo vas u tome ometati!

Djeaci i George se okrenue i dostigoe Anne. toje htio rei? pitala je ona ustraena. to su tosablasni vlakovi? Oni koji stvarno ne postoje? Da li ihnou vii?

Samo ih zamilja objasni joj Julian.Mislim daje, zbog toga to je ve dugo sam na toj ranirnoj postaji,poeo zamiljati neobine stvari. Ne brini, Anne. Nepostoje sablasni vlakovi

Ali on je govorio kao da postoje ree Anne. Stvarno jest. Ne bih nipoto eljela vidjeti sablasnevlakove. A ti, Juliane?

Ja bih volioda ih vidim- ree Julian i okrene seDicku. A ti, Dick? Hoemo li otii jedne noi i motriti?Samo da ih vidimo?


32/147

Povratak ukamp

Djeca i Timmy krenuli su s naputenog kolodvora iuspeli se uz breuljak obrastao vrijesom da bi nali put

kojim e se vratiti u kamp. Djeaci nisu prestajali govoritio Samu Drvenoj Nozi i o neobinim stvarima koje im jekazao.

Cijela ta stvar je veoma udna rekao je Julian. Pitam se zato se ta postaja vie ne upotrebljava, kamovode tuneli i da li vlakovi uope tamo prolaze.

Mislim da za to postoji vrlo jednostavno objanjenje ree Dick. Naprosto sve izgleda tako neobino zbogSama Drvene Noge. Kad bi tamo bio obian uvar, ne bi-smo uope pomiljali da je neto u vezi s time tako udno.

Moda e togod znati djeak s farme reeJulian.

Pitat emo ga sutra. Bojim se da doista nemasablasnih vlakova ali, pobogu, volio bih otii i vidjetimakar jednoga, ako ih uope ima.

Voljela bih da tako ne govori Anne e nesretno.Zna, dobivam osjeaj kao da si eljan jo jedne

pustolovine, a ja nisam.Pa, nee biti nikakve pustolovine, prema tome, ne

brini Dick e umirujuim glasom. A osim toga,iskrsne li, ti moe lijepo otii i drati za ruku gospodinaLuffya. On ne bi bio svjestan pustolovine ni da mu se

odigrava ispred nosa. S njim e biti posve na sigurnu.Gledajte, tko je ono tamo? upita George vidjevi

da je Timmy naulio ui i uvi da je tiho zareao.Pastiri ili netko slian, kazao bih ree Julian.

Veselo je doviknuo:Dobar dan! Lijepo vrijeme, zar ne?Starac na stazi tono ponad njih, kimnuo im je

glavom. ekao je da se popnu do njega.Jeste li tam dole vidli koju moju ovcu? upitao

je. Imaju na sebi crveni kri.Ne. Dolje ih nema ree Julian. Ali, ima ih


33/147

tamo dalje, niz breuljak. Mi smo bili dolje do ranirnepostaje i na padini nismo ugledali nijednu ovcu.

Ne iite tam dol ree stari pastir motreiJuliana svojim izbijeljelim plavim oima. To je, znate,

loe mjesto.Pa, uli smo za sablasne vlakove! Julian e uza

smijeh.Jeste li na njih mislili?Je. Postoje vlakovi za koje niko ne zna a jure van, iz

tunela ree pastir. esto sam ih uo kad sam po noitu bio s ovcama. Tunel ne radi ve triest let, a vlakovi, konekad, iz njega izlaze.

Kako to znate? Jeste li ih vidjeli? upita Juliandok mu je ledeni srhat sasvim iznenadno kliznuo nizkimu.

Ne. Samo sam uo ree starac.Di, di, prolazeoni i zveketaju i kripetaju. Ali vie ne fijuu. Stari SamDrvena Noga veli da su to sablasni vlakovi koje niko nevozi i ne briga za njih. Ne idite dol, na to mjesto. Loe je iopasno.

Julian ugleda Anneino uplaeno lice. Glasno senasmijao: Kakva pripovijest! Ne vjerujem u sablasnevlakove a ni vi, pastiru, u njih ne vjerujete. Dick, nosili uinu u torbi? Hajde da pronademo neko lijepo mjesto ipojedemo sendvie i kekse. Hoete li nam se pridruiti,pastiru?

Ne, hvala lijepa ree starac odiazei. Idemtrait svoje ovce. Uvijek nekam lutaju, pa moram i ja.Dovienja, gospon, i ne idite na ono loe mjesto.

Julian je pronaao pravi poloaj s kojega se vidjeloloe mjesto i djeca su posjedala. Sve je to gomilagluposti kazao je elei da se Anne razveseli, Pitatemo o tome farmerova sina. Mislim da je to neka glupavapripovijest koju je izmislio onaj jednonogi ovjek i ispriaoje pastiru.

Vjerujem da je takosloi se Dick. Jesi li primi-jetio da pastir nikad uistinu nije vidio vlakove, Juliane?Samo ih je uo. Pa, kao to znamo, u strahu su velike ui,


34/147

i vjerujem da je naprosto uo kloparanje vlakova koji ovdjeprolaze ispod zemlje. Upravo sada prolazi jedan! Osjeamkako se zemlja trese!

Svi su to osjetili. Bio je to udan osjeaj. Tutnjava je

najposlije prestala i djeca su sjela i uinala, promatrajuiTimmya kako apama grebe po zejoj duplji i trudi se izsve snage da sie u nju. Iskopavajui, zasuo ih jepjeanom zemljom, ali u tome ga nitko nije mogaozaustaviti. inilo se kao da je posve ogluio.

Sluajte, ako sada ne namamimo Timmya iz terupe, otii e tako duboko da emo ga morati izvlaiti zarepJulian e ustajui. Timmy! TIM-MY! Zeevi su ti

na kilometre daleko. Izii!I George i Julian imali su posla dok su ga izvukli. Pas

je bio razoaran. Gledao ih je kao da govori; Pa, dobro,kako vi znate ovjeku pokvariti veselje! Gotovo sam ga sedoepao, a vi me izvlaite!

Stresao se, a iz dlake su mu letjeli ljunak i pijesak.Ponovno je napravio korak prema duplji, ali ga je George

uhvatila za ogrlicu:Ne, Timmy, idemo kui!Trai sablasne vlakove ree Dick, i svi su se

nasmijali, ak i Anne.Ugodno umorna, djeca su se uputila prema kampu,

dok ih je Timmy prilino mrzovoljno pratio. Kad su senajposlije vratila, ugledali su gospodina Luffya kako sjedi ieka ih. Plavi se dim iz njegove lule vrtloio u zrak.

Zdravo! Zdravo! kazao je, a smee su ih oigledale ispod gustih obrva.Poeo sam se pitati da nistezalutali. Pa ipak, pretpostavljao sam da bi vas pas uvijekznao dovesti.

Timmy je uljudno mahnuo repom:Vau!sloio se i poao da pije iz vjedra s vodom.

Anne ga je zaustavila upravo na vrijeme.

Ne, Timmy! Nee piti nau vodu za pranje. Tvoja jetamo, u onoj zdjelici.Timmy ode do svoje zdjelice i stane laptati.


35/147

Razmiljao je kako Anne pretjeruje. Anne je upitalagospodina Luffya bi li elio veerati.

Mi neemo veerati kazala je. Kasno smouinali. Ali, ako elite, neto u za vas skuhati, gospodine

Luffy.Vrlo ljubazno od tebe. Ali pojeo sam golemu uinu

ree gospodin Luffy. Donio sam vam vonih kolaa izvlastite spremnice. Hoete li da ih podijelimo za veeru? Adonio sam i bocu soka od limeta koji e biti jako ukusanako ga pomijeamo s malo vode iz potoka.

Djeaci su poli donijeti svjee vode. Anne je izvadilanekoliko tanjura i narezala kola na krike.

Pa gospodin e Luffy jeste li se lijepoproetali?

Jesmo ree Anne izuzev to smo sreli neobina


36/147

jendonogog ovjeka koji nam je rekao da je vidio sablasnevlakove.

Gospodin Luffy se nasmijao:No, no! Mora da je on u srodstvu s nekom malom

djevojicom koju poznajem i koja vjeruje da je sjedjela navulkanu.Anne zahihota:Nemojte me peckati. Ne, ozbiljno, gospodine Luffy,

taj je starac bio uvar neke vrste staroga ranirnogkolodvora koji sada nije u upotrebi. Rekao je da kad sepojave sablasni vlakovi, on gasi svjetlo i sakriva se ispodkreveta kako ga se ne bi omogli.

Ubogi starac ree gospodin Luffy. Nadam seda te nije uplaio.

Jest, malo ree Anne. I bacio je komadugljena na Dicka pogodivi ga u glavu. Sutra emo otii nafarmu i pitati onog djeaka je li i on uo za sablasnevlakove. Sreli smo starog pastira koji je rekao da ih je uo,ali ih nije vidio.

Dobro, dobrosve to zvui vrlo zanimljivo reegospodin Luffy.Ali te uzbudljive pripovijesti obino ima-ju vrlo jednostavno objanjenje, zna. eli li sada vidjetito sam danas pronaao? Vrlo rijetkog i veoma zanimljivogmalog kukca.

Otvorio je malu kvadratinu limenu kutiju i pokazaoAnne sjajnoga kukca. Imao je zelena ticala i vatrenocrvenutokicu na kraju repa. Bilo je to lijepo malo stvorenje.

Ovo mi je mnogo zanimljivije od pola tucetasablasnih vlakovarekao je Anne.Sablasni me vlakovinou nee zadrati budnim a razmiljanje o tomemalom kukcu zacijelo hoe.

Ne volim jako kukcepriznala je Anne.Ali ovajje doista lijep. Zar zaista volite cijeli dan loviti kukce i pro-matrati ih, gospodine Luffy?

Da, jakoree gospodin Luffy. O, evo djeaka svodom. Sada emo razdijeliti kola, zar ne? Gdje je Geor-ge? O, evo je, izuva se.


37/147

George je nauljala nogu i stavila flaster na petu. Pri-druila im se kad su stigli djeaci te su podijelili kola pra-vedno. Svi su sjedjeli u krugu, vaui, dok je suncepostupno uranjalo u crvenoj izmaglici.

Sutra e opet biti lijep dan ree Julian. toemo raditi?

Najprije emo otii do farme ree Dick. Farme-rova je supruga kazala da e nam dati jo kruha akonarednoga jutra opet doemo. A dobro bi nam dolo i jojaja, ako ih ima. Danas smo ponijeli pet tvrdo kuhanih iostala su nam jo samo dva. Rado bih znao tko je pojeosvu rajicu?

Svi vi Anne e spremno. Pravi ste nezasitnieikad su rajice u pitanju.

Bojim se da sam i ja jedan od nezasitnika reegospodin Luffy ispriavajui se. Mislim da si mi isprilaest komada za doruak, Anne.

U redu je ree Anne. Kakogod bilo, niste ihpojeli toliko koliko ostali! Lako emo ih nabaviti jo.

Bilo je ugodno sjedjeti, jesti, pripovijedati i uz to pitisok od limete s vodom iz potoka. Svi su bili umorni i godilaim je pomisao na meke vree za spavanje. Timmy je podi-gnuo glavu i strahovito zijevnuo pokazavi golemu koliinuzuba.

Timmy! Vidi ti se sve do repa!kazala je George.Zatvori gubicu. Svi emo poeti zijevati.Tako je i bilo. ak je i gospodin Luffy zijevnuo. Ustao

je. Pa, odoh ja rekao je. Laku no! Sutra emoskovati plan. Donijet u hrane za doruak, ako hoete.Imam nekoliko konzervi sardina.

O, hvalaree Anne. A ostaio je i malo kolaa.Nadam se da to neete smatrati odvie neobinim doru-kom, gospodine Luffysardine i kola od voa?

Nimalo. Zvui kao izvrsno jelo dopirao je glas go-spodina Luffya iza breuljka. Laku no!Djeca su posjedila jo nekoliko minuta. Sunce jeupravo zalo. Vjetar je postao malo svjeiji. Timmy je jo


38/147

jednom strano zijevnuo.Doite ree Julian. Vrijeme je da se

povuemo. Hvala nebesima, Timmy nije noas doao una ator i hodao po meni. Laku no, djevojice. Bit e

prekrasna no ali poto u odmah zaspati, neu mnogovidjeti!Djevojice su pole u svoj ator. Uskoro su bile u vre-

ama za spavanje. Upravo prije no to su zaspale, Anneosjeti lagano potresanje zemlje to je znailo da je negdjeispod zemlje prolazio vlak. Nije ula tutnjavu. Zaspala jerazmiljajui o vlaku.

Djeaci nisu zaspali. I oni su uli podrhtavanje zemljeispod sebe i to ih je podsjetilo na stari kolodvor.

Smijeno je to s tim sablasnim vlakovima, Dick ree Julian pospano. Pitam se ima li u tome neega?

Nema. Kako bi moglo biti?upita Dick.Bez ob-zira na to, sutra emo otii do farme i popriati s onim dje-akom. On ivi na vritinama i morao bi znati istinu.

Prava je istina da je Sam Drvena Noga aknut iizmilja to to govori, te da je stari pastir, kao i svi seljaci,spreman da povjeruje u biloto neobino ree Julian.

Vjerujem da si u pravusloi se Dick. Za Bogamiloga, to je to?

Tamni je obris stajao ispred atora i gledao u atorskiotvor. Malko je zacvilio.

O, to si ti, Timmy. Hoe li biti tako ljubazan da nedolazi i hini da si sablasni vlak ili neto slino? rekaoje Dick.A ako se usudi samo pola svoje ape staviti namoj trbuh, riknut u poput tigra koji jede ljude, pa e odstraha pojuriti niz breuljak. Id!

Timmy je stavio apu na Juliana. Julian je pozvaoGeorge.George! Zovni tog svog psa, hoe li? Upravo sesprema da se dvadeset puta okrene na mom trbuhu kakobi se smotao za no.

George nije odgovarala. Odjeajui da ovdje nije poe-ljan, Timmy je ieznuo. Vratio se George i sklupaopodno njezinih nogu. Poloio je glavu na ape i zaspao.


39/147

Sablasni Timmyaptao je Julian okreui se. Timmy sablast, ne, hou rei, o, Boe, to sam ono htiorei?

Uuti! ree mu Dick. Uz tvoje i Timmyevomuvanje, naprosto... ne mogu... zaspati! Ali mogao je izaspao je gotovo i prije no to je prestao govoriti. Namali je kamp polegla tiina i nitko nije primijetio kad jeprotutnjao naredni vlakak ni Timmy!


40/147

Dan na farmi

Narednoga dana djeca su ustala jednako rano kao igospodin Luffy te su zajedno dorukovali. Gospodin Luffy

je imao kartu pustopoljina i paljivo je prouavao nakondoruka.

Mislim da u otii na cijeli dan rekao je Julianukoji je sjedio pokraj njega. Pogledaj ovu malu dolinuDolina Crowlegpa, uo sam da se tamo moe nai na-jrjee vrste kukaca u Engleskoj. Uzet u svoju opremu iuputiti se tamo. to ete raditi vas etvoro?

PetoroGeorge e spremno. Zaboravili ste Tim-mya.

Tono. Ipriavam se gospodin e Luffy sveano.Pa, dobro, to ete vi raditi?

Otii emo do farme i nabaviti jo hrane ree Ju-lian.I upitati emo djeaka na farmi je li uo pripovijesto sablasnim vlakovima. A moda emo i vidjeti kakvih sveivotinja tamo ima. Uvijek sam volio farme.

U redu sloi se gospodin Luffy palei svoju lulu. Ne brinite za mene ako ne doem do sumraka. Kad sam ulovu na bube, gubim osjeaj za vrijeme.

Jeste li sigurni da se neete izgubiti? upita Annezabrinuto. Nije bila sigurna da je gospodin Luffy kadar va-ljano brinuti o sebi.

O da. Moje me desno uho uvijek upozori akoskrenem s putaree gospodin Luffy. Tada stane snanotrzati uhom. Pritom je pogledao Anne i ona se nasmijala:Voljela bih da mi kaete kako to radite ree ona. Sigurna sam da to znate. Ne moete zamisliti kako bi mizavidjele djevojice u internatu kada bih nauila taj trik.Mislile bi kako je to izuzetno,

Gospoin Luffy je nasmijao i ustao. Pa onda,dovienja kazao je. Idem prije nego me Anne prisili da

joj dajem poduku iz trzanja uima.Krenuo je niz breuljak prema svome atoru. George i


41/147

Anne su oprale posue, dok su djeaci pritegnuliatorskuuad koja je olabavila a mora biti napeta.

Mislim da moemo sve ovako ostavitiAnne e za-brinuto.

Pa, i juer smo to uradili ree Dick. Rado bihznao tko bi mogao doi i uzeti neto na tom pustom i div-

ljemu mjestu? Ne misli valjda da enaii sablasni vlak isve smotati u teretni vagon?

Anne se hihotala:Ne budi blesav. Samo sam se pitala da li bismo

moda trebali ostaviti Timmya na strai, i to je sve.Ostaviti Timmya!George e zapanjeno. Ne mi-

sli valjda ozbiljno da bih ostavljala Timmya svaki put kadnekamo idemo? Ne budi glupa!

Da, stvarno, to ne bi imalo smisla ree Anne. Dobro, nadam se da nitko nee naii. Dobaci mi ubrusako si zavrila s brisanjem, George.

Uskoro su ubrusi bili prostrti na grmovima borovnicada se sue. Sve je bilo uredno sloeno u ator. Gospodin

Luffy se glasno oprostio i otiao. Sada je njih petoro bilospremno da krenu na farmu.Anne je uzela koaru i dala jednu Julianu. U njoj

emo donijeti hranu kazala je. Jeste li spremni zapolazak?

Djeca su se uputila preko vrijesa, dok im je koljenatrljalo medno cvijee, rastjerujui na tucete pela.Ponovno je bio lijep dan i djeca su se utjela slobodna isretna.

Stigli su do lijepe male farme. Ljudi su radili napoljima, ali Julianu se inilo da nisu previe marljivi.Traio je djeaka.

On se pojavio iz hangara i zviznuo im: Zdravo!Doli ste po jo jaja? Prilino sam ih sakupio za vas.

Gledao je u Anne:Ti juer nisi bila ovdje. Kako tije

ime?Anneree Anne. A tvoje?Jock uzvrati djeak uz osmijeh. Bio je prilino


42/147

zgodan djeak, mislila je Anne, s kosom boje slame,plavim oima i prilino crvenim licem koje je djelovalodobroudno.

Gdje ti je majka? upitao je Julian. Bi li namdanas mogla dati neto kruha i ostaloga? Pojeli smomnogo toga od hrane koju nam je dala juer i eljeli bismoponovno napuniti spremnicu!

Sada je zauzeta u prostoru za muu ree Jock. Imate li vremena? Doite vidjeti moje psie.

Svi su poli s njim u hangar. Na njegovu kraju bila jekutija nabijena slamom. Tamo je leala kuja kotskogovara s pet prekrasnih psia. Bijesno je zareala naTimmya i on je odmah iziao iz hangara. Ve je imaoiskustva s bijesnim kujama i nije ih volio!


43/147

etvoro je djece bilo oduevljeno debelim malimpsiima i Anne je njeno uzela jednoga. On se mekoljiona njezinim rukama i sasvim tiho cvilio.

Voljela bih da je moj kazala je Anne. Nadjenula bih mu ime Cuddle.

Kakvo strano ime za psa! George e prezrivo. Upravo glupo ime kakvo si tikadra smisliti, Anne. Daj daga pridrim. Jesu li svi tvoji, Jock?

JesuJock e ponosno. Zna, njihova je majkamoja. Ime joj je Biddy.

Kad je ula svoje ime, Biddy je naulila ui ipogledala Jocka svojim sjajnim ivim oima. Potapao jenjezinu svilenu glavu.

Imam je ve etiri godine kazao je. Kad smobili na farmi Owl dao mi ju je farmer Burrows kad joj jebilo svega osam tjedana.

O, znai prije ove bili ste na nekoj drugoj farrni?Ba ima sree!

ivio sam samo na dvije farme objasni Jock. Na farmi Owl i na ovoj. Mama i ja morali smo napustitifarmu Qwl kad je tata umro, i godinu dana smo ivjeli ugradu. Mrzio sam to. Bio sam sretan kad smo stigliovamo.

Ali, mislio sam da ti je otac ovdje!ree Dick izne-naeno.

To mi je ouh objasni Jock.On nije farmer!Jock je pogledao uokolo u spustio glas. Ne zna mnogotoga o obraivanju zemlje. Moja majka upuuje radniketo da rade. Ali, on daje majci mnogo novca kako bi svebilo kako treba i imamo lijepe poljoprivredne strojeve, kolai slino. Hoete li vidjeti prostor za muu? Sasvim jemoderan i majka voli raditi u njemu.

Jock je poveo djecu do sjajne, besprijekorneprostorije za munju krava. Tamo je radila njegova majka,

uz pomo neke djevojke. Kimnula je i nasmijeila se djeci: Dobro jutro! Opet ste ogladnjeli! Pripremit u vammnogo hrane kada zavrim s muom. Biste li htjeli ostati


44/147

na objedu s mojim Jockom? Prilino je osamljen ovdje zavrijeme praznika, jer nema djeaka da mu prave drutvo.

O, da,ostanimo! uskiikne Anne ouevljeno. Voljela bih da ostanemo.Moemo li, Ju?

Da. Hvala vam lijepo, gospoo hm gospoo...ree Julian.

Gospoa Andrews pomogne mu Jockova majka.Ali Jocku je ime Jock Robinson je sin mojega prvogsupruga, farmera. Pa, ostanite svi na objedu, a ja u sepotruditi da priredim obrok koji e vam dostajati za cijelidan!

To je zvualo dobro. Djeca su bila uzbuena, a

Timmy je mahao repom. Sviala mu se gospoa Andrews.DoditeJock e veselo. Pokazat u vam farmu,

svaki njezin kutak. Nije jako velika, ali napravit emo odnje najbolju farmu na vritinama. Moj ouh nije ba jakozainteresiran za rad na farmi, ali je jako velikoduan imajci daje novac da kupi sve to poeli.

Doista, djeci se inilo da su svi poljoprivredni strojevi

na farmi veoma moderni. Prouavala su kombajn, pola umalu staju i divila se istom kamenom podu sa zidovirnapokrivenim bijelim ploicama, uspela se u crveno obojenateretna kola i eljela da mogu isprobati dva traktora kojasu stajala jedan uz drugoga u sui.

Imate mnogo radnika na farmi primijeti Julian.Nisam mislio da ih treba toliko na tako malom posjedu.

Oni nisu dobri radnici ree Jock dok mu se licesmrknulo. Majka se uvijek ljuti na njih. Naprosto neznaju to da rade. Tata upoljava mnogo ljudi na farmi, aliuvijek izabere loe radnike! Izgleda da ne vole poljodjelskeposlove i kadgod ulove priliku, odlaze u oblinji grad.Samo je jedan dobar radnik, ali on je star. Vidite li gatamo? Ime mu je Will.

Djeca su pogledala Willa. Radio je u malom

povrtnjaku starac s naboranim licem, uskim nosem iveoma plavim oima. Djeci se svidio.Da. On izgledakao zemljoradnik ree Julian.


45/147

Ostali ne.On ne eli s njima raditi ree Jock. Odmah ih

pone vrijeati i naziva ih bedakima i iotima.to je to iot? upita Anne.

Idiot, budalice, objasni joj Dick. Krenuo je premastarom Willu.Dobro jutrokazao je.Mnogo radite.Na farmi ima uvijek mnogo posla, zar ne?

Starac je gledao Dicka svojim izrazito plavim oima inastavio raditi. Puno posla i puno ljudi da ga rade, amalo toga napravljenoree kretavim glasom. Nisamvjerovao da u morat radit s bedakima i iiotima. Ne,nisam. Bedaki i iioti!

Eto vidite! to sam vam rekao? ree Jock uzasmijeh. Uvijek tako naziva ostale radnike, pa smo biliprisiljeni da ga odvojimo od njih. Pa ipak, moram rei daje u pravu veina ljudi ovdje ne zna ni najosnovnijestvari o radu na farmi. Volio bih da ouh umjesto ovihljudi nae nekoliko pravih zemljoradnika.

Gdje ti je ouh? upita Julian mislei kako morada je prilino udan s obzirom da ulae toliki novac u takomalu farmu, a izabere loe radnike.

Odsutan je preko dana ree Jock. Hvalanebesima!dodao je iskosa pogledavi ostale.

Zato? Ne voli ga? upita DickU redu je ree Jock. Ali nije farmer, iako

uvijek tvrdi da bi to htio bitia, osim toga, uope me nevoli.

Nastojim da ga zavolim radi majke. Ali uvijek mi jedrago kad je odsutan.

Majka ti je Ijubaznaree George.O, da majka je krasna potvrdi Jock. Ne

znate koliko njoj to znai da ponovno ima svoju malufarmu; da moe obraivati zemlju vlastitim strojevima islino.

Stigli su do velike sue. Vrata su bila zakljuana. Ve sam vam rekao to se nalazi unutra ree Jock. Kamioni! Moete virnuti kroz pukotinu da biste ih vidjeli.


46/147

Ne znam zato ih je ouh kupio tako mnogo, ali mislim daje to zato to ih je jeftino nabavio on voli kupovati stvarijeftino i preprodavati skupo! Rekao je da e nam koristitina farmi za prijevoz naih proizvoda na trnicu.

Tono, govorio si nam juer o njima ree Dick.Ali ovdje je gomila kamiona!

Da. Mislim da uope nisu kupljeni za farmu, ve eih ouh drati ovdje dok im ne poraste cijena i onda nanjima dobro zaraditi objasni Jock tiim glasom. Nisam to rekao mami. Tako dugo dok ona dobiva sve tojoj je potrebno za farmu, drim jezik za zubima.

Djecu je sve to jako zanimalo. eljela su da vide

gospodina Andrewsa. Mora da je to neki neobini ovjek,mislili su. Anne je pokuala zamisliti kako bi mogaoizgledati.

Visok, snaan i gustih vjea, razmiljala je. Prilinozastrauju i nestrpljiv i zacijelo ne voli djecu. Takvi ihljudi nikad ne vole.

Djeca su provela ugodno prijepodne razgledavajui

posjed. Vratila su se da vide kuju Biddy i njezinumladunad. Timmy je strpljivo ostao izvan spremnice,povijena repa. Nije mu se svialo da se George tolikozanima za druge pse.

Glasno je odjeknulo zvono.Fino! Objed!kazao jeJock.Bolje da poemo oprati ruke. Prljavi smo. Nadamse da ste gladni, jer sam uvjeren da nam je mama priredilasjajni ruak.

Strahovito sam gladna ree Anne. ini mi seda je prolo beskrajno mnogo vremena otkad smodorukovali. Ve sam na nj i zaboravila!

Svi su se tako osjeali. Uli su u kuu i biliiznenadeni lijepom malom kupaonicom gdje su se oprali.Tamo je bila i gospoa Andrews stavljajui novu rolnupapirnatih ubrusa.

Lijepa mala kupaonica, zar ne?kazala je.Mojju je suprug dao za mene napraviti. Prva prava kupaonicau mom ivotu!


47/147

Iz prizemlja gdje je bila kuhinja dopirao jeboanstveni miris. Doite! kazao je Jock uzimajui sapun.Pourimo. Stiemo za sekundu, mama!

A tako je i bilo. Nikome nije bilo do toga da odugovlai

s pranjem kad ih je u blagavaonici ekao raskoni obrok!


48/147

Povratak gospodina Andrewsa

Svi su sjeli za objed koji se sastojao od velike pite odmesa, hladne unke, salate, neoljutenih kuhanih

krumpira i domaeg ukiseljenog povra. Doista se biloteko odluiti to izabrati,

Uzmite malo od svegapredlagala je gospoa An-drews reui pitu. Ponite s pitom i nastavite saunkom. To je najbolja strana ivota na farmi obiljehrane.

Nakon toga, posluila je ljive s gustom kremom ikolae nadjevene marmeladom. Svi su orno prionuli.

Nikad u ivotu nisam tako izvrsno ruala najposlije e Anne. Voljela bih da mogu jo pojesti, aline mogu, Bilo je odlino, gospoo Andrews.

arobno! usklikne Dick. Tih mu je praznika tobio omiljeni izraz.Naprosto arobno!

Vau!potvrdi Timmy. On je dobio obilatu porcijumesnatih kostiju, keksa i sok a od peenke i polizao je

svaku mrvicu i trunku. Sada je osjeao da bi se radoizvalio na suncu i cijeloga dana vie ne bi inio nitadrugo.

I djeca su se pomalo tako osjeala. GospoaAndrews je svakome dala okolade i poslala ih van: Iditei odmorite se kazala je. Razgovarajte s Jockom. Zavrijeme praznika nema drutva svoga uzrasta. Moete

ostati i na uini ako elite.O, hvalarekoe svi uglas, iako su osjeali da ne

bi mogli pojesti ni keksa. Ali, na farmi je bilo tako zabavnoa su eljeli ostati kolikogod mogu.

Moemo li uzeti jednog od Biddynih psia i ponijetiga?upita Anne.

Ako Bidy nema nita protiv ree gospoaAnrevvs koja je poela raspremati stol. I ako ga Timmyne pojede!

Timmyu to ne bi ni palo na pamet! George e


49/147

spremno.Idi i uzmi psia, Anne. Smjestit emo se na nekom

lijepom mjestu na suncu.Anne je krenula po psia. inilo se da Biddy nema

nita protiv. Anne je privila malo okruglo stvorenje uzgrudi i pridruila se ostalima utei se veoma sretnom.Djeaci su pronali lijepo mjesto pokraj stoga sijena i sjelinaslonivi se na nj, dok je sunce toplo padalo na njih.

Izgleda da ovi vai ljudi priute sebi dobranustanku za ruak ree Julian, jer nijednoga nije vidiouokolo.

Jock je prezirno puhnuo.Strane su lijenine. Da

sam na mjestu svoga ouha, sve bih ih rastjerao. Mamamu govori kako ljudi loe rade, ali im on ne prigovara.Prestao sam se ljutiti. Ja ih ne plaam kad bih morao,sve bih ih otpustio!

Hajde da pitamo Jocka u vezi sa sablasnimvlakovima predloi George gladei Timmyeve ui. Bite zanimljivo razgovarati o njima.

Sablasni vlakovi? to je to? upita Jock, oijurairenih od iznenaenja. Nikad nisam uo za njih!Doista nisi?upita Dick.Pa, ne ivi daleko od

njih, Jock!Priajte mi o njima zamoli Jock. Sablasni

vlakovi ne, nikad za to nisam uo.Dobro, rei u ti to znamo ree Julian.

Zapravo, mislili smo da e nam ti rei mnogo vie no tosami znamo.

Stao je pripovijedati Jocku o njihovu posjetunaputenoj ranirnoj postaji i o Samu Drvenoj Nozi te onjegovu udnom ponaanju. Jock je zapanjeno sluao.

Uh! Da sam barem bio s vama! Poimo ponovno svizajedno, hoemo li? pitao je. Doivjeli ste pravu pustolo-vinu, zar ne? Znate, nikad u ivotu nisam doivio ni

najmanju pustolovinu. A vi?etvoro se djece zgledalo, a Timmy je pogledao

George. Pustolovine! to sve ne znaju o njima! Toliko su ih


50/147

doivjeli!Da. Doivjeli smo gomilu avantura onih pravih

arobnih ree Dick. Bili smo u podzemnim elijama,pronali tajne prolaze, tragali za blagom zapravo, ne

mogu ti ispriati to smo sve radili! Bilo bi predugo.Ne, ne bi Jock e orno. Ispriajte mi. Hajde!

Zar ste svi sudjelovali u pustolovinama? ak i mala Anne?Da, svi potvrdi George.I Timmy takoer. Mnogo

nas je puta izbavio iz opasnosti. Zar ne, Time?Vau, vau! potvrdi Timmy i udari repom po

sijenu.Stali su Jocku prepriavati svoje brojne pustolovine.

Bioje on veoma dobar slualac. Oi su mu skoro ispale izglave, a postao bi ri poput crijepa svaki put kad bi stiglido nekoga uzbudljivijega dijela.

Potenja mi! izusti napokon. Nikad u ivotunisam uo za takve dogodovtine. Zaista ste sretni!Naprosto, stalno doivljavate pustolovine, zar ne? Sluajte,mislite li da ete i ovih praznika doivjeti neku

pustolovinu?Julian se smijao. Ne. Kakva se pustolovina moe

doivjeti na ovim osamljenim vritinama? Pa, eto, ti ovdjeivi tri godine i nisi doivio ni najmanju avanturu.

Jock uzdahne. Istina je. Nisam. Potom mu oizasjae: Ali, gledajte, a to je s onim sablasnimvlakovima okojima ste me pitali? Moda ete doivjetineto u vezi s njima?

O, ne, ne bih eijela Anne e uasnuta glasa. Pustolovina sa sablasnim vlakovima bila bi naprostogrozna.

elio bih poi s vama do stare ranirne postaje ividjeti Sama Drvenu NoguJock e eznutljivo. Pa zamene bi to bila prava pustolovina, znate samo darazgovaram s takvim udnim ovjekom strahujui da mi

iznenadno ne baci grumen ugljena u glavu. Povedite mekada budete sljedei put tamo ili,

Pa, nisam siguran da smo mislili tamo ii ree


51/147

Julian. Nema niega posebnog u toj pripovijesti izuzevmate stari je uvar poemerio pameu zbog toga to jebio toliko sam, uvajui kolodvor na koji nikada nita nestie. Naprosto se sjea vlakova koji su neko prolazili

prije no to je pruga zatvorena.Ali pastir je govorio isto to i uvar ree Jock.

Sluajte, kako bi bilo da jedne noi odemo tamo i ekamodolazak sablasnih vlakova?

NE!Anne e uasnuto.Ti ne mora poi ree Jock. Ii emo samo nas

trojica.I jaGeorge e spremno. Hrabra sam kao bilo

koji djeak i ne moete me izuzeti, Timmy e poi takoer.O, molim vas, nemojte kovati takve strane planove

molila je uboga Anne.Ako tako nastavite, dozvatetejo jednu pustolovinu.

Nitko nije obraao ni najmanju panju na nju. Julianje gledao Jockovo uzbueno lice: Pakazao je akoponovno tamo odemo, rei emo ti. I ako odluimo da

ekamo sablasne vlakove, povest emo te sa sobom.Jock je gledao Juliana kao da ga namjerava zagrliti:To je krasno s vae strane kazao je. Beskrajnovam hvala. Sablasni vlakovi! Zamislite da stvarno vidimojednog? Tko bi ga vozio! Odakle bi dolazio?

Sam Drvena Noga kae da dolaze iz tunela reeDick.Ali ne znam kako bismo ih mogli vidjeti, izuzev tobismo uli buku, jer izgleda da sablasni vlakovi jedinostiu u tmini noi. Nikad za dana. Ne bismo mnogo vidjeli,ak i da se naemo tamo.

Za Jocka je to bio tako uzbudljiv predmet razgovorada se cijelo posiijepodne na nj navraao. Anne se umorilaod sluanja te je zaspala s Biddynim psiem na rukama.Timmy se sklupao pokraj George i takoer zaspao. elioje da pou u etnju, ali vidio je da uza sve te razgovore

nema nade za to.Vrijeme uine dolo je prije no to je itko oekivao.

Zvono je zazvonilo i Jock je izgledao veoma iznenaen.


52/147

aj! Biste li vjerovali? Proveo sam uzbudljivoposlijepodne razgovarajui o svemu tome. Sluajte, ako sevi ne odluite da krenete u lov na sablasne vlakove, ja ulijepo krenuti sam. Samo da doivim jednu pustolovinu

poput vaih i bio bih sretan!

Djeca su krenula na uinu, nakon to su s mukomprobudili Anne. Ona je vratila psia Biddy koja ga je veseloprihvatila i stala lizati.

Juiian se iznenadio kad je shvatio da je ponovnogladan.

Pa kazao je sjedajui za stol mislio sam datjedan dana neu biti gladan ali jesam. Kakavizvanredan aj, gospoo Andrews! Nije li Jock sretan todobiva ovakve obroke?


53/147

Gospoa Andrews posluila im je domae jemene ko-lae s medom, krike kruha debelo namazane maslacem i

svjee pripremljeni namaz od sira. Bilo je tu i ljepljiva sme-eg kruha od umbira, tek izvaenog iz penice, te povelikvoni kola koji je bio toliko taman te je, kad se rezao, na-likovao na puding od ljiva.

O, boe! Da barem nisam toliko jela za objed uz-dahnula je Anne. Nisam dovoljno gladna da bih od

svega mogla malko uzeti, a eljela bih!Gospoa Andrews se nasmijala. Pojedi koliko

moe, a ja u ti malko dati i da ponese kazala je.Datu vam namaza od sira i jemenog kolaa s medom a imalo kruha koji sam jutros ispekla. A moda biste htjeli 1komad kruha od umbira? Mnogo sam ga napravila.

O, hvalaree Julian. To e nam biti dovoijnoza sutra. Izvanredna ste kuharica, gospoo Andrews. Kad


54/147

bih barem ivio na farmi!uo se zvuk automobila koji se polagano uspinjao

neravnom stazom do kue, i gospoa Andrews jenapregnula panju. To se vraa gospodin Andrews

kazala je.Moj suprug znate, Jockov ouh.Julian je pomislio kako izgleda malko zabrinuta.Moda gospodin Andrews ne voli djecu i nee mu bitidrago da ih vidi za stolom kad se umoran vrati kui.

Moda bi bilo bolje da odemo, gospoo Andrews? upitao je uljudno.Moda bi gospodin Andrews elio po-jesti u mirua nas je ovdje cijela gomila?

Jockova majka zanijee glavom. Ne, ostanite.

Posluit u mu obrok u drugoj prostoriji ako bude elio.Uao je gospodin Andrews. Nije nimalo nalikovao

osobi koju su Anne i ostali zamislili. Bio je nizak, tamniovjeuljak sa sitnim licem i prevelikim nosom. Izgledao jeizmueno i zlovoljno, i iznenaeno je zastao kad je ugledaopetoro djece.

Zdravo, dragipozdravila je gospoa Andrews. Danas su ovdje Jockovi prijatelji. Hoe li da ti posluimuinu u tvojoj sobi? Jednostavno u tamo odnijeti pladanj.

Pa rekne gospodin Andrews uz vodenastiosmijeh moda bi bilo bolje. Imao sam naporan dan imalo sam jeo.

Gospodin Andrews je iziao. Anne se iznenadila da jetako malen i priglupa izraaja. Oekivala je visokog,krnog i mudrog ovjeka, uvijek spremna na velikepothvate i zaradu novca. No, mora da je mudrijl no toizgleda kad zarauje dovoljno novca te ga daje gospoiAndrews za sve to joj je potrebno na farmi.

Gospoda Andrews je poslovala po kuhinji i stavila napladanj snjenobijeli ubrus i tanjure s hranom. ulo sekako gospodin Andrews pljuska vodom perui se. Potom jesiao i provirio kroz vrata. Je li moj obrok spreman?

upitao je.Onda, Jock, jesi li se lijepo proveo?Da, hvala ree Jock dok je njegov ouh uzimao

pladanj iz majinih ruku i naumio izii. Obilazili smo


55/147

farmu danas prijepodne a poslije podne razgovaralinadugo i nairoko. I, da, zna li ti neto o sablasnimvlakovima?

Gospodin se upravo spremao izii kroz vrata.

Okrenuo se iznenaen. Sablasni vlakovi? O emu togovori?Pa, Julian kae da prilino daleko odavde postoji

neki naputeni ranirni kolodvor i da se pretpostavljakako nou iz tunela dolaze sablasni vlakovi ree Jock.Jesi li uo za njih?

Gospodin Andrews je ukoeno stajao oiju zagledanihu svoga posinka. Izgledao je zapanjen i okiran. Potom sevratio u biagavaonicu i gurnuo vrata za sobom.

Na kraju krajeva, ovdje u uinati kazao je. Pa, kad pomislim da ste uli za sablasne vlakove! Paziosam da ih ne spominjem pred majkom i pred tobom, Jock,zabrinut da vas ne uplaim!

Oho!usklikne Dick.Znai li to da oni stvarnopostoje? To nije mogue.

Recite mi sve to znate i kako ste to saznali reegospodin Andrews sjedajui za stol sa svojimposluavnikom.

Hajde! Nita nemojte propustiti. Hou uti sve.Julian se skanjivao.O, nema nita naroitog da se

ispripovijedi, gospodine, tek gomila gluposti.Reci mi ih! gotovo je viknuo gospodin Andrews.

Onda u ja rei tebinekoliko stvari. I kaem vam, vieneete ii do ranirnog kolodvora ne smijete!


56/147

Dokona veer

Petoro djece i gospoda Andrews zaueno su gledaligospodina Andrewsa koji je vikao na njih. Ponovio je nekeod svojih rijei.

Hajde! Recite sve to znate. A tada u ja rei vama!Julian je odluio da mu veoma ukratko ispripovijedi

tose dogodilo na staroj ranirnoj postaji i to im je rekaoSam Drvena Noga. Trudio se da pripovijest ispadneprilino suhoparna i dosadna. Gospodin Andrews je sluaos velikim zanimanjem ne skidajui oiju s Juliana.

Potom se naslonio i ispio cijelu alicu jakog aja.

Djeca su ekala da progovori, pitajui se to bi im mogaokazati.

A sada poeo je dojmljivim i vanim glasom sluajte to u vam rei. Da nikad vie niste ili do tepostaje. To je zlo mjesto.

Zato? upita Julian. to hoete time rei zlo mjesto?

Prije mnogo godina tamo su se dogodile neke stvariree gospodin Andrews. Loe stvari. Nesree. Zbog toga

je promet ukinut i tunel vie nije u upotrebi. Jasno?Nikome nije bilo doputeno da tamo odlazi i nitko nije niiao, jer su ljudi bili uplaeni. Znali su da je to zlokobnomjesto gdje su se dogodile loe stvari.

Anne se ustraila: Ali, gospodine Andrewse neelite valjda rei da sablasni vlakovi doista postoje?

upitala je prilino blijeda u licu.Gospodin Andrews napui usne i kimne veoma

sveano.Upravo to elim rei. Tamo dolaze i odlaze sablasni

vlakovi. Nitko ne zna zato. I vrlo je loe ako se u tovrijeme tamo netko zadesi. Mogu vas odvesti, razumijete?

Julian se nasmijao. O, valjda nije tako strano!

Kako god bilo, ustraili ste Anne, pa e biti bolje darazgovaramo o neemu drugome. Ja ne vjerujem usablasne vlakove.


57/147

Ali nije izgledalo da gospodin Andrews namjerava pre-stati govoriti o vlakovima.Sam Drvena Noga je u pravuto se skriva kada naiu kazao je. Uope mi nije jasnokako uspijeva ivjeti na tako zlokobnom mjestu. Nikad ne

zna kad e se u mraku iz tunela pojaviti vlak.Julian nije elio da se Anne dalje strai. Ustao je iokrenuo se gospodinu Andrewsu:

Hvala lijepa za prekrasni dan i izvrsnu hranu! rekao je.Sada moramo poi. Doi, Anne.

Priekajte asak ree gospodin Andrews. Samovas elim vrlo ozbiljno upozoriti da ne idete dolje do posta-je. uje li me, Jock? Moe se dogoditi da se nikad ne vra-

ti. Sam Drvena Noga je lud, a nije ni udo s onim sablas-nim vlakovima koji se pomaljaju u gluho doba noi.Nemojte se pribliavati tome mjestu!

Pa, hvala na upozorenju, gospodine ree Julianutivo. Iznenadno je omrznuo niskog ovjeka s prevelikimnosom. Krenut emo. Dovidenja, gospoo Andrews,dovienja Jock. Doi sutra na piknik s nama, hoe li?

O, hvala! Da, doi u ree Jock. Ali priekajtetrenutak, niste li eljeli ponijeti neto hrane?Da, naravno da jesu ree gospoa Andrews

ustajui sa stolice. Sluala je razgovor s izraajemzapanjenog uenja. Pola je u stranji prostor kuhinjegdje se nalazila velika prohladna smonica. Julian ju jeslijedio. Ponio je dvije koare.

Dat u vam mnogo hrane kazala je gospoaAndrews stavljajui u koare kruh, maslac i namaz odsira.Znam kakav tek imate vi mladi ljudi. Sluaj, nemojse previe uplaiti onoga to moj suprug govorividjelasam da se mala Anne ustraila. Nikad nisam ula zasablasne vlakove, a ovdje ivim ve tri godine. Zna, nevjerujem ba u istinitost te pripovijesti, unato tome tovas moj suprug tako estoko upozorava da ne silazite do

ranirne postaje.Julian nije rekao nita. Mislio je da se gospodinAndrews ponio prilino neobino u vezi sa cijelom tom


58/147

zgodom. Je li on bio od ljudi sklonih da povjerujusvakakvim naklapanajima i spremnih da se ustrae?Izgledao je prilino slab! Julian je stao razmiljati kako seugodna ena poput gospoe Andrews mogla udati za takvo

ubogo stvorenje. Pa, ipak, bio je on velikoduan, sudeiprema svemu to im je Jock ispripovijedio, i moda mu jeJockova majka zahvalna to joj je kupio farmu i daje jojnovaca da je odrava. Mora da je to posrijedi.

Julian se zahvalio gospodi Andrews i ustrajao natome da plati hranu, iako ju je gospoa Andrews eljelapokloniti. Pola je s njim u kuhinju i vidjeli su da su ostaliizili. Ostao je samo gospodin Andrews koji je jeo unku i

usoljeno povre.Dovienja, gospodine Julian e uljudno.Dovidenja. I zapamti to sam ti rekao, djeae

ree gospodin Andrews. Zlo se pie ljudima kojiugledaju sablasne vlakove. Da, veoma zlo. Drite sepodalje od njih.

Julian se uljudno nasmijei i izie. Ve je pala veer i

sunce je zalo za breuljke pustopoljina, iako e jo dugosvijetliti prije nego to potpuno iezne. Jock je bio s dje-com.

Otpratit u vas dio puta ree Jock. Jeste lividjeli? Moj se ouh prilino ustraio u vezi s timvlakovima, zar ne?

I ja sam se prilino ustraila kad nas je upozoravaou vezi s njima priznade Anne. Neu ponovno ii dotog kolodvora. A ti, George?

Ako djeaci budu ili, poi u i ja ree George,no, unato tome, nije se inilo da to previe eli.

Hoete li viponovno poi razgledavati kolodvor? upitao je Jock revno.Ja se ne bojim. Ni najmanje. Bilobi to pustolovno poi i promatrati sablasne vlakove!

Moda emo otii ree Julian. Ako odemo, po-vest emo i tebe. Ali djevojice nee ii.

E, to je ba lijepo od vas! George e ljutito. Mene biste, znai, ostavili! Kada sam se iega plaila?


59/147

Jednako sam hrabra kao i vi.Da. Znam. Moe poi s nama im otkrijemo da je

to izmiljotina ree Julian.Ii u s vama kamo god krenete munjevito mu

odgovori George. Da se niste usudili da me izostavite!Vie nikad ne bih s vama govorila.Jock je bio prilino iznenaen tim naglim Georgeinim

izljevom. Nije znao da ona moe biti tako estoka!Ne vidim zato George ne bi mogla poi s nama

kazao je.Kladim se da je u svemu jednako vjeta kao idjeaci. Uostalom, kad sam je ugledao mislio sam da jedjeak.

George mu pokloni jedan od svojih najumiljatijihsmijekova. Teko da je mogao rei neto to bi joj bilodrae! Ali Julian nije promijenio miljenje.

Mislio sam to sam kazao. Djevojice nee ii akomi krenemo, i tako e biti. Najprije, Anne sigurno ne bieljela poi, a ako George poe s nama, ostala bi sama ukampu, a to joj se ne bi svidjelo.

Moe joj gospodin Luffy praviti drutvo predloiGeorge iznova smrknuta izraaja.Budalo! Kako bismo uope mogli rei gospodinu

Luffyu da namjeravamo istraiti naputeni ranirnikolodvor to ga uva jedan sumanuti jednonogi ovjek kojise kune da tamo prolaze sablasni vlakovi! ree Julian.Zabranio bi nam da odemo. Zna kakvi su odrasli. Ili bipak poao s nama, to bi bilo jo gore.

Da. A stalno bi traio none leptire, a ne sablasnevlakoveDick e uza smijeh.

Bit e bolje da se sada vratim ree Jock. Proveli smo krasan dan. Doi u k vama sutra na piknik.Dovienja!

Djeca su pozdravila Jocka i nastavila putem premaatorima. Bilo je sasvim ugodno ponovno ugledati dva

atora to se malo povijaju na povjetarcu i ekaju na njih.Anne je naglo razmaknula krila atora ne bi li provjerila jeli sve na svome mjestu.


60/147


61/147

Da, mislim da hoemo odgovori Julian. Neuse dati zastraiti neobinim upozorenjima tate Andrewsa.

Onda glasam da poemo jedne noi i priekamo davidimo hoe li se pojaviti sablasni vlakovi predloi Dick.

I ja u poi ree George.

Ne, nee otpovrgne Julian.Ostat e s Anne.George nije rekla nita, ali svatko je u zraku osjeao

njenu pobunu.Hoemo li rei gosponu Luffyu ili neemo?

upita Dick.Zna da smo se dogovorili da neemo podsjeti ga

Julian. Zijevnuo je.Postajem pospan. A sunce je zalo i

uskoro e zanoiti. Pitam se gdje je stari Luffy?Misli li da ga doekam budna i pitam eli li neto

za jelo?Anne e zabrinuto.Ne, izuzev ako eli biti budna do ponoi! ree

Julian. Nai e on neto hrane u svom atoru. Sve ebiti u redu. Povlaim se, ide li Dick?

Djeaci su se brzo uvukli u vree za spavanje.

Djevojice su jo malo leale na vrijesu, sluajui dalekeosamljene krikove velikih kuraka koji su se u sumrakvraali. Potom su i one pole u svoj ator.

Kad su se jednom ugodno smjestile u svojim vreama,djeaci su iznenada osjetili da uope nisu pospani. Stalisu razgovarati tihim glasom.

Hoemo li povesti Jocka da vidi kolodvor po danu?Ili da krenemo jedne noi i ekamo vlakove iz zemlje Ne-doije? upita Julian.

Glasam za to da poemo i motrimo ih nou reeDick.Za dana sigurno neemo vidjeti sablasne vlakove.Sam Drvena Noga je zanimljiv tip, posebno kad senabacuje ugljenom ali nisam siguran da mi je tolikoomilio da bih mu po danu poao u posjet!

Pa, ako Jock toliko eli da odemo i malopronjukamo mogli bismo ga povesti sutra ujutro kadbude doao ree Julian. To nas ne prijei da poemoi jedne noi ako to bude elio.


62/147

U redu. ekat emo i vidjeti to e Jock kazati sloi se Dick. Jo su malo razgovarali i onda su postalipospani. Dick je gotovo usnio kad je uo neko ukanje povrijesu. Kroz otvor na atoru pomolila se glava.

Ako se usudi ui, razbit u ti tu glupu njuku rekao je Dick mislei da je to Timmy. Znam to hoe

dosadna stjenico eli se svalitina moj trbuh. Izvoli seokrenuti na peti i nestati! uje li me?

Glava u otvoru se malko pomaknula, ali nije nestala.Dick se podigao na lakat.

Samo gurni apu u moj ator i skotrljat u te nizbreuljak! kazao je.Danju si mi veoma drag, ali noute ne volim svakako ne kad sam u vrei za spavanje

Documents

Enid Blyton - 5 prijatelja - 7. Na logorovanju.pdf