FILOZOFIJA RELIGIJE 1

  • View
    178

  • Download
    16

Embed Size (px)

Text of FILOZOFIJA RELIGIJE 1

Filozofija religije

Ad usum privatum

FILOZOFIJA RELIGIJE.........................................................................1 FORMIRANJE FILOZOFIJE RELIGIJE......................................................1 FILOZOFSKOZNANJE I RELIGIOZNO ISKUSTVO.......................................................................1

SPECIFINOST FILOZOFIJE RELIGIJE...................................................6 RAZNA SHVAANJA ODNOSA VJERA - RAZUM...................................12 PRETPOSTAVLJANJEVJERE RAZUMU.................................................................................12

SADRAJ I METODA FILOZOFIJE RELIGIJE..........................................27 METODA..............................................................................................................28 TIPOLOGIJA POVIJESNIH RELIGIJA....................................................34 OBLIKOVANJE BOANSKOG KROZ POVIJEST RELIGIJA..............................................................35 OPTIMIZAM I PESIMIZAM.............................................................................................52 MORALIZAM I INTELEKTUALIZAM....................................................................................54 OPI DOJAM O RELIGIJI DANAS........................................................58 NEKI ZAJEDNIKI PROBLEMI VELIKIH TRADICIONALNIH RELIGIJA...................................................62 RELIGIJA KROZ PRIZMU TZV. NOVIH RELIGIJA......................................................................70 NOVI RELIGIOZNI POKRETI ORIJENTALNOG PODRIJETLA............................................................71 RELIGIJA U SVJETLU ATEIZMA I AGNOSTICIZMA.....................................................................75 ZAKLJUAK............................................................................................................76

FILOZOFIJA RELIGIJEIzbor tekstova iz: Alessi A., Sui sentieri del sacro; Lasi H., ovjek u svjetlu transcendencije; Devi I., Pred Bogom blizim i dalekim Filozofija o religiji; Bog i filozofija;Thompson, M., Filozofija religije;Davies B., Uvod u filozofiju religije.

Priredila: dr. sc. Vani Roi

Formiranje filozofije religijeFilozofsko znanje i religiozno iskustvoUnutar razliitih disciplina (sociologija, psihologija) koje se zanimaju za fenomen svetog, filozofija religije ima posebnu ulogu. No prije govora o specifinostima filozofije religije potrebno je napraviti nekoliko prethodnih analiziranja. Filozofija i enja za mudrou. ovjek intuitivno osjea kako ista injenina datost nije niti moe biti dovoljna za zadovoljenje i ispunjenje njegove ei za istinom. ovjek kua nepotpunost ivota ivljenog na neosoban nain, po standardima, ivota zadranog na vanjskoj povrnosti. ovjek shvaa kako se njegov ivot ne moe svesti na puke parametre efikasnosti nego osjea potrebu za traenjem istine. Ta potraga je u prvom redu iziskuje trud. ovjek je zaokupljen osjetilnom stvarnou i to je naravno. Meutim, postoji trajna opasnost zadivljene zaokupljenosti gdje osjeti koji su samo dio ovjekovog bitka postaju gospodarima, koji poput despota utjeu na svako djelovanje. Iz toga proizlazi kako nadilaenje osjetilne datosti i harmoniziranje te datosti s ostalim superiornijim potrebama duha (emocionalnim, psihikim i razumskim potrebama) nije nimalo lako. Nadilaenje osjetilnog nije samo dug i teak put, nego se nikad nee moi u potpunosti 1

Filozofija religije

Ad usum privatum

zaokruiti i dovriti, ali se moe pretvoriti u strastvenu potragu za potpunim shvaanjem stvarnosti. To zajednitvo sa svom stvarnou, na gnoseolokom nivou, zadobiva ime istina. Tako se danas esto puta spominje nepristranost u traenju istine, kao da je potrebno imati Pogled nepristranog promatraa jer bi to bilo ono to lake dovodi do potrage za istinom. Meutim, nepristranost barem zbog indiferentnosti koju u sebi nosi, nije u skladu i sasvim je tua onome koji strastveno traga za istinom. Ako se uistinu traga za istinom, jednostavno se ne moe biti indiferentan. Shvaanje istine nosi u sebi dva sasvim razliita aspekta. S jedne strane spoznati neku stvarnost znai to bolje, potpunije i dublje shvatiti njenu bit, zatim, znai shvatiti uzroke te iste stvarnosti koji daju toj stvarnosti inteligibilnost uzroke koji tu stvarnost ine shvatljivom. Radi toga se znanost tradicionalno smatrala: cognitio rerum per causas (spoznaja uzroka stvari). Tako se, ukratko reeno, humanistike i prirodne znanosti bave cause prossime (bliim uzrocima) stvarnosti koja se istrauje. S druge strane, postoji potreba i tenja determiniranja - na racionalan nain posljednjih ili krajnjih (prvotnih) temelja ili uzroka egzistencije, takva vrsta prouavanja istine tradicionalno je ila pod naziv filozofije. Definirala se scientia rerum per causas ultimas. To od filozofa iziskuje s jedne strane ponizno istraivanje, a s druge strane odluno zalaganje oko razumskog razluivanja razliitih aspekata iste stvarnosti koju filozof dijeli s ostalim znanstvenicima. Religija kao vrlo irok i stoga problematian pojam Nitko ne dovodi u sumnju kako stoljeima postoje forme ljudskog iskustva koje se mogu nazvati religioznim. Hinduizam, budizam, islamizam, kranstvo, taoizam, politeizam, dualizam, pojavljuju se kao kulturni fenomen sakralne vrijednosti. Razliite znanosti poput sociologije, psihologije, povijesti, fenomenologije donijele su brojne: H. Leuba u svojoj knjizi Psihologija religioznog fenomena donosi ak 48 razliitih definicija religije koje se esto meusobno iskljuuju. Radi toga ograniavaju sam fenomen religije. S druge se strane daju vrlo dvosmislene i openite definicije koje ne donose dovoljnu razliku religioznog iskustva i svih ostalih iskustava. Radi toga emo se u prvom redu osvrnuti na bit i istinu religije, te na objekt i subjekt religije iz ega emo moi bolje izvesti i samu definiciju religije.

Problematika biti, objekta, subjekta i definicije religijeReligija i religioznost su vrlo neodreeni i rastezljivi pojmovi, pa o njima postoje brojne definicije. O religiji se ne moe ozbiljno govoriti prije nego to se odredi u emu je njezina bit. Tek tada imamo kriterij po kojemu moemo prosuditi da li se, u kojem smislu i u kojoj mjeri neki fenomen moe oznaiti kao religiozan. Rabei odreenu terminologiju moemo rei da je tek tada mogue odrediti ontoloku istinu religije kada znademo to je njezina bit. Ali za potpuno odreenje religioznog fenomena potrebno je odgovoriti i na pitanje o logikoj istini religije, iako to za isto fenomenoloku analizu nije nuno. Ovime smo naznaili predmet nae rasprave. elimo najprije vidjeti u emu je bit svih religija, bez obzira koliko se one meusobno razlikuju. To nam zatim omoguuje da utvrdimo ontoloku istinu religije, tj. da razluimo pravu od lane ili prividne religije. Konano, ostaje nam pitanje o logikoj istini religije - o tome je li ono to svaka religija vjeruje i objektivno tako, ili se radi o svojevrsnoj samoobmani ovjeka, o njegovoj iskrivljenoj svijesti.

2

Filozofija religije

Ad usum privatum

Pitanje biti religije Pitanje koje nam se najprije namee dok promatramo mnotvo religija zacijelo glasi: Ima li neto to je svima njima zajedniko? Ako se, pritom, zaustavimo na onome to svaka religija kae o sebi, to ui o Bogu, svijetu i ovjeku, jedva da emo doi do pozitivnog odgovora na to pitanje, tolike su razlike i suprotnosti meu raznim religijama. Unato tome, sve religije imaju zajednike religiozne ine. Nema religije bez odreenih religioznih ina. tovie, svi ini religioznog ovjeka mogu (a i moraju) biti pod utjecajem religioznih motiva. Ipak se takvi ini razlikuju od izvornih religioznih ina koji ostaju na specifino religioznom podruju, tj. proizlaze iz religioznih motiva i odnose se na specifino religiozne objekte. Takvi su ini npr. molitva i obredi koji su svojstveni svim religijama. Izgleda da bit religije moemo najbolje spoznati i odrediti analizirajui upravo izvorne religiozne ine bez kojih nema ni jedne religije. Ima li neto zajedniko u tim inima, bez obzira kojoj religiji pripadaju? Upravljenost na Sveto je prvo to uoavamo dok se na taj nain pitamo o religioznim inima. U svim se religijama religiozni ini odnose na Boanstvo, na Sveto i to je ono to ih razlikuje od, recimo, etikih ili estetskih ina. Ali to nije sve. Time se religija odreuje samo sa strane objekta, to je vano, ali ipak nedostatno za potpuno odreenje njezine biti. Nije, naime, svaki odnos s Boanstvom religiozni in. Znanstveno prouavanje religije je takoer neki odnos s religioznim objektom, ali to jo nije religiozni in. Religiju moe sa stanovitim uspjehom prouavati i netko tko je religiozno indiferentan, tko je ak nevjernik ili ne pripada religiji koju prouava. O izvornom religioznom inu moe se govoriti samo kada ovjek pred Boanstvom zauzme osobni religiozni stav. Drugim rijeima, odnos prema religioznom objektu, iz kojega proizlaze objektivne religijske istine, zapovijedi, dogme, postaje religiozni fenomen tek kada ovjek te sadraje prihvati s vjerom, s osobnom religioznou. Pravog religioznog ina nema bez jednog i drugog aspekta koji se meusobno uvjetuju i nadopunjuju. Da bismo otkrili bit religije, potrebno je analizirati te konstitutivne aspekte religioznog ina. Ima i drukijih miljenja o tome, npr. Berdjajevo koje glasi: Vrijednost nereligioznog izuavanja religije je relativna i uvjetna, jer se tajna svake religije moe pojmiti jedino kroz samu religiju - na religiozan nain. U izuavanju religije i subjekt i objekt moraju biti religiozni - subjekt mora doivljavati religiozne vrijednosti. Subjekt koji nije religiozan ubija, umrtvljuje religiozni objekt svoga izuavanja. Na religiju se ne moe gledati sa strane - sa strane se gotovo nita ne moe vidjeti. (N. BERDJAJEV, Ruska religijska filozofija i F. M. Dostojevski, sv. 7. serije Dostojevski kao mislilac, Beograd 1992., str. 9. - Slian je Berdjajevovu stav A. J. Heschela (usp. A. J. HESCHEL, L'uomo non e solo. Una filosofia della religione, Milano 1970.